GODINA XVI BROJ 1 (24) 2000. - Isusovci

GODINA XVI BROJ 1 (24) 2000.

I N F O R M A T I V N I L I S T Z A P R I J A T E L J E D R U � B E I S U S O V E

IgnacijevputISSN 1331-8500

Sretan Uskrs

Ignacijev putINFORMATIVNI LISTza prijatelje Dru�be Isusove

ISSN 1331- 8500

1/2000., broj 24, godina XVI

IZDAVAÈProvincijalat Hrvatske pokrajine

Dru�be IsusovePalmotiæeva 31, HR-10 000 Zagreb

p.p. 669

GLAVNI I ODGOVORNIUREDNIKp. Mato Aniæ

UREDNI�TVOJerko Ban

Tomislav ÆuriæMiroslav FridlDanijel KoracaSilvije Mudri�eljko Pa�a

Dalibor ReniæAntun Volenik

LEKTURAAnða Jakovljeviæ

TISAKToma-graf, Zagreb

SLOGIbis grafika, d.o.o., Zagreb

ADRESA UREDNI�TVAJordanovac 110

HR-10000 Zagrebp.p. 169

Dragi na�i prijatelji i vjerni èitatelji Ignacijeva puta!

Pribli�ava se Uskrs, najveæi i sredi�nji kr�æanski blagdan � svetkovinaKristova uskrsnuæa. �eleæi da ga proslavite u ozraèju kr�æanske nade,dajemo vam opet u ruke na� list. I ovaj æete put u njemu naæi uglavnomizvje�æa na�ih napora i djelatnosti u Gospodnjem vinogradu. Tu je najprije zapis jednoga na�eg mladog bogoslova koji je pro�le godi-ne bio nekoliko mjeseci u Indiji, u krajevima gdje je predano radio na�poznati misionar p. Ante Gabriæ. On æe vam priopæiti zgodicu iz Antina�ivota koju mu je isprièao jedan oèevidac, a koja jo� jedanput jasno govo-ri o èvrstoæi znaèaja p. Gabriæa.Slijedi kratko razmi�ljanje drugoga na�eg bogoslova pred prizorom Isusovemuke u Getsemanskom vrtu. Taj bi nas prilog �elio osokoliti kad se i saminaðemo u trenucima tjeskobe, osamljenosti i zapu�tenosti.Kratki prikazi nekoliko knjiga koje su nedavno tiskane u na�im nakla-dama dat æe vam uvid u na�u spisateljsku i prevodilaèku djelatnost. Imatu knjiga duhovnog meditativnog i znanstvenog karaktera koje nammogu obogatiti duh.Iz Osijeka nam sti�e sa�et prikaz o nedavno osnovanoj Isusovaèkoj kla-siènoj gimnaziji, o njezinim uzletima, pote�koæama, ali i nadama zabuduænost.Pero jednog bogoslova uputit æe vas u tajne èovjekove psihe, u predjelekoje nosimo u sebi, ali nam gotovo cijela �ivota ostaju skriveni.Sigurno æe vas se dojmiti izvje�æe o muèenicima na�eg vremena i na�ihdana. Ne samo u davno i rano kr�æansko vrijeme, nego i danas mnogisvoju vjeru moraju posvjedoèiti prolijevanjem vlastite krvi. No sigurnaje èinjenica da i danas �krv muèenika postaje sjemenom kr�æana�.Zanimljiva su i kratka priopæenja o nedavnim dogaðajima kao �to susimpoziji i kolokviji o raznim temama: statusu ljudskog embrija, o filozo-fiji Tome Akvinskog, o tristotoj obljetnici roðenja Bara Bo�koviæa, brataèuvenog Josipa Ruðera. Do�ivljaji na�ega bogoslova koji radi s izbjegli-cama i beskuænicima u Sarajevu sigurno æe Vas potaknuti na razmi�l-janje o posljedicama nedavnoga rata na na�im prostorima.U jubilarnoj smo godini. Uranjanju u njezin dublji smisao pomoæi æevam razmi�ljanje profesora teologije p. Alfreda Schneidera o Svjetlu i iza-zovu jubilarne godine, a prikaz p. Ivice Muse otkrit æe vam kako su raznijubileji kroz povijest nadahnjivali umjetnike. Kratke ispovijesti o svom�ivotu i pozivu, �to ih pi�u na�i ovogodi�nji mladomisnici, mogli bi potak-nuti gdjekoju mladu du�u da osluhne tihi �apat Bo�jeg Duha koji jojmo�da govori: �Doði i ti u moj vinograd...!�Konaèno, raspravica o na�emu svetom ocu Ignaciju kao uèitelju molitve izpera p. Franje P�eniènjaka mogla bi mnogima pomoæi kako da nauèe moli-ti, otvarati du�u Bogu i postiæi unutarnju radost iz svijesti Bo�je blizine.Dragi prijatelji, �elimo da vam ovo �tivo donese svjetla i nade u pokat-kad ipak sivu svakida�njicu, a uskrsni blagdani neka s toplim proljetnimsunce donesu svakomu pravu radost utemeljenu na vjeri u nerazorivi�ivot koji nam je Gospodin Isus mukom, smræu i uskrsnuæem zaslu�io. Utim mislima �elim svima blagoslovljen Uskrs i radosno uskrsno vrijeme.

Va� u Kristu odani p. Ivan Macan SJ, provincijal Hrvatske provincijeDru�be Isusove.

NASLOVNA STRANICAMaria Polli; grob p. Ante Gabriæa i

�upnik Bo�ontia - rev. Xavier

ZADNJA STRANICARembrandt; �Uza�a�æe Kristovo�

(München, Alte Pinakothek)

UVODNA RIJEÈ

IGNACIJEV PUT 1/2000

U O V O M B R O J U È I T A J T E

IGNACIJEV PUT 1/2000 3

RAZMI�LJANJE Ignacije � uèitelj molitve 4 Getsemani � izvor milosrða Bo�jega 6JUBILEJ Svjetla i izazovi Jubilarne godine 7 Umjetnost i Jubilej 10 PSIHOLOGIJAMisterij èovjeka i èovjekova psiha 9 ZNAMENITI ISUSOVCI Stoljeæe muèenika 12�KOLSTVO Isusosvaèka klasièna gimnazija s pravom javnosti u Osijeku 16 POTHVATITvoje je poslanje biti raspet 17 ZANIMLJIVOSTI Zapis s puta po Indiji 18 NA�IMLADOMISNICI 20 VIJESTI Msgr. Nikola Eteroviæ u posjetu Kolegiju 22 Status ljud-skog embrija � da �ivot imaju 22 Toma Akvinski i Tomo Vere� 23 Znanstveni skup � Tristotaobljetnica roðenja Bara Bo�koviæa, SJ 23 NOVE KNJIGE 24 ISUSOVCI NA WEB-U 26

Svjetla i izazoviJubilarne godine

Stoljeæemuèenika

Zapis s putapo Indiji

7

12

18

RAZMI�LJANJE


Sveti je Ignacije zacijelo velikiuèitelj molitve u duhovnoj tradicijiCrkve. On je sam mnogo molio,hrvao se i tra�io kako moliti, uèiomoliti iz primjera svetaca, èije je�ivotopise èitao, ponajvi�e iz �ivotaIsusova, pitao za savjet iskusneduhovne ljude, uèio moliti u vrijemeoporavka nakon ranjavanja u bitci.Konaèno je i sam druge pouèavao umolitvi i �elio im pomoæi kako æe uozraèju molitve napraviti dobar�ivotni izbor.

Unjegovim Duhovnim vje�bama susre-æemo bogate i raznolike naèinemolitve. Spomenimo glavne: razmi-

�ljanje popraæeno molitvom (konzideracija);meditacija ili razmatranje; ponavljanje veæobavljenih razmatranja, pri èemu se moliteljvabi onim �to ga se veæ u prija�njoj molitvijaèe dojmilo ili privuklo mu pozornost; slu-tio je naime Ignacije da bi se u takvomponavljanju mogao prepoznati posebanBo�ji poticaj; kontemplacija ili promatranjedogaðaja iz Isusova �ivota; u�ivljavanje uneki dogaðaj pomoæu sjetila (slu�ati, gleda-ti...); ponavljanje razmatranja �u glavnimcrtama� gdje se vi�e na intuitivan naèinponire u veæ razmatrani sadr�aj. Ti razninaèini u Duhovnim vje�bama ne prikazuju seu strogim okvirima, nego molitelju ostavlja-ju dosta slobode. Krivo èine oni kojiIgnacijevu molitvenu metodu suzuju naupotrebu triju du�evnih moæi �pamæenja,razuma i volje�. Veæ u prvoj uvodnoj napo-meni knji�ice Duhovnih vje�bi osjeæa se damolitelj ulazi u bogati prostor molitve.Ignacije æe govoriti posebno o tri naèinamolitve (ispitivanje savjesti, o�ivljavanjeusmene molitve tako da se prate pojedinerijeèi zadr�avajuæi se dulje kod pojedinihrijeèi, ritmièka molitva) (br. 238�260).

Kod pojedinih razmatranja preporuèujeposebnu i intenzivniju molitvu na poèetkui na kraju razmatranja. Molitvu na krajurazmatranja on naziva razgovorom ili kolok-vijem. U nekim sluèajevima preporuèujetakozvani trostruki razgovor. Zadr�at æemose kod ovoga, mnogima nepoznatog, naèi-na molitve. Trostruki razgovor Ignacije uDuhovnim vje�bama preporuèuje samo uvrlo va�nim trenucima vje�bi kad mu jestalo da se od Boga izmoli velika milost iprije nego �to se donesu dalekose�ne odlu-ke. Uoèimo te momente. Mo�da æe nekomeovakva molitva poslu�iti da svome duhov-nom �ivotu dadne posebnu dubinu.

Prva tema nakon koje Ignacije poziva natrostruki razgovor obuhvaæa razmatranja ogrijehu (o grijehu anðela, prvih ljudi i ovlastitim grijesima) (br. 62�64). Tu se utrostrukom razgovoru tra�i milost spoznajegrijeha, kajanje za njih, spoznaja unutarnjezloæe grijeha, moli se volja za popravkom iobraæenjem, spremnost da se iz �ivotauklone svjetovne i ta�te stvari. Tema je veli-ka, osjeæa se potreba za jakom molitvom. �Kako se obavlja �trostruki razgovor�?Ignacije voli pozornicu, dogaðanje, dramu.U trostrukom razgovoru nalazimo Bla�enuDjevicu Mariju, njenog Sina Isusa, Ocanebeskog, cijeli nebeski dvor, cijelo nebo.Molitelj najprije pristupa Gospi i moli zaodreðenu milost, zapravo moli je neka onatu milost izmoli od Isusa. Marija je prvapostaja, to je prvi prizor. Nju molitelj poz-dravlja sa �Zdravo, Marijo�. Nakon togamolitelj s Gospom polazi k Isusu i upuæujemu istu molbu. Pred njim moli molitvu�Du�o Kristova�. Treæi korak pro�iruje pri-ja�nje: s Gospom i Isusom molitelj seupuæuje Ocu nebeskom kojega moli za istumilost i zavr�ava �Oèena�em�. Takav naèinmoljenja Ignacije opisuje i u svomDuhovnom dnevniku kad bilje�i svoje doj-move dok je tra�io kakvo siroma�tvo trebada bude u Dru�bi Isusovoj: �Htio sam da tobude prikazano Ocu posredstvom i zago-

Ignacije � uèitelj molitvep. Franjo P�eniènjak, SJ

vorom Majke i Sina, pa sam prvo njojupravio molitvu da mi pomogne kod svogSina i kod Oca. I osjetio sam u sebi kao daidem ili kao da me nose pred Oca.�

Druga va�na tema u Duhovnim vje�bamanakon koje poziva na sliènu molitvu jestrazmatranje o Dvije zastave (Kristova iSotonina zastava) (br. 147). U trostrukomrazgovoru on moli milost da bude primljenpod Isusovu zastavu, a to znaèi da slijediKrista u siroma�tvu i u podno�enju neprav-di. I tu je prisutno isto dramsko (i dra-matièno) uprizorenje. Tu su Krist, Sotona,strategija jednog i drugog, a u molitviGospa, Isus i Otac nebeski. Molitva slijedidinamiku kao i prije.

