RAD JUGOSLAVENSKE AKADEMIJE ZNANOSTI I UMJETNOSTI

KNJIGA 381

RAZRED ZA LIKOVNE UMJETNOSTI

KNJIGA VIII

U r e d n i k

Akademik DRAGO GALIC

VENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETN

R A D JUGOSLAVENSKE AKADEMIJE

ZNANOSTI I UMJETNOSTI

ANA DEANOVIC

GLOSAR NAZIVA U UPOTREBI SREDNJOVJEKOVNOG I RENESANSNOG VOJNOG GRADITELJSTVA

U HRVATSKOJ

Možda na prvi pogled izgleda suvišno bilježiti na­zive kojima su u nas stoljećima — prvenstveno na stranim jezicima — izrečeni načini utvrđiva­nja naše zemlje. No ipak nije naodmet. U srednjo­vjekovnom latinskom, talijanskim i njemačkim dijalektima, na kojima su uz druge jezike pisani dokumenti u našoj zemlji, sačuvali su se nazivi koji označuju brojne pojedinosti vojne arhitek­ture. Oni nisu uvijek uobičajeni na jeziku kojim su pisani u našoj zemlji, pa njihova etimologija dokazuje, osim podrijetla drugih žarišta kulture, osobito Sredozemlja sa svim njegovim antičkim nasljeđem, i snažan utjecaj domaće sredine. Bo­gatstvo naziva u pojedinim predjelima Hrvatske i u određenim vremenskim razdobljima te duboki korijen nekih riječi u tradiciji dokazuju koliko su bili značajni za sredinu koja se njima služila. Prema nepostojanju, vremenu pojave ili učesta­losti izraza u određenim vremenskim razdobljima možemo zaključiti atmosferi i povijesnim okvi­rima u kojima se naše graditeljstvo vojne namjene razvijalo, na kojem stupnju se nalazilo. Uz po­datke koje možemo sakupiti s utvrda pregrađiva­nih stoljećima ili s ruševina glosar nam može biti putokazom u daljim istraživanjima. Glosar će stoga pridonijeti upoznavanju bogatstva izraza iz vojnog graditeljstva ali i upozoriti na raznolikost znače­nja koje isti izraz može primiti u pojedinim sredi­nama i kod različitih pisaca. Povjesnici koji su se bavili proučavanjem vojnog graditeljstva u nas nisu kontinuitetu naziva posvetili pažnju koju oni zaslužuju, pa su ubacivali nazive koji dotad u našoj sredini nisu bili u upotrebi. Možda će ovaj glosar dati pođstreka za oblikovanje naziva pojedinosti obrambene arhitekture kojima bismo se danas mogli skladnije služiti. Proučavanju fortifikaciia

Područje Hrvatske sudbonosno je prelomljeno velikim lancem Dinarida. koji se ispriječio poput zida dijeleći jedinstvo naše zemlje u dva geografski različita područja. Vojno graditeljstvo — vezano više od svih drugih vrsta u svom razvoju uz obličje t la — nužno se usmjerilo iskustvima zemalja sa sličnim geomorfološkim prilikama. Mediteranska civilizacija obilježila je obalno područje svojim stalnim podstrecima, dok se zaleđe široko otva­ralo kulturnim žarištima srednje i sjeverozapadne Evrope. Bogata nasljeđa ovih dvaju središta kul­ture, koja su u međusobnom suprotstavljanju i prepletanju gradila obilježja evropskog kulturnog nasljeđa, teško su se probijala neprohodnim klan­cima što odvajaju more od zaleđa, putovima koje su krčili politički i ekonomski interesi. Tih samo nekoliko prijelaza na dugom potezu naše obale pokazuju gustoću strateških točaka koje su se tisućljećima branile: upravo uz te putove možemo pratiti kontinuitet obrambenog graditeljstva već od prethistorije, antike, srednjega vijeka do danas. Građene na položajima odavno biranim, u suvre­menim oblicima ne odaju doduše raskoš sličnih građevina ni na Mediteranu ni u srednjoj Evropi, ali sažimlju najznačajnija dostignuća obrane svog vremena prilagođena ratnim navikama svojih ne­prijatelja. Sa sve većom turskom opasnosti u toku XV. i XVI. st. i kontinentalni i obalni dio Hrvat ­ske pretvara se u jedinstveno gradilište gdje su se užurbano pregrađivale ili čak rušile stare utvrde i gradile nove. Sve je to predstavljalo u punom smislu riječi -.predziđe kršćanstva«, kako su evrop­ski narodi iz svoje sigurne udaljenosti laskavo na­zivali ovu našu krvavu pozornicu. neprobojnosti našeg predziđa ovisila je sigurnost Evrope, koja je u svojim zapadnim krajevima imala sreću da s više mira i sigurnosti izgrađuje svoju kulturu.

