Gensberger Klement-Dimnjaci
Transcript of Gensberger Klement-Dimnjaci
za poznavanje i j n u M i l o ž i ® napravai njenih mana.
U praktičnu porabu zidara, pećara i dimnjačaranapisao
Elementdimnjačarski obrtnik.
S a S-O
Izdano podporom ministarstva za trgovinu i industriju, odeljak u Zagrebu. — Okružnicom povjereni čtva za prosvjetu i vjere u Hrvatskoj i Slavoniji, broj 7.325—1920. od 2. ožujka 1920. preporučeno ravnateljstvima obrtnih, šegrtskih i njima sličnih škola za
nabavu učiteljskim i učeničkim knjižnicama kao i učenicima.
Zagreb.Tisak kr. zemaljske tiskare.
1020.
Blagotvornom vatra važi, Had se budno pazi ' straži!
Predgovor.
Zračan i čist stan glavni je preduvjet za povoljno zdravstveno stanje svakog čovjeka. Izknstvom, stečenim mnogogodišnjim izvršivanjem svog zvanja, došao sam do uvjerenja, da često najuđobnije gradjen i svim udobnostima uređjen stan ipak ne odgovara gore rečenom preduvjetu, a to zato, jer ložištna naprava — bez koje stanbena prostorija u našim krajevima, naravno, biti ne može — ne odgovara svojoj svrsi u podpunoj mjeri, te nepravilno ili nikako ne djeluje. Nepravilna djelatnost ložištne naprave čini dotičnu stanbenu prostoriju ne samo neuporabivom, već je često i p*o zdravlje i po sam život u takovoj prostoriji obitavajućih osoba pogibeljna.
Da se može pronaći pogrješka, sbog koje je nastala nepravilna djelatnost ložištne naprave, potrebno je poznavanje teorije, na kojoj se u glavnome osniva sama djelatnost svake ložištne naprave, jer bez po znavanja te teorije vrlo je težko ili skoro i nemoguće takovu pogrješku pronaći i ukloniti. Ta se teorija pak ne može steći samom praksom prigodom izvadjanja
VI
ložištnih naprava, već je za to potrebno i čitanje i
proučavanje stručnih knjiga, koje nas u teoriju lo
žištnih naprava upućuju. Ali pošto smo mi u hrvatsko-
srbskom jeziku do danas dosta siromašni na stručnim
knjigama, to sam odlučio, da napišem ovu knjigu,
kako bi se time pružila prilika onom dielu osposob
ljenih osoba, koje su sa izgradnjom i uzdržavanjem
ložištnih naprava zaposlene, da se uz praktičnu iz
gradnju upute još i u uzdržavanje i teoriju ložištnih
naprava, te da tako budu kadri nove ložištne naprave
izvesti onako, kako to teorija zahtjeva. Kod već po
stojećih pak ložištnih naprava, da na temelju te teo
rije budu znali izpraviti i ukloniti postojeće već po
grješke ili možda i postojeću pogibelj požara.
Napomenuti mi je, da sam ovu knjigu napisao
još prije rata, pa je jedan njen dio tik pred ratom
bio već i odtisnut, no dalnje se tiskanje uslied mog
poziva na vojnu djelatnu dužnost moralo obustaviti.
Radi toga, kao i sbog po svoj prilici skorog mienjanja
zakona’ za novu našu državu, izostao je »Dodatak %
na koji se u ovoj knjizi na više mjesta čitatelj upu
ćuje, a u koji sam „Dodatak" htio umetnuti izvadak
iz »Gradjevnog reda11, obrtnog zakona i kaznenog za
kona i to one stavke, što se odnose na predmet, o
kome se u ovoj knjizi razpravlja. Molim stoga čitatelja,
da dobrostivo izvine, ako dakle toga u knjizi naći
ne će.
VII
Knjiga ta nije nikakovo znanstveno djelo, već
jednostavni priručnik za osobe, koje su sa izgradnjom
i uzdržavanjem ložištnih naprava zaposlene. Zato sam
i nastojao, da bude pisana tako, da se sadržaj njen
čim laglje razumije i shvati. Znatne potežkoće zada
vali su mi u tom nastojanju tehnički izrazi, na kojima
naš hrvatsko-srbski jezik na žalost. još oskudieva. Stoga
sam u pomoć uzeo „Rječnik hrvatskog i njemačkog
jezika* od Ivana Filipovića, te „Rječnik znanstvenog
nazivlja* kluba inžinira i arhitekta u Zagrebu. Mnogo
gradiva za sastav I. diela ove knjige izvadio sam iz
sliedećih knjiga: 1. „Die Feuerungsanlage fur das
Haus*, od Otto Altberga. 2. Jeeps Feuerungsanlagen.
3. „Die Allgemeine Raukunde* od Adolf-a Opđer-
beeke-a. 4. „Heizung und Luftung* od I. E. Maver-a.
5. „Katechismus der Heizung, Beleuchtung und Venti-
lation* od Th. Schwartze-a. G. „Die Heizung* od đra.
phil. Adolf-a Wolpert-a. 7. „Parni kotao* od Dragu
tina Konić-a. Uzeo sam iz svake od navedenih knjiga
ponešto, što je odgovaralo u ovoj knjizi opisanom
predmetu, dočim sam II., naročito pak III. dio ponaj-
više napisao samostalno, kod čega mi je poslužilo
moje praktično izkustvo, stečeno mojim zvanjem.
Da sam pak tu knjigu unatoč danas vladajuće
skupoće napokon ipak mogao izdati, moram da za
hvalim u prvom redu Trgovačko-obrtničkoj komori u
-Zagrebu, na čiju mi je toplu preporuku ministarstvo
VIII
za trgovinu i irrhisfriju, odeljak u Zagrebu, podielilo
izdašnu novčanu potporu, da sam započeti već tisak
konačno mogao dati i dovršiti.
I ako tom knjigom možda nisam udovoljio za
daći, kojoj je ona namienjena u pogledu tehničke
struke, za koju je svakako potrebna viša naobrazba,
no Sto ju ja posjedujem, držim svejednako, da sam
time ipak potakao koga na razmišljanje, da većim i
boljim takovim djelom obogati našu do sada još dosta
siromašnu stručnu književnost.
Najzad ne mogu, a da se ne zahvalim i gosp.
Vjekoslavu Frobe-u (Slavko Trubljarski), tipografu u
Zagrebu, koji je blagohotno preuzeo redigiranje i pro
veo korekturu cieloga djela.
U Zagrebu , mjeseca svibnja 1920.
Klement Gensberger.
I . D io .
0 loženju i ložištima.
Izgaranje.Izgaranje je kemički tok, kojim .se glavne česti
goriva, (počela) uz žarenje ili buktenje spajaju sa ki
sikom, što se nalazi u gorivo okružnjućem uzdužnom
zraku, razvijajući pri tom svjetlo i toplinu.
Kod svakog izgaranja dolazi u obzir ovo troje:
a) gorivi predmet.
b) kisik kao podržavatelj izgaranja, te
c) proizvod izgaranja.
Sve ovo troje zajedno, dok je užareno, naziv-
ljemo „vatra**.
Bez đalnjeg osvrta na svezu svjetla i topline kao
i na ostale promjene goriva, kojima je povod rečeni
kemički tok, budi ovdje samo spomenuto, da su glavni
proizvodi toga kemičkog toka svjetlo i toplina, a nuz-
proizvođ plinovi, dočim manji samo dio česti goriva
uslied vladajućih okolnosti ostaje kao neizgorivo kruto
tielo.
Pođpuno izgaranje postignuto je, kada se u pro
izvedenim plinovima ne nalazi više nikakovili gorivih
česti, dočim u obratnom slučaju takovo izgaranje zo
vemo nepodpunim.
2
Gorivo.Gorivom označujemo obćenito svaki na zraku iz
garajući predmet, kojim u svrhu loženja toplinu proiz-
vađjati možemo.
Glavne česti svih goriva jesu ugljik i vodik. Ugljik
se nalazi u gorivu djelomice prost, djelomice pak u
kemičkom spoju sa vodikom, kisikom i dušikom. Osim
ovih lahko gorivih česti nalaze se u gorivu još i takove,
koje ne mogu da izgore, a to su rudne sastojine, kao:
licij, glina, željezo i druge, a uz ove nalazi se u sva
kom gorivu još i vode. Prema tome, od kojih se od
ovdje navedenih česti pretežni dio u samom gorivu
nalazi, računa se sposobnost i vrieđnost dotičnog goriva.
Izkustvom se pokazalo, da se kod krutih goriva
tek samo dvie trećine istoga mogu izrabiti u ogrievne
svrhe, dočim se od preostale još trećine nešto pre
tvori u plinove, što se uzdižu u zrak, a nešto pak ostane
kao neizgorivo krato tielo, koje zovemo „pepeo*.
Goriva se diele na: kruta, židka i plinovita, te
se djelomice onako, kako nam ih sama narav daje,
djelomice pak umjetnim načinom prenačinjena za go
rivo upotrebljavaju.
Pod k r u t a goriva spadaju: drvo, treset (Torf),
mrki ugljen, kameni ugljen, koks i prešani ugljen
(briketi).
Medju ž i d k a goriva se broje: katran (smola),
kameno ulje i žesta.
P l i n o v i t a goriva jesu: razsvjetni plin, vodeni
plin i generator-plin. •
Pošto se u kućanstvu za sada još malo rabe
židka i plinovita goriva, koja više u industrijalne i teh
3
ničke svrhe služe, to ćemo se poglavitije pozabaviti
krutim gorivom, što se danas u svrhu loženja sveob-
ćenito i najviše rabi.
Od krutih najplemenitije je gorivo:
A. Drvo. Ovo se dieli u mekano i tvrdo. Razlika
.se ta različitom gustoćom (jedrinom) spletaka žilja
, uvjetuje.
Pod mekana drva spadaju crnogoriee: omorika,
jela i tis, a od brstnatog drvlja: breza, jablan, lipa i
kesten.
Crnogoriee radi svog sadržaja smole obično gore
živahnim i praskaj u ćim plamenom; one se lahko za-
pale i dopuštaju lahko uzdržavanje vatre; izgore me-
đjutim brzo, te kod izgaranja proizvadjaju mnogo dima,
uslied čega daju i obiljno čadje.
U pogledu načina, kako pojedine vrsti brstnatog
inehkog drva izgaraju, napomenuti je sliedeće:
B re zov o drvo gori velikim, vrlo žifuhnim, ali
tihim plamenom, a daje samo malo dima.
T o p o l a imade dvie vrsti, i to crna i biela to
pola. Crna topola gori tromo, sa sumornim plamenom
i treba jaku promaju. Biela topola ili jasika gori ži
vahnim, praskavim plamenom, ali jako lahko ugasne
i treba takodjer jaku promaju za podpuno izgaranje.
Za ovo se drvo veli, da njegova vatra lahko dim
raztvara, česa se radi u nekojim krajevima za izpalji-
vanje upotrebljava.
J a l š o v o d rvo gori kod slabe promaje vrlo
tromo, kod jake promaje pak živahno, sa malo dima,
koji daje naslage svjetle čadje.
L i p o v o d rvo gori i kod slabe promaje vrlo
živahnim praskajućim plamenom.
4
Ke s t e no v o drvo treba jaču promaju od bre
zovog, ^ gori ipak dobro.
Medju tvrda drva spadaju: bukva (od kojih se
opet razlikuje crvena i biela bukovina), hrast i briest.
B u k o v o drvo gori osobito živahno i jednako,
bez praskanja i bacanja iskri, sa malo dima. Bukovina
je u obće najbolje gorivo drvo.
H r a s t o vo drvo gori jakim praskavim plame
nom, ali ne živahno, treba za izgaranje jatu promaju,
te daje malo čađje.
B res t ov o drvo gori dobro, ali ne tako živahna
kao bukovo, i treba jaču promaju.
Ovdje navedena goriva drva sadržavaju nekih 3%
svoje težine rudnih sastojina, koje ne mogu da izgore,
te ostaju u ložištu kao pepeo.
B. Treset (Torf) u našoj je domovini vrlo slabo
poznato gorivo, a sastoji se iz smjesa raznih manje
ili više trulih bilinskih preostataka, daje lahko rahlo
gorivo, koje sa nizkim plamenom i gustim dimom iz
gara. U tresetu nalazi se pretežan dio vode. koji se
sušenjem na zraku dade na 25 do 30% vlastite težine
smanjiti. Pomoću hidraulijskih preša stisnut i dobro
izsušen, daje žitalmo izgarajuće dobro gorivo. Neizgo-
rivi dielovi česti treseta, koji kao pepeo ostaju, izna
šaju oko 5 do 30%, pa toga radi i zaostaje za osta
lim gorivima. No u krajevima više močvarnim, gdje
ga se može jeftino dobiti (u gornjoj Pruskoj. Hano-
veru, Branđenburgu) kao i radi toga, što na ovećoj
površini polagano i lahko izgara, daje prikladno go
rivo za loženje peci..
C. Mrki ugljen u vriednosti je svojoj kao gorivo
izmeđju treseta i kamenog ugljena. To je zapravo ne-
5
pođpuno đozrieli kameni ugljen, pa se ponajviše i na-
lafi tek kao gornji sloj, dočim se dublje pod njim
obično već do zrelog kamenog ugljena dolazi; razlikuje
se pak od potonjeg svojom manje više mrkom bojom,
ie riedko manjkajućim, dobro se razlučujueim oblicima
drva kao i kod izgaranja proizvadjajućim vonjem sličnog
onom od treseta.
Mrki ugljen sadržaje poprečno oko 35 do 50%
ugljika, te od prilike oko 5% vodika i 20%, kisika.
Kao gorivo vrieđi isto kao i treset, jer radi polaganog
izgaranja daje blagu, skladnu toplinu, pa uslied toga
dobro služi za loženje peci.
Đ. Kameni ugljen obzirom je na svoj postanak
mnogo stariji od mrkog ugljena, pa se toga radi i slo
jevi istoga mnogo dublje od potonjeg pod zemljom
nalaze. Prema okolnostima toka svoga razpadanja imade
kamenog ugljena razne kakvoće; sve vrsti pak gore
svjetlećim plamenom, te daju mnogo dima i ćadje..
Za uspješno i pođpuno izgaranje kamenog ugljena po
trebna je živahna promaja. Uslied toga, što kod izga
ranja proizvadja jaku toplinu, neprocjenivo je gorivo
za prometne i inđustrijalne svrhe, a ne manje i za
kućanstvo, osobito u krajevima, gdje ne imade šuma
i gdje je uslied toga drvo vrlo skupo.
E. Prešani ugljen (briketi) sastoji se većim dielom
iz odpadaka raznih vrsti kamenog ugljena, kojih u
rudokopima imade na pretek. Putem dobre pripreme
-dade se iz ovih na oko bezvrieđnih odpadaka vrlo
dobro uporabivo gorivo sačiniti. U tu se svrhu takovi
ođpadci preberu-i pranjem očiste od negorivih pri
mjesa, u koliko je to moguće. Napgkon se samelju te
uz pridodatak kakvog liepila načini tiesto, iz kojeg.se
onda u raznim oblicima prave tako zvani „briketiw.
6Pošto pak nije moguće odpađke kamenog ugljena
za priredbu briketa sasma očistiti od negorivih pri
mjesa, kao što su na primjer zemlja, piesak ili druge
rudne sastojine i pošto se u svrhu, da se ciela ta
masa opet ne razpadne, kao vezivo najčešće upotreb
ljava bud koja vrst smole ili katran, to briketi kod
izgaranja daju mnogo crnog dima, a uz to i mnogo
čadje i pepela. Inače kod živahne promaje proizvadjaju
dostatnu toplinu, pa se radi toga, što su prema osta
lom gorivu razmjerno jeftiniji, rado upotrebljavaju za
loženje peći.
Od krutih goriva imađemo medjutim još i takova,
koja se dobivaju umjetnim načinom, kao što su drveni
ugljen i koks.
F. Drveni ugljen u današnje se doba za loženje na
ših ložišta ne rabi, ali u staro doba bio je u Rim
ljana glavnim gorivom, osobito u stanovima odlienijih
slojeva, jer kod izgaranja ne daje nikakovog dima,
što je za ono doba, kad još nisu imali posebnih ure-
djaja za loženje poput današnjih, bilo od osobite važ-
nosti. Danas se drvenim ugljenom loži samo još u
nekim krajevima južne Italije, gdje je podneblje umje
reno i gdje mnogo šuma imade.
G. Koks se dobiva tako, da se kameni ugljen u
zraku zatvorenom prostoru, a kod vrućine od 1000
do 1200 stupnjeva pougljeni. Time mu se naime oduzme
vodik i kisik, tako da se koks lih samo iz ugljika i
nešto rudnih sastojina sastoji. Proizvađja se pak u za
to posebno priredjenim pećima, kojom se prilikom kao
nuzproizvođ dobiva razsvjetni plin i- katran. ICoks kod
izgaranja daje vrlo jaku toplinu, a ne proizvađja ni
kakvog dima, ni čadje, već vrlo škodljivi i po ljudsko
zdravlje ubitačni ugljični oksid. Za podpuno izgaranje
treba živahnu promaju. Upotrebljuje se za loženje
peći, a služi i kao Izvrstno gorivo u tehničke svrhe.
Za zapaljenje svakog goriva potrebna je stano
vita temperatura od po prilici kojih 500 stupnjeva G,
tako zvana z a p a l j u j u ć a t e m p e r a t u r a (Entzun-
đungs-Temperatur), koja se postizava umjetnim nači
nom pomoću lahko upaljivog i jaku toplinu proizvadja-
jućeg goriva. Obično se u tu svrhu upotrebljava na
sitno- sasječeno suho drvo, kojim se potrebna potvtna
temperatura u svrhu zapaljenja lahko postići dade.
Toplina i temperatura.Osim proizvodnje topline putem kemičkog spoja
kod izgaranja, radja se toplina još i uplivom sunta.
trenjem i munjinom, a da ipak razna ta pobndjiva-
nja topline u stanovitoj svezi stoje.
Svako tielo treba za svoj obstanak manje ili više
topline (kod čega se studen ili hladnoća samo kao niži
stupanj topline shvaćati imađe). Oduzme li se stano
vitom tielu topline ili mu se ove dovodi više, no što
je potrebno, tada se dotični predmet (tielo) ili pro-
mieni ili nepotrebnu mu (suvišnu) toplinu predaje na
drugo tielo. Time se dotično tielo nalazi samo u sta
nju djelovanja prema vani, a to stanje toga tiela zo
vemo onda „temperatura". Dakle toplina (vrućina) je
proizvod izgaranja, a temperatura je stanoviti stupanj
topline, koji nam. osjećajem dade upoznati djelovanje
(učinak) te topline.
Ako dva tielesa (predmeta), koja se dotiču, po
sjeduju različite temperature, to će po prirodnom
zakonu toplina onog tiela, koje posjeduje višu tem
peraturu, preći na ono sa nižom tempemturom. Taj
8
tok fv-elnza topline iz jednog jače ugrijanog tiela na drugo m anje ugrijano traje tako dugo, dok se razlika topline ovih dviju dotič-ućili se tielesa nije izjednačila , Ovaj način prelaza topline nazivljem o ,t o - d j e n j e t o p l i n e * i l i t o p l i n o v o d s t v o (W ar- m eleitung). Ne dotiču li se takova dva tielesa, to može — ako se izm eđju njih nalazi zrak — ipak nastati p red a ja topline. N aim e toplina, koju stanovito tielo posjeduje u većoj tem peratu ri, m ora u tom slučaju da prolazi kroz zračni p rosto r na tielo, koje posjeduje nižu tem pera tu ru . Ovu vrst načina predaje topline nazivljem o . ž a r e n j e t o p l i n e u (W arm estrahlung).
P red a ja topline nije kod svih tielesa jednaka. N eka tielesa p red a ju toplinu na druga brže i lahko, neka pak teže i sporije. Isto tako je i kod p rim anja * topline. Tielesa, koja toplinu lahko i brzo prim aju, redovito ju isto tako lahko i brzo opet p redaju na druga. Takova tielesa zovemo „dobrim vodičem to pline", a to su : sve kovine, m eđju ovima i srebro i zlato. T ielesa, koja težko i sporo prim aju toplinu, a isto ju tako težko i sporo dalje p redaju , zovemo „lošim vodičem to p lin e”, a to su : zatvorene zračne stu- pine, šupljikasta tielesa (pilovina, slam a, lišće, pepeo, vlasi, pam uk), azbest, snieg i voda.
Izm edju ovih dviju vrsti vodiča topline im ade još jed n a treća, koja teže i sporije p rim a i p red a je to plinu od dobrog, a ipak laglje i brže od lošeg vodiča topline, a to su srednji vodiči to p line : glina, pećnjaci (pločice od peči), staklo.
P re ljz a topline, što biva žarenjem pom oću zraka topline (W arm estrahleu), im ade dvie v rs ti:
a) svietle, vidljive:
9
b) tam ne, nevidljive.Sunčane zrake i zrake, što ih odbacuje vatra
{žar ili plam en) prigodom izgaranja goriva, ili kovina, ugrijana do r a/.žarenja, je su vidljive zrake, pošto ih mi vidimo i o?jecamo sadržaj njihove topline, koju p re nose. Voda, glina, pećnjaci, opeka i slično, predaju toplinu pom oću tam nih loplininih zraka, kojih mi ne možemo viđiti. već jedino sam o osjećati. Svietle zrake topline im adu još i to svojstvo, da i kroz prozirna tielesa. kao što je staklo, m ogu p renašati toplinu, do- ■čim je to tam nim zrakam a topline nem oguće. 0 tom e se možemo najlaglje osvjedočiti kod prozora. Sunčane z rake staklo na prozoru p ropušta , a da se od njih tek .samo m alo ugrije, dočim tam nih toplininih zraka s ta klo ne p ropušta , je r kad bi to bilo, tad mi u obće n aše stanove u zimi ne bism o mogli nikada ugrijali, pošto bi sva toplina prošla na .polje.
P ošto izm edju nu tarn jeg i vanjskog zraka jedne prostorije obstoji obično neka razlika u tem peraturi, to po prirodnom zakonu redovito obstoji i predavanje to p line od toplije strane prem a onoj hladnijoj, a ta p red a ja topline m ora u tom slučaju da uzsliedi kroz tielo, kojim je dotična prostorija obgrađjena. Svako j e tielo naim e m anje ili više šupljikavo (porezno), pak se prem a tom e i tok izm jene ovih dviju tem pera tu ra brže ili sporije provadja. (Ako je prostoriju obgradjeno tielo više šupljikavo brže, ako m anje, tad laganije). Ovaj način p ren ašan ja topline nazivljem o . . p r o p u š t a n j e t o p l i n e * (W arm etransm ission).
Mjerenje temperature.Da se uzm ogne ustanoviti razm jer tem pera tu re
top line raznih tielesa sasvim neodvisno od nesigurne
10
podaje osjećaja, te točno i pouzdano izmjeriti poviše
nje ili smanjenje topline, potrebna nam je lih u tu
svrhu priugotovljena sprava, koju nazivljemo „ top lo
m jer" (Thermometer). Ciela ta sprava sastoji se od
zrakoprazne staklene devi, koja je odozdo razširena
u krugljicu, a ozgor zatvorena. U krugljici i jednom
đielu cievi nalazi se vrst kovine, koja imade svojstvo,
da se kod veće topline razteže, a kod niže steže. Ta
se kovina zove živa ili živo srebro.
Ova staklena ciev obično je pričvršćena uzduž
daščice, na kojoj se uz ciev nalazi brojkama označena
mjera, ustanovljena na ovaj način: Ponajprije se kru-
gljica sa živom metne u posudu, u kojoj se nalazi leđr
koji se već počeo raztapati. Tu će se živa vrlo stegnuti i
u cievi nizko pasti. Mjesto, do kojeg je živa pala, ozna
čuje se sa 0 (ništicom). Ta se točka nazivlje l ed i š te.
Potom se krugljica toplomjera nadnese sasvim blizu
nad vodu, koja vrije. Tu će se živa vrlo raztegnuti i
dići u cievi visoko do neke točke, uz koju se zabilježi
brojka 100. Ta se točka na toplomjeru nazivlje vre-
lište.Razmak izmedju ledišta i vrelišta razdieljen je
kod toplomjera po Celsiju na 100 jednakih đielova, a
svaki takav dio nazivljemo s t upan j .
