Glasilo Župe Svetog Duha Tisno - · PDF filemisli, ponajprije o smislu hodočašća na...
Transcript of Glasilo Župe Svetog Duha Tisno - · PDF filemisli, ponajprije o smislu hodočašća na...
Godište XIII. Godina 2017. - Broj 30. Velika Gospa 2017.
GOSPE OD KARAVAJA
Majko naša, Marijo, posrednice milosti, budi nam utjeha, izvor naše radosti.
Gospe od Karavaja, štiti, brani narod svoj, Gospe od Karavaja, štiti, brani narod svoj.
Majko, Kristu vodi nas, smiri srca nemirna,
ti odmori umorne, ti izliječi bolesne. Gospe od Karavaja...
Evo, k tebi došli smo da ti hvalu pjevamo Što si Krista primila, život nama donijela.
Gospe od Karavaja...
Glasilo Župe Svetog Duha Tisno
Štovani župljani!
Svetkovina Marijina uznesenja na nebo ističe Božju brigu i
nagradu vjernima, ali i Gospinu veličinu u Njegovim očima. Prava
veličina je ona koja ima Božji blagoslov, stav kojim prihvaćamo i
u djelo provodimo ono što se Njemu sviđa, čemu nas On uči.
Zahvalni za mnoge njegove darove i za Gospin zagovor,
posebno za dar Domovine i slobode, ugledajmo se u Gospu i
druge svece kako bismo izgrađivali svoj život, društveni život,
svoju Domovinu po Njegovoj mjeri, tj. po mjeri čovjeka.
Najvjernija odvjetnice, na braniku stoj, čuvaj našu
svetu vjeru i hrvatski dom!
don Lazar Čibarić, župnik
1
Proslava blagdana Gospe Karavaja 2017.
Prvim danom trodnevnice, u utorak, 23. svibnja, započeli smo
ovogodišnju proslavu ukazanja Gospe u Caravaggiu u Italiji 1432.
godine. Taj blagdan sve više daje pečat duhovnom životu Tisnoga, bez
obzira na otpor koji postoji u njegovu političkom životu koji bi
najradije da ne postoji ni Crkva ni Gospe ni ikakav duhovni život na
ovom prostoru zemlje Hrvatske.
Prvi dan trodnevnice predvodila je Župa Skradin, na čelu sa
svojim župnikom Gabrijelom Jagarincem. Gromkim pjevanjem, kako
to samo Skradinjani znaju, uistinu su svečano započeli proslavu
blagdana. Imajući u vidu da su skradinski vjernici veliki Gospini
štovatelji (Župa Male Gospe), ali i tradicionalno redovni hodočasnici
u našem svetištu, za razumjeti je njihov zanos u uistinu veličanstvenoj
proslavi Boga i Gospe tog dana u našem svetištu.
Župnik Gabrijel je u svojoj propovijedi istaknuo nekoliko
misli, ponajprije o smislu hodočašća na ovakva sveta mjesta. Naime,
svetište u Tisnomu postoji prije nego su bila ukazanja u Lourdesu i
Fatimi ( 2020. godine ispunja se sigurno 300 godina slavljenja Gospe
od Karavaja u Tisnomu, o. a.). Postoje mnoga hodočasnička mjesta,
ali su najintezivnija Gospina svetišta. I sad se pitamo zašto postoji
toliko zla na svijetu. Ne smijemo zaboraviti da nam je Bog, pri
stvaranju čovjeka, dao slobodnu volju. Nije nas vezao ni u kakve
okvire. Što izaberemo, tako će nam biti. Slobodni smo.
I Marija je imala slobodan izbor, ali je ona rekla: „Neka mi
bude po volji tvojoj.“ Potpuno se, bez razmišljanja, predala Božjoj 2
volji. Zato nam je ona uzor i zato svi hrlimo u Marijanska svetišta da
se ponajprije ugledamo u Mariju i njezino potpuno predanje Božjoj
volji. Zbog svoje predanosti, za nagradu Marija biva i dušom i tijelom
uznesena na nebo. Prije silaska Duha svetoga Marija je, skupa s
apostolima, bila postojana u molitvi iščekujući silu odozgo. Ona je
utvrđivala njihovu vjeru i zajedništvo da bi mogli primiti Duha
svetoga. Ona nam je najbolji primjer kako i mi moramo izgrađivati to
zajedništvo. Zato je i proglašena Majkom Crkve te, nasljedujući Nju,
možemo svijetu svjedočiti velika Božja djela.
Dalje se u propovijedi župnik Gabrijel osvrnuo na Hod za
život koji se tih dana održavao u Hrvatskoj. U tom hodu nekršćani
moraju prepoznati u nama snagu Boga koji je sama ljubav i
pravednost. Na ovoj zemlji nismo za stalno već smo samo hodočasnici
na putu prema vječnosti.
3
Svijet ima svoj put koji je lakši, a mi kršćani imamo put koji
nam je ucrtao Bog i moramo biti svjedoci Božje ljubavi na Zemlji.
Zato smo i pjevali pripjev psalma u misi „Zahvaljujte Gospodinu jer je
dobar, jer je vječna ljubav njegova“. Isus nas vodi u svetosti i prema
svetosti.
Nakon svete mise, po već ustaljenom običaju, pjevači su otpjevali
nekoliko Gospinih pjesama, a slavlje se nastavilo uz tjelesnu okrjepu i
pjesmu u župnom dvoru.
2. dan
Drugi dan trodnevnice predvodila je Župa Drage po drugi puta. U
prvoj godini, kad smo pokrenuli, odnosno započeli proslavu na ovaj
način, Župa Drage bila je sa svojim župnikom don Ivanom Čolakom
koji je i ovog puta bio prisutan, ali kao umirovljeni svećenik. Nije
propustio priliku pozdraviti svoje bivše župljane nadahnutim riječima.
Dragari su došli na čelu sa svojim župnikom velečasnim Thomasom
Vargasom, porijeklom sa Filipina, koji se itekako uklopio u naš
mentalitet i župljani su za njega imali samo riječi hvale. Posebno je
iznenađenje bilo što su Dragari došli uglavnom u mlađem sastavu koji
redovito sudjeluje u liturgijskim događanjima, odnosno žive liturgijski
život župe. Predvodeći ovo liturgijsko slavlje, pokazali su zrelost
života u crkvi i s crkvom.
Nakon svete mise izmijenili smo iskustva kako još bolje sudjelovati u
svetim misnim slavljima, a većina njih sudjelovala je u proslavi Gospe
Karavaja na sam njezin blagdan.
4
3. dan
Dan uoči samog blagdana počinje tradicionalno sv. misom za
žive članove Bratovštine Gospe od Karavaja. Kao predsjednik
bratovštine, istaknut ću svečano ozračje koje uistinu vlada tog jutra u
samom svetištu na Karavaju. Žao mi je i moram se zapitati što
sprječava dobar dio članstva koji mogu doći na Karavaj to jutro. Ako
su neki zaposleni i ne mogu doći, ako su neki spriječeni bolešću ili
starosnom dobi, u redu, ali zašto ne dolaze oni slobodni srednje
životne dobi. Neka im ovo ne bude kao kritika već poticaj da
promijene svoje ponašanje. Pročitah ove dane riječi padra Pia koji
jednom reče: „Kad bi vjernici znali vrijednost sv. mise, u crkve bi
trebali uvesti redarsku službu od navale vjernika pri njezinu
slavljenju.“ Bez obzira na neprisustvovanje, vjerujem da su bili
dionici dobara i još uvijek imaju vremena za popravljanje svoje
vjerničke prakse.