Gian Girolamo Sanmicheli projektirao i ostvario utvrde koje spadaju u najznačajnija ostvarenja njegova opusa. Za brojnim stručnjacima iz Nje­mačke i Austrije nisu zaostajali ni naši domaći, kao Juraj Dalmatinac, Ivan Lenković, Miho Hra-njac — da spomenemo samo nekoliko. U toku gradnje tog »babilonskog tornja^ nastajali su, kolali, usvajali se i izmjenjivali stručni nazivi kojima su pojedini inženjeri stranih i domaćih narodnosti obilježavali pojedinosti utvrda. Sred­njovjekovni latinski sa svom svojom prijcmljivosti za neologizme različitog podrijetla održao se kao jedinstveni jezik i kontinentalnog i obalnog pod­ručja, sve dok ga na obali nije istisnuo talijanski jezik. Gotovo u čitavom razdoblju koje obuhvaća naš glosar. latinski kao službeni jezik Hrvatske s ovu i onu stranu Dinarida odražava, unatoč svom internacionalnom karakteru, u nazivlju utvrda geografsku sredinu u kojoj je pisan. Razlike konti­nentalnog i obalnog područja dale su našem sred-nj vj ekovnom latinskom svoj a obilj ežj a, pa smo u glosar uvrstili posebni znak za kontinentalno, odnosno obalno područje, kako bi se te razlike lakše uočile.

Glosar započinje od prvih najstarijih izraza vojnog graditeljstva na našem tlu — grčko-bizantinskih riječi Kastron i kastellon, prateći sve varijante tih izraza kroz stoljeća na našem tlu. Uz njih su pribilježene hrvatske riječi izvedene iz tih naziva, koje su istroromanskog i dalmato-romanskog podrijetla, kako bi se upozorilo na duboku ukorijenjenost tih prastarih izraza u na­šoj zemlji prije pojave talijanskog.

Stare latinske riječi grčkog podrijetla castrum i castellum, kojima je već u X. st. bizantinski car Konstantin Porfirogenet označio prva hrvatska utvrđena naselja plemena uz obalu, zadržavaju na tom području ovaj oblik i značenje kroz cijeli srednji vijek i renesansu, dok se u kon­tinentalnom dij elu Hrvatske castrum j avlj a ne­što kasnij e u značenj u utvrđenih naselj a (u XIII. st.) u vezi s pojavom slobodnih gradova. Naziv castrum pojavljuje se u kontinentalnom dijelu Hrvatske već u XI. st., ali s isklju­čivim značenjem feudalnog grada, dok se u obal­nom području s jakom urbanom kulturom feudalni gradovi u zaleđu označuju drugom riječi, također grčkobizantinskog podrijetla, castellum. Pored ovih dvaju oblika nema na tlu Hrvatske riječi burg osim u svom mlađem, a tada već prenesenom zna­čenju: burgus kao podgrađe ili predgrađe utvr­đenih naselja čak prelazi u slavensku, hrvatsku riječ burak, uvijek s istim značenjem podgrađa; čak i balkanska riječ varoš, ugarskog postanja, ulazi u naš leksik u XV. st. s istim smislom, a kasnije se u hrvatskim dijalektima prenosi i na samo utvrđeno naselje. Od XIV. st. riječi castrum i castellum označuju i druge oblike utvrda (npr. utvrđena rezidencija, tvrđava ltd.), a izvedeni su

označuju manje utvrde obrambenog karaktera, kao redute, osmatračnice izvan zidina ili stra-