Izim ovako udešenog toplomjera po Celsiju, koji
se danas sveobće rabe, imade još i toplomjera po
Reamuru sa 80 stupnjeva na vrelištu i po Fahrenheitu
sa 180 stupnjeva, no ove potonje dvie vrste malo se
kod nas rabe.
Digne li se dakle živa u cievi toplomjera nala-
zećeg se u sobi — uzmimo — do brojke 20? to znači,,
da imađemo u sobi temperaturu od 20 stupnja po
11
Celsiju. Iznesemo li zimi toplomjer na otvoren prostor
(dvorište), a živa u cievi padne do 0 (ništice), to nam
toplomjer pokazuje, daje temperatura zraka na ledištu.
Voda će se naime u dotičnom prostoru, u kojem to
plomjer tu temperaturu pokazuje, slediti.
Ogrievna površina.Ogrievnom površinom nazivljemo stienu ložištne
spremnice (ložišta), kojoj je svrha toplinu s jedne strane
primati, & na drugoj opet dalje podavati.
Kod ložišta sastoji se svakolika ogrievna povr
šina iz izravne ili neizravne. Naime primanje topline
može uzslieđiti:
1. žarenjem' topline, proizlazeće od užarenog go
riva ili plamena, ili pak vodjenjem od tik ogrievne
površine ležećeg izgarajućeg goriva. U tom slučaju
nazivljemo dotičnu ogrjevnu površinu ri z r a v n a
og r i e vn a .površ ina " , jer upija i prima toplinu iz
ra vno od same vatre;
2. vodjenjem topline uslied doticaja sa vrućim
plinovima proizvedenim izgaranjem. Tada se takova
ogri evna površina nazivlj e „ ne i z r avna og r i evna
pov r š i n a " , jer niti prima, miti upija toplinu izravno
od same vatre, nego tek od njenog proizvoda ili od
tiela, koje je izravno od vatre ugrijano.
Za primanje, a isto tako i za predavanje topline
obzirom na žarenje kao i doticaj očito je nepovoljna
okolnost, ako su ogrievne površine bilo iznutra ili iz
vana prekrile prašinom, čadjom ili pepelom. Te ogrievne
površine treba da su uviek čiste, pošto samo onda
ovo djelovanje topline nesmetano uzslieđiti može. Time
ali nije takodjer rečeno, da ogrievne površine moraju biti
12
gladke. 'Casuprot hrapave površine djeluju kud i kamo
bolje, nego li gladke, pošto se hrapavošću žareće i doti-
-cajne površine znatno povećavaju. Iz toga sliedi: Čim je
•ogrievna površina više hrapava, tim će veću količinu to
pline u se primati, a prema tome opet predavati i dalje.
No ni boja ogrievne površine nije u pogledu pri
manja i predaje topline baš sasma bezpredmetna, već
-dapače od prilično znatnog upliva.
Tanina boja na primjer lahko i brzo prima, a
isto tako i predaje toplinu, dočim svietle boje, na
ročito biela, težko i sporo primaju i predavaju toplinu.
Tako će se primjerice u tamnom bojom oličenim so
bama, a kraj iste temperature zraka, osjećati više
topline, nego li u sobi sa svietlo obojađisanim sobnim
:zidovifna. Od toga pravila i dolazi to, što se ljeti odie-
vamo odielom više svietle, a zimi više tamne boje.
Dim.Posljedica nepođpunog izgaranja proizvod je bez
brojne množine sićušnih mjehurića sa vrlo tanahnim
•opničama.' proizlazećih iz u gorivu nalazeće se vode,
(koja se tekom izgaranja pretvara u paru), ugljika,
vodika i ostalih nepodpuno izgorjelih ili u obće ne-
izgorivih čestih goriva, kojima se još i razne česti stra
nih organizama, nalazećih se u gorivo okružujućem
zraku, pridruže. Buđuć gustoća te skupne materije
:Samo Vs gustoće zraka iznaša, kao i. poradi topline,
do koje se prigodom izgaranja ugrije, imade ista to
.svojstvo, da se u obliku pare, što ju nazivljemo „d im ",
uzdiže u zrak.
Prema okolnostima svojih sastojina gustoća je
-dima različita. U dimu prozirnom i svietle boje nalaze
se većim dielom samo plinovi, ugljični oksid i vodik,
pomiešani vodenom parom, dočim ostalih gorivih česti
goriva u takovom dimu malo imade. Takav je dim
redovito proizvod podpunog izgaranja goriva. Kod gu
stog, neprozirnog, mrke ili crne boje dima imade uz
gore navedenih plinova i vodene pare još i pretežan
dio neizgorjelih česti goriva, i to najviše ugljika u
obliku sićušnih đielova ugljena, koji iz bud kojeg raz
loga nije dospio da podpuno izgori, pa je tako sa
ostalim sastojinama dima promajom povučen u zrak.
Takav dim proizvod je nepodpunog izgaranja goriva.
Kako je sastav samog goriva različit, tako je
različit i spoj čestica, što sačinjavaju dim. Sastavne
česti dima naime nisu uviek jednake, već se uvjetuju
prema sastavnim dielovima goriva. Tako je dim od
drva svojim ustrojem različit od dima, proizlazećeg od
kamenog ugljena.
*• Dim od mladog, nepođpuno suhog bukovog drva
imade uz pređnavedeno u sebi još i oveću sadržinu
„kreozota". J o je neka ulju slična židkost oštrog vonja
i jedkog okusa, koja imade svojstvo, da odoljeva gnji-
loći, pa zato meso, koje se takovim dimom nadim-
ljuje, dulje vremena odoljeva raztvorbi.
Dok je gustoća dima razmjerno manja od gustoće
zraka, dotle imade to svojstvo, da se bud izravno,
bud pak ođređjenim mu putem (kroz dimovode, cievi
i dimnjak) diže u zrak. Promjeni li se pak taj ođno-
šaj dima prema zraku, postane li naime dim gušći od
potonjega, a time i teži, što se povodom raznih vanj
skih utjecaja dogoditi može, pa se uslied toga dim raz-
hladi, tada svoju sposobnost ža dizanje u zrak sve to
više gubi, a kadšto dapače i u tolikoj mjeri, da mora
13-
14
i padati. Toplina i suhoća dima preduvjet je uspješ
nog njegovog uzdizanja u zrak. No dim se može, ako
ga i včći dio topline ostavi, ipak još uzdizati, naročito
može to u zimi, za oštre studeni, ako je vedar i čist
zrak, jer u takovom slučaju dim je još uviek topliji
od okružujućeg ga vanjskog zraka. Ako je pak dim
sasvim ohladjen ili imade tek samo temperaturu okru-
žujućeg ga zraka, u koji ima da se uzdigne, onda lebdi
zrakom u vodoravnom pravcu, nalik lahkom sve više se
razstavljajućeni oblaku, što se najviše ljeti dogadja.
Ta razlika topline dima prema uzđušnom zraku
uzrok je često takodjer i dimljenju naših ložišta, o
kojem će se medjutim potanje na drugom mjestu ove
knjige razpravljati.
Za vrieme svog prolaza kroz đimovođe ostavlja
■dim za sobom — već prema okolnostima vanjskih
utjecaja i količine svog sadržaja — manje ili više u
njem se nalazećih neizgorjelih česti goriva, koje se na
.stiene dimovoda, kojima dim prolazi, naslažu. Tu na
slagu zovemo „čađ jom 1-, o kojoj će se takodjer na
drugom mjestu ove knjige potanje razpravljati.
O ložištima u obće.Da se postigne što koristnije i podpunije izga-
Tanje uz što manji potrošak goriva i čim veći proiz
vod topline, koja nam u razne svrhe služi, potreban
je poseban uredjaj, što ga u kratko nazivljemo „lo
žište* ili „ lož iš tna naprava" (Heizanlage).
Glavni uvjet svakoga ložišta je taj, da je ustroj
istoga takav, da omogućuje dovod dovoljne količine
zraka, potrebnog gorivu za izgaranje, te ujedno što brži
odvod-jur iztrošenog zraka kao i izgaranjem proizvedenih
15
plinova. Naročito pak, da proizvedenu toplinu na zato
prikladnu ogrievnu površinu prenosi, a uz to da nam
pruža što veću sigurnost protiv pogibelji požara i štet
nom uplivu izgaranjem proizvedenih plinova na naše
zdravlje.
Svako ložište sastavljeno je od triju glavnih đie-
lova, koja u za jedn ic i tek sačinjavaju podpuno
ložište, a ti dielovi jesu:
1. Ognjište (vatrište), to jest prostor, u kome
izgara toplinu proizvadjajuće gorivo.
2. Dimovodi, pomoću kojih se proizvedena to
plina koristno izrabljuje, te iztrošeni zrak i plinovi ođ-
vađjaju.
3. Dimnjak, koji služi za konačni odvod iztroše-
nog zraka i plinova kao i za uzdržavanje promaje.
1. Ognjište (vatrište).
Ognjište (Feuerraum) zatvoren je prostor, gi'adjen
iz vatrosigurnog, neprogorivog gradiva, a treba daje:
a) tako prostrano, da može obuhvatiti dovoljno
goriva, potrebnog za postignuće one svrhe loženja,
kojoj je dotično ložište namienjeno;
b) treba da je tako visoko, da se vatra u njem
slobodno razvijati može;c) imade biti zaštićeno protiv odveć brzoj pre
daji topline i dovodu suvišne količine zraka, da uslied
razhladjenja tok izgaranja ne bude smetan.
Ognjište, u kojem se loži krutim gorivom, dieli
se u dva diela, i to na:
1. Gornji dio, kojega je prednja strana provi-
djena otvorom, zatvorenim dobrim željeznim vrataš-
16
čama. Taj dio služi za izgaranja goriva, što se po na podnožju ognjišta nalazećem se r o š t i l j u razprostre.t
2. Dolnji dio, koji služi za dovod svježeg zrakaff gorivu i ujedno u svrhu sakupljanja preostalih neiz- gorjelih česti goriva: „pepe l a*4. Zato taj prostor i nazivljemo „ p e p e o n i c a a (Aschenfall).
Da se omogući djelovanje zračne struje na gorivo, nalazeće se u ognjištu, okomito odozdol, — što je glavni uvjet za živahno uzdržavanje vatre — potrebno- je, da gorivo leži na šupljikavom tlu, tako zvanom „ r oš t i l j u " (Rost), kroz koji je zračnoj struji pristup gorivu omogućen.
Kako roštilj imađe i tu svrhu, da kroza nj treba da pada pepeo, to je potrebno, da je šuplji prostor roštilja u pravom razmjeru prema gorivu. Naime, da propušta lih samo pepeo, a ne ujedno i veće čestice samog goriva.
R o š t i l j je u obliku štapića razciepkana površina, koja je kod manjih ložišta u cielom iz lievanog željeza, dočim se kod većih ložišta roštilj sastoji iz * pojedinih štapića iz lievanog ili kovanog željeza, koji se na podnožju ognjišta sa malim razmakom jedan do drugoga slože.
Roštilja im ade tri vrsti i t o :1. Ravan roštilj (Planrost), koji se upotrebljava
bilo u vodoravnom ili kosom položaju.2. Postuhni roštilj (Treppenrost) rabi se kod većih
industrijalnih ložišta, gdje se loži sitnim gorivom, kao na pr. sitnim ugljenom, pilovinom, trieslom i i. <L je r radi svog stubama sličnog položaja štapića onemogućuje propadanje goriva.
if *
8. Koftnjati roštilj (Korbrost) rabi se ponojvll*kod sobnih peći takovog sustava, koji omogućuje, daognjište najednom obuhvati veću količinu goriva, Dol- nji sloj loga goriva takav roštilj tada obuhvaća.
Ukupna ploština medjuprostora štapića (šupljina roštilja) imala bi u pravilu biti jednaka promjeru đi- movodnog ušća u dimnjak. No obzirom na to, što je neki dio ploštine roštilja pokriven gorivom ili začepljen žeravicom, uči nas izkustvo, da je najpodesnije uzeti ploštinu roštilja u razmjeru sa 1: 4, to j e s t : s v e u - _ k u p n a š u p l j a p l o š t i n a r o š t i l j a i m a d a j e
“č e t i r i p u t a v e ć a od p r o m j e r a d i m o v o d n o g " u š ć a u d i m n j a k . U ostalom ovisna je ta ploština i o množini te vrsti goriva, koje u stanovito vriei$e ima u ognjištu da izgori.
Dimovodi.
U neposrednom priključku sa ognjištem stoje di- movodi, koji spajaju ognjište sa dimnjakom, a imadu zadaću, toplinu, dim i plinove tako voditi, da sa tie- lesima, na koje toplinu predavati imadu, što više u doticaj dolaze, te iztrošeni zrak, dim i plinove, nakon što su po mogućnosti čim više svoje topline predali stanovitoj svrsi, odvode do dimnjaka. No ipak svu svoju sadržinu topline ne smiju predati na odnosna tielesa, jer neki dio topline potreban je još i za uzdržavanje promaje u dimnjaku. Iz toga sliedi, da dimovodi ne smiju imati prekomjerne duljine. Za obična kućna ložišta svakako n e p r e k o 5 m e t a r a , dočim se za veća ložišta kao najveća skupna duljina dimo- voda samo do 30 m e t a r a uzeti može, je r je izku-
2
18
stvom ustanovljeno, da se preko ove granice nikakova predaja topline više ne postizava.
Prom jer dimovoda treba da je samo tako velikt da dim i plinovi u svom prolazku kroz đimovode ne poprime preznatnu brzinu, te da im dovoljno vremena za predaju njihove topline ostaje. Stoga razloga je uputno, promjer dimovoda prem a ušću u dimnjak postepeno smanjiti, ali svakako opet ne odviše. Kod većih ložišta ima se stvar udesiti tako, da je promjer dimovoda kod ušća u dimnjak jednak razsjeku samog dimnjaka.
Da se temeljito i sgodno čišćenje dimovoda pred- uzeti može, potrebno je iste providiti dovoljnim brojem otvora, naročito na zavojima. Ti otvori imadu biti providjeni dobro zatvarajućim željeznim vratašcima.
Nakon svoga prolazka kroz đimovode te predaje ovećeg diela svoje topline, namienjene bud kojoj svrsi,, odlaze dim i plinovi dalje u dimnjak.
3. Dimnjak,Glavni dio svakog ložišta je bezuvjetno dimnjak,
je r taj služi za odvod izgaranjem proizvedenih plinova, navlastito pak za pojačanje izgaranja, to jest, za što uže sjedinjenje sastojina goriva sa kisikom, nalazećim se u zraku. Ta više ili manje uspješna djelatnost dimnjaka zavisi lili o ravnotežju u dimnjaku nalazećeg se stupa toplih plinova, kojih je posebna (specifična) težina manja od hladnog, dimnjak okružujućeg zraka. Uslieđ toga nejednakog ravnotežja obiju zračnih stu- pina nastaje strujanje vanjskog hladnog zraka — što dolazi iz vana u pepeonicu, a odavle kroz roštilj do goriva, kojemu je za izgaranje potreban, — dok kroz ovo iztrošen i ugrijan kroz dimovode i dimnjak
19
napokon opet ne prođje u zrak. Nutarnja naime zračna stupina dimnjaka stoji sa vanjskom istog prom jera tako dugo u ravnotežju, dok vatra ne počne na nutarnju zračnu stupinu svojom toplinom djelovati. Uslied toga djelovanja, koje nije ništa drugo, nego grijanje unutarnje zračne stupine, postaje ova raztezljiva i specifično laglja od vanjske, koja baš povodom toga, jer nastoji -uzpostaviti ravnotežje, čini pritisak na tako proredjenim zrakom napunjeni prostor u ognjištu, dimovodu i dimnjaku. I tako to kretanje (strujenje) zraka podjedno tako dugo traje, dokle godj i izgaranje traje i dokle godj vatra na u unutrinji dimnjaka — i ložišta ■— nalazeću se zračnu stupinu raztezujući djeluje. Tu pak pojavu, koja nije ništa drugo, nego jednostavno gibanje zraka uslied nejednake tem perature obih zračnih stupina, nazivljemo „ p r o m a j o m 1' (Zug).
Netom opisanu pojavu možemo si sa sliedećim fizikalnim pokusom lahko predočiti. (Vidi sliku 1.)
Preko jedne kratke goruće svieće metnimo stakleni valjak (Zilinder) od svjetiljke, koji treba postaviti na dva tanka štapića (žigice). Iztražimo li tinja- jućom voštanicom put, što ga uzima tik valjka kružeći zrak, naći ćemo, da taj- na podnožju valjka struji u valjak, sa strane prem a dolje, a nad valjkom prema gore, i to zato, jer se od goruće svieće ugrijana zračna stu- Slika 1.
20
pina u valjku razteže i time postaje rieđja i laglja, dočim valjak okružujuća zračna stupina, pošto nije ugrijana — dakle je niže temperature — nastoji izravnati taj priteg i uzpostaviti ravnotežje, to pak čini na podnožju valjka pritisak na nutarnju zračnu stu- pinu, koju iz valjka iztiskuje prema gore.
Jakost i živahnost promaje ovisi u prvom redu0 visini i temperaturi u dimnjaku nalazećih se zatvorenih plinova. Č im j e v e ć a r a z l i k a i z m e d j u t e ž i n e z r a k a (plinova) u d i m j a k u i d i m n j a k o k r u ž u j u ć e g z r a ka , t i m j e j a č a (živahnija) p r o m a j a u d i m n j a k u . Ali tu je ipak još od nekog upliva i kakvoća stiena dimnjaka, da li su naime ove gladke ili hrapave (uslied nemarno nabacane, žbuke ili veće naslage čadje); nadalje, da li imadu svojstvo dobrog ili lošeg vodića topline. Ako je dimnjak gradjen iz gradiva, što toplinu brzo odvodi prema vani, to se naravno i plinovi u takovom dimnjaku brzo ohladjuju1 time slabi promaja. Iz toga sliedi, da dimnjaci, gra- djeni iz željeza, proizvadjaju slabiju promaju od onih, gradjenih iz opeka.
Promaji u dimnjaku mogu na uštrb biti tako- djer i druge razne okolnosti, o kojima će biti još naknadno govora. r
Vrst i način g r a d n je dimnjaka.Dimnjaka imađemo dvie vrsti: široke proplazne,
(schlupfbare)' i uzke. tako zvane ruske dimnjake. Tu drugu vrst pak, građjene sa okruglom unutarnjom prostranošću vidjela (Licht \veite), zovemo još posebno cilinder dimnjacima.
SI
Proplazni dimnjaci imadu 11 pravilu 40 do 50 centimetara, a ruski ili cilinđer dimnjaci 15 do 25 cm. bilo četvornog ili okruglog promjera unutarnje prostra- nosti vidjela. No imade u nekim krajevima u starim sgradama još i danas proplaznih dimjaka, koji daleko nadmašuju gore navedeni promjer, dapače imade dimnjaka; kojih širina dviju strana iznosi i preko 100 cm., dočim druge dvie strane jedva kojih 30 cm. dosižu. To su tako zvani tjesnogruđni dimnjaci (Brust- enge Rauchfange,!, Ali takovi se dimnjaci danas ne smiju više graditi. Ipak imade, pa i grade se još i danas dimnjaci, koji prema svojem unutarnjem promjeru nisu ni proplazni, ni ruski. To su naime takovi dimnjaci, kojih unutarnja prostranost vidjela nadmašuje 25} a ipak nedosiže 40 cm. Takove dimnjake nazivamo „sustrimak8 (Bastard).
Dimnjaci se grade u raznim oblicima unutrašnje pr.ostranosti vidjela: ili u obliku četvorine (sve četiri stranice jednake.širine), ili pačetvorine (dvie stranice šire. a dvie uže), ili u obliku okruga ili pakruga, dočim se vrlo rieđko nadje takovih, koji su gradjeni u obliku trokuta.
Glede probitačnosti oblika unutarnje prostranost i vidjela dimnjaka obzirom na promaju, na prvom je mjestu ona u obliku okruga (cilinđeri) ili pakruga. Ipak se .najviše dimnjaka gradi u obliku četvorine, pošto je to gledom na opeku, što se kod gradnje dimnjaka upotrebljava, najlagiji i najjednostavniji način gradnje i jer je za gradnju dimnjaka u obliku okruga ili pakruga unutrašnje prostranosti vidjela potrebna opeka posebnog oblika. Buduć. pak takova vrst gradnje istu znatno poskupljuje, to se zato dimnjaci najviše i grade u obliku četvorine.
Ruski dimnjaci hnadu pred propisanima — osobito u stanbenim ogradama — tu prednost, što 1. mnogo m anje prostora zauzimlju i mogućnost ljepše i prikladnije razdiobe prostorija pružaju, a 2. što se u njima brže i laglje ugrije, a teže ohladi zračna stupina, što opet osobito uzdržavanju promaje pogoduje; 3. pak omogućuju laglji i jednostavniji način čišćenja.
U nutarnja širina prostranosti vidjela dimnjaka ovisi o broju i veličini ložišta, od kojih dotični dimnjak imade prim ati dim i plinove. Tu sluii mjerilom' ogrievna površina ložišta, kao i vrst goriva i kolika množina istoga u jednoj uri u takovom ložištu imade da izgori. No ovo mjerilo dolazi u obzir samo kod dimnjaka za veća ložišta, kao k o d : parnih kotlova, pekarskih peći,- zračnih i vodenih ložišta i t. đ., dočim se u stanbenim sgradam a, gdje su ložišta razne veličine, te požto se u takovima riedko uviek istom vrsti goriva loži, a niti se ložišta ne dvore kao ona kod tvornica, obično svi dimnjaci grade jednako, ponajviše sa 15 em. unutarnje prostranosti vidjela, koja je dostatna za prim anje jednog običnog — ili dvoje manjih — stalno (štednjaka ili kotla od praone rublja) ili dviju djelomično (sobnih peći) u porahi stojećih normalnih ložišta j e d n o g s p r a t a. Ođ većih štednjaka, kao onihu svratištima, gostionama, kavanam a, većim zavodima i t. d., a isto tako i od većih peći za grijanje velikih prostorija (ueevmh dvorana, plesnih dvorana i t. đ.) nije uputno više no samo jedno jedino ložište u jedan te isti dimnjak svesti, požto se takova ložišta ne moga smatrati jednaka onim običnim u stanbenim prostorijama, je r su svakako iznad normale.
Imade li se više ložišta, no što je gore navedeno, svesti u jedan samo dimnjak, onda se imade i unu
trašnja prostranost vidjela toga dimnjaka razmjerno povećati, po prilici ođ 15 cm. na 25 ili što je još uputni je, ?,a preostala ložišta posebno sagraditipotrebiti broj dimnjaka.
Dimnjaci imađu biti gracije ni iz čvrstog, vatri i vrućini odoljivog gradiva, na sigurnom temelju, tako đa svestrano pružaju sigurnost protiv pogibelji požara. Najviše se u tu svrha rabi dobro pečena opeka, rt riedko u današnje vrieme kamen. U najnovije doba po- čimlju se dimnjaci graditi i i z betona, lo jest smjese šljunka ili tučenog kamena, pjeska i portfanđ cem enti, ili iz armiranog betona, to jest iste smjese, u koju su um etnute još i željezne Sibke, što ima da takav dimnjak, čini mnogo stalnijim i čvršćim. Da li će takovi dimnjaci, gradjeni iz betona, podpunotna i odgovarati svrsi, kojoj su namienjeni, te pružati ono, što je kod dimnjaka najglavnije, naime sigurnost protiv požara, to će nam tek budućnost pokazati, jer se ti dimnjaci imadu istom svestrano prokušati. Ali čini se već sada. da ako ne lošiji, a ono svakako ne će biti ni bolji od dimnjaka, gradjenili iz opeke, je r eement svoju čvjstoću doduše priđržaje u vlagi, izložen pak dulje vrem ena jačoj vrućini — kako je to slučaj kod dimnjaka — postaje krhak, i počne se mrviti, što kod dimnjaka kroz dugi niz godina napokon može imati i ozbiljnih posljedica. Nadalje je ustanovljeno, da beton Jaglje propušta toplinu od opeke, što je takodjer od prilične važnosti kod dimnjaka, jedno radi prebrzog ■ohladjenja istog,, što znatno djeluje na promaju u dimnjaku, a drugo, što se toga radi stiene dimnjaka, gradjenog iz betona, imadu i razmjerno deblje graditi, kako bi se postigla barem ista nepropustivost topline, kao što je ona kod opeke, što nije baš u svakom slu-
23
čaju najshodnije, jer se time troši mnogo prostora,
koji se u današnje doba, osobito kod stanbenih pros
torija, nastoji Čim više izrabiti u druge svrhe.-Napokon
i današnji ukus gradnje zahtjeva, da se dimnjak u
stanbenim prostorijama nikako ne izliče> Kod dimnjaka
pak, gradjenih iz armiranog betona, treba u obzir
uzeti još i to, da se željezo u vrućini razteže, što kod
izpaljivanja ili samo zapale tad je u dimnjaku takodjer
može imati vrlo pogibeljnih posljedica, pošto takav
dimnjak uslied raztezanja u njegovim stienama nala-
zećeg se željeza može lahko i znatnije pukotine dobili.