Treæa tema, a govori o tri vrste ljudi (br.156), potièe Ignacija na istu molitvu.Ignacije, kao dubok psiholog, dobro poz-naje èovjeka. Znao je da ima ljudi koji supuni dobrih �elja, ali su posve nedjelotvor-ni. Ne prihvaæaju se nièeg kako bi ostvarilidobre nakane. Drugi æe upotrijebiti polo-vièna i neprikladna sredstva jer u biti nisudonijeli èvrstu odluku. Treæi su radikalni,spremni slijediti Isusa i uz cijenu �rtava,slu�iti Bogu ma kako to bilo zahtjevno.Takva je spremnost milost, dar Bo�ji, vrloznaèajan za kr�æanina. To se mo�e samoizmoliti. Zamjeæujemo da se i tu zbivaprava drama jer se radi o neèem gdje seèovjek mora zalo�iti uz puno borbe i zala-ganja. I tu Ignacije poziva na sna�nu molit-vu trostrukog razgovora jer bi se �elio uvr-stiti u skupinu odva�nih ljudi treæe vrste.

Èetvrta je tema vrlo osjetljiva u duhovnom�ivotu. Radi se mo�da o mistiènom sjedi-njenju s Isusom Kristom, a Ignacije temuiznosi pod naslovom O tri naèina poniznosti(br. 168). Tu se govori o �elji da slijedimoKrista ne samo tako da izbjegavamo te�ke ilake grijehe, nego �elimo biti dionici i Isuso-ve sudbine u stvarnom siroma�tvu i trplje-nju, sve do muèeni�tva. Takvo raspolo�enjeu duhovnom �ivotu na najveæi moguæi naèinnas sjedinjuje s Kristom. To mo�e biti samoplod Bo�je milosti. Stoga tu opet pristajespomenuti trostruki razgovor. Slièan serazgovor preporuèuje na poèetku �treæegtjedna� Duhovnih vje�bi kad se ulazi u razma-tranje o muci Isusovoj (br. 199). Da ta raz-

matranja ne bi bila povr�na, u trostrukom serazgovoru moli milost potpunog nasljedo-vanja Isusa Krista, pa i u stvarnom siroma-�tvu i trpljenju, ako je takva volja Bo�ja.

U sliènim �razgovorima� Ignacije, osimspomenutih osoba � Bla�ene Djevice Marije,Isusa i Oca Nebeskog � spominje i �svesvece i svetice nebeskog dvora� te se u nji-hovoj nazoènosti moli Ocu. Tu se prizor jo�vi�e pro�iruje. Ozbiljan molitelj tako do�iv-ljava svoju molitvu ne samo kao ne�tosveèano, nego i kao ne�to �to on ozbiljno�eli izmoliti od Boga. Ljudskoj psihi odgo-vara da ozbiljne stvari do�ivi na �to ozbiljnijinaèin, kao vlastitu dramu u koju ulazi sav iodgovorno. Svi spomenuti momenti su takvida èovjeka zahvaæaju i stoga im se u Duho-vnim vje�bama priprema i odgovarajuæiugoðaj koji nije tek stvoren na�om ma�tom,nego je biblijski i teolo�ki utemeljen.

Poku�ajte za neku va�nu milost moliti sli-jedeæi Ignacijeve upute koje smo ovdjeiznijeli. Mo�da æete vi�e zavoljeti molitvu, amo�da æe se i kakvoæa va�ega duhovnog�ivota poveæati. Mo�da vam Gospodinpoda dar molitve za kojim ste dugoèeznuli. IP

RAZMI�LJANJE


Eufrasiana; Krist na sferi s apostolima

T voja muka, Bo�e moj� Nemoænismo pred tim prizorom! Getsema-ni� Gospodine, privini nas na

svoje grudi kako bismo osjetili agoniju jed-noga Srca koje je vi�e od svih ljubilo, vi�e seod svih davalo, a koje je evo pritisnutozlom, mr�njom, grijehom. Potrebna mu jeutjeha, a ne nalazi je� Ljubljeni uèenici sudaleko, tri najdra�a apostola spavaju. Podte�kim teretom koji ga priti�æe teèe obilanznoj i kaplje krvi prekrivajuæi njegovobo�ansko Tijelo� Kale�, prepun gorèine,osamljenosti, neshvaæenosti ulijeva mu se uSrce. Za vrijeme svoga zemaljskog vijekaveæ se pripravljao na njega. Osamljen inepoznat bija�e u danima svojegabo�anskog djetinjstva, �iveæi od tjelesnogarada i u siroma�tvu i skromnosti nazaret-skoga doma. Sam bija�e u pustinji, boreæise s napasnikom, a prije dolaska vjernihanðela. Sam i neshvaæen bija�e kad je navi-je�tao radosnu vijest o kraljevstvu Bo�jem,koju njegov narod, tvrda srca i spore pame-ti, nije mogao razumjeti. Sam bija�e nabrdu udubljen u molitvi te pri otpu�tanjugrijeha javnim grje�nicima, tra�eæi od njihda proèiste svoje du�e u iskrenom kajanju,suzama i ljubavi prema bli�njemu. Pa imeðu samim apostolima bija�e osamljenjer ni oni nisu razumjeli njegova uzvi�enaposlanja, nisu razumjeli njegovu pouku okraljevstvu Oèevu, sanjajuæi o njegovojzemaljskoj vlasti, ljudskoj slavi�

Isuse, to bija�e tvoje nekrv-no muèeni�tvo, plemenito iuzvi�eno� No evo, u sjenimaslina u Getsemanskomvrtu, ponovno pro�ivljava�nikad stra�niju, ali i nikadplodonosniju samoæu� �tobi bilo s nama, Bo�e, kad bise iskapilo ovo ulje milo-srða iz tebe, plodneMasline, za koju je napisa-no: ��Ja sam plodna masli-na u kuæi Gospodnjoj?�� (Ps52,10). Doista, nikad nam

neæe uzmanjkati ovoga ulja jer sve dok budeijedna du�a koju treba spasiti, cijedit æe seulje iz ove getsemanske pre�e, teæi æe krv iztvoga ranjenog boka za opra�tanje grijeha�

Bo�e, Ti si to uèinio za nas, takovu ljubav sinam iskazao� �elimo Ti za to uzvratiti,napokon Te uzljubiti, dokazati Ti svoju lju-bav svim moguæim sredstvima? Koja su tosredstva, kako Te ljubiti, Bo�e, kako Ti reæida te ljubimo?� �Onaj koji me ljubi vr�itæe moje zapovijedi� Nema veæe ljubavinego polo�iti svoj �ivot za braæu.�� Ojaèajnas, Oèe, za takovo poslanstvo, udijeli namtu milost jer od Tebe i�temo sve �to Ti�elimo i dati. Bo�e, neka na�a molitva budenje�no milovanje u trenutcima agonijeTvoga Sina, na�a ljubav neka bude samilo-sna ruka �to mu bri�e krv, na�a vjernostneka bude oèekivana utjeha. Doista, na�esavr�eno vr�enje stale�kih du�nosti nekabude �eljeno dru�tvo, darivanje du�ama iljubav prema braæi, neka bude bistra voda�to mu gasi �eð, a okrepa ranama nekabude na�a èistoæa, poniznost i malenost.Pomozi nam da budemo dragocjena solkojom æe se �osoliti� mnoge du�e, da �arkoèeznemo za njihovim spasenjem jer sve suone kao ogrtaèem pokrivene krvlju TvogaSina� Oèe, ohrabri nas i u trenutcimana�e osobne muke i patnje te daj da razu-mijemo i spoznamo kako je Tvoje milosrðeuvijek i posvuda s nama, kako Tvoje oko

prati velikom pozorno�æusvaki pokret na�ega srca�Uèini da budemo uskrsnosvjetlo upaljeno na svjeæ-njaku i usred ovoga na�egvremena, a snaga tom svjet-lu neka dolazi iz iskreneljubavi i suæuti prema get-semanskom Srcu Isusovu.Stoga, uðimo k Isusu uGetsemani� IP

RAZMI�LJANJE


Getsemani � izvor milosrða Bo�jegaTomislav Æuriæ, SJ

Sv. Kliment (Ohrid), 13. st.;�Raspeæe�

Plodovi su slobodan Bo�ji dar, nitko gane mo�e predvidjeti ni odrediti. Mo-�emo mu ipak utirati putove. U Jubi-

larnu godinu unosimo, naime, �to smo sku-pili trogodi�tem priprave kroz susrete strima bo�anskim osobama. O èovjekovojspremnosti da �ivi u saobraæaju s bo�an-skim osobama, da se za taj saobraæaj nepre-stano èisti i sprema te u svemu �to ga okru-�uje prepoznaje i pozdravlja ljubav Oca,crte lica Njegova Sina i stvaralaèku mu-drost Njihova Duha, ovisit æe plodoviJubilarne godine. Ovise, dakle, i o nama.No, �to nam je èiniti?

Prije nego �to i�ta vidljivo poduzmemo,prije jubilarnoga hodoèa�æenja u Rim, uJeruzalem ili na druga sveta mjesta, morase ne�to dogoditi u nama: molitva DuhuSvetom da nas uvede u tajnu Utjelovljenja.U nju treba ove godine doista uronitiumom i srcem, vi�e nego �to to obièno èini-mo. Ova je tajna sredi�te zemaljske stvar-nosti i put kojim nebeski svijet silazi knama i privlaèi nas k sebi. Duh ju je Svetiizveo u krilu nazaretske Djevice pa samoOn mo�e o njoj mjerodavno progovoriti.Uèinit æe to na sebi svojstven naèin. Prijesvake izgovorene rijeèi stvara on u srcuozraèje prikladno za slu�anje njegova obja-viteljskog govora. Sin se Bo�ji utjeloviozato da bi iz srca trojstvene obitelji preniona zemlju bo�anski mir. Valja s njegovompomoæi uæi u ozraèje toga mira, ukloniti izsebe svaki nemir, kako god nam on mo�daovaj èas bio sladak, pa u duboku molitve-nom poklonu upijati Isusov mir, udisatiIsusa, jer �on je mir na�� (usp. Ef 2,14). Ova-

ko opremljeni mo�emo krenuti u potraguza dubljim shvaæanjem Utjelovljenja.