U kontinentalnom dijelu Hrvatske, feudalnog ustrojstva, gdje je službeni jezik klasični latinski rimske kurije, obilježavanje utvrda sadrži a tmo­sferu tog jezika i njegov internacionalizam feu­dalne kulture; humanizam i renesansa još su jače naglasili klasični karakter latinštine potiskujući stari izraz ( umjesto castrum). Sada se u znače­nju utvrđenog naselja i feudalnog grada u konti­nentalnom dijelu Hrvatske najčešće javlja u latin­skom riječ , koju nije prihvatilo obalno podru­čje Hrvatske, kao ni romanske zemlje na Sredoze­mlju koje su zadržale riječ castellum u široj primje­ni. Razliku između obalnog područja i kontinental­nog, uz razlikovanje riječi mura i moenia, potvrđu­je i upotreba riječi propugnaculum u kontinental­nom dijelu za obrambenu građevinu koja štiti ulaz u grad pred vratima, dok je na obalnom području za istu građevinu usvojena kao i na Sredozemlju arapska riječ barbakan; ona je ovdje prodrla ne samo u službeni latinski i zatim tali­janski nego i u hrvatski jezik. Stare slavenske riječi ark i aruk u značenju jarak, kao nasljeđe još iz avarskih vremena i njihovih utvrđenja branjenih jarkom, ulaze u latinski već u svo­jem madžariziranom obliku ostajući vezane uz kontinentalni dio, dok se u obalnom području još zadržavaju stari istroromanski i dalmatoromanski izrazi fojba i fovea uz češći oblik fossa. Obram­beni tornjevi u smislu osamljene utvrde ili dijela

Hrvatske isti naziv: turris. Ovu riječ pratimo već od X. st. u latinskom jeziku, zatim u istroroman-skom i dalmatoromanskom turan, pa zatim u hrvatskom toranj. Oblik toran umjesto turan javlja se u Slavoniji vrlo rano. Na tom području saču­vani su brojni ostaci crkava čiji su zvonici bili u stvari obrambeni tornjevi. U toku ratova s Turci­ma ove stare nazive istisnut će riječ kula, balkan­ski turcizam arapskog podrijetla, a za manje objekte riječ čardak, balkanski turcizam perzijsko--arapskog podrijetla. Ovaj posljednji ostaje osobito vezan uz kontinentalnu Hrvatsku, unose ga u nje­mački, talijanski i kasnije francuski jezik strani inženjeri koji su ovdje zaposleni na gradnji utvrda. Turcizmi kao hedenim) pojavljuju se znatno ka­snije, a naši suvremeni povjesničari upotreblja­vaju neke od tih naziva proizvoljno za objekte koji stoljećima nisu bili označeni tim nazivima; uzet ču za primjer samo riječ tabija, kojom Gj. Szabo, a za njim i neki drugi, označuju rondele i bastione a u stvari je značenje tog balkanskog turcizma arapskog podrijetla vezano prvenstveno uz pojedinost građevine: puškarnicu.

U srednjovjekovnom latinskom obalnog dijela Hrvatske bilježena su zbivanja u životu malih, isprva slobodnih komuna. U tom jeziku čuvano je nasljeđe stare latinske mediteranske kulture s romanskim arhaizmima, koji su teško ustupali mjesto talijanskim oblicima. I neologizmi arapskog podrijetla (dakako bez turskog posredovanja) i talijanizmi kružili su obalnim područjem tako široko otvorenim sredozemnoj civilizaciji. Za raz­liku od kontinentalne Hrvatske ozračje grad­skog života, a ne feudalnog grada, daje naročito

36

obilježje nazivima utvrda na obali. Uz castrum kao utvrđeno naselje javlja se predgrađe burgus. (Značenje feudalnog grada, kao što je ima oblik pirg u srpskom nema riječ burgus ni na obalnom području ni u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Možda smo stoga, s nepravom unijeli termin burg u našu stručnu terminologiju u želji da razliku­jemo feudalni grad od naselja, zanemarivši upravo našu slavensku riječ grad: ona je poput caslruma značila i utvrđeno naselje i feudalni grad.) Kon­kurencija i sukobi naših slobodnih gradova na obali tražili su suvremenu gradnju obrambenih objekata, pa su se tako sačuvali vrlo precizni na­zivi u opisima pojedinih građevnih dijelova utvrda u zapisima sastanaka gradskih vijeća, statutima grada itd. Odatle i vrlo bogata terminologija za utvrde iz vremena borbe hladnim oružjem. Utvr­đeno naselje na našoj obali, osim zidina i kula imalo je i svoje citadele, utvrđene tornjeve patr i­cij a ili kasni j e u Hrvatskom primor j u — feudalaca. Naročita pažnja posvećena je obrani luke, čiji ulaz najčešće štiti dugi lanac ili utvrđeni lukobran, a u određenoj udaljenosti suhozide u moru — porporela — koje je onemogućivalo pr i ­bližavanje galija. Osim toga gradovi su imali i svoja spremišta za popravak brodova — arsenale, zatim rezervoare za vodu — cisterne, spremišta za žito —-fontike, spremišta za robu —• magazine, koji su omogućivali život gradu u slučaju opsade. Posjede izvan grada štitili su osamljeni tornjevi -— kule — ili različite vrste zbjegova za ljude i stoku, dakako i vojnike, što se općenito nazivalo vedutama. Mnogi su od njih kao i vanjski pojasi zidina izvedeni u suhozidu, praiskonskom mediteranskom načinu, koji se uz latinski naziv maceria, istroromanski manziera naziva i hrvatski močira.

