BROJ POSVEĆEN DIZENTERUI.

GOD. 41. 1919. BROJ 11.

LIJEČNIČKI VIJESNIK

SADRŽAJ.Dr. Lj. J u r a k : O patološko-anatomskim promjenama kod epidemičke dizenterije. — Prof. Dr. A. L a n g h o f f e r : Praživi kod dizenterijskih pojava. — Dr. O- L ö w y : O bakteriologiji, epidemiologiji i profilaksi srdobolje. — Dr. S. Š i l o v i ć : Dizenterija tropskih krajeva. — Dr. Ž. Š v a r c : Dizenterija dojenčadi i male djece- — Dr. B. S t e i n : O septičko-pijemičkim komplikacijama bacilarne dizenterije, napose o apscesu jetara. — Dr. L. T h a l l e r : Pobijanje bacilarne dizenterije u nas. — Dr. M. B e g i ć : O profilaksi i terapiji griže. — Dr. E. M e i x n e r : Nešto o profilaksi i terapiji dizenterije obzirom na seoske prilike. — B i l j e š k e i z p r a k s e : Dr. V. T a u s s i g : Dizenterija sa gledišta liječnika na selu. — F e l j t o n : Cand. med. S- M a š e k : Srdobolja u ratu. — P o l e m i k a : Dr. E. M e i x n e r : Primjetba k izvan. mjes. skupštini zbora liječnika od 14. VI. o. g. — S k u p š t i n e i k o n g r e s i : Izvanredna glavna skupština zbora liječnika- VIII. redovita mjesečna skupština zbora liječnika. — K n j i ž e v n o s t - — R a z n e v i j e s t i .

Natječaji.

VLASNIK I IZDAVATELJ: ZBOR LIJEČNIKA K R A L J E V I N A

HRVATSKE I SLAVONIJE :: OFICIJELNI ORGAN SLOVEN- SKEGA ZDRAVNIŠKEGA DRUŠTVA

UREDNICI:DR. L A Z A R N O V K O V I Ć I DR. V L A D IM IR J E L O V Š E K

'i imadu-

PH-MAG' KVOSTREBAL PRAG-KARÜN& Č e š k i / a r m a c e u t i č k i t rg o v a č k i d o m .

&dres<*.za,ttfegram4:TföSTf?€ß/iCrJCARCin-G£.$ff/l. i P otanje cjcntfic iaxar/zc6acžatxxi/rarxfco\ 7eC e/on infer M rb, 6 ro j : 3 /6 J . \ 7?aructž6e ša£?u se/trefom joašće. %

* • 9 • 1 ■1 B|" 1 f f | im

Dionička glavnica K 15,000.000 —

osnovana g. 1846.

u Zagrebu.Pričuve:

K 27 ,000 .000 -

jevo, Osijek dolnji grad, Vinica. — Mjenjačnica: Zagreb, Ilica broj 5

Prima :uloške na uložne knjižice i na te­kući račun. Eškomptira mjenice i

devize.Prima:

na inkaso tu i inozemne mjenice.

Izdaje:4 llt9Jo-tne založnice, koje imadu oprost od poreza,' pu pila mu SigVtt- «I nost i jamčevnu sposobnost.

Izdaje:čekove i kTeditna pisma te obavlja ispitale na temelju akreditiva na sva

tu i inozemna mjesta.f. ~

Podij eljuje:bipotekarne zajmove na Iniće i na

w J ' nekretnine. * " * ' ~

Obavlja:burzovne naloge savjesno i kfilantno.

LIJEČNIČKI VIJESNIK

GOD 41. U ZAGREBU, 15. STUDENOGA 1919 BROJ 11.

O patološko-anatomskim promjenama kod epidemičke dizenterije.

Dr. Ljudevit J u r a k , Zagreb.

Dizenterija (srdobolja, griža) infekcijozna je bolest, kojoj je glavno sjedište debelo crijevo, gdje se nalaze više manje teške destruktivne promjene, koje često naročito u akutnom stadiju zahvaćaju i doljnje d ijelove tankoga crijeva. Ostali organi ostaju od takovih destruktivnih promjena redovito poštedjeni, ali štetuju što uslijed poremećenja funkcije velikog dijela organa za probavu, a naročito uslijed štetnog djelovanja rezorbiranih otrova sa mjesta početnoga procesa, koji potječu od uzročnika samih il i ,uslijed drugih mikro-organizama, koji bi se na tome mjestu uvukli i odatle eventualno po tijelu raširili. Prema osebinama promjena i uzročni­cima razlikuju se dvije vrsti: jedna se prikazuje u difteritičnom i ulceroznom p ro­cesu, a druga u osobitom gnojno-ulceroznom . Prvoj su uzročnici bakterije, drugoj amebe. Prva se pojavlju je u svim dijelovima svijeta, druga je endemična u tropskim1 subtropskim krajevima, a kod nas je vidimo samo vrlo rijetko kod slučajeva im- portiranih izvana. Prva pojavljuje se sporadički i epidemički kod nas često i u mirno doba, a u vrijem e rata zauzela je u više navrata velike dimenzije te se p ro ­širila i na krajeve, gdje su prije takovi slučajevi bili rijetki, kom binovala se sa različitim drugim bolestim a, pa je stoga opravdano, da upozorim o na promjene, koje kod nje nalazimo.

Uzročnici bakterijelne naravi spadaju u skupinu bacila typhus-coli. K ao glavni reprezentant važi od S h i g e pronad en te od njega i K r u s e tačno istražen bacil, koji nosi i svoje ime po ovim autorima. Njega nalazimo u velikoj većini slučajeva kod naših epidemija. Osim ovoga imade i nekih drugih, koji spadaju u istu skupinu, nalaze se sa njim u najbližem srodstvu, te se samo donekle po svojim ferlmenta- tivnim svojstvima u odnosu prema raznim vrstama šećera i nekim drugim sposobno­stima od onoga medusobno razlikuju. M edu posljednje spadaju naročito bac. dy- senteriae F l e x n e r , Y p s i l o n , S t r o n g . Držalo se, da potonji provadaju kata- ralične upale crijeva i donekle slične promjene onima kod prave dizenterije, ali da nikako nijesu u stanju, da prouzroče teške destruktivne procese i smrt. K r u s e ih je prvobitno nazvao baciliina pseudodyzenteriae. M ed utim se pokazalo, da su i ovi kadri da prouzroče jednake i jednako teške promjene i manje ili veće epide­mije. Nadalje, uspjelo je dokazati, da i medu ovima po fčrmentativnim svojstvima srodnim imade zastupnika, koji produciraju otrove kao i bacili S h i g a - K r u s e , le da bi za to valjalo napustiti dosadanju klasifikaciju prema sposobnosti produciranja otrova (giftbildende), već provesti prema sposobnosti produkcije kiseline.

I o načinu početnoga štetonosnoga djelovanja uzročnika u ljudskom tijelu ra­zilaze se donekle nazori. Dok jedni drže, da se primarno djelovanje očituje u lo­kalnom crijevnom procesu, misle drugi, da se ovaj razvije istom nakon priprave organizma putem opće infekcije, a p og odovani i drugim okolnostima (J f i r g -e n s).

1

568

Organizam ljudski brani se protiv štetonosnog djelovanja mikroorganizma stva­rajući protusredstva, agglutinine, bactericidine itd., koji se mogu ustanoviti u krvi i u istoj ili još većoj mjeri u području lokalnog procesa ( A d a m ) .

Lokalne patološke promjene u glavnom su tako dobro karakterizirane, da om o­gućuju sigurnu anatomsku diagnozu, a tek u rijetkim slučajevima takove su, da dopuštaju i druge uzroke i uzrbčnike, što će se u takvim slučajevima temeljitom svestranom anatomskom, eventualno kemijskom i bakteriološkom pretragom ob­jasniti. K ao što i kod drugih bolesti tako postoje i kod ove varijacije u promjenama u raznim slučajevima, raznolike u pogledu ekstenziteta te lokalizacije, nadalje u pogledu razvitka, trajanja, reparacije, jedno- ili višekratnog ponavljanja, te manje više teških i trajnih posljedica. 1 u jednom te istom slučaju mogu razna mjesta cri­jeva da u tom pogledu pokazuju raznolike promjene.

Ratno stanje i time uvjetovane promjene u životnim prilikama i saobraćajnim okolnostima pogodovale su razvitku i proširenju ove bolesti, pružile su time i nama obilne prigode, da proširimo naše znanje i iskustva u epidemiologiji, klinici, patol. anatomiji, bakteriologiji i terapiji ove bolesti. Naš obdukcijom materijal, koga smo crpili iz svih ovogradskih bolnica, te obuhvaća od druge polov ice godine 1914. do konca godine 1918. preko 300 slučajeva, pokazuje do godine 1918, neprestani go­dišnji brojčani porast. Godine 1914. zabilježismo 14 slučajeva od ovih 13 vojnika, godine 1915. porasac je broj smrtnih, obduciranih slučajeva na 33 od toga 26 v o j­nika, slijedeće godine na 40 od toga 19 vojnika; najveći broj pokazuje godina 1917. sa 156 slučajeva od toga 82 vojnika, dočim je godine 1918. opet pao na 80 od toga 54 vojnika. 0 tome, koji je glavni uzrok tom neprestanom porastu, dali samo sve lošije prehranbene prilike i time smanjena otporna snaga ljudi ili težina raznih epi­demija ili skup različitih okolnosti, ne mogu se radi pomanjkanja nužnih podataka izjaviti. Nešto je tome sigurno doprineo i sve veći broj kroničkih slučajeva. Isto tako moramo prepustiti epidem iologiji odgovor na to, zašto je u godini 1918. pao broj smrtnih slučajeva, da li se to imade pripisati slabijoj epidemiji, razmahaloj se inEluenci ili kojim drugim okolnostima.

Vratimo se na osebine promjena, koje nalazimo kod obdukcije slučajeva, obo­ljelim na dizenteriji. Prema tim osebinama procesa u pogledu starosti dijelimo ih u akutne i kroničke.

Dysenteria acuta,U početku oboljenja nalazimo u debelom crijevu sluznicu natečenu, mutnu, van­

redno punokrvnu, rahlu, baršunastu, katkada sa crvenim kolobarom oko mezgovnih čvorića, većinom bez sudjelovanja i osobite promjene na folikularnom aparatu ali sa pojačanom sekrecijom žlijezda. Ovo je slika kataralične upale. Brzo promijeni se slika. Na grebenu poprječnih pojedinih nabora sluznice nalaze se sivo smede nježne naslage, k o je se sastoje iz skupina pahuljica ili ljusaka, sličnih posijama, koje manje više čvrsto vise uz površinu nabora, a kad se odstrane ukazuje se pod njima mutna, hrapava, punokrvna sluznica. U drugim slučajevima ukazuju nam se guste takove prugaste, suhe naslage, položene u poprječnom smjeru crijeva. Naslage zapremaju čitavu površinu nabora a sluznica izm edu njih kataralično je prom ije­njena kao što je p rvo spomenuto. Te naslage sastoje se od leukocita, sluzi i fibrina, iz manje više nekrotične, leukocitkna i fibrinoznim vlakancim a prožete sluznice, od koje sc leukocitaina i fibrinozna infiltracija nastavlja i u dublje slojeve, te se radi toga ta naslaga, keja nam predstavlja difteritičnu membranu, kao što je nalazimo kod difterije u ždrijelu, ne da lako odstraniti.

U većini pako slučajeva, koji u početku bolesti dodu do obdukcije, nalazimo manje više čitavu nutarnju površinu prevučenu sa katkada nježnom, gdjekad nešto deblijom suhom, hrapavom, a vrlo često sa napadno debelom, hrapavom, suhom, oporom raspucanom krasti sličnom naslagom, razdijeljenom sa uzdužnim prugama

569

(tenia) i poprječnim naborima u pojedina polja , koja se prema otvoru uzdižu te ga suzu;u. Katkada je cijela nutarnja površina crijeva tako opora i raspucana, da naliči hrastovoj kori. Iz raspuklina probija krv. Na prerezu opaža se, da ova kora dopire u nekim slučajevima do muskularnog sloja, dok se granica izm edu sluznice i spojnoga tkiva podsluzničkog sloja više ne razabire niti se može sluznica kao ta­kova raspoznati. Razlika postoji jedino u tom, što je područje do površine više manje intenzivno smede boje, dočim su dublji dijelovi tamno sivi, žutkasto sivi te ponešto katkada vlažniji. Često su pako i ovi suhi, opori i tvrdi. Slojevi muskula­ture nalaze se odebljani, svjetlije ili tamnije sivocrveni, sivi, čas hladetinasti, kadšto sa točkastim krvarenjima prožeti a prema nutarnjim i vanjskim slojevima za raz­liku prema normalnoj stijenci nepom ični. Subserozni sloj takod er je više manje p ro ­širen, čas vlažan, čas posve suh, kraj toga punokrvan; seroza isto tako odebljana, punokrvna, skoro uvijek išarana sa točkastim izljevima krvi. Često čitava je stijenka tamno-sivo crne ili crveno ili zelenkasto-crne boje, vanredno tvrda i suha, kon- trahirana te puca na opip kao stara kaučukova cijev.

Kao što postoji razlika u intenzitetu u raznim slučajevima, isto tako mogu da variraju u jednom te istom slučaju razni odsječci crijeva u intenzitetu d e ­struktivnih promjena. Najteže prom jene nalazimo redovito u flexuri sigmoidei, rectumu te u silaznom debelom crijevu. Osim toga pokazuju jošte osobitu dispo­ziciju flex ura hepatica i lienalis. .

Sadržina crijeva u početku još fekulentna i gušća postaja sve rjedjom , sluzavom i rijetkom vodenom, sivo-crvenom, uslijed primjese gnoja i krvi, mutnom sa do­sadnim mirisom, katkada zelenkasta te zaudara.

U većini slučajeva nastavlja se difterična upala i na najdolnji dio tankoga crijeva, te tako vrlo često nalazimo manje više intezivne difterične naslage pogla­vito u području popriječnih nabora do 1 ili katkada i preko 1 m iznad slijepoga crijeva a ostalo tanko crijevo u lagljem ili težem stanju kataralične upale. Lim- fatični čvorovi u mezokolonu u razmjeru sa intenzivnosti promjena odnosnoga dijela debelog crijeva povećani su, edematozni, punokrvni, te više manje krvavo infihro- vani; isto tako nalazi se i m ezokolon punokrvan, odebljan i sa više manje m nogo­brojnim ekhimozama išaran. Iste promjene mogu da pokazuju i appendices epi- ploicae.

U ovom stadiju bolesti bolesnici redovito ne umiru, ako njihova otporna snaga nije uslijed kakovih drugih okolnosti, mana ili bolesti slabija ili oslabljena (Ma­rasmus senilis, Imunitio, Paedatrophia, Rachitis, Degeneratio adiposa myocardii, Cirrhosis hepatis, Tuberculosis chronica itd.). U drugim opet slučajevima dovela je akutno buknula dizenterija do akutnog pogoršanja druge bolesti i time indirektno prouzročila smrt (Ulcus ventriculi — perforatio, appendicitis subacuta — perfo- ratio, endometritis, salpyngitis — peritonitis, tuberculosis chronica lymphoglandu- larum — tuberculosis miliaris acuta ili leptom eningitis tuberculosa itd.).

U dalnjem razvitku procesa nalazimo difterično promijenjene, nekrotične slojeve crijevne stijenke odstranjene, odbijene u različitim oblicima, prema tomu, u kojem obliku, te u kakovom opsegu je ta difterična upala i nekroza crijevnu sti- jenku zahvatila te poglavito prema tomu kako se crijevna stijenka kontrahira. A ko se nekroza ograničila samo na posve površne dijelove sluznice u obliku nježnih, sitnih ljusaka, nalazimo površne erozije, ograničene na grebenu popriječnih na­bora; u slučajevima, gdje je nekroza zahvatila čitave nabore u većem odsječku cri­jeva, a ostavila' sluznicu izm edu nabora donekle nepovrijedenu odnosno samo podraženu, u stanju pojačane sekrecije, natekline i degeneracije nalazimo nakon odbitka nekroza popriječno položene dugoljaste manjke ili čirove, koji sa uzdužnim prugama (tenijama) čine sliku ljestvice (leiterartig), što mnogi autori ističu kao ti­pičnu sliku dizenteričnih čirova, Budući da granice difteričnih promjena, nekroza, nijesu posve ravne, jednomjerne bilo to u pravcu ili u dijelu kružne crte, kao što

570

ih vidimo kod tifoznih nekroza, koja se. ograničuje na mezgovne čvoriće, to su i čirovi, nastali uslijed odbitka dizenteričnih nekroza, nepravilni. Rubovi su njihovi neravni, raznoliko nazubljeni, odignuti od njihove podloge u visini dna u većem ili manjem opsegu podminirani uslijed rastvornoga djelovanja submukozne flegmone. Često na taj način komuniciraju susjedni čirovi ispod manje više dobro uzdržane sluznice, koja u obliku mosta spaja susjedne čirove. Dno ovih čirova, koje sači­njavaju dublji slojevi sluznice, muscularis mucosae, submucosa ili čak slojevi musku­lature, subseroza ili seroza, neravno je i hrapavo poradi toga, što nekroza svagdje ne prodire jednako duboko, niti se ona svagdje u istoj visini odbija. Odbijanjem nekroza otvaraju se krvne žilice a iz njih se cijedi krv. Crijevna je sadržina rijetka, sluzava, gnojna i krvava, pomiješana sa dijelovima nekrotičnih naslaga te even­tualno dijelovim a u terapeutske svrhe podanog ugljena 'i drugih sastojina, od čega poprima unutarnja površina crijeva svoju boju. Često nalazimo drugu sliku: Čitava je unutarnja površina od slijepoga crijeva do gužnjaka jedna jedina suvisla otvorena rana, neravna, hrapava, te krvari iz nebrojenih otvorenih žilica ne površini rane, koju sačinjava najdublji sloj sluznice ili podsluznički sloj spojnoga tkiva; tu i tamo nalaze se manji ili veći ostaci difterično-nekrotične naslage ili otočići uzdržane, tek manje više natečene, punokrvne sluznice. Ostali slojevi stijenke svi su većinom jako odeb- ljani, katkada vlažni, vodeno natečeni, većim dijelom suhi i krhki, tamno sivo crveni, zelenkasto-sivi ili više crni, prožeti sa krvarenjima. Površina rane pokrita je gnojnim i fibrinoznim sekretom , ispod toga pojavljuju se granulacije. Ili proces pokazuje ten ­

denciju da k roči dalje zahvaćajući nakon odbitka površne nekrotične naslage sve dublje slojeve. U drugim opet slučajevima rijetko je unutarnja površina, već lišena površnoga nekrotičnoga sloja, jednomjerna, jednolična, već postoji u jednom te istom slučaju razlika izm edu pojedinih mjesta i odsječaka crijeva u pogledu du­bina samih rana. izm edu razvitka granulacija, difteričnih nekroza, ostataka sluz­nice itd. I ovdje opaža se dispozicija ,stanovitih dijelova debelog crijeva, pa tako nalazimo najteže promjene u području flexura, a naročito u flexuri sigmoidei. Ne rijetko našle bi se u slijepom crijevu kataralične upale, katkada sa sudjelovanjem mezgovnih čvorića u obliku natekline i injekcije, erozije te manje više jake edema- tozne natekline čitave stijenke; u uzlaznom debelom crijevu pojavljuju se difterične poprijeko položene prugaste naslage, koje, što dalje, sve gušćima postaju te pre­laze u silaznom dijelu u više manje jednoličnu nekrotičnu plohu na kojo j se na­dalje mjestimice pojavljuju rjedi pa gušći čirovi, koji su u flexuri sigmoid, ili rec- tumu redovito najdublji. Po tomu zaključuje se, da destruktivni-prpces počinje u doljnjem dijelu debelog crijeva, odakle se širi prema slijepom crijevu. U difuzno difterično promijenjenom crijevu ne razabira se makroskopski eventualne promjene na folikularnom aparatu, ali kad se nekroze odstrane opažamo uz prije opisane čirove, raštrkane, malene, posve okrugle čirove sa glatkim rubovim a a ispunjene sa gnojnim, krvavim sekretom. Ovaj smo nalaz m ogli kod naših slučajeva prilično često ustanoviti, ali samih folikularnih čirova ili apscesa bez drugih destruktivnih procesa u ovom stadiju bolesti nijesmo vidjeli, U slučajevima, gdje nam se pokazala ta­kova slika, mislili bi uvijek na druge uzročnike, te nam je redovito uspjelo da iz sa- držine crijeva kulturom izoliramo bacile paratyphi jedne ili druge vrsti. U ovom stadiju bolesti, u stadiju akutnog procesa, nalazimo redovito najviše smrtnih slu­čajeva. K od ovih nalazimo osim lokalnih crijevnih prom jena i promjene na drugim organima, koje one u crijevu prate, time direktno ili indirektno uvjetovane, što d jelo­vanjem uzročnika i njihovih otrova, što uslijed djelovanja drugih mikroorganizama, koji se priključuju uzročnicima ili zasebno ulaze kroz ranjeno crijevo. Kao redoviti pratilac lokalnog procesa prikazuje nam se akutna kataralična upala že­luca i tankoga crijeva. U velikom dijelu slučajeva nalazimo petehijalna krvarenja na poplućnici, osrdačju, u sluznici dušnika i njegovih ogranaka, u mediastinu, na po- trbušnici i mezenteriju, u bubregu i njegovim nakapnicama, u sluznici mjehura; uz to parenhimatoznu degeneraciju srčanog mišičja, jetara i bubrega bež natečene slezene

571

i bez ikakvih znakova upale u spomenutim organima. U drugim opet slučajevima nadjosmo uz to ili bez toga upalu bronhijalnih cijevi, više manje razgranjenu lobu- larnu upalu pluća i to većinom samo u doljnjim plućnim režnjevima, katkada upalu srčanog mišičja, infarkte u plućima, malene apscese u bubrezima, u jednom slu­čaju apsces u prostati, pustule u koži itd.

Dok nam promjene u prvo spomenutim slučajevima predstavljaju infekciozno toksične učinke, promjene su u. drugim septično piemičke naravi prouzročene po drugim mikroorganizmima, naročito kokima, U takvim bi se slučajevima našla i slezena povećana i mekana sa umnoženom, mekanom pulpom i krvarenjima. Istaknuti Ireba još manje više intenzivno izraženu anemiju i atrofiju nutarnjih organa i vanjskog trupla. U našem materijalu nalazi se nadalje 6 % slučajeva sa manje više rasprostranjenom upalom potrbušnice; u nekim od ovih ustanovili bi samo fibrinozni eksudat na serozi flexurae sigmoideae ili silaznog debelog crijeva, a u drugim po­krivao bi takav eksudat čitavu potrbušnicu te bi poprimao više gnojni karakter bez da bi se našla na crijevu kakova perforacija; a samo u jednom slučaju mogli smo u ovom stadiju ustanoviti prodor crijevne stijenke na temelju dizenteričnog čira.

U dalnjem toku dizenteričnoga. procesa pojavljuju se reparacije kod čega nala­zimo ove promjene; Neravni, nepravilni čirovi počinju se nakon odbitka preostalih nekroza putem granulacija izgladjivati, od preostalih dijelova sluznice proliferira epitel, regenerira se sluznica te pokriva manjke većinom od rubova prema sredini. — U razmjeru prema opsegu i dubini tih manjaka, čirovi će se u kraće ili dulje vrijeme ispuniti, izgubljeno tkivo regenerirati. Budući da se proces destrukcije ne zaustavlja na svim mjestima jednako, to je razvitak regeneracije raznolik pa tako nalazimo u mnogim slučajevima pokraj čiiova sa početnom regeneracijom , mjesta gdje je granuliranu površinu čirova zahvatila ponovna nekroza ili je nekroza za­hvatila pokraj čirova preostalu sluznicu, što nam dokazuje da se akutni proces još nije smirio, dapače još proširio. Tom e odgovaraju takod er za života ustanovljene neprestane živahne pojave. U slučajevima, gdje se difterična upala ograničila na posve površne slojeve sluznice, obavit će se regeneiacija u razmjerno kratkom vre­menu, a rezultat bit će restitutio ad integrum tako da kod obdukcije u opće ne ćemo naći znakova dizenterije. Što dublje i opsežnije je zahvatio destruktivni proces, to dulje će potrajati, dok se manjak opet ispuni i sluznica regenerira. Na temelju g ra -. nulacija stvara se spojno tkivo iz dubine, dočim se površina pokriva sa epitelom, koji na granulacijama stvara novu sluznicu. Tanak, površan sloj spojnoga tkiva ostavlja za sobom glatku zaraslicu, a debeo dubok nakon što se opet smanjio, re- trahirao, uvučenu, stegnutu brazgotinu, koja više manje suzuje otvor crijeva. Za- raslice su gdjekad blijede, bijele, gdjekad uslijed nekadašnjeg krvarenja — Hae- matin — Haemosiderin — Sulfhaematin — različito bojadisane.

K od reparacije dogadja se, da se dijelovi ili plohe koje ograničuju zakutke i zatone u podminiranim čirovima, ne priljubljuju, ne slijepljuju medjusobno, već se granulacije u njima pokrivaju sa epitelom, koji od površine rubova proliferira u zatone, provadjajući regeneraciju sluznice odnosno stvarajući novu sluznicu na mjestima, gdje je prije nije bilo. Na taj način nastaju i ostaju šupljine u k oje novo stvorene žlijezde izlučuju svoju sluz. Kom unicira li takova šupljina sa površinom sluznice, to se i sadržina lako ispražnjuje; zatvori li se pako otvor uslijed kakovog god procesa, to se takova šupljina širi te nam prikazuje retencijonu cistu, Slični rezultat reparacije nalazim o takodjer na mjestima, gdje su uslijed destruktivnog procesa ispali mezgovni čvorići te nastali, kao što smo prije spomenuli, folikularni čirovi; i ovdje proliferira epitel, dijelom sa površine dijelom iz atavističkih ostataka u mezgovnim čverićima te uslijed atipične proliferacije žlijezda nastanu cistične šupljine (Orth, Löhlein, Beitzke), ispunjene sa sluzavom sadržinom, slične onima u području ušća maternice (ovula Nabothi).

K od većine slučajeva vodi takav proces reparacije nakon akutnih destruktivnih promjena konačnom ozdravljenju, ostavljajući prigodice manje više izrazite tragove

572

za sobom Neki opet slučajevi svrše u stadiju reparacije smrću uslijed progredi- jentnog općeg oslabljenja, decubitusa, sepse ili uslijed drugih kakovih akciden- telnih uzroka, koje spomenusmo prije kod promatranja floridnih procesa.

U nekim pako slučajevima, doduše rjedima, proces se ne smiri već traje dalje i to ili sa trajno slabijim pojavama ili gdjekad slabijim, gdjekad jačim ili pako posve prestane, da se nakon nekog vremena opet ponovi. Bolest se nastavlja kao

Dysenteria chronica.

Slučajevi, koji uz razvitak reparacija pokazuju na nekim mjestima još i difte- riiičnu upalu sa nekrozom te izglad ene i svježe čirove, po čemu zaključujem o na protrahirano trajanje dizenteričnoga procesa, vode sukcesivno do slučajeva sa promjenama, koje dokazuju, da je proces dugotrajan ili da je u više navrata na novo usplamtio. Promjene, koje u takvim slučajevima nalazimo vrlo su raznolike. U de­belom crijevu nalazimo gdjekad glatke, posve bijele, rjede ili gušće, poprijeko p o ­ložene, sad uže sad šire prugaste ili nepravilne zaraslice, pokrite sa baršunastom, regeneriranom .sluznicom, zaraslice, koje lumen crijeva ostavljaju u običnoj širini. Stijenka crijeva opet je obične debljine ili tanja. Gdjekad nalazi se takovo crijevo kod obdukcije kontrahirano, sluznica u stanju pojačane .sekrecije, katkad blijeda ili više ih manje injicirana, često edem atozna (colitis mucosa) u čitavom debelom crijevu ili samo u pojedinim dijelovima, naročito u flexuri sigmoidei te u rectumu; u potonjem često i folikularni katar i jače vodeno natečenu sluznicu i eventualno ostale dijelove stijenke. Često opažamo uz poprječno položene bijele ili sive za­raslice poprječno položene više manje glatke, plitke sivo bojadisane čirove sa ili bez znakova regeneracije obložene sa gnojem ili gnojno-sluzavom ili sluzavom masom a sluznica je čas tanka, ili mjestimice difuznije ili cirkumskriptno odebljana. K at­kada vidim o uz brazgotinave zaraslice te izglad ene čirove još i svježe i duboke s ostacima nekroza te mjestimice svježe difteritične naslage u području uzdržane ili regenerirane sluznice. Crijevna stijenka u takovim je slučajevima manje više ode­bljana, kao što je imademo prilike vidjeti u akutnom početnom stadiju. Prigodom akutne recidive u obliku difterične nekroze može ova opet da zahvati daljnje dije­love tankoga crijeva kao što to mogosmo često ustanoviti kod početne dizenterije. Ponovljeni svježi proces može biti intenzivniji, opsežniji i dublji nego prvotni, te se i u ovom stadiju mogu lokalnom procesu da priključe i sve one promjene, koje smo imali prigodu opažati kod istovrsnih promjena u akutnom stadiju.

Teže stenoziranje crijeva bilo je u našem o b d ukciijonom materijalu zapravo rijetko, a uzrokom smrti nijesmo ni u jednom slučaju stenozu crijeva uslijed dizen­terije mogli ustanoviti.

Katkada smo vidjeli u debelom crijevu, naročito u doljnjem njegovom dijelu, opsežne difuzne glatke sive, blijedo-sive, sivkasto-bijele ili posve bijele zaraslice, ili bi gdjekad čitav jedan odsječak kao na pr. flexu'ra sigmoidea ili rectum pokazivao iznutra glatku difuznu zaraslicu u kojoj bi se eventualno uzdizali maleni o točić i uz­držane, većinom hipertrofične sluznice. Razm jerno često našli bi se takovi otočići prominentni u obliku bobica ili bradavica ili oduljih polipa (polyposis coli). Po raz­mjerno dosta malenom broju izražene polipoze u velikom broju kroničkih slučajeva dizenterije zaključujemo, da pojedini slučajevi tomu osobito disponiraju. Neki slu­čajevi pokazuju samo vrlo rijetke polipe; drugi opet vrlo brojne i guste. Smanjeni elasticitet crijevne stijenke uslijed opsežnih žaraslica te pomanjkanje zdrave slu­znice mogu da prouzroče smetnje u funkciji crijeva, medju inim i u pasaži sadržine (opstipacija); isto tako i m nogobrojne polipozne izrasline.

V rlo često nalazimo nadalje uz manje više razvile do sada opisane promjene u kroničkom stadiju dizenterije promjene, koje su nastale uslijed prije spomenutih folikularnih manjaka. Pokraj većinom m nogobrojnih žaraslica i brazgotina nad u se,

573

naročito u doljnjem dijelu debelog crijeva izm edu, odnosno u području zaraslica, ispupčane izbočine u veličini leće ili kukuruznog zrna, a usred ovih malene, okrugle rupice, kroz koje proviruje sluzava masa. T a se masa dade istisnuti, ona iskoči u obliku nabubrenog svjetlog i prozirnog sago-zrna, a preostaje veća ili manja šu­pljina, koja katkada siže i do muskularnoga sloja (cystes folliculares, colitis cysticä). Ove cisten znadu katkada biti prikrivene tako, da se u prvi mah ni ne zamjećuju. No cirkumskriptna nateklina stijenke, a često i lokalni difterični, sv ježi’ proces, pobuduje našu pažnju.

Kad se pako izbočena difteritična nekroza, koja mjestimice zaprema opseg od 20 fil, do 1 krune, katkada čitavo područje jednog haustra odstrani, pojavi se jedna ili više takovih folikularnih cista. Nalaz diftcrične nekroze sa po njom ustanov­ljenim zaraslicama te izgladenim cističkim tvorinama kadar je da nam opravda pomisao, da se u zatonima potonjih sakrivaju unatoč u velikom dijelu slučajeva uzaludne bakteriološke pretrage, ipak još uzročnici dizenterije, koji od vremena do vremena potiču ponovne svježe procese.* Pošto dugotrajni proces sa čestim ponav­ljanjem pogoduje razvitku takovih cijta, razumljivo je, zašto ih mnogo češće i mnogobrojnije nalazimo u kroničkim nego u akutnim slučajevima. Nazor, da je raz­vitak ovih cista uvjetovan procesom, koji je počeo sa dilteritičnom upalom sluznice i sekundarno zahvatio mozgovne čvoriće u području difterično-nekrotičnih promjena, koji su uslijed nekroze i gnojenja potpali uništenju, čini nam se prema našim nala­zima potpuno opravdan. Time nije nipošto isključena mogućnost, da i procesi, koji počinju sa primarnim rastvaranjem i uništenjem mozgovnih čvorića uslijed koje dr.uge bolesti, ne bi bili u stanju, da dovedu do jednakih promjena, o čemu se doduše mi po našem materijalu nijesmo mogli uvjeriti.

Za prosudivanje perzistencije tih folikularnih cista, kako dugo se ove mogu u crijevu održati, odnosno da li se one u opće, kada, i u svakom slučaju izgube, te na koji način, manjkaju nam jošte dovoljni podaci..K od obdukcije nalazimo pored pru­gastih i nepravilnih zaraslica i pravilne, malene i okrugle, koje po obliku i veličini odgovaraju bivšim folikularnim čirovima, pa iz toga zaključujemo, da su iz njih j nastale. Ove zaraslice mogle su se razviti iz odnosnih manjaka direktno, bez da se kod reparacije razvila cista ili posredno iz cista; iz ovih pako mogle su nastati putem sekundarnih destruktivnih procesa, koji su novo stvorene ciste uništili i pomoću p o ­novnih granulacija manjak ispunili ili pako eventualnim preobraživanjem epitela ciste u običnu sluznicu na temelju kroničkih podražaja. Vjerojatno jest, da kod toga sve ove mogućnosti dolaze u obzir, a sistematskoj histološkoj pretrazi ostaje još pridržano, da nam daljnju sudbinu tih cista objasni, kao što nam je objasnila i njihov postanak. ^

* * *Spomenute lokalne promjene nalaze se katkada pojedince u raznim slučaje­

vima, čas opet u jednom te istom slučaju u raznim m edusobnim kombinacijama. A ko uočimo još promjene izvan crijeva, koje u toku lokalnog procesa mogu nastu­piti, te razne komplikacije u lokalnom i izvan lokalnog procesa, te kombinacije sa drugim bolestima, to slika bolesti postaje sve zamršenijom.

U nekompliciranim slučajevima nalazimo osim lokalnih crijevnih više manje teških promjena često na vanjskom truplu i na unutarnjim organima promjene, koje se očituju samo u atrofiji, Truplo je u cijelosti do- skrarnosti omršavilo, tako da manjka ne samo potkožno salo, već je i muskulatura tako reducirana, da se čini kao da sama koža pokriva skelet. Koža je vrlo blijeda, siva ili ponešto smedje-siva, posve tanka, većinom i posve suha. M rtvačke pjege vanredno oskudne. ‘ Očne jabučice duboko upale, konjunktive blijede i suhe; lice posve upalo, nos šiljast,

1 Osim što pokazuju kao locus minoris resistentiae, dispoziciju za ponovno oboljenje.

574

posve mršav, usnice blijedo-lividne, suhe, usta na pola otvorena, sluznica svagdje suha, iezik većinom sivo-sm ed e suho obložen. Na prsnom košu, koji Većinom poka­zuje dobru konfiguraciju iskaču napadno rebra, dočim su m edurebreni prostori u obliku dubokih graba upali. Prednja trbušna stijenka duboko upala, kao da u tr­bušnoj šupljini u opće nema više organa, a prednja trbušna stijenka kao da nepo­sredno pokriva hrptenjaču. Kosti crijevnice strše kao rogovi soba, a na vanred.no mršavim oki-ajninarna zglobovi u obliku razmjerno debelih kvrga. Scrotum skup­ljen, koža nabrana. Potkožno tkivo blijedo, suho, mršavo; mišičje suho, smede boje. Nutarnji organi kao srce, jetra, slezena, bubrezi i druge žlijezde u stanju najteže atrofije, više manje smed e boje; mediastinum, omentum, mesenterium, bubrežne kapsule, do skrajnosti mršavi. Crijeva posve kolabirana ili kontrahi- rana, želudac isto tako konirahiran. Pluća većinom kolabirana, slabo ispunjena zrakom, blijeda i suha. Bronhijalne cijevi prazne, sluznica blijeda, tanka i suha. U krvnim žilama tanki ugrušci od krvi i fibrina. Nalazimo dakle u kratko svuda znakove teške atrofije, potpuno oslablienje tijela i njegovih organa, gubitak so­kova, — marasmus — smrt.

U dobrom dijelu slučajeva nalazimo uz apsumptivne na vanjskom truplu i unu­tarnjim organima i slabije ili. jače izražene hidropične pojave. K od nekih vidimo vodeno natečena stopala i dijelova oko gležnjeva, kod drugih potkoljenice, čitave doljnje ekstremitete, scrotum i kožu na penisu, doljnji dio trbuha, manji ili veći hydropsascites, hydrothorax', hydropericardium, oedem pluća, pa gornjih okrajnina, ruku, lakata ili čitavo gornjeg ekstremiteta, katkada i lica, što čini sliku maran- tičnih edema. Budući, da kod tih slučajeva nalazimo kod obdukcije jednake promjene bez grad uelne razlike i na crijevu, na srcu, bubrezima i ostalim orga­nima kao i kod onih bez hidropičnih pojava, ne vidim o pravog razloga ovim p o ­javama. M oguće jest, da se ovdje radi o osobitoj individualnoj dispoziciji ili p o ­višenom perm eabilitetu stijenke krvnih žila na temelju djelovanja toksina uz druge koje okolnosti.

Osim lokalnih crijevnih procesa te do sada navedenih općenitih posljedica ne- komplicirane kroničke dizenterije, vidimo kod ove upalne procese izvan crijeva u najbližem susjedstvu ili u udaljenijim organima, slično kao i u akutnom stadiju. K ao što kod ovih, nalazimo katkada i kod kroničke dizenterije, naročito u stanju recidive, fibrinoznu ili gnojnu upalu na serozi debelog crijeva, poglavito u p o ­dručju flexurae sigm oideae, rectum a i silaznog debelog crijeva, rjed e u području flexurae hc.paticae ili lienalis, oko slijepoga crijeva, katkada opću akutnu upalu potrbušn.ice. Isto tako m ožem o ustanoviti katkada tragove takovih pretrpljenih upala u obliku fibroznoga manje više debelog tkiva, koje opkoljuje koji od prije navedenih o dsječaka crijeva: periproctitis, perisigmoiditis fibrosa, prirašten ko­mad omentuma uz flexuru sigmoideu, skupljen i odebljan omentum uz colon transversum, paranephritis na jednoj ili drugoj strani, perityphlitis itd! U jednom sam slučaju našao kom unikaciju izm edu jedne vijuge ileuma i flexurae sigm o­ideae na tem elju u lceroznoga dizenteričnog procesa u sigmi. K od naših kroničkih dizenterija m ogao sam u 8— 10% slučajeva ustanoviti peritonične procese, što akutne, što kroničke naravi.

Kroničku dizenteriju prati skoro uvijek više manje jasno izraženi kronički katar želuca.

Kao rijetkost spominje se kod epidemičke dizenterije apsces jetara, U našem ih obdukcijonom materijalu nalazimo zabilježenih 5 slučajeva. Četiri od ovih bila su unilokarna od veličine šake do preko dječje glave; u jednom je dapače bilo sadr- žine 2 litre. Svi su ovi apscesi sjedili u desnom režmu jetara kao obično. T akovi di- zenterični apscesi nalaze se obično u kroničkom stadiju, ograničeni sa više manje debelom fibroznom kapsulom, sjede većinom u sred režnja, katkada se rezorbiraju, a gdjekad provale na površinu prema trbušnoj ili dapače kroz ošit u prsnu šupljinu sa gnojnom upalom potrbušnice ili porebrice kao posljedicom . Prvu vidjeli smo dva

575

puta, a posljednju u našem materijalu nikada. Ovi apscesi ispunjeni su sa manje više zeleno-žutim vrlo gustim, sluzavim, katkada vrlo smrdljivim gnojem, U jednom od naših slučajeva ustanovili smo uz silnu množinu različitih koka, bact. coli i ba­cile dysent. (Shiga-Kruse), u drugima jednake bakterije i proteus ali bez bac. dy- senteriae ali i bez ameba. Postanak tih apscesa svadja se na ulazak uzročnika iz de­beloga crijeva po veni portae u jetra, gdje se uz jedan ili više ogranaka razvije jedan ili više apscesa, nepravilno još ograničenih, k o ji se šireći slijevaju u jedan, noseći u sebi u početku ostatke razvaljenoga jetarnjega tkiva i djelomice uzdržane krvne žile; tek s vrem enom stvara se pom oću granulacija fibrozna kapsula. T akove pyle- phlebitične m nogobrojne apscese našli smo i mi u jednom slučaju.

U toku kron, dizenterije nalazimo nadalje vrlo često promjene u obliku gnojnih upala, za koje rijetko možemo dokazati, da potiču od uzročnika dizenterije, već od drugih mikroba, koji su ušli kroz ranjeno crijevo ili kroz druga, uslijed dugotrajnosti i težine bolesti povrijedjena mjesta. Takova mjesta nalazimo često u obliku rana od ležanja (decubitus), na krstima, na kukovima, na ledjima i na drugim prominentnim mjestima ljudskog tijela, koji se mogu u toku bolesti i češće ponavljati. A li i bez ovih posljednjih nalazimo prije spomenute promjene, koje nam se očituju kao ap­scesi bubrega, apscesi pluća, apscesi prostate, infarkti pluća (rijetko), gnojna bron­hitis, gnojna upala porebrice itd., sa parenhimatoznom degeneracijom organa, nate­čenom slezenom itd. Iz gnojne upale bronhijalnih cijevčica razvije se često lobu- larna upala pluća, ponajčešće u stražnjim dijelovima doljnjih režnjeva sa konseku­tivnom upalom porebrice na obje ili na jednoj strani, rijetko gangrena pluća. R a z ­mjerno česte su hipostatične upale na temelju opće slabosti uz degeneraciju srčanog mišičja. Gdjekada ustanovili b i i lobarnu krupoznu upalu pluća sa pneumokokinva kao uzročnicima, po čemu zaključujem o na samostalnu, slučajnu infekciju.

Kroničku dizenteriju nalazimo katkada u kombinaciji sa akutnim oboljenjima crijeva kao što su kataralične i specifične upale prouzročene po bacilima abdom. tifa, paratifa A ili B, bac. enteritidis Gärtner itd.

Kronička dizenterija pogoduje nadalje uslijed slabljenja organizma te smanji­vanja otporne snage razvitku i bržem napredovanju kroničkih bolesti, navlastito tu­berkuloze. Za to vrlo često nalazimo uz kronično dizenterične procese u crijevu progredientnu tuberkulozu pluća u obliku siraste pneumonične infiltracije, akutnih kaverna, miliarne tuberkuloze, eksudativne tuberkulozne pleuritide, perikarditide, peritonitide itd. na temelju starih, često minimalnih tuberkuloznih procesa u plućnim vršcima, u mezgovnim čvorićima ili pako na temelju svježe infekcije. Broj takovih slučajeva rasao je neprestano od godine do godine. Spomenuti još treba, da se kat­kada i u crijevu nalaze svježi tuberkulozni procesi uz kroničke dizenterične gdjekad odijeljeni jedni od drugih, a gdjekad kombinovani. Tako vidimo u jednom slučaju svježe tuberkulozne čvoriće ili čirove u tankom crijevu a u debelom kron. dizente­rične promjene; u drugome nalaze se oba procesa u debelom crijevu uporedo ili jedan drugome superponiran.

Kod vojnika, koji bi dolazili sa južnih bojišta nalazili bi razmjerno često kombi­naciju izmedju kron. dizenterije i malarije. Akutni recidiv u toku kron. dizenterije probudio bi često kron. latentnu malariju na akutnu recidivu, sa svima karakteri­stičnim promjenama na unutarnjim organima, plazmodijima u krvi, poznatim kapi­larnim trombozama u mozgu itd., k o jo j bi bolesnici podlegli.

Iz svega toga vidimo, da je epidemička dizenterija teška infekoijozna bolest, kojoj su uzročnici poznati stanoviti bacili i koja se očituje poglavito u difterično- ulceroznom procesu debelog crijeva. Ona je karakterizovana po stanovitim osebi- nama promjena tako, da se redovito bez daljnjega može anatomski diagnosticirati. Ona nadalje svrši većinom u akutnom stadiju sa ozdravljenjem ali često u akutnom stadiju svršava i smrću pod znakovima intoksikacije, akutnog oslah ljen ja j kom pli­kacija, a katkada se nastavlja u obliku kroničkog procesa, da svrši uslijed potpunoga marazma ili komplikacija smrću ili dovodi nakon teškog oporavka ozdravljenju.