Mjernik Scho fe r u .Njemačkoj pronašao je novu
vrst gradnje dimnjaka, koja je istovjetna sa gradnjom
dimnjak^ iz betona, ali je razlika ipak u tome,, što se
ova nova vrst-dimnjaka ne zidje, već se u dugim trako
vima, poput betonskih kanala, gradi iz jednoga komada.
Ovi se pak komadi priugotavljaju iz paljenog kamena,
to jest iz smjese na sitno raztučene opeke sa dobrim
portlandskim cementom, a bez svake primjese pjeska.
Raztučena opeka upija cement i poste je bezu
vjetno gusta smjesa, koja se onda u priugotovljene
kalupe za dimnjak nabija. Time se pak stvaraju posve
gladke stiene, koje se ne trebaju ni s nutra ni s vana
požbukati, a koje i uslied najveće vrućine svoj lik ne
će promjeniti, posto je rečeni materijal — i opeka j
cement — pri svom priugotavljanju izložen većoj vru
ćini, nego će joj ikada posije izložen biti.
Ovaj novi Schoferov dimnjak zaokružen je unaokolo
sa zračnim komorama i djeluje ujedno i kao zračni
odvodnjak. Priugotavlja se bez ijedne okomite režke,
a malobrojne horizontalne režke namještene su tako,
da su unutarnje prema vanjskim režkama vazda znatno
25-
ili gore ili dolje pomaknute. Ova nova vrst dimnjaka
naskroz je sigurna proti pogibelji od vatre.
0 temeljima, debljini stiena, visini i u obće o
gradnji dimnjaka postoje potanji zakonom ure cijeni pro
pisi, koji su sadržani u građjevnom redu, pa zato se
ne će ovdje o tome obširnije razlagati, nego ćemo se
pobliže pozabaviti tek kratkim opisom naših starih
proplaznib dimnjaka, što potiču još iz prijašnjih vremena,
kada u obće još nisu postojali današnji propisi o grad
nji dimnjaka.
Proplaznih dimnjaka, koji se u današnje doba
—- ma da su još zakonom dozvoljeni — vrlo riedko
grade, ri&lazimo najviše u starijim kućama, koje potiču
iz jTrošlih stoljeća, kao u: vojarnama, samostanima,
kaštelima, iupnim dvorovima, starim obćmslsim sgra-
đama, a i u znatnoj - množini u privatnim i seljačkim
kućama, pa će još po koje stoljeće prije proći, dok
će tih proplaznih dimnjaka napokon sasma nestati, da
svoje mjesto ustupe modernim ruskim dimnjacima. Ti
proplazni dimnjaci u vrlo su riedkim slučajevima —
makar i u jednoj te istoj sgradi — jednolično gradjeni,.
pošto se u ono doba još nije toliko obaziralo na po-
trošak'gradjevnog materijala, a nije se štedilo ni sa pro
storom, koji se je imao za dimnjak upotrebiti, pa je
u današnje doba često po gdjekoji dimnjak iz starih
vremena pravo čudovište za na Se moderne graditelje,
kada ovi uoče razliku izmedju ovih starih i današnjih
novih dimnjaka obzirom na gradju i prostor. Često se
i mi dimnjačari čudimo takovom dimnjaku, kad u nj
udjemo i vidimo takav promjer istoga, da u današnje
doba pogđjekoja mala obitelj neima veće prostorije
niti za svoje obitava!ište,pa se tada i nehotice pitamo:
•26
Ćernu toliki promjer toga dimnjaka? Odgovaramo si
pak obično, da je to po svoj prilici bila neukost i
raztrošnost graditelja za ono doba. Tako naime sudimo
mi pod dojmom naših modernih dimnjaka i ložišta.
Nu razgledamo li si pobliže u kojem starom gradu ili
ruševini bar donekle još uzđržana ložišta (ognjišta) i
sobne peči onog doba, pa ako si k tome predočimo,
.za koliko li se osoba na takovom jednom ognjištu
obično imalo pripravljati jelo i druge potrebe, a na
vlastito kod sobnih peči, kakve li su ogromne prosto
rije — često sa svih strana izvrgnute uplivu vremena
— imale da griju, te za stanovanje prikladnim učine,
a nisu imale takove razdiobe svoje nutrinje, koja bi
bila kadra što koristnije izrabiti proizvedenu toplinu,
kako je to kod naših modernih ložišta i peri, pa je
zato i trebalo za stanovit« svrhu razmjerno mnogo
vjše goriva, koje se također u mnogo većoj mjeri no
danas najedanput na ili u ognjište natrpalo, te je da
kako prema tome i razmjerno mnogo više dima na
jedanput proizvadjalo, osobito gdje se ložilo ponajviše
vlažnim, još sirovim drvom, a koji je dim opet morao
dovoljan prostor imati, da je mogao nesmetano izaći
— uočimo li dakle sve te okolnosti, moramo doći do
uvjerenja, da naši predji nisu bili baš tako razsipni
kod gradnje dimnjaka, kako se to u prvi mah čini,
nego su i oni — ako j ne sa takovom točnošću kao
mi, ali ipak približno — promjer dimnjaka gradili
razmjerno prema broju i veličini ložišta, opredieljenih
za dotični dimnjak. Dakako, da uz takav starodrevni
dimnjak ne pristaje naše moderno ložište: štednjak ili
peć, a niti isti ne odgovara potonjima - što je napokon
lahko razumljivo — onako, kako tim modernim 'lo
žištima odgovara primjereno gradjeni ruski dimnjak.
27
U pogledu sigurnosti tih starih proplaznili dim
njaka. bud radi svoje čvrstoće (stalnosti) ili bud radi
svoje sigurnosti protiv pogibelji požara, mora se pri
znati,' da su uz riodke iznimke mnogo sigurnije gra-
djeni od naših današnjih modernih ruskih dimnjaka,
pretpostavljajući naravno odgovarajuću svrhu. kojoj
su bili u bitnosti namienjeni. Da pak uz sve to, šio
su ostali u svom prijašnjem stanju, ipak danas više
ne odgovaraju (oj sigurnosti u cielosti. r.a to im;«h-
u mnogo slučajeva raznih važnih razloga, o kojima
će na drugom mjestu ove knjige biti pobliže govora.
Sama vrst izvedbe proplaznih dimnjaka u staro
-doba u mnogočeni se razlikuje od nadih modernih
dimnjaka ne samo obzirom na vanjski objam i nutarnji
msječni promjer, već i obzirom na razdiobu prtma
samim stanbenim prostorijama.
Predaleko bi nas vodilo, kad bi se potanje upuš
tali i u razdiobu ložišta u pojedini dimnjak, već ćemo
se samo razdiobom samih proplaznih dimnjaka poza
baviti.
Vrlo se riedko nadje, da u jedno ili višekatnim
sgrađama iz najnižeg sprata (podruma ili prizemlja)
vodeći proplazni dimnjak pjolazi kroz gornje spratove
sasma okomito ili osamljeno, već se u najviše sluča
jeva vuće u kosom ili krivuljalo okomitom pravcu,
pa u nj uviru proplazni dimnjaci gradjeni u narednim
gornjim sprat ovima. Često se nadje, da u jedan takav
proplazni dimnjak iz najdolnjeg sprata uviru po 3 do
4 proplazna dimnjaka iz raznih, gdjekad i dosta uda
ljenih prostorija, koje ćemo prozvati „p r i k l j u č n im
d i m n j a c i m a 0 ili kako ih mi dimnjačari u praksi
.nazivamo „Schlung*.
28
■ Uzrok, da takovi priključni proplazni dimnjaci
nisu izvedeni samostalno, svaki posebice do iznad krova,
leži u tome, šio se time htjelo prišteđiti na gradjevnom
materijalu i poslu, ili su izveclenju takovog dimnjaka
bili na pufti drveni ustroj podnica, konstrukcije kro
višta ili razdiobe stanbenih prostorija, poradi ugraditi
se imajućih vrata ili prozora u dotični zid. kojim bi
u pravilu imao prolaziti takav dimnjak.
Često se u starim sgradama nadje više proplaz-
nih dimnjaka, koji su u najgomjem spratu (tavanu)
spojeni u jedan tako zvani „ s k u p l j a t " (Sammler),
ili kako mi dimnjačari velimo „Satz“. Naime više dim
njaka, proizlazeeih iz raznih spratova (često i udalje
nijih dielova sgrade), bilo samostalnih ili sa priključ
cima, vođjeno je u takovom pravcu, da se pod kro
vom sastaju u takav „skupljač% ali su ipak jedan od
drugoga razstavljeni zidom, tako zvanim „prezidom 1*,
što ga mi nazivamo ffZunge‘;. 1 tako su ti dimnjaci
izvedeni do iznad krova, gdje takav „skupljač* izgleda
kao -samo ijedan dimnjak, često različitog oblika. Ta
kova vrst gradnje dimnjaka proizlazi bud radi postig
nuća što veće stalnosti istih, ili pak radi konstrukcije
samog krovišta, a često i -iz arhitektonskih razloga,
naime radi što ljepšeg i ukusnijeg izgleda same sgrade*
U seljačkim kućama nalazimo još dosta proplaz-
nih dimnjaka, gdje sam njihov ustroj leži na drvenim
gredama kuhinjskog svoda, te je lako svod kuhinje
pretvoren u osebujan omašan dimnjak, koji se prenta
ušću sužuje. Gradjeni su pak ovi dimnjaci u tom obliku
ponajviše zato, što su u takovim seljačkim kućama
imali, a irnadu i danas još velika otvorena ognjišta i
omašne sobne peči, od kojih dotični dimnjak dim iz--
29
ravno obuhvaćati imade, dočim ujedno i kao snšiona
za svinjsko ineso služi.
Tvornički dimnjaci.
Osim predn'avedenih dimnjaka u stanbenim sgra-
dama ima jedna sasma osobita vrst, a to su tako zvani
„tvornički dimnjaci1', koji imadu ođvarljati dini i pli
nove velikih ložišta kao što svi: kružne peći. kod ci
glana, vapnara i dr., dalje parnih kotlova kod tvor
nica, pivovara i l. đ., kao i naprava za grijanje vode
u svrhu loženja velikih stanbenih sgrada, te -sličnih
ložiStnih. uredaba.
„Tvornički dimnjaci grade se obično okruglog ili
četverokatnog oblika, riedko pak osrrierokutnog, te
vrlo različite nutarnje prostranosti vidjela, koja se
uzima prefria broju i veličini ložišta i vrsti goriva, kojim
.se dotična ložišta lože. Kod manjih ložišta, kao što su
ložišta za grijanje stanbenih prostorija vodom, priklju
čuju se takovi dimnjaci na koji zid same sgrade: kod
velikih pak ložišta — parnih kotlova, kružnih peći i
t. d. *■— građe se radi što veće sigurnosti ođ požarn
zasebno i to ponajviše okruglog oblika, jer taj oblik
najbolje odoljeva pritisku vjetra. Visinu tvorničkih dim
njaka na osamljenim mjestima uvjetuju okolnosti, naime
veličina i broj samih ložišta, te gorivo, kojim se loži,
pa se prema tim okolnostima odredjuje i visina dim
njaka, već prema potrebi za postignuće veće ili manje
promaje, obično oko 20 do 40 metara. U napučenim
predjelima imade se kod gradnje tvorničkog dimnjaka
uz gore navedeno uzeti u obzir još i to, da takovi
dimnjaci svojim ođrodjenim dimom, plinovima kao i
30
čadjom, što Ubacuju, čim manje smetaju susjednim
sgradama, te se zato moraju često graditi i na visinu
od 50 do S0, a i više metara.
Vanjska strana tvorničkog dimnjaka obično je
gologradnja od opeka, sa cementom dobro umazanim
režkama. U unutrašnjosti nalaze se uzidane željezne
uzend j i j e (Steigeisen) ili kroz sredinu vodeći, na
dolnjem i gornjem kraju dimnjaka dobro pričvršćeni
i napeti željezni lanac, koji dimnjačaru kod Čišćenja
takovog dimnjaka za uzpinjanje služi.
Glede same vrsti gradiva kao i načina gradnje
tvorničkih dimnjaka postoje posebni zakonski propisi,
koji se nalaze u „Gradjevnom redu*.
Vrst loiiSta.Ložišta, koja nam siuže za proizvadjanje topline
u razne svrhe, imademo raznovrstnih. Svrstat ćemo
ih pak u dvie skupine i.to:
1. Ložišta u stanbenim sgradama.
II Ložišta obrtna.
L Ložišta u stanbenim sgr&dama.
Ložišta u stanbenim sgradama dielimo na dvojei io :
A. Ložišta, koja nam služe u kućanstvu za pri
redbu jestiva, grijanje vode i t. đ.
B. Ložišta, koja nam služe u svrhu grijanja stan-
benih prostorija*
Medju ložišta, koja nam služe u svrhu pod A.
navedenom spadaju:
31
t. Štednjaci.Štednjaci imadu svrhu, da se njihovom pomoću
jestivo varenjem ili pečenjem na shodan način za uživanje pripravi.
Do u novije doba zadovoljavalo se Čovječanstvo
prvobitnim .otvorenim ognjištem", što ga još i danas
na selima nalazimo. Takovo otvoreno ognjište sagrn-
djeno je iz opeke ili kamena u obliku četvorine, na
kojoj je izdubina, gdje se loži vatra. Posudje za va
renje stavlja se uz vatru ili na željezni tronožak nad
vatrom; ako je pak posuda veća, to visi nad ognjiš
tem o na strop pričvršćenom lancu. Pošto u staro doba
još nije bilo dimnjaka, ,(a imade još i danas dosta kuća
na selima bez takovih), to si je dim, razprostiruć se
lagano po cieloj kući,-tražio izlaz kroz otvorena vrat a»
prozor ili koju drugu rupu ili otvor.
Uzme li se u obzir nečistoća i neprikladnog, ta
kovog uredjaja, s kojim je uz to spojena još i velika
potrošba goriva kao i opasnost požara, ne da se skoro
ni dokučiti, kako se ta neurednost mogla sve do da
nas uždržati. U gradovima, a u nekim naprednijim pre
djelima i na selima razmjerno su dosta brzo * otvo
rena ognjišta" u velike iztjsnuta onima sa zatvorenom
vatrom, tako zvanim „zatvorenim ognjištima*. Takovo
zatvoreno ognjište nije zapravo drugo, već najprimi
tivnija vrst današnjeg modernog štednjaka, sagradjenog
u obliku otvorenog ognjišta, samo što imade širu i
dulju udubinu, koja izravno ili spojena sa limenom
cievi vodi u dimnjak; dočim je površina njena prekri ta
pločama iz lievanog željeza, u kojima se nalaze po
jedna ili dvie rupe, na koje se postavlja posudje za'
varenje.
32
Slika 2. pokazuje nam takav jednostavni Štednjak
u prosjeku sa strane, a slika 3. pogled odozgror na
ploče sa razsječenim dimnjakom. A je ognjište i roštilj,
B pepeonica, C đimovod, E željezne ploče, D dimnjak.
Slika 8.
Kako tehnička struka sve to više napreduje, tako
se nastoji i štednjake čim bolje usavršiti. Naročito se
ide za tim, da se uz što manji potrošak goriva pro
izvedena toplina čim bolje izcrpi. Predaleko bi nas
vodilo, kad bi ovdje htjeli pobliže opisati svaku poje
dinu vrst štednjaka, što ili do danas već imademo.
33
nego ćemo opisali lih samo glavno načelo, na kojem
se sve te vrsti štednjaka uz već« ili manju promjenu
u bitnosti osnivaju.
Pošto nije svrha štednjaka, da grije st^nbenu
prostoriju (kuhinja). — što prirodno donekle ipak čini —
to se već od temelja gradi iz masivnog zidja od opeke:
.samo je gornja ograničena plošlina ognjišlnog kanala
uređjena kao ogrievna površina za podavanje topline,
a to se postizava željeznim pločama. (Slika 2. E). Gieli gornji dio štednjaka obuhvaća čvrst željezni obrue
(slika 3. a), koji štiti zid je od razganjanja, što bi uslied
vrućine ’uzsliediti moglo. Samom zidju pak daje se na
podnožju mala udubina (slika 4. <y), koja udobniji pri
stup štednjaku omogućuje.
Štednjak se obično postavlja u koji kut kuhinje
tik dimnjaka, tako da je pristupačan sa dviju strana,
ili što je jošte bolje i praktičnije, da se štednjak —
ako to okolnosti dopuštaju — postavi uz zid, te je
tako k istome sa triju strana pristup omogućen. I" veli
kim sgrađama sa obćenitom svrhom (svrotiStima, bolni
cama. većim zavodima i t. d.) postavlja se štednjak na
sred kuhinje, tako daje sa sviju ftetir strana pristupačan.
Odvod dima i plinova kod tako postavljenog štednjaka
biva putem limenih dimnih cievi.
Ognjištni kanal imade sg radi postignuća što veće
ogrievne površine sagraditi široko i plosnato. Ploče,
koje se u tu svrhu upotrebljavaju, imadu obično okru
gle luknje (slika 4. /), koje se dadu prekriti sa dubio
jedan u drugi pristajućim kolutićima. Na prednjem
dielu ognjištriog kanala nalaze se vratašca, (slika k 1) za dovod goriva i roštilj B, pod ovim pak mali pro-
stor C, koji služi za dovod svježe? zraka gorivu i sabiranje pepela, tako zvana ,pepeonica“ (Aschenkasten).
Slika 4 .
Ovo bi u kratko bio opis glavnog diela štednjaka, naim e onog, koji služi za varenje jestiva. Kn kako je ju r spomenuto, da tehnika ne miruje, već napreduje duhom vremena i teži za što boljim usavršenjem, teše tako i tuj nije zadovoljila štednjakom, na kom se može samo variti, već je pošla za tim. da proizvedenu toplinu što više izerpi i izrabi u svrhu, za koji:
trebalo opet poseban uredjaj. Moglo se 1o pak tin jaglje postići, Što se na onoj razmjerno maloj ogriev- noj površini štednjaka tek samo manji dio proizvedene topline, troši, do čim veći dio iste bezkoristno kro: dim njak u zrak odlazi. Povodom toga je faktičnon štedn jaku pri dodat nastavak, koji lakođjer služi z:
35
priredbu jestiva, nu na 'dragi način, naime pečenjem, a pripojen je štednjaku ovako:
Ognjištni kanal nije u tom slučaju sveden izravno u dimnjak, kako je to kod jednostavnog štednjaka, već je iza ogrievne površine, na kojoj se vari (slika 4. H), u obliku sanduka prjgradjen nastavak sa udubinom. u koju je um etnuta iz jakog željeznog lima priugotovljena »peč e n j a r k a “ (Bratrohr), kojih može biti i više jedna uz drugu ili što je — radi zauzimanja manjeg prostora — još praktičnije, jedna nad dragom, obično po dvie. a uz to je nad ovima — da se toplina čim više izrabi — ugrađjena i posuda za grijanje vode: „ k o t a o z a v o d u * (Wasserkessel) Ovom prigradnjom nastavka vode se toplina i plinovi tako. da isti iz ognjištnog kanala {slika 4. A) — umjesto da odlaze bezkoristno u dimnjak — obilaze putem dimo- voda D u više zavoja sa sviju četir strana najprij«.- dolnju, zatim — ako su dvie — gornju pečenjarku i napokon kotao za vodu, pa onda tek odlaze u dim njak G. U dimovodu D nad kotlom za vodu, što vodi u dimnjak <?, ugradjen je » z a s u n 11 E (Schieber), koji služi u svrhu reguliranja prom aje u štednjaku. F jesu otvori, koji služe u svrhu čišćenja dimovodn. .
Samim oblikom i načinom gradnje diele se štednjaci u dvie vrsti i t o :
a) štednjaci, visokog načina gradnje, tako zvani „ v i s o k i š t e d n j a c i " (Aufsatzherde) i
b) nizkog načina gradnje, sličnog stolu, od kuda im i naziv „ s t o l n i š t e d n j a c i " (Tischherde), Prva vrsi već je gore opisana, a druga (slika 5.) razlikuje se od prve u tome, što su pečenjarke ne — kao kod prve vrsti — kao nastavak ognjištnog kanala iza ovog, već
*
36
se nalaze pod ognjištnim kanalom ili bolje reći pod ogrievnom površinom , na kojoj se vari, tako cla se toplina i'dim i p linovi' iz ognjištnog kanala vodi prem a doljf:, gdje obilazi u m etnu te pečenjarke i ko tao za vodu, pa onda izlazi sa strane ili — kod slobodno stojećih štednjaka, postavljenih u sred kuhinje — iz- pođ poda o dim njak. Sam o se pak po sebi razum jeva^ da se u takovom slučaju, naim e vodjenja dim nog kanala izpod poda, što veća pažnja posvetiti iinade po- gibelji od požara, koja bi odtud n as ta ti mogla.
Irlika o.
Razlika ovih dviju vrsti štednjaka lib je sam o u obliku i načinu gradnje, dočhn su si u načelu svoje bitnosti istovjetni, jed ino s tom razlikom , što po tonja vrst radi neprirodnog vodjenja topline (dima i plinova)
37
prem a dolje, uv jetu je m nogo jaču prom aju* dim njaka, đočim se kod prve vrsti isto djelovanje postizava i sa slabijom prom ajom , pošto toplina, udovoljuj ući p rirodnom svom zakonu, i onako teži prem a gore.
Osim gore opisanih iz opeke gradjenih stalnih š ted n jak a im adem o još i takovih, koji se dadu p rena- šati iz jednog m jesta na drugo, a gradjeni su obično iz jakog željeznog lima ili lievanog željeza (slika 5.1. R azlikuju se pak od pred navedenih sam o vršen g ra diva. iz kojeg su gradjeni i svojom često vrlu razkoš- nom izradbom oblika, dočim su u načelu i bitnosti istovjetni sa onim a gradjenim iz opeka.
2. Kotlovi.K otao (kazanj^ koji se upotrebljava u ku<huis1vu
u svrhu grijanja vode, izkuhavanja rublja, varenja je stiva za blago i t. đ., posuda je iz željeza ili 'bakra, oblog, p rem a Ognjištu suženog, odsječnog oljliku. U p rav ilu se kotlovi postavljaju u obzidje sagrad jeno iz opeka, u kojem se na dolnjem đielu nalazi ognjište. N ajprim itivniji način takovog u red ja ja sastoji se u tom e. što kotao, jednostavno prost sa sviju četir strana , visi nad ognjištem . Kod takovog uredjaja svi su dielovi kotla prosti od zidja i pristupačni pod kotlom nalože- noj vatri, koja kotao svejednako grije . No pošto se takovom uđesbom u red ja ja ne izrabljuje dostatno to plina (dim i plinovi), nego veći dio ove odlazi bezko- ristno u dim njak, to se takav način uđesbe upotreb ljava sam o kod m anjih kotlova, kod kojih radi nedostatne visine kotla, n ije d ruga udesba m oguća.
P rav iln ija udesba takovog u red ja ja je ona, gdje k o tao sam o đolnjim svojim dielom (dnom ) stoji nepo-
38
sredno nad vatrom, đoćirn se u stražnjem đielu ognji
šta (slika (i. i 7.) A nalazi otvor B, kojim toplina
(dim i plinovi) ulaze u kotao unaokolo okružujući di-
movođ 0 i tek onda odlaze u dimnjak E. Ta vrst
Slika 7. (tloris).
đimovoda, koju nazivljemo „ z a v o j n i c a “ (Schnecken-
zug), najviše se upotrebljava kod kotlova, pošto se ta-
kovom toplina najbolje izrabljuje, a lime dakako uje
dno i znatna pri štednja na gorivu postizava.