Župnik je na sv. misi u propovijedi nadahnuto progovorio o
članstvu u samoj bratovštini, duhovnoj koristi te blagoslovu života u
crkvi nasljedujući Mariju. Ponekad zaboravljamo poruke koje je
Gospa uputila pri ukazanju u Caravaggiu: post petkom o kruhu i vodi
kao naknadu za uvrede koje se nanose Bogu psovkom i
zanemarivanjem njegovih zapovijedi, te slavljenje nedjelje i blagdana
s početkom nakon zalaska sunca dan uoči. Svi članovi bratovštine to
bi morali prvenstveno provoditi kao dionici duhovnih dobara
članstvom u samoj bratovštini. Ako si član bratovštine, a ništa ne činiš
za svoju duhovnu obnovu i duhovni život, ne znam koja je svrha
5
takvog članstva. Sve je to lijepo napisano u pravilima bratovštine
kojih bi se svaki član trebao pridržavati.
Nakon sv. mise imali smo, po običaju, zajedničko druženje,
agape, koje jedino naša bratovština ima od samih početaka. Nekad je
to bilo samo „kolač“ koji se supa u prošek, a danas svatko donese
poneki kolač, kavu, sok, a uprava bratovštine pobrine se da bude po
starinsku kolač i vino.
Poslije podne crkva se uredila za proslaviti naš najsvečaniji
Gospin blagdan. Ovdje trebam istaknuti posebno zalaganje gđe Marije
Stegić i naše Tilde, članice bratovštine, koje se već duži niz godina
angažiraju u pletenju vijenca kojim se okiti Gospina slika unutar
svetišta a također i uokolo njega. Tu je još i kićenje šudarima za što se
zalaže Silvija, a svega toga ne bi bilo da nije vrijednih ruku Ivice,
Tonća i Anđelka koji sve skupa postave na svoje mjesto da bude na
ures Gospi i dadnu svečani ugođaj blagdanu.
Jezerani tradicionalno dolaze već prije šest sati da se na miru,
nakon pješačenja, pripreme za sv. misu. Oni su uistinu pravi
hodočasnici koji iz svojih kuća pješke dolaze Gospi kako i priliči
vjernicima jedine Gospine župe na otoku.
Uvečer u devet sati već je trideset i četvrti Put križa od župne
crkve prema svetištu. Kako je vrijeme bilo lijepo, doduše malo
vjetrovito, ali pristojno, Put je križa uistinu bio vrhunski duhovni
doživljaj kao najbolji uvod u sutrašnji blagdan. Mnogima je to i jedino
slavlje vezano uz blagdan Gospe od Karavaja jer u danu mnogi imaju
svojih različitih obveza. Čuo sam za neke vjernike iz dalje okolice
Šibenika ako ne mogu doći na Karavaj tog dana, svejedno ne idu u 6
polje i ne rade teškog posla već su duhovno prisutni na Karavaju u
Tisnomu. Put križa je predvodio don Ivan Delić, žepnik Kaštel
Sućurca prema tekstu kojeg je napisao nedavno preminuli prof. dr.
Tomislav Ivančić, poznat kao voditelj duhovnih obnova i raznih
molitvenih zajednica. Kao i mnogo godina dosada, bez obzira na
prisutno mnoštvo, sabranost i sudjelovanje bili su uistinu neopisivi.
Kao kruna svega, sv. misa je na otvorenom nakon završetka Križnog
puta. Ja već godinama pokušavam odgonetnuti zašto u te dvije
pobožnosti ima toliko ljepote i mističnosti. Je li to svjesnost, odnosno
uvod u sutrašnji blagdan, koji svaki hodočasnik doživljava na svoj
način, ili noćna tišina i mrak koji nas obavija stvara u nama neko
posebno ozračje? Razgovarao sam s mnogim hodočasnicima koji ni
na koji način ne bi propustili ovaj uistinu duhovni doživljaj, a mnogi
također nastoje i sutradan biti prisutni na jednom od euharistijskih
slavlja.
Noćno bdjenje organiziraju sami vjernici, uglavnom uvijek u
istom sastavu. Tako se lakše organiziraju i bolje razumiju, a novi se
lako uklope. Svake godine pjevanje predvodi Pere , zauzeti vjernik iz
Župe Biograd n/m uz nizanje molitve krunice i raznih drugih nakana i
molitava. Tako dočekaju ranu jutarnju misu u 4 sata koju zadnjih
nekoliko godina predvodi don Tuna, jezerski župnik. Nakon toga je
druga sv. misa u 6 sati s nakanom za pokojne članove obitelji Gelpi,
koji su donijeli staru sliku iz Italije i u Tisnomu razvijali pobožnost
prema Gospi punih 250 godina. Uskoro bismo trebali obilježiti 300
godina otkako smo „sriću zadobili i Gospinu sliku zagrlili“ (iz pjesme
Gospi Karavaja). 7
Sljedeće dvije sv. mise bile su na otvorenom. U 9 i 30. započeli smo
molitvu krunice koju već duži niz godina predvodi don Joso Pavić,
rodom Tišnjanin, ove godine na temu 100 godina ukazanja Gospe u
Fatimi i njezine poruke u nekoliko ukazanja koja su se događala 13. u
mjesecu, počevši od svibnja do listopada 1917. Godine, trojici pastira
Franji, Luciji i Jacinti koje je papa ove godine proglasio blaženima, na
godišnjicu prvog ukazanja 13. svibnja. Lucija je već prije proglašena
blaženom jer je jedina doživjela duboku starost od preko devedeset
godina i Gospa joj je namijenila ulogu prenošenja svojih poruka
svijetu, a u kojima ga je uvijek upozoravala nek se čini pokora kao
zadovoljština Bogu za grijehe kojim se vrijeđa Bog i zanemaruju
krščanski život i vršenje Božjih zapovijedi. Gospa je tom prigodom
upozoravala svijet na veliko zlo koje će se proširiti iz Rusije na mnoge
zemlje te je upozorila da ako se ne obrate, slijedi još gori rat koji će
zahvatiti cijeli svijet. Sad znamo da se obistinilo sve što je Gospe
rekla malim pastirima. Tom prigodom Gospa je izrekla i molitvu koju
uvijek izgovaramo pri moljenju sv. krunice: „O, moj Isuse, oprosti
nam naše grijehe i dovedi u raj sve duše, osobito one kojima je
najpotrebnije tvoje milosrđe.“ Cijela molitva krunice protekla je u
tom ozračju te je predvoditelj čitao pojedine poruke i detalje Gospina
ukazanja u Fatimi.
U 10 i 30 slijedi svečana sv. misa koju prvi puta predvodi novi
šibenski biskup mons. Tomislav Rogić. U svojoj propovijedi o. biskup
istaknuo je kako su nam potrebna ovakva mjesta koja okupljaju
vjernike koji mole nebeske milosti za svoje životne pute. Kroza skoro
trista godina ovo mjesto svjedoči mnoštvom molitava pa i danas 8
snagu vjere našeg naroda. Ovo mjesto, obasjano majčinskom
ljubavlju blažene djevice Marije, i danas svjedoči snagu ustrajne
molitve. I danas jednakom snagom odzvanja poruka iz evanđelja: „Što
god vam rekne moj sin, učinite.“ Isus čini svoje prvo čudo na zagovor
svoje majke. I danas ona sve naše molbe upućene sebi stavlja pred
noge svome sinu i zagovara nas. Današnji svijet, naša domovina i naš
narod, naše obitelji, očevi, majke i djeca, trebaju Boga, trebaju
nebeske milosti, snagu Duha Božjega, za ustrajnost u poštenju,
skromnosti, obiteljskoj ljubavi i povezanosti, prihvaćanju novoga
života, radosnoga podizanja, odgajanja djece. Svi trebamo povratak
Božjim zapovijedima, da prepoznamo što je pred Bogom dobro, a što
nas udaljava od njega. Ono što nas udaljava od Boga, sigurno nam ne
donosi sreću ni mir niti trajnu životnu radost.