Svaka rijeè Novoga zavjeta, osobito evan-ðeoski tekstovi, uvode nas u tu tajnu.Poèinjemo s retkom koji ju je sa�eo �kolskijednostavno: �Rijeè tijelom postade� (Iv 1,14).Razmi�ljamo i èudimo se: mo�e li Bo�jarijeè, Bog sam, postati ne�to �to prije nijebio? Panteisti, koji svoga boga gledaju ustalnoj promjeni i nastajanju, mogli bi tobez pote�koæe prihvatiti. Kr�æaninu je malote�e. On u vjeri zna da je Bog vjeèan ineizmjerno savr�en, bez promjene i sjenkeod mijene. Sveto pismo mu ipak svjedoèi:�Rijeè... postade�. Teologija to poku�avanekako tepajuæi protumaèiti: kad se Bogpriopæuje stvorenom biæu, sva se promjenazbiva na strani stvorenja, Bog ostaje nepro-mijenjen. Ne�to se ipak moralo i u Bogudogoditi. Ta On nije tek izvana, poput odi-jela, navukao na se ljudsku narav. Darovaose je, izi�ao iz sebe, a da bi to mogao,morao se na neki naèin isprazniti. Jerkome se darovao? Èovjeku, praznini kojavapi za puninom, praznini tako velikoj kao�to je velika Bo�ja punina. Èovjek je Bo�japunina u negativu. Ulaskom u tu prazninu,ne�to se je doista dogodilo s Bo�jom Rijeèi.Sva ljudska povijest od toga je èasa Bo�japovijest. Sve njezine mijene, svi usponi ipadovi pripadaju Bo�joj Rijeèi. Ona nije uljudskoj povijesti ono �to Sveto pismo nazi-va tijelom, èovjek sa svojom nutarnjomstrukturom i izvanjskim okru�jem; èovjekgledan u svojoj bijedi, slabosti, otuðenosti igre�nosti pripada bo�anskom Logosu i zatoon èitav i sve �to na nj spada jest i mo�e biti

Svjetla i izazovi Jubilarne godinep. Alfred Schneider, SJ

U Jubilarnu smo godinu u�li s velikim nadama koje su se upalile na jo�veæim Bo�jim obeæanjima. Otkrio ih je nadahnutim pogledom papa IvanPavao Drugi uranjajuæi od poèetka svoga pontifikata u izvore spasenja imotreæi budno znakove vremena. Hoæe li te nade donijeti vidljive plodovenovoga, boljeg, Bo�jeg svijeta u ovom kratkom trenutku �to ga pojedinaènoi zajednièki �ivimo? To ovisi o Bo�joj providnosti.

RAZMI�LJANJE


sakrament spasa. Ovu istinu treba prihvati-ti vjerom tako bezuvjetno jakom da iz srcanestanu svi strahovi, sav nemir i nepovje-renje u Bo�je danas i sutra. To je izazovJubilarne godine, ovamo nas �eli dovestimeditacija o tajni Utjelovljenja.

�Utjelovljenje� znaèi dvoje: èin kojim RijeèBo�ja sebi prisvaja ljudsku narav i njihovatrajna meðusobna pripadnost. Rijeè seBo�ja povezala s ljudskom naravi u jednomtrenu neopozivo i nepovratno te dovijekane mo�e napustiti to jedinstvo. Mo�e ipaksve dublje u nj urastati. Ono �to se u èasuNavje�tenja dogodilo na ontièkoj razini, topomalo, tijekom Isusova zemaljskog �ivota,ulazi u njegovu svijest. Svakim korakomIsus do�ivljava osoban susret s bogatstvomi siroma�tvom ljudske naravi u svim njezi-nim slojevima. Ovo zbivanje promatramo ukljuènim dogaðajima Isusova puta, kao i usitnim koracima njegove svagda�njice.Uranjajuæi na Jordanu u vodu kr�tenja onsveèano izrièe svoju solidarnost sa sudbi-nom svega svijeta, a u Getsemaniju i naKalvariji tone do kraja u èovjekovo ni�tavi-lo i prazninu da bi je ispunio svojom puni-nom. Drama Utjelovljenja je na djelu utoplim ljudskim zgodama: kad Isus plaèenad prijateljem, dok tje�i �alosne, razgova-ra s malenima, okru�en patnicima uzimana se njihove slabosti i nosi njihove boli(usp. Mt 8,17) ili dok poput svakoga dru-gog èovjeka hoda cestama ovoga svijeta. Pritome nije hladan ili ravnodu�an, kaopomalo svaki od nas, nego sve grli svojimpogledom, sve u sebe prima i blagoslivlja.Utjelovljenje � zaruke Bo�jega Sina i ljud-

ske naravi � zbivaju se do konca svijeta. ADuh Sveti je njihova tajanstvena veza.

Pod vodstvom Duha Zaruènik pronalaziuvijek nove naèine i znakove Utjelovljenja:pritjelovljuje si ljudsku rijeè, kruh, zajedni-cu i sve �to joj pripada. Svaki od ovih zna-kova nosi u sebi èitavo bogatstvo Bo�je utje-lovljene Rijeèi, u svakome se ona na novnaèin objavljuje. Po rijeèi koja se u Isusovoime pronosi prostorima i vjekovima Bo�jiSin sti�e onamo kamo nije dospio za vrije-me svoga zemaljskog puta, te kao kvasacpreobrazuje u sebe svakoga koji slu�a nje-govu rijeè. Postav�i hranom on se do dnautkao u duh, du�u i tijelo èovjekova biæa dabi zauvijek ostao dobri dar � euharistija.Ugradio se u sve razine èovjekova pojedi-naènog i dru�tvenog svijeta, ni�ta nije osta-lo izvan velikoga bo�anskog zagrljaja �to gazovemo Utjelovljenjem. Napokon ga �ivagledamo u zajednici. Od onoga èasa kad sena nju spustio Kristov �ivotvorni Duh, onajisti Duh koji je nekoæ osjenio krilo Djevice,Crkva veæ jest i jo� vi�e postaje NjegovoTijelo. Napajajuæi se na milosnim izvorimasvoga Zaruènika, raste ona kao razgranatostablo prema Kristu �dok svi ne prispijemo...do èovjeka savr�ena, do mjere uzrasta punineKristove� (v. Ef 4,13).

Sveto pismo, a s njime i crkveni oci prvihstoljeæa, opisuju dramu spasa kao veliksilazak i uzlazak (usp. Ef 4,8�10). Izlazeæi izsvoga trojstvenog doma, Bo�ja se Rijeèuputila na kru�no putovanje u dvije etape.Prva od njih, silazak, zbila se u djeluUtjelovljenja te se nastavlja pred na�imoèima. Kad bi nam vjera bila �iva, a nutar-nje oko èisto, mogli bismo promatrati kako�ivotvorna rosa silazi u �ile ovoga svijeta imijenja ga. Bio bi to prizor dostojanneprestana motrenja i izvor neuni�tivenade. Druga etapa, uzlazak, ipak je veæ i unama na djelu. Gdje se god svjetlo odozgospusti u brazde ove zemlje, nastaje gibanje,novi �ivot klije te nevidljivo, ali nezadr�ivoraste prema Kristovoj punini (usp. Ef 4,13).Velik je izazov jubilarne godine èvrstimpogledom uvis i sigurnim hodom ubrzatipovratak svijeta u Oèev dom. IP

JUBILEJ


Fra Angelico; �Navje�tenje� (Cortona,Diecezanski muzej)

Neke psiholo�ke teorije su od svogapoèetka htjele �to vi�e ostvariti sta-tus znanstvenosti po uzoru na pri-

rodne znanosti pa su, dosljedno tome,usredotoèile svoju pozornost na one vanj-ske fenomene èovjekova pona�anja koji selako mogu promatrati, statistièki obraðiva-ti, ponavljati, pa su imale tendenciju èovje-kovo psiholo�ko djelovanje promatrati krozpojednostavljenu shemu �podra�aj � reak-cija� (u tom se smislu istièe biheviorizam).

Druge pak teorije dolaze do podsvjesnihèovjekovih dinamika; te su teorije poku�alerazjasniti i odrediti podsvjesne uzroke svje-snih i uoèljivih simptoma. Pritom su (ovdjese prvenstveno misli na Freudovu psihoa-nalizu) negirale da se u dubinskom proma-tranju èovjekove stvarnosti treba voditiraèuna i o èinjenici da je èovjek prije svegaveliki misterij, a jo� vi�e je misterij Onajkoji ga je stvorio tako misterioznoga.

Treæe teorije su vi�e vodile raèuna i o tojmisterioznoj dimenziji èovjeka koja imaodreðenu povezanost i utjecaj na èovjekovupsihu (tu se svakako misli na Junga i naFrankla). Meðutim, uvjeren sam da neæe-mo pogrije�iti ako ka�emo kako je u tomenajvi�e uspjela dubinska psihologijakr�æanske orijentacije koja daje puno kom-pletniju antropolo�ku viziju, polazeæi odfilozofije, teologije i psihologije; a unutarte psihologije posebno valja spomenutitalijanskoga isusovca Franca Imodu i nje-govu knjigu �Èovjekov razvoj, psihologija imisterij�.

Da li bismo znali ne�to odgovoriti na pita-nje: kakva bi to mogla biti veza izmeðuosnovne èinjenice da je èovjek misterij injegove psihièke strukture? F. Imoda u sre-di�te toga odgovora postavlja, odnosnopronalazi tri osnovna �parametra� kojikonkretiziraju i oblièuju stvarnost misterija.Oni poma�u uokviriti odreðeni niz proble-ma, psihièkih pojava i osobina, dajuæi imcjelinu i zadr�avajuæi istodobno odnos

prema misteriju. Ta tri parametra su: dru-gotnost, vremenitost i psiholo�ki stadiji.

Parametar �drugotnosti� oznaèava neizbri-sivu èinjenicu da èovjek u svom �ivotu uvijeknailazi na ne�to drugo i tek po tom kontra-stu prema drugom osoba jasnije i dubljedo�ivljava svu stvarnost svoje subjektivnosti.To se dogaða veæ nakon roðenja kada dijetevi�e nije u sigurnoj i mirnoj toplini majèineutrobe, nego se susreæe s dosad nepoznatimsvijetom pred kojim osjeæa tjeskobu jer muvi�e ne pru�a sigurnost koju je imao prije (ata je tjeskoba jo� intenzivnija ako je veæ odprvih dana imalo veæe neugodne do�ivljaje).Tako dijete susreæe druge predmete, osobe,ima ugodne i neugodne do�ivljaje, sve vi�ese �iri horizont njegova svijeta. U tom pro-gresu u upoznavanju i komuniciranju s�neèim drugim� od osnovne je va�nosti dase èovjek otvori i za najradikalnije, najveæe inajvelièanstvenije �drugo�, a to �Drugo� jeBog. Pred tim �Drugim� osoba osjeæa i naj-veæu tjeskobu jer osjeæa da neizbje�no ideprema njoj svim svojim biæem, a tako malozna (razumski i osjeæajno) �to je to �Drugo�i kakav æe biti susret s Njim. Jedna od naj-boljih strana ove psiholo�ke teorije je daistinski i kvalitativno mo�e pomoæi u otkri-vanju i postupnom uklanjanju raznih�struktura� koje ote�avaju sve istinskiji iintenzivniji dodir s tim velièanstvenim iapsolutnim Drugim.

Drugi parametar je �povjesnost�: èovjek,kada doðe do izra�enije svijesti i znanja osvijetu i sebi, neizbje�no �ivi i djeluje unapetosti; u prvom parametru se radi onapetosti ja � drugo, a u ovom parametru seradi o napetosti izmeðu pola svoje povijesti(tj. svojih svjesnih, a pogotovo podsvjesnih,uvjetovanosti) i pola svoje buduænosti (tj.one stvarnosti koju èovjek �eli postiæi, ili æena ovaj ili onaj naèin morati postiæi, a uhodu prema kojoj mu poma�e ili odma�enjegova povijest, koja mu mo�e biti krila, alii okov u hodu prema buduæem cilju).

PSIHOLOGIJA


Misterij èovjeka i èovjekova psihaMiroslav Fridl, SJ

Od samih poèetaka obilje�avanjaJubileja nastaje potreba umjetnièko-ga bilje�enja tih va�nih trenutaka uhodu Crkve. Naravno, od va�nostinije èisto prigodnièarsko memori-ranje tih va�nih dogaðaja, veæupravo inspiracija, poticaji naumjetnièko stvaranje.

Jubileji su neodjeljivi od Rima i njegovihznaèenja, bilo umjetnièkih bilo onihvezanih uz duhovnu tradiciju Crkve.