0 većim vrstima kotlova, kao onima kod pivo
vara, tvornica sapuna i t. d
ž i št a oh r tn a*.
3. Peći za kupke.
Za grijanje veće ko
ličine vode, naročito za kup
ke, i m ade posebna u tu
svrhu > rst ložišta: , p e ć z a
k u p k e * 1 (Badeofen), Ta
kove peći, koje se u no-'
vije doba već posvuda
rabe, gradjene su ponaj
više iz bakrenog lima u
obliku valjka {slika 8. a),
u kojem se nalazi voda {&),
kroz taj valjak vodi jedna
ciev (c) — a može ih biti
i više — tako zvana „vrel-
na e i e v “ (Siedrohr). Giela
ova posuda (valjak) počiva
na ognjištn (ri) gradjenom
iz lievanog željeza ili opeke.
Toplina (dim i plinovi) pro
laze iz ognjišta kroz vrelnu
ciev, grijajuć vodu, a odavle
kroz dimovodnu ciev (e) .u
u dimnjak (f).
biti će govora kod ,Lo-
Siika 8.
40
Svrha i potreba loženja stanbenih prostorija.
Kaši stanovi štite nas doduše protiv kiše. vjetra
i sunčanih zraka, nu protiv neugodnostima, koje sobom
donaša promjena temperature vanjskog zraka, ne pru
žaju nam nikakove zaštite. Želimo li se učiniti neod
visnima od vanjske temperature, primorani smo stvo
riti si uređjaj, koji grijajući ili hiadjujući djeluje.
Miena tvari čovječjeg tiela potražnje stanovitu
toplinu krvi (36 do 37'5 stupnja po Celsiju). koja se
ne smije ni znatno sniziti, ni povisiti, a da ne nastupi
narušavanje životnog toka. Toplina krvi uzdržava se
neprekidnim dovodom topline kroz površinu tiela. Pre
daja topline čovječeg tiela stavlja uviek neki višak
svoje temperature pred temperaturu okružujućeg zraka.
Ako je taj višak temperature prevelik, tad nastupa
prevelika predaja topline tiela, ako je pak premalen,
uzsliedit će opet preinala predaja topline. Oba pak
ova slučaja ođ vrlo su važnog upliva za naše zdravlje.
Svrha je dakle loženju naših stanbenih prostorija:
d o b a v a u v j e t a za s g o d n u p r e d a j u t o p l i n e
n a š e g trie'la. Naime: naše tielo okrnžujućem zraku
kao i okolištnim stienama i drugim predmetima dati
takovo temperaturu, da naše tielo podaje toplinu samo
u onoj mjeri, kuja je za naše zdravlje probitačna. Pravu
pak mjeru podavanja topline našeg tiela pokazuje nam
osjećaj ugodnosti.
Predaja topline tiela proizlazi uslied i sparivanja,
usiied doticaja hladnijeg zraka sa toplijom kožom na
šeg tiela i slično. Pošto je prema tome učinak predaje
topline našeg tiela ovisan o temperaturi okružujućeg ga
41
7-raka, to iz loga proizlazi potreba, nižu tc-mp^ra iliru
tielo okrnžujućeg zraka prema potrebi ugrijati. a ve.ćn
•opet ohladiti.
Suvišnu toplinu tielo okrnžujućeg zraka moženm
<lo stanovitog stupnja dobrim zračenjem stanbenih pro
storija odvoditi, dočim se protivno u grij a nje prenizk"
•temperature ne da tako jednostavnim načinom postići,
već nam zato treba poseban uredjaj. a to su „gri jala".
Prikladne temperature grijanih prostorija.Iz gornjeg obrazlaganja vidimo, da j- za imodi.ui
osjećaj u slanbenoj ili inoj prostoriji, gdje Obično obi
tavamo, potreban 'stanovit stupanj temperature, a baš
u tom pogledu — naime zahtjevu temperature jedu«-
prostorije — susrećemo n svagdanjem našem životu
na razne osjećaje, dapače i kod osoba, koje se pod
istim okolnostima 11 jednoj te istoj prostoriji nalaz« •.
Radi toga ?e i ne može stanovitu neku temperaturu
posve stalno označiti ugodnom, a tako istu ne ni kao
probitačnom, jer ovisi o okolnosti, da li j>- dotična
prostorija dobro zračena (ventilirana I ili ne i u kuj oj
je mjeri u njoj zrak vlažan ili suh. U dobro zraćenoj
i suhoj sobi osjećamo višu temperaturu ugodnije, nego
li u zlo zračenoj i vlažnoj sobi.
Isto tako treba uzeti u obzir i način i trajanje
porabe raznih prostorija, napose pak još i okolnost,
da li se u jednoj prostoriji neprekidno ili barem svaki
dan loži, ili to biva tek duljim izprekidanjem. Ako su
radi dulje trajućeg prekida loženja stiene i ostali pred
meti u sobi znatno ohladili, to toplomjer u’ takovoj
sobi u istinu može pokazivati normalnu temperaturu
zraka, no mi ćemo ipak radi nepravilnog žarenja to-
4Ž
pline n,.icg tiela prema obUvijenim predmetima osje
ćati studen.Kao poželjna sobna temperatura imade se u pra
vilu smatrati ona. koju nam toplomjer nalazeći se u
sred sobe ili na preziđju izroedju dviju loženih pro
storija u visini glave pokazuje, a koju mi osjećamo
ugodnom. No na toplomjer ne smije da znatno upliva
izravan učinak zračne struje ili žarenje grijala. Nad
visinom glave obično je zrak grijane prostorije topliji,
a niže ove kao i kraj stiena s vanjske strane nezašti
ćenih hladniji.
Prikladnim temperaturama mogu se smatrati:
za sobu, školsku dvoranu i slično 17— 19 stupnjeva C,
* dječju sobu............................18—20 »
« spavaću s o b u ....................... 15—18 „
* bolestničke so b e ...................16—20 ,
„ radionice, tvorničke dvorane.
prema porabi i načinu za
nimanja (rada)...................10—J/ ,
. gom baone....................... .... 13—16 ,
, kazališta, koneertne i plesne
dvorane ............................ 19—20 ,
* crkve..................................... 10-13
Tome se primjećuje: da u sobama, koje nisu
s dobije sirane dovoljno zaštićene proti uplivu vanj
ske temperature (nad vežom, hodnikom i si.) može
temperatura u visini glave biti nešto viša, da time
bude i do!uji sloj zraka — koji je u takovom slučaju
znatno hladniji — razmjerno boljo ugrijan.
D ječ je sobe treba da imadu nešto višu tem
peraturu od onih za odrasle, i to tim više, čim su
djeca manja, pogotovo pak. ako se još na podu sje-
43
đeć igraju, i to s istih razloga, kao što je i gore na
vedeno.
Da spavaće sobe ne treba ložiti, jer da'je u
studenom zdravo spavati, poznata je rečenica, koja
se medjutim sravnjivanjem statističkih podataka u po
gledi? zdravlja i pomora u mrzlom Ui toplom spava-
jućih osoba ipak još nije dala temeljito dokazati. No
svakako je ugodnije, za ciče zime isto tako lagano
pokriven u krevetu ležati kao i u ljeti, pa je to sigurno
i za zdravije probitačnije.
U b o 1 e s tn i č k i m s o b a m a ovisi probitačnost
temperature redovito o vrsti bolesti. pa je stvar lieč- nika istu prosudjivati.
Kod r ad ion i ca i t v o rn i č k i h dvorana od
lučujuća je o probitačnosti temperature okolnost, da
li radnici jačim ili slabijim gibanjem tiela rade, a im ade
se uzeti u obzir i gradivo (gradjn), što se izradjiva.
U kaza l i š t ima, k o n c e r t n i m i p 1 e s n i m
dvo ranama ne smije temperatura poradi labkog
odiela gospodja biti prenizka.
Naprotiv može se kod crkva predmnievati, da
posjetioci iste, ako je vrlo studeno, većinom dobro i
topio obučeni u crkvu dolaze, pa im je zato i tempe
ratura od 10 stupnja dostatna.
Da ove stanovite temperature u raznim prosto
rijama -postići možemo, potreban nam je — kako je
već napred spomenuto — poseban uredjaj. naime
„gri jala", a tih imademo u tu svrhu dvie vrsti
i to:
A. Mjestna (lokalna) grijala i
B. Centralna grijala.
uX. Mjestao loženje (mjestm grijala).
1. Ogrište (Kamin),
Pod mjcstnim loženjem razumjevamo grijanje
stanbc-nib prostoriju takovom vrsti grijala, koje se na
lazi u satnoj dotičnoj stanbenoj prostoriji, što ju imade
da ugrije, te se iz iste neposredno ili iz obližnje koje
prostorije dvori (loži).
Mjestno loženje jedno je od najstarijih načina
grijanja stambenih prostorija, šio su ga u krajevima
hladnijeg podneblja upotrebljavali već i naši predji.
Oni su si na sred stanbene prostorije naložili na ovećoj
kamenoj ploči vatru, loteći je drvima ili drvenim uglje-
nom. Dim izlazio je iz prostorije kroz otvorena vrata
ili prozore ili pak je u tu svrhu bila načinjena na.
zgodnom mjestu oveća rupa, kroz koju je dim mogao
izlaziti. Kasnije pomaknuli su takovo primitivno ložište
tik do zabatnog zida, obloživ ga sa triju strana ka»
menom :*i opekom, a prekriv ga zaklonom, načinjenim
iz tanje '‘'peke ili željeznog lima. Tik pod zaklonom
načinjen.! jo un 2sba.tn.Qm zidu rupa, kroz koju je iz
lazio dim u otvoreno polje.
Ovakovo primitivno grijalo nazivali su naši pre
dji „Cam inus " , mi ga pak nazivljemo »og r iš te0
ili k am in , Kasnije, tekom vremena, usavršena je ta
vrst grijala na taj način, da je ona primitivna rupa
u zabatnom zidu svedena u poseban lih u tu svrhu
sagradjeni kanal, koji je bio sveden okomito, te si zao
rio preko krova dotične sgrade. Time je ta vrst grijala
poboljšana u toliko, što nije bio izlaz dima izvrgnut
štetnom uplivu vjetra, već se je mogao nesmetano
odvajati.. Ovim poboljšanjem udaren je temelj našem
današnjem dimnjaku.
Dugi niz stoljeću ostala je ta vrst prijala u ta
kovom bitno n e p ro iT u e n je u o m Manju, jedino je usa-
vršivana svojom vanjštinom, koja se je u pogledu iz
radbe često doviuula du prave razkošnosti. koja zadivljuje
još i danas na&e umjetnike. U krajevima blagog pod
neblja nalazimo tu vrst grijala još i danas u pura bi.
a i u palačama englezkili lordova tako jt- obljubljena,
daće se ondje svakako još dugo vremena upotrebljavali-
4
Slika i). Siika l".
Slika y. pokazuje nam prvobitnu napravo tnk<*-
v o r ogrifeta u eielosti, a slika lc). u prosjeku, Tu je
u in svrhu upolmdjen sam dimnjak )ja taj način« da
mu je stiena, okrenuta k dotičnoj sobi, probita i na
podnožju uložen pod od kamena ili opeke, na kojem
se loži vatra.
Iza ovog prvog poboljšanja ogrišta sliedila su
u predjelima, gdje su o^rišta običajtiija no kod nas,
-46
•ulJnja poboljšanja, tako da *e nastojalo samo ogri-
.šte pomaknuti više od zida u sobu. to. tako omogućiti,
Slika 11.
da žaruća toplina goriva više na sobni zrak djeluje.
Na slici I I . vidimo takav sastav ogrišta po Derosneu,
47
koje služi za loženje drvom. Toplina i plinovi udaraju
protiv nagnute stražnje stienc. koju ne pri Ježi susmu
zidju, veo s uviru pomoeju dviju etična iz lipvaiiug
željeza tvori prostor, odieijen vodoravnim sljenama,
koje sačinjavaju zrak grijajuee komore H. 7. K i
iz kojih se ugrijani zrak putem kanala C dovodi u
* sobu. Dovod svježog zraka gorivu pod ploču E sijedi
putem kanala X ili 1 i Z. veo prema mjestu im okol
nostima. Ova vrst ogrišta proizvudja jaku promaju,
čime se stanbena prostorija dobru zrači, a i gorivu
se na taj način više izrabljuje.
Pošto jednostavno ogrišle stanbene prostorije
grije lili samo žarom, Sto ga proizvadja izgaranih go
riva, a uslied velikog otvora samog vairišla udvadja
razmjerno odviše još neiztrošenog zraka u dimnjak,
to se uslied toga dotična staubena prostoriju grije samo
u neposrednoj blizini ogrišta, dočint se podalje učinal;
istoga skoro ni ne opaža. Za krajeve, gdje je hladnije
podneblje, ova vrst grijalu, naime ogiište u svojoj bit
noj napravi nikako ne može da odgovara namienjenoj
joj svrsi, jedno — kako je ver spomenuto — radi
toga, što preslabo ugrije dotičnu prostoriju, a drugo
radi toga, što se tom vrše u grijala i samo gorivo
upravo razkošno troši, pošto veći dio proizvedene to
pline ne izrabljen izlazi u zrak. Da se tome nedostatku
doskoči, preinačeno je ogrište na taj način, da je u
stanbenoj prostoriji nalazeći se otvor, koji je služio
za uvadjanje goriva, zatvoren prikladnim zato vr a la i
cima od željeza ili željeznog lima ili je pak takav
otvor — naime za nvad janje goriva — načinjen u po-
krajnoj prostoriji, nalazećoj se tik dotične, u kojoj se
grijalo nalazilo, na primjer na hodniku, u kuhinji i t. d„
48
a to se ponajviše izvadjalo tako, d a je u ta svrhu upotrebi jeno podnožje proplaznog dimnjaka, koje je tako sa- gradjeno, da naliči nekoj komori, i to fešto prilično velikoj, iz koje se je moglo saanoa udobno dvoriti (ložiti) sva grijala nalazeća se u obsegu ove komore. Ovakova urijala «rradjena su iz opeke ili lili u tu svrhu priu- golovljenili pločica iz gline, te ne grij u zrak stanbena prostoriji-' žarenjem same vatre, nego tako, da u ta kovom grijalu naložemi vatra ponajprije grije gradju. iz koje je grijalo gradjeno, a tek ova gradja, što je u
primila više topline, uo što je treba i zadržati može, predaje tu za nju preobilnu toplinu ua grijalo okružujući zrak staubene prostorije, Tim načinom poboljšanja oarišla udaren je temelj glavnoj vrsti grijala,, štu ih mi danas kod tnjestnog loženja (grijanja) stan- benih prostorija upotrebljavam o, a to su naše , ,p e ć i “..
2 . P e ć .
Od svake ložištne naprave, naročito pak od peći i r " | j i i da po mogućnosti nastojim o postići što podpu- uije izpnnjenje sliedećih u v jeta :
1. Prvi uvjet j e : dostatna sposobnost grijanja.. Ložištua naprava (grijalo) naiiut! treba da imade ta kovu ugrievnu površinu, da je i kod nepovoljnih okolnosti >a istom omogućeno n dotičnoj prostoriji svrsi odgovarajuću temperaturo postići, a bez da za postignuće U> svrlu' ja če loženje bude na štetu samom grijalu ili sastojim zraka dotično prostorije.
2 . G rijanje staubene prostorije neka bude obzirom na vrit-im; i m jesto blago i skladno. Vrlo je naime neprijatno. ;i i zdravlju škodljivo, kad se u prostoriji, u kojoj iiljitrtvanio. visoka tem peratura zraka naglo
49
rnienja sa uizkom, a jo š je gore, kad se na prim jer glava nalazi u znatno višoj tem peraturi, no ostali đoluji dielovi tiela, ili kada nara je jed n a stnm a tielo, budi žarenjem topline, budi zračnom slrujorn, prouzrokovanom nejednakom temperaturom, znatno više ugri- jan a od drugo.
3. Zrak stanbene prostorije ne .smije utjecajem loženja mienjati .svoje kemičke sastojine (pokvariti se). Ne sm ije biti zasm radjen dimom, pepelom i prašinom, ila ne bude tako neugodnim vonjem pretovaren.
4. Ložište treba da disanjem ili inim načinom i/trošen i zrak stanbene prostorija izm ienjuje svježim* ali to treba da se proizvede bez propuha i sniženja temperature.
5. Ložište ne sm ije stanbene prostorije da nagrdi,, već treba nastojati, da se u .sobi vidljivim dielovima ložišta — u koliko to sredstva dopuštaju — pod ade kućnoj ugođnosti prim jeren izgled, te da .se sa nam ještajem i ukrasom sobe u dobar sklad dovedu.
6. T reba nastojati, da ložištem samim kao i njime- prouzrokovanom zračnom strujom ili žarenjem dotičnoj prostoriji bude čim m anji .dio u običnu svrhu od re- djenog prostora oduzet.
7. Ložište ne sm ije da bude razpoređoin gradnje-,, a ni vršću i načinom razprostiranja topline opasno ul pogledu pogibelji od požara.
8. Ne samo tem peratura u grijati se im ajućof prostoriji, nego i razvitak topline u ognjištu treba da se dade prema vanjskim okolnostima i svrsi uporabe dotične prostorije lahko regulirati.
0, U ognjištu izgaranjem goriva razvijena množina toplini:' neka se do skrajnih granica mogućnosti
4
50
dovine onoj, koja se u obće postići dade, a sniženjem
neizbježivih gubitaka topline na najnižu mjeru neka
se topiina što više izrabi.
10. Glavni je zahtjev što veća trajnost ložišta,
jer — neobaziruć se na troškove i neugodnosti, skop
čane sa popravcima i izmienjivanjem pojedinih dielova
ložišta, što je obzirom na tok loženja za vrieme lo-
žištne periode osobito neugodno — treba nastojati, ako
li se već takovima na duži niz godina nikako izbjeći ne
da, du se samo oni popravci, koji su u istinu neodgodivi
kao što je na primjer izmjena roštilja, odmah preduzmu.
dočim veći popravci neka se preduzimlju ljeti, pošto
se u to doba najlaglje i najbolje izvesti dadu, jer lo
žište i onako izvan porabe stoji.
11. Troškovi ložištne naprave kao i uzdržavanje
njegove djelatnosti treba da stoje u povoljnom raz
mjeru sa koristi, što nam je ono daje.
l~2. Kao zadnji, uli ne manje važni, već naprotiv
vrlo bitan zahtjev, označujemo jednostavnost lužištne
naprave u pogledu njenog sastava i postupka s njome.
Mnogi na oko najbolji pećni uredjaji pokazali su se u
praksi nepouzdanim, već stoga, što svojim izvanrednim
sastavom oteži'uju točan nadgleđ nad ispravnom iz
vedbom, u sam postupak Ipodvorba) s takovom peći
zahtlevu više pažnje i dabre volje, no šio je kod po-
služinskog osoblja obično nalazimo.
U kratko rečeno: od jedne dobre peći za -
htieva se što moguće podpunije izgaranje goriva uz
Što bolju izrabit proizvedene topline, te posve jednako
grijanje ciele dotične prostorije, i to podavanjem samo
voljke topline. Zato i ne smiju ogrievne površine peći
imati odveć visoku temperaturu, a uredjaj neka je
51
tako udešen, da dim i plinovi im adu što sigurniji
prolaz u dimnjak, te da ne prodiru u dotičnu prosto
riju, Površina peći treba da siu dade lahko očistiti,
kako bi se time na istoj spriedižo sakupljanje prašine,
koja uslied žarenja samo onečišćuje zrak,
Vrst peći,Peći imađemo t rov rs tn ih i to:
a) peći za brzo grijanje, a bez
skupljanja veće količine topline u svo
joj ogrievnoj površini, U ovoj se vrsti
peći naime vatra brzo razvija i ugrija
ogrievnu površinu, koja toplinu ali od
mah dalje predaje, što samo tako dugo
biva, dok izgaranje u peći traje, čim.
pak ovo prestane, prestaje za kratko
vrieme i predaja topline. To su obične
željezne peći, medju koje se kao naj-' slika 1*2.
jednostavnija ubraja ona iz lieranog željeza, prigo
tovljena poput valjkastog stupa, koji je radi boljeg
izrabljivanja topline obično spojen sa dimnjakom duljim
limenim dimovodnim cievima. To je tako zvana „top
lija ča“ {Kanonofen). Slika 15. pokazuje nam takovu
peć u prorezu. Valjak A, sastojeći se iz jednog ili više
komada, postavljen je na podnožak 0, a gore je za
tvoren poklopcem H, pod kojim se nalazi ciev B, koja
uspostavlja svezu sa dimnjakom. Na podnožju valjka
A nalazi se ognjište D, a na dolnjem dielu ovog roštilj
F . Vratašca E služe za dovod goriva, dočim je prostor
G pod roštiljem pepeoniea. Često nalazimo u ovako-
vito pećima pred eievi B lopati sličan umetak M, ko
jemu je svrha, da toplinu i plinove tako vodi, da se
dotiču poklopca H s čim e se postizava povećanje ogrievne površine. Na ciev B priključuje se lim ena dim o- vodna ciev, ko ja se ponajviše tek nešto niže stropa ili pak u više zavoja vodi u dim njak. Ovakovim se uredjujern opet povisuje snaga loženja i postizava bolja izraba goriva.
Nešto malo preinačenu peć gore opisane vrsti pokazuje nam slika 13., koja se od gornje razlikuje samo u tom e. što je u valjku A uađ ognjištem u m etnuta željezna ploča, te time dieli valjak u dva dieia. Pošto je jedan dio — i to stražnji — nad ognjištem pregradjen, to su toplina i plinovi prim orani s jed n e strane ponajprije se gore dizati, a onda
druge .s tra n e opet spuštati se, da p u - slika 13. tem eievi B budu odvodjeni u dim njak.
Dalnje poboljšanje ove vrsti peći postignuto je ua taj način, da se toplina i plinovi vode izm jenično vodoravno i okom ito u unu trašn josti sam e peći sm ještenim dimo vodim«, kako to p o kazuje slika 14
U svrhu, da se proizvedena toplina što bolje izrabi. sa sta vljena je ista v rst peći na način, kako nam to pokazuje slika 15. Poiluožak peći ua i hh naim e >a ognjištem f iz pun jen je žar- njaćom iCihurnott!: od roštilja <1
Slika u . struje toplina i plinovi okomito
53
u vis kroz ciev h i ulaze kod e u kružni d im ovod« , u kojom idu protn« dolje, te izlaze kroz ciov m u dim njak. K'od g/j nakvst; se liik-t l j iCM IU il [ .>n >vid j(M H ‘ {t ll j fl ft ,
kroz koje struji sobni zrak u praznu p rosto r ualazeei se inedj nu tarn jim i vanjskim d im ovodom ; nakon što jt* ud ovih navijan izlazi kod i opet natrag u sohu. Kod ( sv nalazi otvor, koji .'[uži u svrhu čišćenja.
b) peči za polagano grijanje i skupljanje topline u svojoj ogrievnoj površini. Ova vrst peri treba naim e nešto dulje za podpun razvitak naložene vatre, a p ro izvedenu toplinu skuplja ponajprije u grafiji svoje ogrievne površine:, p a ju onda lagano dalje predaje , To su pak glinene peći, koje su radi veće debljine stiena ogrievne površine u stan ju veću m nožinu topline skupiti (u se prim iti), te ju oiida la gano i blago p redaju na pee okružujući zrak i ine predm ete.
54
P ori e tlo glinenih peči je Ruska i Švedska, Grade
se pak iz lih u tu svrhu priugotovljenih i iz gline pe
čenih pločica zvanih „pećnjaci* i opeke, a kao vezivo
upotrebljava se dobra zemlja ilovača. Slike 16., 17. i 18.
pokazuju nam jednu rusku glinenu pee u prosjeku i sa
sviju strada, a slika 19, u tlorisu. Nutrinja ove peci snab- •
| J gp jg
PniSlika 17. Slik« 15),
je štvf okomitih dimovoda. Toplina i plinovi
dolaze h ognjišta A najprije u dimovod B, ovdje se
vode prema gore, tad prolaze kod C u drugi đimovod
1), u kojem dolaze natrag dolje, a da opet istim nači
nom i redom prolaze rlimovode E, F, G i JI. Od dimo-
voda R dolaze u dimnjak, nu prije toga moraju ipak još
proći vodoravni prezid M, u kojem se nalazi zasun,
55
koji služi u svrhu reguliranja promaje i pridržavanja
topline u peči. Podnožje ognjišta A providjeno je roš
tiljem, pod kojim se nalazi pepeouica R. Vratašca od
ognjišta, što služe za dovod goriva, kao i ona na pe-
Btika 20. Prosjek sa strane. Slika 21. Prosjek s preda.