576

Prema spomenutim osebinama te bolesti ravna se liječenje, koje se u glavnom sastoji u tom, da u jednu ruku kuša eliminirati iz crijeva uzročnike pom oću za to prikladnih sredstava, s druge strane da omete i onemogući štetno djelovanje uzroč­nika i njihovih otrova aplikacijom specif, protusredstava, napokon da pomaže lo ­kalnu reparaciju, liječenje čirova. Do neke granice ovi pothvati i uspijevaju. O d­stranjivanje uzročnika polazi za rukom u koliko se ovi nalaze na unutarnjoj povr­šini crijeva. Specifična protusredstva djeluju paralizujući djelovanje uzročnika i štetnih supstanca poteklih od uzročnika, a koje se nalaze u krvi te inim dijelovima ljudskog organizmu. Uspjeh njihova djelovanja stoji medu inim u razmjeru izmedu množine, koja se može bez štete aplicirati i množine te virulencije uzročnika od ­nosno njihovih štetonosnih izlučina koje kruže krvlju; napokon i o m ogućnosti do- piranja tih protusredstava na mjesta, gdje se štetne supstancije stvaraju. Potonje ovisi donekle i o prohodnosti žila i sočnih puteva, koja je u vezi sa težinom anatomskih promjena u području lokalnoga procesa. T reći pothvat, pomaganje reparacije, ovisi o cjelokupnom procesu, a ograničen je već samim položajem promjena. N apokon vodi liječenje računa i sa svima ostalim pojavama, koje se u toku bolesti ukazuju.

Po karakteru patoloških lokalnih promjena epidemička je dizenterija glavni zastupnik posebne vrsti patoloških crijevnih procesa k o je općenito označujem o dif- teričnim upalama. Ovoj vrsti upala vrlo naginje sluznica crijeva, pa je tako nala­zimo potaknutu i raznim drugim uzrocima, ko ji mogu biti bakterijelne, organsko i anorgansko toksične, mehaničke naravi ili kom binovane, M edju prvima nalazimo različite bacile skupine typhus — coli, kolte itd.; medju posljednjim nalazimo n. pr. koprostazu,-trom botičke i emboličke procese, razne vrsti ileusa, inkarceracije itd. Sigurno jest, da ovi u drugoj i trećoj skupini spomenuti momenti dolaze u glavnom kao neposredni uzroci u -obzir, u koliko oni putem promjena na krvnim žilama i oštećenja tkiva stvaraju dispoziciju za djelovanje uzročnika, navedenih u prvoj skupini.

U čirovitom stadiju epidemičke dizenterije nalazimo sličnosti izmedju ovih i promjena na temelju drugih, dijelom već prije spomenutih uzroka, nadalje još do­nekle sa onima k od tuberkuloznih i sifilitičnih crijevnih procesa, napokon i sa onima kod tropske dizenterije. Predaleko bi nas vodilo, da se upustimo ovdje u proma­tranje svakog od tih prije spomenutih procesa, već ćem o se sa nekoliko riječi oba- zrijeti na osebine promjena, koje se nalaze kod posljednje bolesti.

Proces kod čiste tropske dizenterije počin je redovito s akutnom kataraličnom, katkada hemeragičnom upalom debeloga crijeva, u kome se pojavljuju ograničene, većinom malene nekroze sluznice, koje zahvaćaju cijelu debljinu ove do podsluznič- koga sloja. Ove nekroze se odbijaju te nastaju većinom okrugli, katkada nepravilni čirovi sa više manje podminiranim, natečenim, odebljanim rubovima te natečenom injiciranom okolinom. Čirovi stoje mjestimice osamljeni, mjestimice u većim skupo­vima, koji se megu s vrem enom spojiti u jedan veći čir. Čirovi su na dnu ta k od er nepravilni, pokazuju tendenciju proširenja u dubinu, a obloženi su kao što i rubovi više manje sa gustim, sluzavim, gnojnim sekretom. Čirovi mogu nadalje da se p o ­lagano očiste, te pom oću granulacija zaraštuju, ostavljajući za sobom često brazgo­tine, koje suzuju lumen crijeva. Dok na jednom mjestu nalazimo brazgotine, vidimo na drugom svježe ili starije čirove. U području svježih čirova mogu da se nadju i difterične promjene na uzdržanoj sluznici. Ovaj proces može, ponavljajući se cd vremena do vremena, trajati po više godina, dovodi često do lokalnih teških poslje­dica ili nakon kroničkoga pobolijevanja i do smrti, Češće nego k od epidemičke di­zenterije nalaze se kod ove apscesi jetara, dočim ostaju drugi organi pošted eni. Glavna dakle karakteristika ove bolesti leži u gnojno-ulceroznom lokalnom procesu crijeva, u obliku, razmještaju čirova te u osebujnosti rubova i okoline. Taj proces može i često se kombinuje sa epidemičkom dizenterij-om, a tada postaje i slika za­

,577

mršenija. Sa takovim promjenama našli smo za vrijeme ovoga rata 2 slučaja; jedan od tih bijaše talijanski zarobljenik, a drugi vojnik, koji se vratio iz Albanije.

K od ustanovljenja anatomske diagnoze epidemičke. dizenterije u rijetkim ćemo slučajevima doći u dvojbu imajući svedjer pred očim a opisane njezine karakteri­stične lokalne promjene te ako uz to posvetimo dovoljno pažnje nalazima u okolini te na drugim organima. U rijetkim, nejasnim slučajevima dovest će nas bakterio­loška, histološka i kemijska pretraga do cilja, .

L IT E R A T U R A :A d a m , A n tik örp er im Ruhrstuhle. (C. i. Baict. oF.g. Bd. 82. iNr. 1.)A s c h o f f , Patholoig. A natom ie,B e i i t z k e , Uiebe,r HeUurngsvorgä-nge be i der Ruhr. (iZiegeL iBe'tr.' iBd. 64, 1918., H. 3.) B r u l g ’s c h , V orlesungen über Infektionskrankheiten. Bukarest 1918.G r ü b e r und S c h ä d e l , A gglutination mit Leichenser.um. (C. f. Bact. orig. Bd.

81. Nr. 4— 5.)G o l d z i e h e r , Bact. u. serolog. U ntersuchungen über D ysenterie. i(C. f. Bact.

orig. Bd. 82, H. 6.)H a m b u r g e r R., U ntersuchungen ü ber Ruhr. (C. f. Klin. M ed. Bd. 86, H. 3. u. 4.) J ü r g e n s , D ysenterie. (Kraus-Brugsch Handbuch.)K a u f m a n n , Lehrbuch der spec. path. Anat.L e n t z , D ysenterie. (K olle und W asserm ann.)L ö h l e i n , F olie ul är.e R uhr und C olitis cystica. (Bierl. Klin. W . 1918. Nr. 33. Ref.) O r t h , U eber Colitis . cystica und ihre Beziehung zur Ruhr. (Beri, klin, W . 1918.

Nr. 29. 'Ref..)P r e l l , Zur Kenntnis er’n iger defeictiver CoFf-ormem. (C, f. Bact. orig. Bd. 80. H. 5.) P r i b r a m , U eber D ysenterietoxin und D ysenterieantitoxin. I. (C. f. Badt, origin.

Bd. 80, H. Vs.)P r i b r a m, U eber D ysenterietoxin und D ysenferieantitoxin . II. (C. f. B act. onig.

Bd. 81. H. V2.)S e y f a r t h , K om atöse und dysenterische Form en der M alaria tropica in Südost-

bulgarien. (M. med. W . 1918. Nr. 22. Reif.)iS e l;i g m a n n, Zur B akteriologie im. K riege. (C. f. Ba.ct, orig. Bd. 79. Nr. 2.) S c h m i t z , A bgrenzung desi Baizilluis Schm itz gegenüber den PsCiudoidysenterie-

stämmen und V ersuche über V erw andsch. der Rassen A — H. untereinander. (C. für Bact. orig. Bd. 81. H. ’ /s.)

S c h m i t z , N eue M itteilungen ülber V erw andluagsfäbigkeit, Paraagglut. etc. II. III. (C. f. B act. ofig. Bd. 83.)

Z i e g l e r , Lehrbuch path. Anatom ie.

Praživi kod dizenterijskih pojava.Prof. dr. August L a n g h o f f e r, Zagreb.

Uz bakterijoznu dizenteriju, zna se da ju prouzrokuju ili bar prate nju kao i ine .bolesti crijeva u svezi sa proljevom i nekoji praživi (Protozoa).

Am ebe u crijevu prozvali su E n t a m o e b a , a tu dolaze u obzir osobito 2 vrsti E. histolyca i E. coli, E. h i s t o l y c a Schaudinn obično je 0.025— 0.030 mm. duga, zavuče se medju epitelijalne stanice debeloga crijeva, m ože zaći i u žli­jezde, vezivninu, krvne žile, a m ože na različitim mjestima prouzročiti neprilike, prouzročiti hemoragije. Ona je patogeni parazit staničja, razara ga, smatra se uzročnikom a m o e b e n t e r i t i d e . Imali su tu bolest vojnici, koji su oboljeli u Kini a bili smješteni u posadnoj bolnici u Berlinu. Poznata iz tropskih i sub- fropskih predjela, česta u slijepom crijevu i crvoljku, dade se kod mačaka umjetno proizvesti. E. c ol i Schaudinn 0.026— 0.030 velika, smatra se neduž­nim kom enzalom u gornjem debelom crijevu, gdje su izmetine još poput kaše, a niže dolje, gdje su izm etine gušće, tu poginu, ili stvaraju trajne ciste, poznate i kod prijašnje vrsti. U istočnoj Pruskoj našli su ju u 50°/o slučajeva, u Istri u 66 (/ j pretraženih osoba, a poznata je iz Italije i drugih predjela E vrope, a i iz sjeverne Am erike. Prati češće proljeve, kadšto uz prijašnju vrst.

578

Od bičaša (Flagellata) m ože se spomenuti T r i c h o m o n a s h o m i n i s (Da- vaine), kruškolikoga oblika 0.01— 0.015 mm. dug, na prednjem kraju sa tri biča a stražnji kraj izvučen u šiljak. Poznati iz ustiju — u kaiioznim zubima — , pluća, kamo su dospjeli valjda zrakom, nadjeni su u vodi, dok su u jednjak, želudac i crijevo dospjeli valjda sa hranom. Normalno im je m jesto u tankom crijevu. K od karcinomatičkih slučajeva želuca tako su cesti, da su njihovu prisutnost htjeli čak smatrati potkrepom za diagnozu raka. Misli se, da tripanosom a nije patogeni orga­nizam, dolazi i kod zdravih ljudi tek se u bolesnom crijevu jako razmnoži, bude time na nepriliku. Poznat je iz Evrope (Rusija, Njemačka, Francuska, Italija) i iz Indije.

L a m b l i a i n t e s t i n a l i s (Lambl) ima oblik repe, 0 .0 1— 0 .021 mm. duga, ima 4 para prema natrag postavljenih bičeva i to jedan par na zaokruženom pred­njem kraju, drugi i treći par sredinom tijela zajedno, a četvrti je par na zašiljenom stražnjem kraju. Zna se i za 0.01 mm. velike ciste, koje bi imale nastati kopulacijom dvaju primjeraka. I za nju nije vjerojatno da je patogena, dolazi i kod zdravih ljudi. Nadje se u prednjem crijevu čovjeka, domaćih sisavaca (pas, mačka, ovca, kunić), a i kod miševa, štakora i kod voluhara. K od čovjeka nadjene su prvi puta kod djece sa proljevom, kasnije i kod odraslih u Italiji, N jem ačkoj, Rusiji i Šved­skoj opetovano, u pojedinim slučajevima i u Austriji i drugdje, a izvan Evrope u Egiptu i sjevernoj Americi. Misli se, da se infekcija zbiva brašnom, koje je mi­ševima, štakorima onečišćeno, ili prašinom, koja može imati parazita.

C e r c o m o n a s h o m i n i s Davaine, Nadjen je u izmetinama na koleri bo ­lesnih ljudi. To je valjda samo saprozoit 0.010— 0 .0 12 mm. dug, na prednjem kraju sa dugačkim bičem. U bolesniku nadje valjda tek dobru zgodu, da se razmnoži, ne smatra se patogenim.

U odjelu Ciliata heterotricha valja spomenuti dvije vrsti Balantidija: B. coli (Malmsten) i B. minutum. B. c o 1 i je jajolikoga tijela 0.07— 0.1 mm. dug sa kratkim peristomom i ždrijelom, a množi se diobom. Uz to poznata je i konjugacija a i ku­glaste ciste. K od čovjeka se nadje u debelom crijevu u slučajevima proljeva i inih bolesti crijeva, valjda uslijed infekcije sa cistama, a bolesno crijevo daje za razvoj zgodnu podlogu. Kadšto je njegova pojava bez važnosti, više puta je ali u svezi sa čirovima. Osim crijeva m ože se pojaviti i u plućima. Čini se, da normalno dolazi kod svinja, ali im ne škodi. Najviše poznat iz Finske, zatim Rusije te Švedske a po koji slučaj iz drugih zemalja Evrope a i izvan Evrope. Nadjen je i kod nekih majmuna.

B. m i n u t u m Schaudinn, je kruškolik 0.02— 0.032 mm. sa prednjim zaši­ljenim i stražnjim zaokruženim krajem. Nadjen je nekoliko puta čovjeku.

Tako evo različiti praživi mogu prouzročiti bolest ili* sudjelovati, da bolesne neprilike povećaju i u području bolesti crijeva.

O bakteriologiji, epidemiologiji i profilaksi srdobolje.Dr. Otto L o w y, Zagreb.

Srdobolja je infekciozna bolest. U zrokuje je više vrsta uzročnika, koji oštećivaju sluznicu velikog crijeva, ter stoga bolesnik uz boli u abdomenu i te- nezam izlučuje česte krvave i sluzne stolice.

R adi ovih simptoma, koji u glavnom akutnu bolest karakterizuju, držali su liječnici dugo srdobolju lokalnom bolesti debelog crijeva. Tek izolacijom p o je ­dinih uzročnika i proučavanjem njihovih b ioloških osebina upoznali smo u srdo- bolji bolest cijelog organizma sa osobitom lokalizacijom u probavnom sistemu.

Bakteriologija.U zroci srdobolje su ili bakterije ili amebe. Od bakterija ima više točn o ka-

rakterizovam h vrsta, koje prouzrokuju epidem ičku srdobolju. (Valja epidem ičku

579

naglašivati, jer bi inače u pojam dizenterije i one akutne proljeve m orali uvrstiti (kako to Francuzi čine) koje su po raznim tek katkada patogenim bakterijama uzrokovani, kao na prim jer po proteuš vulgaris, m icrococcus enteritidis i dru­gima.)

Najobičniji uzročnici srdobolje su ovi: bacillus S h i g a - K r u s e , F l e x n e r , S t r o n g i Y H i s s

Sve te bakterije spadaju u veliku grupu typhus-coli. Sve su štapići (bacili) od jedno 2— 3 mikra na kraju obično obrubljeni. Nepom ičljivi su. Daju se lako bojadisati, po Gramu ne primaju boje, ne rastvaraju gelatinu i ne koaguliraju mlijeka. (Točnije vidi L e n t z i L e h m a n n - N e u o a n u j ,

Želimo li znati, koja je vrsta bacila u pojedinom slučaju uzročnik, to ih m o­ramo iz stolice prvo u čistim kulturama gojiti. T ek ove čiste kulture možemo onda ili pom oću njihovih ferm cnata ili aglutinacijom sa serumom identificirati.

Neki su fermenti nestalni. Katkada ga mlade kulture posjeduju, da ga opet skoro gojenjem na umjetnom hranilu izgube. M ožem o se dakle poslužiti samo konstantnim fermentima. Oni S h i g' a-K r u s e o v o g bacila nikada ne rastvaraju manit (C° H J4 0 (J) , dok to druge tri vrste uvijek čine. F l e x n e r o v bacil razgradjuje maltozu, dok to Y H i s s i S t r o n g ne čine. Saharozu rastvaraju fermenti bacila S t r o n g , oni od Flexnera i Y Hiss to ne čine. Na ovaj je način m oguće ove 4 bakteri,e razlikovati.

Opisano je još nekoliko vrsta bacila srdobolje pod imenom paradizenterije ili pseudodizenterije. Držimo da je dostatno ako taj nalaz spomenemo.

V ažno jc svojstvo Shiga-Kruseovih bacila, da izlučuju prave toksine. A ko čistu kulturu ovoga bacila gojimo jedno 20 dana u bujonu (Nährbouillon) to je filtrat bez bakterija u stanju kod intravenozne injekcije usmrtiti kuniće. Iza injekcije ovih izlučenih otrova dobivaju kunići proljeve i umru obično iza 2 ili 3 dana. K od sekcije nalazimo uvijek injekciju sluznice tankog i debelog crijeva sa jakim edemom, često i ulcera na sluznici. Sve su to promjene, koje patološko- anatomskim promjenama ljudske srdobolje veom a naliče.

Radi ovih secerniranih toksina je srdobolja uzrokovana od Shiga-Kruseovih ba ila mnogo teže naravi nego li ona cd ateksičkih bacila, a i klinička sim pto- m atologija kod iste govori za sveopću intoksikaciju organizma.

T oliko o bakterijama srdobolje.A m e b e je kod srdobolje prvi opisao L o e s c h godine 1875. u Petrogradu,

koje je našao u krvavoj stolici jednoga Rusa i nadjenuo joj ime A m oeba coli. Po kasnijim istraživanjima (poglavito H a r t m a n n ) dokazano je, da nije amoeba celi Loc-.sch uzročnik, nego jedna druga, koja joj je veom a slična i to a m o e b a h i s t o l y c a .

Ona je okrugla oblika (dok miruje), te ima u promjeru jedno 20— 30 mikra. Sastoji od jedne stanice, koja ima nukleus i plazmu. Plazma oko nukleusa je tam­nija i gušća, dok je ona na periferiji stanice više prozirna. Pom oću pseudopo- dija pom ičljiva je i dobavlja po njima hranu, koju onda u plazmu stanice prima* Amoeba histolyca nalazi se u stolici, a u tijelu samo u debelom crijevu i even­tualno u apscesim a jetra (ako ih ima). Ovim amebama m ožem o — za razliku od drugih — inficirati mlade mačke, koje obično na tipičkoj dizenteriji umru. .

O bakteriološkoj diagnozi.Svi se kliničari tuže, da je broj pozitivnih bakterioloških nalaza kod srdo­

bolje veom a malen i zabaciše potpunom a vrijednost bakteriološke diagnoze.Od 415 kliničkih srdobolja imao je M a t t h e s samo 1 1 1 pozitivnih, R o u s ­

s e l , B r u l e , B a r a t i M a r i e od 687 samo 75 pozitivnih, J a k o b samo 15% pozitivnih baktrerioloških nalazaka. Gdje je tom e uzrok?

Bakterije srdobolje izvan ljudskog tijela obično brzo uginu ili se opet broj

580

drugih saprofitnih bakterija u stolici tako brzo množi, da broj onih od srdobolje svakog časa relativno pada.

Broj pozitivnih bakterioloških nalaza tim je veći čim ranije stolica dodje do istraživača. Čim je J a k o b bakteriološk i laboratorij smjestio u samu bolnicu — tako da je imao prilike odmah stolicu pregledati — narasao je broj pozitivnih nalaza — kod iste tehnike — od 15% na 5 0 % .

No i o samom materijalu za pretragu ovisan je broj pozitivnih rezultata. F r i e d e m a n i U m b e r našli su skoro čistu kulturu dizenteričkih bakterija, ako je materijal uzet pom oću rektoskopa iz gornjih partija rcktuma. A k o -ie isti materijal stajao samo nekoliko sati na zraku, nije više bilo m oguće pronaći bak­terije srdobolje.

M aterijal za pretragu valja dakle uzeti iz sluznatih partija stolice (ako je m oguće iz rektuma) i što prije u balet. laboratorij poslati.

A k o sa serumom za aglutinaciju jednu vrst bakterija aglutiniramo opažamo, da često i druge srodne vrste bivaju aglutinirane, a baš ta je suaglutinacija (M itag: glutination) kod bacila srdobolje veom a često uzrok, da ni sa serumom za aglu­tinaciju ne možemo odmah diagnozu staviti. Često opažam o i paraaglutinaciju*, te je stoga diagnoza kod ovih bakterija veom a otešćana.

G lede' diagnoze pojedinih kultura pom oću njihovih fermenata govorili smo već gore, ter bi htjeli još samo napomenuti diagnozu iz surutke bolesnika.

U početku bolesti nijesu često aglutinini nastali, a kasnije — ako uopće — nije aglutinacija do velikih razredina pozitivna, tako da je i ova vrsta diagnoze netačna. Osim toga znade ljudski serum istodobno više vrsta aglutinirati, ter je iz surutke bolesnika diagnoza obično nemoguća.

K ako dakle vidim o nije bakteriološko-serološka diagnoza srdobolje ni iz daleka tako laka i sigurna kao n. pr. kod tifusa ili kolere, no za piaksu je ipak važna.

Kliničar će po sim pt' matologiji i epidem iologiji znati diagnozu i bez bakte- rich škog nalaska, dok ćo višekratnim bakteriološkim istraživanjem stolice za si­gurno saznati, kada bolesnik prestaje izlučivati bakterije srdobolje i kada pre­staje biti opasan za okolinu.

Što se diagnoze a m e b n e s r d o b o l j e tiče, to se ona obično iz m ikro­skopskog preparata dade staviti. — Diferencialnu diagnozu am oebae hystoliticae prema am oeba coli zna samo stručnjak, a i onda mu posao nije uvijek lak.

Epidemiologija i profilaksa. Uzročnici srdobolje bilo to bakterije ili am ebe nalaze se u crijevim a b o ­

lesnika i dolaze stolicom u vanjski svijet. (Veom a rijetko nalaze se u krvotoku.Tu ih je R o s e n t h a l jedanput našao. G h o n i R o m a n našao je bakterije srdobolje jedanput u žučnom mjehuru, drugi put u slezeni.) Bolesnik, koji na dan ima katkada i po 100 stolica, izlučuje mnogo hiljada klica, zamaže rublje i one- čisti okolinu. Odavle inficira se lako boln ičko osoblje.

No nije samo infekcija od čovjeka do čovjeka m oguća, nego je m ožda mnogo važnija infekcija po muhama. One zasjedaju na izm etine i prenose klice po so ­bama, a i u okolicu. One nalijetaju na m lijeko, kruh i inficiraju tako ljudsku hranu, a ovom inficira se čovjek. (Po V i n c e n t u znadu bakterije srdobolje na kruhu, riži ili kuhanom mesu do 30 dana živjeti.) I v oće je često inficirano po muhama, koje . su se opet inficirale na izmetinama po raznim voćnjacim a i šljivi - cima osobito na selu, gdje ne ima zahoda. (Inficira li se muha bakterijama srdo­bolje, to ona još iza 4 dana izlučuje u svojim ekskretim a te klice.)

* A k o n. pr. bacterium coli ili druga koja bakterija, koja se nalazi zajedno s uzročnikom u tijelu primi svojstvo, da b iva od seruma za aglutinaciju uzročnika takodjer aglutinirana zovem o tu pojavu paraaglutinacijom.

581

Nije dakle samo slučaj, .da baš ljeti kada imade najviše muha i najviše ljudi na srdobolji oboli.

No nijesu samo bolesnici koji po mjesece (jedan naš slučaj 2 % godine!} izlu­čuju te bakterije, nego su i od velike važnosti k liconoše — dakle zdravi ljudi, koji nijesu ni bolesni bili. Po L e n t z u bilo je kod epidemije u Hagenauu 232 bolesnika i 139 kliconoša, u Fiirthu 78 bolesnika i 25 kliconoša. Postotak ovih kako vidim o m ože biti veom a znatan. Ovi nose onda k lice srdobolje na razne strane svijeta.

Na srdobolji znade oboliti staro ; mlado i ne ima naroda i rase gdje se srdo­bolja ne bi mogla raširiti. M ortalitet je veom a raznolik, a u prvom redu ovisan o samom uzročniku. Srdobolja Shiga-Kruse znatno je pogibeljnija, nego li ona dru­gih bacila. M ortalitet znade katkada i do 3 0% biti. Po J o v a n o v i ć - B a t u u gubi Srbija godim ice 1500— 2000 duša na srdobolji.

Kod suzbijanja srdobolje igra dezinfekcija izmetina i izolacija bolesnika i kliconoša važnu ulogu. Kako smo već čuli izlučuju kliconoše katkada kroz go­dine k lice srdobolje, pak je stoga nem oguće inače zdrave ljude kroz godine izo ­lirati. Kuda bi ih i sm jestili?! Mi danas nijesmo ni tako daleko, da imamo dosta laboratorija, u kojima bi mogli pronaći sve infekcijozno bolesne i k liconoše. M o­ramo dakle iz kliničke diagnoze i epidem iologije vrst bolesti diagnosticirati i duplim marom kušati dezinfekcijom — čistoćom — spriječavati raširenje klica.

U profilaksi infekcijoznih bolesti igra specifična imunizacija važnu ulogu. K od srdobolje predložio je B u j w i d profilaktično uštrcavanje seruma — dakle pasivnu imunizaciju. Ne ima sumnje, da bi ta m etoda bila od vrijednosti, no odakle te množine seruma, da bi mogli sve ljude, koji su za vrijeme epidemije infekciji izvrgnuti, serumom štrcali. Serum je skup, a najvažnije: injekcija seruma vrijedi jedno 14— lb dana. Iza toga vrem ena izlučen je sav tudji serum iz ljudskog'tijela i specifički pasivni imunitet je nestao.

Od velike bi važnosti bila dakle aktivna imunizacija proti srdobolji — cijep ­ljenje cjepivom . C jepivo je jeftino, a imunitet potraje po m jesece.

S atoksičkim uzročnicim a bilo je lako. Na 56° C ugrijane bakterije upotreb- ljene kao cjepivo imunizuju čovjeka relativno brzo, dok je imunizacija sa toksič­kim uzročnicim a bila nemoguća. Uštrcam o li i najmanje količine Shiga-Kruseovih bacila pod kožu, to nastupa skoro iza injekcije jaka lokalna i općenita reakcija, groznica. Na mjestu in jekcije nastaju skoro svaki puta ogromni sterilni apscesi, koji znadu pc m jesece potrajati, tako da je cijepljenje bilo gotovo opasnije nego li sama bolest. ( L u c k s c h i R o s e n t h a l ) .

S h i g a je pokušao simultanu imunizaciju t. j. istodobnu injekciju sera i c je ­piva. No kanda da nije polučio osobit uspjeh, Jer je m orbiditet cijepljenih ostao isti, tek da je m ortalitet pao.

Nama je godine 1915. uspjelo napraviti iz toksičkih Shiga-Kruse bakterija cjepivo, koje je gotovo bez reakcije, a opet imunizuje čovjeka. Postigli smo to tako, da smo Shiga-Kruseove bakterije sa serumom smiješali i u eksikatoru nad sumpornom kiselinom sušili. Prašak smo onda prali fiziološkom rastopinom soli i alkoholom , a napokon u fiziološkoj rastopini soli kod slabo k i s e l e r e a k ­c i j e emulgirali.

(Mogli smo naime u pokusima na životinjama pokazati, da toksički bacil: Shiga-Kruse kod kisele reakcije ne čine gotovo nikakove lokalne ni uopće re­akcije, dok je njezin imunizovni efekat isti kao onaj kod alkaličke reakcije.)

Na injekciju ovoga cjepiva nijesu ljudi skoro nikako reagirali. T ek je 6 % cjelokupnih imalo groznicu od 38° C na nekoliko sati, 2 8% nešto nad 37°, dok je ostali broi ciiepljenih ostao bez ikakove reakcije.)

582

O vo je cjepivo profilaktički od više liječnika u raznim epidemijama upotreb- ljeno, ter su svi našli, da je m orbiditet cijepljenih znatno manji. Oboli li pak cijepljen čovjek — što je r ije tk o — to je bolest mnogo lakše naravi nego li kod necijepljenih. Našim cjepivom m oguća je dakle i aktivna knunizacija protiv tok ­sičke srdobolje. -

O vo od toksičkih bakterija učinjeno cjep ivo smiješali smo sada s atoksičkim cjepivom t. j sa bakterijama atoksičke srdobolje usmrćene kod 56° C i čini D ysenterieim pfstoff III. seroterapeutskog zavoda W ien. K od suzbijanja srdo­bolje valja dakle i na aktivnu imunizaciju misliti.

A k o pravodobno upoznam o izvore infekcije, izoliram o bolesnike i k lico ­noše, dezinficiram o infekcijonu stolicu, biti će uz aktivnu imunizaciju polivalen­tnim cjepivom sigurno m oguće epidemije sprečavati ili v eć bukle epidemije d o ­krajčiti.

Dizenterija tropskih krajeva.Dr. Srećko Š il o v i ć , šef, liječnik pomorske oblasti, Bakar.

Ovam o spadaju obolenja, čije je glavno obeležje zapalenje sluznice kolona, a znakovi su bol u trbuhu, tenezmus i prolev krvno-sluzavog sadržaja.

Današnji je dan pojava dizenterije u E vropi t. j. u um ercnom podneblju obolen je više manje lokalno i gotovo neznatno prema silnim endemijama i epi­demijama, koje vladaju u tropskim krajevima.

Važnost i zamašaj i pom or usled dizenterije vrsta se u tropskim krajevima odmah iza malarije. Do nedavna ubrajala su se u dizenteriju sva obolen ja sa simptomima proleva, bez obzira na znanstveno razlikovanje pojedinih uzroka bolesti, tek je u zadnje vrem e učinjen korak unapred u diferenciranju pojedinih bolesti i na taj način om ogućeno je racionalnije lečen je pojedinih form a dizen­terije.

Danas su tačno uivrdjena tri razna tipa dizenterije izazvana raznim vrstama parazita.

1 . bakterijelna: bacillus dysenteriae (Shiga i Flexner), bacillus pyocyaneus.2 . protozoalna: i to a) amebna dizenterija: Entam oeba histolytica (tetra-

gena) b) balantidijalna: Balantidium coli; c) Kala-azar: Leishm an-Donovanova telešca; dj malarična: paraziti malarije (Laveran).

3. Verm inozna usled: Schistosom um japonicum (Schistosomum haem ato­bium), Schistosomum marasoni.

Bakterijelna dizenterija.S h iga je bio prvi, kom e je pošlo za rukom da nadje kod epidem ičke forme

griže bacila i da ga izolira — to je t j a c i l l u s d y s e n t e r i a e , Nalazi se u velikoj množini u dizenteričkim povredam a creva osobito u lim fatičkkn folikulima debelog creva, te u dizenteričkim izmetinama za akutnog trajanja dizenterije. K od životinja ne izazivlje dizenteričke povrede, ali njegovi toksini vrlo su štetni i životinjama. Filtrat svježe izolirane kulture bacil, dysenteriae ubrizgan intra- peritonealno ubija kunića. Imuniziranjem životinja postigao je Shiga serum, s k o ­jim je smanjio pom or u Japanu od 35% na 9 % . K od jedne teške epidem ije dizen­teričke u Sjed. državama nadjen je b a c i l l u s p y o c y a n e u s (Journal of Experim ental Pathology 1898.) N jegov su nalaz potvrdili i C a l m e t t e i M a g ­g i o r a , a našli su ga i kod infantilne diareje. — Pom or usled bacilarne d izen­terije vrlo je različan, a ovisi m nogo o dobi bolesnika i socijalnom položaju t. j. higijenskim okolnostim a, a osobito je pogubna bacilarna dizenterija za decu, kod

583

koje se očituje osobito toksičko dejstvo, koje izazivlje slabost srca usled delo- vanja toksina.

Glavni klinički oblici su sledeći:K a t a r a l n a d i z e n t e r i j a:benigna forma, njeni su simptomi dobro p o ­

znati. R edovno nakon 4— 6 dana predje bolest iz akutnog stanja u subakutno i svrši posvemašnjim ozdravlenjem. Patološko anat. promene sastoje u kongestiji i kaiaralnom zapalenju jednog dela m ukoze ili najviše i submukoze.

U l c e r a c i o n a d i z e n t e r i j a : svi simptomi naglo sc pogoršavaju, pro-lev je žestok, ojim krvi nalazimo sluzi i v eće ili manje krpe sluznice. To traje4— 8 dana, ozdravlenje vrlo je sporo radi ulceracija, koje trebaju dosta dugo vremena da zarastu; no običajnije taj oblik prelazi u kroničku dizenteriju sa po­boljšanjima i pogoršanjima, a traje rnesece, često i godine.

F u l m i n a n t n a d i z e n t e r i j a : napadaj počne iznenada često u ponoćsa groznicom, bljuvanjem, glavoboljom, temperaturom do 40°; dan dva iza togapojavi se prolev, ko ji ubrzo dobiva dizenteričan značaj. Taj akutni stadij traje nepromenjen 3— 7 dana, nastupi kolaps i smrt. Često nastupa smrt još i pre nego se pojavi diareja, te je m oguće postaviti ispravnu diagnozu, samo ako vlada epidemička dizenterija ili post mortem nalazom dizenteričkih ulceracija.

Druge su fcrm e r e c i d i v i r a j u ć a i k r o n i č k a d i z e n t e r i j a . Medju teške forme spada g a n g r e n o z n a dizenterija i h e m o r a g i č k a , a medju pogibeljne posljedice spadaju p e r f o r a c i j a creva sa peritinitidom vrlo retka, i n t u s u s c e p c i j a osobito kod dece, a p e n d i c i t i d a usled ulceracija u onom predelu. Kao posledica nastaju iza dizenterije periferna netjritida, reumati­zam zglobova, conjunctivitis i iritis.

Od patološko-anatomskih promena usled dizenterije spomenut ću samo jednu, koja je opažana u tropskim krajevim a: čitava se sluznica debelog creva pokrije polipoznim izraslinama veličine jedne jagode, koja se kasnije .tečajem čitavog života od vrem ena do vrem ena izlučuju u izmetinama. U akutnim slučajevima di­zenterije mezenterijalne su žlezde natečene, kongestionirane i krvave, u kronič- kim slučajevima tvrde i blede. Često je opažan apsces u okolini rektuma, ili p o ­četna peritonitida usled m alene perforacije.

Amebna dizenterija.Jedan od glavnih uzroka neizm erncm pom oru u tropskim krajevima je D v -

s e n t e r i a a m o e b i c a.Mnenje je Le Danteca, da su manifestacije amebne griže tim teže i pogubnije,

što se više primiče ekvatoru. Zanimivo je opažanje, da je obolenje m nogo blaže i redje u predelim a visoke tem perature bez znatnih prom ena — Am azonas, Su­matra, Borneo, francuski K ongo — dok je u tropima, pa makar i udaljenim od ekvatora, gdje je promena tem perature velika t. j. danju silna žega, noću zima- — Antillas, Egipat, Hindustan, Australija, Paraguay, Južna Brazilija — bolest mnogo običnija i pogubnija.

Važni uveti za razvitak amebe su osim podneblja, godišnje doba — obolenj e je češće leti nego zimi, u Brazilu u mesecim a prosincu, sečnju i veljači —- ne­čista voda i stepen vlage. Am ebna dizenterija je endem ička u čitavoj Aziji, A frici, Am erici, Australiji i u Južnoj Evropi.

L a m b l (Praha 1859.) bio je prvi, ko ji je opazio amebe u izmetinama čoveč- jim, no nije im davao patološke važnosti; tek kasnije opisao je L ö s c h (1875.) amebu, kao uzročnika griže p od imenom E n t a m o e b a c o l i ; S c h a u d i n n (1903.) E n t a m o e b a h i s t o l y t i c a ; V i e r e c k (1907.) E n t a m o e b a d y - s e n t e r i a e ili i e t r a g e n a ; H a r t m a n n (1908.) E n t a m o e b a a f r i - cana, a kasnijim se istraživanjima ispostavilo, da su sve te različite vrste samo sinonima patološke amebe, koja prouzročuje dizenteriju, a zadržano je zajed­ničko ime E n t a m o e b a h i s t o l y t i c a ( t e t r a g e n a ) za razliku od po--

2

584

svema bezazlene amebe, koja se takodjer nalazi u crevima ( Q u i n k e i R o s s 1893.) i k o j a je prozvana E n t a m o e b a i n t e s t i n i v u l g a r i s ili E n t ­a m o e b a c o l i ( A r a g a o).

Am ebe su jednostanični protozoji iz roda rizopoda i žive slobodno u vodi i zemlji.

K od patogene amebe nalazimo u glavnom dve form e pod m ikroskopom :1 . am ebe u mirovanju; a) oblik sferičan dosta pravilan; b) oblik dugoljast,

jajolik; c) oblik obične električke žarulje.2 . am ebe u gibanju, koje primaju polim orfne oblike.Protoplazm a am ebe nastoji od dvih posvem a diferenciranih delova: ek lo -

plazme, periferne hijaline supstance, koja se jasno vidi kod am ebe u gibanju; endoplazine, ona se nalazi centralno, tamna je, granulirana, a usred nje jasno se vidi nuklej sa nukleolom.

Unutar endoplazme redovno nalazimo vakuole, ostanke staničja, bakterije, leukocite, no najobičnije eritrocite, koji još zadržavaju i oblik i boju. V eličina je am ebe 20— 30 mikrom. u promeru.

A m eba kao pravi najniži protozoji nemaju cilija ni drugih organa za gibanje osim pseudopodija, koji su ujedno jedini znak njihova života. A m eba se giba samo u tem peraturi čovečjeg tela (37°— 40°), a u nižoj tem peraturi pogiba ili se incistira; u povoljnoj temperaturi izvan tela, giba se ameba 4— 8 sati, onda po­giba i posvem a izgubi svoj prvotni oblik, te ju je vrlo teško raspoznati. Toga radl mora se m ikroskopska pretraga obaviti odma »in fresco«, ili se moraju izmetine nekoliko sati čuvati u toploj v o d i'o d 37°.

A m eba se umnaža putem f i z i p a r i t e t a t. j. nuklej se prvotno razdeli u dva dela. a kasnije i protoplazm a i tako nastaju dve nove stanice. No to umna­žanje nastaje samo u povoljnim prilikama (temperatura 35°— 38°); u nepovoljnim prilikama umnaža se ameba putem c i s t a t. j. ona se imobilizira, pokrije debe­lom, žućkasto želatinoznom membranom i u tom stanju čeka na povoljne vanj­ske okolnosti.

(V iereck, Darling, W enyon i W alker).Entamoeba coli, veličina 15— 25 mikr. Entam oeba histolytica (tetragena), ve­

ličina 2— 30 mikr.Nema ja'"ne razlike izmedju ekto- i Ektoplazm a jasno omedjena.

endoplazme.R etke vakuole. Jedna ili više vakuola ne kontraktilne.R edak nalaz bakterija i eritrocita. R edovan nalaz bakterija, eritrocita i

kristala.Nuklej subcentralno i vidljiv, jake m rlje; Nuklej ekscentričan, malen, nije jasno

vrlo refraktilna nuklearna membrana; omedjen, mrlje slabe, malo hromatina,jasno vidljiva dosta debela; ima nuk- nuklearna membrana nije jasno vid-

leol i dosta hromatina. ljiva.Gibanje sporo. Gibanje živahnoUmnažanje u crevu binarnom fizijom. Umnažan:e u crevu putem fizije.U tvrdim izmetinama ili izvan tela na- U tvrdim izmetinama i izvan tela in-

staje incistiranje, koje se u povoljnim cistiranje i raspad pod povoljnimokolnostima raspada u o s a m ame- uvetima na č e t i r i amebule.

Ne postoji spolno umnažanje.

M u s g r a v e i C l e g g istraživali su više godina amebe nepatogene, koje su našli na zelenju, vodi itd. i našli su, da one mogu pod stanovitim okolnostim a postati patogenima, no premda to mnenje mnogi parazitolozi ne usvajaju, ipak je sigurno utvrdjeno, da patogena ameba treba saprofitne amebe, koje simbio- tički ili metabiotički podupiru njeno povoljno živlenje.

585

N e p a t o g e n e a m e b e :A . buccalis — u slini i karioznim zubima.A . maxillaris (Kartulis) u gnoju kod osteom yelit. maxillaris. A . vaginalis (Baelz) u vagini i mehuru jedne Japanke.A . coli t. j. intestini vulgaris.A . guttula,A . diaphana A . vermicularis A . oblonga A . rectularis A . proteus

U crevima (Celli i F iocca)sim biotičke sa A . histolytica.

Nalaz amebe.Najlakši i najobičniji je nalaz amebe >;a tresco«. Uzme se nešto m ukoznog

ili bolje sluzavo-krvavog materijala, metne na laminu, pokrije laminulom (sta­kalcem ) i gleda se pod m ikroskopom . Fekalni materijal mora imati temperaturu tela.

Za lakše raspoznavanje am ebe savetuje Vincent, da se dade na rub stakalca jedna kap rastopine 1 °f0 m etilenovog modrila ili rastopine eozina, tada ce lo vidno polje postaje lagano m odro ili ružičasto, samo amebe u gibanju nisu k o lo ­rirane, nego tek nakon 10 časaka prodire boja lagano i u amebe, koje se vrlo živo pom iču. Aragao preporuča za očuvanje i fiksažu ameba sledeće. uzme se 2 cm 1 ove rastopine ^

V ioleta de gentiana 0,1Clilorureto de sodio 0,35A qu, destill. 100,0A cid , acetic. 0,3

u tom se emulzioniše % cm 3 fekainog materijala. A m ebe, ako ih ima, okruglaste su sa tipičkim nuklejem, u početku su neznatno obojane, a radi neznatne količine acid. acet. eritrociti nisu još rastvoreni. U toj se emulziji čuvaju am ebe n ek o­liko dana.

A m ebne ciste ne bojadišu se sa vijoletom gencijane, ali su jasno vidljive usred ljubičaste okoline, te se usled delovanja acid. acet. osobito jasno ističu nukleji, koji su po toj m etodi bolje vidljivi nego kod pretrage »a fresco«. U šču- vanje cista u toj tekućini traje više m eseci.

Najlašnje je naći amebe u vodenim izmetinama posle slanog purgativa, jer lekarija ispere am ebe sa površine creva. Kad je temperatura zraka dosta znatna ili u toploj sobi lako se in fresco vidi pom ične amebe, no kod hladnog vremena, dok se čovek ne nauči na pasivne form e am ebe uputno je ugrejati malo staklo, pre no što se gleda pod m ikroskopom , naravno ne grejati iznad tem perature krvi.

Pod m ikroskopom izgleda ameba kao jasno, zelenkasto obojeno, prozirno telo. U gibanju posvema naliči običnoj amebi sveže vode i vrlo se lepo vidi, kako ameba razašilje i opet uvlači svoje pseudopodije. Ohladi li se tečnost u kojoj je ameba, ona se ukoči, poprim i sferičan oblik i ne giba se više, dok se ponovno ne ugrije preparat, tad se ameba ponovno slane micati. Ne ugrijemo li više preparat, ameba pogine ili se incistira.

Danas nema sumnje, da nalazimo histolitičke amebe kod većine slučajeva amebne dizenterije, no ipak nije lako odrediti njen zamašaj i odnos prema sa­mom obolenju. A m ebe nalazimo ne samo u sluzi zapaleaog creva, nego na površini uleeracija, u samom tkivu, koje sačinjava strane i bazu ulcera, (Kartulis, Kruse, Pasquale), nalazimo ih dapače i u relativno zdravom crevu u stanovitoj uda­ljenosti od uleeracija, često u zona muscularis i u kapilarama seroznog tkiva, unutar Lieberkunovih kripta i u interglandularnom tkivu (Lafleur). U zevši to u

586

obzir posvem a .je jasan zaključak, da je taj parazit ujedno i uzročnik amebne d i­zenterije.

No ima poznatih slučajeva kroničke, osobito povratne dizenterije, — koja je redovno amebna — i kod koje je i za vrem e dizenteričkog napadaja nem o­guće naći am ebe. Ima opet slučajeva, gdje k od posvem a zdravih ljudi i kod p o ­svema normalnog creva nalazimo u izobilju patogenu amebu.

G a s s e r , koji je m ikroskopski istraživao na stotine slučajeva amebne di­zenterije, a da u mnogima nije našao amebe, došao je Jo zaključka, da je od- nošaj am ebe prema dizenteriji posvem a slučajan t. i. ne prouzrokuje ameba di- zentenju, nego dizenterija pogoduje razvoj i umnažanje ameba, stvaranjem p o ­voljnih uveta za njen život.

Učinjeno je vrlo mnogo pokušaja kod životinja putem injekcija ili hranje­njem materijalom, u kojem ima ameba — izm etine, gnoj iz jetrenog apscesa, kul­ture. U mnogo slučajeva osobito putem injekcija nastupila je dizenterija. No pošto dosad još nije uspelo izolirati u kulturi amebu histolitičku samu — osim retko u apscesu jetra --- to je i nadalje vredio prigovor, da obolen je ne nastaje usled prisutnosti ameba, nego usled prisutnosti ostalih mikroorganizama.