Uz biskupa Rogića koncelebriralo je petnaestak svećenika
Šibenske biskupije i Zadarske nadbiskupije, koji također u velikom
broju hodočaste Gospi na Karavaj. Nakon završetka sv. mise većina
vjernika odlazi svojim kućama, a kroz cijelo popodne izmjenjuju se
hodočasnici u samom svetištu i zaustavljaju se bar u kratkoj molitvi,
izvrše zavjet, upišu sv. misu na svoju nakanu i odlaze dalje za svojim
obvezama.
Novi hodočasnici pristižu već iza četiri sata poslije podne.
Molitva krunice počinje u 4 i 30. U pet sati obilježava se ukazanje
Gospe svečanim zvonjenjem i pjesmom Gospi. Nastavljamo
moljenjem večernje, pjesmom i molitvom ispunimo vrijeme do
početka večernje sv. mise, a na taj se način novopridošli hodočasnici
uključuju u pripremu za sv. misu. Mnogi iskoriste to vrijeme za 9
pristupiti sakramentu ispovijedi te tako neopterećene duše mogu
sudjelovati u osobnoj pobožnosti i zajedničkom slavljenju sv. mise.
Posebnost večernje sv. mise prisustvovalo je mnogih mladih
obitelji koje u narućju donose one najmlađe Gospi na blagoslov.
Ponekad je malo pojačan žamor, ali to se često puta ne može izbjeći
kad se okupi nekoliko tisuća ljudi. Večernju sv. misu ove godine
predvodio je mons. Valter Župan, krčki biskup u miru, koji je dugi
niz godina vodio ured za obitelj pri Hrvatskoj biskupskoj
konferenciji. U svojoj propovijedi također se osvrnuo na proslavu
stogodišnjice ukazanja Gospe u Fatimi, ne kao na događaj sam za
sebe, već prvenstveno kao opomenu današnjem naraštaju na ono što
nam Gospa poručuje od Evanđelja: „Što god vam rekne, učinite“ pa
sve do današnjih dana. Njezin poziv na obraćenje treba uzeti s
najvećom ozbiljnošću. Naše obraćenje treba biti trajno i svakodnevno.
10
Ne samo danas kad se okupljamo ovdje oko naše nebeske Majke, već
to mora biti svakodnevno.
Prije završetka sv. mise o. biskup podijelio je posebni blagoslov
onima najmlađima u naručju svojih roditelja te nakon toga redovni
blagoslov svima okupljenima. Uz gromko pjevanje svih okupljenih
završio je još jedan Gospin blagdan na Karavaju. Biskupu Valteru
uručeni su prigodni pokloni prilikom njegove prve posjete Karavaju
da ga trajno podsjećaju na naše svetište.
Na odlasku kratko se zadržao ispred pjevača koji su pjesmom Gospi
ispraćali hodočasnike te sam ga kao voditelj zbora pozdravio i
razmijenio s njim nekoliko riječi koliko je vrijeme dopuštalo. U svom
odgovoru pokazao je zanimanje za naše pjevanje te uputio riječi
pohvale za naše zajedničko zauzimanje za ljepotu liturgije.
11
Na kraju treba spomeniti i sve one koji se stave na
raspolaganje da bi sve prošlo u najboljem redu. Posebna hvala svima
koji se angažiraju za upis sv. misa, svima onima koji se pobrinu za
organizaciju i provedbu rasporeda svih služba neophodnih da bi
blagdan protekao savršeno. Neću nikoga posebno imenovati jer ću
sigurno nekoga preskočiti, ali svi oni koji su na bilo koji način
sudjelovali, neka se prepoznaju. Svaki angažman u župi je na
višestruku korist svakome ponaosob u duhovnom smislu, a svima koji
posjećuju našu župu na taj način svjedočimo svoju vjeru. Našim
zajedničkim druženjem u drugu nedjelju po blagdanu tjelesnom
okrjepom zaokružili smo ovogodišnju proslavu blagdana Gospe
Karavaja. BOGU HVALA!
SPASOVO
Kako je blagdan Spasova ove godine pao u četvrtak uoči
blagdana Gospe od Karavaja, isti smo proslavili u nedjelju poslije
podne u crkvi sv. Martina na Ivinju. Kako je običaj, popodne bio je
blagoslov obitelji na Ivinju, a u šest sati slijedila je procesija od
kapelice sv. Nediljice do crkve sv. Martina, uz četiri postaje gdje, uz
Evanđelje, svećenik moli molitvu za blagoslov polja. Možda se zbog
nedjelje okupio nešto manji broj vjernika, ali je crkva bila isto
popunjena. Prigoda je to da se prisjetimo svih naših predaka koji su se
okupljali na molitvu u ovoj crkvi kroz stoljeća, a kad im je bilo teško, 12
nisu posustajali, već su se hrabrili molitvom i tako prelazili sve
prepreke. Sigurno im nije bilo lako kad su zbog prodiranja Turaka
morali napustiti i Ivinj i Dazlinu i prijeći u sigurniju postojbinu na
otok, ali opet toliko blizu kopnu, da u svako doba lako mogu doći do
svojih polja. Tu su se praktički ujedinili tri naselja: Dazlina, Ivinj i
Oštrica. Nova župa, koja je tada nastala, posvećena je Duhu Svetom,
ali je ostao u narodu duboko ukorijenjen kult sv. Martina. Tako i pri
osnivanju općine 1811. godine za zaštitnika uzimaju sv. Martina, a
njegov lik uzimaju kao grb Općine Tisno. Eto, to je sve razlog da se
okupimo taj dan za blagoslov polja i u zadnjih nekoliko godina uoči
blagdana sv. Martina. Mjesto, koje izgubi osjećaj za svoju povijest i
vjeru svojih predaka, gubi dušu, a znamo da je tijelo bez duha mrtvo
te počne zaudarati. Toga moramo itekako biti svjesni.
Nakon sv. mise, kako je i red, svi smo se okupili u
zajedničkom druženju i tjelesnoj okrjepi koju su pripremili sami
Ivinjari. Zajedno smo ostali u druženju do samog mraka.
F.P.
13
SRCE ISUSOVO
Otkada je izgrađena crkva Srca Isusova u Tišnjanskoj Dubravi,
glavna proslava tog blagdana seli se iz Tisnoga u Dubravu. Na misi u
Tisnomu bude dosta vjernika, ali svi koji mogu, koji imaju nekakav
prijevoz, odlučuju se biti na sv. misi u Dubravi. Pobožnost počinje
pola sata prije sv. mise moljenjem zlatne krunice, a nakon toga
otpjevaju se litanije Srca Isusova. Malo pučke pobožnosti daje
poseban ugođaj blagdanu. Misno slavlje predvodio je tribunjski
župnik don Ivek Rojko dok je naš župnik zbog drugih događanja bio
spriječen te nije prisustvovao sv. misi.
Uz vjernike Tisnoga misi su nazočili i vjernici Župe Jezera te,
naravno, vjernici same Dubrave. Predvoditelj slavlja u svojoj se
14
propovijedi osvrnuo na smisao slavljenja blagdana Srca Isusova.
Slavimo ljubav Božju koja se ostvarila preko njegova sina Isusa
Krista. Slavimo Srce koje je bilo probodeno radi našeg spasenja. Iz
tog Srca potekla je krv i voda, rijeka milosti za naše spasenje.
Spomenuo je i viđenja sv. Marije Margarete Alaqok prema čijem
svjedočenju je i ustanovljen blagdan Srca Isusova.
Nakon sv. mise Dubravari su za sve prisutne pripremili tjelesnu
okrjepu, a pala je i domaća pisma.