Stoga je i najveæi dio umjetnièkih djelavezanih za nadahnuæe tema Jubileja nazo-èan upravo u Rimu. Veæ je prvi Jubilej1300. ovjekovjeèio veliki Giotto, u ciklusufresaka na lateranskoj Lo�i blagoslova.Ulomak freske na kojoj je predstavljenootvaranje Jubileja, �to je uèinio papaBonifacije VIII., nalazi se danas u baziliciSvetoga Ivana Lateranskog. Isti je umjetniknaèinio i glasovitu Navicellu, mozaik kojipredstavlja Isusa, sv. Petra dok hoda povodi te apostole, danas vidjiv na unutarnjojstrani ulaza u predvorje bazilike Sv. Petra.

U predveèerje Jubileja 1450. Beato Angelicoje ukrasio freskama Papinu kapelu, po papiNikoli V. nazvanoj Nicolina, s temama iz�ivota muèenika sv. Stjepana i sv. Lovre.

Siksto IV. je u pripravama Jubileja 1475.dao izgraditi dvorsku kapelu (MagnaCapella Sacri Palatii) u Vatikanu, odreðenu iza odr�avanje konklava � izbora papa, kojaæe, po dovr�enju njezina unutarnjeg oslika-vanja, nekoliko desetljeæa poslije postatijednom od najpoznatijih umjetnièkih cjeli-na uopæe. Kapela æe dobiti ime po papi �Sikstina.

Umjetnost nadahnuta Jubilejima nije ipakogranièena samo na Rim. U Augsburgu jenpr. crkva Svete Katarine, samostanska

PSIHOLOGIJA

JUBILEJ


Umjetnost i Jubilejp. Ivica Musa, SJ

Konaèno, parametar �psiholo�kih stadija� govori o raznim fazama èovjekova razvoja u koji-ma je on tretiran i pona�a se ovako ili onako, odnosno koji mu sa svoje strane omoguæujuda èinjeniènost svoga misterija prihvati i da je bude svjestan dublje, intenzivnije i ozbiljni-je ili pak ne. Tu su neki doista �imali sreæe�, u odnosu na neke druge, no za takve Isus ka�eda æe se od njih vi�e i tra�iti jer im je vi�e dano.

Ovo na�e razmi�ljanje o povezanosti psihe i misterija u èovjeku mo�emo povezati sRahnerovom teolo�ko-egzistencijalnom misli po kojoj èovjek misteriozni temelj i cilj svogapostojanja, tj. Svetu Tajnu, spoznaje tek u dijalektièkoj napetosti prema konkretnim, kate-gorijalnim i pojedinaènim stvarnostima koje na neki naèin odra�avaju i upuæuju na najveæiMisterij. IP

Giotto; Otvaranje prve jubilarne godine 1300.

crkva dominikanki, postala, dopu�tenjemInocenta VIII., mjesto dobivanja istih opro-sta kao i u rimskim crkvama. Za prigoduJubileja 1500. na likovnom ukra�avanjucrkve radili su Hans Holbein Stariji i HansBurckmair.

Zanimljivo je svjedoèanstvo i o sudjelovan-ju poznatih umjetnika u hodoèa�æenju porimskim bazilikama. �eleæi olak�ati tegobeobveze hodoèa�æenja pje�ice, Papa dodje-ljuje dispenze Vasariju i Michelangelu, kojidobivaju pravo ja�uæi obiæi rimske bazilike.Michelangelo, meðutim, nije �elio iskori-stiti ovo pravo te je, zajedno s ostalim vjer-nicima, pje�ice hodoèastio od jedne dodruge bazilike.

Jubilej 1575. donosi iznimnu umjetnièkudjelatnost. U bazilici Santa Maria MaggioreGrgur XIII. sagradio je veli-èanstvenu kapelu po njemunazvana Gregoriana; poèinjegradnju palaèe na Quirinalu, ukojoj æe pape rezidirati nekoli-ko stoljeæa, sve do 1870. ZaJubilej 1600. ne nedostaju veli-ka imena: Carlo Maderno,Domenico Fontana te najzvuè-nije � Caravaggio, èije se glaso-vito platno Madonna dei pelle-grini (Hodoèasnièka Gospa),nadahnuto duhovnim zama-hom Jubileja, danas èuva ucrkvi Sv. Augustina.

Bernini je za Jubilej 1625. do-vr�io postolje bronèanog baldahi-na iznad groba sv. Petra. Godine1650. Alessandro Algardi radiduboki mramorni reljef s likompape Leona koji zaustavlja Atilu;danas se èuva u bazilici Sv. Petra;Borromini obnavlja rimsku kate-dralu � baziliku Sv. Ivana Late-ranskog, gradeæi istodobno icrkvu Svete Agneze.

Kasnija stoljeæa nisu tako bogataumjetnièkim novitetima nadah-nutim temama jubileja. No, jubi-leji su uvijek bili poticaj i nepo-

sredan povod ponovnom vrednovanjukulturnoga blaga kao i izravnim zahvatimana njegovu oèuvanju. Tako i ovaj VelikiJubilej 2000. prati izniman trud oko obno-ve prvorazredne kulturne ba�tine: obnoveproèelja Sv. Petra te Sv. Ivana Lateranskog,obnova mozaika u apsidi bazilike SantaMaria Maggiore, temeljita obnova prvebarokne crkve Al Gesù (Presveto imeIsusovo) te poznate crkve Svetog Ignacija(za nas posebno va�ne jer je u njoj pokopanotac hrvatske gramatike p. Bartol Ka�iæ).Povodom Jubileja odr�avaju se brojneizlo�be, predavanja, seminari, a tiskano je iniz vrlo vrijednih izdanja kojima nam seneprestano u novom svjetlu pribli�avaiznimna vrijednost ove drevne tradicije.Ovaj je Jubilej ostao vjeran i u tome smislusvojim prethodnicima. IP

JUBILEJ


P. Perugino; �Isus predaje Petru kljuèeveKraljevstva �

Kapela Nikole V.; �Suðenje sv. Lovri�

Isusovaèki martirologij XX. stoljeæa

Kada govorimo o muèenicima vjere,Crkva postavlja tri uvjeta koji bi tre-bali biti ispunjeni da bi se na neko-

ga primijenio taj naslov u punom smislurijeèi: 1. da je osoba ubijena ili umrla odposljedica zlostavljanja; 2. da je progoniteljbio motiviran mr�njom na vjeru ili napraksu za vjeru bitnih kreposti; 3. da sumuèenici djelovali svjesni opasnosti po�ivot. Dakako, ovo su zahtjevi za pokretanjepostupka za progla�enje bla�enim, no mi uobiènom �ivotu muèeni�tvo shvaæamo �irete ne provodimo nekakva potanka ispiti-

vanja o ispunjenju svih uvjeta. Tako ni ovajèlanak nema pretenziju preduhitriti sudCrkve, nego ukazati na stvarnost kr�æan-skoga poziva � da je �rtva njegov ravnopra-van dio, kao i veselje.

Dvadeseto stoljeæe daje dovoljno materija-la da se uvjerimo koliko Crkva uistinu jestCrkva muèenika. Sveti Otac je pozvao da uovoj Jubilejskoj godini na poseban naèinobnovimo sjeæanje na njih. Èlanovi Dru�beIsusove obilato su sudjelovali u toj �muèe-nika hrabroj èeti�. U dvadesetom stoljeæuporadi ljubavi prema Bogu i bli�njemuumrlo je vi�e od 300 isusovaca. U tzv. bok-serskom ustanku u Kini na prijelazu sto-ljeæa ubijena su èetvorica; u turskim progo-nima Armenaca (1915.� 1916.) dvojica; u

�panjolskom graðanskomratu od ruke socijalistièkihrepublikanaca stradala suèak 122 isusovca, gotovo sviu jednoj godini: 1936.; zapedesetoricu od njih pokre-nut je proces za progla�enjebla�enima. U fa�istièkimprogonima u Europi i jugo-istoènoj Aziji ubijena su 82, au komunistièkim progonimau istoènoj Europi i Kini oko60 isusovaca. Uglavnomantikomunistièki usmjerenidiktatorski re�imi, srditi naCrkvu zbog njezina zalagan-

ZNAMENITI ISUSOVCI


Stoljeæe muèenikaDalibor Reniæ, SJ

Kada sam prije koju godinu, pred ulazak u Dru�bu Isusovu, razmi�ljao oisusovaèkom zvanju i motivima koji me k njemu privlaèe, shvatio sam da tajpoziv nije zemaljski i da ga ne mo�e osmisliti nikakav zemaljski razlog. Vjerau Evanðelje Isusa Krista, kreposti u njemu utemeljene te vjera u KristovuCrkvu jedino je �to mo�e valjano motivirati jednoga mladiæa da stupi uDru�bu i �to ga mo�e u njoj odr�ati do kraja. Pitao sam se, stoga, o svojojvjeri: kako vjerujem, koliko vjerujem, da li stvarno vjerujem? Jedan od pre-sudnih trenutaka bio je divan uvid da je moguæe vjerovati i po vjeri stvarno�ivjeti Bo�ji poziv.

Slika dolje i desno: Bla�eni Miguel Augustin Pro(1891�1927)

ja za sirotinju, izravno sukrivi za smrt jednogaisusovca na Filipinima itrinaestoricu u LatinskojAmerici. Zbog mr�njeprema bijelim misionari-ma, u Africi je stradalo17, a u Indiji i Libanonu11 Dru�binih èlanova.Petorica isusovaca muèe-nika iz ovoga stoljeæaprogla�ena su bla�eni-ma, èetvorica iz veæ spo-menutoga bokserskogustanka: Leon Mangin,Paul Denn, RemigiusIsore i Modestus And-lauer, te �rtva masonske diktature uMeksiku p. Mihael Augustin Pro, strijeljan1927. godine. Mogli bismo k njima pribro-jiti i bla�enoga Ruperta Mayera, koji jeumro nekoliko mjeseci nakon pu�tanja naslobodu 1945., nakon nekoliko godina tor-ture u nacistièkim zatvorima i logorima,iako se on ne vodi slu�beno kao muèenik.

Na�a subraæa

Nesretne bezbo�ne ideologije su se potru-dile da i Dru�ba Isusova u Hrvatskoj mo�espominjati subraæu koja su postala �rtvemr�nje prema vjeri. Radi se o tih 45 kobnihgodina vladavine komunistièkoga socijaliz-ma. Tada su svi politièki i svjetonazorskineistomi�ljenici re�ima ujedno bili gledanikao neprijatelji. A bilo ih je mnogo, osobi-to hrvatskih katolika. Ideolozi su kanilipostupiti po staroj taktici: udari pastira paæe se stado razbje�ati. ZahvaljujuæiProvidnosti, taj plan im nije uspio. Midanas poimence spominjemo hrvatske isu-sovce koji su u tim progonima bili zlostav-ljani do smrti. Svjedoèanstvo svakoga odnjih je na svoj naèin potresno i zadivlju-juæe.

Pater Petar Perica (1881.�1944.) bio jeomiljeni apostol dubrovaèke mlade�i,duhovnik Kri�arskog bratstva i voða sjeme-ni�ne Marijine kongregacije, pjesnik, iznadsvake politike, èovjek � uzor ljubavi premaCrkvi i hrvatskoj domovini. To je bio nje-

gov �zloèin�. Odmah po ulasku partizana ugrad pod Srðem, na ulicama su istaknutiplakati s imenima uglednih Dubrovèana,svih �u ime naroda� osuðenih �na smrtnukaznu strijeljanjem ili konfiskaciju imovi-ne�, meðu njima ime oca Perice. Nakon tridana, oko deset sati naveèer, na vrata isu-sovaèke rezidencije pokucala su dva vojni-ka. Otac Perica nije spavao. Na pozivpoglavara spremno i mirno se spustio upredvorje. Pomolio se na klecalu, zamoliosubraæu za opro�tenje te izustio: �PresvetoSrce Isusovo, smiluj mi se. Ako je �rtva, paneka bude, primam je!� Odveden je naotoèiæ Daksu i tamo pogubljen.