Zanimivi su pokušaji S c h a u d i n n a . On je hranio m ačke svežim dizen- teričkim izmetinama, a da životinje nisu obolele. No kad je osušio pom no kod naravne tem perature izmetine, t. j. kad su se usled nepovoljnih prilika amebe incistirale u obliku inkapsuliranih spora, i kad je takovim izmetinama hranio m ačke, one su obolile na tipičkoj amebnoj dizenteriji. Prema tom e amebe, u svežim izmetinama, dok su u pomičnom, vegetativnom, nezaštićenom stanju pogibaju usled delovanja želučanih sokova, dok incistirane form e prolaze n eo­štećene kroz želudac i tanko crevo i počinju ponovni život u debelom crevu.

T e pokuse potvrdjuju W e n y o n i D a r l i n g . Nalaz histolitičkih cista nadje se u izmetinama bolesnika i za vrem e la­

tentnog perioda bolesti, dapače u izmetinama u normalnih urodjenlka (Hart­mann) to su t. zv. nosioci bolesti.

Bacilarna Dizenterija Amebna.A kutno difuzno zapalenje mukozne Lokalna povreda u debelom crevu,

membrane debelog creva, dovodi do značajne ulčeracije usled prodiranjanekroze i destrukcije glandularnog ameba kroz mukozu i submukozu.tkiva.

Difuzno zapalenje nastaje samo kod sekundarne bacilarne infekcije.

Ileum često zaražen Ileum retko zaraženPerforacija retka, crevne adhezije retke Perforacija creva č e s t a isto i adhe-

zije.U mnogim slučajevima krvarenje i de- Nema opšte infiltracije submukoze. Lo-

strukcija krvnog žilja i infiltracija sub- kalne ulceracije često žive do serozmukoze, u takovom stepenu, da je ne- nog sloja,m ogući oporavak.

Ostali organi nisu zaraženi. Jetra često zaražena.Bacil. dysenteriae može se izolirati iz Nalaz ameba u lokalnim povredam a i

nekrotičke mukozne' membrane i iz iz- u izmetinama. metina.

Često nastupa infekcija u obim formama zajedno.

Patologija,Opšte je mnenje, da je kao kod drugih kolitida tako i kod amebne dizen-

. terije sedište bolesti isključivo rektum i sigmoideum, no kasnija opažanja kod autopsija utvrdila su, da je zaraženo ne samo celo debelo crevo uključivo cekum nego katkad i donji deo ileja.

587

Na koji način nastaje zaraza amebama nije još posve tačno utvrdjeno.J o r g e n s potanje se bavio tim pitanjem kod mačke, te je n jegovo m ne-

nje, da amebna zaraza nastaje putem Lieberkunovih kripta. Ima delova sluz­nice, koji izgledaju posvem a zdravi, no ipak se već nalaze amebe u okolišnjim žlezdama. . *

Zlezde samo prividno ne pokazuju znatne promene, no staničje žlezde na­lazi se u mukoznoj hipersekreciji. Umnažanjem ameba gubi epitelij sve više svojstvo bojadisanja i luči se od stenka. One kripte, koje su pune ameba šire se i deformiraju, stanica ili posvem a nestaje ili delom ično nekrozira, pa za­tvara otvor kripte, a amebe se redaju na bazalnoj membrani; tu miruju neko vreme na muscularis mucosae, tad počnu aktivno prodirati u niže tkivo. Sve većim umnažanjem ameba i sve većom konsekutivnom hipersekrecijom stvara se apsces, koji lagano raste, prsne prema površini, isprazni am ebe u lumen creva i tako nastane ulceracija.

U lceracije imaju značajan oblik , duboke su, nepravilnih, raskidanih, podro- vanih rubova; redaju se jedna do druge ili se više njih stapa zajedno, tako da iza kratkog vremena uz male ulceracije, veličine glavice gum bačnice. nalazimo široke ulceracije, veličine srebrnog dolara. Često je membrana sluznice tek podgrižena, a ispod nje su rovovima spojene veće ulceracije. Mestimice je de- struirana cela sluznica i ulceracije nepravilnog dna sižu sve do muskularne zone, dapače do peritoneja. C'est un melange de necrose et d'ulceration nouvellement en vie d'evolution ou de reparation, et, si l'affection est de ja ancienne, de cicatrices ou de brides fibreuses succedent aux pertes de substance (L. V a i l l a r d ) .

U akutnom stadiju membrana sluznice je crvena, odebljana, dok je u kro- ničkim slučajevima bleda, tanja nego normalna, a ruge su šire ili posve iš­čezle.

Zatvoreni folikuli su naduveni, apscedirani, već prema stepenu i razvoju bolesti ili su već sasvim otvoreni.

Submukoza je natečena, infiltrirana i to ne samo u blizini ulceracija, nego u čitavom njenom toku.

Destruktivni, ulceracioni proces prodire u dubinu, za to su kod amebijaze relativno česte lokalne i opšte peritonitide usled perforacije creva,

R edovn o nastaju ulceracije najpre u rektumu i fleksuri sigunoideji, no nisu retke ni široke ulceracije u cekumu.

Ima m nogo akutnih slučajeva amebijaze, koji svršavaju brzim ozdravle­njem, to su slučajevi sa površnim ulceracijama, bez destruktivnih posledica, sa kongestijom i hiperemijom sluznice.

No obično je • destruktivni proces znatan, pa je prema tom e — bez obzira na eliminaciju ameba — za restitutio ad integrum potrebno mnogo vremena, tim više što je sluznica debelog creva sve više nego aseptička i vazda izvržena novim napadajima i povredama i invazijama usled patološke fermentacije, truleža i infekcije mikroorganizama.

U sporedim o li proces amebijaze sa destruktivnim procesom kod abdom l- nalnog tifa bit će nam trajanje i ozbiljnost obolenja mnogo jasnija.

Razvoj bolesti.Često se početni pa i kasniji simptomi bacilarne i amebne dizenterije p o ­

dudaraju, no ipak ima i značajnih simptoma za amebijazu. Ovamo spada nagnuće za recidive, kroničnost bolesti, nepravilni razvoj bolesti, koji se očituje u perio ­dima posvem ašnjog zdravlja, da onda nastupi žestoka eksacerbacija.

U iznimnim slučajevima nastupa akutni stadij neobično žestoko i svršava za kratko vreme ili ozdravlenjem ili smrću.

No običniji je lagani, postepeni razvoj bolesti. Obolenje počne neodredjenim

588

bolima u trbuhu, neurednim evakuacijama, izmenjujp. se konstipacija sa diarejom i takovo stanje često traje i po više sedmica, pre nego nastupi akutni napadaj. K od Evropljana, što dodjoše pre kratkog vremena u Brazil opažao sam redovno sledeći tečaj obolenja: Opšta indispozicija, glavobolja, slabost u nogama, osećaj tupe neodredjene boli u trbuhu, neznatna povišica ffemperature redovno pred večer, anoreksija. K roz dan dve d o tri evakuacije, ne prokuhane i jako smrd­ljive. N oću besanica, glavobolja, žedj. Svaku hranu, koja dodje u želudac b o ­lesnik oseća kao da je jeo kamenje, a iza toga nastaju bolov i u trbuhu.

T o stanje traje dva do najviše osam dana.Od jedared nastupa akutni napad. Žestoka glavobolja, temperatura 38.5 do

39.5, bilo pospešeno, užasni bolov i u trbuhu, kao grčevi, bolesnika oblije le­deni znoj, zamagli mu se pred očim a i tad počne istodobno bljuvanje i evakua­cija. N ekoliko sam puta noću bio pozvan bolesniku, koji je iznenada dobio pro- lev a njegovi su ga ukućani našli onesveštena ili kraj kreveta ili na nužniku— lekara su zvali u strahu radi otrovanja pokvarenom hranom, što se u tropima često dešava.

Česte evakuacije, naprezanje usled bljuvanja, boli u trbuhu i tenezmus, tako oslabe bolesnika u vrlo kratko vrem e, da se jedva m ože sam dovući do kreveta. No m irovanje nije dugotrajno. Za čas se pojave ponovni bolovi, tera- nje, bluvanje, nesnosni osećaj u šupku. B olesnik ostaje sediti na nužniku, prem da v eć davno ništa ne evakuira, ali osećaj otvorenog sfinktera muči ga i on se na­preže u uzaludnom poslu. K od mnogih bolesnika nastaje i delom ični prolaps rektuma, što samo znatno povećaje sve smetnje.

T akovo užasno stanje traje često sate i sate, često celu npć i nije retko naći bolesnika, koji je kroz to vreme 30— 50 puta evakuirao t. j. pod zadnje više ništa ne evakuira tek iritirani sfinkter ga neprestano sili i tera.

Iza takove n oći bolesnik izgleda kao skelet.Prve su evakuacije redovno obilne i vodene, tek kasnije postaju neznatne

količine, većim delom krvavo sluzave mase, koje se ispražnjuju uz užasne bolove.

To akutno stanje traje nekoliko dana. Pogoršaju li se simptomi nastupa smrt ili usled inanicije, ili intoksikacije ili usled kom plikacija perforacije i peritoni­tide ili druge koje organske greške na srcu ili bubrezima,

U drugim slučajevima akutni simptomi lagano popuste i uz povoljno i us- pešno lečenje bolesnik predje u rekonvalescencu i iza dva do 4 tjedna ozdravi.

No najobičniji je lagani prelaz u kroničko obolenje, k o je se karakteri­zira sa perijodam a posvemašnjeg zdravlja, koje zamenjuju periode ponovnih di- zenteričkih napadaja.

U ' m nogo slučajeva bolest i ne nastupa u obliku akutne dizenterije.Bolest se pojavi u obliku ob ičnog proleva, bez boli i drugih smetnja. Na­

kon kratkog vrem ena posvem ašnjeg zdravlja nastupa ponovno prolev sa kr- vavo-sluznim evakuacijama, sa bolovim a —- tenezmom; to stanje lagano prelazi u obični prolev i poboljšanje. Taj se pojav često opetuje 15— 20 puta kroz go­dinu i svrši smrću bolesnika.

Ima dapače slučajeva, gdje se pokazuje kao jedini simptom prolev — tek kod autopsije se nadju duboke ulceracije, koje tačno ustanove diagnozu.

Usled opetovanih napadaja nastupa cachexia dysenterica (cachexie dysen- terique) koža postane suha, hrapava, smedje žuta. Bolesnik postaje sve mrša­viji, trbuh je uvučen, znojenje prestane, izlučivanje m okraće je smanjeno, često bolno. Tem peratura ili je povišena ili snižena ispod nc rmale (34° pod pazuhom)— takav bolesnik neprestano zebe i usred leta.

Bolesnik lagano sve više slabi i onda, usled opšte inanicije lagano ugine. K ronička dizenterija traje i po više godina,

P r o g n o z a je teška. Mortalitet 60— 8 0 % . — I kod slučajeva ozdravlenja

589

retko nastaje posvemašnja restitucija povredjenih delova creva. Uništene žlezde mkad se više ne nadomeste. Upaljena i odebljana creva ostaju, usled destruk­tivnog procesa nastaju zarastice, koje suzuju lumen creva, i mogu smetati slo­bodnom prolazu, dapače mogu nastati i okluzije, Usled lokalne peritonitide na­staju priraštenja creva sa peritonejem, koja izazivlju kroničke probavne smetnje.

Komplikacije,Peritonitida usled perforacije creva dosta je česta kod amebijaze. Nastupa

obično delom ično, ograničeno oko ulceracija. Drugda je opet generalizirana usled veće perforacije, koja obično nastaje u blizini S romanom. Strong je našao 12 puta perforaciju i opštu peritonitidiu kod 77 autopsija.

Ne mogu zaboraviti jednog slučaja, koji je na mene učinio dubok dojam.Bio sam pozvan na konzilij k jednoj bolesnici, čije je stanje bilo pogi­

beljno:D evojka cd 20 godina, jake gradje, leži u krevetu u opštoj prostraciji, ima

singultus, facies peritonifica, bilo slabo udara 150 puta u minuti, tem peratura 38.5°, trbuh naduven, na dodir vrlo osetljiv. Pol sata pre mog dolaska imala je bolesnica nekoliko evakuacija sa znatnim količinama krvi.

Prva je bila pom isao na p e r i t o n i t i s g e n e r a l i s a t a u s l e d p e r ­f o r a c i j e t i f o z n o g č i r a .

U sprkos injekcijama želatine, kamfora, i fizijološke rastopine, obloga s ledom na trbuh itd. stanje se bolesnice rapidno pogoršalo i sledeći je dan umrla.

Prema navodima kolege i rodjaka bolesnice, bolovala je devojka već duže vremena — nekoliko m eseci — na opetovanim dizenteričkim napadajima s neznatnom povišicom tem perature. N o svaki put b i akutni napadaj iza par dana prestao na lečenje i dijetu i bolesnica b i se opet oporavila i ozdravila.

Pre osam dana vratila se iz šetnje kući, osećala se vrlo slaba, imala jaku glavobolju, boli u trbuhu i jaki pro lev sa bljuvanjem. Tem peratura 38°. Noću iza toga bolesn ica je evakuirala oko 20 puta, pred zoru su evakuacija postale sluzno-krvave. Pozvani lekar odredio je kalomel, kasnije tanigen, klizme, di­jetu itd. Posle dva dana svi su akutni simptomi popustili, tako da je bolesnica ustala. Bolesnica je bila slaba, evakuacije je imala 3— 4 puta dnevno, mekane, nešto krvave, kod evakuacije bo love na levoj strani trbuha. T ako je prošlo ne­koliko dana.

Dan pre mog dolaska dobila je bolesnica noću iznenada žestoki prolev, sa krvavim evakuacijama. Kad je pošla na nužnik srušila se putem i ostala one- sveštena ležati. Pošto su svi anamnestički podaci govorili protiv abdominalnog tita — a i kolega i ja bili smo Evropljani, te nismo još imali dovoljno iskustva iz tropske patologije — dali smo ipak pregledati m ikroskopski fekalne mase i sledeći dan neposredno pred smrt dobili sme iz bakteriološkog laboratorija nalaz »am oebas enkystadas em grande quantidade.«

Drugi autori spominju kom plikacije:Trom bozu velikih krvnih žila, omedjene paralize, flegm azičke kom plikacije

pluća i pleure, infarkte i apscese u slezenima, infarkt u bubregu.No od svih kom plikacija amebijaze najobičnija i najznačajnija je hepatitis

amebica i abscessus hepatis,Supurativna hepatitida usko je vezana uz amebijazu.K ao što je amebijaza tako je i hepatitida pretežno obolenje tropskih kra­

jeva, gdje je prva endemična, tu je i druga kod kuće. Danas je opšte mnenje, da nema idiopatičkih jetrenih apscesa. K e l s c h i K i e n e r tvrde, da je 96 °1C jetrenih ap'scesa posledica amebijaze.

W o o d w a r d je sastavio statistički materijal od 3.680 autopsija usled dizen­terije u raznim tropskim krajevima — 779 bilo je jetrenih apscesa (21 % .)

Od evropskih engleskih vojnika umrlih od dizenterije oko 3 5% pokazuje uz ulceracije dizenterički i jetreni apsces.

K a r t u l i s u Egiptu od 500 smrtnih slučajeva radi dizenterije 55— 66% umrlo je od jetrenog ap&cesa. E d w a r d s i W a t e r m a n cd 669 slučajeva 7 2 .1% .

T o bi bilo dovoljno, da se uvidi tesna veza medju amebnom dizenterijom i jetrenim apscesom . Ta tvrdnja postaje još opravdanija, uzme li se u obzir, da je po mnenju M c L e o d često vrlo teško anamnestički ustanoviti prijašnju di­zenteriju kod jetrenih apscesa. Poznato je nadalje, da ima znatnih dizenteričkih ulceracija bez jakih subjektivnih simptoma, često bolesnik i zaboravi, da je prije mnogo godina imao dizenterički napadaj ili samo diareju.

Dapače kod pretrage post mortem nema dubokih promena na sluznici de­belog creva, a poznato je, da mogu biti am ebe u crevim a i bez da izazovu stalne prom ene i povrede sluznice — pa ipak je verovatno, da je u svim ta­kovim slučajevima postojala dizentc-rička amebna infekcija.

M c Leod našao je pozitivan nalaz amebne dizenterije kod 39 slučajeva od 40 jetrenih apscesa (Shanghai).

U većini slučajeva dizenterija nastupa pre od jetrenog apscesa, no ima slučajeva gde nastupaju istovrem eno.

Zanimiva su etiološka opažanja o jetrenom apscesu.Na istom često oboljuju Evropljani u tropima, a retko urodjenici. Razlika

je u engleskoj vojsci u Indiji medju Englezima i urodjenicima 95.2 prema 4.8. To je tim čudnije, što češće obole na dizenteriji urodjenici nego Evropljani.

Žene Evropljanke obole na dizenteriji kao i muški, no apsces jetreni kod žena je redak — deca nikad ne obole na jetrenom apscesu, a često na dizen- trij'.

Jetreni je apsces redak u umerenom podneblju.Za obolen je na jetrenom apscesu mora postajati predispozicija i neki sta­

noviti podražaj — osim dizenterije. Čini se, da je glavni momenat za predispo­ziciju taj, što su Evropljani radf svoga posla više izvrženi štetnim utecajima tropske klime — nego žene i deca — i nadalje način hrane i uživanja alkohol­nih pića opterećuje jetra i predisponira ih za infekciju. W aring tvrdi, da je medju onima, koji obole od jetrenog apscesa 6 5 % alkoholičara.

Podražaj za obolenje na jetrenom apscesiu pruža amebna dizenterija, a uzrok predispozicije je hiperemija, kongestija ili degenerativne promene jetra, što nastaju usled tropskog života i vrućine, osobito usled nefiziološkog običaja teške hrane — kao u Evropi — i prekomernog uživanja alkohola.

U početnom stadiju obolenja nastupa opšta kongestija i povećan je jetara, često je to ograničeno tek na jedan lobus ili samo na jedan deo lobusa jetrenog. K od autopsije u tom stadiju vide se na prerezu jetara okruglaste, anemičke, slabo omedjene mrlje, 2— 3 cm. u promeru, a normalne strukture jetara je ne­stalo. Na pritisak prstom izilazi iz te nekrojičke mrlje kap do dve kapi crven­kastog gnoja.

Kasnije usled nekroze ovodni centralni deo mrlje i nastaje apsces, koji se dalje širi, delom ice usled m olekularnog prodiranja, delom ice nekroziranjem rubova, delom ice spajanjem obližnjih apscesa u jedan veći apsces. R ubovi aps­cesa su raskidani. Sluzavi, adbezivni gnoj i dehitus leže na podnožju apscesa. Okolina apscesa je hiperem ična sa normalnim ili kongestioniranim žlezdama.

A psces m ože biti samo jedan ili i više njih, češće je samo jedan (3 : 2). V eli­čina apscesa je različna, ima ih veličine dečje glave i većih, ima slučajeva da cela jetra nisu nego jedan veliki apsces, a uski deo preostalog jetrenog tkiva sa­činjava stenke apscesa. Ima li više apscesa, onda su oni manji.

591

Primiče li se apsces površini jetara nastaju adhezije s okolinom, što je opasno radi pogibelji intraperitonealne ekstravazacije i ekstravazacije u pluća.

G n o j jetrenog apscesa je boje čokolade, vrlo gust, izmešan krvlju i nekro- tičkim masama, gdjekad usled primese žuči zelenkast, ima zasitni, ne intenzivni miris. Gnoj apscesa obično je sterilan t. j. nema piogenih mikroorganizama, dok je čest nalaz ameba. U m nogo slučajeva ne nalaze se am ebe u slobodnom gnoju, nego na dnu apscesa ili u stenkama ili u okolišnjem tkivu (Manson, Councilman i Lafleur). U retkim slučajevim a apsces se incistira. K od stvaranja jetrenog aps­cesa važna su ova dva momenta (P. M anson):

1. Predispozicija — oslabljenje otporne snage jetara usled kroničke konge- stije ili degeneracije tkiva ili usled drugih suptilnih prom ena organa, koje nastaju usled kom binovanja kllmatičkih, dijetetičkih i ostalih tropskih okolnosti,

2. Podraženje — usled mikroorganizama, strepto-stafilokoka, bacterium _ coli commune i drugih parazita, no glavni je kod toga faktor ameba, koja dolazi

u jetra iz ulceriranih dizenteričkih prom ena u crevu izravno ili putem cirkulacije venae portae. (Marshall je našao amebe u jednom trom bu u ogranku venae portae). U 9 0% jetrenih apscesa nalazimo udružene m ikroorganizm e s ame­bama,- što dolaze iz dizenteričkih uleeracija kolona. A m eba se živo giba pod m ikroskopom , a sigurno još brže i ugodnije u svom ambijentu u ulceracijama creva, ili u tkivu jetara, gdje putuje uz strukturu organa; naravno je da živi na račun zdravog tkiva, koje destruira i stvara nekroze i apscese i deluje kao ele- menat dezintegracije i iritacije. K a r t u l i s misli da je ameba samo nosioc i preteča bakterija, što stvaraju gnoj; ima autora, koji drže da je ameba samo beza ­zleni epifenomen, nesposoban da izazove formaciju gnoja. Bilo što mu drago sigurno je, da su mnogi istraživači izazvali arrtebnu dizenteriju i jetrene apscese kod m ačke rektalnim injekcijama s amebnim dizenteričkim izmetinama te in jek­cijama sterilnog jetrenog gnoja u kojem u je bilo ameba — nakon smrti nadjene su kod autopsije amebe u jetrenom a p sce su iu stenkama intestinalnih uleeracija.

' U zadnje su vrem e H a r r i s i G a u d u c h e a u isto postigli kod psa putem intra­venozne injekcije.

C a l m e t t e misli, pošto je gnoj jetrenog apscesa redovno sterilan, to je ve- rovatno da je podražujući elemenat kem ičke naravi, a stvara se usled procesa dekom pozicije. Razvoj simptoma kod jetrenog apscesa redovno je ovakav: Evro- pljan živi neko vrem e u tropima zdrav i zadovoljan. Okružuje ga raskoš prirode, bogatstvo, udobnost, obilno ,jelo i piće, laka i bogata zarada, sve pogodnosti, koje u starom kraju nije bio navikao. Nova okolina, visoka tem peratura povećavaju mu tek, znatni gubitak vode putem znojenja p o dražuje mu žedj i on m nogo jede i m nogo pije naravno alkoholnih pića, Usled vrućine postaje len, danju se malo kreće, a večer kod ugodnije tem perature miruje u ugodnom društvu do kasno u noć naravno opet uz užitak alkohola itd. Preobilno hranjenje, preobilno uži­vanje alkohola, smanjeno delovanje plućnog metabolizm a, usled nedostatnog kretanja, pomanjkanje muskularne delatnosti, usled vrućine, — sve to prekom erno tereti fiziološko delovanje jetara, izazivlje hiperemiju. Ta je hiperemija početno fiziološka, no usled neprom enjenog načina života, nastupa iz hiperemi.je kongestija sa krvnom stazom i smanjenjem funkcionalne delatnosti. P ovećano delovanje jetara izazivlje povećanu funkcionalnu delatnost i povećano izlučivanje žuči, koja se doskora očituje u obliku jutarnje diareje. Jedanput povredjena i osetljiva sluznica creva, povoljno je tlo za razvoj patogenih mikroorganizama i ameba. Na­stupa prva dizenterija. Nakon kratkog lečenja bolesnik ozdravi. Posle više tje­dana ili m eseci — iza kako su se ev. ponavljali napadaji dizenterije s ozdrav- lenjem — bolesnik počne osećati razne tegobe: glavobolju, pomanjkanje teka1, neurednost u crevim a, besanicu i nemir noću, klonulost i umor u čitavom telu, duševnu depresiju. Tad nastupi i osećaj težine i napetosti u desnom hipohon- driju. Kasnije postaje grozničav u predvečerje, oseća izravne boli u predelu jetara,

592

koje iradiiraju u desno rame. Neugodno mu je, ako leži na levoj strani. Lice mu postaje nabuhlo i sivo. N oću se m nogo znoji. Bolesnik je nabuhao, u predelu epi- gastrija kao da je otečen, desni muse, rectus je napet, K od pretrage jasne boli na dodir prstima u predelu jetara. Često boli u jetrima i k od dubokog udisanja. Opšte se stanje i svi simptomi postepeno pogoršavaju. Bolesnik očevidno sve više slabi, bo l u jetrima raste i lokalizira se na odredjeno mesto, gde se često opaža fluktuacija. Ne odstrani li se apsces operativnim putem, to on neprestano dalje raste i otvori si put u unutarnje organe i izazove kom plikacije ili bolesnik umre usled opšte slabosti i kaheksije.

Jetreni apsces svršava na razan način, spontanom rupturom i smrću ili pak ozdravljenjem. Smrt nastupa i drugim putem — usled težine i ozbiljnosti lokalnog obolenja; usled opšte kaheksije; usled popratne teške dizenterije; usled inter- kurentnih obolenja kao .pneumonije, plućnog apscesa, empijema, peritonitide. Ozdravlenje nastupa, ako se apsces incistira, ili ako se rezorbira.

Zanimiva je sledeća statistika spontanih ruptura kod jetrenog apscesa kod 159 slučajeva (Rendu):

Ruptura u perikard 1 slučaj. 0.13% 'u pleuru 31 slučaj. 5. 5 °/u pluća 50 slučaj. 10. 5 %u peritonej 39 slučaj. 6 , 9 %u kolon 6 slučaj. 1 .00%u želudac i doudenum 8 slučaj. 1. 4 %u žučni kanal 4 slučaj. 0. 7 %u venu kavu 3 slučaj. 0 . 5 %u bubreg 2 slučaj. 0 . 3 %u regio lum bo-iliaca 3 slučaj. 1.00% '

Iz toga se vidi da 28% jetrenih apscesa spontano rupturiraju u pluća i pleuru. Ruptura u perikard ili u veću krvnu žilu brzo je fatalna. K od rupture u pluća m ože nastupiti i ozdravlenje. Raptura u želudac i creva vrlo je povoljna, ienja pluća gnojem m ože nastupiti smrt, no laganim ispražnjivanjem gnoja kroz pluća m ože nastupiti i ozdravljenje. Ruptura u želudac i creva vrlo je povoljna. Ruptura u peritonej je fatalna samo u onom slučaju, ako je gnoj zaražen piogenim mikroorganizmima. Najpovoljnije i najredja je ruptura kroz kožu.

Pom or usled jetrenog apscesa razno se ocenjuje: Roniš (203 slučaja) u Alžiru 8 0 % , Castro (125 slučajeva Egipat) 72 .5% , itd. Od svih teških obolen ja tropskih krajeva nema nijednog, koje se tako lako zlo diagnosticira kao jetreni apsces.

Diferencijalno diagnostički dolazi u obzir:desna bazična pneumonija, — malarija, — hepatitis non suppurativa, — he­

patitis luetica i gummata, — pylephlebitis, — supurativna hidatida, — calculus biliaris i zapalenje vesic. biliar, — supfrenični apsces, — pleuritida, — incist’i- rani empijein, — pielitida desnog bubrega, — pem iciozna anemija, — leuko- citemija, — ulcerativna endokarditida, — kala-azar, — tripanosomijaza.

Najbolje je kod svakog sumnjivog obolenja u tropim a odmah pomisliti na jetreni apsces, tako će se izbeći mnogim neugodnostim a i iznenadjenjima.

Jedino ispravno lečenje apscesa jetrenog je kirurgično. Uveriti se punkci- jom gde ima gnoja i onda otvoriti put gnoju i drenirati širokim drenima ranu.

Terapija,

Danas nema sumnje da je e m e t i n specifikum protiv amebijaze. Emetin je sastavni deo Ipecacuanha ili Ipeca a brasileira, koju je G r e n i e r i H e l v e - t i u s još za Ljudevita XIV. rabio kao lek protiv dizenterije. Ipeca je koren biljke iz familije Rubiaceae, koja raste u čitavom Brazilu, a sastoji iz triju alkaloida: emetina, cephačlin i psycbotrin. Emetin je otkriven 1817. (Pelletier i M agendie).

593

Formulasmu je sledeća: C29 H40 N2 0 5 (Arnozan i Mongour) C3o Hio N2 0 5 (Kuns i Krause). Emetin je Eseli prah, koji pod utecajem svetla postaje žućkast, nema mirisa, kristalizira, teka je oštra i gorka, ne top i se u vodi ni eteru, ali lako u alkoholu, benzinu i kloformu. Pravi koren ipeke ima 1% alkaloida; kiseline neu­traliziraju emetin i čine topive soli od kojih je najobičnija emetin hydrochloricum, kojim se isključivo služimo u medicini.

C3o H 4o N= 0 5 HC1O bično dolazi u prom et u ampulama za intramuskularne injekcije u dozama

0,01; 0,02; 0,03; 0,04.Leonard R o g e r s , profesor patologije na »M edical College of Calcuta'< bio

je prvi, koji je 1911. upotrebio emetin za lečenje amebijaze. W e d d § r je našao, da rastopina emetina 1 : 10.000 odmah ubija amebe, a rastopina 1 : 100.000 nakon pet časova. On je uzeo 55 bolesnika i lečio ih je 30 po staroj m etodi s ipeka- kuanhom, a 25 s intramuskularnim injekcijama emetina. Od prvih 30, umrlo je 11, ozdravilo 13, a kronično je ostalo 6 . Od druge 25ce, umrla su 4, a 21 je p o ­svema ozdravio. Od te četvorice, došla su dvojica u bolnicu »in ultimis«, a druga dvojica umreše na interkurentnim bolestima.

Za uspešno lečenje jedne bolesti izazvane mikroorganizmima potrebno je ne samo poznavanje uzročnika obolenja, nego takodjer poznavanje njegovih b io ­loških svojstava i osebina. Nema dvojbe danas da emetin ubija amebe. Ima doduše mnogo autora, koji tvrde, da baš usled delovertija emetina, am ebe prelaze u cističko stanje, u kojem su otpornije, ä poznato je, da je delovanje emetina na cističke am ebe tek delom ično. K od lečenja amebijaze ne srne se zaboraviti na simbiozu amebe. A m eba širi i umnaža se pod izvesnim sim biotičkim uvelim a t. j. njen je život i blagostanje ovisno o nekim vanjskim okolnostima. Izvesne bakte­rije moraju rastvoriti crevni sadržaj, tako da ga am ebe mogu asimilirati; nadalje se zna, da se ameba m ože gibati, hraniti i umnažati tek u tečnosti t. j. tečnom ambijentu, za to je nužno, da drugi niži mikroorganizmi i fermenti priprave tečni okoliš za život amebe. U kruto-,.1 ambijentu žive samo cistička ameba.

N ajbolji je dokaz za tu tvrdnju taj, da nalazimo amebe samo u onim delo- virna tela, koji obiluju mikroorganizmima — a to je poglavito debelo crevo. — Tu cističke am ebe opet prelaze u pom ične vegetativne oblike.

Prema tom e je važno sa terapeutičkog gledišta po m ogućnosti smanjiti bakte- rijelnu floru u debelom crevu i na taj način onem ogućiti život i razvoj ameba. Kao što je verojatno, da emetin ne ubija sve amebe, isto je tako verojatno, da je nem oguće uništiti sve m ikroorganizme u debelom crevu; prema tom e ćem o upo- trebiti korelativno lečenje kao razumno najbolje t. j. emetin za ubijanje ameba, a pranje creva i bizmut za higijenu creva i odstranjivanje mikroorganizama i mrtvih ameba i cističkih ameba.

Način lečenja amebne dizenterije je sledeći:U akutnom stadiju najpre se dade jedan purgans salini ili ol. ricini, odmah

iza toga intramuskularne injekcije emetina i to po 0.04, dvaput dnevno, kroz 3— 4 dana. U isto vrem e daje se interno 5— 10 gr. magnos. sulf. u rastopini 120 do 150 gr., svaka dva sata jednu žlicu, za islučivanje ili bolje pranje creva. R e ­dovno nakon trećeg dana katkad i momentano — nastupa opšte poboljšanje, tad je dovoljno davati jednu injekciju dnevno, postepeno smanjivati doze, ali ustrajati u lečenju kroz 8— 10 dana najmanje.

P e l h a m leči ovako:Purgativum salinum ili ol, ricini. Injekcije emetina 0,02— 0,08 dnevno. U isto

vreme bismut. subnitr, svaka 4 sata 1 gram. Vismut deluje kao- sedativum creva, leči ulceracije am ebicidno (Decks). Kasnije redje davati vizumt, dok evakuacije ne postanu normalne. Pranje creva — enemas-klistiri :— sa normalnom solnom rastopinom, mlakom, odmah iza purgativa, početno dvaput dnevno, kašnje jed­nom dnevno. Za lečen je potrebna su barem 4 tjedna.

Osim medikamentozne terapije važno je odrediti posvemašnje mirovanje tela, ležanjem u krevetu; najbolje je tako udesiti da bolesnik nuždu obavlja le ­žeći i odrediti strogu dijetu: početno čaj i kaša od žitarica (cerealija) tek kasnije m leko itd.

B a y m a smatra adrenalin specifičkim sredstvom protiv amebijaze. »K od 2 bolesnika nastupila je »cura clihica« nakon 6 sati; kod druge dvojice »a cura era com pleta clin ica-e m icroscopicam ente com provada« nakon 24— 48 sati; restitutio ad integrum nastupa obično nakon 2, 4, do 5 dana.

U jednom kroničkom slučaju sa 70— 80 evakuacija dnevno, gde je bolest tra- jala 8 m eseci i sve lečenje emetinom bilo bezuspešno, s adrenalinom je nastupilo ozdravljenje nakon 10 dana. Adrenalin mora biti pripravljen Samo ekstraktivnim putem (Parke Davis, Sj. Am er.j, a ne sintetičkim (Clin, Paris). Doziranje: 5 kapi jutrom i 5 kapi večerom, postepeno povećavati do 20 kapi adrenalina f 1 °'/oo 0,001).

Izvanredno povoljno deluje na amebijazu osobito u subakutnom i kroničkom stanju čaj, dekokt ili ekstrakt s i m a r u b e . (Ailanthius glandulosa) pučki lek u Brazilu. K h o - s a m sjemenje od Brucea sumatrana i M o n s o n i a ovata u južnoj A frici, te Cinamon. Zanimiva su opažanja febrilna kod amebiases hepaticas. U početnom inflamatornom stadiju nastupa visoka i k o n t i n u i r a n a g r o z n i c a , kašnje f e b r i s i n t e r m i t t e n s , kad je gnojni proces u jetrima lokaliziran t. j. u večer povišenje tem perature, u jutro tem peratura normalna ili neznatno povi­šena; f e b r i s h e c t i c a u slučajevima trajne supuracije, nepravilne povišice i smanjenja- tem perature i groznice. G r a l l spominje » f o r m a s f r u s t a s « je­trene amebijaze.

Stanoviti broj lako grozničavih vojnika, što su dolazili u Francusku iz solun­skog fronta, pokazivali su posvemašnje anomalije u razvoju termičke krivulje, imali su neke vrsti f e b r i s ili f e b r i c u l a c o n t i n u a , koja nikad ne pre­staje sasvim, a prekinuta je katkad žestokim eksacerbacijam a. Ti febrilni slu­čajevi, nepravilnog razvoja, čas s intermitencijama, čas sa znojenjem ili kašlju- canjem, praćeni slabošću, jakim omršavljenjem, subikteričkom bojom kože, obično izazivlju na diagnozu: malaria ili tuberculosis pulmonum.

Dužnost je lekara, da kod takovih bolesnika, osobito ako se pojave i znakovi hepatičkih smetnja (napetost, tupa bol u desnom hipohondriju; subikterička boju kože) učini pomnu kliničku pretragu i anamnestički ustanovi jeli bolesnik pre kratkog vrem ena imao prolev ili dizenteriju — neka pretraži jetra, pretraži feces m ikroskopski, da vidi ima li ameba, te ima li u krvi Laveranovih parazita mala­rije. Nadje li se ameba, potrebno je lečenje emetinom 0.05 dnevno. Sisaljke na jetra, äm ebicidne klistire. Kad nestane febris hepatica i nestane lokalne reak­cije, time nije lečenje dovršeno, jer m ože ponovno nastupiti iza kratkog ili dužeg mirovanja intestinalna ili bepatička amebijaza — lečenje se m ora opetovati sva­kih 10— 15 dana, kroz više m eseci i bez nastupa bolesnih simptoma. Pisac sa- vetuje velike doze emetina: 0.08 dnevno, kod dece od 2 god. 0,02 dnevno.

Pošto lečenje emetinom nikako ne ubija »am ebas enkystadas« to obolenje iz akutnog stadija prelazi u kronički ili rec idivira (kao sva obolenja usled proto- zoa rija )— t o s e mora primeniti lečenje salvarzanom, ( R a v o u l t ) . T o se mora učiniti i kod onih bolesnika, koji ne podnose emetina. Svaka tri dana endovenozna injekcija 0,30— 0,40 neosalvarzana, u svemu 10 injekcija. Dane medju in jekci­jama: 0,02— 0,06 emetina intramiuskularno; klistire sa opüem, arg. nitr. ili male količine neosalvarzana (0,10— 0,15) rektalno. M ešano lečen je jedino je uspešno kod kroničkih i recidivirajućih obolenja amebijaze. A ko su pokušaji internog lečenja s emetinom ostali bezuspešni radi intolerancije kod nekih bolesnika, to je bolje davati interno novoarsenobenzol 0,05——0,1 u »capsulas keratinisadas« kroz deset dana. Tim su lečenjem postignuti dobri rezultati.

595

Dysenteria balantidiana.S t r o n g i M u s g r a v e našli su kod jedne form e dizenterije sa simptomima

amebijaze B a l a n t i d i u m c o l i. Premda se pretežno javlja u tropskim kraje­vima ipak je nadjen i u umerenoj klimi. B. coli je infuzorij ovalna oblika, sa cib - jarna, veličine je 0,07— 0,1 mm prema 0,05— 0,07 mm. Umnaža se divizijom i konju- gacijom. G dekad izgubi cilije, te se incistira. Nije poznat način na koji ulazi u čovečje crevo, no obično ga je naći u crevu svinje i majmuna, gde izazivlje opasne dizenterije — verovatno da od tih životinja zaraza prelazi na čoveka. Izolovanje i kulturno umnažanje tog infuzorija dosad nije uspelo,* no on m ože slobodno živeti u vodi i izmetinama po više dana. U vodenim izmetinama vrlo se živahno giba osobito rotatorno.

Simptomi dizenterije isti su simptomima amebijaze, jedino je m ikroskopski m oguće učvrstit diagnozu. Pom or usled balantidne dizenterije iznaša oko 30% (Strong, Manson), često nema drugih znakova osim diareje.

K od 30 autopsija usled balantidne dizenterije nadjene su sve m oguće forme crevnih povreda od kataralne kongestije, difteričkih mrlja sve do raširenih uleeracija. Strong je kod jedne sekcije našao balantidij, ne samo na površini creva nego i u folikulima, na bazi ulceracije, dapače u submukozi i mukozi, te u lumenu krvnog i lim fatičkog žilja.

W a l k e r tvrdi, da je najuspešnije lečenje organskim sastavinama srebra, a B a r l o w predlaže lečenje modrilom emetina.

S t o k v i s je našao sekundarnu zarazu u jetrima i plućima u formi visce- ralnih apscesa usled balantidija.

Poznato je da balantidium ne podnaša kiselu okolinu, toga radi je izvrsna mlečna dijeta. Lečenje: Inj. emetina, pre toga Pulvis D ow eri, klistire sa tinet. jodi, nitratima i acid, salicylicum . Tim tečenjem bolesnik brzo ozdravi.

Ima još jedan protozoarij, to je

Trihomonas intestinalis,i njega je često naći u izmetinama kod dizenterije.

Prvi je vidio trihom onu D a v a i n e (1853.) no klinički i m orfološki opisao ju je W e n . y o n , C u n n i n g h a m , C o n h e i m itd.

Trihom onas se lako kultivira na alkaliziranom agaru kod temperature laboratorija. Nalazi sc u debelom crevu čoveka i raznih životinja: majmuna, pasa, svinja. B r u m p t u je uspela umetna inokulacija protozoarija, dapače i rasplod kod majmuna i svinje. R&zvoj trihomonas do danas je nepoznat, jer opisani cikli ne odgovaraju realnosti, jedino se to znade, da se u cekum u umna­žaju longitudinalnim delenjem.

Staro je bilo mnenje, da trihomonas ne izazivlje patološke prom ene nego da samo podražuje sluznicu creva, koja je na taj način lakše izvržena amebnoj i bacilarnoj zarazi, Danas je utvrdjeno, da trihomonas izazivlje posvem a auto­nomne simptome obolenja i to razlikujemo ove oblike:

1. Forma dysenterica.2. Forma diarrhoica.3. Forma dyspeptica intestinalis.D izenterička form a nastupa lakim smetnjama u crevim a, koje se kasnije

razviju u jake kolike, tenesmus rectalis sa diarejom , rriukoznom te sluzno-krva- vom. Bolesnik evakuira 10— 20 puta dnevno, nema teka, ne spava i ako se za vremena ne leči, nastane kaheksija.

Ta je forma posvem a slična arnebijazi, koprološki nadje se često oba para­zita: i amebe i trihomonu.

F o r m a d i a r e j i č n a ( C a s t e l l a n i) očituje se umnažanjem defekacije bez tenezma i bez kolika. - 2

596

F o r m a , i n t e s t i n a l n a je najredja i najzanimivija ( L o e p e r ) , Simp­tomi te form e su: m eteorizam, konstipacija i znakovi neurastenički.

M eteorizam nastaje usled abnormalne ferm entacije u crevim a, jer trihom o- nas pospesuje razvoj gnjileža, otuda nastaju gazovi, koji se Lrpražnjuju s velikim naporom i neobično zaudaraju.

N e u r a s t h e n i a i n t e s t i n a l i s (Julio de M a t t e s) nastaje sa glavo­boljom , insomnijom, mijastenijom, duševnom depresijom i vrtoglavicom. Glavobolja je stalna ili intermitentua, čas lokalizovana na čelu ili šiji, ali uvek sa znako­vima »teskobe« (angustiosa) sprečava svald i telesni i duševni napor, te nepre­stano zaokuplja sve mišlenje bolesnika, koji misli da boluje na kojoj teškoj i neizlečivoj bolesti centralnog živčanog sistema. N o najznačajniji je simptom duševna depresija, koja se očituje u nesposobnosti za duševni rad, u oslablenju pamćenja, rastrešenosti, dapače i u fobijama. Česta je vrtoglavica sa strahom, slušnim smetnjama, zujanjem — v e r t i g o i n t e s t i n a l i s d e L o e p e r .

Svi su ti simptomi posledica autointoksikacije.Trihom ona izazivlje kongestivne prom ene i takove selcretorne m odifikacije

u crevima, koje povećavaju toksičnost crevnih parazita, povećaju trulež i prelaz toksičkih crevnih elem enata u organizam, a fiksiraju se na citoplazm i neurona. Istodobno nastaju reflektorni podražaji sluznice creva, a ti se očituju u gastro- patijama, a nalazimo ih kod svih neuropata.

Prognoza zavisi o broju parazita i o opštem stanju bolesnika; benigna je ako se za vremena leči i ako ne nastupe kom plikacije.

Najuspešnije je lečenje sa klistirima od jodi-bi-sublimati u rastopim 1 "/m, svaku noć jednu lavažu. A k o su udružene i amebe nužno je i lečenje ametinom.

Lamblia intestinalis.Ima forma dizenterije izazvana od protozoja la m b l i a i n t e s t i n a l i s ;

patološke prom ene nastaju redovno u gornjem delu tankog creva.Infekcija sa lamblijom praćena je bolima u trbuhu, diarejom a u svežim

izmetinama nalazimo velike mase tog protozoja , značajnih oblika, koji se n e o ­bično aktivno giba.

Kad bolesnik ozdravi od d izenteričkog napadaja nad ju se u izmetinama samo incistirane form e lamblije, koje se mogu naći još poslije dugog vremena, često posle više godina.

Svako m edikam entozno lečenje — i emetin — ostalo je bezuspešno.K od obolenja

Kala-azar,koje nastaje usled L e i s h m a n i a d o n o v a n i naći je karakterističke bacile te bolesti u crevim a, a izazivlju inlestinalne ulceracije creva i dizenteriju osim drugih sim ptoma: kroničnost obolenja, iregularna tem peratura, spleno-hepato- megalija, emanacija, anemija, lenkopenija, relativno povećanje velikih m ononu- klearnih leukocita, hiperpigmentacija kože, visoki mortalitet.

Ima jedna teška forma

malarije

sa simptomima dizenterije i hemoragije.Katkad nastupi za vreme pernicioznog napadaja dizenterički prolev sa

jakom i opetovanom hem atem ezom ili krvarenje iz creva ili iz kojeg drugog organa. U takovim je slučajevima za razliku od prave dizenterije temperatura znatno povišena i naravno da se m ora tražiti u krvi Laveranovog parazita, pa prema tom e udesiti lečenje.