F.P.
MISIJSKI URED ŠIBENSKE BISKUPIJE Gundulićeva 7 Tel/fax 022 - 339266 e-mail : [email protected] Poštovana subraćo u svećeništvu! Dužan sam vas izvijestiti o ovogodišnjem susretu misionara, dvadesetdevetom po redu, koji je održan nakon 20 god. u Šibenskoj biskupiji (3. - 6. srpnja!). Svake godine je taj susret u drugoj biskupiji Hrvatske ili BiH jer se želi naglasiti važnost buđenja misijske svijesti kod naših vjernika, a župnik je glavni animator svega misijskog djelovanja.
Susret uvijek započinje u prvi ponedjeljak srpnja uvečer u katedralama. Dosad sam sudjelovao u 7 biskupija te mogu posvjedočiti da je samo šibenska katedrala bila solidno popunjena
15
vjernicima, a za to su najzaslužniji župnici Šibenskoga dekanata (a i župnici nekih prigradskih župa!) koji su zaista animirali vjernike. Hvala im! Dobar dio nas je ukinuo večernju sv. misu tog dana.
Ove godine je bilo 17 misionara i misionarki (Salamonski otoci, Uganda, Tanzanija, Ruanda, Kongo, Rusija, Peru, Čile, Bolivija…) i jedna mlada časna sestra iz Mostara, franjevka, koja kreće za Kongo. Sv. misu je predvodio msgr. Slobodan Štambuk, a koncelebrirali su biskup Tomislav, biskup u miru Ante, svi misionari, svi biskupijski ravnatelji PMD-a u Hrvatskoj i BiH i nekoliko svećenika iz naše biskupije. U radnom dijelu susreta, sutradan, ponovno je naglašavana trostrukost misijskog djelovanja. Misijski rad nije prvenstveno skupljanje novca kakav se dojam često dobiva . Prije toga je molitva i žrtva! A tek na trećem mjestu je materijalna pomoć. Posebno hvala Župi Vrpolje i župniku don Anti Omaziću za darovanu dvoranu za ovaj radni dan i za ručak! Na kraju drugog dana (utorak!) uvijek se ide po župama, tj. po jedan ili dva misionara (misionarke!) u pratnji isto toliko biskupijskih animatora svjedoče po župama. Obično se pohodi 7 – 8 župa dotične biskupije. Već 7 god. gledam tu večer svugdje skoro poluprazne crkve jer je radni dan, vrućina, ljeto, turizam…
16
Župnicima neugodno… U Kninu su svjedočili pred punom crkvom misionar i misionarka, u Drnišu je svjedočila jedna misionarka na obadvije sv. mise u punoj crkvi, u Gospe vanka grada svjedočili su misionar i misionarka u punoj crkvi, u Njivicama je svjedočila jedna misionarka na dvije sv. mise u punoj crkvi, u Vodicama je svjedočila jedna misionarka na tri sv. mise i uvijek puna crkva, u Zlarinu je svjedočila jedna misionarka u punoj crkvi, u Primoštenu je svjedočio nacionalni ravnatelj PMD-a u Hr., don Štrefan i misionarka iz Ugande na dvije sv. mise u punoj crkvi, isti su svjedočili navečer u Rogoznici u punoj crkvi. Svugdje veliko ushićenje i župnika i župljana.
Ovo je nedjeljno iskustvo odjeknulo po biskupiji te su crkve i u
utorak skoro svugdje bile solidno popunjene: Vrpolje, Ražine, Vidici, Brodarica, Mandalina, Baldekin, sv. Frane, Dolac, Srima (neke su crkve bile dupkom pune !). Srijedom se uvijek organizira za sve sudionike susreta izlet (razgledavanje biskupije!). I taj se dan u ovoj biskupiji (za razliku od drugih!) iskoristio za svjedočenje misionara. U Zablaću ujutro pred tridesetak vjernika nekoliko je misionarki dalo snažno svjedočanstvo tako da su se vjernici još dugo s njima zadržali. I u
17
Prviću, a pogotovo u Šepurinama, pred rodnom kućom časnog sluge Božjeg Ante Antića, gdje nas je dočekalo 20 – 30 razdraganih mještana s okrjepom, dato je lijepo misijsko svjedočanstvo (i u crkvi gdje je kršten!)… Isto je bilo i u Tisnom. Navečer je u Murteru u punoj crkvi predvodio misno slavlje msgr. Slobodan Štambuk uz koncelebriranje biskupa u miru Ante i nas tridesetak svećenika. I pod tom misom je svjedočilo nekoliko misionara i misionarki. Hvala Župi Murter i župniku don Ivanu Katiću za doček i večeru! Kad me bivši ordinarij prije 8 godina imenovao na ovu službu, tad je iz Hrvatske i BiH bilo 114 misionara i misionarki u misijskim zemljama, a sada ih je jedva 80 (čujem da će ih se ove godine još troje vrati kući zbog teške bolesti!). Za dvadeset godina bi Šibenska biskupija trebala ponovno biti domaćin susreta misionara. Pred nama je sv. Kristofor kad se obično organizira misijska akcija Mi-Va koja je jako raširena po katoličkim zemljama. Svrha je te misijske akcije pomoći nekom misionaru oko nabavke lađe, traktora, bicikla, motocikla, misijskog auta… Svake godine mi župnici dobivamo uoči sv. Kristofora materijale (plakate, naljepnice sv. Kristofora, prijedlog za blagoslov auta...!).
Trebam još naglasiti da u ovoj biskupiji nije zaživjela među nama svećenicima četvrta misijska grana Papinskih misijskih djela: Djelo sv. Petra . To je apel Crkve na nas svećenike da pripomognemo novčano oko školovanja nekog budućeg svećenika u misijskim krajevima. U nekim biskupijama Hrvatske i BiH bude i jedne kolekta godišnje na tu nakanu. Pozdrav u Kristu !
don Tomislav Puiljić, animator za misije
Šibenik, 13. 7. 2017.
18
SVETI ILIJA
Po našem običaju sv. Iliju redovito slavimo 21. srpnja iako je
službeno blagdan 20. srpnja. U zadnjih nekoliko godina proslava je
skromna. Okupi se tek između dvadeset i trideset vjernika, uglavnom
iz Dazline te nekoliko iz Tisnoga. Razlog tome je vjerojatno i to da se
sve manje obrađuje vinova loza koju su vjernici redovito obilazili uz
blagdan sv. Ilije nakon što bi poljski poslovi završavali početkom
srpnja. Tada bi obišli vinograde, prošetali kroz polje, bili na sv. misi,
družili se malo, obnovili neka sjećanja na minula vremena i tako se
pomalo razilazili.
Eto, ja se još sjećam tih vremena jer, htio ili ne, nisam ni ja
više mlad te pamtim nekako drugačije proslave blagdana sv. Ilije.
Prije je bilo više pjesme, više šale i prepričavanja raznih
dogodovština. Stariji od mene sjećat će se opet nekih drugih i
drugačijih proslava. Nekad davno držao sam u ruci tekst gdje je p.
Krste Meštrov opisivao kako je to bilo prije 2. svj. rata. U Dazlinu se
odlazilo dan prije blagdana, popodne. Kad bi vrućina popustila,
okupili bi se kod Lokve gdje bi se bila glazba te svirkom uveseljavala
prisutne. Gospoda bi nerijetko i zaplesala. Veselje bi trajalo do dugo u
noć. Ujutro rano, kad bi došao župnik, bila bi pjevana sv. misa. Nakon
nje nešto bi se prezalogajilo i pomalo bi se počeli razilaziti, a župnik
bi imao blagoslov obitelji.