Slika 22. Prosjek ctoljni. Slika 23. Prosjek gornji.
peoniei. dadu se nepropusno zatvoriti, čime se sprie-
Čava ohladjenje ogrievne površine. Želi li se takovu
peć providiti zraćnjakom, to se dade jednostavno ude-
56
siti na taj način, da se jedan od dimovođa, na primjer
B kan takav napusti, te dolje sa sobom, a gore sa dim
njakom spoji. Na taj se način postizava dobar odvod iztro-
šf-nog zraka, dočim svježi zrak — na mjesto ovog ođvo-
djenog — kroz režke vratijn j prozora i onako struji
u sobu
Švedske peči imadu prilično isti uredjaj kao i
goi'tr upisane ruske peći, samo šio svt većim dielom
nauljene okruglog vanjskog oblika,
Jedim vrst glinene peci, koja se najviše u Nje
mačkoj rabi. prikazuju nam slike 20. do 23. Ova vrst
pfci inuulio tu prednost, što brže grije, pošto imade
taku ni napravu, da još prije no što s* ugrije sama
pee, ugrije zrak, koji lađa ugvijao struji u sobu. Ognji
šte A složenu je iz žtdjezniU pioča, od kojih se na
dolujoj ploči nalazi roštilj B. a pod ovim kao obično
pep«onica G, koja stoji medju produljenim stranicama
ijgiijišta ostrag. aii graniči sa zicljem m, koje podupire
ognjište. Ova vrst peći loži se obično izvan sobe, iz
koje pukrajne prostorije. Za odvod topline i. plinova
umetnuta .je na gornjoj ploči ognjišta eiev D, koja stoji
na ognjišta podupiračem zidju E. a prolazi kroz pre
zid «. Izmedju vanjskih stiena peci i ognjišta A nalazi
oko i00 mm širok prostor, nad kojim se u istom
razmaku nalazi zid je E. Odozđol su na peći uredjeni
otvori pp, a nad podaožkom isto gg. Ovi otvqj| pro~
vidjeni su probuđenim penijueima, tako da kroz pp
sobni zrak struji k ognjištu A, dok kod gg ubijan već
opt-t izlazi. Ova naprava služi za prvo ugrijanje sobe
prije no što je u stanju ogrievna površina peći grija
jući djelovati, te se pokazala vrio djelotvornom. Na
stavak ove vrsti peći ođdieljen je jednom okomitom.
57
stienom u dva điela, a svaki ovaj dio — uloženjetn
tankih stiena iz eriepa — oddieljen je opet u posebne
odjele. Toplina i plinovi prolaz«.* kroz ove odjele &,
dok napokon ne stignu na najvišem mjestu do eievi
vodeće u dimnjak.
Ovo bi bio u kratko opi* dviju uajznatnijih vis ti
glinenih peći, 110 danas ih imadefno — što ne atjutarnje
razdiobe aredjaja tiče — već toliko vratili, da ili nije
moguće ovdje opisati, lim manje, šio se danas peći
baš u pogledu svoje unutrašnje razdiobe — sto je itaj-
glavnije — ne grade po stanovitoj metodi, već više
prema zahtjevima moderne tehnike i vrsti goriva, koje
se za loženje peći upotrebljava, te se ponajviše pre
pušta izradbu praksom ■stečenom izkustvu dotičnog
pećarskog obrtnika, koji peć postavlja.
c) peći $a trajnom vatrom (Dauerbrennei-. To’su
željezne peći i2 nutra obložene lošim vodičem topline
(opekom, ilovačom ili žarnjafom). jutarnjom razdielbom
uredjene su tako. da najedanput primaju u ognjištmi
utlinu veći sadržaj goriva, koji lagano izgara i isto tako
iagano, ali ujedno i trajno grije ogrjevnu površinu peći.
Uz dobro gorivo, kakovim se uzimlje koks ili najbolja
vrst kamenog ugljena anthrazit u veličini oraha, te
propisna pođvorbu i točno reguliranje dovoda zraku
gorivu, dade se u tim pećima uzdržavati vatra po više
dana neprekidno, pak se toga radi ovim pećima i daje
prednost u takovim stanbenim prostorijama, koje s«
neprekidno u porabi,
I od ove vrsti peći imademo danas već toliko
raznih sustava, da je upravo nemoguće ih ovdje na
brojiti. Najbolja je pak ona vrst. kod koje biva izga-
58
Slika 24.
59
Slika 2&.
60
ranje goriva odozgor prema dolje. Takovu se naime
peć ponajprije — nakon što je dobro očišćena — napuni
gorivom, kojeg đolnjisJoj obuhvaća košnjati roštilj, dočim
se gornji sloj pod pali, te tako gorivo polagano prema
dolje izgara. Slika 24. pokazuje nam jednu vrst takove
peči u cielosti. u slika 25. u prosjeku. Primjećuje se,
da sustav peri, kakov nam pokazuje slika 25., omo
gućuje uzdržavanje vatre i dulje vremena neprekidno,
jer iinade takav uredjaj, koji omogućuje dovod goriva
i za vrieme izgaranja, a bez da ovo smetano bude.
>trit-lkv na slici 25. označuju put, kojim prolaze dim,
toplinu i plinovi.
Osim ovih. dosele navedenih vrsti peci ii nađemo
još i bikovih, koji* ne lože km tim gorivom, vf-č
kamenim uljem, razsvietnim plinom ili električnom stru
jom. Od ovih potonjih do sada najviše je u porabi peć,
što se rasvietniiu plinom loži, takozvana , plinska peć*
Klaso fen), a najmanje ona ložena električnom strujom.
■Strogo uzeto ne spada ni jedna od ovih dviju vrsti
peri moriju lokalno loženje, već više u kašnje na red
dolazeći centralno loženje, jer dobiva — akoprem ne
izravno toplinu, ali ono ipak gorivo iz plinare, od
nosno immjare.
Loženje plinom imuđe pred onim sa krutim go
rivom iii prt.’diiost, što je brzo, udobno i čisto. No radi
skupoće i opasnosti, koja se nalazi u tome, što — ako
se pipao nakon prekida loženja pomno ne zatvori, —
uslied dalnjes* strujenja plina u dotičnu prostoriju,
može prouzročiti razprsnuće (eksploziju) peći ili, što je
još gore, ugušen je u takovoj prostoriji nalazećihse osoba.
P r e d n o s t i m j e s t n o g l o ž e n j a j esu :
1. Neodvisnost loženja dotične pojedine prosto
rije od ostalih.
61
2. Prištednja na gorivu, jer isto se troši samo
za onu prostoriju, koju želimo imati ugrijanom.
ii. U jedno spojeno grijanje i zračenje dolične
prostorije, u kojoj se loži.
Mane m j e s t n o g l o ž e n j a jesu ove:
1. Naporniji posao oko loženju peči i cloiifjšaiij«
goriva, osobito -ako imade više takovih pojedinih pro
storija.
2. Zasmradjenje stanbenih prostorija dimom, ča-
djom i pepelom.
B. Centralno loženje.
Centralno loženje razlikuje se od mjestnog u tome»
što se kod centralnog1 loženja ne nalazi ložište a do
tičnoj prostoriji, koju imade da grije, već na drugom
kojem sgodnom mjestu izvan ove i to tako, da se može
tim načinom loženja u jedan mah i više prostorija
grijati. Sva centralna ložišta imadu to zajedničko svoj
stvo, da mogu jednim samo ili vrlo malenim brojem
ložišta grijati cielu jednu poveću sgradu ili dapače i
cieli skup istih.
Toplina, koja se proizvadja u centrali, može se
raznim posredništvom (Med ten) prenašati u grijat se
imajuće prostorije. Ta posredništva jesu: zrak, voda
iii para . Prema tome se i dieli centralno loženje u
dvie vrsti i to :
I. Grijanje zrakom.(Luftheizung).
Prema povjestnoin razvitku je grijanje zrakom
najstariji način centralnog loženja, pošto su se njime
62
već u prastaro doba služili Rimljani za grijanje svojih
kupališta. \ u srednjem vieku upotrebljavao se ovaj
način grijanja u pojedinim slučajevima za grijanje ve
ćih prostorija, no tek u novije doba. nakon što je upo-
ztiat vrlo shodan sustav po P. J. Meisneru, počimalo
ga se obćenito upotrebljavati. Grijanje zrakom osobito
Slika 2b'.
je’prikladno za prostorije, koje trebaju snažno zračenje,
kao ua primjer škole, kazališta, koncertne i plesne
dvorane, upravne s grade i t. d. U novije doba rabi se
to grijanje i u sUmbeiiim sgradariia sa dobrim uspjehom.
Grijanje zrakom biva pak na ovaj način. h. vana dove
deni svježi zrak ugrije se u ložionici — koja se ponajviše
63
u podrumu dotične sgrade nalazi — pomoću jedne
peći nazvane „kalorifer", te se odavle putem kanala
odvađja u prostorije nalazeće se nad ložionicom,
Nakon svog ohladnuća odvadja se opet posebnim ka
nalima iz dotične prostorije.
Kao grijalo zraka (Kalorifer) služi većim dielom
jedna oveća željezna peć, kojoj su ognjište, kao i u bli
zini ovog nalazeći se dielovi obloženi opekom žarnja-
čom (Chamottstein). fmade ih pak više vrsti različitog
sustava. Slika 26. pokazuje nam jednu takovu peć po
sustavu Wolpertovu: a je punišle, koje se napuni go
rivom: koksom iti kamenim ugljenom. Toplina i plinovi
prolaze kroz široku ciev — nad kojom se. nalazi po
suda za vodu W (u svrhu ovlaženja ugrijanog zraka) —
u peć b, koje ogrievnu površinu ugriju i odlaze putem
ci'evi c u dimnjak. C je kanal, kojim se dovadja
svježi zrak u ložionieu, a K kanal za odvod ugrija
nog zraka u grijati se imajuću prostoriju.
Slika 27. pokazuje nam pregledni nacrt centralnog
loženja ugrijanim zrakom. A su podrumske prostorije,
u kojima se nalazi centralno ložište, koje se kod a dvori i puni gorivom; i je pećj koja ima zadaću
putem kanala C dovedeni svježi zrak u ložionici B ugrijati. Kanalom li dovadja se u grijani zrak iz ložio-
nice B u stanbene prostorije, a nakon što je toplinu
predao, odvadja se putem odvodnih kanala i u zrak.
Probitačnosti gri janja zrakom jesu. Jaka ob
nova zraka, usredotočena jeftina pođvorba ložišta, lahka
uzpostava i isto lako prekidanje grijanja pojedinih
soba, odpadanje žareće topline, jednako grijanje svake
prostorije, odalečenje prašine i ine nečistoće od soba,
lahko uzdržavanje vatre i noću, a veća pričuva topline
04
65u zidju ložištne naprave to napokon, jer je to najjef
tinija vrst centralnog loženja.
Mane su pak ove: koi.1 neprestane obnove
zraka veći po trošak goriva no kod loženja pećima. Vatri u
centralnom ložištu treba osobitu pažnju' posvetiti, jer
koti zle pođvorbe mogu sve prostorije da trpe. škod
ljiv upliv vjetra na dimnjak vrlo lahko se osjeća i u
stanbenim prostorijama, zato ga treba po mogućnosti
odkloniti. Kod jačeg zračenja treba ugrijani zrak u lo-
žionici ovlažiti, jer je inače odveć suh. Uslierl loše lo
žištne naprave ili ine kakove mane na ovoj lahko se
zrak pokvari, pa onda tako pokvaren struji u stan-
bene prostorije.
2. Grijanje vodom ili parom..(Wasser- oder Dampf-Heizung).
Kori ložištnih naprava za grijanje vodom ili parom
biva prenos topline u grijat. se imajućo prostorije vru
ćom rodom ili parom. Isto lako naime kao i kod gri
janja zrakom, nalazi se loži&tna naprava obično u po
drumu u posebno u tu svrhu uredjenom prostoru, u
kojem je smješten sgradi primjeren kotao za grijanje vode.
U kotkiugrijnna voda vodi se cievima u grijala, smještena,
po prostorijama te na ovaj način ove grije. Ta vrst cen
tralnog loženja potiče navodno od Šveda Jlartina Frie-
valda, koji je godine !7H>. u Ne\veastl-u prvu takovu
ložištnu napravu sagradio. Od godine 1820. razšmo se
ovaj način loženja najprije u Englezkoj-, a poslie godine
1870. i u Njemačkoj, odkuda je došao u našu domovinu..
Ložištnih naprava za grijanje vodom, razlučujemu
tri vrsti i to:
a) sa malim tlakom,
b) sa .srednjim tlakom i
c) sa velikim tlakom.
Kod sustava sa malim tlakom ugrije se voda u
kotlu, kojemu je pristup vanjskog zraka otvoren, samo
do vrelišta (Siedepunkt), tako da je svaka opasnost od
suvišnog tlaka ii kotlu i provodnim cievima isključena,
uslied čoga dvorba ove vrsti ložištne naprave no izi
skuje više znanja i brižnosti no obilna kakova pet1.
Ali pošto je temperatura vođe razmjerno malena, treba
uzeti to ni« razmjeru odgovarajuća grijali* sa veroni
ojrrievnom površinom, Što nieđjutim opet u predje
lima hladnije klime takav sustav Čini nezgrapnim i
skupljim od sustava sa srednjim tlakom, gdje voda
u podpuno zatvorenom kotlu ujrrije do 1H0 stupnju po
Celsiju. Svakako još manjn ngriovnu površinu iziskuje
sustav velikim tlakom, jer se ovdje voda ugrije do
kojil) lijo stupnja, pa no treba uzimati ni debljih cievi
od 2 do i*f>. cm. u promjeru, a tako se tanke ciovi vrlo
Ifdiko dadu u prostorijama sakriti. Njo radi visokog liafca
pače, koja se u kotlu razvija, ova je vrst ložištne naprave
v. redarstveno sigurnoslnili obzira šarao a iznimnim
slučajevima dozvoljena. Dalnja mana sustava velikog
tlaka jeste ta. što iziskuje pomnu stručnjacku cl/orbu
i što je podvrgnut redarstveno sigumostnom nadzoru.
Radi ovih mana u pravilu se daje prednost sustavu
s;i malim tlakom, pa ćemo se zato istim i obširnije
pozabavili (upoznati).
Jednu osnovu centralnog loženja grijanja vođom
sustava malog tlaka predočuje nam u obćoj svojoj raz
redbi slika Od u podrumu se nalazećeg parnog
kotla .4 diže se eiev dovodniea i> do najviše točke
sgrade, to jest do izpod krova na tavan, gdje utiče
67
u tako zvanu „razstežnu posudu11 (Ausdelmungsgefoss)
jB, koja tvori najgornji dio ove ložistne naprave spo
jene sa vanjskim zrakom. Vruća voda kao i u kotlu
proizvedena para dolaze putem cievi dovođnice u ovu
posudu, gdje se pruža vodi
mogućnost raztezanja, a
pari slobodan izlaz u zrak,
tako da tlak u kotlu ne
prekorači tlak vode u cievi
ijorodnici, a kotao ostaje
uviek pun vode. Stoga je
razloga nužno da se u razste-
žnoj posudi vazda nalazi do
stanovite visine vode. Od
razstežne posude B rlolazi
voda putem cievi E li u
grijala 00, koja su po
stanbenim prostorijama raz
mještena. Od grijala 00
polaze povratne cievi rr
prema koti«. Ako je takova
ložištna naprava podpuna,
to jest do stanovite razine
u razstežnoj posudi napu
njena vodom, pa naloži li se
onda vatra pod kotlom, tad
će ugrijana voda na najvi
šem mjestu, — to jest gdje
ciev dovodnica S utiče u kotao — tlakom vođene
stupine, nalazeće se u povratnim cievima rr, biti potis
nuta u ciev dovod nicu S.
Slika 29.
68
Ciev dovodnica kao i razstežna posuda treba da
su lošim vodičem topline dobro ovite, da tako čim
više štite toplinu kroz njih prolazeoe vruće vode,
tako da voda u kotlu dobljenom temperaturom dodje
do povratnih devi rr, u kojima im uslied ohlađnuća
padajuća voda mjesta pravi. Na ovaj način grijala
0 0 i ii; prostimo se poje vrućom vodom, dočim uslied
predaje svoje topline ohladnjela voda struji opet natrag
u kotao, odkuda ponovno ugrijana opet isti put pro-
sltedjuje. Ovakovo jednom uzb u cijeno kolanje traje
još neko vrieme i nakon što je vatra pori kotlom utr
nu la , i to tim duže, čim ,je kotao više topline bio
sakupio, u prestaje tek onrla, kad je nastalo jednolično
stanje temperature zraka i vode. jer je time postignuto
ravnotežje obiju t.ielesa (zraka i vodo).
Za grijanje vođe centralnog loženja .— sustav
malog tlaka — rabe se danas najviše stojeći iz više
članaka sastojeći se kotlovi iGliederfeesse!), gradjeni iz
lievanog željeza. Ovoj vrsti kotlova daje se prednost
zato. jer se radi svog sbitog oblika i razredbe dadu vrlo
lahko smjestiti i u manje prostorije, pogotovo pak zato.
što ne trebaju biti uzidani. Želi li se pak takav kotao po
većati. dii«:l>- se to vrlo lahko postići jednostavnim pri-
dodatkom pojedinih članaka. Slike 2-1, HO.. 31. i 33.
predočuju nam takav kotao, a umetnuta slova ozna
čuju nam: a otvor za dovod goriva, b pepeonien,.
c kanal za dovod svježog zraka gorivu, d tlačni re
gulator, c roštilj, f 1 vatro i dimovoci, y . dimo-
vodnu ciev. h otvore za čišćenje, dimovoda, k gornji
dio kotla, n ciev đovodnic.u (kojom se clovadja vruća
voda u grijala), o povratnu ciev, (kojom se ohladnjela
voda vraća opi-i mdray u kotao), p živni manometar.
70
Dim i plinovi
prolaze od rošti
lja izravno kroz
postrane okomite
dimovode f 1f
okrenu ?e u obim
jnjolikim kana
lima / £ prema
pred noj strani ko-
• tla, te ulaze u
vod f S. kojim
napokon stižu do
odvodnu devi </>:\ odavle ii dim
njak, Kao gurivo
upotrebljava se
koks.
Slika 33. po- ___________________________
kazuje nam gri
jalo lako 2vani slika Bi, Prosiek kroz sredinu.
Jiadiator* sa umetnutim ormarićem za grijanje
jestiva i t. d.
vode.
P r o b i taeuosti
grijanja vodom jesu:
ugodno priju nje. vrlo
lalika dvurba i lahko
izobcVnje pojedinih >'o~
ba, akt) ue želimo d;i
budu grijane,
Mane su pak ovo:
uepodpuno reguliranje
topline kod slobodno
stojećih sgraria, samoSlika 32. Razsieku.
7t
kratko raztezanje cievi u vodoravnom smjera, kod
neopreznog zračenja » zimi smrznute cievi ouih poje-
Slika BB.
dinib dielova* koje se od grijanja izoboilo. nakupljanje
prašine na težko pristupačne vodoravno položene cievi
i napokon skupocjenost ciele ove ložištne naprave.
II, Ložišta obrtna.l i Krušiie peci.
Peci, što nam služe za pečenje kruha i ine vrsti
peciva sastoje se u najjednostavnijem svom obliku iz.
ognjištne podine (Herdsohle) nadkrite svodom. Nn pred-
72
njoj užoj strani peći nalazi se lako zvano ždrielo (Mund-
loch), kroz koji se umeće gorivo, a kasnije pecivo. Dim
i plinovi izlaze kod starinskih peći, kakove još i danas
gdjegdje na selima nalazimo, kroz ždrielo, kod novije
gradjprtili pak kroz nad svodom nalazećih se dintovoda
u dimnjak.
Krušnih peći imademo dvie vrsti i to:
a) Krušne peći sa prekidnim radom.Kod ove vrsti peći izgara-gorivo u prostoru, koji
služi ujedno i za pečenje peciva, pa se mora prije, no
što se može pecivo u dovoljno ngrijanu peć ulagati,
vatra, ugasiti i ognjistna pod inu pomno očistili. S tojm
razloga zabticva. ova- vrst. peći znatna količinu goriva,
jer se za >vakim ponovnim pečenjem mora ponovno
naložili i vatra u peći, da ju do potrebne temperature
ugrije, uslied čega se dakako ni sa ulajptujem peciva ne
može prije započeti, čime se opet gubi mnogo vremena.
Kao gorivo ponajviše se upotrebljava kalano drvo. U tom
slučaju ne treba roštilja. Želi li se pak takovu peć lo
žiti kamenim ugljenom, tada se imađe prednji dio
ognjištne podinc providiti roštiljem. Takav se roštilj -
nakon što j« vatra iz peći uklonjena pokrije željeznim
pločama, ila ne smeta ulaganju i pečenju peciva.
Slika ;>4. predo
čuje nam tloris, Ho.
rasjek sprieda, a ;it>.
prosjek sa strane jedile
krušne peći sa prekid-
nim radom. -1 je ja-
jolika ognjištnapodina.
B ždrielo. CG dimo-
vodi (prema veličini
peči izmedju 2 do 4), koji počimiju na protivnoj (straž-
noj) strani ždrielu, te vođe nad svodom, što ga ujedno
griju, u dimnjak E i F. I) je zasun, kojim se regulira
promaja, a nakon izgaranja temperatura u peći. G je
zalistak (Klappe.;, kojom se zatvara dimnjak, te time
sprječava propuh u pekarni i zasmradjenje ove iz dim
njaka padajućom eadjom.
b) Krušne peći sa neprekidnim radom.Ova vrst peći rabi se u peka mama, gdje se pe
civo na veliko proizvadja, a imade pred onom sa pre-
kidnim radom tu prednost, što bolje izrabljuje proiz-
Slika 35.
vedenu toplinu, čime se postizava znatna prištednja. uu
gorivu. Kod ove vrsti krušne peći ne izgara naime
gorivo u prostoru za pečenje, već pod njim u poseb
nom ognjištu. Tim se načinom može umetanje i vadje-
ttje peciva obavljati posve neodvisno od loženja, 4to
omogućuje neprekidan rad takove peći.
Slika 37. predočuje nam tloris. a 38. prosiek
strane ove vrsti peći. A je prostor za pečenje peciva.
B žclrielo, G roštilj. D vrata za do'rod <?nriva, E pe-
74
peoniea, F ognjište, koje se prem.t pozadini proširuje, a ruzdieljeno je preziđjem (Zunge) M u đimovode' -(?<?, koji se ua stražnjoj strani peči dižu okomito, te pro-
S lik a ;38.
laze kod H m«i .svodom prekrit™ prostorom za pečenje J , što era ujedno grij u, u. dimnjak — ili ako im ade
75
više takovih pe.ći uzpoređosa zajedničkim dimnjakom, u ovaj vođe# dimovođ K. I je zasun, a L otvor, koji ribfAi u svrhu čišćenju dimovorfa,
Ovo je opis jedne najjednostavnije vrsti krušne peci sa neprekidnim radom. No danas iraade tehnički već vrlo navršenih takovih peći raznih sustava, koje nije moguće sve ovdje opisa ti. Držimo pak, da to nije ni potrebno, pošlo se i onako u bitnosti svojoj na ovdje opisanom pravilu osnivaju.
5. Sušio ne mesa.Za sušenje veće količine mesa a tvornicama su-
homesne robe građe se posebne lih u tu svrhu prema potrebi manjeg ili većeg objema komore. <3rađjene gu pak iz masivnog zitlja od opeke. Podnožje ove komore služi ujedno i kao ognjište, na kojem Je loži jako pu- šeća se vatra (Schmaiiehfeu&r), hranjena gorivom, koje kod izgaranja proizvadja mnogo dima (mokro drvo, pilovina i si). Ovo ognjište prekrito je mrežom od žice, a to zato, da u slučaju, kad bi se vatra snažno uzpirila, plamen ne segne do mesa, kao i zato, da ako slučajno koji komad mesa spadne, ne padne baš izravno u vatru. Na najgornjem mjestu ove komore nalazi se dimnjak ili dimovod, koji odvadja dim u dimnjak. Po komori razmještene su željezne šibke, na koje se vješa meso.