597

Schistosomum mansoni,D i s t o m u m h a e m a t o b i u m (Bilharz* 1851.) imo dve forme, koje nala­

zim o u Egiptu zajedno, dok u drugim zemljama žive svaka za sebe. M a n s o n (190 a.) opisao je razliku tih dvih forma, a S a m b o n (1907.) dao je formi koja živi u Am erici i Indiji ime S c h i s t o s o m u m m a n s o n i i|j S c h . a m e r i - c a n u m , to je ime zadržano u medicinskoj terminologiji.

U čovcku nalazimo šistosomu poglavito u »veni porti« i otuda prelazi ili u vias urinarias ili u creva.

D i s t o m u m h a e m a t o b i u m izlučuje svoja jajašca s a m o putem uro- poetskog sustava i izazivlje značajne i poznate prom ene, ko,je se očituju u en­demskoj hematuriji sa svim drugim kom plikacijam a i povredam a celog uropoet- skog sustava (Egipat). -

S c h i s t o s o m u m m a n s o n i izlučuje svoja jajšca s a m o crevnim putem t. j. putem feces i izazivlje simptome hepato-intestinalne. Njihova prisutnost utvrdjuje se jedino m ikroskopskom jpretragom fecesa. Zanimivo je, da samo ja­jašca ove gliste izazivlju patogene prom ene, dok su odrasle gliste posvem a bezazlene. K od autopsija nadjena su jajašca u crevim a -— rektumu — jetrima, plućima i mozgu.

Kad dodju jajašca na sluznicu debelog creva izazivlju dizenteričke simp­tom e sa krvavim prolevom i tenezmom, a u izmetinama nalazi se bezbroj jajašca.

U početku infekcije često nastupa vrst urtikarije, eozinofilija i povišena temperatura. U nekim slučajevima cedi se kroz sfinkter ani gusta, bela, sluzava tekućina puna jajašca. Crevne promene sižu sve do flexura sigmoidea. Ima u praksi slučajeva teške amebne dizenterije, k od koje je svako lečenje emeti- riom bezuspešno; kod koprološke pretrage nadju se jajašca šistosom e u izm e­tinama.

Katkad se nadju kod autopsije jajašca u jetrima, bez da su izazvala kakve sim ptome obolenja* tog organa, u drugim opet slučajevima postavljene su p o ­grešne diagnoze cirrhosis hepatis a lcoholica kod sasvim mladih ljudi, koji su p o ­ricali alkoholizam — koprološka pretraga odala je bezbroj jajašca šistosome. Dosad nisu opažani pulmonarni simptomi usled jajašca šistosome, no opažane su teške cerebralne smetnje.

Svaka terapija ostala je dosad bezuspešna protiv jajašca šistosome.S c h i s t o s o m u m - j a p o n i c u m (Katsurada 1904.) Zadnjih desetak go­

dina cpazili su japanski lekari u provinciji Yamanaši i Hirošima endem ičko obo- lenje sa znakovim a spleno- i hepatom egalije, kaheksije, ascites i dizenterije. Posle smrti usled inanicije našlo se kod autopsije jajašca od Schistosom um ja- ponicum , a samoga parazita našli su u jednom ogranku vene porte. 1913. našli s u M i y a i r i i S u r u k i i n jegovog prelaznog gosta, to je obični puž, što živi u onom kraju. Sch. japonicum odrasli nastava u arterijama, za to je posvem a gladak, dok je Sch. haematobium, koji nastava u venama, hrapav, jer ne m ože da se prilepi na stenke vene, dok nese jajašca, da se odupre strujanju krvi. Jajašca je redovno naći u mukozi i submukozi creva od cekuma do anusa, p o ­glavito u rektumu i apendiksu; nadjena ,su i u jetrima, žučnom mehuru, pan­kreasu, m ezenterijalnim žlezdama i u fibroznim stenkama širokih m ezenterijal- nih krvnih žila. Jajašca dolaze u vodu i tu ulaze u telo moluska, gde se razviju u cerkarije, ostavljaju telo moluska i slobodno žive u vodi i tu čekaju priliku, da udju u telo čoveka — dok čovek bosonog stoji u vod i ili se kupa itd. K od autopsije peritonej pokazuje znakove opetovane peritonitide, apendices epi- ploicae su odebljani. M ezenterijalne i prevertebralne žlezde su povećane. Jetra

* Distomum haematobium spada u rod Schistosomum, a do sada je poznata pod "imenom bilharzia, a bolest bilharcijoza.

598

hipertrofirana, imaju čvorastu površinu. Slezena povećana i pigmentirana. Celi je kolon odebljan, mukozna je membrana natečena, hiperemična, pokazuje male površne erozije i nekroze.

Oko rektuma su prirastice, često adhezije sa mehurom, koji je isto odeb- ljalih stenka. Zanimiv je jedan slučaj autopsije, kod koga je osim običnog na­laza nadjeno sleSeće (Katayama): Odebljanje i hemoragička infiltracija p ije i dure mater. Na samom m ozgu sklerozirane točke om edjene ekimozama. U nuc­leus lenticularis, thalamus opticus i capsula interna leve strane nalazile su se nekroze veličine lešnika a u nekrozama našlo se bezbroj jajašca Sch. japoni- cum unutar neuroglije i u degeneriranom tkivu m ozgovnom . Bolesnik je za života trpio na smetnjama u govoru, trem oru u nogama i rukama, na glavobolji, duševnim smetnjama, vrtoglavici, Jacksonovoj epilepsiji (2— 3 napadaja dnevno) i na desnoj hernipiegiji.

Schistosom um japonicum nikad ne aficira mehura.Bolest usled tog parazita zove se »bolest k a t a y a m a « te je opasna i re­

dovno smrtonosna.O bično nastupa erupcija na koži, povišena tem peratura i plućna kongestija;

kasnije nastupaju smetnje intcstinalne u formi jake dizenterije, dispepsije, spleno- i hepatomegalije — konačno nastupa značajna kaheksija, intenzivna anemija, ascites i smrt usled interkurentnog obolenja ili usled inanicije.

R ectitis gangraenosa epidem ica.

U vrućim vlažnim krajevima Južne A m erike postoji zarazna bolest, kod ži­votinja i ljudi, osobito dece, koja izazivlje phagedaenu anusa i dizenteriju.

Dr. A c k e r s , C u r a c o a - V e n e z u e l a ovako je opisuje: »Bolest se po­javljuje kod teladi i dece. Nastupa svrbež u anusu sa čestim defekacijam a, za­palenje sluznice rektuma sa znakovim a akutne dizenterije, sa primesama žuči u izmetinama, povišenje temperature, anoreksija i jaka žedj. bje pomogne li se u tom stadiju, životinji ili detetu, simptomi se pogoršaju; neprekidne defekacije sluzave, smrdljive, krvave i polutvrde, boje zelene kao iscčena trava. Bolesnik odbija svaku hranu i muči ga nesnosna žedj.

Bolesna životinja stoji nepom ična na mestu, prignute glave, bez da jede : da se m iče i pogine u grčevim a. Ne svrši li fatalno taj stadij nastaje prolapsus recti, rektum je crven, zapaljen, ulceriran, na njem nastupa gangrena i smrt.

U Venezueli tvrde, da deca dobiju tu bolest, ako jedu mlade stabljike ne­zrele kukuruze, koja je vrlo slatka. K od dece je prolaps rektuma vrlo čest, i deca umiru u grčevim a kao i životinje, no kod dece nisu uvek konvulzije smrtne.

Lečenje sastoji u klistirima četrunovog soka mešana sa rumom i rakijom, tri puta dnevno, i posipavanjem anusa sa prahom drvenog uglja.

Kad se pojavi gangrena prolabiranog rektuma svako je lečenje bezupešno i smrt neizbeživa.

Gorska diareja.U tropskim krajevima Indije, A frike i Južne A m erike nastupa često prolev

osobito kod Evropljana, kad iz doline dodju na visoke bregove.U zroci bolesti ,su nepoznati, no zna se, da niski barom etrički tlak i v iso-

čine pospešuju obolenje, a ujedno i vlaga, jer se bolest redovno javlja u k išo­vitim mesecima. Izgleda kao da nastaje to obolen je usled obustave funkcije

jetara, pankreasa i ostalih žlezda, koje pomažu probavu.Svakako je gorska diareja jača i intenzivnija nego običn i crevni katar.Svako medikamentozno lečenje je bezuspešno; čim se bolesnik vrati u

nizinu, nestaje svih znakova obolenja, da se ponovi ako se bolesnik vrati na bregove.

599

Kronička' diareja tropskih krajeva.

(Diareja cochLnchine, enterocolitis chronica, S p r u e , Aphtae tropicae).T o je zarazna bolest, koja izazivlje prom ene čitavog probavnog sustava.Nastaju suha usta, dispeptičke smetnje u želucu i crevima, prolev osobito

rano u jutro, koji bolesnika sve više slabi.U ustima na jeziku nastaje zapalenje sluznice — bolesnik ne može jesti

ništa oštra ni kisela, teško žvače, jer ga bole usta. Trbuh je naduven kao bubanj, nastupa bljuvanje. Prolev je neobično čest, koprozne mase blede, sivkaste, fer- m entozne i, spamozne, neprestano se ispražnjuju. Nakon dužeg vremena bolesnik posvem a oslabi, noge postanu edematozne, koža suha i bolesnik umre ili u semi- koleričkim napadajima, usled inanicije ili interkurentnog obolenja.

Često nastupa to obolenje iza dizenteričkih napadaja ili iza akutne ente- rokolitide. Ima slučajeva obolenja i bez proleva sa teškim atrofičkim prom e- nama u crevim a i sa ulceracijama u ustima.

Lečenje je dijetetično — mleko, sokovi voćaka, ekstrakt mesa, ujedno kli-stiri.

K ako to obc.lenje — uzrok mu je nepoznat — nastupa obično kod E vrop­ljana, najbolje ih je poslati u Evropu, gde se brzo oporave, verovalno usled pro ­mene klime i prom ene crevnih fermenata i m ikroorganizama te prom ene hrane.

LITE R A TU R A .

P a t r i c k M a m s o n : T rop ica l D iseases. Lon.don 1918.B r o u a r d e l : M aladies exotiques, P aris 1912.A n g u l o D i a s : Amibiiasie intestinal e semtratamemto pela emetina — These. 1914.

(Porto A legre),A r a g ä o : Brazil M ed ico 1917. Brazil M ed ico 1919. i(:Str. 1),J o r g e n s : T ra 'te de m edicine VI.— 17.J o h n P e l h a m : The Journ, o { A m e ric. M ed. As.sos, 1916.-—29. V I.B a y m a : B raz'l M ed ico 1916. (Str. 102).T r o i a n o M e l l o : Syndrom e febril nais am ebiases hepaticas,R a v o u l t y K r o l u t mi t z k y : R evlsta de M ed. y Cirurg. P ratica 1918.B i l l e t : De la dys,en ter« a trlchcanonas.K e l s c h et K i e n e r : Tr.aite des m aladies des pays charnels.A l v a , r e s P e m n a : Schistosomasiis americana.U l y s e s P a r a n h e fs f : T riohomcm osi s hrtesitimal.

Iz gradskog dječjeg ambulatorija u Zagrebu,

Dizenterija dojenčadi i male djece.Dr. Žiga Š v a r c , Zagreb.

W i d e r h o f e r je godine 1880. u G erhardtovom »Handbuch f. Kindheil­kunde« upravo klasički opisao dječju dizenteriju pod imenom »Enteritis follicu ­laris«. Kada danas čitamo to djelo, divimo se načinu opažanja starih kliničara. Njihovom oku nije izm ako ni najmanji simptom, pa ipak se uz najsavjesnije opažanje i najsitnijih promjena ne gube u sitnicama, već oštrim pogledom luče ono, što je bitno od nebitnoga. Iz velikog obilja detaila se plastički odrazuje slika bolesti. Istom vještinom ocrtao je u istoj knjizi K u n d r a t patološke prom jene kod dizenterije. Samo eticloški momenat ne bijaše razjašnjen. To je prepušteno bakteriologiji, koja je velikim nizom istraživanja i radnja pokušala da ga raščisti. Nije moja zadaća, da o ovom zamršenom pitanju ovdje govorim ,

3

već ću se njega taknuti samo toliko, koliko to svakidašnja praksa iziskuje i k o ­liko je potrebno za stavljanje diagnoze, koja je i ovdje, kao kod mnogih drugih oboljenja prenešena često sa bolesničkog kreveta u bakteriološki laboratorij.

Da vlada u istinu neka nesigurnost i za bakteriologa od zanata potvrdjuju riječi, kojima počin je nedavno izašla radnja o tom. predm etu iz bakt.-higijen­skog zavoda u Frankfurtu (H. Braun und W . Liess: IJeber Colitisbacillen, Zeit­schrift f. Hygiene 88. Band II. Heft. 1919.): »K od nijedne infekcijozne bolesti ne postoje obzirom na etiologiju tako kom plicirane prilike kao kod bacilarne dizenterije, osobito kod one forme i onih slučajeva, koji su prouzročeni uzroč­nicima, koje je K r u s e nazvao »Pseudodizenterium bacilim a«. Poslije nastavlja, a to hoću osobito da istaknem, jer se slaže s mojim iskustvom : »ne samo da je pojam bolesti »D ysenteria« klinički, već i etiološki se princip tomu gledištu podvrgava«.

Kada.su sredinom juna ove godine učestali slučajevi dizenterije tražio sam i ja neku bakteriološku orijentaciju, te sam poslao veom a veliki broj stolica u zagrebački bakteriološki institut na pregledbu. Ništa nije lakše nego od di- zentcričkog djeteta dočekati frišku stolicu. Tako sam i ja u najvećem broju slučajeva priposlao netom ispražnjena dejekta, kako se to sa svih strana traži, pa ipak koja nesigurnost u nalazu! K od velikog broja klinički i epidem iološki sigurnih dizenterija bijaše bakteriološki nalaz negativan. Pa i sama činjenica, da sama pretraga 1 — 2 dana traje, da nema m etode, s kojom bi, kao kod n e ­kih drugih bolesti m ogli s mjesta ustanoviti uzročnike sili nas, da sve profi­laktičke, a i terapeutičke mjere poduzm em o bez obzira na bakteriološki rezul­tat, koji i onako — prekasno dolazi. Tim više, što bi za naše ravnanje mogao služiti samo pozitivan nalaz, jer negativan, koji dobivam o kod tolikog broja istraživanja ne m ože biti osnovom naše diagnoze. D ok su I c h l e, L e i n e r , W e i h e i S c h ü r e r i dr. našli u svim slučajevima istražene dizenterije ba­cile dizenterije, to vidimo kod drugih kao S e l i g m a n . a N a s s a u , B l ü h- d o r n , S c h i l d , F r a n k i H o t z e n veliki broj negativnih nalaza. Nije naša stvar, da o tom raspravljamo, a možda se radi tek o tehničkom pitanju, već to iznašamo zato, jer bi se ipak m ožda tkogod našao, tko bi kod tako nesigur­nih rezultata tvrdio, da ima slučajeva dizenterije i bez bacila dizenterije. To moramo sa H a m b u r g e r o m zanijekati; bez bacila dizenterije nema dizente- n je, naprotiv ima — osobito za vrijem e dizenteričkih epidemija — slučajeva, koji nam se klinički ne prikazuju kao dizenterija, a ipak su prouzročeni .bacilom dizenterije.

Po čemu ćem o dakle prepoznati dizenteriju? Najkarakterističniji znak dizen­terije su stolice i način, kako se iste ispražnjuju. Prava se dizenterička stolica sa­stoji od krvi i sluzi, a m ože da bude u njoj i gnoja. Naravno, da je prije svega krv, koja će izazvati našu pozornost, dok je sluz u stolicama dojenčadi dosta običan nalaz, dapače kod djece, koja se na prsima othranjuju, a koja ne pokazuju ni­kakovih znakova oboljenja. Krv je u lakim slučajevima tek u formi sitnih Djega ili piknjica na površini sluzave izm etine; često tako prolazno, da će i pažljivom oku majčinom izbjeći. V idjeli smo1 više slučajeva najlakše dizenterije, pod sli­kom jednostavne dispepsije kod dojenčadi, u kojim a su majke konsekventno ni- jekale, da imade u stolicama krvi. K rv bijaše u istinu u tako malim količinam a primiješana stolici, da im je lako izmakla, pa nije isključeno, da bi i našoj paž­nji izbjegla, da nije postojeća epidem ra našu pozornost na to svraćala T o treba znati, jer bi se čov jek inače vjerujući majci lako prevario. Obično je nalaz tako jasan, da je o tom svaka diskusija isključena. O sobito prvih dana ima mnogo svijetle, crvene krvi u stolicama. Ona je manje ili više pomiješana sa sluzi, koja čini najglavniju sadržinu stolice. Ipak su u svim dječjim epidemiiama opisani slučajevi, ako i rijetki, u kojima se uz svu pažnju nije nikada našlo krvi. Tu će oboljenje dojenčeta sa čestim sluzavim stolicam a izazvati našu sumnju, a tek

601

bakteriološki nalaz m ože osigurati diagnozu. Ovi su slučaji osobito zato važni, jer će, ako se dizenterija ne konstatira, lako postati izvorom novih oboljenja, Poslije 4— 5 dana, najviše 8— 10 dana obično prestaju krvave stolice. Samo u protrahiranim, subkroničkim i kroničkim slučajevima dolazi od vremena do vre­mena opet koja crvena krvava stolica. SI uz je zapravo najglavnija sastavina stolica. Ona je u njima ili bjelkasta t. j. bezbojna kao staklo u malim hrpi­cama u svakoj pelenici, koju otvaramo, ili kano sivkasto-zelenkasta masa. Uz krv i sluz imade i gnoja, koji je zelenkasto-žut. D ok su sluzave stolice iz p o ­četka bez mirisa, to gnojne strašno zaudaraju. Broj stolica je veom a različiti. U prvim danima tek 4— 8 puta, poslije toliko učeštaju, da su djeca zapravo uvi­jek nečista, kada ih pregledamo, ispod njih se nalazi malena količina sluzi. U najtežim slučajevima ne m ože se u opće njihov broj ustanoviti, v eć kako dijete leži neprestano curi iz otvorenog šupka crvenkasta sukrvica i sluz. Uz ove dizenteričke ispražnjuju se i obične fekulentne stolice. D efekacija skopčana je sa velikim bolovim a, djeca viču, ili ako nisu sasvim pri svijesti, tužno jauču. U najlakšim slučajevima je ispražnjivanje bezbolno kao obično. U teškim je često tenezmus tako jak, da se lice djece bolno zgrči, a šupak izvrne, tako da vidim o česte prolapsus ani. Po W iderhoferu je to ominozan znak', osobito ako čitav rektum ispadne. Za vrijeme akutne upale i bolnih stolica nema flatusa, dok se oni pojave, popravlja se i sveopće stanje. Poradi teškog i bolnog procesa u debelom crijevu, koji katkada prelazi i na tanko crijevo, nalazi se čitava mus- cularis u stanju ukočenosti, neke vrste defense musculaire. Tom u odgovora ta­kodjer nalaz kontrahiranog debelog crijeva, koje m ožem o često kroz trbušne stijenke napipati. Cijelo se crijevo stisne i ne propušta ni plinove. Kad je upala u crijevu popustila, nestaje toga grča, te flatusi iznova prolaze, dok su se prije rezorbirali ili su se primiješali ostaloj stolici, koja izlazi pjenasta.

Trbuh je kod dizenterije udubljen kao kod meningitide. Trbušne su sti­jenke mekane, te vidjamo često na njihovoj površini reljef stisnutog debelog crijeva, ili čitavo ili samo pojedine dijelove. A k o ga i ne vidimo m ožem o ga često napipati u dubini kano stisnuti konopčić bolan ili bar osjetljiv, ili za čudo i kod teških slučajeva neosjetljiv.

M alone tipična tužba ili opažanje majke jest anurija. A k o pomislimo, da dojenče pušta po 20 i više put na dan vodu, da je majka navikla, da ga svaki put, kada ga pregleda, nadje mokra, ne smijemo se čuditi, da ona sada tu raz­liku opaža. Dijete veom a malo moči, što je nama razumljivo kod tolikog broja stolica. Uslijed . pomanjkanja tekućine u tijelu dolazi do teških simptoma ek - sikacije. Prvi i gotovo najstalniji jest gubitak težine. I u najlakšem slučaju kod dojenčadi na prsima vidimo odmah za prvih dana gubitak od 300— 400 grama. A k o proljev i dalje potraje, to gubitak od 900 grama i više nije ništa osobita, prem da se ta djeca na prsima izdašno hrane. M nogo teži i m nogo ominozniji su gubici na težini kod umjetno hranjene dojenčadi, osobito one, kcd kojih se nezgodnim produljivanjem posta ih kvantitativno i kvalitativno . nedostatne hrane izazivlje teško atrofično stanje — S c h l o s m a n n zove slične slučaje atrophia e m edico. Uslijed eksikacije gubi se ne samo panniculus već i turgor, oči su halonirane, te leže duboko u očnim šupljinama, »meso postaje mekano-?, koža gubi svoj elasticitet te nabor kože, koji dignemo prstima ostaje i ne iz ­ravna se, kao na vosku. Fontanella je udubljena, jezik suh, na rubovim a crven, često sijelo infekcija, koje s e i na usta šire. D jeca trpe silno od žedje i lakom o piju sve, što im se daje, izraz lica je starački, koža lica više u naborima na kosturu glave, kojemu se tačno vidi čitavi relief.

G roznica ne pokazuje n ikakov regularni tip. Ima mnogo i lakih, pa i teških slučajeva, koji teku malone bez povišene tem perature, u rektu 37.5, 37,8.Drugi su već iz početka sa visokom tem peraturom do 40°, koja intermitira ili remitira bez svake regule. Protrahirani slučaji teku obično u dalnjem raz­

602

vitku bez temperatura, samo često iznenada nastupi, povišica do 40° sa krvavim stolicam a, ali to traje tek jedan dan, a stolice i temperatura postaju opet nor­malni. Slučaji, koji prolaze pod slikom Finkelsteinove intoksikacije febrilni su od početka, a groznica traje sve do konca, ako se stanje ne popravi. Iz tem ­perature ne m ožem o praviti prognostičkih zaključaka i slučaji sa visokim tem ­peraturama ozdrave, a oni bez tem perature mogu zlo proći. K om plikacije mogu naravno u svako vrijeme izazvati temperature.

Bilo je bez osobitih promjena, te prema sveopćem stanju ili normalno ili pospješeno ili kod teške intoksikacije se ne da n i brojiti. Disanje je mirno, kod groznice pospješeno, a u toksičkim slučajevima pokazuje tip kao coma diabe- ticum, vidim o »veliko disanje«, lagano i duboko.

Centralno živčevlje učestvuje često kod dizenterije. V eć u lakim slučaje­vima se opaža, L a n g e r to ističe kano jedan od najstalnijih simptoma srdo- boije, velika bljedoća kože, osob ito u licu uslijed djelovanja vazom otora. Ta je bljedoća tako izražena, da je često i kod najlakših slučajeva dizenterije kod dojenčadi na prsima izazvala našu sumnju. Senzorium nije uvijek nepom ućen, već djeca postaju apatična, pa i kod najjačeg tenezma ili bolova zapravo ne viču , već jedino bolan izraz lica odrazuje njihove patnje. Kretnje postaju ri­jetke i slabe, ne o dazivlju se na dozivanje, sve više spavaju, bilo postaje ne­jednako, disanje iregularno, dok napokon ne nastupi potpuna besvjeslica. U mnogim slučajevima dolazi do grčeva u pojedinim skupinama mišičja često već u početku bolesti, često su takodjer sveopća trzanja prije smrti. C o b e t drži, da su sve smetnje cirkulacije tek posljedica kljenuti simpatikusa. Bacanje je č e ­sto početn i simptom, te se poslije tek s ocrtanim meningealnim simptomima u teškim slučajevima, opetuje.

Tečaj bolesti je raznolik. O bično je akutan, te se iznenada bez p rodroma — m ožda postoji kroz jedan ili dva dana proljev — pojavi visoka temperatura i bacanje, stolice su 4— 6 puta na dan te poprimaju sve više karakter d izente- ričkih. Uz sve to jači tenezmus i boli kod delekacije postaju stolice sve b ro j­nije. Ima slučajeva, koji malone abortivno prolaze. Tu vidim o, da se za dva ili tri dana dijete nalazi u potpunoj rekonvalescenciji, mjesto proljeva nastupa op ­stipacija, bo lov i su prošli i samo malene sluzave primjese u stolicama pokazuju još tragove oboljaja debelog crijeva. Ovaj je tečaj najčešće kod djece na pr­sima, te se zapravo dizenterija odigrava pod slikom dispepsije. U svakom slu­čaju ipak postoji bljedoća, oči su halonirane i dolazi do gubitka težine. Kaoparadigna ovakovog abortivnog tečaja slijedeći slučaj:

K. D. 16 mj. staro dijete, nije više na prsima. Dijete je iz jedne sasvim zaražene kuće, te je naglo obolilo bacanjem i proljevom . Nikada do sada nije bilo osobite bolesti. Prije 3 mjeseca je odbito i hranjeno mlijekom, brašnom i miješanom hranom, koju je dobro podnašalo.

Stat. praes.: Prema dobi upravo izvrsno razvito dijete. Osim neke bljedoće u licu ne vidi se n ikakove promjene. Bilo uredno, disanje mirno, temp. 37.3. Dijete je dobre volje, smije se. Trbuh nešto uvučen, nigdje osjetljiv. Danas već 4 stolice. Zadnja, dosta obilna, sastoji se od zelenkaste sluzave mase u kojoj ima nekoliko krvavih žilica. B akteriološki nalaz negativan.

V eć slijedeći dan je tem peratura normalna, stolice samo dvaput sluzave bez krvi. T reći dan obstipatio.

A li i teški slučajevi pokazuju često tako brzi tečaj kao ovaj:K. P. 12 mjes. D ošlo jučer radi bolesti iz okolice zagrebačke u grad. D i­

jete bijaše dosada uvijek zdravo, te se osobito za boravka na ladanju dobro pom oglo. Hranjeno mlijekom , brašnom, juhom itd. Prije 4 dana nastupio je proljev. Stolica bijaše do 4 na dan, iste bijahu iskosane, zelene, ali u njima ne bijaše ni krvi ni sluzi. Jučer se je stanje djeteta silno pogoršalo, te su na­stupile krvave, sluzave stolice. '

603

Stat. praes.: 13. VIII. Srednje razvito dijete. Tem per. 38.6 Koža. blijedo- žuta, izraz lica apatičan kao ukočen. Bilo pospješeno, 1 1 2 . Jezik suh, crven. D i- jete leži mirno i slabo se zanima za okolinu, samo se za pretrage abdomena brani i v iče. Trbuh udubljen. U gornjem dijelu vidi se reljef debelog crijeva. Pluća i srce bez nalaza. Stolica izlazi za vrijeme pregledbe uz vrisak. Sastoji se od malene grudice .sluzi, kojoj je primješano nešto krvi.

S tolice se tekom istoga dana opetuju bezbrojno, dijete ne viče toliko, p o ­staje više apatično.

Stat. praes. 14. VIII. Dijete leži malone nepom ično prislonivši glavu na desnu ruku. Na dozivanje ne javlja se. K oža je sivkasto-blijeda, suha. Oči halonirane, duboko su u očnim šupljinama. Nabor, koji se na koži diže prstima ostaje. Trbuh je sasvim udubljen, neosjetljiv. Prolapsus ani. K roz šupak teče neprestano sukrvica. Bilo vrlo brzo. Disanje pokazuje C heyne-Stockesov karakter. Temp.37.6. Bakt. nalaz pozitivan. Slijedeći dan pripovjeda majka da je dijete tečajem dana sasvim izgubilo svijest, a u jutro ga je našla m rtvoga u krevetu, te je očito tečajem n oći umrlo.

Zanimljivi su oni slični slučaji, koji teku sasvim pod slikom Finkelsteinove «intoksikacije«, ili po staroj nomenklaturi Cholera infantum. Tih slučajeva b i­jaše više. Zapravo su oni ove godine nadomjestili slučaje ljetnih katara, kojih ne bijaše mnogo, što govori u prilog onima (Rietschel i dr.), koji vide u ljetnom kataru tek indirektnu posljedicu dojma visokih vanjskih temperatura. K ako je ljeto hladno bilo, ne bijaše mnogo tih oboljenja. O vakov slučaj je slijedeći:

Sch. 0 . 7 mjes. Dijete hranjeno do sada na prsima. Poradi tuberkuloze, koja je kod majke pronadjena odbija se po malo te dobiva tri put na dan prsa a dvaput kravsko m lijeko sa brašnom. V eć od 14 dana proljev i navodno tem ­perature. Krvi do sada nije bilo u stolici. Dijete je izgubilo zadnja četir dana 400 grama. Od jučer su nastupile krvave stolice i dijete očito propada.

Stat. praes. 13. IX. Prema dobi dobro razvito dijete. Temp. 39. K oža blijeda, izraz lica ukočen, bolan, dijete bulji ukočenim pogledom preda se, čitavo lice nepom ično kao cd voska. Na čitavom tijelu ne vidi se n ikakova kretnja, samo rijetki vrisak afoničkim glasom pokazuje, da je dijete pri svijesti. Fontanela leži duboko ispod rubova kostiju. Od vremena do vremena diže dijete lagano, kao besvijesno desnu ruku Prsni koš lordotičan, dijete diše lagano i glasno, «veliko disanje«. Pluća i srce uredno. Bilo pospješeno. Težina 4960. S tolice sluzave, zelene, zaudaraju. U njima ima mnogo ,ali dobro pom jsšane krvi. S to­lice se uz vrisak ispuštaju svaki čas. Bakt. nalaz pozitivan.

Dijete se iz toga stanja nije više oporavilo. Slijedeći dan tem per. 40°.Dijete očito propada. U licu slabi trzaji oko usta, oči kruže u očnim šuplji­nama, tako da se vidi samo konjunktive. Bilo se jedva pipa. Stolice neprestano teku iz šupua. Dijete u opće više ne reagira. U noći exitus.

Slični nalaz bijaše kod dvoje blizanaca od 4 mjes., koji bijahu othranjeni dijelom na prsima, dijelom umjetno. Jedno je obolilo 3 dana iza 'drugoga. Tečaj bijaše kod obojice sasvim jednak. Pod slikom »intoksikacije« umrla su oba po prilici na osmi dan bolesti. Da nije bilo upravo tipičkih dizenteričkih stolica, da nije obolilo jedno za drugim, napokon je i majka obolila, lako bi se m oglo misliti, da su to ipak slučaji Cholere infantum, kakove opisuje i Finkelstein iLangstein-M ayer sa krvavim stolicama. Bakt. nalaz bijaše negativan.

V eći dio slučajeva traje dulje od tjedan dana. Poslije par dana, u kojima su već nastupile i fekulentne stolice, koji su prošli bez temperatura, bez v id ­ljivog razloga opet poskoči temperatura, krvave stolice nanovo navale, stanje se djetetu očito pogoršava. T o su slučaji, koji subkronički traju nekoliko tje ­dana, dok dijete napokon ne ozdravi, ili od slabosti pogine. T akov je ovaj:

V. T. 3 g. Dijete je obolilo već prije šest tjedana. Isprva bijaše kroz osam dana obični proljev, onda navale uz bacanje, tem perature i bo love krvave, slu­

604

zave stolice. S veopće stanje bijaše iz početka dosta dobro. Dijete je već opet imalo fekulentne stolice, koje su se izm jenjivale sa sluzavima, gnojnima, koje su silno zaudarale, kojih bijaše uvijek mnogo. Jučer se stanje iznenada opet pogoršalo, temperatura je poskočila , stolice bijahu opet krvave.

Stat. praes. Prema dobi dobro razvito dijete, kojem u še vidi, da je uslijed b o ­lesti silno propalo. K oža visi oko tijela, očito je nestalo panikula. Koža blijeda, izraz lica bolan. Temp. 37.8, Nutarnji organi bez nalaza. Trbuh na- duven, nešto osjetljiv. Danas već 6 —7 sluzavih, zelenih, krvavih stolica i jedna više grudasta fekulentna. Bakt. nalaz neg. T o bijaše posljednji napadaj. Iza toga se dijete brzo oporavilo i sasvim ozdravilo.

A li ima slučajeva, kod kojih se ti napadaji kroz m jesece opetuju, djeca cm ršave tako da nema na njima ništa nego kost i koža. O vakovih slučajeva vidjamo osobito kod nezgodne, naročito jednolično brašnaste hrane. Onda re ­zultiraju slike, koje su nam poznate pod imenom atrophia ili po Finkeisteinu decom positio. Težina pada na trećinu, koža postaje sivkasta, izraz lica je sta­rački. K oža je suha, uvela, rebra se mogu brojiti. S tolice su česte, sluzave, te silno zaudaraju. Često nastupaju edemi na rukama i nogama, premda nema pa­toloških promjena na bubregu ni na srcu. T o su oni isti edemi, koje nalazimo često kod obične atrofične dojenčadi poslije trajno nedostatne, kvantitativno i kvalitativno nezgodne hrane. Biti će isti, koje smo tako često vidili za vrijeme rata kod ruskih zarobljenika, a u Dalmaciji mnogo kod slabo hranjenog c i­vilnog pučanstva. Kod dojenčadi na prsima naravno La se forma dizenterije ne razvija nikada. I u ovom stadiju m ože nastupiti uz zgodnu hranu ozdravljenje, ali obično uz cijanozu c.d slabosti srca ili uz grčeve nastupi smrt.

Od kom plikacija su najčešće pneumonije, osobito kod slabunjaste djece. Od naša 2 slučaja, koji bijahu kom plicirani sa pneumonijom, nije nijedan ostao na životu. Nadalje šmo imali jedan slučaj eksudativne upale koljena i skakaćeg zgloba kano posljedica dizenterije kod većeg djeteta. Istu kom plikaciju opisuje Langer i Kartulis kao vrlo tvrdokornu. U našem slučaju bijaše skopčana sa malim temperaturama, te je brzo bez traga prošla.

Diagnoza dizenterije kako vidim o — klinički — općenito nije teška. Treba se tek sjetiti da kod djece i k od nekih drugih bolesti dolazi takodjer do slu­zavih i krvavih stolica, tako kod tuberkuloze crijeva, kod B arlovove bolesti. H otzen opisuje 2 slučaja Barlova, koja su držana za dizenteriju. Jedan od ovih b io je dva mjeseca na dizenteričkom odjeljenju, te je tek nakon toga vremena na pravoj bacilarnoj dizenteriji obolio . O vi’ će slučajevi osobito za vrijeme jedne epidemije lako izmaknuti našoj pažljivosti, ali će napokon uvijek biti m oguće staviti diagnozu. M nogo teža m ože biti diferencijalna diagnoza izmedju dizenterije i invaginacije kod dojenčadi. A k o zamislimo nagli početak dizenterije sa krvavim stolicama, bez tem perature, flatusa nema, ispod trbušnih stijenka pipa se osjetljivi kontrahirani kolon-, onda ćem o razumjeti, da je takav slučaj, kako nam ga opisuje W eihe i Scherer, lako mogao izmaći kirurgu tako, da je tekar obdukcija »dizenteričkog« djeteta otrila obnu varku invaginacije. Isti nam autori opisuju pendant li tom u,’ gdje je dizenteija držana za invaginaciju, što je tek kod operacije otkriveno.

Nego samo od sebe nam eće nam se pitanje, koje stanovište ćem o zauzeti prem a-onim čestim slučajevima »enteritis follicularis k od dojenčadi, koji do­laze u svako vrijeme i zimi, sasvim pojedinačni, i^poslije kojih nismo navikli vidjeti d aljnih infekcija. Obično su laki, ako ne snadju tek, tako rekući sekundarno, koje distrofično dijete. Tu vidim o dvije velike grupe autora: Dehne, Shiga, Leiner i dr. našli su kod ovih sporadičkih oboljenja bacile dizenterije. Poradi ovih nalaza pr:ključili su im se mnogi kao M a r f a n , H e n o c h , F i s c h 1, te zastupaju sta­novište, da se ti slučaji enteritis follicularis imaju smatrati pravim dizenterijama E s c h e r i c h je to stanovište takodjer poprim io, kada je povodom diskusije

605

poslije obrazloženja Leinerovih 904. u društvu za nutarnju medicinu i pediatriju istaknuo, da su bakteriološka istraživanja zadnjih vrem ena od kliničkog zamašaja za spoznanje e t i o l o š k e i s t o v j e t n o s t i sporadičke dizenterije, kojoj on takodjer pribraja enteritis follicularis W iderhofer. T o je priznanje tim zanim lji­vije, što je time priznao, da i ona po njemu pod imenom colicolitis opisana di- zenteriforinna epidemija spada u istu grupu pravih bac. dizenterija, a da nije prouzročena po bacterium coli.

S druge strane tvrdi H e u b n e r , F i n k e l s t e i n , L a n g s t e i n - M e y e r da ima dizenteriformnih obolenja kod dojenčadi, koja nisu prouzročena ba­cilom dizenterije. T ako opisuje F i n k e l s t e i n teške form e njegove intoksi­kacije, kakove smo i mi 2a vrijeme ove epidemije vid ili; L a n g s t e i n - M e y e r ističe, da dolazi osobito kod eksudativne diateze često do krvavih stolaca, i bez dizcnteričke infekcije, H o t z e n opisuje takove slučajeve sporadičke dizente­rije kod eksud. djece u trajanju od jednoga dana, sa malenom temperaturom, koji se podudaraju sa Langsteinovim slučajevima. A li bakteriološki nalaz bijaše p o ­zitivan: nadjen je bac. Flexner. T o potvrdjuje Leiner. Zato se slažemo s onima, koji tvrde i koji su to dokazali, da su sva ta oboljenja prave bacilarne dizenterije.

Prognoza dizenterije ovisi o težini infekcije i o sveopćem stanju djeteta. D jece na prsima malo je poginulo, tim više one dojenčadi, koje je bolest snašla u slabom tjelesnom stanju. Pneumonija kao kom plikacija oteščava prognozu.

Naša terapija dizenterije bijaše sim plomatična i dijetetična. Sa serumom protiv dizenterije nemam vlastitih iskustva osim par slučaja. Preporuča se sa mnogih strana, ali i ovi s pravom upozoravaju, da treba i dobre rezultate sa velikim oprezom prosudjivati, jer dizenterija m ože i bez spec, liječenja u sva ­kom stadiju bolesti sama prestati. Prof. V o g t u M agdeburgu je kod posljednje epidem ije dizenterije kod dojenčadi liječio bez izbora jedan slučaj sa serumom, a drugi bez njega. U potrebljavao je polivalentni serum. »Niti na bolesničkom krevetu niti kod kasnije prispodobe onih, koje smo liječili serumom, sa onima, koji su liječeni bez njega ne m ogosm o naći uspjeha ili povoljnog utjecaja, koji bi mogli pripisati serumu«. T o je njegova kritika, koja pokazuje, da pitanje spe­cifičnog liječenja dizenterije još n i;e riješeno. (Jahrbuch d. Kindheilk. 89. 39. Rd. 1919.]

L iječenje smo obično započeli s ispražnjivanjem. U tu svrhu dajemo 01. Ricini. K od djece, koja još nisu izm učena postom i koja se u dobrom stanju na­laz«. dajemo čaj kroz 12— 24 sata. R i e t s c h e l je upozorio na teške posljedice, koje su upravo kobne, koje nastaju, ako djecu tečajem dijetetičkih liječenja osla­bim o postovim a i kalorično preslabom hranom. Djecu, koja sil na prsima ostav­ljamo naravno pri tom načinu othranjivanja, a prema M o r o -ovo j da je majčino m lijeko najbolji desinficiens stavljat ćem o ako će to biti m oguće i. onu na prsa, koja su d o sada umjetno hranjena. W iederhofer je preporučio L iebig-ovu juhu kod dizenterije za umjetno hranjenu djecu. On je tomu načinu liječenja vjeran ostao, samo traži, da ista bude uvijek nanovo pripravljena. Tom u zahtjevu ne ćemo m oći uvijek udovoljiti, već se mora često zadovoljiti gotovim preparatom. T akov je H ellova smjesa za pripravljanje L iebigove juhe. Mnogi preporučuju, a iskustva potvrdjuju i teoretski opravdanu uporabu Finkelsteinovog bjelanča- stog mlijeka »E iw eiss-M ilch«, hranu, koja je veom a hraniva, sadržaje m nogo b je ­lančevine, a malo masti. T ko je ne bi mogao pripraviti, neka upotrijebi gotov preparat »Larosan«. 0 . Frank javlja sa klinike u Göttingenu dobre rezultate sa sirutkom, koju m ožem o uvijek brzo i lako sa Pegninom pripraviti. Iz svega se vidi, da su svi odustali od dosadanjeg načina liječenja, koji je dizenteričku djecu hranio tek sa raznim sluzima i brašnom na vodi od straha pred mlijekom porad; njegove sadržine masti. Taj način morao je dovesti do teških atrofija, tako je dijete, ako bi već odolilo bolesti, podleglo terapiji.

Ja sam m nogo upotrijebio obično obrano mlijeko, koje si svatko sam lako

pripravi. K od male djece razrjedjivali smo ga sa vodom ili sa sluzi, kod veće bi dodavali koje brašno. Protiv velike žedje čaj, a kod veće djece juhu od telećih nogu. Prvi se uvarak odlije, a tek drugi upotrijebi. Razni zgodni preparati kao Nutrosa, Puro itd. dobro bi nam došli, ali ih uslijed ratnih prilika nije bilo.

Protiv boli stavljamo tople obloge i irigacije sa toplim tekućinama (rastopina hypermangana, acid, boricum ). Bez sumnje ublažuju irigacije tenezm e i djeca poslije nje mirno spavaju, ako i ne dugo. Samo ako je crijevo tako osjetljivo, da se ni uz najveću pažnju cijev ne m ože namjestiti, jer ju bolesnik odmah izbaci, odustali smo od toga ili samo počekali dok mine ta velika osjetljivost. Opiate principijelno nismo upotrijebili, jer znamo kako ih djeca slabo podnašaju. Kasnije se dodaje irigacijama koji adstringens. K od intoksikacije hipoderm oklizm e sa fiziološkom otopinom soli. U tom se okviru kreće naša terapija, sa što manje unutarnjih lijekova.

Dizenterija se ob ičn o pojavlja u ljetu i početkom jeseni. Sigurno je da se prenaša direktnim kontaktom ili sa hranom ili sa predmetima, koji dolaze u do­ticaj sa djecom (dudice, vilice). Osebujnosti radi spominjem Markwa'ldov slučaj, koji je našao kod nedonošenog djeteta, koje je živilo dva sata — majka je umrla od dizenterije —- u srčanoj krvi bacile dizenterije, a u debelom crijevu promjene, koje odgovaraju početnom stadiju te bolesti. Jchle opisuje prenašanje dizenterije sa m lijekom , u kojem je našao bacile dizenterije, slično G öppert. Muhe igraju po Kruseu ulogu kod širenja dizenterije. Sigurno je, da one ne igraju onu u logu-kao uš kod pjegavca, jer H otzen ističe, da su na njegovom odjeljenju djeca pokrivena sa organtinom, koji ih je sigurno zaštitio od muha, ali nije od dizenterije; Scheible opisuje jednu epidemiju u kojoj je dojenčad ostala nezaražena. On drži da se bolest prenaša nekuhanim jestvinama kao voće , salata itd. ili direktno, ili ove podražuju crijeva, da se na njime tim lakše naseli bacil dizenterije. K od tolikog broja zaražene dojenčadi vid io sam ove godine samo jedno dijete, koje je bilo samo na prsima, te nije uz to dobivalo druge hrane. A i tu je tačno ispitivanje iznijelo, da su mu par dana, prije nego što je obolilo, susjedi dali u ruke krušku. Dijete ju nije doduše jelo, ali ju rukama stavljalo u usta, te se očito pri tom e okužilo. Za nas slijedi iz toga, da djecu za vrijem e epidemije ne odbijam o, da osobitu pažnju posvetim o svim predmetima, koji dolaze u dodir sa djecom . V e ­lika pogibelj za širenje dizenterije su kronički k liconoše. Poznato je da dizente- ri'a lako recidivira, osob ito kad dijete na drugoj kojoj bolesti (pertussis, morbilli itd.) oboli, Smješteno u bolnicu lako će biti vrelom novih zaraza.

606

O septičko-pijemičkim komplikacijama bacilarne dizenterije, napose o apscesu jetara.

D. Benno S t e i n , Zagreb.

Opažanje R o s e n t h a l o v o 1, koji je kod jedne Iješine našao bacile di­zenterije u krvi srca, potvrdjeno je novijim istraživanjima: G h o n i R o m a n 2, E. F r a n k e l 3, B r ü n a u e r 4, N o w i c k i 5 kultivirali su iz krva teških dizen­terija bacile dizenterije. Slučajevi ti nazvani su »dizenteričkom septikem ijom «. ali nije još n ikako jasno, da li tom e zanimljivom bakterijološkom nalazu odgo-

1 Cit. po V i n c e n t et M u r ate t, D y se n te r ie s .. . Paris 1917,2 W ien. klin. W schr. 1915., Nr. 22— 23.3 Deutsche med. W schr. 1915., Nr. 40.4 W ien. klin. W schr. 1916., Nr. 5.