Ove godine okupilo nas se tek oko dvadeset vjernika,
uglavnom iz Dazline, jedan iz Dubrave te nekoliko iz Tisnoga. Na
misi smo tek onako malo zapjevali kako smo mogli, ali slavili smo 19
Boga. Župnik se u svojoj propovijedi osvrnuo na djelovanje sv. Ilije,
koje u ono vrijeme nije bilo nimalo lako. Kralj, oženivši Jizebelu iz
drugog naroda, poče štovati krive bogove te se više nije spominjao
Jahve. Ilija je bio neumoran u prorokovanju, ali je bilo dana kad je
razočaran bježao od Boga. Svi su mu radili o glavi, ali Bog ga
ohrabruje. Ilija osokoljen ponovo prorokuje i opominje kralja. Bog
svojim čudesima potvrđuje Ilijine riječi te on pobije sve Baalove
svećenike te se tako u Izraelu ponovo poče štovati Jahve.
Zar nije i naše vrijeme takvo da sve više zanemarujemo slaviti
Boga koji nas je uvijek izbavljao od svih nevolja i svih neprijatelja?
Koliko je bilo osvajača kroz stoljeća pa nijedan nije opstao na ovim
prostorima osim nas koji smo se ovamo doselili prije gotovo 15
stoljeća te smo primili kršćanstvo i tako opstali do dana današnjega
zahvaljujući zaštiti Svevišnjeg. To se ponajbolje vidjelo u
Domovinskom ratu kad smo pobijedili mnogo nadmoćnijeg
neprijatelja, i po oružju i po broju ljudstva. Zar to nije ponajbolji znak
da je Bog bio s nama i izbavio nas iz ruku neprijatelja naših? I sama ta
činjenica dovoljan je razlog da se okupljamo kod sv. Ilije zahvaljujući
Bogu za sve što nam je udijelio kroz povijest.
Nakon sv. mise pomolili smo se za sve pokojne koji počivaju
uokolo crkve. Da se ne izgubi lijepi običaj, netko se pobrinuo te donio
okrjepu za tijelo, a žedni su mogli utažiti žeđ pićem po želji. Svi su se
okrijepili i, kako je red, još je i preostalo. Nek ovo bude poticaj da nas
dogodine bude više na okupu kod sv. Ilije.
F.P.
20
HOMILIJA – KNIN – 5. kolovoza 2017. HVALJEN Isus i Marija! Srdačno pozdravljam sve nazočne ovdje u crkvi Gospe od
Velikog hrvatskog krsnog zavjeta, sve u Kninu i sve koji nas prate po Hrvatskoj radio televiziji i drugim medijima. - Najdraže mi je reći: Braćo i sestre u vjeri Kristovoj! – Čestitam vam današnji dan!
Velik je ovo dan što ga učini Gospodin. Dan pobjede i oslobođenja, Dan domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja i Gospin dan u crkvi Velikog hrvatskog krsnog zavjeta! Zapravo dan sjećanja – memorije koja iščitava našu povijest i djela koja u njoj čini Bog.
Hrvatski narod, od stoljeća sedmog, ima svoju uporišnu točku, svoj oslonac i sigurnost u vjeri u Boga Stvoritelja i Otkupitelja, Gospodara svijeta i vjekova. Vjera u trojedinog Boga, Oca, Sina i Svetoga Duha, vjera koju nam Krist navijestio, objavio i svojom smrću i slavnim uskrsnućem učvrstio. Vjera u kojoj smo kršteni i Bogu posvećeni. Stoljećima naš narod bio je spreman umrijeti za “Krst časni i slobodu zlatnu”. Otkada je vjere u našem narodu, otada i pobožnost BD Mariji. Kroz stoljeća nižu se crkve i svetišta njoj u čast. Hrvatska je – danas bi se reklo – umrežena crkvama i svetištima u čast Blažene Djevice Marije.
U ovoj crkvi to se nekako sažima u jedno: i krsni zavjet – i pobožnost nebeskoj Majci – i naša povijest – i naša stradanja – i izbavljenja koja nam, po Marijinu zagovoru i baš na njezine blagdane, podari Bog.
Zato smo ovdje došli svemogućem Bogu izreći svoju zahvalnost: za dar vjere, za dar Domovine, za dar slobode i pobjede, za dar žrtve tolikih branitelja koji su bili spremni dati život da bi naš narod imao budućnost, da bi imao slobodu i slobodnu Domovinu, Hrvatsku.
Božja Riječ progovara nam i u ovom trenutku. Božja Riječ uvijek tumači Božja djela u povijesti spasenja roda ljudskoga. Osluškujući je moći
21
ćemo se sigurno prepoznati, moći ćemo vidjeti djela Božja u vlastitoj povijesti i u svome životu, a dao Bog prepoznati poruku za naprijed, za budućnost. Zapravo pozvani smo otkrivati tragove Božjeg djelovanja, u njega se pouzdati i dozvoliti, prihvatiti da nas On vodi.
Starozavjetna knjiga Sirahova, odlomak koji smo slušali, donosi upravo jedan takav pregled onoga što se događalo izraelskom narodu. Klicanje i zahvala nakon svladanih teškoća. Svjesni od koga im je došlo spasenje. Slave Boga Spasitelja, Gospodara povijesti, zahvaljuju Imenu njegovu za zaštitu i pomoć:
Po velikom milosrđu i imenu svom izbavio si me od ujeda onih koji bi me proždrli, iz ruku onih koji mi o glavi rade, od mnogih kušnja koje pretrpjeh, od gušenja u vatri koja me okružila, iz središta ognja koji nisam potpalio...
Duša moja bijaše blizu smrti i život moj na pragu Podzemlja. Okruživahu me sa svih strana i nije bilo nikoga da mi pomogne; pogledom sam pomoć ljudi tražio, ali uzalud. Tad se sjetih milosrđa tvojeg, o Gospode, i djela tvojih još od iskona, kako izbavljaš one koji te strpljivo čekaju i spašavaš ih iz ruku neprijateljskih.
Koliko bi se branitelja i prognanih moglo prepoznati u ovim riječima? Kroza sve što su prošli, koliko im je puta molitva bila na usnama i krunica oko vrata, očiju uperenih prema nebu.
I nastavlja Sirah: - zazvah Gospodina: “Ne ostavi me u dan nevoljni, u vrijeme moje nemoći protiv oholih. Slavit ću ime tvoje bez prestanka i zahvalnu ti hvalu pjevati.” - I bi molba moja uslišana, izbavio si me od propasti, spasio me od vremena zloće. I stoga ću te hvaliti i slaviti i blagoslivljati ime Gospodnje.
Braćo i sestre, to danas činimo ovom svetom misom zahvalnicom u Dan domovinske zahvalnosti. Ali iz tih događaja i učimo, vjeru svoju obnavljamo, učvršćujemo i ponovno u Božjoj Riječi pouku tražimo. Kao što piše sveti Pavao Korinćanima: - Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svake utjehe! On nas tješi u svakoj
22
našoj nevolji da bismo i mi sve koji su u nevolji mogli tješiti onom utjehom kojom nas same tješi Bog. –
Naše pouzdanje, naša nada neka bude stamena, čvrsta, ustrajna i za budućnost. Ako smo kroz prošle nevolje trpjeli i iz njih izišli, prevladali ih Božjom pomoću, snagom vjere i požrtvovnosti, zajedništvom koje je tako čudesno krasilo cijeli narod tih najtežih godina, zašto bi toga danas uzmanjkalo?