3. Parni kotao.Farm kotao je tijelo mi čno vodom napunjena po
suda, u kojoj se pod utjecajem topline proizvadja para. Proizvedena se para sakuplja u vodom nenapunjenom — praznom — prostoru, tako zvanom ,parištu“ (Đampf-
7 6
raum), od kuda se putem eievi vođi odredjenoj joj
svrsi tparnom stroju, grijalu centralnog loženja i t, cl).
Glavne sastojine parnog kotla jesu sKedeće:
1. Sam kotao, 2. Oprema (Armatura) kotla. 3.
Ognjište. 4. Zid. b. Dimnjak.
Parni se kotlovi prave od iievanog ili kovanog
željeza. iieiuH. ijakra ili žute mjedi. Vrlo se sgodno i
uspješno rabi za gradnju parnih kotlova, željezo, jer
je ono jfifoko i čvrsto.
Najobičniji oblik parnih kotlova je valjak, koji je
s <iliji' slnuie željeznom j.iloeoiu zatvoren; mdji su
oblici oknisdjasti ili <:<;tverougla.sti. Diele se pak na
hrkove, kuji 1 eže, i koji su nagnuti.
.Suslavtio se diele parni kotlovi u pogledu loženja:
a) Na kotlove, koji se lože iz vana.Ova jednostavna vrat kotlova rabi .se najviše kod
stalnih (stabilnih) parnih strojeva.
Valjkasti se kolao sastoji od ovećeg valjka, koji
je sprieda i straga zatvoren ravnom ili trbušastom že
ljeznom pločom. Slika 39. i 40. nam pokazuje takav
kutnu .-ii jednostavnim garigtern odozdo. A je kotao,
i i H kanali (dirnovoili) za vatru, dim. i plinove, 1 je
ognjište (i'Vuerliuehš), r roštilj, a izpod ovoga je pe-
peonica /.
Rod kotlova ove vrsti prolaze, kako se vidi na
slici ili*, i 40,. dim i plinovi najprije izpod stiena kotla
kod 1, zatim dodju natrag kod ii, tada diraju kotao
još jednom kod 3, odkuda napokon idu u dimnjak.
Ovakovi se parni kotlovi prave 10 do 12 metara
dugi i to zato, što vatra kod samo jednokratnog prolaza
izpod kotla ovome mnogo manje topline pođava, nego
7 7
li kod onakovih kotlova, gdje vatra, dim i plinovi
moraju da prodju kroz više kanala (dimovoda), te uslied
toga i više topline kotlu podrivaj«.
Slika )39,
b) Na parne kotlove, koji se fože iz nutra.
Kod ovih kotlova ne-
nalazi se ognjište, kao kod
netom opisanih, pori kotlom,
nego baš u samom kotlu..
Takav se kotao sastoji od
eievi, kojima vatra, dim i
plinovi prolaze (Rauclirohr-
fcessel), te ,~e najpri je sakup
ljaju u dimniku (Rauehfca-
sten.) slika 41. i 4-i, B a odavle
tek odlaze u dimnjak. Ovo.
je taku zvani Comwal!-ov
koji imade tu prednost, što posjeduje velikuSlika 40.
7 8
Slika 41. Sliku 42.
i kod kotlova, koji.se lože iz vana — vode istim smje
rom, kako je to koil one vrsti kotlova opisano. Dim i
plinovi prolaze naime najprije kroz tako zvane vrelne
cievi (Siedrohre), g'itje se na stražnjoj strani kotla raz
dvajaju, te dim o m I ima s obe strane kotla opet prolaze
u prednju stranu kotla, ada onda tek izpod kotla, što ga
u đeloj njegovoj duljini dotiču, odlaze u dinijak.
Kako je parni kotao danas jedno od najvažnijih
obrtnih ložišta, to je *asma naravno, da ga se nastoji
ogrievnu površinu i što vruće plinove dobro izrabljuje,
te uslied toga brzo paru proizvadja.
Takav jednostavni kotao sa loženjem iz mitra
(slika 42.) rabi .se kod parostroja (željeznice) i lokomo-
bila« jer zauzima vrlo malo prostora.
Kod velikih stalnih (stabil
nih) kotlova ove vrsti udešenaje
j njihova uredba tako, da se to-
B “X plina čim više izrabi na taj način,
/ A A \ da se vatra, dim i plinovi — kao
70
tehnički ćim bolje usavršiti, tuko da već imađemo toliko
raznih sustava, da ih je upravo nemoguće sve ovdje opi
sat], već smo se ograničili opisom onih najjednostav
nijih vrsti, na čijem se. pravilu manje više sve ostale
vrsti osnivaju Slika 43* pokazuje nam jedan kotao no
vijeg sustava, koji se u velikim tvornicama danas naj
više rabi, tako zvani „cievni kotaoK (Rohrenkessel),
naloži se i/- vana.
Slika 43.
4. Pivovarnik (Braupfaime).♦
Za varenje piva potrebni su kotlovi tako zvani
pivovnrnici, koji su istovjetni sa kotlovi ma, što se rabe
80
u kućanstvu (vidi strana ST.), samo što su mudgo ve
ćeg objema. U pogledu svoje uredbe loženja takodjer
neima-baS velike razlike, pošto .je topogledni uredjaj,
isti, kao i kod onih a kućanstvu, jedino što je ognji
šte mnogo veće. a dimovodi prostraniji, tako da od
govaraju razmjeru objema kotla.
*lika -ii.
Slika 14. pokii'/itiji' naru pivovarnik najnovijeg su-
.-tiivH. A je- u.iiijif tr. // roštilj, (' pepeonica. I)D dimo-
vodi (strii’lif*' oznaruju put. kojim dim i plinovi pro-'1
81laze), E E je dimnjak, F zasun, 1 otvor za dovod go
riva, 2 otvor za čišćenje dimovoda i dimnjaka, 3 otvor
za čišćenje pepeonice. M je mješalo. koje, parnim stro
jem stavljeno u gibanje, mješa maišu u koti«.
Ovakovc velike kotlove, kako sa ovdje netom
opisani, rabe takodjer i sapunari za kuhanje sapuna,
tvornice kobasica za kuhanje mesa i velike pecare za
palenje rakije; pak pošto se svi ovi kotlovi većom ili
manjom razlikom u pogledu .svoje ložiš tne razredbe
osnivaju na pravilu opisanog pivarnika, to dalnji nji
hov opis nije od potrebe.
5. Sušione slađa (Malzdarre).
Sušione sladu upotrebljavaju se u pivovarama
za sušenje veće količine ječma — slada. To su oveće
komore razdieljene u više spratova, kojih je pod, tako
zvana ,]jesa~ (die Horde), načinjen od sitnim luknji-
oama probušenog jakog lima ili iz jake žice na gu
sto pletene mreže. Na ovim podovima razprostire se
slad. koji se umjetnim načinom proizvedenom topli
nom suši ili prema potrebi manje ili više prži.
Pošto nas u glavnome zanima samo način, kojim
se za 3Ušenje slada potrebna toplina proizvađja, to se
u dalnji opis same sušione ne ćemo upuštati. Pozabaviti
ćemo se potanje lih vršću ložišta, koja se u tu svrhu
upotrebljavaju.
Za postignuće svrhe, kojoj je sušioria slada im-
mienjena — naime za sušenje i prženje slada — po
trebno ju je do stanovite temperature »grijati. To
pak biva na (ivo. načina, i to: pomoću ložišta ugri-
janirn zrukom ili p'ak parom. Oba ova načina grijanja
sa^ma s« istovjetna sa onim već ot>U_.:iim kud
6
82
centralnog loženja, pošto se prvim načinom grijanje pro-
izvadja pomoćju samo jednog ložišta (slično onome za
grijanje zrakom), koje cielu suši onu grije, a na drugi
način isto tako, samo što se grijanje polučuje onako, kako
je to opisano kod centralnog loženja vodom ili parom.
Za grijanje susiona slada ugrijanim zrakom rabe
se posebna lih u tu svrhu uređjena ložišta, kojih imade
raznih vrsti, tako da skoro svaka pivovara ili tvornica
slada imade drugu uredbu takovog ložišta. No u bit
nosti svojoj ipak se sva ta ložišta osnivaju najednom te
istom pravilu. U najdolnjem spratu sušione naime nalazi
se posebnu, komora, u kojoj *e grije zrak, koji onda ugri-
an struji kroz cielu površinu šupljikastog poda u dal
nje gornje spratove. Dakako, da se kod toga najviše
i najprije uirrije najdolnji, a tek onda sve manje gor
nji spratovi, pa se prema tome ono svježe, najvlažnije
zraje i rasprostire ponajprije u najgornjem spratu, a onda
se postepeno premješta u dolnjf, dok se napokon u najdo]*
njem spratu podpunoma za dalnju porabu izsuši ili sprži.
U toj komori za grijanje zraka nalazi se i ložište,
koje pomoću svoje velike ogrievne površine grije zrak.
Ta velika ogrievna površina postizava se na taj način,
da 30 u toj dosta prostranoj komori namjeste u više
zavoja devi iz lima ili lievanog željeza (dimovodi), kroz
koje se vode dim i vrući plinovi, što se u ognjištu ložišta
izgaranjem goriva proizvode. Takove cievi vrlo su raz
ličitog promjera. Kod nekih su ložišta uže, oko 20 do
30 cm , kod nekih pak šire, oko 40 do 60 em. u pro
mjeru. Riedko su kada ove cievi okruglog, već po
najviše jajolikog, trokutnog ili peterokutnog oblika, a
to zato, da *e na njima ne mogu zaustavljati i sakup
ljati prašina i ljuske od zrnja, koja bi se tada na ovim
83
cievima pržila i time zasmradjivala ugrijani zrak u
sušioni. Takovih ložišta imade dvie vrsti: a) sa okomito
stojećim i b) sa ležećim cievima.
Komora, u kojoj se nalazi ložište sustava sa le
žećim cievima, dieli se u dva điela, i to u dolnji dio,
u kojem se nalazi ložište, te koji je prekrit tankim
svodom, providjenim sa dkuljama ili cievima, što od sa
mog ložišta proizvedenu toplinu vode u drugi, gornji dio
komore, tako zvani ^krme* (Sau), jrdje su smještene u
više zavoja vodeće cievi (dimovodi). Kod ložišta sa oko
mitim cievima odpada gornji dio komore, pa se ta onda
sastoji samo iz jednog dieia, u kom se grijc zrak.
Slika 45.
Slika 45. predočuje nam tloris jedne vrsti ložišta
za sušione slada sustava sa okomitim cievima, a slika
46. cieli pogled na takovo ložište sa strane. A je roš
tilj, koji se nalazi u valjku ii, obloženim opekom žar-
njačom. Tome su priključeni sanduku slični nastavci
C i I), koji kroz obzid komore prolaze u pred ovom
nalazeći se prostor, gdje G služi za dovod goriva u
ložište, a D za čišćenje pepeonice E, Valjak S stoji
putem cievi F u svezi sa nastavkom Gy tako da dim
i plinovi, uzdižući se cievju F izpune prostor G, iz
kojega kroz sastavnu ciev / dolaze u valjak H, odakle*
84
se kroz čame cievi spuštaju dolje, da se u valjkas tom pro
storu K opet spoje, h valjka K prelaze putem cievi
N u isto takav valjak L, odavle uzdižu se eievima P
opet do prostora M gdje se ponovno spajaju, da na
pokon putem na slici nevidljive cievi dođju u dimnjak.
Valjak K i L stoje na zidanim kanalima, koji
kroz stierm W vode u vanjski prostor, £dje se pune
svježim zrakom, koji kroz otvore Wt i W2 struji u
komoru.
Slika -iu .
Slika 47. pokazuje eiulu jednu sušiouu slada u
prosjeku su. isto takovim ložištem sustava okomitih cievi.
i je mala komora, nalazeea se pred komorom K, u kojoj
se nalazi ložište, koje se odovud putem otvora 1 dvori,
dok s« kod ;> vadi popeo iz pepeoniee B. A je ognjište,
>' roštilj, CC ciev i.. kojima na slični već način opisani u
slici 45. i4'(i. dim i plinovi kolaju. D je odvodni dimovod,
dlika 47. Slika 18.
koji uz stieriu su Si one vodi do na sred stropa iste nalazećeg se dimnjaka, oko kojega se nalazi prostor. Sto služi kao odvodni kanal u sušioni iztrošehog zraka i izparivanjem mokrog zrnja proizvedene pare. E je kanal, kojiru se dovadja svježi zrak u komoru.
.Slika 1-8. pokazuje nam jednu sušionh slada u prosjeku sa ložištem sustava ležećih cievi. Ucrtana slova označuju: l predkomoru, X dolnji dio komore, u kojoj se nalazi ložište, -4 je ognjište, r roštilj, B pe- peoniea, DD đimovod, koji vodi dim i plikove n limene ili željezne cievi G-G. što se nalaze u gornjem đielu komore, tako zvanom „krme* (Snu). JE je đimovod. koji vodi do u sredini svoda sušione se nalazećeg dimnjaka F, K je kanal, kojim se đovadja svježi zrak u komoru.
Osim ovih pod naslovom „Ložišta obrtna* ovdje opisanih ložišta imade^-jošj drugih, kao na primjer onih za pečenje vapna, opeke i gline, za lie-vanje željeza, lalenje stakla$j§P^ivanje odpađaka, spaljivanje mrtvaca i t- d. Nu miduć se sva ova ložišta u bitnosti ložištnom svojom uredbom znatno ne razlikuju od tih ovdje opisanih, to se ne ćemo- na njih pobliže lit osvrtati, već ih samo onako mimogred napominjemo.
c - toQ ci= s »
XI. dio.
0 štetnim uzrocima po promaju.
Uzroci nepravilne djelatnosti dimnjaka i ložišta, te naiin, kojim se ti uzroci odstraniti odnosno
ublaliti dadu.• Podpunim se pravom uztvrđiti može, da neima
veće neugodnosti, 110 što je ona, kada ložište ne će da pravilno funkcionira. Zamislimo si samo nepriliku, u .»koju uslisd fafroyoM f f i n;a«ija ložižta zapadne domaćica, naprežući 3$?* svoje sile, da svojoj dužnosti udovolji, te da pravodobno objed ili večeru priredi, ili da sobu ugrije, što joj ipak nikako ne će da za rukom podje, pošto je ložište svoju djelatnost uzkra- tilo, a uz to još jelo i stan dimom zasmradilo.
Bacimo li, Setajuči gradom, pogled 11a krovove kuća, opaziti ćemo, kako je velik hroj dimnjaka pro- vidjen tako zvanim nastavcima raznog sustava i oblika. Nehotice ćemo se zapitati, čem« na dimnjacima ti nastavci, koji se u mnogom slučaju baš ni malo ne s'Jažiz sa arhitekturom dotične sgracle, već ju naprotiv samo nagrđjuju. Takove sa nastavcima providjene dimnjake možemo podpunim pravom smatrati bolest-
nicima, a njihove nastavke bolestničkim kapama; jer
-zdravom, to jest propisno gradjenom i pravilno fun-
kciotjirajućem dimnjaku takav je nastavak posve suvi
šan. Uzroci pak toj bolesti dimnjaka — naime nepra
vilnoj djelatnosti — mogu biti raz lični, pak ćemo ih
ovdje, u koliko je to moguće, u kratko redom opisali i
ob razložiti.
Pouajglaviiiji uzroci nepravilne djelatnosti dim
njak a jesu:
1, Vjetar.Za vrierne jakog vjetra često se opaža, da u je
dnoj te istoj kući nekoji dimnjaci i ložišta 3 as ma dobro
funkcioniraj u, dapače i odveć živahnom promajom,
tuko da se mora — ako ne ćemo, da odviše goriva
i topline gubimo — pomoćju zasuna ili boljim pritvo
re uju m vratašca od pepeoniee dovod zraka gorivu sku-
čiti, n time i promaju osporiti, dočim opet nekoji drugi
dimnjaci istu kuće nipošto ne^er«^ funkcioniraju, pa ne
samo dini. čut Iju i pepeo, veočesto i sam plamen svom
silom kroz otvore ložišta u stanlrenu prostoriju vračaju.
Sad nam se samo od sebe namiče pitanje; kako
jt- ti; mi miče:- Za.sfo vjetar stanovitim dimnjacima u
jednoj b- istoj kući smeta u pravilnoj djelatnosti, a
družinu ne. već ju dapače još i pospješuje?
IVijf, no što na ovo pitanje dademo odgovor,
treba da si raztumačimo pitanje: što je vjetar 'i
Vjetrom uazivljemo gibanje (strujanje) uzduha
{uzdužno!/ zi'iika}. koji nas okružuje. To gibanje može
uzsliediti iz raznih uzroka, kojih razlaganje ovamo ne
spada. Nadalje to gibanje može biti i različitog pravca
i brzine, a naprama tome, s koje strane scieta to
88
89strujenje užduha dolazi, dobiva i vjetar svoje ime.
Brzina gibanja uzdaha je takodjer različita, a prema
tome i snaga vjetra.
Pošto je uzdufa pruživo tielo, to ono, tjerano,
strujota, slično svakom drugom tielu udara u predmet,
koji mu na đalnjem njegovom putu smeta. Naišavši
pak na kakovu zapriekn, što ju ne može svladati, pa
da si prokrči. put, odbija se od tog predmeta, te na
drugom kojem mjestu traži prolaz. Prema obliku i j
veličini površine dotičnog predmeta i jakosti- vjetra,;
kojemu je isti izložen, ovisi i učinak tlaka na taj pred
met i odbijanje od njega. Predmeti plosnate i nepo
mične površine, kao na primjer zidovi, krovovi i t. d.
pružaju vjetru znatno jači odpor (zaprieku), no pred
meti okruglji,' a još manji odpor pružaju predmeti
šiljaste površine, pošto se na njima uzduh reže. Zato
ee vihor prije srušiti kakav veći zid, krov od kuće ili
jako razgraujeno stablo, no drugi koji predmet okru
gle ili Šiljaste površine, -
To je bilo od potrebe spomenuti, jer upravo na
tome se osniva povoljni i štetni učinak vjetra na dje
latnost dimnjaka. Ako je naime rišee dimnjaka sa sviju
strana slobodno, da rteima u neposrednoj blizini dim
njaka od istog viših predmeta (zidova, drveća, briega
i t. (L), tad će vjetar na promaju u tom dimnjaku
samo povoljno djelovati, dočim u obratnom slučaju,
ako se ušće dimnjaka nalazi niže od u neposrednoj
blizini istog nalazeeih se predmeta (zida, krova i t. d.),
biti os učinak vjetra na promaju u dimnjaku štetan,
i to s razloga osnivajueih se na gore upisanom pra
vilu strujanja vjetra. Slika 49. pokazuje nam štetni
učinak vjetra na pravilnu djelatnost dimnjake* i i 2.
<)0
Vjetar struji u pravcu, što ga pokazuje strielica a * ft,
te se lomi rta krovnom bridu d. Jedan dio zračne
struje zadržan je tisi dalujem. svom putu zidom c.
Zrake vjetra prisiljene su usiiod tojjji ‘skrenuti svoj
pui pn-nm unije, a daliijim tlakom odostrag zabiju se
• i nš<w» dimnjaka / f\ te taku prouzročuju .povrat dima
»i prostorije*. U \o se doptuiju na slici 40. i
k«’d ’ dimnjaka Dio vjelrovih zraka, lornljen na krov
nom l>fi:Ju «/, bude stisnut i potjeran prema gore-, a
1‘irn predje preko krovnog sljemena c} opet se spruži.
usli«/d ** onda i i u jedan din /raka kod g 11dimnjak ^ Libije.
Uvsij štetni upliv vjetra na pravilnu djelatnost
dimnjaka'1 ujje uviek i u svakom slučaju jednak, već
jt; ovisan ne samo u jakosti vjetra, nego i o udalje
nomu i površini predmeta* koji je za pravo štetnome
tome uplivu vjetra povod. D imnjak naime, koji se
nalazi tik vjetar tfaustavljajučeg predmeta (stiene)« bit
će štetnom uplivu vjetra jače izvrgnut, no onaj, koji
je pd to^ predmeta udaljeniji, i čim je ta udaljenost
veća, tim ju slabiji štetni učinak vjetra na dimnjak.
Uz ovu obol nosi dolazi još n obzir i cjelokupna visina
(Umnjaka. Kod kratkih dimnjaku takav ću se Štetni
upliv vjetra mnogo jace osjetiti, no onaj kod veće. vi
sine dimnjaka. Tako će sr na primjer tnj sletui uči-'
nak vjtitra u .jalnoj dvokatnoj kući najjače opaziti u
11« kalu, slabije u L katu* a tek neznatno ili ništa u prizemlju. Prema tome od štetnog učinka vjetra u
pravilu trpe najviše prizemna kuće i gornji katovi vi
šekatnih kuća. (»vime smo dobili odgovor na prijašnje
pitanje: Zašto vjetar jednom dielu dimnjaka jedne te
iste kuće smola pravilnoj djelatnosti? Naime zato, jer
čim je dimnjak niži, a bliže predmetu« koji vjetru na
putu stoji, tim mu štetnu upliv vjetra i više škodi.
Već je ovdje spomenuto, da, ako je gornje ušće
dimnjaka a a s? viju strana slobodno. d a j e tada i vjetar
po djelatnost dimnjaka povoljan, a to dolazi od tuda*
što u takovom slučaju vjetar, kada ne nailazi na za-
priektu te strujee uz i nad dimnjakom, povlači sa so
bom i zračnu stupi.au dimnjaka i to prema jakosti
struje brže ili sporije, čim ujedao pospješuje i pro
maju u dimnjaku« Tuj povoljan učinak vjetra na dje
latnost dimnjaka možemo laltko opaziti, ako za jake
sniežne vijavice sjedimo pokraj dobro naložeue peci-
u sobi, te slušamo bukterije u i«loj u'oreće vatre. Opa-
zit ćemo naime, da vatra časom jače, časom opet
slabije bukti, kadkada pak za čas posve prestane, da-
onda opet samo tim snažnije uzbukti.
Povod tome tumači nam slika 50. i 51. Ovdje
su dimnjaci, kako vidimo, sasma slobodni, strie-
lice označuju smjer vjetra i put mu, te nam ujedno
pokazuju, kako se struja (zrake) vjetra, udarajući u
dimnjak, lomi, te kako jedan dio iste ide prema doljer
9t
a drugi prema gore. povlačeći sa sohom zračnu struju, a s njome zajedno i dim i plinove iz dimnjaka. Takav će dimnjak i za najjačeg vjetra dobru funkcionirati. Želimo li odvratiti štetan upliv vjetra po djelatnost dimnjaka, tad moramo u prvom redu nastojati uklonili /.apri^ke. kojo prilazu vjetra na putu stoje. Xo
lo nijo i mek lahku izvedivo, jar ni i na primjer ne možemo zato, da štetan upliv vjetra na naš dimnjak odvratimo, zabtie sviti od našeg susjeda, čija je kuća vis;i ud miže pa toga radi povod tom štetnom uplivu, da je — moramo dakle tražiti drugi uztuk, ataj bi 11 takovim slučajevima bio:
Visini dimnjaka iznad razine krova nažalost se kod gradnje kuća vrlo malo pažnje posvećuje, te so takova u najviši- sim-ajeva« nakon što je tek nešto preko kojih iJO cm. tmd razinu krova dignuta, obično već i zavr- *11 je, po tc.) r?e drži. da je ta visina za dimnjak dostatnu. Str-tni upliv vjetra u tom se slučaju posve 3 uma meće. Tek onda. kad s« sa loženjem započme, pa se ložištni urodjaj na sve strane dimi, počmu jadikovke i iztraživanja uzroka toj nevolji, boji se tada često
> iik n »V'. s l i k u 0 1 .
a) P r o d u l j e n j e d i m n j a k a .
svagdje traži, samo ne hi inu, ^ [je u i .sli mi jest. B nikli napokon kućevhistnik ipak uvjeren <> pnivom uzroku, 0«da ili mom da se podvrgli« ovećem trosku, da dotični preuizki dimnjak imdozLdali dade. ili ~ kako to već obično biva —• osla ne sve pri starom, pogotovo, ako to nije dimnjak od njegovog vlastitog stana, No to ne v;dja. Kod gradnje koča u prvom redu bi se imala posvetiti rim veća pažnja izved i)i ložilinoja ure- djaja. kojega je upet najslavniji dio dimnjak, jer će se samo na taj naći u moći prođu sresti kasnijim, neprilikama i neu^od nosi ima po kurV-vlastuika i pu stanare, što ih im pogries=no ili nepravilno ^radjena ložišta i. dirrmjaei prouzročuju. Ta se pak pažnja u tom slučaju sastoji 11 tome, da se dim ujaci ma dade potre- bita visina, kako njihovoj djelatnosti ne će moći smetati upliv vjetra.