Cit. po B r a u e r , Ruhr, Berlin 1918.

607

vara posebna klinička slika. Svakako ne spadaju onam o oni najteži slučajevi, s općenitim toksičkim pojavama, i ako nalazimo kod njih nekoje simptome, koji podsjećaju na sepsu (petehije kože, sluznice i seroznih opna); oni su ana- logon toksičkoj difteriji.

No jasno je, da1 dizenterija sa svojim teškim promjenama u crijevim a pruža dosta prilike za septičku infekciju prganizma, a da niti ne govorim o o infekciji pcritoneja, koja ne uslijedi u pravom smislu riječi septički, t. j. putem krvi, nego per contignitatem, naime — i to redje — perforacijom ili češće emigracijom (»Durchwanderungsperitonitis«). A ipak su prave septičke kom plikacije dosta rijetke, o čemu se m ožem o uvjeriti kod studija literature starije i novije. M a t t h e s 0 u svom e opširnom referatu ih ni ne spominje, a u diskusiji k tome referatu ni jedan govornik na njih se nije osvrnuo. U literaturi zadnjih godina našao sam samo dva slučaja. G a i a m b e s 1 opisuje slučaj gnojne poliserositide (pyothorax duplex i peritonitis purulenta); geneza je bila septička, jer peritoni- tida nije nastala niti perforacijom niti emigracijom. S i n g e r 8 saopćuje slučaj gnojne poliartritide poslije dizenterije s pijemičkim metastazama u koži i svje­žom endokarditidom ; iz krvi ie iz gnojnog eksudata zglobova kultivirao je k o k e , za koje misli, da su našli put u krv čirovim a crijeva.

Potonji je slučaj sa gledišta patogeneze vrlo važan u dva smjera. P rvo nam demonstrira sepsu uslijed dizenterije ne kao opću infekciju organizma sa baci- lima dizenterije, nego kao produkt nuzinfekcije, tako da ne smijemo govoriti o »dizenteričkoj septikem iji« nego o » p o s t dizenteričkoj sepsi.« Drugo nas vodi do diskusije t. zv. » d i z e n t e r i č k o g r e u m a t i z m a « . Poznato je, da kod dizenterije nastupa dosta često kao kom plikacija serozna artritida, većinom od tipa monartritis u velikim zglobovim a donjih okrajnina, a redje od tipa poliar- tritičkog. Taj reumatizam je vrlo renitentan i razlikuje se već time od tako zvanih efemernih, a redovito poliartritičkih pojava u zglobovim a uslijed in ­jekcije seruma. On je redovito serozan i ne kom binuje se ni sa endokarditidom , a tjelesna toplina je kod toga ili normalna ili tek neznatno povišena. Većinom se pojavi prije toga reumatizma konjunktivitis, a uz njega postoje često ostal- gije, mialgije i neuralgije. A rtritičk i mu je eksudat kao i konjunktivalni sekret uvijek sterilan, o čemu sam se m ogao i sam redovito uvjeriti. Sve te pojave su, kako sam već gore spomenuo, pojave naravi septičke.

U našem obiljnom materijalu bacilarnih dizenterija vidjeli smo nekoliko - puta kod sekcije s e p t i č k e m i l i j a r n e a p s c e s e u b u b r e z i m a i u

j e t r i m a , a da to po kliničkoj slici nijesmo mogli ni naslutiti. T e ž i j e d a n s l u č a j prikazat ću opširnije.

S e p s i s p o s t d y s e n t e r i c a . Pr. zap. br. 6305. Vojnik S. Fr. Prim­ljen 21. IX. 1916.. O bolio prekjučer s bolim a u trbuhu i čestim proljevom uz tenezam. S t a t . p r a e s : silna prostracija, afebrilan, akralni d ijelovi tijela hladni i cijanotički, trbuh uvučen, sigma odebljan i vrlo osjetljiv. Stolica kr­vava, sluzasta, gnojna. Bakterijološki nalaz negativan.

D e c . m o r b i : 22. IX. kalom el-jalapa. 23. IX. 30 cm 8 polivalentnog an- tidizenteričkog seruma supkutano, te bolus alba; afebrilan, 24. IX. 20 cm 3 se­ruma, te kalom el-jalapa; na Večer toplina 38.5° 25. IX. Status idem; toplina raste 37.3, 37.5, 38.5; na večer 20 cm 3 seruma. 28. IX. Zadnjih dana tem pera­tura dnevno do 39°, danas 39.2; na večer 20 cm 3 seruma. 30. IX. Nadalje samo neznatne tem perature (do 37.5), ali stanje neprom ijenjeno (uz serum dobivao je još irigacijs te derm atol-xeroform j; krv m orfološki bez osebina, ima pojedinih

0 Verhandl. d. ausserordentl. Tagung a. deutsch. Kongr. f. inn. Med. in W arschau. W iesbaden 1916.

7 K riegsepidem iologische Erfahrungen. W iem —Leipzig 1917.8 W ien. med. W schr. 1915, Nr. 6.

608

eozinofilm h i Turckovih ćelija (»Reizungsform en«), Počam od 9. oktobra quo- tidiana intermittens (do 38.9), uz groznicu. U krvi neutrofilna leukocitoza; u m okraći tragovi bjelančevine. Bakterijološki nalazi krvi i stolice podjedno n e ­gativni. 14. oktobra exitus.

K l i n . d i j a g n o z a : akutna dizenterija. — A n a t o m s k a d i j a g n o z a (dr. J u r ak; zap. br. 296/1916. ratne prosekture): Dysenteria acuta ilei et coll. Sepsis. Abscessus multiplices renum. Prostatitis purulenta. Pneumonia lobula- ris. Bronchitis purulenta. Gastritis chronica.

Vidjeli smo još dva analogna slučaja: a p s c e s p l u ć a s a p e r f o r a c i ­j o m u p l e u r u (pyopneum othorax), seciran po dru. J u r a k u , i slučaj p a r a - n e f r i t i č k o g a p s c e s a , koji je nakon operacije ozdravio (dr. G o t t l i e b ) .

Ne m ožem o ustvrditi, da li spadaju ovi slučajevi u grupu »dizenteričke sep- tikem ije«, što smo ju uvodno spomenuli, ali svakako su septičke pojave barem patogenetski u uskoj vezi sa dizenterijom kao i u slučaju G a l a m b o s o v o m te S i n g e r o v o m . Sa sem ijotskog gledišta pak bi htjeli spomenuti, da kod dizenterije ne m ožem o septičke tem perature nikada sa sigurnošću tumačiti kao znak opće sepse, jer ovake tem perature m ože dizenterija i sama po sebi da pravi, i baš u kasnijem stadiju, kad nastanu u sluznici debeloga crijeva mali apscesići, koji se u glavnom e lokaliziraju u fcliklim a.

Najinteresantnija septičko-pijem ička pojava kod dizenterije je svakako apsces jetara. Poznato je. da je apsces jetara vrlo česta i najznačajnija pojava kod amebne dizenterije. Drugačije je kod bacilafne dizenterije. Navesti ću, što o tom e kaže literatura. J o c h m a n n 9. »Eitrige Leberabszesse, 'diese gefürch­tete Nachkrankheit der Am öbenruhr, kommen bei der Bacillenruhr fast nie zur Beobachtung. B u c h a n a n sah sie unter 1130 Fällen nicht ein einziges Mal. Da w o Leberabszesse beobachtet wurden ( H a s s l e r , M o r g e n r o t h), waren es multiple Abszesse, die w ohl zw eifellos als septische M etastasen aufzufassen waren, da man K olibazillen und Streptokokken im Eiter gefunden hat.« J ü r - g e n s 10, »A uch Leberabszesse, die bei unserer Ruhr w ohl niemals beobachtet werden, gehören zu den häufigen Erscheinungen der tropischen Ruhr.« B r a u e r 11: »Typische Solitärabszesse sieht man bei Ruhrbazillenform en nicht, dagegen als seltene Erscheinung bei schwersten eitrigen D ickdarm zerstörun­gen multiple, kleine, septische ' A bszesse durch Einwanderung der in Darm ge­schwüren angesiedelten eiteren egenden Bakterien. Eine klinische Bedeutung kommt diesen A bszessen kaum zu.« V i n c e n t i M u r a t e t 12: »Mais lacom plciätion, qui assombrit singulierment ie pronostic de la dysenterie ami- bienne, c 'est l'absces du foie. On ne le rencotre jamais au cours de la dysenterie bacillaire.« H u r s t 13 piše o bacilarnoj dizenteriji: »Hepatitis and hepatic abs- cesse nevor occur.« R ü g e 14: . . . handelt es sich bei der . Amöbenenterdtis vorw iegend um grosse, oberflächlich im rechten Leberlappen liegende E inzel­abszesse, während die bei der gangränösen Form der Bazillenruhr auftretenden A bszesse klein und multipel sind und die ganze Leber durchsetzen. C h a n t e - m e s s e hat einen Fall von Leberabszess beschrieben, der durch Ruhrbacillen hervorgerufen war.« Najopširnije raspravlja o tom pitanju O t t o L e n t z 13;

9 Handb. d . inn. Med. ( M o h r - S t a e h e l i n ) , I. Bd., Berlin 1911.Lehrb. d. Infektionskrankheiten, Berlin 1914.

15 Spez. Pathologie u. Therapie inn. Kiankh., II., 1., Berlin— W ien 1913.1! Die Ruhr, ihr W esen u. ihre Behandlung, Berlin 1918.13 Dysenteries, cholera asiatique et typhus exanthem atique, Paris 1917.13 M edical diseases of the war, London 1917.14 Handb. d. Tropenkrankheiten ( M e n s e ) , III. Bd., Leipzig 1914.13 Handb. d. patholog. M ikroorganism en (K o l l e -W as s e r m an n ), III.

Bd., Jena 1913.

609

po ruci literature dolazi do zaključka, da ima i kod bacilarne dizenterije kat­kada apscesa jetara, ali da su to, do nekojih nesigurnih iznimka, multilokularni apscesići. L ü d k e loa: »Leberabszesse kommen im G efolge der Bazillenruhr gelegentlich mit vor. Im Gegensatz zu den gressen unilokulären Leberabszessen bei der Am öbenruhr handelt es sich bei der Bazillenruhr meistens um multiple kleine Eiterungen . . . D er pozitive Nachweis von Ruhrbazillen in diesen A bszes­sen ist jedoch bislang noch nicht geglückt.«

Citirao sam tako opširno ove autore, da opravdam slijedeće izvode. S po­menuo sam, da smo vidjali m a l e m u l t i l o k u l a r n e a p s c e s e jetara, a da nijesu bili, kako B r a u e r ističe, kliničkog značaja. A l i v i d j e l i s m o i v e l i k i h u n i l o k u l a r n i h a p s c e s a u o b v o d u b a c i l a r n e d i ­z e n t e r i j e , koji su bili u sigurnoj vezi s ovom bolešću. O njima hoću da go ­vorim-

1 . A b s c e s s u s h e p a t i š p o s t d y s e n t e r 1, am. b a c i l l a r e m S h i - g a - K r u s e . Pr. zap. civ. br. 166. Hodina. Primljen 9. septembra 1916. Prije goditnu dana obolio u Bosni sa dize.nteričkim pojavama. Od onda češće proljev. Potator. Na dan prijema pneumonija d. d. režnja. Neprestano insuficijenca srca, a supfebrilne tem perature i nakon solucije. Nakon početne opstipacije sluzasto- gnojno-krvavi proljevi. Jetra jako povećana, tupog obruba. Znakovi otešćane cir­kulacije u pcrti hepatis. Um ro 6 . ’ oktobra. K l i n . d i a g n o z a : Dyscnteria chro­nica, cirrhosis hepatis A n a t - o m s k a d i a g n o z a fdr. Ju r ak, zap. br. 35 zem. prosekture): Dysenteria chronica et subacuta co li et ilei. Abscessus hepatis magnus post dysenteriam. I z o p i s a l j e š i n e : J e t r a jako povećana, na p o ­vršini u desnom režnju široko srašćena sa ošitom ; jetrana ovojnica jako odeb- ljana; desni režanj fluktuira, jako je napet; na prosjeku vidimo veliku šupljinu od veličine dviju dječih glava, te zauzima malne cio režanj i napunjena je tan­kom, žućkastom, gnojnom tekućinom ; ostaci te tekućine lijepe na stijeni šup­ljine poput debelih membrana. Stijena šupljine sastoji od fibroznoga tkiva, a debela je l cm. i više. B a k t e r i j o l o š k i u g n o j n o j t e k u ć i n i : k o k i , b a c t . c o l i i b a c . d y s e n t . S h i g a- K r u s e ; a m e b a n e i m a ni u cri­jevima, ni u gnoju niti u stijeni apscesa.

Drugi analogan slučaj umro je u garnizonoj bolnici; sa dozvolom dra. J u- r a k a priopćujem sekcijoni zapisnik.

2 . A b s c e s s u s h e p a t i s p o s t d y s e n t e r i a m b a c i l l a r e m S h i g a - K r u s e . Zap. br. 1/1915. ratne prosekture. Vojnik M. P., umro 29. juna 1915. A n a t o m s k a d i j a g n o z a : Haemorrhagiae coli et intestini ilei ex ulceri- bus, probabiliter dysentericis. Abscessus hepatis lobi dextri. Peritonitis circum ­scripta fibrinosa. I z o p i s a l j e š i n e : j e t r a 38 cm dugačka, desni režanj27 : t6 cm., lijevi 9 : 8 cm.; rub lijevog režnja oštar, rub desnog posvem a tup, površina desnog režnja sa fibrinom obložena, površina lijevog glatka; najveći dio desnog režnja zauzet od šupljine u veličini glave a napunjene s gustom, si- vobijelom , gnojnom tekućinom . B a k t e r i j o l o š k i n a l a z i : u s t o l i c i b a c . d y s e n t . S h i g a K r u s e ; i s t i i u g n o j u , u z k o k e i b a c t . c o l i ; a m e b a n e i m a ni u stolici ni u sluznici crijeva niti iu gnoju niti u stijeni apscesa.

3 . Za treći slučaji istoga tipa saznao sam isto po dru. Ju r a k u , koji je gnoj iz apscesa bakterijološki pretražio; bolesnik je ozdravio nakon uspješne opera­cije. Säm sam vidio još jedan slučaj, koji nije bakterijološki tako točno prom a­tran, ali bez sumnje spada u istu grupu,

4. H e p a t i t i s a b s c e d e n s p o s t d y s e n t e r i c a . U rekonvalescenci bacilarne dizenterije pojave se kod bolesnika septičke tem perature uz sve žešće boli u desnom hipohondriju; u krvi neutrofilna leukocitoza. Jetra se povećaju

10 a Die Bazillenruhr, Je n a 1 9 1 1 .

610

od dana na dan, dok no sižu napokon četiri prsta ispod rebrenog luka; rub itn je vrlo tup a iznad ruba dade se napipati — u desnom režnju — vrlo bolna na­teklina u veličini šake. Na temelju toga diagnosticirali smo apsces jetara. K od operacije (dr. G o t t l i e b ) pokazalo se, da je ova nateklina samo hiperem ičke naravi, a iznad te natekline dva površna apscesa, sa tankim stijenama, jedan uz drugog — jedan u veličini jajeta, drugi manji; kirurg punktira najprije veći apsces, i kad dobije zbilja gnoj, sašije naokolo oko tih apscesa peritoneum sa jetrima, da poslije u drugoj sjednici te apscese otvori. No već nakon prve o p e ­racije padne temperatura, boli u jetrima prestaju, a k od inspekcije pokaže se, da su nestali oni apscesi i da je hiperemija jetara znatno popustila. Bolesnik je brzo ozdravio.

Ovi slučajevi nadopunjuju neka rijetka prijašnja opažanja ( C h a n t e - m e s s e 16, L. B e r t r a n d 17, Mü hl m a a n18.) Po našim iskustvima bi morali zaključiti, da su ipak češći, nego što b i po literaturi mogli slutiti; bit će, da je njima posvećena manja pažnja, jer nastupaju ipak u glavnome kod teških slu­čajeva dizenterije, a da dugo vrem ena ne prave osobitih simptoma (v. naš prvi slučaj).

Sim ptom atološki najinteresantniji je svakako naš četvrti slučaj. On nam u prvom redu demonstrira, kako oprezno treba postupati kod dijagnostičke punk- cije: Ona nateklina, što smo ju napipali na jetrima, nije odgovarala apscesu — ti su ležali iznad nje, a bili su m nogo manji — nego je to- bilo jedno vanredno hiperem ično mjesto. Preokret u bolesti iza punkcije m ožem o tumačiti time, što je gnojni proces b io tek u počecim a, tako da je punkcija mogla fungirati kao drenaža.

Još nekoliko riječi o patogenezi tih apscesa. Mi znadem o danas iz pozitivnih bakterijoloških nalaza, što smo ih uvodno spomenuli, da bacili dizenterije nadju katkada put u krv, a naši netom prikazani slučajevi sa bacilim a dizenterije u gnoju jetrenih apscesa nesumnjivo su efekt ovake invazije. Pitanje je, da li su oni i uzročnici gnojenja, ili su gnojenju krivi bakteriji, što su uz njih nadjeni? C h a n t e m e s s e vidi u svojem slučaju jedinog uzročnika gnojenju u bacilima dizenterije, dok ih M ü h l m a n n ne priznaje neposrednim aktivnim uzročnicim a, nego misli, da imade tu neko kom binovano djelovanje dizenteričkoga toksina s alkoholizmom. L e n t z napokon misli, da b i bacili dizenterije zbilja mogli pri­m am o prouzrokovati gnojenje, no da ih nadmašuju koki i kolibacili, što sekun­darno ulaze.

Nama se to pitanje prikazuje ovako: Vrlo toksičku djelovanje S h i g a-K r u- s e o v i h bacila je poznato, a baš oni su u našim slučajevima pronadjeni. Bez sumnje, da oni mogu da prouzroče prvotnu, još nepurulentnu hepatitidu i pri­pravljaju time terain supuraciji, za koju će biti opet u prvom redu odgovorni koki.

* * *

R e s u m e :

1. K od bacilarne dizenterije češće dolazi do seroznih upala zgiobova. Uzrok tih pojava je očito toksičke naravi i prem a tom e ti sindromi ne spadaju u grupu septićko-pijem ičkih oboljenja; isto tako u potonju grupu ne spadaju peritonitide od perforacije i emigracije in fekcijoznog materijala u peritoneum.

2 . Imade slučajeva bacilarne dizenterije, gdje bacili uzročnici prelaze u lcrv i dadu se u istoj dokazati. Nije poznata stalna klinička slika, koja b i bila od

16 A cad. de m edicine, 20. nov. 1906; referat Münch, med. W chschr. 1907.Bull, de l’acad. med., ser. 3, t. 77, nr. 1, p. 43— 50. 1907; cit. po I. e n t z u

(1. c.).)S A rch. f. Hyg. Bd. 69, H. 4, 1910; cit. po L e n t z u (1. c.).

6 1 1

ovog bak terio lošk og fenomena prouzročena, t. j. ne poznajem o još klinički de­terminiranu sliku »dizenteričke septikem ije.«

3. P ovodom bacilarne dizenterije dolazi katkada do septičko-pijem ičkih p o ­java, koje sii p o svoj prilici' od koka prouzročene, a sa dizenterijom su gene­tski vezani u toliko, što su čirovi u crijevima očito mjesto, kroz koje prodiru u organizam: »sepsis pc.-idysenterica.«

4. P ovodom bacilarne dizenterije — akutne i kroničke — mogu nadalje da nastanu veliki unilokularni apscesi jetara baš kao kod amebne dizenterije. U tim apscesima (publikovano jc u svemu samo još nekoliko takovih slučajeva) našli sm o uz keke i kolibacile i bacile dizenterije od tipa Shiga-Kruse. Pred- mijevam, da je nalaz potonjih bacila u kauzalnoj vezi s postankom spom enutog purulentnog procesa.

Pobijanje bacilarne dizenterije u nas.Dr. Lujo T h a l l e r , Zagreb.

Silno raširenje tuberkuloze i spolnih bolesti krivo je, da se nešto manje brige posvećuje važnim pitanjima akutnih infekcijoznih bolesti. No to nije u redu. Ratom su se i te bolesti u nečuvenoj m jeri raširile. Danas su zaraženi raznim bolestima krajevi, koji su prije bili najzdraviji. Osim tifusa, kolere, pjegavca i malarije, danas, je najraširenija akutna infekcijozna bolest sjegurno dizenterija. Sjegurno je veoma važna, jer njen m orbiditet i mortalitet znatno upliva na cijelo narodno zdravlje. D ok je ta bolest prije rata tek pogdjegdje životarila, danas je po cijeloj Evropi raširena i bit će nekoliko tisuća malih legla, žarišta njezinih, odakle će se uvijek pod kraj ljeta dalje širiti. I naša je domovina tom bolešću zaražena. Imali smo je već i prije rata. Antić je o njoj pisao iz Srbije, nekoji su je vidjeli u Istri, a sam sam ju vidio u Hrvatskoj. No ona se pojavljivala tek sporadično i u malo sela. Rat je to sve stubokom promijenio. Mi danas imademo nekoliko velikih predjela, koji su temeljito okuženi: Zagorke, nekoji krajevi Bosne, Srbra. Svuda pak imade sporadičkih slu­čajeva. T o širenje sili nas, da svoju pažnju i brigu posvetimo toj strahovitoj bolesti. Nužno je, da se sve poduzme, da joj se širenje spriječi i da se žarišta unište.

Dizenterija je za nas klinički pojam. To je bolest, koja ima stanovite simptome, stanovit tok i stanovit patološko-anatomski nalaz. Kliničku su sliku, a jednako i pa- tološko-anatomske nalaze opisali drugi, za našu svrhu bit će nužno, da spomenem, da moram o razlikovati više vrsta dizenterije. Jedna je grupa simptomatske dizente­rije, koja bi se mogla zapravo zvati pseudodizenterija: to je skup simptoma, koji su sasma nalik na dizenteriju, a posljedica je uremije ili otrovanja sublimatom ili nečega sličnoga. To je neprava dizenterija, koja je doduše po svojim simptomima i po svojoj patološko-anatomskoj slici slična ili čak jednaka pravoj, no uzrok joj nije infekt. Daleko je češća od te dizenterije, koja nas dalje ne će zanimati, infek­cijozna dizenterija. I kod te bolesti možemo razlikovati nekoliko grupa. U prvu grupu spada dizenterija, koju uzrokuju a m e b e . Ta se dizenterija pojavljuje pogla­vito na orijentu i u tropskim krajevima, a imade je i kod nas. Ovdje nigdje nije zauzela većih dimenzija, pa se i njome ne ćem o osobito baviti. U drugu grupu spada griža, što je uzrokuju bacili. Ta je kod nas najraširenija i najpoznatija, pa za nas i najvažnija. Dosada poznam o nekoliko odlika tih bacila. Jednoga je opisao Kruse i Shiga. Taj bacil je najbolje poznati i u nas dosta čest. Osinu toga poznati su bacili F lexnerov, Y, Stronge i drugi. (Kruse naziva samo onaj bacil, što ga je on otkrio bacillus dysenteriae, dok druge zove pseudodizenteričkim bacilima, a on ih nabraja svega deset vrsti: A , B, C, D, E, F, G, H, I, J. Zašto samo onom bacilu

612

dopušta ime bacila dizenterije, kojega je on slučajno prvoga obreo ne zna osim njega valjda nitko,} Osim toga poznajem o dizenterija, kojima su uzročnici kojeka- kovi drugi m ikrobi: spirile, kom a bacili, balantidija itd. I te nas grupe ne će za­nimati, jer su prilično rijetke.

U početku rata nešto su počeli sumnjati o tom, da bi gore spomenuti bacili bili uzročnici dizenterije, Bilo je čak izvještaja, koji su tvrdili, da dizenterija nije infek- cijozna bolest. Danas se o tim dvim pitanjima i opet ne raspravlja, Infekcijoznost su njenu negirali njemački trupni liječnici, jer bi, kako su rekli, stradala borbena sposobnost vojske ,kad bi se svi bolesni izolirali . . . . Znanost se medjutim ne ima ravnati po »Schlagfertigkeitu«, Ona dizenterija, što nastupa epidemički infekcij ozna je bolest i uzročnike smo joj gore spomenuli. Dakako moguće je, da imade još ne­poznatih mikroba, koji bi mogli takovu bolest da provociraju, no o tome je veoma teško raspravljati.

Da netko oboli od dizenterije mora prvo biti disponiran za tu bolest, a drugo on se mora bacilima inficirati. Danas znademo pozitivno, da nije dosta da bacili udju u tijelo ili crijeva čovjeka, da on od te bolesti oboli. Inficira li se stanovita grupa ljudi bacilim a dizenterije, jedni uopće ne će oboliti, drugi će oboliti lako, a treći teško. Imade ljudi, koji su za uvijek a i takovih, koji su temporerno imuni protiv tih bacila. Inficira se pak čovjek sjegurno najčešće tako, da te bacile pojede. Nekoji su njemački higijeničari pokušali ustvrditi, da se ljudi valjada inficiraju kroz anus. Sama je tvrdnja po sebi veoma nevjerojatna. Oni si predstavljaju, da si ljudi na zahodu zamažu glutealni predio. Kasnije si uslijed čišćenja anusa papirom itd. lako prenesu bakterije u rektum. Protiv te tvrdnje govori najjače činjenica, da se dizenterija širi i ondje, gdje ne ima zahoda, gdje si dakle ljudi ne mogu onaj predio zamazati gornjim načinom. Nadalje bi bilo sasvim nepojm lijvo, kako se može do­goditi, da epidemija gdjekad plane eksplozivnom brzinom kao i kod kolere. Takovih epidemija iz bolnica poznajem o sada već više. Tome je nasuprot mnijenje, da bak- terij ulazi u tijelo kroz usta dobro fundirano. Ljudi su, osobito manje inteligentni, veoma nečisti i nepažljivi. Oni si iza defekacije ne peru ruku. K od brisanja često ostaju komadići faecesa na prstima, pod noktima itd. S tim rukama primaju hranu, koju jedu i drugi: kruh, voće i pribor za jelo: noževe, vilice, tanjure. Na taj način mogu lako bacili doći do drugoga. Bacili dakle ulaze na usta, a ostavljaju tijelo in­ficiranoga blatom. Ondje ih možemo naći. Našlo ih se doduše već i u krvi i u urinu bolesnika no tek u sasvim rijetkim slučajevima, Normaliter ih ondje ne ima.

Pobijanje te bolesti mora s tim činjenicama računati. Dizenterija se može pobi­jati na razne načine. Mi bi mogli tražiti način, da dignemo imunitet čovjeka i da tako onemogućimo infekciju. Drugo bi mogli tražiti način, da onemogućimo infek­ciju samu. U praksi upotrebljavamo oba načina. Mi moramo gledati, da uništimo same bacile i da tako onemogućimo infekciju. T o ćemo postići tako-, da izoliramo sve one, koji u sebi nose bacile dizenterije i da im blato, u kojemu su bacili, rfas- kužimo. K akogod to izgleda principijelno’ lagano, provesti je teško.

Bacila dizenterije imade u faecesu akutno bolesnih, kronično od dizenterije bo­lesnih i konačno sasvim zdravih ljudi. Akutna je dizenterija bolest, koju se može razmjerno lako prepoznati. Dužnost je liječnika, da takovoga bolesnika, ako ikako m ože, izolira i da se pobrine, da mu se blato raskuži bilo kojim dezinfekcijonim sredstvom. Prepoznati je bolest, kada je razvita, veoma lako, no u prvom početku je to često teška stvar. Zato je dužnost liječnika, da u ljeti i u jeseni odmah miisli na dizenteriju, kada se netko tuži na proljev. Radije neka prečesto upotrijebi cio aparat, ko ji nam u borbi protiv te bolesti stoji na raspolaganje nego prerijetko.

M nogo je teža stvar sa kronično bolesnim ljudima. Ti su glavni krivci širenju te bolesti. Oni su prilično zdravi, Idu okolo i rade i tek od vremena do vremena dobivaju razne tegobe. Razne form e kroničke griže nije lako prepoznati. K od sva­koga sumnjivoga slučaja mora stoga liječnik misliti na tu bolest i tražiti anamne- stički eventualni akutni stadij. Svaki slučaj takav valja rektoskopirati, i često je tim

613

načinom moguće protumačiti inače nejasne simptome. Svaki iole teži slučaj kro- n ičke dizenterije se mora veom a pom no motriti. Naj'bolje je da podje u bolnicu, gdje će ostati ili do ozdravljenja ili usque ad finem bar donekle izoliran. Imade li pak u laecesu bacila dizenterije, to ga se svakako mora izolirati.

Nešto su m anje'važni slučajevi kliconoše. te bolesti, koji su sasvim zdravi. R e­dovno nije m oguće u faecesu takovih ljudi naći duže vrem ena bacile te bolesti. R i­jetko kada duže od mjesec dana. Te ljude mora. se jednako kao i bolesne izolirati svejedno da li su ikada bili bolesni, te su već ozdravili (kliconoše iza preboljenja) li su uvijek bili zdravi i s njihovim faecesom moramo jednako postupati.

Zahtjevima dezinfekcije na našim selima nije lako zadovoljiti. Glavna je pre­preka poštenom dezinficiranju blata u nas to, da mi zahoda po selima uopće r.e imamo. Jedno je pak od najvažnijih pitanja naše seoske higijene pitanje zahoda. Vlast se mora pobrinuti makar oštrim mjerama, da svaka kuća dobije svoj zahod. Na žalost nije morao liječnik pregledati gradjevnu dozvolu na selu, pa su za to danas kuće ondje jednako primitivne kao i za vrijeme Cezarovo. Dužnost je vlasti, da to popravi. No jednako je dužnost inteligencije, a u prvom redu liječnika, da seljaka nauči zahod upotrebljavati. K od toga se pitanja uvijek sjećam epizode, koja mi se dogodila u jednom srijemskom selu. Radi kolere izdana je zapovijed, da svaka kuća m ora udesiti zahod. Ljudi ih ponamjestiše. No iza dva tjedna, kada je kontro­lirano, u većini zahoda nije bilo blata. Ljudi su defecirali kao i prije, a zahod mu je bio smiješni luksus. Narod bi dakle najprije trebalo uputiti, zašto mu treba zahod. Imade li pak kuća zahod i to uredan zahod, onda je dezinfekcija blata lagana stvar.

S druge je strane važno, da se pojedinac bacilima ne inficira. Nužno je, da ljudi u doba epidemije jedu samo kuhane stvari, voće samo oguljeno i da si ruke prije jela i poslije defekacije valjano operu. Što nam koristi sav znanstveni medicinski rad, ako nam seljak živi prljavo, da prljavije živjeti ne može. Treba ga naučiti ku­hati, da uzmogne dobiti toploga jela. Treba ga naučiti pranju. Treba ga naučiti da upotrijebi vilice. Nadalje se mora naučiti seljaka, da ne jedu svi iz jedne zdjele i jednoga tanjura, te da ne piju svi iz jedne bukare nego da svaki mora imati svoij pribor: tanjur, žlicu, vilice, nož i čašu. Te najprimitivnije zahtjeve higijene m o­ramo provesti, ako hoćemo da pomišljam o na iole ozbiljnu borbu protiv dizenterije. Dok svi iz jedne bukare piju, nemoguće je ikoga u kući izolirati. Infekcije će se ši­riti kao i dosada. Za provedbu pak toga jednostavnoga zahtjeva nužno je, da li­ječnici ne ograniče svoj posao jedino na liječenje, nego da posvete svoje vrijeme populariziranju higijene.

Osim pobijanja infekcije možemo pobijati i infekcijozitet bacila. Mi možemo danas smanjiti njihov infekcijozitet na taj način, da stvorimo opći imunitet čovjeka i da pazimo, da ne nastane lokalna dispozicija za tu bolest. 0 imuniziranju ljudi protiv te bolesti riječ je na drugom mjestu. Dvije bih riječi htio reći još o lokalnoj dispoziciji. Neosporna je istina, da lokalno draženje ljude čini manje otpornim. Svaki katar crijeva uslijed neracijonalne hrane, kakova interkurentna bolest itd. smanjuje otpornost prema ovom infektu. Nužno je dakle u kritično vrijeme paziti specijalno na te stvari. Najvažnije je pripaziti na to, da ne nastanu nespecifični katari crijeva ex ingestis; a ti nastaju uslijed voća i ine hrane osobito u ljetu. I tu treba m nogo po selima osobito k od nas učiniti. Ti su katari kod nas na dnevnom redu, jer hrana j c seljaka nevjerojatno neracijolnalna. Naučiti ga kuhati bezuvjetno je nužno.

Da u kratko rezimiram, što bi se moralo učiniti: kliconoše izolirati, blato dezin­ficirati (zahode sagraditi), cijepiti, naučiti seljaka čistoći i naučiti ga kuhati.

614

O profilaksi i terapiji grižerI z p r a k s e i l i t e ra t u r e .

Dr. Milan B e g i ć , Glina.

Poglaviti širitelj zaraze jesu izmetine bolesnika. Dezinfekciji izmetina i zama- zanog rublja moramo u suzbijanju zaraze glavnu pažnju da posvetimo. U praksi seoskoj nalazimo u ovom pogledu jednu ogromnu zapreku, a to je pomanjkanje za­hoda. Odredjuje se doduše, da se u slučaju zaraze imaju kraj kuća iskopati jame, kamo se bacaju izmetine bolesnika i zalijevaju vapnenim mlijekom, ali dok se to provede već je cijelo selo zaraženo, jer prijava o zarazi obično stigne, dok već pol sela leži. Izvidima se obično ustanovi, da su bolesnici nuždu obavljali ili izmetine da su se bacale po dvorištu, po vrtu, po gnojištu, po cesti, a kad kiše dodju, vidi se, kako se voda iz tih inficiranih i zasmećenih zemljišta izlijeva prema zdencima i vrelima.

K ronički bolesnici mogu na taj način da zarazu raznesu dalje, kako svjedoči ovaj primjer. U jeseni 1917. bilo je silno grižom zaraženo selo I. u mom kotaru. Isto je rasuto po brežuljcima i odcijepljeno širokom dolinom od susjednog sela M. S. Početkom lipnja 1918, ustanovljena je griža u nekoliko kuća M. S. i to samo kod onih, koji su po toj dolini na pašu blago gonili. -Ti bolesnici nisu m jesece Već nigdje bili, niti je u to selo došao tko iz vojništva. Točnim izvidima ustanovljeno je, da u selu I. nije bilo nijednog akutnog slučaja griže, ali u kućama nad spomenutom dolinom našao sam dva kronička bolesnika, koji su u jesen grižu dobili i od onda neprestano trpili na proljevu, ko ji je često sluzavo krvav. Ti su svoju nuždu oba­vljali, gdje im se svidilo i u tu dolinu zalazili, te su je svojim izmetinama inficirali,

Nepojm ivo je upravo, i to su grijesi naše stare birokratske zdravstvene uprave, da kod nas nije uvedeno obligatorno gradjenje zahoda kod svih novogradnja. Ovom će se pitanju morati pažnja da posveti, te će to biti jedan korak u lagljem suzbi­janju zaraza. Koliko je na pr. žrtava više radi toga pokosila španjolska influenca. Pomisliti čovjek mora seosku kuću, gdje je sve u vrućici i gdje bolesnici idu da nuždu obave u dvorištu, kojim vijaju hladni jesenski vjetrovi sa kišom ili snijegom.

Griža se može u zametku da uguši, ako se neškodljivim naprave izmetine i provedu najstrožije dijetne mjere. Za to imadem iz prakse ovaj primjer. U jeseni 1914. bio sam na ratištu i u oktobru udijeljen kod jednog bataljuna, koji se nalazio kao posadaujednom selu. M edju m om čadi pojavila se griža. Za dezinfekciju latrina bili su odredjeni posebni odjeli, koji su zalijevali latrine neprestano vapnenim mli­jekom i zatrpavali zemljom te kopali opet nove latrine. U selu je bilo dosta kotlova i ogromnih praznih rakijskih bačava. U posebno su se dvorište postavile te rakijske bačve na pipe i sanitetske patrole dan i noć izmjenice kuhale u kotlovima vodu i punile bačve. M om čadi je bilo naloženo da pije samo kuhanu vodu i momci su to tim radje pili, pošto je voda potegnula i miris i okus po rakiji. Uz to su vojnici do'- bivali čaj, kavu, vino uz dobro kuhano jelo, i griža kao da je bila otpuhnuta. D a­kako da se ovakove mjere mogu provesti u povoljnim okolnostima i uz vojničku dis­ciplinu. Nije isključeno, da se ne b i takove mjere mogle provesti uz živu poduku i pristupačnost pučanstva i u kojem selu.

Nevolja je kod većine naših seljačkih kuća, da ne imaju posebnih prostorija za smještaj bolesnika. Većina kuća imade jednu veću ili manju sobu kao stanbenu pro­storiju. Infekcija je kod svakog pojava zarazne bolesti neizbježiva. K od gradnje kuća m oralo b i se sa higijenskog stanovišta i na to da misli. Poželjno bi bilo, da svako selo imade i svoju malu ali lijepo i higijenski gradjenu izolanu, ali mi moramo da počinjem o upravo s temelja.

Jedan veliki faktor kod širenja zaraznih bolesti, osobito griže, je držanje kar­mina. Tu mora liječnik bezobzirno da istupi, jer p.oduka, grožnja, kazne poslije svr­

615

šenog čina i seoske straže i panduri ne koriste ništa. Gdje mi je samo moguće, za­priječim držanje karmina oružništvom.

Neprilika je velika, što su naše seoske žene većinom slabo upućene ili bolje rekuć nikako u kuhanje. Na toj činjenici zapinje obično svako uspješno držanje di­jete i profilakse. Pitanje o obrazovanju naših seoskih žena u kuhanju potaknulo je već naše n ovo zdravstveno povjereništvo. I to je novi korak u suzbijanju i liječe ­nju zaraznih bolesti. A li koliko ima danas ženske inteligencije, da o muškoj i ne govorim , kojima je kuhanje terra incognita. Svaki b i liječnik m crao biti upućen, da znade skuhati barem krepku juhu. Nikada ne ću zaboraviti jednoga kolege sa ratišta 1914., koji je za šestoricu nas liječnike u jednom evakuiranom selu kuhao ali upravo majstorski sva m oguća jela, kad su sve vojn ičke kuhinje zaostale ili dovozile bljutavu, na pol sirovu hranu, a mi liječnici uslijed vještine našeg brižnog kolege biti dobro opskrbljeni. Naše mlade učiteljice takodjer su u umjet­nost kuhanja posve neupućene, jer se u školama važnost toj praktičnoj grani ne posveću je. Nadajmo se, da će i u tom biti bolje.

M i trebamo da vodimo i svestranu poduku u higijeni i njezi bolesnika. Sa ne­koliko predavanja ili pamtilica ne ćemo daleko doći. Naš je narod pun predrasuda i praznovjerja. Da se to i kod neukog suzbije, treba dugog i mučnog rada. Gutta petram cavat. Pouka mora da počim lje u školama i da se nastavlja u životu preda­vanjima i poučnim člancima te zdravstvenim popularnim časopisima. K od tog mora da sudjeluje cijela narodna inteligencija a u prvom redu liječnici.

Tek za vrijeme rata upoznali smo novu tečevinu u profilaksi, a to je profila’k- tičko cijepljenje. Samo se uslijed nesredjenih ratnih prilika teško do cjjepiva dolazi. Ove godine imao sam prilike da cijepim jedno selo u svom kotaru (Buzeta) koncem kolovoza i početkom rujna. Zagrebački bakteriološki zavod poslao mi je Dysen­terie-Impfstoff Kruse-Shiga od bečkog seroterapeutskog zavoda. Cijepljeno je oko 400 ljudi. Nije bilo ni opće ni lokalne jake reakcije niti kod djece. Od cijepljenih nije nitko obolio. Osobito upada u oči slučaj kod mjesnog učtelja. U roku od 8 dana obolio je on i četvero djece, a supruga i 2 djece, jedna rodjakinja i sluškinja,- koje su medjutim bile profilaktično cijepljene, ostale su zdrave, prem da su radi tijesnog stana bili zdravi i bolesni izmiješani i u neprestanom doticaju. Kašnje nisam m ogao dobiti tog cijepiva više i nemam daljnjih opažanja. U uspješnom profilaktičkom cijepljenju, koje ne bi uzrokovalo jakih općih i lokalnih reakcija, imali bi najjače oružje u profilaksi griže.

Prelazim na liječenje griže.K od seljaka najteže je provesti dijetu i to zato, jer prvo on u to ne vjeruje, a

drugo što seoske domaćice u većini slučajeva znadu da prirede samo grubu, tešku hranu. Dolazi u obzir i logika seoskih vračara, kako može čovjek da ozdravi i da se ojača, ako obilno ne jede. Osobito griješe u dijeti naši ljudi, čirp nastupi mala poboljšica. Tu škodi i dobroćudnost našeg svijeta, koji onda od dragosti svom b o ­lesnom susjedu i rodjaku šalje i teških gibanica i pečenice, a kako će uopće naš gra­ničar da se otme takovim zakuscima. Za trajanja bolesti pije se mnogo i rakija, jede luk svake vrsti, a ta sredstva vrijede kod njih i kao profilaktička. K ao fenomen spominjem slučaj, da sam lanjske godine otkrio u jednom selu, da su strugali čadju iz dimnjaka i tavanica i u rakiji rastopljenu grižavi pili. — Što se tiče lijekova, koji su preporučeni kod griže, nismo za njih u neprilici. Dolazi samo u obzir sadanja im oskudica. Za sebe mogu da kažem, da sam u praksi rabio razne lijekove i m etode i došao do uvjerenja da svi putevi vode u Rim.

Ipecacuanha je jedner'od najstarijih sredstava kod liječenja griže. Davali su Infus od 4 : 160 tri put dnevno po 80 ccm. K od jakih boli istodobno po 0.3 Pulvis D ow eri. Davalo se Ipecacuanha i u obliku bolusa po 1 -2.0 u jutro i na večer sa po 20-30 kapi Tct. Opii, iza česa je morao bolesnik po 3-4 sata mirno da leži i da uzima led da se zapriječi bluvanje. Danas je to sredstvo napušteno, ali se kod amebne griže rabi kao soecificum Emetinum hvdrocloricum (A lkaloid Ipecacuanhae). Inji-

4r

616

cira se 1 put ili 2 put dnevno po 0.03— 0.1 g. supkutano, intramuskularno ili intrave­nozno u vodi ili fiziološkoj solnoj rastopim. Druga tobož specifička droga je Cortex Simarubae (Simaruba amara) koja se daje ili kao 1 0 % d ek ok t ili kao fluidni eks­trakt 30— 50 kapi i koja katkad dobro djeluje kod kroničkih forma griže.

Liječenje moderno se danas dijeli u medikamentozno i dijetno.M edikam entozna terapija počinje uvijek davanjem liksancija i to najbolje da­

vanjem kalom ela 2— 3 put dnevno u dozi po 0.2. Drugi liječn ici davaju 01. Ri- cini, a nekoji salinična sredstva; Natrium ili Magnesium sulfuricum po 15— 20 g. dnevno u rastopini vode. Obično 24 sata iza laksansa ordiniraju se zatvarajuća sredstva i od tih su danas na prvom mjestu Bolus alba ili Carbo animalis u veli­kim dozama: Bolus 10 0 — 200 g. a Carbo animalis po 80 g. pro die. Davaju se ili u vodi ili u čaju. D obra je kom binacija Bolus alba sa Calcium carbonicum (5 0 :2 0 ) po 3 žlice dnevno i k tomu Tanalbina po 3 g. U dugotrajnim slučajevima, gdje je i mijena lijekova potrebna dolaze u obzir bism utovi i. tanin ovi preparati.

Opijati su napušteni radi retencije crijevnog sadržaja i pojačanja toksičkih simptoma uslijed toga. Protiv boli i osobito lenezma preporuča se supkutana injekcija M orfija (0 .02 ) s A tropinom (0.0005— 0.001) ili Papaverina u injekcijama od 0.02 dva do tri puta dnevno. R abe se i supozitorija od Extractum Belladon. (0 .02) ili Kokaina (0 .02).

G ow er preporuča kao specifičko sredstvo protiv boli Adrenalin i to svaka dva sata po 20 kapi Adrenalina (1 : 1000 ). K od kroničkih form a davaju se klizme i to rastopine Tannina (0.5— 1°/0 ) Lvpisa lt/oo— 1 % , ružičaste rastopine od ka- lium hypermanganicum, top le rastopine karlsbadske soli i t. d. P om oću rekto- skopa mogu se čirevi crijeva i izravno i lokalno da liječe lapiziranjcm, Derm ato- lom ili Sozojodolnačrium om .