Sudbonosno XV. st. označeno je vrlo žustrom gradnjom utvrda i na obalnom dijelu, u čemu su­djeluju vojni inženjeri iz svih krajeva Italije, pa i naši domaći, a pokoji je dopro i u zaleđe. Tali­janska terminologija sve više prodire u latinski rječnik istiskujući pomalo i sam jezik. Dolazak stranih inženjera vezan je uz gradnju utvrda na­mijenjenih obrani vatrenim oružjem, pa se s tim u vezi javljaju novi nazivi: njihovi nosioci su vojni stručnjaci. Poslije XIV. st. i prijelaznog razdoblja u XV. st., osobito se XVI. st. ističe najbogatijom i najpreciznijom terminologijom za utvrde u našoj zemlji. Neki od njih vrlo su rani po svom postan­ku, što dokazuje veliku ažurnost naših branitelja. Austrijski i njemački vojni inženjeri koji su su­djelovali u gradnji u tvrda na našoj obali, kao i naši vojni graditelji, služili su se talijanskim ter­minima čak i u kontinentalnom dijelu Hrvatske, gdje u XVII. st. prevladavaju talijanski termini za vojnu arhitekturu. U organiziranoj vojsci ter­mini fortifikacija postaju stručni izrazi uskog kruga stručnjaka a ne više sadržaj rasprava grad­skih vijećnika i patricija. Sve češćom primjenom nekih elemenata Vaubanova sistema vrlo raščla­njene bastionske obrane francuski jezik ulazi kao dominantan u našu vojnu arhitekturu. Ali naše renesansno graditelj stvo f ortifikacij a završava

prvim jednostavnim vijencima bastiona, revelina, polumjeseca i opkopa koji su se opisivali prema tadašnjem običaju i u duhu renesanse talijanskim nazivima, dakle terminima zemlje iz koje je ta arhitektura i potekla.

Primljeno na sjednici Razreda za likovne umjet­nosti, dne 10. siječnja 1977.

BIBLIOGRAFIJA

Lucius I., Memorie istonehe d: Tragurio ora detto Trau, Mleci 1673.

Solitro V., Documenti storici sull'Istria la Dalmazia. Mleci 1844.

Kandier P., Codice diplomatico Istriano. Trst 1847—1857. Kukuljević I., Arkiv za jugoslavensku povjesnicu, Zagreb

1859—1865. Isti, Jura Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, Zagreb

1861—1862. Ljubić S., Listine odnošajih južnoga Slavenstva i mle­

tačke republike, Monumenta speetantia historiam Sla-vorum meridionalium JAZU, Zagreb 1868—1891.

Isti, Commissiones et rclatumes Venetae, JAZU. Zagreb 1876—1878.

Rački F.. Documenta his tori ae croatiae periodurn aviti-quam illustrantia, Zagreb 1877.

Monumenta Ragusina. Monumenta speetantia historiam Slavorum meridionalium JAZU, Zagreb 1879—1 7.

Lopašić R., Spomenici Hrvatske krajine, Zagreb 1884— —1889.

Tkalčić I. ., Monumenta historica liberae regiac civitatis Zagrabiae, Zagreb 1889—1905.

Šurmin Gj.. Hrvatski spomenici, Monumenta historico--juridiea Slavorum meridionalium JAZU, Zagreb, 1896.

Las?.owski E., Hrvatske povijesne građevine. Zagreb 1902. Bogišić V. — Jireček K., Liber statutorum civitatis Ra-

gusü compositus anno 1272. Monumenta historico-juri-dica Slavorum meridionalium. JAZU, Zagreb 1904.

Laszowski E., Monumenta historica nobilis communitatis Turopolje, Zagreb 1904—1905.

Smičiklas ., Codex diplomaticus Regni Croatiae, Zagreb 1904—1914.

Mažuranić V., Prinosi za hrvatski pravno-povijestni rječ­nik, Zagreb 1908.