S v a k i d i m n j a k t r e b a da h a r e m za 30 em. nad m a š u j e v i s i n u š i j e m e n a k r o v a i l i u nep o s r e d n o j b l i z i n i n a l a z e će g se z i d a i s t e i l i s u s j e d n e k u ć e . Ovoga pravila trebalo bi da se strogo drže graditelji i zidari prigodom gradnje kuća, pak će se time mnogim kasnijim neprilikama pređusresti. Kod novogradnja dade se to vrlo lahko udesiti, jer se već kod obnove nacrta gradit se imajuće kuće tmaele ta svakog obzira vriedna okolnost u obzir uzeti* te prema tome i razredbu dimnjaka primjereno loj okolnosti odrediti. Mnogo teže se to provadja kod već postojećih kuća, gdje na primjer susjed jedne prizemne kuće tik do ove sagradi jedno ili dvokatnu kuću. Dimnjaci l.e prizemne kuće* koji su do tada raama pravilno funkcionirali* za jačeg će vjetra protivnog smjera za b ah w zida susjedne više kuće svoju djelahtosf najednom zatajili. A zastor Zato,.
njer je prigradnjom susjedne više kuće put vjetru spne-
čen i taj sada štetno upliva na dimnjak prizemne te
kuće. Ponovnom razdiobom dimnjaka u prizemnoj kući
u tom se slučaju ništa ne da postići, a bio bi to i
prevelik trošak. Xe preostaje dakle ino, već — ako se
tomu zlu radikalno želi pomoći —• dotične štetnom
upiivu vjetra izcrgnnte dimnjake povisiti do potrebite
visim;. To se pak postizava iJi nadogradnjom ili pro
duljenjem dimnjaka potrebitom duljinom limenih ili
glinenih cievi. Nadogradnja dimnjaka u tom je slučaju
istina najskuplja, ali i najtrajnija, pa se zato — gdje
to ikako mogućnost dopušta — osobito preporučuje,
(Slika 51) Po gradje-
vnom propisu dužni
su vlassinici novograd
nja tik ovih viših kuća
uz zabatni zid nalazeće
se dimnjake niže su
sjedne kuće o svom
trošku skupa sa za-
batnim zidom preko
njegove visine (preko
krova) izvesti, a viast-
nik niže kuće imade
samo zato potrebno
gradivo (opeku, vapno
i piesak) dati. Takovo
produljenje dade se
kod dimnjaka, nala-
zethh se tik i{( faar nedaleko zaludnog zida više kuće.
izvesti bez većih potežkoća. No mno^o je to teže
sa od žaba Inog zida udaljenijima dimnjacima, jer se
Sliku »2.
95
ti. imađ« izvesti slobodno stojeći, a takovoj izvedbi
znade biti zaprieka često već u tonu*, šio temelj pro
dulji! se imajućeg dimnjaku ne odgovara tereta, što
bi ga uslied nadogradnje imao da nosi. Ii takovim
se slućajevima utičemo obično produljenju dimnjaka
sa eievima od jakog, dobro poeinčenog željeznog
lima, kako to pokazuje sliku 53.
Sinliiji štetni uči
nak vjetra na dimnjak
dade se i sa manjim
troškom odkloniti i to
fta taj način, da se
gornje ušće dimnjaka
protiv tog štetnog upli
va vjetra zakloni, a
to se navlastito kod
pz'Oplaznih dimnjaka
dade postići vrlo jed'
nastavnim i jeftinim
načinom, sto nam ga
pokazuje slika 54. U
prosjeku predočeno
ušće proplaznog dim
njaka A prekrije se
pločom JB od jakog
željeznog lima ili lie-
vanog željeza. Ta ploća
mora da imade dvo
struki promjer unu
tarnje prostran os ti vi
djela dimnjaka C, a siiika 58. u visini D dvie trećine
iste do nt$ >ušć^|pinjaka, gdje leži pričvršćena jakim
u vriđje dimnjaka ukidanim željeznim šibkania E,
Slika 54
b) P>e ud esha ušća đ hn n j ;>k a.
Kod slobodno sto
jećih dimnjaka, fjiJo
proplaznih ili ruskih,
dade se sirup vjetra
probitačno po djelat
nost dimnjaka izrabiti
na način, kako to po
kazuje slika 55. Izpođ
ušća dimnjaka naime-
načine se u zidu kose
produbine a, povrftine
istih podavaju struji
vjetra y uzdižući pra
vac, a time ova na
zračnu sfupinu u dim
njaku ee šišajući dje-
taje* te ju s većim
pospješenjem — a £
njom naravno i dim
i plinove — iz dim
njaka povlaci Uje
dno se preporuča
— ne samo u
ovom slučaj u, nego
kod svih dimnjaka —
obod dimnjaka f na
45 stupnjeva (polovicu
pravog- kuta) u kositi,
slika 55. jer se time postizava to*
97
da se štetna vodoravna struja vjetra k iu\ kosom
ušću dimnjak« odbija prema gore i tirne unutarnja
zračnu stupi mt za sobom povlači,
n š njome i dim i plinove. Kod
dimnjaka, koji se želo ljepšeg
i/.gleda radi ukrasiti, d ado se taj
opisani način ukorišćfcnja struje
vjetra postići, izgradnjom ukus
ni li kapa na dimnjaku, kako to
pokazuju slike 56 < 57 , 58. i 5th
Osim ovih rio sada navede
nih uz tuka protiv štetnom uplivu
vjetra na djelatnost dimnjakaSlika 56. (u cielosti'
rabe se još i neke vrsti tako zvanih nastavaka za dim
njake, o kojima je na drugom mjestu ovog diela po
bliže govor*
2. Stutftmi traci.
0 prilikama promaje u dimnjaku u obće vlaHaju
m prkos prastarih iskustva još tolike ne jasnosti, da
T
Slika oSLlika. 67. Ui prosjeku) Sliku 58.
isti vrstni teoretičari dolaze do zaključaka, koji uslieđ praksom stečenih iskustva nisu posvema opravdani. Tako isto vlada nejasnost i o djelovanju sunčanih traka na pravilnu djelatnost dimnjaka. Uvaženi teoretičar P e t t e n k o f e r kaže ^1858.) o tome ovo: „Alle Phjsiker sind daruber einig. das đas Phiinomen vor- laufig uicht erkiftrt sei; *elbst Peclet gesteht das zu, der in diesen Dingen als eine vollberechtigte Autori tat angesehon \verdeu rnusu. U prevodu glasi to: „Svi lizičari u tome su složni, da ta pojava predbjefcno još nije objašnjena; a to priznaje i i?ti Peclet, koji u ovim stvarima pod punim pravom slovi kao autoritet*. Držim, da će o toj temi praksom stečeno izkustvo možda dati najpovoljniji odgovor time, ako si loš učinak sunčanih traka na pravilnu djelatnost dimnjaka tumačimo na ovaj način:
Sunčani traci, osobito kaci hunce visoko stoji i svoje trake okomito baca na površinu krova, tetu jako' ugriju, a time ujedno i vanjski zrak znatno razred]uju, često u tolikoj mjeri, da izmedju vanjske zračne ?tu- pine i one nalazeće se u dimnjaku neima razlike u temperaturi. Dapače se dogadja, da je temperatura vanjskog, dimnjak okružnjućeg zraka uslied navedene okolnosti jače ugrijana, no ona u dimnjaku. Cočiv tu okolnost lahko je razumljivo zapinjanje djelatnosti dimnjaka, posto sunčanim tracima ugrijani, dimnjak okružujući' zrak ne dopušta zračnoj stupim nalazećoj se u dimnjaku uzdizanje s razloga, što je iste ili dapače još i niže temperature. Time je onda dakako sprieOi-no gibanja u dimnjaku ualazeče se zračne stu- pine, a ujedno i pritisak vanjskog zraka na podnožje dimnjaka, što kroz pepeonicu, roštilj i dirnovode biva.
99
Ovu pojavu mi dimnjačari u praksi mizivljomo zadušni zrak (Stickiuft — dušik). Ako je temperatura zračne stu- pine u dimnjaka znatno niža od vanjske, dimnjak okružu juć i tad se dogadja, da ova prvu popusti pritisku potonje i tako onda nastane obratno strujanje u dini- ujaku nalazeće se zračne stupine, numio ne ozdola prema gore, već od gore prema dolje, u čemu se možemo lahko osvjedočiti, ako pred otvor na vratašciina '/a dovod goriva stavimo goruću svieću. Jer ćemo tada vidjeti, da u tom slučaju plamen svieće ne naginje u ognjište, već sasmn obratnim smjerom prema nama u stanbenu prostoriju, što se isto dogadja i sa dimom, ako se naime uz istu vladajuću okđlnost naloži vatra u ložištu. Isti je razlog i neugodnome vonju po eadji za vrieme velike vrućine, što iz dimnjaka kroz ložište u stanbenu prostoriju dopire. Tu pojavu mi dimnjačari u praksi nazivljemo „protupromajorn* (Gegenzug), a opaža se najčešće kod dimnjaka, kojih ušće nalazi u neposrednoj blizini sunčanim tracima u grijane krovne površine, što je redovito slučaj kod dimnjaka tek kojih 30—50 cm, iznad krovne površine izvedenih. Od znatnog je upliva po ovu pojavu uiedjulim još i temperatura unutar sgrade. Mi znademo, da je za vrućeg ljetnog dana temperatura naših stanova nešto niža od vanjske, osobito se to opaža u podrumskim stanovima, a baš ova okolnost od znatnog je upliva na gore opisanu pojavu. Ako je naime temperatura prostorije, u kojoj se nalazi ložište, jednaka ili viša od vanjske atmosfere, tad će promaja u dimnjaku nakon naloženja vatre u ložištu biti brzo uzpostavijena, jer zračna stupina u dimnjaku ne treba znatnog ugrjjanja. No ako je temperatura vanjske atmosfere znatno viša
luo
od one u stanfoenoj prostoriji — čem u hnš ne m ora ju
biti povod sunčan i trnci, jei' se to rtogadju i izu nagle
prom jene vrem enu. kada rtu prirjijtfi’ iza ja k e .~ itk'žtie
vijavicu nastupi jujruvinti — tada će uz postava pro
maji.- i; d im n jaku teže uzslieditj, i to iz razloga j/ore
op isan ih . l ’zsliediti h-, puk prav ilna p rom a ja tek onda.
kad se zračna »tu putu u d im n jaku , ugrije nad tempe-
:-:iiinu isti <>kr žnjuće^r zraka. Dok to nije postignuto .
;>'• n in ž f n iu ni govora u p rav ilno j djelatnosti, d im
n jaka i d im će redovito iz ložišta vraćati u stan-
iii'Hti p n i 'to r ijn .
Iz ovo;/ razmatranja dolazimo do zaključka, da
sunčani traci nisu I>aš izravni povod nepravilne dje-
l a l i i o s t i dimnjaka — ono malo sunčanih traka, što u
dimnjak dopiru, ne mogu ovu ipak spriečiti. ako je
zračnu stupitiu dimnjaku dobro ub ijana — već su
neizravni povod zato. što dimnjak okružujući zrak
ii^riju nad temperaturu zračne .stupim; mdnzeće se u
dimnjaku.
Kao uzi u k ovoj pojavi nepravilne djelatnosti dim
njaka preporučuju se razni nastavci na ušće dimnjaka,
ali je djt-loviiiije takovih nastavaka u tom slučaju vrlo
iiesiaurnn. Najuputiiije za odstranjenje nepravilne dje
latnosti dimnjaka jest. dimnjak produljiti do iznad ra
zine krovno;/ Sljemena, liiio uadozidanjem (slika 5'^.j,
lulo pol n-lm uru duljinom limenih cio vi (slika 58.}, pošto
.-c' >a(uo nu taj način uš6.< ditiiiijuk« izlaže zračnoj
struji, kuja se — kiiku je to kod štetno" upliva vjetra
opisano — premisi.'om nSĆJt dimnjaka, prema opisu
slike 53., dade probitačno izrabiti. Ne pomaže li ni to,
tada ne preoslaje dru^u, nego »potrebiti najradikal
nije sredstvo, koji" s»-. «ustoji u tome, da se zračna
10S
slupina u dimrijaku ugrije rio potrebne temperature
na taj način, da se neposredno u samom dimnjaku
naloži vatra pomoću brzo izgaraj ućeg goriva, kao što je
papir, slama, strugotine i slično. Izprva će takova vatra
goriti tromo, no već za kratico vri om r; počet će buk-
tjeti živahno, što je očit dokaz, da je željena promaja
u dimnjaku usposta vljena Tada se dal njim loženjem
u dimnjaku prestane i bezodvlačno naloži vatra u lo
žištu, kako ?e naknadnim strnjenjem hladnog zraka u
dimnjak unutarnja njegova zračna stnpina ne bi opet
ohladila.
Primjećuje da se prigodom takovog grijanja
zračne stupine u dimnjaku im ado vrlo oprezno postu
pati, jer se d o g m t j a . da se vee pod. koriac borbe
nutarnje zračne stupine dimnjaka sa vanjskom, koja
se prigodom loženja neposredno u dimnjaku m ušću istoga razvija, za kratak čas ■ vanjska stupina onu u
dimnjaku prevlada, uslied čega ju svom silom potisne
prema dolje, tako da skoro cielu u dimnjaku naloženu
vatru — slično eksploziji — izbaci, a da ju već za
tren opet natrag gore povuče, čime je onda dakako
ujedno i promaja uspostavljena. Ne postupa li se kod
loga posla dosta oprezno, može se tahko dogoditi, —
pogotovo ako sučelice otvoru dimnjaka stojimo, — da
nas tako izbačena vatra zahvati, te nam zapali odielo.
Isto se tako lahko dogodi, ako naime u vatru zurimo
ili pušemo, da nam ista udari izravno u lice, te nam
ga oprži. Konačno se još upozoruje i na to, da se kod
toga posla možda ne tura preodviše goriva u c’imnjak,
jer bi se ako u njemu imade naslage svjetlo-smolne
čadje, mogla ova zapaliti, pa bi se tako mogao poro
diti i požar. Zato neka se taj posao ne povjerava ne
upućenim osobama.
Odustaje li se iz bud kojeg razloga od uporabe kojeg od mitom opisanih uz tuka, — ne preostaje drugo, nego da vatru, ako se ne žalimo gušiti u dimu, u ložištu čim ranije a jutro naložimo i tako ju neprekidno podržajemo barem kroz cielo prije podne. Drugog sredstvu u tom slučaju nema.
3. Kiša ili snieg1.Za dulje tvajueeg kišovitog vremena ili sniežne
mećave, ako je ušće di unija ka široko (kod prop lažnih dimnjaka), a nije tjadkrifcn, postaju stiene dimnjaka dužne, što — osobito ako je vlaga dublje u nutrinjn dimnjaka doprla — na pravilnu djelatnost dimnjaka može štetno u plivati zato, jer voda. nalazeća se na stienama dimnjaka, 2a svoje izparivauje (osušenje) izrabljuje toplinu u dimnjaku nalazeće se zračne stup ine, čime se pak znatno slabi promaja. Kod ruskih dimnjaka — predpostavljajuć. da im je ušće 11 dobrom stanju — navlastito onih, koji se redovito rabe. ne- opaža se taj loš upliv kiše i sniega tako jako, jer im je otvor ušća razmjerno malen, iako da samo malo vlage u nj dopre, koja se — ako je dimnjak stalno u pornbi — odmah opet bez dalnjeg štetnog upliva i izsuši. No kod dimnjaka samo djelomično 11 porabi stojećih može ovakoyu ovi uživanje imati štetan upliv ni,- samo na promaju u dimnjaku, već so može dogoditi, da voda, pomiešana sa čadjom, dopre čak tlo podnožja dimnjaka ili cievi ložišta, gdje onda izvire u stanhenu prostoriju i time ju zasmradjuje. Ovakovom šU-Iriom uplivu kiše i sniega na dimnjak najbolji je uztnk. dimnjak prekriti na način opisani kod slike 54. ili od vremena do vremena, prema potrebi, jakim
103
loženjem neposredno u dimnjaku stiene mu osušiti i čadju izpuliti. To je tako zvano izpaljivarije dimnjaka, posao, koji se smije samo po izmHmom dimnjačaru obavljati.
i. Upliv atmosfere.
Atmosferom zovemo našu zemaljsku kruglju okružujući arak, koji sa zajedno sa zemaljskom krngljom oko njene osi i oko suncu kreću.
Od koje je u obtS* važnosti vanjski dimnjak okružujući zrak — atmosfera — po promaju u dimnjaku, već je otiširnije obrazloženo a i. dielu ove knjige, kod tumačenja promaje u dimnjaku, a u ovom dieki pod „sunčani traci1 njegov štetan upliv, pa ćemo se sada ograničiti samo na razlaganje Štetnog upliva atmosfere, prouzročenog njenim elementima, na djelatnost dimnjaka.
U jeseni i zimi, za veliko magle, opaža se znatno slabija djelatnost dimnjaka no obično, što dolazi od tuda, jer tnagta, koja se sastoji iz snmih Sićušnih vodenih mjehurića, proizvadja pritisak na uSćc- dimjaka i time sprječava izlaz dimu i plinovima. Gim je zračna stupina u dimnjaku manja — a manja je, čin ije dimnjak kraći — i njena temperatura niža. tim se taj štetan upliv magle na djelatnost dimnjaka jače iztiće. Protuuztuk tome jest: neprekidno i jače loženje u ložištu sa gorivom, koje malo dima daje, kao »to su suho drvo ili koks. Drugog lieka tome štetnom uplivu magle na djelatnost dimnjaka nema.,
Cesto se kod osamljeno stojećih kuća opaža na zabatnom zidu — osobito na takovom zidu, koji stoji prema sjeveru u smjeru, kojim teku dimnjaci, oveće
sfiieclje iiirlje, i to gdjekad u cieloj visini i širini dim
njaka. kako to pokazuje slika (JU. Ove mrlje proizvod
su štetnog upliva atmosfere na dimnjak.
Činjenicu, da -u sobe,
koje se nalaze na kraju
jedne osamljeno stojeće
sprude tik nezaštićenog
zabatnog zida, uviek hlad-
ft i je i leže za grij« ti, nu
one miluzete se u nu-
triiiji .^mrii?« dolazi i kod
' dimnjaka.. nnlazei'ili si; u
nezaštićenom Zidailnom
zUlu. do izražaja.
Ta pojava pak. kao
kod soba tako i koti dim
njaka. dolazi od tuda,
što opeka i žbuka, iz
koje je zsibatni »zid gra-
djen, ustied svoje šupiji-
Icui'osti (porezno?ti) do
pusta brzu izmjenu nu
la raje temperature sa
vanjskom. Radi ove brze
izmjene temperature odu-
v . i i u i i se -Urnama dimnjaka toplina, uslieđ tega se —
pošto ,-e time ujedno i zračna stup ina u dimnjaku
znatno ohladjuj.- — para, proizlazeća iz goriva, na
svom putu kroz dimnjak prije vremena sgužsćuje i na
le hladne stioiu- dimnjaka koo voda nnslaže, pa tako
savezno sa f-mljom stvara židki.i tekućinu, koja imade
svojstvo, da se nv[ari n šupljine opeke i žbuke, od~
105
kuda nakon nekog vremena probija sve do vanjske
.strane dimnjaka. U tome je poslu još i vlagu atmos
fere izdašno podupire i od tuda evo tih ivdiepili
mrlja na zabatnom zidu.
Uz ovu neugodnost dolazi još i druga, i to, da
dimnjaci, nalazeći se u zabatnom zidu, uz vrlo riedke
iznimke obično pokazuju nepravilnu djelatnost, Sto je
napokon »asm« lahko pojmljivo, kad iz prijašnjeg raz
laganju znademo, od kolike je ražnosli što viša. tem
peratura zrat'Ue siupine u dimnjaku na promaju, a
time i na ujegovu djelatnost. Pošto pak uslied brzog
oblađjeuja stiemi dimnjaka ova temperaturu zrafue
stupiue u dimnjaku brzo pada, to se time dakako i
znatno u>pot'uji- promaja.
Ut« pojavu pokazuje :-e i kod otnli dimnjaka u
uutrinji sgrade, kojima ,-tiene nisu dovoljno debele ili
su pak gradjene iz lošeg, jako šupljikavog gradiva. jer
i u tom slučaju vanjski zrak — atmosfera — na nu
tarnju zranut stupicu dimnjaka štetno djeluje. To se
donacija i onda, ako su .-riene dimnjaka ili ložišta po
pucane ili imadu drugih kakovih škulja. kroz koje
hladni vanjski zrak na nutarnjo&t dimnjaka razbladju-
juće djelovati može. Takovih slučaja, koji su izravni
povod nepravilnoj djelatnosti diraju ka, kao što su na
primjer: loša odušna vratašca na dimnjaku, lože uma
zana mjesta, gdje ctev peći uvire u dimnjak, pukotine
na peći, loše jedna u drugu pristajuće pioee od šted
njaka i t. d., imade vrlo mnogo, od ini se na žaiost
obično vrlo slaba pažnja posvećuje.
Izrečenog sliedi pravilo, da j<j u p l i v v a n j
skog z r a k a — a tm o s f e r e — na p r a v i l n u d j e
l a t n o s t d i m n j a k a u v i e k š te t an , ako d o l a z i
100
u d i m n j a k d r u g i m p u t e m , n a s a m o k r o z p e - p e o n i c u , r o š t i l j , g o r i v o i d i m o v o d e , t e m u s e i madf : ! s v a k i d r u g i p u t z a p r i e č i t i .
Kao uztuk štetnom uplivu atmosfere na djelatnost dimnjak«*, kako to i samo spomenuto pravilo kažeT sluzi, ako se dopirunje takove izravno u sam dimnjak ili Ložište mimo odredjenog m u puta zaprieSi. Kod dimnjaku, ualnzećih se u zabatnom zidu, — ako se već iz bud kojeg opravdanog razloga neminovno u istom izvesti moraju — na taj način, da se vanjska stieua dimnjaka po mogućnosti čim masivnije izgradi i Urne brza izmjena tem perature sprieći. Još uputnije je kod takovih dimnjaka, da se izmedju zabatnog zida i dimnjaka izgradi zračni kanal uz cielu visinu dimnjaku, Nastavci, bili oni kakovog mu drago sustava, u i a kovom slučaju baš ništa ne pomažu,
5. Pogriešna gradnja dimnjaka i ložišta.Tok dima kroz dimnjak može se pod punim p ra
vom prispodobiti toku vode u potoku. Dok je tok vode uređjen liepim ravnim nasipom sa dosta pada, tako dugo će i voda nesmetano dalje teći prem a potrebi i dati iz vrstnu vodenu snagu. Prolazi li potok kroz proširujući* se za volu, tad nastaje uzpor, tok vode postaje trom i guhi na svojoj snazi. S uzi li se pak korito potoka uslied prirodnog obličja, tad se već pred samim s uženjem uzpor toka vode u obliku proširbe vodene površine jasno opaža, dočim se već i kod samog ulaza u * uženje uzpor toka vode odaje i njena snaga znatno je manja, no kod nesmetanog toka.
isto se zbiva i sa tokom dima u dimnjaku. Kako god voda za što ravnijim i spyštajućim se pravcem
teži, tako i dim traži što ravniji, ali i u z d i ž u ć i se pravac, pa ako nigdje ne nailazi na odpor, to će iz- viranje dima iz dimnjaka biti brzo, (Živahna promaja).