Od novijih sredstava spomena je vrijedna Užara, koja se dobiva iz neke biljke u Centralnoj A frici. D jelovanje se njezino osniva na podražaju simpatikusa i time smirenju glatke muskulature crijeva. U prom etu je Liquor Uzara (3 put dnevno 15 do 20 kapi) i Uzaratan tablete (4 dnevno).

Sa m edikam entoznom terapijom kom binira se i terapija sa serumom. Postoji Shiga-Kruseov, Flexnerov i polivalentni serum. Daje se u laganim slučajevima 20 do 30 ccm 'a u teškim 30— 100 ccm . supkutano -li intravezno.

K od najtežih forma griže može se da pokuša uz serum-terapiju i intravenozna injekcija hipertoničke solne rastopine 2°/0— 2°/c u množini od 250— lOOOccm.

K od lagljih oblika sa lokalnim simptomima dovoljno bi bilo davanje Calomela a iza toga Bolus i Carbo animalis s Adrenalinom. K od težih slučajeva morala bi se kombinovati još injekcija serumom i ispiranje crijeva a kod najtežih slučajeva serum injekcije u velikim dozama i intravenozna injekcija hipertoničke solne rastopine s Adrenalinom i supkutane injekcije M crfina s Atropinom , Papaverina ili Panto- pona (Leiner). Dijetna terapija sastoji u davanju tekuće i nepodražujuće hrane kao m lijeko sa čajem, bijela kava, kakao, sluzave juhe, kakesi i kompot od borovnica (Myrtillus). Kasnije kad nastupi poboljšica, m ože se prijeći kašastoj hrani n. pr. kesano meso, puree od krumpira : kaše, lagane tjestenine, jaja itd. K ao piće m ože se rabiti čaj sa Saccharinom ili lagano crno vino sa vodom.

Navesti ću još nekoliko šema, po kojima su za rata neki autori liječili grižu. Za praktičke li’ečnike bila b i osobito zgodna šema p o Ziemsnnu.

M ever injicira svakom bolesnjku, čim bude dopremljen Morfina (0.02) i K o ­feina (0 .2 ), iza česa se dotični dobro prospava. Kad se probudi, dobije vruću kupelj i za hranu čaja sa saharinom ili kuhane vode sa konjakom. Slijedeće jutro dobiva žlicu ricinovog ulja i kroz više dana uzima vruće kupelji i protiv tenezma supozi­torija sa Belladonnom (0.03) ili A trop inom (0.0003) ili supkutano M orfium 0.01 -{- A tiop in 0.0002. Per os:

A cidi muriat 5.0.Tct. Chin. com p. 20 .0 . 5 put dnevno 20 kapi.

617

Ima li u stolici mnogo sluzi, daju se klizme i to po četvrt litre tople rastopine Liquor Alum inii acet. (5.0— 10.0 : 1000.0) po 8 puta uzastopce tako da crijevo bude izaprano sa 2 litre. Na koncu slijedi* litra top le 'vode sa 2 ili više žlica Bolus aliba,* Carbo animalis ili Dermatola. Dijeta jesu drugi dan sluzave juhe i kuhana voda, treći dan bouillon, kakao, juhe od krumpira, crno vino, četvrti i peti dan i dalje zdrobljeni dvopek, Succus carnis i iza toga puree od krumpira, jaja, bijeli sir, kosano meso i alkoholna pića. M eyer pridodaje po tri do 4 žlice sterilizirane i dtfibrinirane govedje krvi juhi ili kakau. Za laglju probavu preporuča dulje vremena A cid , hydrochloricum i Pepsin ili Pankreon a brani masna jela i ona koja sadržavaju mnogo celuloze.

K od teških toksičkih slučajeva daje injekcije sa polivalentnim serumom (Höchst) i to intravenozno 20— 30 ccm., intramuskulär no 50— 100 ccm. i to samo 3 dana uzastopce. U teškim osobito slučajevima kombinira intravenoznu injekciju s intramuskularnom. Intravenoznu injekciju daje samo, ako bolesnik prije nije nikada dobio injekcije sa nikakovrm serumom da izbjegne pojavama anafilaksije.

Handman daje odmah ricinovog ulja a u jutro na tašte 100 gr. Bolus alba i odmah iza toga kiizma sa 200 g. Bolus na 400— 500 ccm. tople vode. Taj postupak opetuje kroz tri dana i inače osim kardiotoničkih i ekscitativnih sredstava B ella- dona suppositoria, Adrenalina i dijete ne daje ništa.

Ziemann preporuča ovu metodu, koju da je nebrojeno puta prokušao k od svih oblika griže i njoj sličnih katara, pače i kod tropičkih fcrm a i bez obzira na bakte­riološku diagnozu. Bolesnik dodje u krevet i dobije nešto vrućeg na trbuh (term o- for) i odmah 1— 2 žlice ricinovog ulja.

Na večer jednu žlicu karlsbadske soli u 300 ccm. tople vode. Ne m ože li to b o - . lesnik da pije, uzima karlsbadsku sol u oblatima i pije iza toga toplu vodu.

Slijedeće dane jdobiva u ju tro i na večer žličicu karlsbadske soli i dnevno 6— 8 — 10 doza Bismuthum subnitricum od 0.3. Time da postizava v eć drugi Ili treći dan kašaste stolice bez sluzi ili krvi. Nastupa li opet sluzava ili krvava stolica izostav­lja bizmut i daje samo karlsbadsku sol a slijedeći dan nastavlja s kombiniranom terapijom bizmuta i karlsbadske soli. Nastupa li opstipacija snižava se doza b iz­muta i povisuje doza karlsbadske soli, dočim se kod jače diareje postupa obratno. K od uspješnog postupka pravilo je, da bolesnik imade dnevno tri kašaste stolice. Cijela je terapija jednostavna i dade se njom izvrsno individualizirati. Oba se sredstva bizmut i karlsbadska sol daju još po 7 dana iza nastupa normalne sto­lice a kod amebne griže i po 14 dana. Nastupa li. recidiva, počinje liječenje na*

tnovo sa 01. Ricini, bizmutom i karlsbadskom soli. Kom plikacije razne liječe se naravski po pravilima za tu bolest.

Nešto o profilaksi i terapiji dizenterije obzirom na seoske prilike.

Dr. Ervin M e i x n e r , opć. liječnik, Novigrad podr.

G ovoreći o profilaksi i terapiji dizenterije mislim, da ne treba navadjati sve ono, što bi se moralo učiniti, što se ali obzirom na naše prilike većinom ne da izvesti, te ću se ograničiti na ono, što se u zadnjem selu sa malo dobre volje dade provesti, a čime se — ako se bar donekle točno izvrši — dadu takodjer zadovoljuiući pače i lijepi uspjesi postići, Moram odmah prfznati, da sam protivnik svih prisilnih t. zv. energičkih mjera, jer se time obično baš protivno postizava (nadriliječenje i zata­jivanje). Ujedno bih na ovom e mjestu stavio jedan predlog za kojega držim, da bi kad bi se proveo, takodjer mnogo doprineo, da svaki bolesnik na griži dodje odman od početka u liječničke ruke, a to je i prvi preduvjet profilakse. Poznato mi je naime

618

iz iskustva, da i vrle- imućni seljaci zovu tek onda liječnika, kad im je v oda d o grla, ili kad je čitava obitelj oboljela — a jedan od glavnih uzroka je nerazumijevanje i

•u još većoj mjeri liječnikov honoraf. M ožda bi se to dalo udesiti tako, da se kad dizenterije (a i kod spolnih bolesti!) od bolesnika uopće ne ubiraju nikakovi hono­rari, nego da iste kratkim putem plaća općina ili zdrav, zaklada, na svoj teret, pošto je i onako u interesu cijele općine, da ovakav bolesnik, i to svaki, dodje od kraja u liječničke spke, jer samo onda mogu preventivne mjere biti uspješne.

Uz sadašnje prilike teško je uopće zamisliti uspješnu profilaksu: gdje je narod inteligentniji i uviajavniji, tu će i profilaksa imati ljepšihuspjeha.Stogatrebau pr­vom redu narod podučavati i upućivati predavanjima o kužnim bolestima (najzgod­nije u zimskim mjesecima] po mogućnosti zorno sa slikama, izdati kratke ali ra­zumljive proglase, koji bi morali biti stalno izvješeni u svim javnim lokalima (ure­dima, crkvama, dućanima, kolodvorima, gostionama). Materijal za ovu propagandu m oglo bi pripravljati i raspačavatd društvo za čuvanje nar. zdravlja. K od posjeći­vanja bolesnika kratko i jasno uputiti okolinu, kako se ta bolest prenaša i kako će je se na najjednostavniji način čuvati. D ovoljno je u praksi, da se izmetine raskuže (vapnom) i zakopaju (a ne kako je običaj kod seljaka, da ih bez raskuživanj^. baci na otvoreno gnojište, čime onda vrt pognoji), a pred krevet bolesnika postavi zdjela s otopinom lysola (karbola ili slično) i ručnik, gdje ima svaki, koji se bolesnika dotakne oprati ruke. Dobro je, da samo jedna osoba poslužuje bolesnika, koja da­kako ne smije zalaziti u kuhinju, i koja se ujedno- brine za ra-skužbu zamazanog rublja. A k o još spomenem preventivno cijepljenje, koje bi najbolje bilo provadjatt kojih mjesec dana prije nego se u dotičnom mjestu »običava« dizenterija pojavlji­vati, obično dakle sredinom odnosno koncem ljetnih mjeseci — to bi tema o profi­laksi, kakova se pod današnjim prlikama na selu uopće dade praktično provesti, bila prilično iscrpljena.

Nešto drugoga je s terapijom! Ona se može i m ora provesti po najnovijim is­kustvima klinike, pa je stvar svakoga liječnika na selu, da se u istu čim tačnije i savjesnije uputi. Nije zadaća ni namjera ovih redaka nadomjestiti pojedine ili čak više radnja o toj temi, nego tek piužiti kratak pregled.

Terapija je dizenterije skroz sim ptomatička (pa i kod tačne bakteriološke dia- gnoze!), stoga ni razdioba po uzročniku Shiga-Kruse, Flexner, Y, Strong) nema osobite praktičke vrijednosti. Za postavljanje diagnoze i prosudjivanje toka bolesti najbolje je prom atranje izmetina, eventualno pretraga sa rektoskopom , d ok su bakteriološke m etode u praktičkom životu skroz bez vrijednosti. Radi toga i radi kratkoće da se izbjegne opetovanju mislim, da je najzgodnije nabrojiti n a jvaž-, nija sredstva, načine upotrebe i indikacije.

L Liječenje surutkom (serum om ),A . S p e c i f i č k o m .Radi gubitka vremena a i nesigurnosti bakteriol. diagnoze najbolje je isključivo

upotrebljavati polivalentna, sera. (B ečkog se.roterapeutsk.og zavoda i Bujwidova; potonja nerado kod djece radi odveć jake reakcije). Čim se ranije uštrcava, tim su i uspjesi vidniji. A ko imade seruma dosta na raspolaganje, najbolje ga je u prvim danima oboljenja dati svakom e bolesniku, a dodjem o li k bolesniku kasnije, to osobito onima sa jakim toksičkim simptomima, grozničavim i sa jače krvavom stolicom . Daje se odraslom 30— 60 cm. — već prema težini oboljenja, polovicu u m išičje (gluteus), a polovicu p od kožu. (u venu ne bib preporučio), a dieci i doien- čadi 5— 20 ccm pod kožu. D obro je bolesnika i okolinu upozoriti na eventualno časovito pogoršanje t i ’ekom prvih 3— 5 ura nakon uštrcavanja, koie ie češće i jače kod Bujwidoviih sur utka (jača bakterioliza?) Uštrcavanje se m ože drugi ili treći dan u istoj iii drugoj količin i ponoviti.

B. N e s p c c i f i č k o m.U pomanjkanju spec 'fičk e surutke m ože se na isti način samo u većim k o li­

činama dati ma bilo kakova surutka (Normales Pferde-Serum , Tetanus, Diph-

6 1 9

tlierie, M eningococc. itd.) kod jače krvavog proljeva. D jelovanje se ali opaža (? ) s a m o na količin i stolici primješane krvi.

II. Klistiri.Isti za čitave bolesti djeluju povoljno na opće stanje bolesnika kao i na lokalni

proces. Svrha im je u glavnom čišćenje ranjave sluznice (»Drainierung d. A b s­cesses«) i m ožda lokalno djelovanje pridanih lijekova. Daju se u običnoj količin i od pol, tri četvrtine do 1 l , dobro je da irigator ima nastavak od m ebke gume (Darmrohr). Kad je cijela ili veći dio tekućine u crijevu, pušta se spuštanjem iri- gatora tekućina natrag u irigator, ponovno se diže i opet spušta nekoliko puta, eventualno se kod jače sekrecije i tekućina svježom nadomjesti, tako da se sluz­nica crijeva čim bolje ispere. A ko nema u kući bolesnika irigator, to je dobro, osobito za vrijeme epidemije, koju pametniju žensku u taj posao uputiti (poslije svake uporabe kod bolesnika cijeli irigator iskuhati i dobro ruke raskužitil), te ona uz stanovitu nagradu jedan ili dva puta obidje bolesnike svojim irigatorom, pa već prema odredbi liječnika te klistire obavlja. K ao tekućina za ispiranje m ože .se v e ć prema učinku, kojeg se želi imati, uzeti:

1. F i z i o l o š k a o t o p i n a NaCl.1 žlica obične soli na 1— 2 1. vode. Za samo mehaničko čišćenje sluznice,2. O t o p i n a n a t r i j e v o g b i k a r b o n a t a (CO(OH)ONa.2 žlice natrijevog bikarbonata na 1 1. vode. K od guste sluzne sekrecije u

kasnijim danima bolesti.3. R a z r e d j e n a v a p n e n a v o d a .Ya aquae calcis sa 2/3 prekuhane vode. Kao pod 2.4. O t o p i n o m k a l i j e v o g h y p e r m a n g a n a t a (K M nO t).Par zrna istoga na 1 1. vode do - svjetlo-prozim o crvenkaste boje. Prednost:

M ože se u svakom stupnju bolesti dati; jeftino.5. l°/oo o t o p i n o m s r e b r n o g n i t r a t a (A g N 0 3).Gotova se otopina nabavlja u ljekarni. K ao 4. osobito ako se u stolici pojave

gangrenozne krpe sluznice.6. 1 % o t o p i n o m t a n i n a ( A c i d i t a n n i c i ) .1 Žlica tanina na 1 1. vode M ože se takodjer upotrebiti u svako doba bolesti.7. 1 % ’ o t o p i n o m v o d e n o g p e r o k s i d a (H2O2) .Vz 3% j H2O2 sa 2/3 obične vode. K ao 6. samo kod jačeg krvarenja možda

škodljivo.8. Č a j e m s l e z o v o g k o r j e n a s a d o d a c i m a ( R a d i x a l t h e a e ) .3— 4 žlice slezovog korjena stoji u l i . hladne vode jedan sat, onda se p r e ­

kuha i dodaje:a) Adrenalina (Tonogen) 15 kapi, osobito kod jačeg krvarenja i tenezma,b) Atropina 1 mlgr. protiv tenezma,c) Papaverina 0,05— 0,1 kao i b ) ; još najbolje a), b) i c) kombinirano skupa

(Rp. A tropin i 0,01 Papaverini 0,5— 1,0 ad Adrenalini 10,0 MDS, 15 kapi u jedan klistir);

d) Krvnoga ugljena (Carbo animal). 1— 2 žlice u l i . (kao emulzija).Osobito u prvim danima bolesti kod toksičkih simptoma, a naročito kod

djece. (M ože se i kombinirati sa a— c),Kontraindicirani su klistiri jedino kod uznemirujućih znakova sa strane potr-

bušnice. Većinom se doduše ni onda ne radi o perforaciji crijeva nego obično o po- draživanju potrbušnice (Peritonealreizung) ili o upali putovanjem uzročnika kroz netaknuto (makroskopski) crijevo (t. zv. Durchwanderungsperitonitis); u tom slu­čaju je prognoza ozbiljnija.

Gore navedena sredstva, nisu dakako ni jedina, a valjda ni najbolja, te imaju jedino za ori;entaciju služiti, a svakom e stoji na volju kom binirati i individuali­zirati. Nu želim još jednoć naglasiti, da je po svoj prilici glavna — a m ožda i je­dina — svrha tih klistira čišćenje ranjave sluznice od sekreta.

620

III. Unutarnja sredstva.I, R i c i n o v o u l j e (o l . r i c i n i ) dobro je prije svakoga drugog lijeka da­

vati, a i često za vrijem e bolesti, osobito kad se opazi da kroz nekoliko dana u izmetinama nema fekulentnih masa; jer se baš kod dizenterije uz povećanu pe­ristaltiku debelog crijeva dešava opstipacija tankog (jejunum ileum),. Treba zato i osobu, koja njeguje bolesnika, na to upozoriti.

2 K al om el (Hg2Cl2) Indikacija ista kao kod 1., zgodno je davati sa tub. jalap, aa 0,2. kod odraslog, kod d jece prem a starosti. Svuda ondje, gdje nema ricinovog ulja ili gdje ga se bud s kojeg razloga ne m ože davati.

3. K r v n i u g l j e n ( C a r b o a n i m a l ) . D jeluje u većim količinama takodjer cčišćujući, a inače apsorpcijom toksina te prikrivanjem i zaštićivanjem ranjave sluznice utječe uopće povoljno na razvitak bolesti. D obro ga je davati u većim dozama (1— 2 žlice u šalici čaja ili vode svakih 1— 2 sata), jer se u manjim koli­činama ne opaža djelovanje.

4. D e r m a t o l i X c r o f o r m aa nekoliko puta na dan na vršku noža.5. B i s m u t u m s u b n i t r i c u m 1 g. u prašcim a nekoliko' piita na dan.'6. B o l u s a l b a u većim količinama sa mnogo strana toplo preporučeno ne

bih m ogao uopće preporučiti, jer djelovanjem daleko zaostaje za 3., te ga jedino dajem, kad drugoga čega nemam na raspolaganje.

7. B i j e l i l u k ( č e š n j a k ) e m p i r i č n o pučko sredstvo kao i crljenac luk katkada čisto dobro djeluje. Od njega se prženjem u peći fabricira prašak pod imenom »Alphen«, koji je i za vrijeme rata od nekolicine preporučan.

8. O p i u m . U vojsci suvereno sredstvo za sve proljeve više škodi nego ko­risti. U iznimnim slučajevima se može dati 10— 15 kapi običajne t. opii prije spa­vanja; nu u tim slučajevima je još bolje davati:

9. P a p a v e r i n u m h y d r o c h l . sam ili još bolje u kom binaciji s atro- pinom djeluje osobito ublažujući protiv napinjanja (tenesmus). M ože se dati u kap- Ijicama (Rp. Atropini 0,005— 0,01 Papaverini 0,5— 1,0 A q. laiuroc. ili) Adrenalin a3 10,0 MDS. 2— 3 puta na dan po 10— 15 kapi u žlici vode).

10. A d r e n a l i n ( T o n o g e n ) . 20— 40 kapi u žlici čaja ili vode više puta boli u trbuhu ublažuje, nu obično se isto postizava sa vrućim crijepom ili term o- forom na trbuh.

II . K o d s l a b o s t i s r c a običajna kardiaka, tek bih spom enuo da se s njima ne čeka odveć dugo. T o isto u pojačanoj mjeri vrijedi i za hipoderm e fi­

ziološkom otopinom NaCl, R ingerovom tekućinom ili L ock eovom otopinom (Rp. NaCl 8,0 KC1 0,75, CaCl2 0,1 N aH C 03 0,1 A quae destill. ad 1000).

IV. Hrana.

Što se hrane tiče to se mnijenja jako razilaze: dok jedni ne daju ništa dotle drugi dozvoljavaju sve jesti (n. pr, prof. Hamburger po usmenom saopćenju). Iz- medju ova dva ekstrema najbolje je odabrati srednji put. Dakako da i ovd je imade granica, pogotovo kada se zna da ovakovi bolesnici katkada imadu baš perverzni apetit. (Sjećam se jednoga koji je u jesen pobjegao noću iz kreveta i pojeo preko polovine jedne suhe žute tikve — kojih 2— 3 kg!) Obično se daje mlijeko i mliječna jela, jaja, juhu od ukuhane teletine ili piletine, pire od krumpira (osobito poslije, kad je stolica, čisto gnojna!) i nadasve alkohola (vino, vinska juha, cognac u mli­jeku itd.).

K jelu je dobre solne kiseline i pepsina u vodi piti (HC1, Pepsini germ, aa 2,0 A q . ad 2Q0,0 MDS. 1 žlica u čaši vode k jelu) kad bolesnik trpi na an- odnosno hipaciditetu želuca (a tih je većina). Neki pače drže, da je an- odnosno hipa- cid itct želuca pracdispozicija za oboljenje, pa bi m ožda uputno bilo i okolini b o ­lesnika preporučiti, da k jelu piju kap solne kiseline (čiste) u čaši vode,

621

L I T E R A T U R A :

W . Ko l l e und H. H e t s c h : D ;e experimentelle Bakteriologiie und d ie Infektion s« krankhieit I.

Dr. P Tk, M ü l l e r : Vorlesungen über allgem eine Epidem iologie, Infektion und Immunität.

iDr. C. A d a m : Seuchenbe kam pfung im Kriege. — V orlesungen über E pidem io­logie, - Minist, d'. Innieren, W :en.

(L. M o hr - R . S t a e h e l in : H andbuch d. inneren M edizin I.J o c h m a n n : Lehrbuch d. Infektionskrankheiten.P e n z i e l d t : Lehrbuch d. k l’n. f Arzneibehamdlimg.

BILJEŠKE IZ PRAKSE.

Dizenterija sa gledišta liječnika na selu.Dr. Vilim T a u s s i g , kr. kotarski liječnik, Varaždin.

Položaj liječnika na selu ili u varošici, u kojoj frema bakteriološke stanice, uvijek je težak, a najteži biva, kad zaprijeti kakova epidemija. Otprema krvi u svrhu serološke diagnoze laka je; i otprem a dejekata u svrhu bakteriološke diagnoze nije teška. A li teško je — osobito kraj današnjih prometnih prilika — čekati na rezul­tat. Prvih dana nema za liječnika na selu onih neophodno potrebnih pomagala, k o ­jima raspolažu sretniji kolege u glavnome gradu. A kada je epidemija već buknula, sasvim mu je nemoguće, da svaki slučaj bolesti napose serološki ili bakteriološki iscrpi. Za njega je u daljnjim slučajevima odlučna jedino klinička slika, iskustvo stečeno teškom m nogogodišnjom praksom. — O vo vrijedi osobito za dizenteriju. Za vrijeme od 15 godina, što sam ih proveo na selu, nije nijedna godina prošla sasvim bez dizenterije. Prvi bi se slučajevi javljali redovito u mjesecu augustu. Tako je bilo prije rata, tako je i sada poslije rata, a mislim, da je tako bilo i za vrijeme rata. U razdoblju od god. 1898. do godine 1914, bila je najteža epidemija u godini 1913. U dva susjedna kotara županije varaždinske s okruglo 70.000 stanovnika umrlo je godine 1913. preko 2000 osoba od dizenterije. Broj oboljelih nije moguće ni približno ustanoviti. Prvi su slučajevi bolesti ustanovljeni kod seljaka, koji su kao radnici bili zaposleni u nekoj tvornici cementa kraj Splita u Dalmaciji. Tamo su oboljeli na dizenteriji i onako bolesni ostavili zaradu i ladjom preko R ijeke i odanle vozom dalje vratili se kućama svojim. Ovi su ljudi najmanje 3 dana bili na putu a da ih radi bolesti, koju nije m oguće sakrivati', niko zaustavio nije! P o je ­dine od ovih bolesnika vidio sam i liječio sam ih. Bolest je bila osobito teške naravi i nekoji podlegli su prvih dana iza povratka.

Klinička diagnoza bolesti nije teška. I teški slučajevi počinju kao bezazleni crijevni katar sa proljevom i grčevima u stomaku. Stolica je u početku bolesti feku- lentna. Prodromalni simptomi — tromost, podrigivanje ili povraćanje — kratko­trajni su. Tem peratura ili je normalna u početku ili supfebrilna (ispod 38°). V isoke tem perature (39° i više) rjedje su i javljaju se tek docnije. Tenezam javlja se 2. ili3. dana bolesti. Onda stolica nije više fekulentna nego je sluzava i krvava. Bolesnici a osobito djeca, po vas bi dan i svu noć sjedili nad lončićem i ne mogu da se od njega dijele. Trbuh je na pritisak osjetljiv, osobito na lijevoj strani. U daljnjem te ­čaju bolesti nema u opće više stolice, nego uz jaki tenezam izlaze na polje tek pojedine krp ice nekrotičke sluzokože. Trbuh je u početku bolesti nadut, no ako bolest dulje traje, udubljen je tako, da ,se pokrivala trbuha dotiču hrptenjače. T o vrijedi osobito za teške slučajeve bolesti. U težim je slučajevima bolesti bilo ubrzano, slabo napeto, jedva se pipa. Svijest je sačuvana. Delirija sam motrio

622

samo nekoliko puta kod starijih ljudi. Smrt nastupa najčešće izmedju 10. i 12. dana. Laki slučajevi traju do 8 dana, teži 2— 3 nedjelje. Bolesnici sei još neko vrijeme osjećaju slabi.

Terapija dosta je nezahvalna. M nogobrojna sredstva, koja razni liječnici prepo- riičuju, dokazuju samo, da nemamo specifikuma. Ricinus je nešto bolji od kalomela, bolus alba, drveni ugljen ni od kakove su vrijednosti. Najbolje su visoke irigacije, očito zbog toga, što irigacije odstranjuju sekrete sa sluzokože. T o je na neki način kirurško liječenje. V ećega iskustva u liječenju serumom nemam. U pojedinim slu­čajevima, u kojima sam ga upotrebio, nisam vidio uspjeha.

Zaštitno cijepljenje potrebno je provesti za svake epidemije.

FELJTON.Srdobolja u ratu.

Card. med. Slavko M a š e k , Zagreb.

0 . N i e d n e r je u svojoj knjizi: »Die Kriegsepidem ien des XIX. Jahrhun­derts« medju inim iznio mnogo zanimivih podataka o tome, kako je u prošlim ratovim a haračila dizenterija. Buduć da se početkom prošlog stoljeća nije u lo ­gorima strogo vršila sanitetsko policajna služba, to še je skoro u vojskam a uz ostale pošasti pojavljivala i srdobolja, koja je svakuda pratila vojsku, zavla­čila se u lazarete, u kojima je postala novim žarištem epidemije. God. 1807. je za francuske vojne u Pruskoj i Poljskoj francuska vojska vrlo stradala od dizente- ii,e. Epidemija je planula u lipnju te godine, pošto se je već prije u vojsci tu i tamo pojavljivala. Tadašnji izvještaji opisuju uz srdobolju i jednu bolest, koja se je oči­tovala teškim proljevim a sa tenezmom, od koje je mnogo ljudi stradalo. U pro­tokolim a umrlih i obduciranih opisuju se velike nekroze crijeva. Čini se dakle, da je srdobolja ondje daleko više haračila nego što se u izvještajima spominje. Ma da su onda raskuživali kuće klorovim parama, a bolesnike razdaleko jednog od drugog razmještali, dejekta bolesnih uništavali, to je ipak m nogo liječnika i vojnika umrlo od srdobolje.

U N apoleonovoj vojsci godine 1812, pojavili su se pojedini slučajevi srdo- bclje u maju kod napredovanja od V isle na Njemen. Iza prelaza preko Njemena, kad je žega porasla a opskrba postala teža, bilo J e sve više oboljenja na srdo- bclji. Sredinom augusta, prije nego što je uopće došlo do bitke, izgubile su neke čete polovicu ljudi na srdobolji. Računa se, da je tada bilo 80.000 bolesnika. Kako su svi lazareti bili prepuni, pratilo je i mnogo lako bolesnih vojsku i tako davalo povoda neprestanim novim infekcijama. Kad je nastupilo hladnije go­dišnje doba popustila je epidemija u vojsci.

U krim skom ratu 1854.— 56. stradali su i Francuzi i Englezi od srdobolje. U engleskoj vojsci je osobito harala srdobolja u zimi 1854. cd bolesnih je do 5 0% umrlo. U svemu imali su Englezi za tog rata 7882 slučaja smrti od sr­dobolje.

Za am eričkog rata za secesiju 1861.— 1866. je od svih bolesnih u vojsci unije jedna Četvrtina obolila na dizenteriji. O sobito su stradale crnačke čete. Energičkim mjerama reducirale su oblasti unije tu pošast u zadnjoj godini rata znatno. Na čistoću u logorim a i dezinfekciju latrina strogo se je pazilo, nadzirala se je priredba jela, a bolesnici bili su strogo izolirani, a kako smo već bili spomenuli uspjeh nije izostao,

U njem ačko-franceskom ratu godine 1870.— 71. harala je u njem ačkoj vojsci u prvim mjesecima vojne (august, septem bar i oktobar) dosta srdobolja. Tada

623

ie bilo 38652 obolenja i 2380 slučajeva smrti od nje. K oncem novem bra ne­stalo je te pošasti iz njem ačke vpjske.

Za rusko-turskog rata 1877.— 78. bilo je već u mjesecu augustu 5 na hi­ljadu vojnika obolilo od srdobolje, a do početka decem bra iste godine dapače do 24 na hiljadu. Tada je nastupila oštra zima i epidemija je jenjala, ma da se higijenske prilike nijesu ni m alo poboljšale. U veljači 1878. bilo je- 12.4 na hi­ljadu, u maju 5.l% o oboljenja, a kad je žega postala veća bilo je opet 11,8, a ka­snije 18 2 na hiljadu oboljenja na srdobolji. Cijela vojska izgubila je u svemu 9543 mrtva od 34198 bolesnika od dizenterije. Broj mrtvaca na srdobolji bila je jedna trećina svih mrtvih u ovom ratu.

Znamo, da je i u rćsko-japanskom ratu kao i za balkanskih ratova b io dosta srdobolje.

I ovaj rat donio nam je dizenteriju, koja je kao i za1 većine predjašnih ra­tova počela najviše haračiti, kad je nastupila velika žega, za ljute zime je je ­njala, tako da je do proljeća gotovo uvijek nestala. V eć 1914. bilo je dosta sr­dobolje u vojsci, (oficijelni brojevi još su nepoznati] ali je onda svu pozornost apsorbirala kolera, pa se na nju nije svraćala pozornost. Kad je provedbom vakcinacije i drugim higijenskim mjerama skoro posvem a nestalo kolere, onda se je tek jasnije m oglo pratiti haračenje srdobolje. Svakog se ljeta iznova ja­vila, da se preko zim e pritaji i u ljeto nanovo pojavi.

V ojn ici manje bolesni i k liconoše raznosili su ju u sela i gradove, a odavle su ju opet drugi unosili u čete, koje su do onda bile poštedjene od te pošasti, tako da je p o bivšoj monarkiji b ilo posvuda .gnijezda iz kojih se svakog ljeta srdobolja počela na novo širiti.

Po iskazu zem aljskog statističkog uieda saznajemo, da je i naša dom ovina u ovim teškim godinama rata stradala od srdobolje.

Godine 1916. bilo je u isamoj Hrvatskoj i Slavoniji 12.377 obolen ja i 1852 slučaja smrti od infekcioznih bolesti, a od toga je na dizenteriji 1656 b o le s ­nika sa 251 mrtvih.

G odine 1917. je osobito žestoko haračila srdobolja, pa je onda od 13.470 in fekciozno bolesnih b io 6.721 bolesnik na dizenteriji, a od 2660 umrlih na za­raznim. bolestim a umrlo je 1670 na srdobolji, što čini 24 .8% m ortaliteta na d i­zenteriji.

Iz krivulje, koja nam predočuje gibanje bolesti u ovim dvjema godinama se vidi, da se i k od nas epidemija počela pod konac ljeta naglo širiti tako, da je do konca oktobra dostigla vrhunac. Od onda pada i gubi se u proljeće posvem a.

Htjeli b i nuzgred napomenuti, da je i grad Zagreb im ao dosta dizenterije. U vojničku kužnu bolnicu primljeno je ovdje godine 1915. 320 bolesnika (4 umrlo) a godine 1916. 550 (15 umrlo).

POLEMIKA. Primjetba k izvanred. mjes. skupštini zbora liječnika

Hrvatske i Slavonije od 14. lipnja 1919Dr. Ervin M e i x n e r , opć. liječnik, Novigrad podr.

Pošto nigam osobno prisustvovao toj sjednici, a broj 9. »L. V .« sam tek pred nekoliko dana prim io, neka bude dozvoljeno na debatu gg. kolege dra. Pliverića, P ejčića i Ćulumovića staviti jednu primjetbu, pošto držim, da je p i­tanje beriva sek, liječnika od eminentne važnosti ne samo za njih same, nego 'OŠ više za kvalifikaciju liječnika — pogotovo seoskih — uopće.

624

* Na strani 484. L. V. "broj 9. čitam, da je na predlog dr. P liverića, da se u zakonu uzme više obzira na boln ičke sek. liječnike (m otivacija unapredjcnja voj. liječnika bila je u ostalom sasvim suvišna) odgovorio dr. P ejčić: misli, da sekund. liječnici imadu u prvom redu učiti, a, ne da se bave praksom ; plaća im mora samo olakšati studij. No ne smije se desiti, da po 10— 15 godina sjede po bolnicam a, dapače na jednom odjelu. Neka im se dade recim o 300 kruna m jesečno, stan u naravi, ali uz uvjet, da samo dvije godine prakticiraju u b o l ­nici, a onda da idu na selo.

K akogod g. dr. P ejčić polazi sa sasvim ispravnih premisa, ne znam kojom je logikom došao do benevolentne geste »neka im se dade recim o 300 K i stan u' naravi« . . .

K ako sam već gore spomenuo pitanje je beriva sek. liječnika od eminentne važnosti za kvalifikaciju seoskih liječnika uopće. Poželjno bi bilo, da n i j e ­d a n Eječnik ne smije na selo, koji nije barem 2 godine prakticirao u kojoj b o l­nici, mijenjajući odjele.

M ože li se ali zahtijevati od gotovog liječnika, da još i nakon svršenih studija (koji su v eć i onako s ogromnim troškovim a skopčani!) živi na račun svojih roditelja, odrfosne da pravi dugove?! Kada će on na taj način doći do svagdanjeg kruha?! O onima koji su godine i godine ratom izgubili ne ću ni da govorim ! A koje su posljed ice? Da liječnici koji od kuće nisu j a k o i m u ć n i , čim svrše studije, idu na selo, — a poslije dakako i sami a i narod osjećaju manjak praktičke boln ičke izobrazbe. T ko je kriv? . . .

Gornji predlog g. dr. Pejčića razun io bih onda, da imademo liječnika na pri tek, pa da hoćem o staviti jedan novi prohibens, kako bi se mladež od m edic, studija odvratila. No ovako, gdje i imućniji krajevi naše dom ovine trpe na oskudici liječnika (ta to je i b io jedan od poticaja za osnutak medic, fakulteta u Zagrebu!), i gdje sve ide zatim, da dobijem o čim više i čim bolje kvalificiranih liječnika, ne mogu to nikako razumjeti.

S toga gledišta plaća sekundarnih liječnika prestaje biti lih staleško p i­tanje; ono postaje opće narodno pitanje; a dužnost b i bila napose Zbora, da se to pitanje i s ovoga gledišta pretrese, pa da se to pitanje čim prije i čim temeljitije na korist budućih seoskih liječnika, a još više naroda samoga riješi.

(Na osobnu bih primjedbu g. dr. P ejčića još pitao, da li on m ožda misli, da se sa 300 kruna m jesečno i stanom m ože uz današnje prilike m jesec dana — pa i najskromnije — živjeti?!)

Skupštine i kongresi.Izvanredna glavna skupština

z b o r a l i j e č n i k a k r a l j . H r v a t s k e i S l a v o n i j e održana dne 13. li­stopada ove godine u zakladnoj bolnici u Zagrebu.

Prisutni: predsjednik Dr. L o e h e r t , tajnik Dr. J e l o v š e k , blagajnik Dr. W e i s s , knjižničar Dr. T h a l l e r ; odbornici Dri. H o č e v ar, M e d v e d i N o v k o v i ć , te redoviti članovi Dri.: B a b o s e l a c , C e r t i n , Ć u r i n ,D u r s t , Fi s c h e r J., F r a i t , F r i e d , F r öhl i c h , F u c h s , G u t s c h y Fr., G u t s c h y Lj., H e r c o g , H ü h n , J o a n o v i ć , K n e ž e v i ć , K o b a l i , M a ­š e k , N j e m i r o v s k y , S c h o l l e r Vatr., S e l a k , S t a n o j e v i ć , Š t i p a n , Š v a r c , T h i e r r y ; kao gost Dr. K o r s a n o .

Predsjednik Dr. L o e h e r t : G ospodo i drugovi! Pozdravljam prisutne čla­

625

n ove i otvaram ovu izvanrednu glavnu skupštinu. M oram o da se dogovorim o o nacrtu pravila za udruženje liječnika kraljevstva SHS.

G ospodo! Poznata je činjenica, da samo čvrste staleške organizacije s uspje­hom zastupaju interese svojih članova. Naš je staleš pod bivšom upravom bez sumnje b io zapostavljen Sjetimo se samo položaja općinskih, uredovnih, b la ­gajničkih liječnika itd. Svi znamo, da i materijalno stanje nas liječnika nije bilo sjajno (ne govorim naravno o sadanjim abnormalnim prilikama) te dohodak nije bio u nikakovom razmjeru s našim radom. M nogo smo si sami krivi bili, jer nismo bili organizirani.

T o je jedan razlog, zašto je potrebno, da liječnici u našem kraljevstvu stvore jaku stalešku organizaciju i u savezu s njom liječn ičku kom oru, kako bi očuvali čast i ugled našeg staleža. A li udruženje liječnika u našem kraljevstvu nije samo sa ovog materijalnog gledišta potrebno. Mi imamo još jednu idealniju duž­nost, a to je, da se pobrinem o za očuvanje narodnog zdravlja. Sistematsko suz­bijanje akutnih zaraznih bolesti tek je u zametku, borba protiv kroničkih za­raznih bolesti, napose tuberkuloze, veneričkih bolesti i alkoholizm a nije prošla niti forum akadem ičkih rasprava, Izirn bolnica nemamo ni najnužnijih zdrav­stvenih institucija. Gdje su nam dispanzeri za tuberkulozne, ambulatoriji za veneričke bolesnike sa W assermanr.ovim stanicama, d ječje kolonije, razna lje ­čilišta itd ?

I zato je potrebno, da stvorim o udruženje liječnika iz cijelog kraljevstva. Potrebno je, da se sastajemo i zajednički vijećam o, kako da izradimo nužne zdravstvene zakone te kako da izgradim o sve one institucije, koje su nam p o ­trebne za očuvanje narodnog zdravlja i kako ćem o napokon sistematskom p ro ­pagandom narodu dokazati korist i potrebu našeg rada. Potrebu toga udruženja naglasili su nekoji članovi našeg zbora i na našim sjednicama.

O tom je bilo govora i prilikom sastanka: beogradskih kolega dne 17. ožujka t. g., na koji sastanak su bili pozvani i svi članovi državnog sanitetskog savjeta, koji se je onda u Beogradu prviput sastao bio. Onda je izražena želja i potreba udruženja svih liječničkih društava.

O dbor našeg zbora predložio je koncem travnja t. g. kao odgovor na jedan dopis srpskog lekarskog društva u tom predmetu, da sva postojeća liječnička društva u našem kraljevstvu izaberu po dva člana, koji će stupiti u dalnje pre­govore.

P očetkom ovog m jeseca d ob io sam brzojav od predsjednika srpskog lekar- skog društva, gdje nas za 15. listopada pozivlje na dogovor o nacrtu pravila za udruženje liječnika. Zam olio sam odgodu do 21. t. mj., za kada je u Beogradu sazvan bio državni sanitetski savjet. Dobio sam odgovor, da nije moguće dogovor odgoditi.

G ospodo! Odbor je o tom predmetu nekoliko puta vijećao i predlaže vam ove smjernice za osnutak udruženja jugoslavenskih liječnika.

Predsjednik čita osnovne principe udruženja kako ih odbor zbora predlaže.Nakon živahne i svestrane debate, u kojoj su se pretresale sve točke

osnovnih principa udruženja, kako ih je iznio odbor, primljena je konačno, go­tovo jednoglasno, ova redakcija osnovnih pravila kao temelj za mandatare zbora kod zajedničkog dogovora 'u Beogradu!

L iječnici kraljevstva SHS osnivaju »Udruženje jugoslavenskih liječnika«.Svrha »Udruženja jugoslavenskih liječnika« je: prom icati interese zdravstva”,

zastupati moralne i staleške interese članova.Udruženje sastoji se od sekcija. Djelokrug sekcija proteže se unutar granica

pokrajina, a sjedište sekcije je u centrumu pokrajine. Članom »Udruženja jugosl. liječ.« postaje svaki član koje sekcije.

Udruženje reprezentira jedan centralni odbor, kojeg je svrha:1. intem acijonalna reprezentacija;

626

2. zastupanje interesa staleških i opće zdravstvenih inicijativom i kritikom prema centralnoj vladi.

Sjedište centralnog odbora je u Beogradu. Odbornici za centralni odbor b i­raju se u sekcijama na godinu dana i to na glavnoj godišnjoj skupštini sekcije — za svakih 50 članova sekcije 1 odbornik.

Svaka sekcija m ože izabrati odbornikom za centralni odbor i člana koje druge sekcije. Ovi izabrani glavni odbornici biraju onda izmedju sebe pred ­sjednika i ostale odbornike.

Sekcije biraju svoje odbore prema svojim pravilima. Liječnici pojedinih po­krajina (oblasti) mogu biti samo članovi dfttične pokrajinske sekcije. Pojedini članovi opće sa centralnim odborom samo preko sekciie.

P otrebe »Udruženja jugosl. liječ.« podmiruju sekcije prema broju članova.Glavni (centralni) odbor udruženja izradit će posebni poslovnik.Sve sekcije imaju jednake Statute.T o će udruženje održati svake godine jednu redovnu glavnu godišnju skup­

štinu, izm jenice u zato cdredjenim gradovima.Za riješavanje važnih staleških, zdravstvenih i inih pitanja m ože glavni

odbor sazvati izvanrednu glavnu skupštinu udruženjaGlavni odbor m ora sazvati izvanrednu glavnu skupštinu, ako to zatraži

jedna sekcija.Pitanje pripom oćnih blagajna neka se ne veže na teritorijalno razdijeljenje.Pripadnici drugih država bit će pripušteni kao članovi, kako to odluči

plenum.Jednako še prepušta plenumu, da riješi pitanje, kada i na koji način se

m ože odboru izreći nepovjerenje.Za glavnu godišnju skupštinu udruženja biraju sekcije svoje delegate; na

svakih 25 članova sekcije pripada 1 delegat; delegati imadu pravo govoriti, glasovati, stavljati predloge itd. dok svaki član sekcije imade samo pravo pri­sustvovati i govoriti. Jedan delegat m ože event, zastupati i više glasova (za 50 članova 2 glasa itd.).

Pitanje, da li svaki liječnik mora da bude član sekcije one oblasti, gdje stanuje, ostavlja se in suspenso, dok se bude rješavalo pitanje liječničkih komora.

Konačno se biraju Dri. L o c h e r t i N o v k o v i ć od strane odbora zbora, da zastupaju kao delegati zbora n jegove smjernice k od zajedničkih dogovora s ostalim staleškim društvima u Beogradu.

VIII. redovita mjesečna skupštinaz b o r a l i j e č n i k a k r a l j . H r v a t s k e i S l a v o n i j e u Zagrebu održana

dne 31. listopada ove godine u zakladnoj bolnici.Prisutni: predsjednik D r . L o c h e r t , tajnik Dr. J e l o v š e k , blagajnik Dr.

W e i s s , odbornici Dri. M e d v e d i N o v k o v i ć , te red.oviti članovi Dri.: B a b o s e l a c , B e u c , C e r t i n , Ć u l u m o v i ć , Č a č k o v i ć , D e u t s c h , D o - ma c , E i s e n s t ä d t e r , F i s c h e r J.., F r i e d , H e r c o g , H e r z o g J., H o r v a t , H ü h n , J e l i n e k , J u r č i ć , K o b a l i , K o l i n , K o c z y n s k : , K u h a r , L a n g , M a r i n k o v i ć , M a r o š e v i ć, M e t z g e r , M i h a l j i n e c , P a l m o v i ć , P l i v e r i ć , P o g a č n i k , S a t t l e r . S c h o l l e r Vatr., S i n ­g e r , S t a n o j e v i ć , S t e i n , S t e i n h a r d t , T h i e r r y , V a l j a v e c , Z s i g a .