Klaić V,, Acta Keglevichiana annorum 1332—1527, Monu­menta speetantia historiam Slavorum meridionalium JAZU, Zagreb 1917.

Szabo Gj., Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 1920.

Fisković C, Dokumenti radu naših graditelja i klesara XV—XVI. st. u Dubrovniku, Split 1947.

Barada M., Monumenta Traguriensia, Monumenta spee­tantia historiam Slavorum meridionalium JAZU, Zagreb 1948—1951. Porphyrogenilus, De administrando imperio (Moravcsik Gy. — Jenkins R. J. H.), Budimpešta 1949.

Skok P., Slavenstvo i romanstvo na Jadranskim otocima, Zagreb 1950.

Novak G., Commissiones et relationes Venetae, Zagreb 1964—1972.

Lexicon latmitatis Medii Aevi Iugoslaviae, JAZU. Zagreb 1969—1971.

Skok P., Etimologijski rječnik hrvatskog srpskog jezika, JAZU, Zagreb 1971 — 1974.

Povijesni spomenici obitelji Zrinskih i Frankopana, vol. 1 (1672—1673). redakcija R. Modrić, Djela JAZU, knj. 55, Zagreb 1974.

37

LEGENDA LEGENDE

Pojava naziva u kontinentalnom dijelu Hrvatske Presence d'un terme sur le territoire Continental de la Croatie

Pojava naziva u obalnom dijelu Hrvatske Presence d'un terme sur la cote maritime de la Croatie

Kratice za jezik Sigles pour les langues

grčkobizantinski grecque-byzantine

hrvatski croate

hrvatski, starocrkveni oblik croate, vieux croate de l'eglise

hrvatski, daimatoromanski oblik i ostatak croate, residu dalmatoroman

hrvatski, daimatoromanski i istroromanski oblik croate, residu du vieux dalmatoroman et d'istroroman

hrvatski, istroromanski ostatak croate, residu istroroman

hrvatski, praslavensko podrijetlo oblika croate, d'origine de la langue slave primitive

hrvatski, talijanizam croate, Titalianisme

hrvatski, turcizam arapskog podrijetla croate, mot ture d'origine arabe

hrvatski, turcizam arapsko-perzijskog podrijetla croate, mot ture d'origine arabo-perse

srednjovjekovni latinski bas latin

njemački (dijalekti) allemand (dialectes)

talijanski (dijalekti) Italien (dialectes)

francuski francais

"ASTRON

'astrum

as t rum

astrum

astrum

as t rum

astrum

:ASTELLON

! astellum

astello

astellum

astello

.ostel

.astel

häteau

astellum

astello

:aŠtel

_RX

gb utvrđeno naselje plemena

1 utvrđeno naselje

1 feudalni grad

1 utvrđena rezidencija

1 utvrđena rezidencija unutar utvrđena naselja

1 tvrđava

1 utvrđeni samostan

gb manje utvrđeno naselje j .

1 utvrđeno naselje

t utvrđeno naselje

1 feudalni grad

t feudalni grad

hidr feudalni grad

nj feudalni grad

f feudalni grad

1 utvrđena rezidencija

t utvrđena rezidencija

ht utvrđena rezidencija

1 utvrđeno naselje

rx 1 feudalni grad

1 utvrđena rezidencija

JRAD

;rad

IOCCA

ѴІ

h„ h„

BITNE

1

U

utvrđene

feudalni

feudalni

OBRANI

i naselje

grad

grad

GRADA

^ASTRUM

^ASTELLUM

:ORRE

І

i-ORTALITIUM

:iVITADELA

ittadella

:ORRE naistra urris

1 utvrđena rezidencija unu

1 utvrđena rezidencija unu

t utvrđena rezidencija unu

1 utvrđena rezidencija um.

1 utvrđena rezidencija unr

1 glavna utvrda grada

t glavna utvrda grada

glavni obrambeni toranj

1 glavni obrambeni toranj

STOLJEĆE 10 11 12 13 14 15 16 17

CIVITACULA 1 mala utvrda unutar grada 1 mala utvrda unutar grada

ALLOGIAMENTUM 1 Vojnički konak allogiamento_ Turris delapena

t Vojnički konak

hir cisterna

Čatrnj a

MAGAZENUM magazen t spremište

FONTIGUM

HAMBAR CELLARIUM ARSANA spremište za galije i prostor za popravak

spremište za galije i prostor za popravak spremište za galije i prostor za popravak