Sveti Pavao piše: „da se ne bismo uzdali u same sebe, nego u Boga koji uskrisuje mrtve“ i da nas to zajedništvo vjere pokrene, opet ujedini – ne u mudrosti ljudskoj – tjelesnoj, nego u Božjoj milosti. Vjera da nas učini boljima, velikodušnijima, požrtvovnijima u istinskoj bratskoj ljubavi jednih za druge. Pa to nije nemoguće, već se toliko puta dogodilo i događa. Sjetimo se samo zadnjih požara, pokazane požrtvovnosti i jedinstva vatrogasaca, pilota, vojske i naroda.
Isprosimo molitvom da na ne ujedinjuje samo nevolja, nego istinska želja za izgradnjom boljeg svijeta, boljih odnosa, svakog napretka.
Ako budemo barem malo više živjeli iz vjere i pouzdanja u Boga, - od onih vrijednosti koje proistječu iz našeg krsnog zavjeta: Bogoljublje, domoljublje i bratoljublje – zajedništvo u slozi. – Ako to budemo znali svjedočiti i na mlađe vjeru prenositi sigurno možemo graditi bolju budućnost da se i oni koji su je pošli drugdje tražiti vrate. Sigurno će se tada i naše mlade obitelji otvoriti životu, prihvaćati novi život.
Ne smijemo od toga odustati. Samo zrno one ljubavi u svakome od nas - koju je svjedočio bl. kardinal Alojzije Stepinac kad je rekao da se u ljubavi prema Hrvatskom narodu od nikoga ne da natkriliti - bit će dovoljno da izgrađujemo civilizaciju ljubavi i života.
Svaki uloženi napor, svaka iskazana požrtvovnost i velikodušnost, svaka sposobnost pojedinca ugrađena u to, svaki novi uspjeh – uvelike će opravdati i podnesene žrtve, učiniti ih još vrednijima.
23
Braćo i sestre, Isusova je riječ: Što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? - Sebe izgubi.
Zato, s vjerom u Božju providnost i milosrđe, ne žaleći truda oko dobra svega naroda i zajedništva, ohrabreni iskustvom prevladanih nevolja, čuvajmo što nam je najsvetije. Ili kako pjeva pjesnik:
A ti mili rode, stazom pođi starom I ne skvrni praha, krvlju poštrapana Mučenika svetih divnih pređa tvojih! Bolima u gorkim teških naših dana Oči k nebu upri pune pouzdanja - I ne gubi vjere u
dobroga Boga! Vjera će te ova silnim stvarat divom, - Božje ćeš uz
vodstvo doć do cilja svoga. - Amen. Izlaganje Dr. Josipa Stjepandića u povodu predstavljanja knjige "Dnevnik u znaku 'Za dom spremni'" akademika Josipa Pečarića u Tisnome 7. kolovoza 2017. godine
Vremenska podudarnost velikih hrvatskih svetkovina te predstavljanje knjige "Dnevnik u znaku 'Za dom spremni'" u Tisnome nije skroz slučajna. Naime, kako akademik Pečarić, tako i ja, provodim ljetnji dopust na šibenskoj rivijeri, ovo je još jedna prigoda da progovorimo o nekim od gorućih problema u Hrvatskoj. Tko je ikad mogao pomisliti da bi pojam 'Za dom spremni' mogao postati izvrstan pokazatelj stanja duha u Hrvatskoj? Činjenica da je ovo predstavljanje smješteno u župni dvor, a ne u puno prikladniju društvenu dvoranu Općine Tisno, zorno pokazuje da u Republici Hrvatskoj puno toga ne štima, a najveći grijeh je izgleda pokazati na tu bolnu činjenicu, kao što to godinama uporno čini akademik Pečarić.
24
Iako mene nije tako lako iznenaditi, osim velikom glupošću, bio sam prilično iznenađen udarnom viješću koju su prenijeli svi tzv. mainstream mediji prošlog tjedna, da načelnik Općine Tisno i saborski zastupnik SDP-a Ivan Klarin nije dozvolio da predstavljanje knjige "Dnevnik u znaku 'Za dom spremni'" akademika Josipa Pečarića bude održano u općinskim prostorijama. Svi su prenijeli HINA-inu vijest, a nitko se nije potrudio nadodati tko je Josip Pečarić i što je on to dosad u životu skrivio da mu se zabranjuje predstavljanje knjige u javnome prostoru. Tako je javnosti uskraćena informacija da se radi o redovitom članu HAZU-a, koji je u svojoj 40-godišnjoj karijeri objavio „bijednih“ 1770 znanstvenih i inih publikacija, po broju i kvaliteti kao jedno manje sveučiliste (oko 100 puta više nego profesori Vesna Pusić i Ivo Josipović skupa) pa je u toj, kako se ono reče, europskoj dimenziji najplodniji živući znanstvenik na svijetu! Da se ne mučite preračunavati, to vam je otprilike jedan rad na tjedan.
Ne spominju mediji niti članak 20. Ustava RH koji izrijekom kaže: „Tko se ogriješi o odredbe Ustava o ljudskim pravima i temeljnim
25
slobodama, osobno je odgovoran i ne može se opravdati višim nalogom.“
Malo dalje najviši pravni akt Republike Hrvatske naime propisuje: Članak 38.: Jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli (čak i akademiku Pečariću i njegovim istomišljenicima, opaska J.S.). Sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa…(neovisno o mišljenju dežurnih antifašista, op J.S.) Članak 31.: Nitko ne može biti kažnjen za djelo koje prije nego je počinjeno nije bilo utvrđeno zakonom ili međunarodnim pravom kao kazneno djelo…
Dosad nije poznato da bi neki zakon izrijekom zabranjivao uporabu ZDS. Dapače, po zakonu o oružanim snagama grbovi i zastave povijesnih postrojbi zaštićene su, pa i grb te zastava HOS-a. „…Veliku zahvalnost iskazujemo i antifašističkim borcima i braniteljima u Domovinskom ratu i smatramo da bi predstavljanje ovakve knjige, sa službenim pozdravom iz doba NDH, bila uvreda za preko 500 obitelji s područja Murtera kojima su članovi obitelji poginuli u Drugom svjetskom ratu, boreći se protiv fašističkog okupatora kojemu je ZDS bio službeni pozdrav", izjavio je Klarin.
Previše je besmislica izrekao načelnik i saborski zastupnik u nekoliko rečenica, da bi se moglo na sve reagirati u primjerenom vremenu. Ja, naravno, načelniku želim sve najbolje... pa da se počne makar pridržavati Ustava i zakona (i to bi bio ogroman napredak). Naime, pojam „Za Dom spreman“ odnosno u množini „Za Dom spremni“ predstavlja najbolju SVJETSKU PRAKSU...
O tome pojmu i ja sam napisao dosta tekstova (neki se nalaze i u ovoj knjizi), snimio sam i jedan kratki film na četiri jezika, koji možete naći na međumrežju ili kod akademika Pečarića, zato ću raščlambu skratiti na kineski opis.
Naime u Narodnoj Republici Kini, koja je nedvojbeno dugo vrijeme posve antifašistička i gdje je na vlasti još uvijek Komunistička partija, pojam „Liam Shi“ (Za Dom spremni) izraz je posebne časti. Pitao sam o tome jednu mladu docenticu iz Šangaja ciljajući na sudbinu našeg imenjaka Šimunića koji je zbog ZDS gotovo stavljen izvan zakona.
26
„Prvo riječ po riječ. 恋 se sastoji od 亦 i 心。Znak 亦 znači “isti” na kineskom, a 心 znači “srce”, pa onda znak 恋 označava sve one koji imaju isti osjećaj u srcu, a to je ljubav; znak 家 napravljen je od znaka 宀 i znaka 冢. Znak 宀 znači “krov”, a冢 znači grob. Tako znak 家 pokazuje na nutarnji vid doma, dom koji mi pruža krov, u kojem mogu biti kad i koliko želim, a u konačnici ću za njega raditi, umrijeti, i u njemu biti pokopana.