Predsjednik Dr. L o c h e r J :G ospodo i drugovi!Pozdravljam prisutne članove i otvaram redovitu m jesečnu skupštinu sa

slijedećim dnevnim led om : 1. Izvještaj predsjednika. 2. Predavanje Dr. Laze Sta- nojevića. 3. Rasprava o numerusu claususu. 4. Eventualija.

627

Zboru su pristupili ovi novi .članovi: Dr. Iso K o v a č , sukromni liječnik u O sijeku; Dr. Oskar L y p o l l , pom oć, liječnik u bolnici mil. sestr. u Zagrebu, Dr. Antun S a s s o, sreski liječnik u Paraćinu; Dr. Ivan S t a n č i ć - R o k o to v, pom oć, liječnik zem, bolnice u Sarajevu.

Zboru je stiglo ovo riješenje časnog suda:

Odboru zbora liječnika kraljevine Hrvatske i Slavonijeu.

Zagrebu.Časni sud zbora liječnika kraljevine Hrvatske i Slavonije uzeo je na svojim

ponovnim Sjednicama u pretres stvar dr, K. M., te je konačno na svojoj sjednici dne 27. X. 1919. stvorio ovaj zaključak, koji se saopštuje odboru zbora liječ­nika Hrvatske i Slavonije:

U stvari dra. M. K. desili su se neki propusti, koji ne odgovaraju pravilima ~zbora liječnika ni poslovniku časnoga suda, a ti su:

1. u odborovom dopisu na časni sud napom enjeno je, da je isključenje dra. K. uslijedilo na izvanrednoj glavnoj skupštini od 25. X. 1918. Časni sud kon- statuje, da je taj zaključak stvoren u m jesečnoj skupštini, koja je slijedila iza izvanredne glavne skupštine. P o pravilima zbora mjesečna skupština nema pravo isključiti člana iz zbora. Nu na obranu tadanjeg odbora napomenuti je, da su onda bila vremena ekscepcionelna, kakova se u životu naroda dešavaju iznimno, te tako treba shvatiti i zaključak tadanje m jesečne skupštine.

2. O dbor zbora je zaključak glavne godišnje skupštine od zadnjega siječnja, da se afera dra. K. predaje ča'snome sudu, dostavio ovom u tek 7. VII. 1919.,* dakle gotovo nakon p o l godine — dok se je to m oralo prema poslovniku u či­niti »bezodvlačno.«

3. Odbor u svojem pismu stavlja na časni sud striktno pitanje: da li je m o­guće, da netko bude u društvu, iza kako je to društvo stverilo onaj zaključak, tko imade one nazore. O tom po pravilima zbora m ože da odlučuje samo glavna godišnja skupština, a ne časni sud. Glavna pak godišnja skupština nije dra. K. isključila, već je tek n j e g o v u a f e r u predala časnome sudu.

No i na to pitanje odbora hoće da časni sud odgovori. Po pravilima zbora m ože se isključiti član 1. Kad uzradi protiv interesa zbora, 2. ako izgubi čast i poštovanje u javnosti. U slučaju dra. K. prvi razlog otpada, ostaje tek drugi. Dr. K. je zbog svojih političkih afera sub judice. Prema točnim informacijama časnoga suda još nije uslijedila u toj stvari osuda, već se još vode redarstveni izvidi. Ovoj osudi dra. K. po redovnom e sudu ne valja prejudicirati. Ispadne li osuda tada takova, da njome nastupi drugi razlog t. j. da dr. K. njome izgubi »čast i poštovanje u javnosti« treba da se isključi iz zbora, što m ože da učini sam o glavna godišnja skupština.

Zagreb, 28. X. 1919.Dr. S p i š i ć , Dr. M a š e k ,

zapisničar. pročelnik.

G ospodo! Kolega Dr. L. Thaller i ja zastupali smo zbor pri Lisinskovoj pro­slavi i pri proslavi prve godišnjice oslobodjenja Čehoslovaka u Zagrebu.

Ministarstvo narodnog zdravlja izdalo je pod br. 16.474 pravila o zubnim lekarima i zubnim tehničarima. G ospoda Dr. Ž, H erzog i Dr. V aljavec su izja­vili, da obzirom na ovu naredbu nije nužda predstavka na ministarstvo nar. zdravlja, kako je to na redovitoj m jesečnoj skupštini dne 26. rujna ove godine zaključeno bilo. Pravila su otisnuta u Liječ. Vijesniku.

Prema zaključku redovite mjesečne skupštine održane dne 26. rujna ove godine predali smo ministarstvu narodnog zdravlja jednu predstavku protiv na­redbe od 12. k olovoza 1919. br. 13, 914 pravosudja, kojom su nesavrem eno i

628

nepravedno odredjene nove sndbeno-liječničke takse, a drugu predstavku glede novih ugovora za željezničke liječnike, U ministarstvu mi je obećano, da će naše pravedne zahtjeve podupirati, a prigodom moje lične intervencije kod sanit. referenta u ministarstvu saobraćaja Dr. V. G jorgjevića, obećao mi je isti,da će se zahtjevi željez, liječnika po mogućnosti uvažiti,

.Ministarstvo narodnog zdravlja dalo nam je veću količinu kromo-papira, na čemu mu hvala!

Za 15, studenog ove godine sazvana je izvanredna skupština za raspravu0 udruždnju liječničkih društava na teritoriju našeg kraljevstva. M olim gospodu kolege da dodju u što veććm broju te da iznesu svoja mišljenja o tom e.

Prelazim o na 2. tačku dnevnog reda. Dajem riječ g. kolegi Dr. Stanojeviču. Dr. S t a n o j e v i ć : Izvješćuje u kratko o bolesti jedne gospodje, koju da­

nas nije mogao predstaviti, jerbo joj se stanje pogoršalo.Ona je 53 godine stara, udata, iz zdrave porodice, u kojoj su bile nepo­

znate duševne i živčane bolesti. Mati je od petero djece. A bortus U, lues 0. alkoholizam 0. Do godine 1915. bila je tjelesno potpuno zdrava, santo je bila za vrijem e dem obilizacije podvržena silnom duševnom nemiru i uzrujanju. Od tog doba započela se njena sadanja bolest razvijati lagano, progresivno, sa bolovim a1 nekom slabošću desne ruke, s umanjenom vještinom iste, što je ona opažala sama kod češljanja, šivanja itd. Liječnici su u prvi mah misiili, da se radi o jednoj »reum atidi«, te su je zato poslali na liječenje u Krapinske toplice, ali bez ikakovog uspjeha. Šta više bolov i i slabost postali su na istoj okrajini još intenzivniji. Daljnje liječenje bezuspješno. Zatim se u godini 1916. razvila nekaslabost i sporost u kretanju desne noge, zbog čega su je dva puta u Prag v o ­dili, gdje se stanje bolesnice nikako nije m oglo popraviti ni liječenjem sa hladnim kupkama i elektriziranjem. Diagnoza je bila stavljena: histerija. Maja 1917.stanje se toliko pogoršalo, da je mogla jesti samo sa lijevom rukom1, a hod joj jebio tako onemogućen, da su liječnici mislili na »paralysis agitans«. Stanje seod vremena do vremena pogoršalo, tako da je nastupila slabost i drhtavica u li­jevoj gornjoj i dolnjoj okrajini, težak, sasvim nerazumljiv govor, teško gutanje, in- kontinencija bešike, te je polaganq došlo do sadašnjeg razvitka. U posljednje vri­jeme napadaji prisilnog plakanja,

3. X. ove godine pregledao ju je predavač i pokaza la .se slijedeća slika: Dobar tjelesni razvitak sa spoljašnjim degenerativnim znacima. Miopatičan

izraz lica uslijed ukočenosti mimike. A ko bolesnica u toku pregledanja plače, onda joj lice izražava samo grčevito plakanje, kod kojeg se rone i pojedinesuze, ali ostaje pored toga sasvim nijema, a da ne daje nikakav znak jecanja.Na stavljena pitanja ne odgovara, a i ne pokušava pom icati usne. Pored toga razumije ono, što joj se kaže, na pr. ruku pomaknuti itd. Izražena apatija. Z ienice srednje široke, jednake," na svjetlost i akom odaci'u dobro reagiraju. Na rožnici nigdje nikakova promjena. Kretanje očnih jabučica u redu. Nigdje traga od nistagma. V idno polje nije suženo. V id i inače u redu. Kornealni refleksi u redu. Trigeminus, facialis, acusticus bez ikakove prom jene. Jezik m ože boles­nica da pruži do prednjih zuba, na njemu se ne vidi n ikakova atrofija. B o­lesnica se ponekada zagrcne, kad pokuša piti vodu. U gornjim okrajinama iz­ražen rigor, u lijevoj gornjoj okrajini opaža se stalno jedan ritmičan trem or. K od pokušaja da se rukama dodirne vrh nosa izražen in ten d onalan 'rem or. R efleksi gornjih ekstrem iteta nisu povišeni. Trbušni refleksi -|~. Dolnje obje okra­jine spastičke sa sličnim trem orom na lijevoj kao i na lijevoj ćorn p i ok jfjin i. Babinski 0. Osjetljivost na cijelom tijelu u redu. Nikakovo vazom otoričko pore- m ećenje. Bolesnica nije u stanju da sama hoda ili stoji. Pušta ponajviše poda se i m okraću i blato. Unutrašnji organi ne pokazuju ništa patološkog.

Obzirom na razvitak bolesti, na izražen tonički rigor na obraznoj i na mus­kulaturi svih okrajina, na alaliju i disfagiju sa prisilnim plakanjem i inkontinen-

629

ciju bešike bez patoloških promjena u piramidnim prugama i bez ikakvog po­višenja refleksa — mora se zaključiti, da se kod bolesnice razvio jedan t e š k i , k r o n i č k i p a t o l o š k i p r o c e s s u p k o r t i k a l n i h g a n g l i ja v e l i- k o g m o z g . a i p o k a z u j e s l i k u b o l e s t i , k o j a s p a d a u g r u p u W 1il s o n o v e b o l e s t i ( p r o g r e s i v n a l e n t i k u l a r n a d e g e n e r a c i j a ) . (Autoreferat).

Dr. H e r z o g Ivan: Htio bih upozoriti na neke činjenice, p o kojima mi se črni, da nije opravdano, da se slučaj o kojem je g. predavač referirao, svrsti u grupu Wi lsohovih slučajeva i da se napusti po drugim kolegama postavljena diagnoza paralysis agitans.

W ilson u definiciji svoje bolesti kaže, da se uvijek razvija kod mladih osoba, dok je spomenutoj bolesnici preko 50 godina dakle obično doba razvitka paralysis agitans. Raspoloženje bolesnice je deprimirano, kao što je to pravilo kod paralysis agitans, dok je kod W ilsonove bolesti redovita neka euforija, tako da bolesnici pravo ni ne osjećaju težine svojeg položaja. Spastički izraz lica ko ji g. predavač nazivlje »mijopatičkim«, svakako je posve drugi nego kod W il­sonove bolesti, gdje nalazimo karakterislički nacereno lice s otvorenim ustima i salivacijom.

Treba da točno razlikujemo W ilscnovu bolest, kao n ozob šk u jedinicu, označenu jasnom kliničkom slikom, od oboljenja corpusu striatuma u rpće. W il- sonova bolest je posebna ciroza jetara kod mladih ljudi, koja za živa ne čini simptoma sa strane jetara, ali koju prati neurološki sindrom, ko ji nazivljemo ekstrapiramidalnim, a prouzrokuje ga skleroza ili smekšanje nucleusa lenti- formisa.

Simptomi ekstrapiramidalnih pruga dolaze još i kod W estphal-Strümpellove pseudoskleroze i paralysis agitans, a novija pat. anatomska istraživanja su u svim tim bolestima dokazala lezije baš u nucleusu lentiformisu (Autoreferat).

Dr. S t a n o j e v i ć : Reflektira u kratko na prim jetbe Di-. Herzoga, koji veli da kod ovog slučaja navedeni simptomi ne mogu dozvoliti diagnozu oboljenja supkortikalnih ganglija, što spada u skupinu t. zv. W ilsonove bolesti, pošto kod iste mora biti »m lado ili pubertetu odgovarajuće doba«, »salivacija«, »neritmi- čan tremor«, i »euforično duševno stanje«.

Ne odgovara faktu nikako, da se bolest m ože razviti samo kod mladog ili u pubertetu čovječjeg bića, jer u pošljednje doba ne samo klinički i ne samo od m oje strane opažalo se, da su takovi bolesnici bili u dobu oko 40 i 50 godina, nego, jasno se sjećam, prije 8— 9 mjeseci b io sam prisutan kod jedne sekcije sa psihiatričke klinike u W ienu, koja je pokazala takodjer jedan slučaj W ilso­nove bolesti konform no sa kliničkom diagnozom kod jednoga čovjeka u 6 de­ceniju. Slučaj H. Deutsch (Jahrbücher für Psychiatrie 1917., X XX V II Band, 1. i 2. Heft) donosi takodjer jednu 36 godišnju bolesnicu. Istina je, da se takova bolest razvija ponajviše kod mladih individua, ali posljednja patološko-anatom ­ska iskustva kao i klinička dokazuju nam, da se m ože razviti i kod starijih.

Još manje postoji tvrdnja dr. Herzoga, da trem or kod W ilsonove bolesti ne smije imali ritmičan karakter. W i l s o n sam (Brain 39 u. Lewandovskys Handb. der Neur. 4) osobito polaže važnost na postojanje autom atićkog kretanja i oso ­bito ritmičan tremor, nalik kao kod paralysis agitans, a osim toga po katkad nastupajuće toničke grčeve. G o w e r s je već prije opisao slučajeve sa teta- noidnom koreom . S t r ü m p e l l o v i slučajevi pokazivali su takodjer čitav skup automatičkih kretnja. K od slučaja C a s s i r e r a (Neurol. Centralblatt 1913.) E c c o n o m a (Zentralbl. für die ges. Neur. und Psy'ch. X.LIII. 1918. H. 3. bis 5.), kod S t o e k e r a , kod 2 slučaja od S t i e r a (Neurol. Zentralbl. 1917.), kod jednog slučaja od H. D e u t s c h (Jahrbuch für Psychiatrie 1917. X XX V II. Band1. u. 2. Heft) ne nalazimo ni na kakove spontane kretnje. Šta više, pošte se bolest ne ograničuje tačno samo na nucleus lentiformis, specijelno na globus

630

pallidus, tu i tamo na putamen u patološko-anatom skom smislu, nego i na co r ­pus striatum, thalamus opticus, tc uslijed toga vidim o po nekada kod skupa opisane bolesti izraženo i koreatičko-atetotičko drhtanje ne samo na jednoj, nego i na obje strane tijela, kao što o tome pišu C. V o g t (Journal für Psych. 1911), V o g t i F r e u n d (Journal für Psych. und Neur. X X IV . Ban. 1 i 2 Heft 1918), V o g t i O p p e n h e i m (Journal für Psych, und Neur. 1918).

Ni salivacija ne m ože se nikako uzeti kao karakterističan, mjerodavan simp­tom kod obolenja supkortikalnih ganglija velikog mozga. Ona je samo jedan simptom teških organičkih cerebralnih procesa kao bulbarne paralize, pseudo- bulbarne paralize, cerebralnih tumora itd. Isti simptom kod skupine te bolesti može, ali ne mora postojati, jer zavisi od intenziteta razvitka patološkog p r o ­cesa i smatra se kod spomenutih teških moždjanih bolesti samo kao jedan pra­teći simptom.

Isto lako m oram o sa svim pobiti mišljenje, da je za oboljenje supkortikalnih ganglija velikog mozga ili za W ilsonovu bolest sa psihičkog gledišta važno, da bolesnik, bude euforičan. K od W ilsonove skupine bolesti kao što* nam dokazuje klinika i ci;ela u literaturi sakupljena iskustva, ne postoji nikakova baš karak­teristična duševna anomalija. N ego je fakat, da m ože kod jednog bolesnika p o ­stojati depresivno stanje sa prisilnim plakanjem (Ecconomo, Dziembovsky i moj posljednji slučaj), kod drugoga opet euforija sa prisilnim smejanjem, po gdje gdje slaboumnost (Oppenheim), a U drugom opet slučajh baš n ikakove -psihotičke pojave.

W ilsonovi simptomi, koje je on u svojih 12 publiciranih slučajeva naglasio, bili su slijedeći: hipertonija u muskulaturi obraza, trupa i okrajina, dizartrija i disfagija bez ikakovih pojava lezije piramidalnih pruga, prisilno plakanje ili smijanje bez svake kljenuti s autom atičkim trem orom i post mortem bilateralno sim etričko omekšanje od corpus striatum, osob ito putamena i po katkada ciroza jetara. Dalnja klinička opažanja i sekcije, kao što iz literature m ožem o vidjeti, proširila su i upotpunila cio pojam tako zv. W ilsonove bolesti. Dakle W ilso- nova bolest nije n ikakovo obolenje sui generis, nego jedna skupina, u koju Strümpell sa pravom ubraja pseudosklerozu, W ilsonovu i srodne bolesti i g o ­vori o jednom am iostatičkom sim ptom atičkom kom pleksu. Isti kom pleks amio- statičkih poiava, glavni znak i W ilsonove bolesti, izražaje se na dva načina i to: ili u abnormalnom spazmu tjelesnih muskula ili pako u tremoru. K od jednog istog bolesnika mogu se zaista pojaviti obje m odifikacije i kod članova jedne te iste porod ice m ože biti izraženo sad jedno sad drugo jače ili slabije.

Pošto dakle od predavača spomenuta bolest nosi sve kriterije oboljenja supkortikalnih ganglija velikog mozga, mora se ona i uz najstrožu kritiku ta ­kovom držati i nazvati (Autoreferat).

Dr. S t a n o j e v i ć : Dem onstrira jednog osamnaest godina starog bolesnika, koji je od siromašnih radničkih roditelja. Po iskazu n jegovog oca imao je u drugoj godini svoga života neku bolest sa vrućicom. K ao dijete uvijek je b io duševno i tjelesno slab i vječiti nišan za podrugivanje u svojoj okolini. On je doprem ljen 16. maja ove godine u zemaljski zavod za um obolne u Stenjevcu, gdje pregledanje n jegovo duševno i tjelesno daje slijedeću sliku:

Malen, slab, nerazvijen, tipička slika jednoga patuljka. Lubanja jako asi­metrična. Pokazuje izražene spoljašnje degenerativne znakove sa silno velikim i klopavim ušnim školjama. Kriptorhizam, Na vrhu čela jedna 5 cm. dugačka zarastica (egzostoza). Zjenice srednje široke, jednake, okrugle, na svjetlo i a k o ­modaciju reagiraju dobro. R efleksi povišeni, jednaki. Na okrajinama epifize nešto odebljane. Trbuh pastozan, kao naduven. Štitna žlijezda ne da se opipati.

U psihičkom pogledu bolesnik je, kao što vidim o nemiran, nepažljiv, ne reagira na poziv, gleda ovam o, onamo, ne da se fiksirati, 'jako ie bojažljiv. Hod potežak, nezgrapan. Ponajviše je miran, od vrem ena do vrem ena uzrujan, iz-

631

grebe se i ošteti sve, što mu do ruku dodje. Haljine kao takove ne pozna. Danu mu hranu zgrabi halapljivo i proždere je kao životinja instinktivno. Preko dana ponajviše čuči kao antropoidan majmun, Na poziv da imitira svi­rača, grebe stereotipno po klupi. G ovor mu je nerazvijen i ograničen samo na n ekoliko neartikuliranih riječi: »ma-ma« itd. Pokazuje tendenciju za eholaliju. Inače je jako nečist, pušta v o d u i blato ma gdje i tom prilikom umiva se sa m okraćom , a blato tura u usta. Pred noć, kad treba spavati, skoči na krevet kao na četiri noge i zgrči se lcao životinja.

Kad uzmemo u obzir cio tjelesni i duševni nalaz, moramo reći, da se tu radi o slaboumnosti najvišeg stepena (oligofrenija) i to o i d i o t i z m u , koji nam predstavlja jedno bolesno biće, a to leži na granici izmedju čovječjeg i ž i­votinjskog stvora. Taj slučaj pokazuje nam, da ne samo atavizam može doći do svoga značaja, nego da se može manje ili više pojačati. (Autoreferat.)

Dr. H e r z o g Iv.: Ne mogu pristati na to, da se kretinski idiot, kojega je g. dr. Stanojević prikazao usporedi s majmunom ili pitekantropem , dotično da se psiha idiota prikaže kao atavizam i analogon životinjske psihe.

Životinjska psiha je u sebi savršen aparat, koji posve odgovara zadaći, koja mu je namijenjena u borbi za opstanak, dok je psiha idiota jedan pokvaren stroj, koji ne može da funkcionira, pa ne može da omogući njegovom nosiocu opstanka bez tudje pom oći. Da je idiotizam samo atavizam, dozvoljavao bi nam uvid u jednostavnije životinjske psihfe. A li mi znamo, da se ne m ožem o ničemu, naučiti iz studija idiotske duše, što bi nas dovelo dalje u psihologiji životinje. K od idiota se psiha nije mogla razviti, jer su joj bitni dijelovi razoreni, te su samo nesuvisle ruševine preostale. (Autoreferat.)

Dr. Č a č k o v i ć : Ovaj drugi slučaj doziva mi u pamet jedan pokret, što je prije kojih dvadeset godina zanimao znanstveni svijet Europe, a poglavito S je­dinjenih država sjeveroam eričkih. R azvoj i stanje toga pokreta vrlo jc iscrpivo izložio Guermonprez u svom djelu L'assassinat medical et le respect de la vie humaine. Radi se o tom, da se ljudskome društvu dade pravo, da uništi indi­vidue, koji su neizlječivi ili nepopravivi, koji su na teret i #muku sebi i okolini, koji su na štetu ne samo sami po sebi već i po svojim potom cim a. K od indi­vidua, što ga tu vidim o, ne trebam o imati nikakovih eugenetskih obzira, tu je narav već učinila svoje, jer takav stvor nije sposoban za rasplod. U ovom slu­čaju radi se jedino o tom, da je takav individum samo na teret i na muku svojoj okolini, tu jedino moramo žaliti što ne imademo Taiget, tu moramo m i­sliti da su stari G rci bili napredniji, pa mislim da se nitko ne bi protivio tome, da se unište takovi individui. Druga je stvar u pogledu neizlječivih bolesnika i opet takovih degeneriranih individua, koji ne samo da su sami na štetu o k o ­lini već takodjer time što radjaju degenerirane potom ke. K od degenerirarnih in­dividua, kod zločinaca, mislim da bi se uništenje nepopravivih i osobito pogi­beljnih zločinaca imalo smatrati samoobranom baš tako kako se branimo cd tigra ili vuka. Najteže je pitanje, šta da se učini s onim jadnim bolesnicima, koji od zlobitnih novotvorina, bolesti srca, bubrega ili centralnoga živčevlja pate se i umiru tjedne i m jesece uz najgroznije muke te preveliki teret okolini. Tu je višeputa okrutnost život produljivati, te bi bila za bolesnika naiveća bla­godat, da se skrati. T o bi se naravski smjelo učiniti samo pod najstrožim kaute- lama, koje bi isključile svaku mogućnost zloporabe. Bilo bi to moguće, ako bi na poziv bolesnika samoga ili nekoga tko je po krvi ili po pravu prvi ovlašten da zastupa njegove interese, tri liječnika, koji uživaju osobito povjerenje i poštovanje, izjavila da je bolesnik neizlječiv i da se n jegove patnje ne mogu trajno popraviti, te ako bi bolesnik ili n jegev zastupnik- morali da na taj pra­vorijek pristanu i da ga eventualno još i oblasti potvrde.

Dr. S t a n o j e v i ć : Istoga sam mnijenja sa profesorom Dr. Čačkovićem , da bi takove slučajeve feškog idiotizma i tjelesne nakaze trebalo uništiti sa

5

632

gledišta rasne higijene, ali to bi se dalo učiniti samo sa prom jenom kodeksa zakona, To je pitanje bilo već predmetom velikih pregovora u inozemstvu.

Na prim jetbu Dr. Herzoga, da se ne radi o jednom majmunu nego o b o le ­snom čovjeku, koji je tek poslije r o djenja duševno obolio, spominje, da nitko nije o tom e govorio, da je naš bolesnik majmun, nego da je isti bolestan stvor na granici čov ječjeg i i životinjskog bića. Od kada je ovaj bolesnik bolestan, to mi ne znamo, jer smo to čuli samo od njegovog oca. D aklem se ne može nikako govoriti o hereditarnoj opterećenosti, jer mi to nismo mogli osobno iskušati. Ovaj slučaj m ože se samo u cijelom razvitku u filogenetičkom smislu dovesti u neku vezu s atavizmom na tem elju teške duševne bolesli i spoljašnjeg njegovog izgleda, pošto jasno podsjeća na majmuna.

Predsjednik dr. L o c h e r t : Prelazim o na treću tačku dnevnoga reda. U pitanju N u m e r u s a c l a u s u s a predlažem u ime odbora slijedeću rezoluciju:

»Zbor liječnika Hrvatske i Slavonije uvidja, da pomanjkanje liječnika u prostranim krajevima pojedinih oblasti (kod nas na pr. u Lici) silno oteščava uspješno suzbijanje raznih zaraznih bolesti i. provadjanje nužnih zdravstvenih odredaba, te da narod u tim krajevima radi poman'kanja' liječnika stradava. Zbor liječnika konstatira žalosnu činjenicu, da se većina liječnika sklanja u gra­dove, jer misli, da će tamo naći povoljnije uvjete , za privredu.

Pojmimo, da ministarstvo narodnog zdravlja želi i nastoji, da se u interesu javnog zdravstva nadju liječnici za sve krajeve naše dom ovine te da se tako očuva naš narod, koji je i onako u ratu dosta stradao, a i sada uslijed prometnih i inih neprilika još uvijek stradava.

Zbor liječnika ali drži, da se uredbom numerusa claususa toj nestašici li­ječnika ne će doskočiti, jer se ovako ne će ni mladji liječnici m oći prisiliti, da odu u krajeve, koji su danas bez liječnika.

Naredba o numerusu claususu je izim toga po našem shvaćanju nepravedna i vrlo opasna uredba, te b i se m ogla u eri oštrih stranačkih borba izrabiti protiv politički nepoćudnih kolega. Pomislimo samo na numerus clausus prošlih v re ­mena — za odvjetnike. U slobodnoj dem okratskoj državi mora biti zag iranto- vana potpuna osobna sloboda.« (Rezolucija se prima).

A sada Vas, gospodo, molim, da povedem o debatu o tome. kako bi se moglo doskočiti nestašici liječnika na selu. Promislite, da ima kctareva sa 30.000 sta­novnika, koji kao n. pr. Dol. Lapac itd. već nekoliko godina nemaju liječnika i koji brzojavno zahtjevaju, da im se napokon liječnik pošalje.

Razvi e se dugotrajna i svestrana debata, u kojoj se glavno istaknulo: Neka vlada dostojno plaća liječnike, pa makar i uz 400% doplatka — pak će d o ­biti liječnike i za najgore krajeve. Treba uvažiti, da je liječnički stalež sasvim drukčiji no drugi, jer liječnik u razmjerno vrlo kratko vrijeme, što je fizički potpuno sposoban, mora da zasluži toliko, koliko drugi staleži u mnogo većem razmaku vremena. Treba nadalje uvažiti, da su mom entano abnormalne prilike — za 5— 6 godina bit će i odviše liječnika za gradove, (u Pragu na pr. preko 500 medicinara iz SHS, oko 50 ih baš sada svršava!) pak će stanovit dio biti prisi­ljen, da podje na selo. Čemu dakle da se sada to pitanje forsira, dapače da se ide i za prisilnim sredstvima, dok će se u dogledno vrijem e samo regulirati? Svako prisilno sredstvo, da se naime sa strane vlade m ože ma tko izaslati na izvjesno vrijeme na selo, vrlo je opasan ekspediens, jer bi se i tu mogla uplesti,, politika! i stradavali bi u prvom redu politički nepoćudni. Ta mi hoćem o da budemo zaista demokratska država — svaka je dakle policajna mjera neopravdana, te imade više loših no dobrih sirana. Prije bi bilo opravdano, da se takva vlast preda staleškom društvu, dakle zboru, da on odredjuje liječnike za izaslanje. Protiv toga se istaknulo, da takva akcija u krilu zbora ne bi uspjela, da bi doživjela potpuni fijasko. Numerus clausus takodjer ne će pom oći, i to je uda­rac u vodu. Ograničenje osobne slobode ne slaže se š današnjim demokratskim

<?633

shvaćanjem. Treba naći drugi izlaz, da se neugodna mjesta učine ugodnima, 11 prvom redu: pristojan stan, besplatan podvoz, pristojna plaća. Imade sada 72 Stipendista medicinara, neka ih se izašalje. No valja pričekati, dok svrše — a po ­treba je sada, liječnika treba momentano. M ožda bi bilo uputno, da s i odboru prepusti, pa da on sve izradi, što bi se moralo kolegam a dati i osigurati.

Dr. F r i e d : K ao bivši kotar, liječnik, koji je kroz dulji niz godina iskusio sve tegobe ladanjske prakse baš u toj razvikanoj Lici, ukratko reflektira na sve iz­vode predgovornika, te na temelju svog iskustva preporuča ova sredstva, koja će om ogućiti, da se dobrovoljno jave kolege za” takova mjesta (na pr, u L ici): prvo: neka se liječnicima dade pristojni fiksum, i obzirom na današnje teškeprilike, makar i 300% skuparinskoga doplatka, drugo:' neka se uzmu liječnici od ma kuda, makar i medicinari viših semestara, i oni će pom oći, kako smo vidjeli za vrijeme zaraznih bolesti, kod cijepljenja itd,, u prvom redu Stipendiste; treće : neka se bezuvjetno priskrbi li ečniku pristojan stan, to izisuje njegov am- bulatorni rad, a iziskuje jednako i njegova osoba, koja uslijed teškog fizičkog i duševnog rada mera da nadje u stanu odmor, okrjepu i higijenski besprikorne uvjete; četvrto: zakonom ili bar naredbom strfktno odrediti, da ostaje samo najviše dvije godine na takvom mjestu, a onda da će biti premješten u bolje kra­jeve; p e to : što prije regulirati odnošaj oblasnog liječnika prama političkim ob la ­stima; sada, kad imamo posebno povjereništvo za zdravstvo neka cjelokupna zdravstvena agenda, dakle i liječnički staleš, potpadne lih pod njegovu kom pe­tenciju; oblasni liječnici, osobito općinski i kotarski, mora da imaju potpunu ga­ranciju, da ih ma kakav kotarski predstojnik ili dapače pristav ili sudac ne će proganjati i šikanirati, dapače po žandarima tobože na službene funkcije vijati; tu garanciju imat će samo onda, ako će stajati pod kom petencijom pretpostavlje­nih oblasti svoga staleža, pod kom petencijom ljudi, koji će s podredjenim lije č ­nikom postupati kao s graduiranim gradianom i kolegom .

Prima se, da će odbor ove točke uvažiti i prednesti na kom petentnom fo ­rumu.

E v e n t u a l i a .Dr. H ü h n : Medju naše nečisto rublje, koje moram o u našim redovim a

tem el,ito očistiti, spadaju i l i j e č n i č k e svjedodžbe. Svaki se dan dešavaju slučajevi, da pacijenti bez ikakve opravdane zdravstvene podloge zahtijevaju svjedodžbu — osobito za putovanje i inozem stvo — i žalibože liječnici u m nogo slučajeva p o dlegnu i izdavaju takve svjedodžbe. Dapače, sami uredi najviše gri­ješe, jer oni radi ma kakve trice zahtijevaju formalno svjedodžbu i preporučuju kom petentu, da se na liječnika obrati. G ovornik govori iz iskustva, jer imade u vlastitoj ordinaciji često dnevno 2— 3 takvih — kom petenata! Moli, da se pri sutni kolege svojom staleškom čašću obvežu, da će najrigoroznije postupiti kod izdavanja svjedočaba.

Dr, K u h a r : spominje, da je navodno vlada izdala naredbu, da se ograniči izdavanje liječ. svjedočaba na uredovne liječnike — no dosele nije prim io, toga riiešenja.

Dr. Č a č k o v i ć : Najbolje je, da se naredbom točno ustanovi, u k o :em se slučaju imadu svjedodžbe izdati. Navadja drastične slučajeve puke birokratske form alnosti i izigiavanja važnosti i ugleda liječ. svjedodžbe. Treba revidirati propise i umanjiti potrebu svjedočaba.

Dr. L o e h e r t : Vlada dosele nije predala javnosti takvu naredbu, kako ju je spom enuo kol. dr. Kuhar, i to s razloga ženantnosti, jer takve naredbe d o ­laze u ruke svih činovnika, dakle i upravnih i nižih, što b i svakako m oglo imati i loš upliv na odnošaj oblasnih organa prama liječniku.

K onačno se prima predlog dra. Hühna s dodatkom dra. Čačkovića.

KNJIŽEVNOST.Novija književnost o dizenteriji.

1. L. B r a u e r : Die Ruhr, ihr W esen und ihre Behandlung, Berlin 1918.2. V i n c e n t e t M u r ate t : Dysenteries, cholera asiatique et typhus exan-

thematique. Paris 1917,3. A . F. H u r s t : M edical »diseases of the war, (C h a p ter 'll: Dysentery.)

London 1917.4. M a t t h e s und K r u s e : Ueber die Ruhr. Verhandlungen der ausseror­

dentlichen Tagung des Kongr. für innere Medizin in Warschau, W iesbaden 1916,5. A . G a l a m b o s : Kriegsepidemiologische Erfahrungen. (Pag. 134— 154,

Dysenterie), W ien— Leipzig 1917,6. S c h i t t e n h e l m : Ueber die Behandlung der bazillären Ruhr mit beson­

derer Berücksichtigung der Serum- und Vakzinetherapie. Therap, Monatshefte 1918. Nro. 4. $

7. P. R a v a n t e t G. K r o l u n i t s k y : Les etats dysenteriformes et les dy­senteries au cours de la guerre. Revue generale de pathologie de guerre par P.— E, W e i l , No. 2, pag. 101— 122. Paris 1916.

Ratna su iskustva mnogo doprinijela poznavanju infekcijoznih bolesti. Veliki broj oboljelih i posebne prilike rata omogućile su točnije proučavanje semijotike, le reviziju bakterijologije u pogledu dijagnostičke valjanosti, proširili su naš pogled na epidemijologiji.! i odredili time jasnije smjer naših profilaktičkih mjera, i napokon je tako bila pružena mogućnost, da se na velikom materijalu prouči djelovanje no­vijih terapeutika, u glavnome dakle djelovanje sero- i vakcinoterapije. S toga je literatura o infekcijoznim bolestima porasla za vrijeme rata u neizmjerno, a i is­kustva pojedinaca su vanredna, budući da se mnogome pružio bogat materijal. V eć za vrijeme rata pojavili su se pokušaji, da se sakupe sva vlastita i tud ja iskustva, a bilo je to nužno, jer se naše naziranje u mnogome s temelja promijenilo.

Od svih akutnih infekcijoznih bolesti javljala se najgušće dizenterija. Predratno naše znanje o toj bolesti dalo bi se u kratko formulirati ovako: dizentel'iju smiješ dijagnozirati samo, ako nadješ bacile dizenterije u stolici. Nekoji istaknuti kliničari zabacili su već početkom rata ovakvo shvaćanje, ali trebalo je još mnogo vremena, dok je to kliničko stanovište bilo općenito priznato. Čim se dokumentirao fijasko bakterijološke dijagnoze, porastao je interes za semijotiku: dok smo vidjeli jedini spas u bakterijološkoj dijagnozi, nije imalo smisla, da se mučimo detaljima kliničke simptomatologije, ali ta je opet stupila u sredinu interesa, kad se pokazalo, da bak- terijologija ne može da vlada apsolutistički nad klinikom.

T o vidimo i jasno u maloj m onografiji (115, str.) hajmburškog interniste L. B r a u e r a. U klasičkcj formi opisuje semijotiku i kliničku dijagnozu dizenterije (bacilarne i amebne), terapija mu je posvema klinički fundirana, a patogenetska razmatranja stoie isto u znaku klinike. Knjiga da je pisana na temelju zrelog liječ­ničkog upoznanja. Bakterijologija je takodjer dosta opširno prikazana u koliko je korisna klinici; najopširniji njezin je dio o amebama dizenterije. 1 epidemijološka iskustva autorova su ozbiljna i baš za naše prilike interesantna, pošto su u glavnome sabrana na Balkanu, gdje je autor boravio dvije godine s njemačkom vojskom. U profilaksi preporučuje uz općenite higijenske mjere i profilaktično cijepljenje sa polivalentnom vakcinom po B o e h n c k e-u (toxisch-antitoxischer Ruhrbazillen­im pfstoff: Dysbacta) '

U kliničkom pogledu najoštrije stanovište zauzimaju V i n c e n t i M u r a t e t . Oni u kliničkom smislu niti ne poznaju dizenteriju. već samo »dizenterički sindrom <, i za to čitamo u njihovom poglavlju II. »Diagnostic des dysenteries« kaö § 1.: »D ia­gnostic du syndrome dysenteriques«, te kao § 2: »D iagnostic de la nature de la

635

dysenterie«, U profilaksi preporučuju u prvom redu profilaksu ličnu, te polažu ve- • liku važnost na izolaciju svih sumnjivih kao i nosioca bacila, te na uništavanje muha,

koje su njima epidc-m 'jološki vrlo važne Napokon preporučuju i oni pokušaj s a k ­tivnom imunizacijom,

H u r s t bavi se samo u kratko bacilam om dizenterijom, glavna mu je rasprava o dizenteriji amebnoj. Jednu njegovu izreku ćemo ovdje preštampati, ne samo za to, što je vrlo karakteristična zai njegovu dikciju, nego što je zbilja pamćenja vrijedna. Rasprava o dijagnozi počima mu ovim markantnim riječima: »In ang neighborhood in w hich dysentery is known to occur, every case of diarrhoea should be regarded as a possible case of dysentery, and if b lood or mucus or both are passed or if tenes­mus is well marked, it should be regarded as a probable case of dysentery. Othen causes of similar symptoms, the most important of which is a growth of the pelvic colon or rectum, should not bi forgotten«. (U susedstvu dizenterije, trebalo "bi svaki slučaj proljeva shvatiti kao mogući slučaj 'dizenterije, a ako ima krvi ili sluzi ili oboje ili ako je tenezam izrazit, trebalo bi ga shvatiti kao vjerovatni slučaj dizen- terije. Ne smije se zaboraviti drugih razloga sličnih simptoma, najčešće nerast u pelvičnom kolonu ili u rektumu).

Svi ovi autori imadu dobrih iskustva sa seroterapijom dizenterije, u koliko se aplicira u ranijem stadiju bolesti i u dosta velikim dozama (40 do 80 cm3 na boles­nika). H u r s t preporuča jedino intravenoznu aplikaciju, dok su B r a u e r kao i V i n c e n t i M u r a t e t zadovoljni sa supkutanom. Inače zastupaju u terapiji prin­cip čišćenja crijeva.

Na varšavskom kongresu njemačkih intemista referirao je opširno o bakterijo- logiji dizenterije K r u s e , o klinici M a t t h e s . Referat njegov obuhvaća svu važ­niju literaturu o dizenteriji i sintetizira je sa svojim vlastitim iskustvom u jednu za­okruženu sliku, te posvećuje mnogo pažnje i terapiji. Diskusija, ko ja je slijedila, nadopunjava mnoge detajle. Istaknuti nam je K a u f m a n n o v e izvode (iz k li­nike A d. S c h m i d t a) o kronićkoj formi bacilarne dizenterije, koje referent nije spomenuo.

G a l a m b o s ne donaša u svojoj knjizi zaokruženu sliku ni o jednoj bolesti, nego nadopunjuje samo po obilnim vlastitim iskustvima prijašnju literaturu. Kako je knjiga napisana u doba, kad još nije bio kod svih liječnika jasno odredjen stari klinički smjer u proučavanju infekcijoznih bolesti, a dizenterije napose, to su njegove rasprave u neku ruku’ polem ične: u pitanju dizenterije naginje smjeru kliničkom. Iz istih razloga nije mu još ni smjer terapije odredjen. Terapiji serumom priznaje i on donekle uspjehe, ali ne shvaća to djelovanje specifičnim, a kod težih slučajeva nije od seruma vidio nikakove koristi. Evidentno je, da nije uzeo u obzir, da serum može specifičnim uspjehom djelovati samo, dok nije došlo do teških anatomskih promjena. K ao novo sredstvo preporuča Methylenum coeruleum per os, 0.2 šest put dnevno u 4 satnim intervalima, kroz 6 do 8 dana. V idio je od toga promptno d je lo ­vanje u teškim slučajevima.

S c h i t t e n h e l m o v a rasprava o terapiji dizenterije vrlo je pregledna, a bazira na širokim iskustvima i racijonalnom shvaćanju patogeneze. Pitanje dijete formulira općenito ovako- »Im allgemeinen aber hüte man sich davor, durch allzu- prosse Nahrung sentziehung dem an sich schon drohendem G ew ebsverlust V orschub zu leisten . . . Ich bin daher von Anfang an dafür eingetreten, dass die Ernährung der Ruhrkranken bald eiweissreich, reizlos, leicht verdaulich, leicht resorbierbar und kotarm sein soll,wobei man die Nahrung öfter und in kleinen Mengen ver­abreichen soll«. U medikamentoznoj terapiji preporuča i on purgiranje i adstrin- gencija uz irigacije, a zabacuje bolus alba te ugljen. Narkotika (Opium, Morphium, Codein) ne rabi sistematično, nego samo da bolesnika primiri na nekoliko sati, a suvereno mu je sredstvo za tenezam atropin u supkutanim injekcijama. V eliku va ž ­nost polaže na pravodobnu aplikaciju kardijaka, no najopširnije se bavi specifičnom

636

terapijom. Sa serumom imade najboljih iskustva, koje ovako resimira: »Die Dysen­terie ist gew isserm aßen eine D ipbterie des Darmes.. Es ist demnach naheliegend, dass man sich bei der Serumtherapie der Dysenterie und ihrer Ausführung von ähn­lichen Prinzipien leiten lassen muss wie bei der Diphterie . . . Das Ideal wäre, r*enn jeder Fall von Dysenterie, vor allem da wo Kruse-Shiga-Ruhr in Betracht kommt, sofort energisch mit Serum behandelt werden könnte, wenn damit auch natürlich, wie bei der Diphterie, viele Fälle eine spezifische Behandlung bekämen, die ohne diese Behandlung gleichfalls zur Heilung führten«. Nu radi poteškoće u nabavi se­ruma i radi nesigurnosti doziranja, koja zahtjeva velike kohčine seruma (on inji- cira poprečno 3 do 4 dana za redom po 60 do 100 cm . 3 a potom još 2 do 4 dana manje količine 60— 30 cm 3) postavlja ove indikacije za uporabu seruma: 1 , laki slu­čajevi, kod kojih postoje dulje od 3 do 4 akutne pojave (naime krvarenje, tenezam i kolike) a koji ne naginju poboljšanju^ 2 . svi slučajevi, ko ji su od početka toksični ili uopće jako teški; 3. svi slučajevi, ko ji idu češće od 12 puta na 24 sata napolje i koji osobito pate. Osim seroterapije ima autor iskustva i s vakcinom. Rabio je B o e h n k e o v t e r a p e u t i č n i preparat »Dysbacta« i preporuča daljnje poku­šaje prvo tam o gdje nema na raspolaganje seruma, a drugo u kom binaciji sa se- lum om . Na koncu svoje radnje spom inje još u kratko terapiju kroničke d izen ­terije.

Ekskvizitno kliničko stanovište francuskih autora u pitanju dizenterije pro­izlazi iz referata R a v a n t a i K r o l u n i t s k o g , koji obuhvaća francusku litera­turu od maja 1915. do avgusta 1916. god. Evo njihove definicije: » . . . nous apel- lerons dysenterie ou etat dysenterieforme tout desordre intestinal serieux s'accom- pagnant de selles liquides a'bondantes, parfois glaireuses, sanguinolent, puriform es« -— i evo njihove klasifikacije: 1 . »etats dysenterieform es et dysenteries non speci- fiques« — računaju ovamo u prvom redu dizenteriformne proljeve ex ingestis, kako su to vidjeli poslije okusa kruha, koji je bio inficiran s aspergillusom ili nakon pive, koja je bila puna kolibacila; 2 . »etats dysenterieform es en rapport avec les maladies generales« — u glavnome infekcije paratifozne; 3. »dysenteries specifiques«, i toa) Dysenterie bacillaire, b) Dysenterie amibienne, c) Autres varietes de dysenteries, uračunajući ovamo infekcije sa spirilima (Dysenterie spirillaire), sa Lamblia inte­stinalis, sa Trichomonas, sa flagelatima (Dysenteries polyflagelees) kao i dizenteri­formne proljeve uslijed helmintijaze (Dysenteries determinees par des vers dans 1’ intestin), te citira ovake slučajeve kod infekcije crijeva sa trihocefalom (O r t i c o n i et M e p o e u x : Sur l'etiologie de quelques diarrhees et dysenteries rebelles — Societe de pathologie exotique, 10 mai 1916); 4. kao četvrtu klasu spominje dizen­terije nejasne etijologije ili atipične sim ptom atologije (Dysenteries cam ouflees).