CANTENERIUM 1 prostor za popravak lađa t prostor za popravak lađa

ZASEBNE UTVRDE RAZLIČITIH NAMJENA'

zaseban obrambeni toranj hidr zaseban obrambeni toranj

utvrđena rezidencija t u tvrđena rezidencij a t utvrđeni mlin t osmatračnica

CASTELLUM castello" kaštel ht tvrđava i tvrđavica

utvrđena rezidencija sa zaseokom utvrđena rezidencija sa utvrđena rezidencija sa

1 mala utvrđena rezidencija sa zaseokom

osmatračnica

KULA boa zaseban i kula h t„, utvrđena ČARDAK htmp zaseban Certacca t zaseban Cardack nj zaseban FORTALITIUM 1 tvrđava fortilitium 1 mala utv fortilitlum 1 zbjeg (ut FORTE t_ tvrđava Fortezza t tvrđava fortezza t utvrđeni REDUCTUM 1 zbjeg (ut redut to t zbjeg (ut ridotto t utvrđeni ridotto t mala utv

SKUPINE UTVRDA

DARDANELLE t par tornj CASTELLARE 1 područje FORTALITII CONFINI 1 l a n a e u t l

GRÄNZFESTEN nj lanac ufr

NAČINI I POJEDINOSTI SREDN ORUŽJEM

I ZAŠTITA OKOLIŠA

1. PREDZIĐA

ANTIMURALE 1 Predziđe

STOL. 10 11 12 1

PALIZZATUM 1 obrambeni pojas od šiblja palizzata t obrambeni pojas od šiblja pallada 1 obrambeni pojas od šiblja pallificata spirata 1 obrambeni pojas od šiblja

2. OBRANA LUKE I ZIDINA POMORSKIH GRADOVA

ÄRGERE 1 obruč od suhozidina u moru do razine površine ispred luke ili uokolo zidina, i ali u određenoj udaljenosti, kako bi se spriječilo približavanje neprijateljskih galija

argerus PURPURELLA purperia porporella ZETTO PIETRE MERZE

1 idem 1 idem — 1 idem t idem t idem

t idem GALEA t zaštićeni lukobran galerola t zaštićeni lukobran _ _ _ _ — CATENA PORTUS 1 Lanac obješen između zidina i lukobrana koji

je sprečavao nekontrolirani pristup luci MULO DEL CASTELLO t utvrđeno pristanište

3. OPKOPI

FOVEA 1 gradska graba (jarak) focea 1 gradska graba (jarak) fossatum 1 gradska graba (jarak) fusat hi gradska graba (jarak) fosso t gradska graba (jarak) fojba h], gradska graba (jarak) ARK h gradska graba (jarak) a rak h gradska graba (jarak) GRABA h gradska graba (jarak) CUNETA t graba unutar jarka CAVATA t graba

II ZIDINE I TORNJEVI

MOENIA 1 zidine MURA 1 zidine murus 1 zid (obrambenog pojasa) miri, mi r h zidine, zid mura & fortilitia 1 zidine s tornjevima

42

STOLJEĆE 10 11 12 13 14 15 16

murus & turres

torri mura & torrioni CIRCUITUM cinctus recinto BEDEN TURRIS

1

t

t 1 1 t

h , „ 1

zid s tornjevima

zid s tornjevima

zid s tornjevima pojas zidina pojas zidina pojas zidina pojas zidina obrambeni toranj u sklopu gradskih zidina

_

A

-_ _

A

-A A

tu ran Thurm FORTILIT1UM BASTITA Bastia KULA

ha.

nj 1 1 1

h , „

obrambeni toranj u sklopu gradskih zidina obrambeni toranj u sklopu gradskih zidina obrambeni toranj u sklopu gradskih zidina obrambeni toranj u sklopu gradskih zidina obrambeni toranj u sklopu gradskih zidina obrambeni toranj u sklopu gradskih zidina

_ _ _ _ _ _

— — A

1 glavni obrambeni toranj u sklopu zidina TORBE MAISTRA t glavni obrambeni toranj zidina Magna turris 1 ulazni toranj u sklopu zidi: Torre della porta t ulazni toranj u sklopu zidina

t glavni obrambeni toranj u sklopu zidina CANTONATA glovni toranj torre de canton uglovni toranj