Ivo Gugiæ, kasnije kotorski biskup, saèuvaoje ovo svjedoèanstvo: �Nakon hap�enja, unoæi od 23. na 24. listopada skupa s ostalim�rtvama, sproveden je iz zatvora i o. Pericai prevezen na otoèiæ Daksu. Od njegovasprovodnika èuo sam ove pojedinosti: Izstare samostanske zgrade na otoèiæu vodilisu jednog po jednog tobo�e na �etnju, dokne doðe laða kojom æe se nastaviti puto-vanje na Vis.

U okoli�u samostanske crkve neki suzatoèenici veæ ranije iskopali nekolikojama. Tako je bio izveden i o. Perica.Skinuli su mu haljine, za koje se otimao.Onako gola potezali su ga za bradu i doba-civali mu podrugljive rijeèi i neosnovaneoptu�be. On je zazivao Boga u pomoæ,molio se da izdr�i u mukama, a obraæao sei svojim muèiteljima s rijeèima: �Djeco,nemojte me muèiti, radije me ubijte!�

ZNAMENITI ISUSOVCI


Baèen je u jamu i ustrijeljen nekom pu�-kom na pritisak zraka. (�)

Kad su vjernici na slu�benom javnom ogla-su strijeljanih uz ostala imena proèitali iime o. Perice, svi su ga �aptom sa�aljevali, amnogi i javno zaplakali. Govorili su:�Umro je svetac kao muèenik. On æe za nasmoliti, a mi njemu!� Mnogi su tra�ili koma-diæe njegova odijela, ili bilo kojeg predme-ta, da mogu imati kao relikviju i milu uspo-menu.�

Nakon �osloboðenja�, partizanima su trn uoku bili ba� oni isusovci anga�irani u dru�t-venom �ivotu i s velikim ugledom u naro-du. Bez sumnje, poneki je znao reæi koju��e�æu� u propovijedi, ali njihovo domo-ljublje ne mo�e se nazvati mije�anjem upolitiku. Naravno, za optu�bu za �protuna-rodnu djelatnost� dovoljna je bila njihovanacionalna svijest i bilo kakva uloga u jav-nom �ivotu Nezavisne Dr�ave Hrvatske,slièno kao u sluèaju bla�enoga nadbiskupaStepinca. Novi voðe su bili jo� srditiji zbogèinjenice da isusovci nisu htjeli ispunjavatinjihove �elje. Zbog vjernosti opæoj Crkvina�i patri i braæa su neprestano bili podpaskom. Njih 27 su pretrpjeli zatvorskekazne, a ispitivanja i premetaèine, smicali-ce, podvaljivanja i la�i, bili su redovitapojava. Uvjete suðenja, ako ih je i bilo, netreba ni spominjati. Neki se iz zatvora nisuvratili.

Pater Josip Müller (1893.�1945.) bio jezatvorski duhovnik u Zagrebu i prije i zavrijeme rata. Na toj slu�bi je pomagao i

utamnièenim komunistima, a nekim je�idovima pomogao da emigriraju. Bio jeugledan i utjecajan u javnosti, ali nikadanije bio politièar. Svjedoci ga se sjeæaju kaovrlo draga èovjeka, uvijek raspolo�ena zapomoæ komu god ustreba. To mu ipak nijepomoglo kada je zavladala strahovlada.Nakon noænog pretresa jordanovaèkogkolegija, odveden je u logor na Borongajui strijeljan. Pobli�e informacije su ostale ne-dostupne.

U sarajevskom zatvoru od posljedicamuèenja umro je p. Nikola Buljan(1895.�1946.), uhiæen nakon povijesneprocesije i propovijedi na Veliku Gospu1945. P. Franjo Bortas (1903.�1947.), vojnikapelan, umro je na sam dan izlaska iz sta-rogradi�ke tamnice, nakon dvije godinerobije. Brat Joze Bric (1907.�1945.),rodom Slovenac, netragom je nestao kadase uputio u nabavku za jordanovaèki kole-gij. Treba spomenuti da je strijeljani sara-jevski apostol mlade�i veleèasni Ivan Èon-

ZNAMENITI ISUSOVCI


p. Petar Perica

p. JosipMüller

p. FranjoBortas

driæ (1918.�1946.), koji se nije htio odreæisvoga zvanja i celibata, premda mu jenuðeno pomilovanje ako napusti sveæeni�-tvo i o�eni se, takoðer bio kandidat zaDru�bu, �to se spominje i u njegovu �ivoto-pisu.

Smrt brata Martina Meglièa (1871.�1945.), Slovenca, ne mo�emo nazvatimuèenièkom u u�em smislu rijeèi, ali naneki naèin on to sigurno jest. Kada su par-tizani krajem 1944. zauzeli Travnik, meðuprvima su zatvorili patra Stjepana Flodina.Brat Martin razmi�ljao je ovako: paterFlodin je sveæenik, jo� u snazi, mnogo togajo� mo�e uèiniti za du�e na zemlji, a ja samveæ starac. Bolje je da stradam ja, nego on.S tom mi�lju oti�ao je k patru rektoru imolio za dopu�tenje da svoj �ivot ponudiGospodinu za �ivot patra Flodina. Rektorje to dopustio kao èin bratove privatnepobo�nosti. Nedugo zatim partizani su isu-sovce protjerali iz Travnika, ali kako su seustruèavali sami ih pobiti, uputili su ihprema teritoriju pod nadzorom Nijemaca �znali su da æe Nijemci na njih pucati. Takoje i bilo: 22. veljaèe 1945. povorka od tri-desetak isusovaca, po dubokom bosanskomsnijegu, vozeæi nemoæne èlanove zajednicena saonicama, odjednom se na�la na nièijojzemlji, pred njemaèkim cijevima. Zapoèelaje pucnjava koja se smirila kada su vojnicishvatili da se radi o redovnicima. Tada jejedan metak doletio niotkuda i usmrtiobrata Meglièa. Nitko drugi iz povorke nijestradao. Pater Flodin je proveo niz godinapo zatvorima, ali se na kraju vratio uZagreb i tamo po�ivio do 80. godine �ivota.Te�ko je ne povjerovati da je sve to plodprikazanja brata Martina.

Najmlaði na ovom popisu je IzidorBistroviæ (1949.�1969.), novak, ubijen naslu�enju vojnoga roka. Svi na�i patri reæi æekako je redovito te�ka bila vojna obveza,osobito u vrijeme kada su pritisci na Crkvubili jaèi. Èesto su nailazili na otvorenumr�nju, poku�avalo ih se ili slomiti jo� kaomlade bogoslove, ili navesti na krivi put.Sve to je do�ivio i mladi Izidor. U vojsci jedobio èin desetara, iako se protivio, znajuæida ga na taj naèin �ele zavesti. Nuðen muje i vi�i èin te aktivna èasnièka slu�ba nakon

redovitoga vojnog roka, davali povjerljiviposlovi, samo da napusti sveæenièko zvanje.Njegov komentar je bio: �Nisam za to htioni èuti, jer imam samo jednu �elju, a ta jepostati sveæenik.� Vjerojatno su se u njego-vu nepokolebljivost uvjerili i nadreðeni uvojsci. Konaèno je, rano ujutro 4. studeno-ga 1969., ubijen u Bla�uju kod Sarajeva.Slu�beno pismeno priopæenje vojne vlastiglasilo je: �Vojnik M. T. nakon �to je ubiodesetara Izidora Bistroviæa htio je i sebioduzeti �ivot ispaliv�i si u trbuh tri metka.��to je stajalo iza toga, �to se stvarno zbiloostalo je obavijeno velom tajne.

Politièke i svjetonazorske prilike u Europina�ega vremena uopæe nisu tako banalnekako nam se prikazuju. Dana�nji poredakmo�da je te�i i od komunizma utoliko �tose u njemu barem znalo na èemu smo.Suvremeni izazov za kr�æanina je liberalnipragmatizam u kojem nema vrednota,osim interesa vojno i financijski jaèega.Svjedoèenje vjeènih bo�anskih i ljudskihvrijednosti veæ sada tra�i �rtvu. Ona je nei-zostavan dio kako Kristova �ivota, tako i�ivota njegova otajstvenog tijela Crkve, ali i�ivota nas udova. No, ne zaboravimo, jed-nako je sastavni dio vjernièkoga �ivota iuskrsnuæe na vjeèni �ivot. Jedino vjeènost sGospodinom daje smisao ljudskome posto-janju. IP

ZNAMENITI ISUSOVCI


Izidor Bistroviæ

Prigodom 270. obljetnice osnutka prvegimnazije u Osijeku, koju su osnovaliisusovci, prije dvije godine (1998.)ponovno je osnovana Isusovaèkaklasièna gimnazija s pravom javnosti izapoèela svoj rad u rujnu iste godine uprostorijama II. gimnazije.

Poèetak je bio skroman (jedno odjeljenjeprvoga razreda u kojem su bila 23 uèeni-ka), ali valjalo je zapoèeti i, uzdajuæi se uBo�ju providnost, nadati se najboljem.Novoosnovana Isusovaèka klasièna gimna-zija sada, u drugoj godini svoga rada, broji86 uèenika, ima solidan nastavnièki kadar,zanimanje djece i roditelja za �kolu raste.Ali, ona nema svojih vlastitih prostorija. UII. gimnaziji, gdje smo �podstanari�, nemaprostora za nove razrede i poèetak nove�kolske godine. Do preseljenja u nove pro-storije tajni�tvo �kole i sve informacije nala-ze se na adresi: Isusovaèka klasièna gimna-zija, Kard. A. Stepinca 27, 31000 Osijek(tel. 031/211�608, fax 211�607).

Gradsko poglavarstvo nam je nakon dugihrazgovora dodijelilo prostorije u zgradikoja se nalazi u Tvrði, staroj povijesnoj jez-gri grada (na slici). Time se htjela ispravitinepravda koja nam je uèinjena 1947. kadnismo mogli nastaviti sa zapoèetom grad-njom kolegija. Ugovor o dodjeli prostorapotpisan je 28. sijeènja 2000. u zgradiGradskog poglavarstva. Ugovor su potpisa-li gradonaèelnik Osijeka, gosp. ZlatkoKramariæ, i provincijal na�e Provincije, o.Ivan Macan, uz nazoènost predstavnikagradskoga poglavarstva i èlanova isusovaè-ke zajednice u Osijeku.

Isusovaèka klasièna gimnazija nudi nastav-ni plan i program klasiène gimnazije kakoga je predlo�ilo Ministarstvo prosvjete i�porta RH. Nastava se odvija u kr�æanskomozraèju. Na� ideal je zdravo zajedni�tvo,suradnja obitelji, uèenika i �kole; usvajanjeosnovnih ljudskih i kr�æanskih vrednota,pozitivan stav prema �ivotu u suradnji okoizgradnje boljega i pravednijeg svijeta.Gimnazija poma�e mladima stjecati solid-no znanje, kako bi izrasli u zrelu osobu,sazrijevajuæi u vjeri, poma�e im da kao izo-bra�eni i izgraðeni mladiæi i djevojke nasta-ve studij na sveuèili�tu.

Osim redovitoga �kolskog programa,postoji i izvannastavni program koji se

sastoji od rada s darovitim inaprednim uèenicima, apoma�e se i onima kojima�kola slabije ide, organizira-ju se izleti i zajednièkadru�enja.