Dr. B. S t e i n .

Razne vijesti.N o v i č la n o v i .

Zboru pristupiše kao redoviti članovi: Dr. I. än d l e r Dragutin, sukrom. liječnik, B jelovar; Dr. K o l i b a š Mijo, pom oćni liječnik bolnice, Osijek.

Is tu p ili iz Z b o r a li je č n ik a .

Svoj istup iz »Zbora liječnika« — bez naznake razloga — prijaviša: Dr M i­roslav H a l a d i , kr. kot. liječnik u m. u Zagrebu i Dr, Jovan M o a č a n i n , gr. kot. liječnik u m. u Osijeku.

637

Im e n o v a n ja ,

Unapredjen je dr. Radenko S t a n k o v i ć , šef zdrav, odsjeka za Hrvatsku, Slavoniju i Medjumurje, u IV. činov, razred, — Dr, Košta M l a d e n o v i ć. kr. župan, fizik i ravnatelj opće javne župan, boln ice u N ovoj Gradiški, in sp ek ­torom ministar, narodnoga zdravlja u Beogradu. — Reaktiviran je um. kr. žu­panijski fizik VII, čin. razreda u Varaždinu dr. Kolom an W u n d e r l i c h , te u istom svojstvu i berivima dodijeljen na službovanje zdravstvenom odsjeku za Hrvatsku, Slavoniju i Medjumurje.

Predstojnik kr. zem, bakteriološkog zavoda.u Zagrebu dr, Ljudevit G u i s c h y im enovan je predstojnikom Pasteurovog odjela kod kr, zem. bakt. zavoda u Zagrebu u VII. činov. razr, sa sustavnim berivim a; dr. Otto L ö w y predstojni­kom bakteriološkog odjela k od kr. zem. bakt. zavoda u Zagrebu u VIII. činov. razredu sa sustavnim berivima.

Kr. žup. fizik u G ospiću dr. A dolf S c h e r z e r ostaje na svoju vlastitu molbu i nadalje na dosadanjem mjestu službovanja kod kr. kot. oblasti u Senju. — Sukromni liječnik Dr. M arko T o m i č i ć im enovan je kr žup. fizikom u VIII. čin, razr. sa sustavnim berivim a i dodijeljen na službovanje kr. žup. oblasti u Gospiću.

Opć. liječnik u Slatini dr. Pavao F r a n k kr. katar, liječn ikom u X. činovn, razredu sa sustavnim berivima i dodijeljen na službovanje u svojstvu primarnog liječnika bolnici u Čakovcu. — Dr. Aleurd K ö n i g kr. kot. liječnikom u X. čin. razredu sa sustavnim berivim a kod kr. kot. oblasti u Perušiću.

U m ir o v lje n je ,

Njeg. Vis. Nasljednik Prest. A leksander ukazom od 14. jula 1919. um irovio’ je ureda radi trajno dra. Vladimira K a t i č i č a kr. vrh. zdravstv. nadzornika u Zagrebu.

P o d je lb a b a k t e r io lo š k o g z a v o d a .

Ministar narodnoga zdravha riješenjem od 28. oktobra 1919. pod br. 22.745 odobrio je, da se u kr. zem. bakteriološkom zavodu u Zagrebu zavedu dva pred- stojništva i to jedno za bakteriološki i jedno za Pasteurov odio. Adm inistracija se povjerava predstojnišćvu bakteriološkog odjela.

Ž a lo b n a 1 s v e č a n o s t .

Profesorski zbor medicinskoga fakulteta sveučilišta kralj. SHS u Zagrebu priredjuje dne 18. studenoga o. g. u 11 sati u velikoj predavaonici m Grfološko- biološkog instituta žalobnu svečanost za nedavno umrlog slavnog naučenjaka i preporoditelja nauke o životu, Ernsta Haeckela.

Iz d r u š tv a l je k a r a za B o s n u i H e r c e g o v in u .

Članovi društva ljekara za B. i H. izabrali su na glavnoj godišnjoj skupštini dne 8 . novem bra 1919. ovaj društveni odbor:

Predsjednik: Dr. Stjepan K u k r i ć . Potpredsjednici: Dr. Mustafa D e n i -šl i ć , Dr. Steve S a l a t i ć . Tajnik: Dr, Konstantin S t o p a . Blagajnik i knjiž­ničar: Dr. Vladimir K u j u n d ž i ć . O d b orn ici:' Pukovnik Dr. Savo P o p o v i ć, Dr. Bronislava P r a š e k , Dr. Hinko P r o p p e r , Dr. Rafael P a p o , Dr. Žarko P r a š t a l o , Dr. Štaka Bo k o n j i ć , Dr. K o n s t a n t i n D e l i a n i s , Dr. Oto R o s t o k , Dr. A leksander Dö r n e r Dr. T am m e r , Dr. Johan G a f f e n k , Dr. Stjepan Š k u r i a, Dr. V jekoslav G l a v a d a n o v i ć . R evizori: Dr. M i­lan J o j k i ć , Dr. Luka Č a b r a j i ć . Članovi časnoga suda su: Dr. M i- livoj K o s t i ć , Dr. Dušan Ć o r o v i ć , Dr. M ehm edbeg Z e č e v i ć , Dr. Hinko

0>

638

P r o p p e r , Dr. Stcjan D e d i ć . Zamjenici: Dr. Mustafa D e n i š l i ć i Dr. Luka Č a b r a j i ć . *

Za odbornike jugoslavenskog ljekarskog društva izabrani su: Dr. Stjepan U u k r i ć , Dr. Mustafa D e ' n i š l i ć , Dr. Žarko R u v i d i ć , Dr. Vojslav K e c - m a n o v i ć , Dr. V jekoslav G l a v a d a n o v i ć te odborski zamjenik Dr. S tje­pan K r i ž a n .

Za članove državnog sanitetskog savjeta kraljevstva SHS. izabrani su: Dr.Emil P r a š e k , Dr. R isto J e r e m i ć, p r . Stjepan K u k r i ć a za zamjenikaDr. Vojslav K e c m a n o v i ć .

Skupštini je prisustvovalo 54 ljekara iz Sarajeva i provincije, čime je do- kumentovan osobiti interes ljekara za svoje društvo. Zaključeno je držati znan­stvena i pučka medicinska predavanja, s kojima će se u kratko vrijem e ot­početi.

Tajnik: Dr. Stopa. Predsjednik; Dr. Stj. Kukrić.

U r e d b a o u s tro js tv u s a n ite ts k o g sa v je ta .

Na osnovu ovlašćenja §§ 5. i 27. t. i. Ustrojstva Centralne Državne Upravei či. 1., 3. i 4. Sanitetskog Zakona, propisujem ovu

UREDBUo ustrojstvu Sanitetskog Saveta Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca.

A . Delokrug.Čl. I. S. S. Kralj. SHS je najviši stručno-savetodavni organ Min. Nar. Zdravlja

(Uredba o ustrojstvu Min. Nar. Zdravlja; čl. 3. II.).Čl. II. S. S. daje svoje mišljenje (odnosno svoj superarbitrijüm):1 ) u pitanjima iz celokupnc oblasti sanitetske struke, koja mu Ministar Na­

rodnog Zdravlja uputi.2 ) u svima spornim sudsko-medicinskim- pitanjima.Čl. III. Stručno mišljenje S. S. naročito je potrebno u ovim slučajevima:1) Kad se u Min. Nar. Zdravlja izradjuju ili pretresaju novi sanitetski pravil­

nici, uredbe i zakoni, ili se stari revidiraju i dopunjuju.2 ) Kad sc stvaraju novi sanitetski zakoni.3) Kad se radi na projektim a novih sanitetskih ustanova: za vodovode, ka­

nalizaciju i sanitetske gradjevine, za isušav-anje m očari i t. d.4) Kad se rešava o kandidatima za mesta u Min. Nar. Zdravlja, pobrojanim

pod 2 - 8 čl. 2 . »U redbe o ustrojstvu Mm. Nar, Zdravlja«, o kandidatima za sve lekare u državnoj službi, o kandidatima za izašiljanje pitom aca po medicinskoj struci i lekara za izučavanje specijalnih struka m edicine.,

5) Ocenjuje stručne pogreške i krivice svega sanitetskog osoblja i nadri- lekara.

Čl. IV. S. S. uzima učešća i u sastavljanju godišnjeg budžeta Ministarstva Narodnog Zdravlja preko svojih izaslanika.

Čl. V. S. S. m ože, i po svojoj inicijativi, uzeti u pretres koje pitanje iz oblasti Saniteta ili Sudske M edicine, i o njemu Min. Nar. Zdravlja samostalno podno­siti predloge.

Čl. VI. Načelna pitanja o odnosu S. S. prema Ministru Narodnog Zdravlja, o kandidovanju i naimenovanju članova S. S.: o njihovim dužnostima i pravima, regulišu se »Zakonom o čuvanju narodnog zdravlja«.

B. Sastav.Čl. VII. U sastav S- S. ulaze:1) 25 redovnih i 9 v; nrednih članova,2 ) 1 1 zamenika,

639

3) 1 administrator.Čl. VIII. Redovnih članova S, S. mora biti:1 . Iz Srbije 7; 2. Iz Hrvatske 5; 3. Iz Slovenije 4; 4 . Iz V ojvodine 3 ; 5 . Iz

B osne-H ercegovine 3; 6 . Iz Dalmacije 2 ; 7. Iz Crne G ore 1 ,Čl. IX, Zamenika redovnim članovima troba da bude:1 . Za Srbiju 3; 2 , Za Hrvatsku i Slovenije po 2 ; 3. Za ostale oblasti po 1 .Čl. X. Oa redovnih članova (i njihovih zamenika) treba da budu svi doktori

celoKuipne m edicine sa 5 godina praktičnog rada u svojoj struci. Od njih m o­raju biti najmanje devetorica iz unutrašnosti, van najglavnijih gradova Kra­ljevstva,

Po strukama mora b iti od redovnih članova (i njihovih zamenika) bar po jedan higijeničar, epidem iolog, patološki anatom,' hiiurg, internista, akušer, psi- liijater i nevrclog, dečji lekar, očni, sudski, vojni, opštinski, banjski i školski lekar.

Čl. XI. Od vanrednih članova S. S. mora biti po struci:1 ) jedan apotekar, 2 ) dva hemičara (jedan analitičar a drugi stručan toksikolog),3) jedan veterinar,4) dva tehničara (jedan gradjevinar a drugi stručni hidrotehničar),5) tri pravnika (jedan kriminalista, jedan iz administrativne struke i jedan

zakonodavac).Čl. XII. O specijalnim pitanjima, za koja ni medju vanrednim članovim a

nema stručnjaka, m ože Savet tražiti obaveštanja dd profesora m edicinskog fa­kulteta, od načelnika, inspektora i referenata pojedinih odeljenja Gl. S. Uprave, šefova i pom oćnika odseka A od drugih stručnjaka van Ministarstva.

Čl. XIII. Za savetskog. administratora postavlja se lice stručno u kancelarij­skim poslovim a.

Čl. XIV. Kad se ukaže potreba M inistarstvo Narodnog Zdravlja stavlja sa- vetskoj kancelariji potreban broj prepisivača.

Čl. XV. S. S. mora imati zasebno odeljenje u Ministarstvu Narodnog Zdravlja, s najmanje 3 prostora: 1) dvoranom za sednice; 2) prostorom za kancelariju i arhivu i 3) prostorom za muzeje i biblioteku,

Čl. XVI. S. S. ima svoj zaseban delovodni protokol (S. S. Br.) i pečat s nat­pisom : Sanitetski Savet Kraljevstva. Srba, Hrvata i Slovenaca.

C. Podela.Čl. XVII. Po prirodi samih raspravnih predmeta i stručnoj spremi savetskih

članova S. S. deli se u 3 odseka:1 ) zdravstveno-m edicinski (sanitarni),2 ) sudsko-m edicinski, i3) odsek za zakone i uredbe, pravilnike i uputstva.Čl. XVIII. Zdravstveno-m edicinski (sanitarni). Odsek raspravlja:1 ) pitanja opštinske, socijalne i rasne higijene;2 ) pitanja profilakse i preventive, naročito zaraznih bolesti,' i pitanja ku-

rativne m edicine;3) pitanja o spremi i kvalifikaciji stručnog sanitetskog osoblja i lekara u

državnoj službi; o kandidovanju njihovom i pitom aca po celokapnoj sanitetskoj struci i lekara radi specijalisanja.

U ovaj odsek biraju se članovi (odn. zamenici) sa stručnom spremom iz hi­gijene, epidem iologije, državnog lekarstva, zdravstvenih ustanova i praktične medicine. Njima se p o potrebi dodaje apotekar, veterinar, hemičar (analitičar), tehničar-gradjevinar, hidrotehničar i pravnik administrativne struke.

Čl. XIX, Sudsko-m edicinski odsek daje svoje mišljenje (superarbitrijum) u spornim pitanjima .iz sudsko-m edicinske prakse. Sem toga ocenjuje u poslednjoi

640

instanciji i stručne pogreške ili krivice lekara, apotekara, drogerista, babica, i drugih lica zaposlenih u sanitetskoj struci, kao i nadri-lekara. U ovaj odsek upućuju se stručni sudski lekari, hirurzi, akušeri, psihijatri (nevrolozi), inter- niste, hem ičari (toksikolozi) i pravnici-krim inaliste.

Čl. X X . Odsek za zakorte, uredbe, pravilnike i uputstva proučava sanitet, uredjenja i sanit. zakone naprednih država i primenjuje ih na naše prilike, uno­seći u naše pravilnike, uredbe i zakone najnovije tekovine iz nauke i prakse. Pored toga mu je zadaća da ocenjuje gotove nacrte: uredaba za lekarsku i apo­tekarsku praksu, udžbenike i uputstva za babice, sanit. nadzornike i drugo sanit. osoblje. Najposle daje svoje mišljenje o popularnim spisima zdravstvenog sa­držaja koje M inistarstvo za štampu spremi, ili koji se za izdavanje i nagradu ponude.

U ovaj odsek ulaze: lekari-higijeničari, epidem iolozi, bolnički, državni, opštinski, vojni lekari, veterinari, apotekari, gradjevinari i pravn ici-zakonodavci.

Čl. XXI. Predsednik S. S. predsedava i u odsecim a, a savetski sekretari rade u odsecim a naizmence.

Čl. XXII. Sem predsednika i sekretara svaki odsek mora imati bar 8 re ­dovnih članova.

Čl. XXIII. Pojedini redovni članovi S. S. mogu biti rasporedjeni u više odseka.Čl. XXIV . Kancelarijske poslove vodi administrator S. S. On vrši i poslove

savetskog arhivara, kustosa muzeja i bibliotekara,Br. 10849.

21. jula 1919. god. u Beogradu.

Ministar Narodnog Zdravlja,

D-r, Krulj, s. r.

P r a v ila o iz d a v a n ju p o m o ć i

iz fonda Srpskog Lekarskog Društva siromašnim udovicam a siročadi lekara, apo­tekara i nižeg sanitetskog osoblja u Kraljevstvu Srba, Hrvata i S lovenaca i le ­kara stranih misija, poginulih i umrlih od zaraznih bolesti u našim poslednjim

ratovima.

Član 1 .

Od pet stotina hiljada (500.000) dinara, dotiranih rešenjem M inistarskog Sa- veta od 26. jula 1919. g. Br. 13992 »Fondu Srpskog Lekarskog Društva za p o ­maganje siromašnih lekara, njihovih udovica i siročadi«, obrazuje se pri Srp­skom Lekarskom Društvu naročiti fond, iz koga će se pomagati siromašne udo­vice i siročad lekara, apotekara i nižeg sanitetskog osoblja u Kraljevstvu Srba, Hrvata i S lovenaca i lekara stranih piisija. poginulih i umrlih od zaraznih bolesti u našim poslednjim ratovima, p o odredbam a ovih pravila.

Član 2 .Na popunjenje dosadašnjih izdataka dat će se iz ovoga fonda, u smislu rešenja

Ministarskog Saveta označenog u čl. 1 ., Fondu Srpskog Lekarskog Društva suma od trideset i osam hiljada, četiri stotine četrdeset i pet- (38.445) i 75 000 dinara, utvrdjena u izveštaju blagajnice XII. glavnom godišnjem skupu nje­govom za vrem e od početka 1914. do 1. novem bra 1919. god., kao suma izdata udovicama i siročadi lekara u Srbiji, poginulih i umrlih u našim poslednjim ratovima.

Član 3,

Ovim fondom rukuje, po odredbam a ovde propisanih pravila, Upravni Od­b or Srpskog Lekarskog Društva.

On rešava o izdavanju i veličin i novčane pom oći i njenom ukidanju. Ovo rešenje mora se podneti za svaki pojedinačni' slučaj Ministarstvu Narodnog Zdravlja na odobrenje.

Član 4.Blagajnik Upravnog Odbora Srpskog Lekarskog Društva vod iče zasebnu

kn;igu o prim ljenom novcu i izdavanju iz ovog fonda i čuvaće u društvenoj kasi gotovinu, koju m ože dati, po rešenju U pravnog Odbora, na priplod kojem od na­ših novčanih zavoda i otuda je, prema potrebi, izuzimati.

On će podnositi na uvidjaj račun o tom e Ministarstvu Narodnog Zdravlja, koncem svakog trom esečja, a Glavnom Godišnjem Skupu Srpskog Lekarskog Društva svake društvene računske godine.

Član 5,Pom oć koja se izdaje iz ovog fonda m ože biti:1 ) Jednom za svagda; i2 ) Stalna pom oć, koja će se izdavati svakog meseca, dok se ovaj fond od

500.000 dinara ne iscrpe.

Član 6 .

P om oć jednom ža svagda dobijaju siromašne udovice i siročad lekara, apo­tekara i nižeg sanitetskog osoblja u Kraljevstvu Srba. Hrvata i S lovenaca i le ­kara stranih misija, poginulih i umrlih u poslednjim našim ratovima, na osnovu podnesenih dokumenata u molbi.

Član 7.

U dovice lekara, apotekara i nižeg sanitetskog osoblja iz Kraljevstva Srba, Hrvata i S lovenaca i lekara stranih misija, poginulih i umrlih od zaraznih b o ­lesti u poslednjim našim ratovima, dužne su, uz molbu za stalnu mesečnu pom oć, podneti podatke o tom e:

1. Imaju li kakvog imanja, pokretnog ili nepokretnog, i koliko im donosi prihoda;

2 . K olika im je penzija i invalidnina, ako ih dobijaju;3 . Jesu li osigurane i na koliku sumu, u slučaju smrti svoga muža, i jesu

li i koliko od tega osiguranja do sada primili.4 . K oliko imaju dece i u kom dobu, koliko drugih članova porodice i kojih

posebice, kao i da li ovi uživaju kakve prihode od imanja, penzije, državne iliopštinske službe i kolike; i

5 . Imaju li one same prihoda od kakve državne ili privatne službe i koliKo.

Član 8 .1. Pom oć jednom za svagda ne m ože biti veća od hiljadu (1000) dinara,2 . Stalna mesečna pom oć licima, označenim u čl. 7., stavu 1., ako su bez

dece, ne m ože biti veća od sto ( 1 0 0 ) a sa decom od dve stotine (2 0 0 ) dinara, i to po ovoj skali:

a) sa jednim detetom pom oć se povećava sa 2 0 din. na niese ;;b) sa dva deteta pom oć se povećava sa 40 din. na nesec;

642

c) sa tri deteta pom oć se povećava sa 60 din. na m esec;d) sa četiri deteta pom oć se povećava sa 80 din. na m esec;e) sa petoro ili više dece pom oć se povećava sa 1 0 0 dinara na m esec.3. A k o bi se udovice lica, označenih u čl. 7. preudale, li. nasledjem, držav­

nom ili opštinskom službom, osigurale sebi opstanak i pristojno izdržanje, ili ako bi deca ostala i bez matere, sam a,. onda će se stalna m esečna pom oć, od- redjena materi, razdeliti deci na podjednake delove, prema broju njihovom , a osim toga svakom detetu odrediće se stalna m esečna pom oć, prema broju nji­hovom , po skali, označenoj u čl. 8 tač. 2 .

U svima slučajevima iz tačke 3. ovoga člana odredjena pom oć će se predavati staraocim a dečijim ili, ako ovih nema, nadležnom sudu opštinskom, koji će je deci, radi izdržavanja, izdavati i redovno svakog m eseca podnositi dokaze o tom e Upravnom Odboru Srpskog Lekarskog Društva.

4. M uškoj deci, po navršenoj 21, godini, a ženskoj, po udomljenju, ne će se u opšte izdavati stalna mesečna pom oć.

Član 9.Stalna m esečna pom oć oduzeće se, ako Upravni Odbor utvrdi da iu p o ­

daci, traženi i dobiveni po čl, 7,, bili neverni.

Član 1 0 .

Svima onima, koji dobivaju pom oć iz ovog Fonda, prestaće se dalje izdavati pom oć iz dosadašnjeg »Fonda Srpskog Lekarskog Društva za pom oć svojih si­romašnih lekara, njihovih porodica i siročadi«.

Član 1 1 .Ova pravila stupaju na snagu kada ih Ministar Narodnog Zdravlja odobri i

kada budu obnarodovana u Službenim Novinama Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca.

KBr. 22011.4. novem bra 1919, g.

u Beogradu.Zastupnik Ministarstva Narodnog Zdravlja Ministar za Socijalnu Politiku,

V. K o r a ć , s. r.

L ije č n ič k e u d o v e i s ir o č a d .

Na drugom mjestu donašam o pravila o osnutku fonda k od Srp. lek. dru­štva za udove i siročad liječnika, postradalih u ratu. Pošto se prema plemenitim intencijama tog fonda imade podjelivati potpora udovama i siročadi u cijelom kraljevstvu, to ovim e pozivljem o sve osobe, kojima po pravilima toga fcnda pri­pada potpora, da svoje obrazložene m olbe uprave odboru zbora liječnika, koji će ih preporukom uputiti na nadležno mjesto.

' I z m je n a p r a v ila .

O dbor zbora kani na redovitoj glavnoj godišnjoj skupštini (u januaru 1920.) iznijeti predlog, da se u raznim točkam a promijene naša društvena pra­vila, kako su bila iznesena u nacrtu novih pravila (broj 1. 1914.). Taj nacrt ni­kada nije bio odobren po vladi, tako da de fac.to još danas vrijede stara pravila; no i u tim novim pravilima, sačinjenima prema predratnim odnošajima, imade koješta toga, što je zastarjelo, nepodesno, dapače štetno po razvitak našeg

643

društva u sadanjem vremenu, — Odbor stoga pozivlje sve članove, da već sada proučavaju to pitanje i da ili usmeno na skupštini iznesu svoje predloge ili da ih što prije pismeno njemu dojave, kako bi ih mogao uzeti u pretres i uvažiti. Naš zbor čekaju u budućnosti veliki zadaci, odbor želi, da ih ispuni — no u tom radu ne smije da nas veže zastarjeli i nezgodni pravilnik.

» G la s n ik « ,M inistarstvo narodnog zdravlja p očelo je izdavati svoj zvanični list pod gor­

njim naslovom a pod uredništvom g, načelniku u min. nar, zdravlja i potpred­sjednika Zbora liječnika dra. Andrije Š t a m p a r a . Prvi dvobroj reprezentira se odlično svojim bogatim sadržajem, jer se — prema u v od n o j' riječi g. ured­nika — ne će samo ograničiti na zvanične vijesti, nego će »donašati i slobodne rasprave svih naših radnika na polju sanitetske politike«, tako da ne će d je ­lovati samo inform ativno nego i odgojno, a slat će se svim liječnicim a besplatno. Ovaj pozitivni i dem oktraski rad ministarstva nar. zdravlja najsrdačnije poz­dravljamo. — Iz bogatog sadržaja prvog dvobroja ističem o ove članke: Glavni pravci naše zdravstvene politike — prof. Dr. M. Jovanović-B atut; Principi jedne zdravstvene politike — Dr. M. Krulj; M inistarstvo narodnog zdravlja i njegovi zadaci — Dr. Gj. J. N ikolić; Etika i narodno zdravlje — Dr.A . Štampar; Eugenika i rasno-higijenski problem — Dr, Stanojević-Trnski; Pri­vrem ena organizacija zdravstva; Iz stranih listova; Proučavanje i poučavanje naroda (Pitanja, na koja ima du svi liječnici da odgovore ministarstvu do 1. I. 1920.); Rasna higijena; Školska higijena; V eneričke bolesti; A lkoholizam ; Zdrav­stvena služba; Razno; Statistika; Lične vijesti. (Pretplata za nezvanična lica 2 0 dinara).

P r ip o m o ć n a b la g a jn a .Kao utemeljitelji pristupiše: Dr. 0 . L o e w y , Zagreb, Dr. B. N e m a n i ć,

liječnik lječilišta B restovac i Dr. S. M i l i ć , blag. liječnik, .Osijek; kao prinosnici: sa 10 K godišnje: Dr. D, L ä n d l e r , B jelovar; Dr. J. B u z o l i ć , Zagreb; sa 6 K godišnje: Dr. B. D a v i l a , N ovska: darovaše: 40 K Dr. N edeljković; 36 K Dr. Nem anić; mjesto vijenca na odar pok, vel. župana B. Budisavljevića 100 K* Dr. H. Fischer, B jelovar.

Z a h v a la ,

Englesko društvo »Serbian R elief Fund« i amerikansko »A m ericain F ood Commission« pokloniše na posredovanje gospodjice F. M. W ilson županijskoj bo l­nici u G ospiću vrlo bogati i obilni dar u jestvinama, odijelu, rubenini, platnu i zavojnom materijalu.

Obim društvima i gospodjici W ilson najusrdnije zahvaljujem na tom plem e­nitom daru.

U G ospiću 3. decem bra 1919.Ravnatelj boln ice: Dr. P. Zec,

K o p a liš n i z d r a v n ik v D o b rn i .Poverjeništvo za javna dela v Ljubljani namerava za prihodnjo sezijo službo

zdravnika v tukajšnih tcplicah na novo razpisati. — K er si moram o pa toza- devno že v naprej zasigurafi primerno zdravniško m oč, vljudno prosim o, da bi nam se b lagovolil naznaniti kateri zdravnik v Zagrebu ali okolici ki bi reflekti- ral na to mesto. D otičnik bi moral biti ginekolog in po možnosti neoženjen.

R eflektanti naj se obrnejo na: U praviteljstvo državnih toplic Dobrna or: Celju, Štajersko.

644

Izvanredni občn i zbors l o v e n s k e g a z d r a v n i š k e g a d r u š t v a v L j u b l j a n i

se vrši dne 17. t. m. ob 16 h. v magistratni dvorani v Ljubljani s sledečim spore­dom:

1. P oročilo iz Beograda; poročata prof. dr. Zalokar in prof. dr. Serko.2. V olitev v državni in pokrajinski zdravstveni svet.3. V olitev delegatov v jugoslavensko lekarsko društvo.4. R eferat o zdravniških zbornicah (glej načrt v Liječ. vijesniku broj 6 god.

1919.) P oroča prim. dr. G regorič.5. Slučajnosti.

Za odbor:Dr, Jamar,

t, č. tajnik.

A n k e ta o tu b e r k u lo z i .Zbor liječnika u sporazumu sa povjerenstvom za suzbijanje tuberkuloze p ri-

redjuje a n k e t u o p i t a n j u t u b e r k u l o z e u Hrvatskoj i Slavoniji dne 19. i 20, p r o s i n c a ove godine u viječničkoi dvorani trgovačko-obrtn ičke kom ore (Trg 29. listopada broj 1.) u 5 i po l sati poslije podne s ovim dnevnim redom ;

1. Uvodna riječ. Dr. Josip Lochert;2. Suzbijanje tuberkuloze. Dr. Pavao Ćulumović;3. Suzbijanje tuberkuloze u Hrvatskoj, Slavoniji i Medjumurju. Dr. R a -

denko Stankovič;4. Zadaće zakonodavnih i upravnih oblasti u suzbijanju tuberkuloze. Dr. A n ­

drija Štampar;5. Profilaksa protiv tuberkuloze. Prof. Dr. Joanović;6. Terapija interne tuberkuloze. Prof. Dr. R adoničić, Dr. M ilivoj Dežm an;7. O rtopedska tuberkuloza. Dr, B ožo Spišić; Poglavlje iz kirurške tuberku­

loze. Prof. Dr. Čačkovid;8. Specijalističko liječenje tuberkuloze. Dr. Pavao Ćulumović, doc. Dr. Kurt

Iltihn, prof. Dr. Dragutin M ašek;9. Zadaci propagande protiv tuberkuloze. Dr. Lujo Thaller;10 . Skrb z a neizlječive tuberkulozne. Referent n a k n a d n G .Svako predavanje svršit će praktičnim predlogom .

I z v a n r e d n a g la v n a sk u p š tin az b o r a l i j e č n i k a k r a l j . H r v a t s k e i S l a v o n i j e u Zagrebu održaje sc dne 19. prosinca 1919 u 8 sati u v eče u vijećničkoj dvorani trg. obrtn ičke kom ore(Trg 29. listopada broj 1) s ovim dnevnim redom :

1. Izvještaj predsjednika o osnutku jugoslavenskog liječn ičkog društva.2. Proglašenje izbora članova drž. sanitetskoga savjeta.3. Čitanje pravila jugosl. liječn ičkog društva.4. Predlog odbora.5. Izbor odbornika jugosl. liječničkog društva,Radi vanredne važnosti predm eta moli odbor sve članove, da u što v e ­

ćem broju sudjeluju. O d b o r . *

R e d o v ita m je s e č n a sk u p š tin az b o r a l i j e č n i k a k r a l j e v i n a H r v a t s k e i S l a v o n i j e u Zagrebu* bit će u subotu dne 27. prosinca u 8 sati u večer u.sdržavnoj bolnici (Ilica 1.). s ovim dnevnim redom :

1. Izvještaj predsjednika.2. Predavanja i dem onstracije bolesnika.3. Eventualia, O d b o r

Dr. Zalokar, t. č, predsednik.

645

O d u re d n iš tv a .

A nketa o tuberkulozi, koja je sazvana za 19. prosinca iznijet će zacijelo bogat i raznovrstan materijal o pitanju tuberkuloze u nas. Uredništvo nakanilo je iznijeti te radove u posebnom broju, koji bi bio sav posvećen tom velevaž- nom pitanju. Umoljavamo posebice vanjske kolege, kojima nije moguće, da su­djeluju ovoj anketi, a koji imadu iz svoje prakse za cijelo m nogo dragocjenih iskustava, da nam taj materijal iznesu i izreknu svoje nazore o profilaksi i te ­rapiji te naše najveće narodne nevolje. M olim o dakle,-da nam se radnje o t u ­b e r k u l o z i pripošalju najkasnije d o k o n c a j a n u a r a 1920.

Uredništvo.

O D U P R A V E ,

Uslijed ratnih prilika nastao je velik nered u dostavljanju »L iječničkog Vij.« članovima. M nogi se brojevi vraćaju s oznakom, da je adresat otputovao nepo­znato kuda; mnogi član do danas nije javio svoj povratak iz vojničke službe itd. Uprava želi uvesti strogi red, tako da svaki član redovito prima svoj broj; stoga moli ponovno sve članove, koji su u zadnjim godinama češće mijenjali svoje b o ­ravište, da jave svoju sadašnju adresu. — K olege, kojima pojedini brojevi zadnjih godišta fale, neka ih odmah reklamiraju, da im se uzmognu nadoknaditi, dok malena zaliha traje.

U pozoravam o novije članove, da se mogu još dobiti neka starija godišta »I,. V .«, u koliko zaliha traje, i to : I. god. (1877,), VI. (1883.), XV. (1893.), XXII. (1900.), X X V I. (1904.), XXXI. (1909.) do XL. (1918.). Cijena je godišta K 50.— ; sav prihod namijenjen je pripom oćnoj blagajni.

List izlazi 15. u m jesec» na 2 do 3 arka. — Članovi »Zbora liječnika« dobivaju ga badava. Doplatak radi izvanrednih štamparskih troškova K 30.—. — Pretplata za ne« članove iznaša na godinu K 60.—, na pol godine K 30.— ; u inozemstvo godišnje K 70.— . Za medicinare godišnje K 30.—. — Rukopisi i svi dopisi šalju se n a : U r e d n i š t v o » L i j e č n i č k o g V i j e s n i k a « dr, Vladimir J e l o v š e k , Zagreb, Bregovita ul. 2. Telefon 840. — Rukopisi imadu se pisati tintom i 'Sauno na. jednoj strani; poželjno je, da se udese pisaćim strojem. — Posjeti u uredništvu primaju se od 5 do 6 sati poslije podne. — Članarina, pretplate i sve ostale novčane pošiljke šalju se dru. Oskaru W e i s s u , Zagreb, Nikoiićeva ul. 8. Telefon 762. — Oglase računamo prema - našem cjeniku, koji na zahtjev kretom pošte šaPemo. Molimo u ime redovitog otpremanja lista, da nam se odmah točno javi svaka promjena boravišta.

Vlasnik i izdavatelj: »Zbor liječnika kralj. Hrvatske i Slavonije« u Zagrebu. Urednici: dr. L. N o v k o v i ć i dr. V. J e l o v š e k . — Tisak Hrv. štamparski zavod d. d. u Zagrebu.

Broj: 2155 v. ž. -1919.

Natječaj.Raspisujem natječaj za ispražnjeno m jesto r a v n a t e l j a i p r i m a r n o g

l i j e č n i k a op će javne županijske boln ice u N o v o ; G r a d i š k i do 2 0 . p r o ­s i n c a 1919.

S ovim m jestom skopčana su beriva onog činovnog razreda zemaljskih či­novnika, u kojem u bude dotični im enovan.

N atjecatelji imadu svoje m olbe obložiti propisanim ispravama za zemaljske činovnike, a povrh toga se imadu iskazati, da su osposobljeni operateri.

M olbe se imadu poslati putem svoje nadležne oblasti potpisanomu.

V eliki župan županije požeške.

U Požegi, dne 19. studena 1919.

V eliki župan: D r. P o l o v i n a , v. r.

Broj 24237 ž. o. — 1919. U V u k o v a r u , dne 15. studenoga 1919.

t Natječaj.Na osnovu §. 46. zakona od 24. siječnja 1894. o uredjenju zdravstvene službe

u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji, raspisuje se ovim natječaj za mjesto o p- ć i n s k o g l i j e č n i k a uzadružene zdravstvene o p ć in e -N i j e m c i, koju sa­činjavaju m jesta Nijemci, Otok, Kom letinci, S lakovci, a sjedište je liječnika u Nijemcima.

Godišnja plaća iznaša 2 0 0 0 K, i stanarina 400 K.

U smislu §. 48. citiranog zakona imaju općinski liječnici pravo na petgo- dišnji doplatak u iznosu od 1 0 0 kruna.

Natjecatelji na ov o m jesto imaju prema §. 3. uvodno spom enutog zakona ob ložene svoje m olbenice, oni, koji stoje u javnoj službi putem svoje pretpo­stavljene oblasti, a ostali neposredno ovoj kr. županijskoj oblasti do 15. p r o ­s i n c a o. g. podnijeti.

K r. ž u p a n ijs k a o b la s t u V u k o v a r u ,

Kr. podžupan: M a k o v e c v. r.

Ad 188984/1919.VII.

U Bosna i H e r c e g o v in i im a se p o p u n it i n e k o l ik o m je s ta k o t a r s k i h l i ­j e č n i k a u IX . čin . ra z re d u sa b e r iv im a o d 2800 K p la te , 840 K a k t iv ite t n o g a d o p la tk a te sa sp a d a ju ć im d o p la c im a ž a s l^ up oću i t o 450 K m je s e č n o z a n e o ­ž e n je n e , 540 K m je s e č n o z a o ž e n je n e , o s im to g a jo š p o 90 K m je s e č n o z a žen u i s v a k o d ije te .

M o lr te lji z a o v a m jesta t r e b a da p r e d lo ž e m o lb e n ic e b i l je g o v a n e sa d v ije k ru n e z d r a v s tv e n o m o d s je k u u S a ra je v u u r o k u o d 6 n e d e l ja o d d a n a p r o g la ­še n ja o v o g n a t je ča ja .

M o lit e l ji im a ju d a p r i lo ž e :1. K rs n i lis t , d o t ič n o list o ro d je n ju .2. D o m o v n ic u ili d o k a z d a su d r ž a v lja n i K r a lje v s tv a S rb a , H rv a ta i S lo ­

v e n a c a .jji; 3 . U r e d o v n u l i je č n ič k u s v je d o d ž b u o f iz ič k o j s p o s o b n o s t i z a s lu žb u .

4 . ‘ D ip lo m u o to m e d a su na n e k o m s v e u č iliš tu p o s t ig li s te p e n d o k to r a c je ­lo k u p n e m e d ic in e .

5. D o k a z d a su n a k o n p r o m o v ira n ja v rš ili 2 -g o d iš n ju p r a k s u u je d n o j b o l ­n ic i i da su se iz o b r a z il i n a r o č ito u g in e k o lo g o ji i p o r o d ja ju .

S a r a je v o , 24. n o v e m b r a 1919.

Z d r a v s tv e n i o d s je k : D r. P r a š e k .

G R A D S K O P O G L A V A R S T V O U B R O D U .

B r o j : 7 043 — 1919. U B ro d u , d n e 6. X II . 1919.

V

Natječaj.K o d g r a d s k o g p o g la v a r s tv a u B ro d u n /S im a š e p o p u n it i m je s to g r a d s k o g

k o t a r s k o g l i j e č n i k a sa te m e ljn o m p la ć o m g o d išn jih o d 1.800 k ru n a i s ta n a r in o m o d 840 K , t e sk u p a rin sk im d o d a tk o m , te r sa p r a v o m n a č e t ir i p e t g o d išn ja d o p la tk a 10 o d te m e ljn e p la ć e , k o ji se d o p la c i u m iro v in u u r a č u ­n a v a ju .

G r a d s k im č in o v n ic im a p r ip a d a p r a v o n a o p s k r b u za n je , n jih o v e u d o v e i s ir o te , p r e m a p r o p isu z a k o n a o b u m iro v lje n ju i o p s k r b i d rž a v n ih č in o v n ik a .

K o m p e te n a t im a d e d u ž n o s t o b a v lja t i s lu ž b u p r im a rn o g li je č n ik a u g ra d sk o j o p ć o j ja v n o j b o ln ic i , te im a d e s li je d e ć e d o k u m e n te d o p r in i je t i :

1. K rsn i list.2. D o k a z d a je d rža v lja n in k r a lje v s tv a S H S .3. U r e d o v n u l i je č n ič k u s v je d o d ž b u o f iz ič n o j s p o s o b n o s t i z a s lu žb u .4. D ip lo m u .5. D o k a z s p e c ija ln e iz o b r a z b e u k iru rg iji k r o z b a r e m d v i je g o d in e .N a t je c a te lj i n e k a s v o je p r o p is n o o b lo ž e n e m o lb e p o d n e s u g ra d sk o m p o g la ­

v a r s tv u n a jd u lje d o 15. s i j e č n j a 1920.

V la d in p o v je r e n ik : M a r k o t i ć .

Hrv. slav. zemaljski kemijsko - analitički zavod u Zagrebu.

Telefon 2*35. Kačićeva ul. br. 9. zgrada u dvorištu. Telefon 2-35.

Z av od taj pruža zem aljskoj vladi i podredjenim joj upravnim oblastimasve kem ijsko-analitičke podatke, k oji se u interesu javne uprave traže, naročito obavlja istraživanja vina temeljem zak. čl. 47. o d god . 1908. kojim se zabranjuje praviti i u prom et staviti patvoreno vino,

Za sudbene oblasti obavljaju se sva sudbeno-kem ijska istraživanja. Za ( privatne stranke, istražuje se prema pristojbeniku živež i m irodije na kakvoću

t. j. da li su uzorci naravni ili patvoreni te osim toga, da li sadrže p o zdravlje Štetnih sastojina.

Istražuje s e : čaj, čokolada, kakao, gorušica, muštarda, gvire, kava i surogati kave, kvasac, pjenica, maslac, maslo, margarin, mast, m ed, kobasice, m irodije, m lijeko, ocat, esence, p ivo, sir, slador, slastice i slično, ulje, škrob, v ino, voćn i sokovi, voda, vrhnje, žestoka pića, zatim kovinske slitine, kaučukasti predmeti, glazure posudja i boje .

Istraživanja za gospodarstvene svrhe: Zem lja i kamenje, krma, umjetna gnojiva, istraživanja slada, kom a, masti, ulja, sapuna.

Za rudarstvo: istraživanje rudača, kovina i t. d.Osim toga goji se na zavodu umjetna vinska pjenica, koju zavod strankama

razašilje u bocam a, a koja se upotrebljuje pri vrijenju mošta te daje stalnije vino.

Uredovni sati od 8—2.PRE D STO JN IŠTV O .

SANATORIJ U ZAGREBUzdravstveni zavod uredjen najmodernije za sve operativne, unutarnje, očne i kožne bolesti, za porode kao što i za lake živčane bolesti, te u opće za bolesnike, kojima bi radi teških njihovih bolova, visoke sta­

rosti ili manjkave kućne njege ovakov zavod bio poželjan.O d primitka su isključeni slučajevi počasnih bolesti i umobola.

Z a pobliže informacije obratiti se na ravnateljstvo zavoda, Jelisavina ulica 18.

Sjetite se pripomoć ne blagajne i liječničkoga doma zbofa liječ­nika kraljevina Hrvatske i Sla­

vonije u Zagrebu.

I N D E K Smedicinskih djela

kr. hrv. sv e u č ilišn e b ib lio te k e u Z a g re b u , koji je izdao

„ Z b o r l i j e č n i k a “

= važno je djelo. =Cijena broširano K 6 —, * poštarinom K 7 *__.

Umoljavamo kolege, da se požure s narudžbom na adresu:

Uredništvo „Liječ. Vijesnika“ Zagreb, Bregovita' ul. br. 2.

K O L E G E !Konac godine se približava — vršite vašu dužnost i namirite članarinu i doplatak za „Liječnički Vijesnik“. Tko nije primio zadnja godišta, neka reklamira, smjesta će mu se poslati. U novoj godini čekaju nas veliki zadaci, trebat će svestranog rada — trebat će i vaše izdašne

pomoći!

Koncesionalnom dozvolom kr. zem. vlade za narodno gospodar­stvo br. 38.886. Pod nadzorom pravljena, iskušana brana, koja je

preporučena brojnim svjedodžbama liječnika i trošača.

Zeiningerovo dječje hranivo brašno za = dojenčad. =

Dnevna proizvodnja. Dobiva se u vlas­titom dućanu, a osim toga može se na­baviti u svim ljekarnama i drogerijama

Zagreb, Duga ulica 14.Import. Export.

Brunsova vata Vata od staničevine leži u skladištu u Zagrebu te se može odmah bolnicama

izručiti. Ponude i uzorke šalje po želji tvrtka

Prilog „Liječničkom Vijesniku“ br. 11. 1919.

K. članku Dra. S. Šilovića: Dizenterija tropskih krajeva.(Str. 5 8 2 .-5 9 9 .)

I.

Bilh

arzia

ha

emat

obia

ce

rcar

ia.

III

IV

II.

K članku cand. med. S. M a šek a : Srdobolja u ratu-

(Str. 623.)

Hrvatska eskomptna bankaUtemeljena 1868. ZAG REB Utemeljena 1868.

Uplaćena dionička glavnica K. 20 ,0 00 .00 0

Pričuve . . . . . . K 13,500-000

Obavlja sve transakcije bankovne struke.Mjenjačnica u Zagreba. Podružnice u Osijeku, Petrinji i Vinkovcima.

Javno skladište u Zagrebu.

Sumporno lječilište

Varaždinske toplice, HrvatskaŽeljeznička, poštanska, telefon, i brzojav, postaja. Novo Iječilišno svratište s električnom rasvjetom. — Starodavno radioaktivno sumporno kapalište, - f 58 0 C, preporuča se protiv: uloga, reume, išijasa itd. — Liječenje pićem (Trinkkuren) za liječenje katara ždrijela, grkljana ili bronhija, te za bolesti prsiju, želuca i slijepog crijeva. Električna masaža, blatne, ugljične i sum- porne kupelji. — Čitavu godinu otvoreno. Krasna okolica. Moderni komfort. Nova svratišta. — Vojnička glazba. — Kupališni liječnik čitavu godinu.

Visoko koncentrovani medi- cinalni izvor, indiciran kod: kron. želudćanog katara, tvrde stolice» Brightove bolesti bubrega, tumora sle­zena, otvrde jetara, žutice, bolesti izmjene tvari,katara disalnih organa.________

D epo t za Z a g re b

J. BartulićGjure Deželiča P rila z b ro j 8*

V elik o skladiSte za provinciju , Bosnu i H e rc e g o vin u :

Gustava Sochera naslj.,Zagreb.