Drugo, izraz 恋家 izražava intimni osjećaj ovisnosti o nečemu. Dom je više od kuće, lokacije, ljudi koje volim. To je mjesto u kojem će se moje srce nastaniti. Kao riječi pjesme Michaela Bublea “Home” (dom) – “Samo želim ići doma, draga, ići ću doma… Pusti me da idem doma, bit će u redu. Bit ću doma večeras, dolazim doma.” Treće, mislim da je to riječ pohvale i časti.
Na moje pitanje može li taj pojam opisivati raspoloženje športaša pred važnu utakmicu, dobio sam sljedeći odgovor: “Ako se izraz 恋家 koristi za situaciju koju si opisao, s jedne strane predstavlja sportaša koji je u isti mah i nervozan i ozbiljan u pogledu nadolazećeg natjecanja, pa bi se možda želio vratiti u svoju udobnu špilju. Dom će mu pružiti sigurnost i hrabrost za novi izazov. S druge strane, ljubav prema domu dat će mu snagu i moć te će ga učiniti hrabrim da se bori za dom. Naprijed!“
Nakon što sam prije nekoliko mjeseci dobio ovaj krasan opis toga pojma, upoznao sam s njim predsjednika Vlade RH Plenkovića, međutim nije bilo nikakvog odgovora.
Ja sam ovo svoje izlaganje pomalo protkao ironijom i sarkazmom, mozda i ciniznom. Nemojte mi zamjeriti jer dugo godina živim u Njemačkoj gdje sam naviknut da vlast postupa koliko-toliko racionalno. Toliko gluposti, nepromišljenosti, uvrjeda i sličnih negativnih radnji, koje hrvatska vlast poduzima protiv svojega naroda, meni je vrijedno svake osude.
Dr. Josip Stjepandić
Tisno, 7. kolovoza 2017.
27
PREDSTAVLJANJE U TISNOM Šaljući danas ponovno pozivnicu za ovo predstavljanje napisao
sam prijateljima:
„Predigra hapšenja HOS-ovaca u Kninu na čelu s legendarnim
Skejom imala je svoju predigru u Tisnom :“
Kao što znate g. načelnik Općine Tisno na našu je molbu da se ovo
predstavljanje održi u Kino-Sali, za medije izjavio da nam je neće dati
zbog naslova knjige u kome je pozdrav HOS-ovaca ZA DOM
SPREMNI.
Niz domoljubnih portala prenio je moj odgovor koji sam
poslao g. načelniku. Kakva je sloboda tiska u RH, najbolje govori
28
činjenica da portali, novine ili HTV, koji su prenijeli načelnikovu
izjavu, nisu prenijeli i moj odgovor. Očito su se bojali prenijeti
odgovor za koji je portal direktno.hr npr. dan s naslovom: Upravo su
se fašisti bojali pokliča HOS-ovaca. Zbog onih od vas koji nisu
pročitali moj odgovor evo ga:
Sa zaprepaštenjem sam pročitao vijest da ste se i Vi pridružilu
onima koji u Republici Hrvatskoj sprovode velikosrpski Memorandum
SANU 2 i za to još tvrdite da je u duhu antifašističke povijesti mjesta
Tisna.
Knjiga „Dnevnik u znaku 'Za dom spremni'“ govori o hrvatskim
braniteljima, istinskim antifašistima koji su pobijedili u Domovinskom
ratu velikosrpskog fašističkog agresora. Među tim istinskim
antifašistima su i naši HOS-ovci kojih su se fašistički agresori strašno
bojali. Poznato je koliki je bio strah velikosrpskih fašističkih agresora
od pokliča naših HOS-ovaca ZA DOM SPREMNI, pa čak i samog
njihovog obilježja u kome je taj poklič. Sam poklič su koristili i mnogi
drugi hrvatski branitelji, ali posebno izdvajam HOS-ovce jer je
njihovo simbol s tim pokličom i zvanično registriran u današnjoj
Hrvatskoj.
Vašim izjednačavanjem hrvatskih branitelja s ustašama Vi zapravo
radite isto što su svo vrijeme radili velikosrpski fašistički agresori koji
su za vrijeme Domovinskog rata o hrvatskim braniteljima govorili kao
o ustašama, a hrvatsku državu nazivali Tuđmanova ustaška država.
To rade mnogi u Srbiji i danas pokušavajući prikriti bit fašističkie
velikosrpske agresije na Hrvatsku. Moja knjiga upravo pokušava to
29
spriječiti pa su zato njena predstavljanja i u Zagrebu i u Splitu
organizirale udruge hrvatskih branitelja.
S druge strane, sigurno su zadovoljni u Župi sv. Duha u Tisnom jer im
mora goditi Vaša sugestija da o obrani Domovinskog rata, a protiv
velikosrpskog Memoranduma SANU 2 treba koristiti njihove
prostorije, a ne prostorije Općine Tisno.
Sutradan je don Lazar dobio odgovor na naš zahtjev iz koga
smo doznali kako je problem u tome što su još uvijek radovi u Kino
dvorani!
I dok sam se ja čudio kako se u tri dana može jedan političar
dati dva tako različita odgovora, nisam ni slutio da će događaji u
Kninu pokazati kako to nije ništa u odnosu na ono što nam naši
političari mogu prirediti.
Istina, već sam komentirao činjenicu da će Thompson imati
ove godine koncert u Slunju a ne u Kninu, a u razgovoru s Mladenom
Pavkovićem, koji je prenijelo desetak domoljubnih portala, govorio
sam koliko su napadali moj rad, suradnike i obitelj od Peticije ZDS od
prije dvije godine kada smo branili Thompsona i Bojnu Čavoglave.
Ove godine ih je i naš poznati kolumnist Tihomir Dujmović
upozorio tekstom kojim im već u naslovu sve kaže:
Tko ne razumije Thompsonovu simboliku, stvarno ništa ne
razumije
A Dujmović im otvoreno i kaže kako je prvi prijedlog
Pupovčevih beogradskih mentora i vjerojatno njega samog, da
30
Thompson ne bi trebao pjevati u Kninu, je već kako vidimo
prihvaćen!
http://direktno.hr/kolumne/tko-ne-razumije-thompsonovu-
simboliku-stvarno-nista-ne-razumije-93924/
Slično i Zvinimir Hodak kaže kako vlast sluša infantilne
ljevičarske savjete “šeste ličke“ u našim dnevnicima: ispričajmo se
komšijama! Valjda zato što su nam ostavili iza sebe 15.876 poginulih,
2.959 ranjenih dragovoljaca i branitelja, 8.000 poginulih civila, 404
ubijena hrvatska djeteta, 1.044 hrvatska djeteta ranjena, 7.169
ranjenih hrvatskih civila i 500.000 prognanih Hrvata. I sve to u
obrambenom ratu. I sad bi se Pofuk i Teršelička ispričavali. Cmizdrite
za Titom, to je ionako vaš problem, a ne naš. Indeks neki dan javlja:
“Njemački list čudi se ukidanju Titova trga. Zašto se odričete svojeg
najpoznatijeg državnika?“ Nitko ne postavlja pitanje zašto su se
Nijemci odrekli svog najpoznatijeg državnika Hitlera.
http://www.dnevno.hr/kolumnisti/zvonimir-hodak/oluja-im-izaziva-
jal-i-bijes-iz-godine-u-godinu-treca-armija-evrope-a-popusila-ko-
mali-pisa-1049130/
Zapravo, Hodak na svoj način govori o onima koji u Hrvatskoj
sprovode velikosrpski Memorandum SANU 2, o čemu sam pisao u
svom odgovoru g. Načelniku.