Isusovaèka klasièna gimna-zija u Osijeku dobiva novoznaèenje i time �to se Osijeksve vi�e razvija u sveuèili�nigrad. Svako sveuèili�te oèe-kuje solidne kandidate zadaljnji studij. Razumljivo jestoga da sveuèili�te poz-

�KOLSTVO


Isusovaèka klasièna gimnazija s pravom javnosti u Osijeku

p. Miroslav Èadek, SJ

Proèelje Gimnazije u osijeèkoj Tvrði

dravlja na� rad i program, kao �to to èinigradsko i �upanijsko poglavarstvo. Uporatnom vremenu, u procesu duhovneobnove i raðanja jedne nove generacije,na�a klasièna gimnazija ima svoju posebnuulogu. Mi smo jedina katolièka �kola u sje-veroistoènom dijelu na�e domovine i sklad-no smo se uklopili u mre�u srednjih �kolagrada i �upanije.

Sve �to su isusovci radili i �to rade uOsijeku na dobrobit je uèenika i njihovihobitelji, grada i èitave domovine. Stoga vasmolimo da podr�ite ovaj projektIsusovaèke klasiène gimnazije. Na�a domo-vina obiluje bogatstvom raznolikosti iposebnosti. Slavonija ima svojih ljepota,osobitosti i potencijala, stoga zaslu�uje daima i jednu takvu klasiènu gimnaziju. IP

�KOLSTVO

POTHVATI


Tvoje je poslanje biti raspetRad s osobama stradalim od mina u Bosni i Hercegovini

Marinko Milièeviæ, SJ

Prikazati ovaj apostolat nekim finim iuglaðenim reèenicama bio bi pro-ma�aj. �to se tièe ovoga poslanja, ovdje

u Sarajevu, imalo bi se o tome mnogo togagovoriti. Mnogo i zapravo ni�ta. Glavnitemelj i pokretaè jest ljubav prema neprija-telju, svaka druga ljubav ne ostaje do kraja,zapravo, svaka je druga ljubav sebeljublje.Èovjek bi se mogao pitati: pa dobro, o èemuse tu radi? Evo npr.: jedno jutro dolazi autoiz Republike Srpske. Sti�e neki èovjek koji uJRS-u (Jesuit Refugees Service) tra�i pomoæ.Naime, stradao je od mine. Ja sam veliko-du�no s njim po�ao u protetièki centar.Meðutim, u meni je sve kuhalo: �Gospo-dine, ti zna� �to su ovakvi i mo�da slièniljudi donedavno radili!? Na�i su ljudi rasija-ni po raznim stranama, bez doma, bez ogn-

ji�ta ili bez svojih najbli�ih. Za�to sam ja sadtu postavljen meðu �ne-svoje�? Pa ne moguja raditi protiv sebe: takav sam kakav sam. I,jednostavno: dokle, Gospodine? Dobro, jaznam da su mi na srcu �na�i� ljudi i da oniimaju prednost, ali kako se s ovakvim sluèa-jevima izmiriti?�� Pogledati �unesreæeno-ga� u oèi znaèilo je vidjeti more patnje izla� Zar mu ne dopu�ta�, sine moj, da onbude radnik barem posljednjega sata?Promotri njegov �ivot! Nitko ga od ljudi nijeljubio u dimenziji kri�a: preko smrti svogabiæa. Ako mu ti ne dadne� priliku da osjetitvoju nezaslu�enu ljubav, kao �to ti osjeæa�moju, mo�da æe mu zauvijek propasti prigo-da posljednjega sata. A onda æu tebe pitatiza njegov �ivot! Je li on sluèajno ba� do tebeposlan?� Promotri, u ovoj blagoslovljenoj

Uèenici Gimnazije kraj Vukovarskog kri�a

korizmi, moju muku: Oèe, oprosti im jer neznaju �to èine. Nitko prije mene takvu stvarnije uèinio! I ja sam to donio na ovaj svijetkako bi se on spasio, ali tra�im velikodu�nasrca koja æe me slijediti u tome do kraja.Takvima povjeravam suspasiteljsku ulogu.Ako misli� da je poslanje kr�æanina ne�todrugo, a ne biti raspet, onda se vara�. Eto,takvih je pun svijet� oni samo produblju-ju moju muku. Kad bi barem �eljeliobraæenje!!!

Hoæe li ovaj jadnik, u kojemu ja tolikotrpim, do�ivjeti preko tebe moj poziv: doðitek meni svi koji ste izmoreni i optereæeni, jer sviste izmoreni grijesima, ili æe� reæi: sve jesamo prièin. Evo, ti nisi mogao moliti uzadnje vrijeme jer si bio optereæen mr�njomprema neprijateljima, koje si zapravo samsebi naèinio. Meðutim, ne zaboravi da pat-nja ima dinamizam kao i vjeènost. �to godmi ponudi�, a da to nije ljubav, beskorisno jei tebi i meni. Tko jo� razumije da je bitkr�æanske ljubavi: ljubav prema neprijate-lju? A nitko nije bez neprijatelja jer ako samja, koji sam bio najbolji èovjek na svijetu,imao neprijatelje, nemoguæe je da ih vi

nemate. Kako bi inaèe bili pozvani nasavr�enu ljubav? Treba� biti zahvalan da si unarodu koji pro�ivljava razna progonstva, ato neæe biti bez blagoslova. IP

POTHVATI

ZANIMLJIVOSTI


Neki se hindusi uroti�e protiv njega teodluèi�e prebiti ga na smrt. Vidjelisu, naime, da Ante uvijek kada dola-

zi u njihova sela, najvi�e prièa s njihovom

djeèicom. Tu je metodu pristupa ljudimaGabriæ, zapravo, èesto koristio. Kroz djeèjubezazlenost donio bi u selo svijest o vlastitimkr�æanskim uvjerenjima i ujedno doznao o

Zapis s puta po IndijiDarko Perkoviæ, SJ

Dragi èitatelji Ignacijeva puta!Htio bih da se kroz ovaj èlanak mo�ete nakratko susresti s likom o. Ante Gabriæa, na�egapoznatog misionara, kojega smo desetu obljetnicu smrti nedavno proslavili prigodnim sim-pozijem. Tako �elim s vama podijeliti neke dojmove koje nosim iz Zapadnog Bengala, indij-ske dr�ave u kojoj je o. Gabriæ proveo cijeli svoj misionarski �ivot. Ondje sam proveo petmjeseci obilazeæi razna manja mjesta. U samu kraju u kojem je radio o. Ante proveo samdeset dana i obi�ao mnoga sela u kojima i danas stoje crkve koje je sagradio i �iva Crkvakoju je svojom vjerom rodio. Isprièat æu vam jednu zgodu iz �ivota o. Ante koju sam ondjeèuo od jednoga domaæeg katolika. Èini mi se da je �iroj javnosti ta zgoda nepoznata, a vjeru-jem da æe vas se dojmiti.

Isusovaèki novaci pred sarajevskom katedralom

te�koæama s kojima se ljudi susreæu. No,oni su hindusi previdjeli njegove dobrenamjere. Pomislili su da nekim èudnim ikrivim naukom zavodi djecu. Ta nevjerica unjima pretvori se u strah i zatim u srd�bu teodluèi�e ukloniti ga za stalno iz njihove sre-dine.

Tako se jednom prilikom njih tri-èetiri sto-tine okupi�e na rijeènom pristani�tu uBo�ontiju. Bili su doznali da se otac togadana vraæa iz Kalkute pa doðo�e da gazatuku �akama i batinama. Nekoliko sezabrinutih prijatelja oca Gabriæa uputinjemu ususret te ga upozori�e na ono �tomu se sprema. On ih upita: �A na kojem

me to pristani�tu èekaju?� �U Bo�ontiju!�odgovore. �Pa dobro�, reèe, �idem, onda,ba� onamo.� I ukrca se, tako, na brod tekrene put onoga uzvrvjelog osi-njaka. Vidjev�i svoje prijateljekako sa strepnjom gledaju prekobrodskog pramca, reèe im: �Nebojte se! Isus je uza me!�

Brod se polako dovuèe do bo�on-tijskog mola, a poslu�itelj kormi-lara upre neke ljestve u obalukako bi putnici mogli siæi. Gabriæugleda ono bijesno mno�tvo gdjese tiska malo dalje od obale. Natouze krunicu u ruku te odluèno imirno krene niz ljestve. Si�av�i,uputi se polako prema onim lju-

dima. Kada doðe do njih, oni se bez rijeèistado�e razmicati otvarajuæi mu put. Poèe�ese razilaziti. Gabriæ stalo�eno produ�idalje, sve do tr�nice, no nitko ga ni prstomne dotaèe. Tada se nasred tr�nice zaustavi ireèe onima koji su bili pohitali da ga upo-zore: �Pa gdje su oni koji su me htjeli ubiti?Evo me, spreman sam!�

Sutradan, doðo�e neki od onih koji htje-do�e s Gabriæem obraèunati te mu seponizno isprièavahu. Poslije su se neki odnjih obratili i na kr�æanstvo.

Iz ove istinite prièe izranja velik, herojskilik èovjeka, ali u isto vrijeme toliko jedno-stavan i pristupaèan, kakve nalazim jedino

u ljudi istinski svetoga �ivota.Slu�ajuæi ovu prièu iz usta jednogaod onih ljudi koji su onoga danapohitali u Gabriæevu obranu, gle-dajuæi bijedne uvjete �ivota i zao-stalost ovda�njih stanovnika terazmi�ljajuæi o Isusovu nalogu dausprkos svim te�koæama i pogibe-ljima uvijek svjedoèimo njegoverijeèi vjeènoga �ivota svim ljudi-ma, do�ivio sam oca Antu kao èov-jeka koji je �ivio iz vjere, koji sehranio ljubavlju, koji je navije�taonadu. Uistinu, na� narod mo�e bitiponosan �to je iz njegova starogakr�æanskog debla nikla jednaovako zdrava i vjeèno zelenagrana. IP

ZANIMLJIVOSTI


Crkva u Ranigoru, prva koju je p. Gabriæ sagradio u Indiji

Maria Polli, grob p. Gabriæa

Roðen sam 23. kolovoza1970. u Vare�u. Djetinjstvosam proveo u Borovici, gdjesam zavr�io i èetiri razredaosnovne �kole, druga èetirisam zavr�io u Vare�u. Buduæi da sam u �upi bio akti-van, te u moguænosti nepo-sredno pratiti �ivot na�ih uzor-nih �upnika i izvrsnih ljudi,isusovaca p. Stjepana Korena i

p. Ivana �eba, po�elio sam bitipoput njih, iako tada nisamznao �to to pravo znaèi. Po zavr�etku osnovne �kolenisam bio posve siguran hoæuli svoju �elju za sveæeni�tvompoèeti ostvarivati odmah ili jo�valja prièekati. No, Onaj kojimi je utisnuo tu �elju smatraoje da je vrijeme krenuti. Poslu-�io se opet svojim izvrsnimoruðem, p. �ebom, koji me jeto ljeto pozvao u Zagreb naduhovne vje�be za osmo�kol-ce. Nakon duhovnih vje�bikonaèno sam odluèio poæi uisusovaèko malo sjemeni�te naFratrovcu. Klasiènu gimnazijuna �alati polazim od 1985. do1989. Nakon toga godinudana sam proveo u vojsci gdjesam, �iveæi u potpuno drugaèi-jim okolnostima, imao prilikuna djelu potvrditi snagu svoga

poziva. Po izlasku iz vojske,1990., ulazim u isusovaèkinovicijat u Splitu. Od 1992. do1994. zavr�avam studij filozofi-je u Zagrebu. Nakon studijafilozofije dvije godine radimkao odgojitelj u sjemeni�tu na�alati. A potom 1996. zapo-èinjem studij teologije. Za ða-kona sam zareðen u listopadu1999. te sam tako do�ao dokraja ostvarenja svoje �elje.Iznad svega, zahvalan samBogu koji me je pozvao tepratio svojom milo�æu izra�a-vanom preko ljudi koji su biliuza me sve ove godine. Sretansam da sam na svom putuimao vrlo pobo�ne i razumneroditelje èija mi je trajna i sve-kolika potpora bila uistinu pre-va�na. Na tome sam imneizmjerno zahvalan.