1 uglovni toranj TURRIS MOLI I obrambeni toranj na zidinama pristaništa

POJEDINOSTI BRANISTA NA ZIDINAMA I TORNJEVIMA

AMBULUM CURREDONUM

ARCHIVOLTUS

hodnik za obilazak straže hodnik za obilazak straže hodnik za obilazak straže luk konzoli koji nosi prsobran

merli & arcus

lukovi koji nose prsobrane idem

STOLJEĆE 10 11 12 13 14 15 16

parapectum MERLUS

t prsobran 1 prsobran 1 zubac kruništa t zubac kruništa 1 zubac kruništa 1 zubac kruništa

BALESTRIERIE 1 strijelnit IMBORDESCARI 1 strijelnic

PORTELETTA inter merlos MANTELLUM

1 konzole na zidinama

1 otvor između dva zupca kruništa drvena pomična zavjesa koja štiti otvor između dva zupca kruništa

1 kamene ušice na zupcima kruništa u koje je utaknuta prečka drvene pomične zavjese koja pokriva otvor između dva zupca kruništa

1 Potporanj uz prsobrane

BATIFREDUS drveno branište na zidinama poput doksata

BALESTERIA TABULATUM

ARBERIUM habernik archel erkel farkyl serkel erchirium bertesca ARZELLA TORRICELLA

1 h h h h h 1 1 1 1

obrambeni doksat obrambeni doksat obrambeni doksat obrambeni doksat obrambeni doksat obrambeni doksat obrambeni doksat drveni obrambeni (drveno) branište r branište na zidini

1 branište na zidini 1 drveni podij na zidini za stražara

Torre per guardia CAPSETTA

stražareva kućica i stražareva kućica na zi stražareva kućica na z: stražareva kućica na zi ili u tvrđenom položaj

šiljem iilj tornja

STOLJEĆE 10 12 13 14 15 16

OBRANA GRADSKIH VRATA

^TTIFOLLUM 1 drveni utvrđeni toranj za obranu gradskih vrata

.VELIN 1 toranj za obranu pristaništa i najčešće za obranu gradskih vrata

r ta rivelini 1 obrambeni toranj pristaništa sa prolazom r gradska vrata

iRBACANUS I snažna utvrda za obranu gradskih vra ta ___________ dem iOPUGNACULUM I idem )RTICUS iSTELETTO _ iRRETTA erce )NS LEVATOR 'ador )RTA MAIOR _ r ta magistra rre della porta iSTRELLA__ ätel

idem dem

idem idem pomični most pomični most gradska _y_rata_ gradska vrata gradska vrata pomična rešetka ulaznih vrata idem

iRACINESCA ]RTESCA )STERULA__ sterla rtella )RTO _ 4ita

1 doksat nad ulazom za obranu vrata sporedna gradska vrata sporedna gradska vrata sporedna gradska vrata sporedna gradska vrata sporedna gradska vrata

ACINI I POJEDINOSTI RENESANSNOG VOJNOG GRADITELJSTVA OBRANI VATRENIM ORUŽJEM

ZAŠTITA OKOLIŠA

PREDZIĐA

IINCEA zid određenog smjera i dužine sa ili bez jarka

STOLJEĆE 14 15 16 17

ricera e spianata t ravni, brisani prostor iznad jarka određenog smjera

OPKOPI I VANJSKI OBRAMBENI SISTEM

STOLJEĆE 14 15 16 17

fossa incamisciata t jarak obložen kamenom — — monitura t oplata jarka — terreleum 1 jarak —-Scarpa t skoša, škarpa — — — sperone t šilj na skoši ^ ~~ — contrascarpa t skoša na suprotnom dijelu jarka — — tole t talus, kosina _ ^ _ _ _ ^ _ _ spalto t povišem prostor nad jarkom oko zidine —' andito t zaštićeni prolaz kroz povišem prostor između

jarka i zidina _ _ _ _ _ _ _ _ _ volti t idem — eontramina t podzemni prolaz ispod vanjskog obrambenog

sistema — lagum Trincea 1 utvrđivanje rovova izvan obrambenog ^ vanjskog prostora Trinceramento t idem — — cabione t zaštićeni p_olaz_ili_m jesto u opkopu — cabiola t idem —•

ZIDINE

VALLO t pojas zida piede del vallo t podnožje zida REPARO t pojas zida Dente t lomljeni, zupčani smjer zida CORTINA t zid između bastiona coltrina t zid između bastiona cordina t zid između bastiona bedem h tuar pojas zidina _ mura & baluardi t zidine i baluardi (okrugle kule) mura & mezzobaluardi t zidine i polukružne kule