Zapravo za te koji sprovode Memorandum SANU 2. Vlast
priređuje proslavu u Kninu, na kojoj im ljudi ne dolaze, a za narod u
Slunju s veličanstvenim Thompsonovim koncertom na kojemu je bilo
najmanje 50.000 ljudi kako kaže policija, a vjerojatno i mnogo više.
31
Zato i poznati kolumnist Marko Ljubić piše o dvije Hrvatske: jedna u
Kninu, a druga u Slunju, pa za ovu drugu kaže:
Hrvatska iz Slunja je autentična, pobjednička, duhovna i silna
Hvatska, koje je nepobjediva, čiji je duh bio vezivno tkivo i pokretač
nacionalne epopeje ne samo i prvenstveno u olujnom zanosu
devedeset pete, nego puno ranije, u ljetnim i jesenjim mjesecima
devedeset i prve, kad su mladići, djevojke, žene i muškarci izvan
društvenih elita, izvan povlaštenosti i izvan bilo kakvih kalkulacija i
društvenih očekivanja, u tenisicama stali pred tenkove i vojnu srpsku
mašineriju.
Dodao bih i s krunicom oko vrata!
U Peticiji prije dvije godine smo govorili i o našim HOS-
ovcima! Isto se ponovilo i prošle godine samo su tada ti napadi i na
Thompsona i na Bojnu Čavoglave bili otvoreni jer su ljevičari
očekivali pobjedu na izborima. Kaznili su Thompsona što je pjevao
Bojnu Čavoglave na isti način kako je to uvijek radio tj. počeo sa ZA
DOM, da bi mu okupljenih stotinjak tisuća ljudi odgovorilo
SPREMNI!
Tada su prvi put i priveli ratnog zapovjednika IX. Bojne HOS-a
Marka Skeja.
Isto se ponovilo i ove godine!
Podsjetimo se ponovno zašto:
Policija je u subotu u Kninu na proslavi Dana pobjede uhitila
nekoliko osoba, a među uhićenima nalazi se i ratni zapovjednik IX.
bojne HOS-a, pukovnik Marko Skejo, piše Maxportal. 32
Među uhićenima je, kako javlja Maxportal, i Marko Skejo, ratni
zapovjednik IX. boje HOS-a. Ta ratna postrojba sudjelovala u
presudnim bitkama za obranu Hrvatske, a najpoznatije su bitka za
Škabrnju i obrana Srđa u Dubrovačkog zaleđa.
Škabrnju je HOS, gotovo u okruženju, držao 42 dana, a napadali su
je Martićevi teritorijalci, postrojbe Kapetana Dragana, Crvene
beretke Milorada Ulemeka
Legije i Arkanovci.
Nakon poraza u sukobu s HOS-ovcima Legija je s Crvenim
beretkama napustio Hrvatsku i nikad se više nije vratio.
O tome je na svjedočenju na suđenju Slobodanu Miloševiću u Haagu
govorio Kapetan Dragan.
http://www.dnevno.hr/vijesti/crna-kronika/u-kninu-uhiceni-hos-ovci-
koji-su-razbili-arkana-i-legiju-na-skabrnji-1048976/
Legendarni branitelj Vukovara HOS-ovac Damir Markuš, inače
počasni gost predstavljanja knjige u Zagrebu, još je upozorio kako je
ove godine policija-osiguranje u crkvi na Misi za Domovinu nije
dozvoljavala ulazak u majicama HOS-a ..
https://narod.hr/hrvatska/bozinoviceva-uhicenja-u-kninu-tko-je-i-
kada-zabranio-znakovlje-legalne-postrojbe-hrvatske-vojske
Očito je Marin Vlahović u pravu kada nam već u naslovu
svoga teksta kaže:
Hrvati trebaju biti svjesni, ako su za dom spremni, moraju biti
spremni i za zatvor
http://www.dnevno.hr/vijesti/komentari/hrvati-trebaju-biti-svjesni-
ako-su-za-dom-spremni-moraju-biti-spremni-i-za-zatvor-1048888/ 33
bez obzira na reagiranje Ministarstva branitelja na njegov tekst:
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/reakcija-ministarstva-branitelja-
na-nas-clanak-dvije-proslave-da-ali-nema-govora-o-podjeli-1049135/
Zapravo najnovija događanja samo pokazuju zašto sam već šest knjiga napisao o ovome: 1. J. Pečarić. Dva pisma koja su skinula maske / Na hrvatsku šutnju nismo spremni!, Zagreb, 2015. pp.406. 2. J. .Pečarić, Oba su pala, Zagreb, 2016., str.392. 3. J. Pečarić, Pišem pisma odgovora nema! 1. / Navodna Hrvatska zaklada za znanost, Zagreb, 2017. str. 245. J. Pečarić, Pišem pisma odgovora nema! 2. / Je li Akademiji važna znanost, Zagreb, 2017. str. 212. 4. J.Pečarić, J. Stjepandić, Ništa se još promijenilo nije, Zagreb, 2017. str. 346. 5. J. Pečarić, Dnevnik u znaku ‘Za dom spremni’, Zagreb, 2017. str. 312.
A i ovogodišnju proslavu u Kninu kao da sam opisao pišući i u ovoj knjizi koju danas predstavljamo o novom pomirenju – POMIRENJU DJECE PARTIZANA IZ SVIH STRANAKA! Kako inače razumjeti ovakvo ponašanje hrvatskih vlasti poslije riječi koje je o „Oluji“ nedavno izgovorio, ugostivši u Pentagonu hrvatskog ministra obrane Damira Krstičevića, njegov američki kolega, umirovljeni general James Mattis dajući jednostavnu i sveobuhvatnu kvalifikaciju hrvatske “Oluje”: “To je operacija koja se ovdje u Americi proučava i pokazuje što dobro predvođena, dobro opremljena i dobro istrenirana snaga, politički dobro predvođena, može napraviti i preokrenuti.”
Josip Pečarić
34
Kronika Župe Tisno 16. travnja 2017. – Uskrs. Ove godine ponovo je Općina Tisno organizirala (načelnik Ivan Klarin) uskrsni doručak na sam Uskrs. 23. - 26. svibnja 2017. - Proslavili smo Gospu od Karavaja. 28. svibnja 2017. – Budući da je Uzašašće bilo u četvrtak 25. svibnja, blagoslov kuća i procesiju s misom imali smo u sljedeću nedjelju. Također toga dana bila je i Misa na Golubinki u Dubravi u 17 sati. Predvodio je don Marko Gregić, zatonski župnik. 23. lipnja 2017. – Proslavili smo Srce Isusovo u Dubravi. Misu je predvodio don Ivan Rojko, tribunjski župnik. 25. lipnja 2017. – Dan Državnosti i ove godine Dan posvete crkve u Tisnome. Misa je bila u 11 sati, a prije mise odrješenje za poginule branitelje. Dojam je bio da Općina (načelnik Ivan Klarin) nije organizirala polaganje vijenaca. 5. srpnja 2017. - Bili su misionari iz cijeloga svijeta u posjet župi Tisno i nastavili za Murter. 9. srpnja 2017. – Uređen je WC kod zvonika. 21. srpnja 2017. – Po tišnjanskom običaju proslavili smo sv. Iliju u Dazlini. Misa je bila u 9:00 i poslije prigodna zakuska. 5. kolovoza 2017. – Proslavili smo dan zahvalnosti, pobjede, branitelja i Gospe zaštitnice vojnog ordinarija. U 19:15 kod Centralnog križa himnom, polaganjem vijenaca, odrješenjem za poginule branitelje i zatm svetom misom. Neki nisu došli položiti vijence. Izdaje Župa Svetog Duha - Tisno Rudina dr. Franje Tuđmana 2, 22240 Tisno Tel: 098/ 17 69 563 web: www.zupatisno.hbk.hr e-mail: [email protected]
35