NA�I MLADOMISNICI


D R U � B A I S U S O VA

Roðen sam 22. listopada 1970.u Kalnièkom Prigorju s èijih sebregova vide tri gore: Kalnik,Ivanèica i Medvednica. Svojesam djetinjstvo proveo u seluFere�ani, �upa Miholjec, izmeðuKri�evaca i Kalnika. Tu sam smajèinim mlijekom, zajedno stradicijom svoga kraja upio i

katolièku vjeru. Prve dvijegodine srednje �kole pohaðaosam u Kri�evcima � gradu sv.Marka Kri�evèanina, graduKrvavoga sabora i Kri�evaèkih�tatuta. Sa 17 godina napustiosam rodnu kuæu pun poleta i�elje da osvojim svijet. Odlazimu Zagreb kako bih izuèio zanat ipostao uspje�an èovjek. Usprkosnesta�lucima svoga mladena�tvabio sam no�en na dlanovimanebeskog Oca. Osjeæao sam sevoljen i prihvaæen od svoje oko-line. No, Onaj koji me jeodabrao od majèina krila, Onme je zvao� borio se za mojesrce. Po povratku iz vojske, kadsam imao 20 godina, jasno samèuo Njegov blagi: �Idi zamnom.� U jesen 1990. odlazimu Split, u novicijat Dru�beIsusove. Nakon novicijata

vraæam se u Zagreb na studijfilozofije. Po zavr�etku studijafilozofije dvije godine radim kaoodgojitelj u Djeèaèkom sje-meni�tu na �alati. Nakon �alatevraæam se na Jordanovac izapoèinjem studij teologije.Dana 30. listopada 1999.zareðen sam za ðakona u zagre-baèkoj prvostolnici. Za sveæenikaæu biti zareðen u lipnju. Nekamoje sveæenièko poslanje budeBo�ji blagoslov za sve one koji-ma æe me On poslati, a ponaj-prije mojim roditeljima i braæi,poglavarima i subraæi, roðacima iprijateljima, svima koji su mepodr�avali na momredovnièkom putu i podr�avatæe me na putu moga �ivotnogposlanja kao sveæenika Dru�beIsusove.

Dragutin Kurpez

Anto Pavloviæ

NA�I MLADOMISNICI


Roðen je 1970. u Vara�dinu.Dolazi iz sela Seketina, �upa Sv.Ilije. Tu zavr�ava osnovnu, a uVara�dinu srednju �kolu. U novi-cijat Dru�be Isusove u Splituulazi 1990. Nakon toga èitavu

formaciju obavlja u Zagrebu(studij filozofije, magisterij, studijteologije).�upa Sv. Ilije, koja je nedavnoproslavila 750. obljetnicu, ponosise brojnim sveæenièkim iredovnièkim zvanjima, za koja ipuno mole, a iz dragog miSeketina ima vi�e isusovaca injima sam ovdje posebno zah-valan: Rudi Koprek (dugogodi�njiomiljeli �upnik Palme), IvanKoprek (dekan Filozofskoga fakul-teta DI), Ivan �estak (profesorfilozofije na istom Fakultetu iurednik èasopisa Obnovljeni�ivot), +Ivan Vitez� Nadam seda æe Dru�ba Isusova naæi snagei u vremenima koja slijede uputiti

kojega svojeg èlana na rad u krajkojem je puno dala i od kojeg jepuno primila.Na kraju, molim za opro�tenjesve koje sam povrijedio. Zahva-ljujem roditeljima i cijeloj obitelji,preèasnom �upniku IvanuKo�æaku i �upnoj zajednici, èas-nim sestrama katehisticama, po-glavarima i subraæi, i svima koji sume podr�avali i molili za mene.U ovoj jubilarnoj godini,priprema se u Sv. Iliji dvostrukoslavlje za 13. kolovoza: Toga bihdana trebao slaviti mladu misu, asestra mi Nevenka (Kæer Bo�jeljubavi) zahvaliti Bogu na vjeènimzavjetima.

Z A D A R S K A N A D B I S K U P I J A

Josip Jurak

Roðen sam u Zadru 6. listopada1975. Inaèe, moje je prebivali�teu Pagu, rodnom gradu na�eg o.Bartola Ka�iæa, isusovca.Djetinjstvo sam proveo u Pagu itamo zavr�io osnovnu �kolu. Kaodjeèak volio sam ministrirati kodoltara a kako mi je kuæa blizuZborne crkve, mogu s pravomreæi da sam rastao u njezinoj sjeni.Kroz moje djetinje misli vrzmali suse razni planovi, �to biti u �ivotu?Meðutim, vrlo se rano u meniporodila misao � �elim biti

sveæenik. Gledao sam svoga�upnika i u njemu gledao sebe.�upnik koji me je poveo u sje-meni�te, don Frane Mandiæ, sadaje pokojni. Na njegovo mjestodo�ao je novi �upnik don SreækoFrka Pete�iæ, koi me je hrabrio ibodrio do dana dana�njeg. Pro�lesam godine, u kolovozu, u pa�koj�Veloj crikvi� zareðen za ðakona,a ove se godine nadam reðenjuza prezbitera u zadarskoj prvos-tolnici Sv. Sto�ije. Sada se nalazimpri kraju svoga studija naJordanovcu i ovim se putem zah-valjujem oo. isusovcima za sveono �to su mi kroz godine �kolo-vanja pru�ili. Moj put premasveæeni�tvu djeluje dosta�klasièno�. Radosti i tjeskobe ipakznam samo ja i moj Bog koji mezove. Pag je grad bogate kulturnei duhovne ba�tine. Brojne crkve isamostani, Zborni kaptol donedavno, svjedoci su da je u Pagunekada bilo mno�tvo mladiæa idjevojaka koji su se kroz svoj �ivotposvetili Bogu u sveæenièkom ili

redovnièkom zvanju. Meðu njimaje bilo poznatih, poput o. BartolaKa�iæa, koji su svojim �ivotomsvjedoèili da Bog ozbiljno raèuna sèovjekom. Takvi poput njegazadu�ili su Pag i Domovinu. UPagu veæ �ezdeset (60) godinanije bilo mladomisnièkog slavljadomaæeg sina. Moja mlada misanakon toliko godina u Pagu, punogovori. Osjeæam ponos, radost alii ozbiljnost zbog svega �to æe sedogoditi u Zadru na svetkovinusv. Petra i Pavla te u srpnju uPagu. Nadam se da molitve svih�ivih i mrtvih neæe ostati neusli-�ane. Do sada u �ivot, bez obzirana sve, osjeæao sam da me pratimolitva i zagovor onih koji seraduju mome sveæenièkom pozi-vu. Sva moja nastojanja stavljam uruke Bla�ene Djevice Marije, kojumi u Pagu èastimo kao MajkuBo�ju od Staroga Grada. Ona, jersam se zaputio u �kolu NjezinaSina, neka bude i dalje sa mnomu slu�bi Bogu i njegovu narodu uzadarskoj nadbiskupiji.

Dario Tièiæ

Nakon �to je posjetio Sisak,svoju naslovnu biskupiju,papinski nuncij u Ukrajinimsgr. Nikola Eteroviæ, zajednos nadbiskupom Josipom Boza-niæem i kardinalom FranjomKuhariæem, posjetio je na�Kolegij 6. prosinca 1999. Susretje bio uprilièen u dvoraniIgnacijana. Razlog njegova pos-jeta na�em Kolegiju bio je prijesvega taj �to u njemu �ivi petbazilijanaca i èetiri biskupijskabogoslova iz Ukrajine, koji sudan prije bili nazoèni na misikoju je nadbiskup Eteroviæpredvodio u svojoj naslovnojkatedrali u Sisku. Njegov posjetbio je prilika da nas upozna sastanjem Crkve u toj teritorijal-no velikoj zemlji i odnosima koje Crkvagradi s tamo�njom dr�avnom vla�æu. Msgr.

Eteroviæ imenovan je papinskim nuncijemu Ukrajini pro�le godine.

VIJESTI


Priredio Danijel Koraca, SJ

Msgr. Nikola Eteroviæ u posjetu Kolegiju

Status ljudskog embrija � da �ivot imajuVijeæe za obitelj Hrvatske biskupske konfe-rencije i Papinska akademija za �ivot orga-nizirali su simpozij pod nazivom �Statusljudskog embrija� koji je odr�an u Zagrebu14. o�ujka ove godine pod pokroviteljst-vom Ministarstva zdravstva RH. Na Simpo-ziju su kao predavaèi sudjelovali: prof. dr.Roberto Colombo, dijecezanskisveæenik iz Milana, koji je odr�aopredavanje o doprinosu biologi-je u priznavanju identiteta i sta-tusa ljudskog embrija, prof. dr.Ramon Lucas Lucas, LC, govo-reæi o antropolo�kom statusuljudskog embrija s filozofskogstajali�ta, prof. dr. ValentinPozaiæ, SJ, iznoseæi teolo�ki vidikstatusa ljudskog embrija, prof.dr. Ivan Fuèek, SJ, koji je govorioo statusu ljudskog embrija s etiè-kog vidika, dr. iur. Carlo Casini,koji je iznio pravni vidik ljudskog

embrija. Na Simpoziju je sudjelovao i prof.dr. Anton �vajger, predsjednik Hrvatskogkatolièkog lijeènièkog dru�tva i èlanPapinske akademije za �ivot. Sve okupljenena poèetku je pozdravio predsjednik Vijeæaza obitelj HBK msgr. Valter �upan, biskupkrèki, a nakon njega prigodnu rijeè i poti-

caj Simpoziju uputio je i pred-sjednik HBK msgr. Josip Bozaniæ,nadbiskup zagrebaèki. Cilj ovoga Simpozija bilo je pred-staviti hrvatskoj javnosti stavkr�æanske antropologije tj.: daljudski �ivot poèinje zaèeæem i od tadateèe neprekidno, usklaðeno i postupno,te ne postoje obranjivi kriteriji premakojima bi se svojstvo jedinstvenogaljudskog ploda moglo priznati jednojfazi njegova razvoja, a u drugoj ospo-riti. Takvo se shvaæanje, meðutim,neizbje�no prote�e i na pravni vidik,tj. na zahtjev za pravnom za�titom

VIJESTI


Toma Akvinski i Tomo Vere�

ljudskog embrija i fetusa u svim njegovim raz-vojnim fazama, na opæepriznatim naèelimatemeljnoga ljudskog prava na �ivot. Nekada surasprave o statusu ljudskog embrija bileusmjerene na problem namjernog pobaèaja.Razvoj embriologije, genetike i biomedicin-ske tehnologije doveo je danas do novihetièkih dvojbi koje nije lako rije�iti.

Simpoziju je bilo nazoèno oko tisuæu slu�a-telja koji su imali priliku sudjelovati svojimzapa�anjima, iskustvima i pitanjima. Oni-ma koji su imali bilo kakve dvojbe oko stavaCrkve o ovim danas vrlo aktualnim i va�-nim pitanjima, ovaj je Simpozij ponudiosmjernice.