III BASTIONI

BASTIONE t bastion (peterokutna kula u bastionskom sistemu zidina)

bastha h bastion bastaji h bastioni BALUARDQ t bastion sperone t šilj bastiona fianchi t bočne s t rane uz šilj bastiona orecchioni t ušice bastiona (između kurtine i bastiona) PIAZZA t platforma bastiona cavaliero t kavalir, povišeno branište iznad platforme

STOLJEĆE 14 15 16 17

terrapieno t zemljani nasip uz bastion — — terrapien t zatrpani donji dijelovi srednjovjekovnih

tornjeva radi zaštite od vatrenog oružja ~~ pontone t najveći bastion u .sistemu bastionskih

zidina mezzaluna t mali polumjesečasti bastion unutar opkopa

bastionskih zidina tenaglia t oblik bastiona: dvostruki bastion sa

dva šiljka " '

POJEDINOSTI BRANISTA ZIDINA I BASTIONA

Munimenta t branista na zidinama Munitio t utvrđenje na zidu municion h t utvrđenje na zidu turrianzello t utvrđenje na zidu torresella t stražarnica na zidu guardiola t stražarnica na zidu sentinella t stražarnica na zidu rochetta t stražarnica na zidu corona t vijenac obrambenog parapeta cordone t kordonski vijenac koji odvaja ziđe od parapeta

platformi, ili kordonski vijenac koji u više obruča opasuje zid kule

časa mat ta t kazamata, obrambena ćelija u zidu okrugle kule ili bastiona

chamata t idem case macte 1 idem parapetto t prizid u službi prsobrana parapet h prizid u službi prsobrana soleri t parapet, prizid u službi prsobrana chiusi t parapet, prizid u službi prsobrana bancus 1 klupa uz parapet ili u niši puškarnice banca t idem banchetta t idem cavalier t povišeno mjesto iznad parapeta feritoia t puškarnica feritora t puškarnica cannoniera t puškarnica, otvor za topove bombardiera t idem archibuseria t puškarnica bocca di cannoniera t otvor za topove buka h otvor na braništu buklo h otvor na braništu iaculum bombarde 1 otvor za provjetravanje dima sboradori di

R E S U M E

ANA D E A N O V I Ć

GLOSSAIRE DES TERMES DE L'ARCHITECTURE MILITAIRE DU

MOYEN AGE ET DE LA RENAISSANCE EN CROATIE

Le territoire de la Croatie, etendu de quo jusqu'ä la plaine pannonierme est par des impassants massifs karsti-ques rale et partie continentale. C'est ainsi sation mediterraneenne marquait le 1 influences, tandis que і -pays ! l'Europe centrale.

La cöte adriatique, ä laquelle l'occu a donne un nouveau visage de la cul garde dans les textes latins le mot son sens primaire —- le sens d'une hal par le rempart. L' atmosphere de la vii comme une caracteristique dominante logie des fortifications dans les endro Au surplus de terme principal se rr termes designant de leur facon les 1 d'une ville maritime forti-fiee. Depuis on se servait lä de mot castrun le plus differents. Quand il s'agit de de du castrum, c'est le siecle le plus riche nologie avant la definitive mise en prat ä feu. Le vieux heritage mediterran dans le latin qui le cultivait en assin les neologismes circulant dans le meme

La partio continentale etait caracteri feodale avec son internationalisme qt dans un latin precis, classique de la ' L'humanisme et la renaissance ont encore ce caractere classique. Le vois et autrichien venait de se manifester q quelques mots caracteristiques des chät dievals. Le vieux mot mediterrane« penetre cette ambience continentale ; dejä avec sa recente signification def' teau-fort. Son sens primaire de l'habi fut de nouveau accepte un siecle plus rois hongrois commencerent ä fortifie les villes comme points d'appui contre feodaux. Toutefois le latin, le langage Croatie medievale — malgre son car; tional, reflete meme dans le glossaire de un aspect etrange ä deux facettes.

A XVe siecle le danger Turc surgit, ä la construction des chäteaux-forts et e ä l'edification de fortifications plus n pour ces ra'isons que se formait un vr ternational qui rassemblait dans ce: Ingenieurs militaires les plus experts d:

che, d'Allemagne, de la France. Ainsi Ies termes techniques Italiens et allema. duisirent dans la langue latine tandis hongrois et slaves s'y faufilerent eux-minologie italienne penetrait de plus e latin offic'iel pour le faire sortir finalen au bords de I'Adriatique. C'est le temps des termes nouveaux en architecture devait s'adapter ä 1'arme a feu. C'est g nieurs militaires Italiens que le siecle X