U subotu, 11. o�ujka, u organizaciji Filo-zofskoga fakulteta Dru�be Isusove, odr�anje kolokvij �Filozofija sv. Tome Akvinskogau kr�æanskoj filozofiji 19. i 20. stoljeæa�.Kolokvij je odr�an u èast 70. roðendanaprof. dr. sc. Tome Vere�a, OP, profesorana�ega Fakulteta u mirovini, koji je preda-vao upravo filozofiju Tome Akvinskoga.Tomo Vere� roðen je 24. veljaèe 1930. uSubotici gdje je zavr�io puèku �kolu i gim-naziju. Godine 1949. u Dubrovniku stupa udominikanski red. Studirao je u Hrvatskoj,Belgiji i Njemaèkoj, a kao profesor preda-vao je u Dubrovniku na Dominikanskomfilozofsko-teolo�kom uèili�tu (1958.�1965.) i na Filozofskom fakultetu Dru�beIsusove do 1998.

Meðu onima koji su govorili na Kolokvijubio je i sam dr. Vere� s temom: TomaAkvinski i J. Maritain o demokraciji.

Spominjuæi prezime Bo�koviæ, uvijekpomislimo na Ruðera, ali nije on jedini. Tusu jo� braæa Ignjat, dominikanac, te Petar iBaro, isusovci. Upravo povodom tristoteobljetnice roðenja ovoga potonjeg odr�anje znanstveni skup, meðu èijim je organiza-torima bio i Filozofski fakultet Dru�beIsusove, 17. o�ujka 2000. u Zlatnoj dvoraniHrvatskoga instituta za povijest. Baro Bo�koviæ roðen je u Dubrovniku 27.travnja 1699. S petnaest godina stupio je uRimu u Dru�bu Isusovu. Veæinu �ivota pro-veo je kao profesor humanistike, filozofije iteologije u isusovaèkim kolegijima. Èesto je

znao na predavanjima zamjenjivati svogmlaðega, mnogo poznatijeg brata Ruðera.Umro je 5. svibnja 1770. O njegovu �ivotui radu svjedoèi S. M. Crijeviæ: Meðu èlanovi-ma Dru�be sv. Ignjata �ivi Baro IgnjatBo�koviæ, sin Nikole, dubrovaèki graðanin, èijutrojicu roðene braæe, dominikanca Ignjata i isu-sovce Petra i Ruða, kanim pohvaliti u ovoj knji-zi �ivotopisa. Buduæi da je jo� meðu �ivima,dr�imo da Bara valja ne�to suzdr�anije pohva-liti. No, svakome je dobro znano da njega trebaubrojiti meðu izvrsne propovjednike i pjesnike.IP

Znanstveni skup � Tristota obljetnica roðenjaBara Bo�koviæa, SJ

Josip Batiniæ, SJ (uredio)

Gori i izgori � o. AnteGabriæ (1915.�1988.)

Biblioteka IGNATIANA 8, 220 str.

�Pred nama je uzoran lik �otac Ante Gabriæ. Geslom�Gori i izgori � za Boga idu�e� bio je motiviran u radus ljudima, ali i u svom duhov-nom �ivotu. Razne djelatnostikoje je poduzimao autentiènasu svjedoèanstva �ivota zaBoga i du�e. To je bila formu-la njegova �ivota� (iz Predgo-vora).23. i 24. listopada 1998. godi-ne u Zagrebu je odr�anSimpozij o �ivotu i djelu ocaAnte Gabriæa, hrvatskoga isu-sovca, misionara u Bengaliji,povodom desete obljetnicenjegove smrti. Ova knjiga jezapravo zbirka radova, raznihautora, prireðenih za taj sim-pozij. Autori, od kojih jenekoliko bli�e suraðivalo socem Gabriæem, nastoje nje-gov lik obuhvatiti pod raznimvidicima, npr. pod vidom nje-gova socijalnog apostolata,pod psiholo�kim, duhovno-asketskim vidom itd. Knjiga je znaèajna jer namdonosi i neka autentièna svje-doèanstva o �ivotu o. Gabriæai sa strane njegovih indijskihsuradnika. U Dodatku mo�e-mo naæi i poznatije tekstove izGabriæeve pisane ostav�tine.

Ivan Koprek, SJ (uredio)

Ljudska prava. Èovjekovo dostojanstvo.

Filozofsko-teolo�ka pro-mi�ljanja

Biblioteka OBNOVLJENOG �IVOTA 31230 str.

��ivimo u vremenu mnogo-strukih sukoba i lomova. Umedijima i u javnim rasprava-ma èesto se govori o �ljudskimpravima�. Pro�le godine svijetje slavio 50. obljetnicu pro-gla�enja �Opæe deklaracije oljudskim pravima�. Napori èov-jeèanstva da se osigura za�titaljudskih prava zasigurno su uposljednjim desetljeæimapoluèili napredak. No, isto-dobno � gotovo svakodnevno� slu�amo o najgorim kr�enji-ma ljudskih prava na mnogimpodruèjima.�Knjiga sadr�i suvremene stu-dije, ali i veæ objavljene èlankekoji �ele pokazati kako se oljudskim pravima i èovjekovudostojanstvu razmi�lja u tradi-ciji kr�æanske filozofije i teolo-gije.�Oèito je lijepo tvrditi da sviljudi imaju ljudska prava ili dasu svi jednaki u svojem ljud-skom dostojanstvu. No, �to terijeèi znaèe, odnosno, �to bione trebale znaèiti? Za�toljudi, svaki èovjek, ima svoja

prava? �to znaèi ljudskodostojanstvo? Jesu li ljudskaprava idejno-povijesni ili poli-tièki postulat? U èemu jejamstvo njihove valjanosti?Odgovori se na ta pitanjamogu naæi u raspravama oveknjige� (iz Predgovora).

Anthony de Mello, SJ

Dirnut Bogom

Biblioteka RADOST I NADA 27250 str.

Molitva, pokora i ljubav pre-ma Kristu tri su temeljnanaèela koja nam ova knjigapru�a. Radi se o rukopisu deMellovih nagovora za vrijemeduhovnih vje�bi koji je on sambri�ljivo uredio, no nije ihnikada objavio.Poruka njegovih nagovora jesljedeæa: �Moramo pustitidublje korijene u Bogu �elimoli biti u skladu s Duhom stvo-riteljem u nama, �elimo liimati snagu da ljubimo i dabudemo vjerni ovoj Crkvi kojaæe nam se ponekad suprotsta-viti i krivo nas razumjeti.Samo kontemplativac mo�e touèiniti. Samo æe on znati kakouskladiti vjernost i poslu�nosts kreativno�æu i sa suprotstavl-janjem. (...) Molim da Bog ipovijest ne naðu da nam tomanjka� (iz Predgovora).

NOVE KNJIGE


Priredio: Silvije Mudri, SJ

Valentin Pozaiæ, SJ(uredio)

Jesuits among theCroats.

Proceedings of the internationalsymposium: Jesuits in theReligious, Scientific and

Cultural Life among the Croats

Biblioteka VRELA I PRINOSI 5600 str.

Ovaj zbornik plod je meðuna-rodnoga znanstvenog simpozijas temom Isusovci na vjerskom,znanstvenom i kulturnom podruèjuu Hrvata odr�anoga 1990.godine povodom 500. obljet-nice roðenja sv. IgnacijaLojolskog, utemeljitelja Dru�beIsusove, te 450. godi�njiceustanovljenja iste Dru�be.Zbornik, preveden na engleskijezik kako bi mogao prijeæi oveprilièno uske granice hrvatsko-ga govornog podruèja, donosiiscrpne radove koji se tièu utje-caja isusovaca na filozofiju,znanost, teologiju i religijskukulturu te literaturu, lingvistikui arhitekturu, kao i na umjet-nost.Proèitati ovaj zbornik bit æeèitatelju (koji razumije engleski)zanimljivo i pouèno jer izdru�enja s pozitivnim ikreativnim likovima pro�lostièovjek upija odreðenu dozukreativnosti i pretaèe je u svojsvakodnevni �ivot i rad.Plemenit, svet �ivot svima namje obveza ako �elimo postiæisvoju svrhu, a primjer ljudi koji

su, baveæi se znanstvenom i kul-turnom djelatno�æu, �ivote dalinajveæem Dobru � Bogu � mo�enam u tome mnogo pomoæi.

Nikola Stankoviæ, SJ

Èovjek predBezuvjetnim.

Filozofijsko pitanje o Bogu

Biblioteka FILOZOFSKI NIZ18181 str.

Ova �knjiga se ne mo�e dr�atisustavnim izvoðenjem dokazaza Bo�ju opstojnost, nego filo-zofijskim promatranjem èinje-nica koje upuæuju na trans-cendentno. Bilo da je rijeè oTominu promatranju gibanjanebeskih tijela, o ljudskomdostojanstvu ili o poimanjuontologijskog dokaza, nepre-stano se ispituje odnos uvjet-nog prema bezuvjetnom. Doizra�aja dolazi èuðenje nadèinjenicama koje se nedvoj-beno pokazuju, a ljudskomrefleksijom nisu tako obraðe-ne (a niti su do kraja takoobradive) da jo� uvijek ne binaznaèivale tajnu koju otkri-vaju i skrivaju te izazivajurazmi�ljanje i filozofiranje uraznim prigodama i na raznenaèine� (iz Uvoda).Sadr�aj ove knjige polaganokreæe od dobro poznatih puto-va Tome Akvinskoga da bi,prikazav�i znaèenje koje su zato podruèje imali AntunBauer i Lav �estov, kao krunudobio refleksije na Papinuencikliku Fides et ratio.

Rudolf Brajèiæ, SJ

Govor o Apsolutugovor je o misteriju. Misterij kljuèni pojam

filozofije

Biblioteka FILOZOFSKI NIZ 1793 str.

�Kada govorimo o misteriju,tada redovito pomi�ljamo namisterije (tajne) u okviru objavekao �to su Trojstvo, utjelovljen-je, euharistija i drugi misteriji.Pri tome ne pomi�ljamo da bi iApsolut (Bog), do èijeg posto-janja dolazimo svjetlom razu-ma, bio takoðer po svojoj bitimisterij.�Ova, dakle, knjiga raspravlja omisteriju i to iduæi od toga dafilozofi i spekulativni teolozinisu dovoljno svjesni Apsolutakao apsolutnog misterija, govo-reæi da je nedovoljna svijestkr�æanskih filozofa i Apsolutukao o apsolutnom misteriju i�lana ruku nastanku ateistièkenovovjekovne filozofije, da bina koncu sve zavr�ilo u isticanjuèinjenice da nam je misterijApsoluta potreban.�Svrha ove rasprave je ne�toop�irnije pokazati kako je Apso-lut (Bog) kao nu�no biæe, kaobiæe od sebe (a se), naravanapsolutan misterij, èija je op-stojnost otkrivena svjetlom ra-zuma, ali èija bit èovjeku ostajeskrivena, u koju ne mo�e izrav-no pozitivno prodrijeti� (izUvoda).

NOVE KNJIGE


Ove

i o

stal

e kn

jige

mo�

ete

naru

èiti

na

adre

si:

STJE

PAN

DIL

BE

R, H

R-1

0001

Zag

reb,

pp.

699

, Pal

mot

iæev

a 31

; (t

el:

01/4

9-23

-466

)

http://www.ffdi.hr/zivot/

http://www.ajcunet.edu/

http://www.cfj.ie/

http://www.fespinal.com/

http://home.cc.umanitoba.ca/~creamer/jesuit/index.html

Preporuèujemo

http://home.clara.net/loyola/

http://www.jctr.org.zm/

http://www.jesuit.org/

http://www.jesuithigh.org/trad.html

http://www.jesuits.pl/

Isus

ovci

na

web

-u

GODINA XVI BROJ 1 (24) 2000.

I N F O R M A T I V N I L I S T Z A P R I J A T E L J E D R U � B E I S U S O V E

IgnacijevputISSN 1331-8500

Sretan Uskrs

GODINA XVI BROJ 1 (24) 2000. - Isusovci

Documents

Transcript of GODINA XVI BROJ 1 (24) 2000. - Isusovci