U koliko se pravilnom odvodu vode, osobito iz kuće, posebna pažnja posvećuje, to se na žalost ista pažnja ne posvećuje i odvodu dima, akoprem je pravilni odvod đimn iz kuće* ako ne više, a ono isto tako važan, kao i odvod vode. Za dim se obično prerlmnieva, da je dovoljno, sumo ako mu je put bilo ma kakovim pravcem ođređjen, jer da je mekan i lagan, pa se može kao zmija lahko kroz svaku škulju provući. Da je pak to posve kriv nazor, jasno nam dokazuje ovo pravilo:
M n o ž t v o d i m a i p l i n o v a . S t o s e u s l i « d u e p o d p u n o g i z g a r a n j a g o r i v a u o g n j i š t u r a z v i j a , i z i s k u j e r a z t e z a n j e , t e s i u t u s v r h u b i r a p u t , n a k o j e m n a n a j m a n j e z a p r i e k a n a i l a z i , a i m a d e p r e m a v i s i n i s v o j e t e m p e r a t u r e j a č u i l i s l a b i j u t e ž n j u z a s p o j e n i k i s i k a i z z r a k a . M o g u ć n o s t , d a bi s i d i m i p l i n o v i u z e l i p u t k r o z g o r i v o , r o š t i l j i l i p u k o t i n e p r o p u s n i h l o ž i š t a , a k o i m i s t o d o b n o p u t s a m a n j e z a p r i e k a o t v o r e n s t o j i , p r o t i v i s e n e s a m o z a k o n i m a f i z i k e , v e ć i p r a s t a r i m iz k n s t vi m a.
Kako je za pravilan tok vode od važnosti oblik korita, kojim ona teće, tako je kod dima i plinova od iste važnosti nutarnji oblik i omjer dimnjaka.
I, Obličje dimnjaka,Nutarnji oblik dimnjaka dade se svesti na sJie-
đeća pet obličja, što nam ih pokazuju slike 61.—t>5. u prosjeku, i to :
107
108
a) Dimnjak izveden sa uzporednim stienama.
To obličje, Sto nam ga pokazuje slika 61., dopusta dimu skladnu kretnju, pošto mu svojim jednakim prosjekom diljem ciele duljine ne suprotstavlja nikakovih>zaprieka. Zato je ovo obličje dimnjaka za pravilnu njegovu djelatnost najprikladnije.
Slika 01. S lik a-82. Slika 63. Slika 04. Slika <35.
b) Dimnjak prema ušću s užen.
Kori dimnjaka obličja prem a gore s uženog (slika 62.) nastoje najveća brzina promaje (tok dima i plinova) na najgotnjem dielu ušća dimnjaka. Ali teoretska brzina nije ovdje ipak ništa veća, nego li ona pod istim okolnostima kod dimnjaka sa uzporednim stienama — to jest, ako zrak iste tem perature nesmetano pritjecati može. Pošto brzina prom aje kod dim njaka gore s aženih u širim — đolnjim — prosjecima jenja, to je i odpor trvenja u toj devi manji. Buduć pak kod jednake veličine gornjeg ušća prostornost stiena istog
prouzrokuje veći u poj topline iz proizvoda izgar&tip| (dima i plinova), to okomito đižu<:e čestice zraka a š njima i.d im — o kosu stientf. ušća adarajjj, prema sredini sabijaju, uslieđ Sega še.veći d jo ldM ltll- vanja uztrajnosti prom aje gubi, tako da kod neznatep brzine prom aje može nastupiti i okolnost, da ti posve obladjeni dietovi dima po stienama đ iri^fak^ ' opet natrag dolje teku. ■
Tvrdnja, da se dimnjaci prema ušću s užujii zato, što se dim na svom pulu kroz dimnjak’" ohladjuje i time na svom objamu gubi, donekle jest opravdana. No ovo sm anjenje objama, dima kod 'm anjih je visina preneznatno. a da bi uvažen ja vrieđiio bilo. h - kustvom je dokazano, da je takav prem a gore s uženi dimnjak a porabi ipak m anje prikladan od onog sa uz- poređnim stienama, te se gradnja takovog prema gore s uženog dimnjaka preporuči a iznimno samo kod velikih visina, i to iz obzira prema stabilitetu dimnjaka i omjeru opeke, koja se kod gradnje upotrebljava, kao što je to slučaj kod tvorničkih dimnjaka.
c) Dimnjak prema ušću proširen.
Proširenje dimnjaka prem a ušću (slika 63.) p rouzrokuje smanjenje brzine promaje u dimnjaku i to baš u njegovom proširenom dielu. Ako dim sa velikom brzinom u dimnjak utaži (za jake promaje), lo mu o t o
smanjenje brzine u gornjem širem dielu dim njaka ne će mnogo smetati, je r tamo imade munje trvenja. Ako pak dim sporo u dimnjak ulazi (kod slabe promaje) ili je gornje proširenje dimnjaka tako velikog objema, da ga dim sasma izpuniti ne može, pa se toga radi brzo ohladi., tada se prom aja — a time dakako i tok
110
dimu — znatno usporuje, a kod mirnog stanja vanjskog zraka može u toru slučaju nastupiti još i dvojaka struja (na jednoj strani dimnjaka prema gore, a na drugoj prema dolje). No uza sve to ipak ne mora baš uzslioditi i povraćanje dima- natrag u ložište, jer prema gore upravljena jakost promaje u đolnjem, užem dielu dimnjaka d o sta je snažna, da ohladnjelim i prema dolje Uperim p t ic a m a dima ne samo odoljeti, već ih i opet natrag gore po naći može. Ali nepovoljni sm jer nešto jačeg vjetra može ipak uslied umanjenja brzine promaje na ušću dimnjaka — ako u nj dopire — cielu unutarnju zračnu stupinu (dim i plinove) natrag prema dolje potisnuti. Previdi li se ovo prošireno ušće dimnjaka. pristalom napravom, koja štetan upliv vjetra zadržaje (vidi sliku r>i.) — ili takovom, koja ga uko- rištuje (slika 55.) — to takav postepeno prema gore prošireni dimnjak može i sasm a sbodan bitig i dobro funkcionirati,
d) Dimnjak u sredini proširen.
Ovaj oblik prosjeka nutrinje dimnjaka (slika G4.) možemo sm atrati sastavom gore s uženog i gore proširenog dimnjaka, a i^to tako i
e) Dimnjak u sredini s užen.
Oba ova oblićja dimnjaka imadu u pogledu sm anjenja trvenja dima doduše neku opravdanost, ali su ipak f lična onome sa ušćem prema gore s uženomt kojega i manjkavosti posjeduju, te u pravilnoj svojoj djelatnosti daleko zaostaju za obličjem sa uzpoređnim s ti o nama.
111
Najprikladniji oblik razsieka nutarnjosti dimnjaka svakako je okrugli, jer od svih jednako velikih raz- sječnih ploština imade okrugla najmanji obseg* pa toga radi je i odpor trvenja kod okruglih (cilinder) dimnjaka znatno manji, no kod dimnjaka inih oblika.
Od osobite važnosti po nesmetani tok dima i plinova kroz dimnjak jo š je i čim veća gladkoća unutarnjih stiena, jer čim su ove glrtdje. tim je i dim manje izvržen trvenju, pa će i tok njegov biti brži.
Da se pak u tu svrhu moraju dimnjaci iznutra gladko ožbukati, to ne stoji, jer ova žbuka s vremenom se i onako uslied čišćenja dimnjaka ostruže tako, da obično ostane tek goLa opeka. Najshođnija je za gradnju dimnjaka dobro pečena, čim gladja opeka, a sljubnice iz nutarnje se i vanjske strane dimnjaka iz- mažu dobrom žbukom, kojoj se ntšto portland cementa pridoda*
Ovim razmatranjem probitačnosti i štetnosti unutarnjeg obličja dimnjaka na tok dima dosta je jasno označeno, koji je od tih opisanih obličja na;shodniji. pa se svaki dimnjak, koji se od ovog n^jshodnijeg obličja (sa uzporeclnim stienama) odalečuje, može sm atrati pogriešno gradjenim.
II. Vođjenje dimnjaka.
Od znatne važnosti za što brži odvorl izgaranjem goriva iztrošenog zraka, dima i plinova iz ložišta u atmosferu — što je glavni uvjet za svaku ložištnu napravu — jest uz već- opisani oblik itutarnjosli dimnjaka i smjer, kojim; se dimnjak vodi. Kako je kod vode prirodno nagnuće, da uslied svoje vlastite težine pada, te se njen tok većim kutem izpod horizontale
(vodoravne razine') pospješuje, tako je isto— ali samo
obratno — nagnuće dima, da se uslied svoje sadržine
topline — Jer je riedji od zraka — diže a vis i to
tim brže, čim mu je odredjeni put u većem kutu-riacl
horizontalom, a bliži vertikalnom (okomitom) pravcu.
Iz toga sfiedi pravilo: „ Ž e l i mo li p o s t i ć i č im b r ž i
i . p r av i l n i j i o d v o d _d i ma i p l i n o v a iz ! ož iš ta,
i m a d e ni o nas to j a t i , "dati d i m~oy*c> d7 m^ i r TTa:-
pose d im n j a ku čini o k o m i t i j i p r a v a c , da t i m e
udo vo 1 j i m o j j j ' i r o d nom. n a g n u ću d i m a j p li-
rvo v a.
Kako god[ je ovo pravilo sasma naravno i lahko
shvatljivo, to se ipak na žalost, kako nas izkustvo
..uči, n praksi ne provadja« A b?ž time, jer se ovo vrlo
važno pravilo kod gradnje dimnjaka ne .uvažuje, po-
Omjaju_se vrlo grube pogrješke, koje se poslije najviše
na kućevlastnicima i stanarima osvećuju. Kad bi se
to pravilo točno i sa vješt no provadja lb, to se ne bi
elite tolike tužbe na lošu djelatnost ložišta i dimnjaka,
a kui-evlasinicima kao i stanarima bila bi ne samo
mnoga neugodnost uštedjena, već bi se time postigla
i znatna pristi-dnja na gorivu, koje u svakom kućan
stvu sačinjava dosta znatnu rubriku. Krivnja se u tom
pogledu ipak ne može uviek bacati na graditelja ili
Ofiiuvatelja nan ta kuće, već više na nadglednike grad
nje i zidarske radnike, Kojim jc izgradnja dimnjaka
povjerena. Ali i na ovim potonjima krivnja je sarmo-
u toliko, u koliko se ne drže točno gradjevnih nacrta
i propisa. Ej mnogom slučaj u* pak nisu ni oni baš to
liko krivi, koliko sami vlastnici dotične gradnje.
Iz prakse je poznato, <la su dimnjaci u osnovi
novogradnje sasma lio po i propisno osnovani, nu na-
jednom dodje viastnik gradnje, kad je ista već u toku,
te želi, da se — uzmimo na primjer — neka vrata
ne namjeste onako, kako to u nacrtu stoji, veo — jer
■ mu to bolje konvenira — na drugom kojem mjestu,
i to možda baš ondje, kuda se prema osnovi moraju
voditi dimnjaci. Da graditelj udovolji želji vlastnika
gradnje, on namjesti vrata na željeno mjesto. A dim
njaci, koji su imali na to mjesto doći? — E, oni se
jednostavno povuku posve drugim smjerom, ne gledeć
naravno pri tom na to. hoće li to biti dobro ili ne.
Takovih slučajeva nalazimo skoro u svakoj većoj grad
nji, a njihova posljedica kasnije su tužbe na lošu dje
latnost ložišta, kojima se tada više izbjeći neda, te
ostanu vječitom neprilikom Isućevlastnika i stanara.
Zato se samo onaj dimnjak može smatrati nor-
malnim, koji je n eielo't svojoj visini gradjen u oko-'
mitom smjeru.
Okomiti smjer dimnjaka najshodniji je za što
brži odvod, dima i plinova ne samo zato, što udovo
ljava prirodnom nagnuću dizanja toplog dima i plinova
u zrak, nego i zato, »to je tim smjerom polučen naj
kraći put. na kojem je ujedno i dim najmanje smetan,
jer — pogotovo ako su stiene dimnjaka gladke — neima
znatnog trvenja, a time niti ikakvog uzpora,
l (nade medjutim slučajeva, da se prigodom grad
nje dimnjaka nikako ne da izbjeći, a da se ne bi od
izvedbe okomitog pravca dimnjaka odustati moralo,
jer to — kako je prije napomenuto — iziskuje ili želja
rlastnika gradnje ili tako udešeua razdioba prostorija,
greda ili krovišta, pase tada s dimnjakom mora skre
nuti iz okomitog u kosi pravac. (Slika 66.). Takova
kosina dimnjaka uviek ide na štetan račun promaje
8
• f t 8
\ U
u dim njaku, i to tim više, čim se ta kosina više, odstranjuje od okomitog, a približava vodoravnom pravcu. N o .ne samo, da je takovo koso vodjenje^ dimnjaka ti a uštrb kasnije njegove djelatnosti, već vrlo sm eta i
Slika
Omćeiilii — ni" doduše proj)lažnih, ali tim više ruskih dimnjaku, u to za to, je r se sprava kojom se Li dimnjaci ciste, sastoji o»l «:etke, »alazeće se na užetu, pro- viđjenom težkom željeznom krugljom. koja četku vla-
115
štitom težinom u dimnjak vnće. Ako je dimnjak okomit, to će krugla lahko svoju zadaća vršiti, nu kod koso gradjenih dimnjaka, gdje krugla m ora da strnže po dol nj oj kosoj stieni dim njaka, znatno se oslabljuje njen naravni pad, a time i učinak. Zato. ako se već nikojim načinom ne da izbjeći gradnji kosog sm jera dimnjaka, tada neka se barem uvaži to, da se obzirom n a tok dim a kao i na Čišćenje, dim njaku ne da veći nagib od 30 stupnjeva, a samo u i z v a n r e d n i m , o s o b i t i m s l u č a j e v i m a n a j v i š e 45 s t u p n j e v a o d o k o m i t o g p r a v c a , Jer praksom stečenim iz- kustvom dokazano je, da je svaki veći nagib po tok dima i plinova kao i po čišćenje dim njaka štetan.
Kod svakog nagiba dimnjaka od okomitog pravca najviše sm etaju toku dima pa i čišćenju mjesta, gdje. se okomiti pravac lomi* (Slika 66. L a i i .) Toku dima. zato, što na tim m jestim a nailazi na ođpor, koji m u sm eta prirodni put, a čišćenju, je r se uže obično u bridove a i b ovih zavoja ureze/ Zato je vrlo u p u tn a ta mjesta, gdje se okomiti pravac lomi, zaobliti, no ne samo žbukom, je r ta s. vremenom i onako odpadne.. nego Uh za to izdjelanom opekom. .Još je uputnije,. a uije sa velikim troškom skopčano, ako se na naj- izbočitijem mjestu zaokreta, kojim prigodom čišćenja dim njaka uže prolazi (slika 66. IL a i b) uzidju okrugle željezne šibke, koje urezivanje užeta u opeku sprie- č avaj u, što u mnogom slučaju daje povoda, da ?.e dimnjak na tom mjestu m ora probiti. Jer ako se uže u opeku ureže, ne da se ni četka ni krugla više iz dim jaka izvući, što osobito u stanbenim prostorijam a dosta neugodnosti prouzročuje. Slika 66, I. pokazuje prim jer nepravilne, a IL pravilne gradnje vućenih dimnjaka.
116
III. Sabirni dimnjaci.(Sammelrauehfflnge).
Osim u I. dielu ove knjige opisanih proplaznih
dimjaka, što se sastaju u tako zvani skupljač, grade
se i ruski dimnjaci isto tako, da u jedan ruski dim
njak; koji vodi iz najdolnjeg sprata kuće tako zvani
sabirni kanal (Sammler) uviru u istom smjeru vodjeni
dimnjaci gornjih spratova. Ovaj se način gradnje dim
njaka osobito kod sgrada sa više spratora rado upo
trebljava, jer se tako postizava znatnija jakost temeljnog
zidja. Akoprem se ovom načinu gradnje dimnjaka pro
bitačnosti radi, što je u pogledu čvrstoće temeljnog
zidja pruža, baš ne može prigovoriti, ipak u pogledu
pravilne svoje djelatnosti daleko zaostaje za načinom
gradnje samostalno vodjenih dimnjaka.
Kako iz dosadanjeg razlaganja razabiremo, mogu
slobodnom prolazu dima i plinova h dimnjaka biti na
putu razne zaprieke, uslieđ čega onda nastaje pore-
mećenje djelatnosti ložišta. Ako je dimnjak samostalno
vctdjeu, to će ove zaprieke upliva ti samo na dotični
dimnjak, koji je kakovoj od tih zaprieka izvrgnut. Ako
pak u takav dimnjak uviru još i drugi ili taj u druge
dimnjake, tada se do graji a, da takove zaprieke jednog
dimnjaka djeluju štetno i rta ostale,, koji su š njim u
savezu, pa tako može nastati po remećenje pravilne
djelatnosti riđe jedne skupine dimnjaka i ložišta.
Slika i}7. I. prikazuje nam primjer gradnje sa
birnih dimnjaka u prosieku. A je dimnjak vodjen iz
najdolnjeg sprata kuće (podruma). U nj uvire u pri
zemlju dimnjak B, u 1. katu C, a u 0. katu dimnjak
D u C. Strielice pokazuju mjesto, gdje dimovod lo
117
žišta ulazi u dimnjak. Na prvi pogled ne će nevježi
(laiku) odmah u oči pasti pogriešna gradnja ove sku
pine dimnjaka. No promotrimo li točnije razredbu lo
žišta pojedinih spra tova, svedenih u te dimnjake, odmah
će nam biti jasno, da je ta' razredba pogriešna i da
ti dimnjaci ne mogu pravilno funkcionirati. — Zašto?
Evo zato: Ako se naloži vatra u podrumu (u praoni)
ii ložištu, što vodi u dimnjak. A, tada dim, — ako <*»
u gornjim spvatovima takodjt-r loži — ne će prolazili
ravno odmijenim mn putem kroz dimnjak A, akoprem
mu prirodnom okomitom uzdizanju ništa na putu ne
-toji, pošlo ne imade uikakovih nagiba, već rt- ući u
koji dimnjak gornjih sp ratova, i to redovito u onaj, u
kuji'in najviše loži. Na laj ga put vanjska stupina
zraka poradi uzdržavanja ravnotežja. a usiied toga i
nastala žividinija promaja tjera. Ako se na primjer
loži Vfiti-a u ložištu kuhinje u ti, katu, klo rodi u dim
njak D. i u I. kalu. šio vodi u dimnjak C. to će sva
kako dim od ložišta u podrumu ući » dimnjak V, ;i
onda zaj‘-dno u dimnjak D i odavle tek u zrak. Da
pak. tu Stel.no djeluje na djelatnost ložišta u gornjem
spratu, o tom hiti će još potanjeg razlaganja kasnije
kod „Zajednički dimnjaci za više ložišta".
Takova razredba sabirnih dimnjaka prouzroćuje
mlovilu nepravilnu djelatnost ložišta, a time dakako
i mnoge neugodnosti kućevlastniku i stanaru. Zato bi
je trebalo posve iz gradnje izkljućiti, i to tim više,
što ueima drugog- opravdanog’ temelja, osim onog glede
većeg stahilileta zidja, što se pak i drugim načinom
postići dade.
Već izvedena takova pogriešna gradnja dimnjaka
dade s popravili jedino tim, ako se dimnjaci u sva
kom spratu kod X slika t>7. i. prezidom odiele od
susjednog dhnnjaka i na tom mjestu provide dobro
zatvurajućim dvostrukim željeznim vratašeima. Time
prestaju hiti sabirnim dimnjacima, te su pretvoreni u
samostalne dimnjake. Pa ako neimade drugih kakovih
zaprieka, to će njihova djelatnost tada sigurno zado
voljavati. Jedino imaju onda tu pogriešku, što se eađja
za svaki dimnjak mora u svakom spratu vaditi pose-
119
hice, što kod sabirnih dimnjaka biva na jednom mjestu,
obično u podrumu, Ali ta mala neugodnost, što ju
prouzrokuje tnrljanje prigodom vadjenja čađ je iz dim
njaka, mnogo će se iaglje podnositi, no ona, kad nam
se ložište redovito puši, te cieii slan zasmradjuje di
mom i čađjom.
Ako se iz bud kojeg razloga mimoidje jedini i
najbolji način gradnje samostalnih dimnjaka i daje
prednost sabirnim, onda neka se barem uvaži primjer
što ga poktizuje slika t>7. II., osnivajuć se na pravilu:
1, Da se u sab i rn i di mnj ak (kana 1) uvedu
uviek samo lož i š ta iz n a j gorn jeg spra ta
s g r a d e.
2. Da svi d imn j a c i u t i ču u s ab i rn i d im
n j ak samosta lno, a bez da u i s t e j o š kakav
drug i d imn j ak ut iče, (Slika 67. II. 0 i D).
Uvaži li se ovo pravilo, to će se barem u slu
čajevima, kad ovakova skupina dimnjaka redovito u
porabi stoji, postići pravilna djelatnost dimnjaka, i lo
žišta. Nisu li svi dimnjaci takove skupine redovito u
porabi, tada može i kod takove razredbe nastati po-
remećenje djelatnosti. Naloži li se naime vatra na pri
mjer u ložištu sobe u II. katu, što vodi u dimnjak
(slika 67. II.) D, a ostali se dimnjaci za to vrieme
nalaze izvan porabe, to će se usiied priticanja hladnog
zraka iz dolnjeg sabirnog dimnjaka A i ostalih u nj
uvirućih, zračna stupina u dimnjaku D samo težko
ogrijati i vatra će trebati duže vremena, da se živahno
razvije. Ako se pak svi dimnjaci ove skupine istodobno
lože, to će se dakako ovo štetno priticanje hladnog
zraka iz sabirnog dimnjaka A. znatno ublažiti, jer će
se. razđieiiti i m ostalo u njuviruće dimnjake. Nastupi
120
li uz to još i druga kakova zaprieka izlazu dima iz
dimnjaka Z>, kao na primjer vjetar, viša temperatura
vanjskog zraka i t. đ., tada će se dim iz dimnjaka D
ne samo povratiti 11 ložište i sohu a II. katu, nego se
dogadja, da bude potisnut i u sabirni dimnjak A, a
odavle u dimnjak C. te kroz ložište u sobu u I. kata
i tavanu, pa se tako onda ovo prostorije napune dimom,
a bez da se u njihovim ložištima vatra loži. Ako se
ova neugodnost redovito ponavlja, to je najuputnije,
dimnjake u svakom spratu pregraditi, kako je to već
n slici 67. I. predočeno.
Još imade jedna pogrješka gradnje dimnjaka, koja
se baž ničim »eda opravdati, a to je, da se samo
stalno vodeći dimnjaci na podnožju pretvore u sku
pljač. Ti dimnjaci naime na podnožju nisu svaki za
sebe odieljen prezidom i providjen posebnim vrataš
eima, već ciela jedna skupina, dimnjaka, 2 do 4 i više
njih, u visini se od kojih 50 cm nad podnožjem pre
staju dielili prezidom, te tako stvaraju oveći sabirni
prostor (Sammelkasten), u kojem se iz dimnjaka pa
dajuća Oadja sakuplja, a odavle kroz jedna samo vra
tašca vadi. Istina je, da se tim načinom doduše prištede
po koja vratašca, što baš ni za graditelja kao ni za
vlastnika gradnje u pogledu troška nije od osobite
važnosti, no ova se neznatna prištedtija ipak često
vrlo neugodno osvećuje, pošto se istom poremećuje
pravilna djelatnost dimnjaka i ložišta, opisanih kod
sabirnih dimnjaka. Jer i ovo. napokon nisu drugo,
nego sabirni dimnjaci, pa imadu iste pogrješke, kao i
prije opisani. Za bolju pred očbu njihove štetnosti neka
služi sliedeći primjer iz prakse.
121
U jednoj jednokatnoj kući vode dva dimnjaka iz
prizemlja. Jedan sasma okomito, a drugi sa nagibom
od 35 stupnja, samostalno, do iznad krovu posve pro
pisno izvedeni. No na podnožja u visini od kojih 60
■cm. spojena su oba ova dimnjaka u skupljač, navodno
za to,' da se vratašca, što služe za vadjenje Oadje, u
hodniku manje iztiču. U jedan od ovih dimnjaka sve~
den je štednjak kuhinje, nalazeee se u prizemlju, a u
drugi peć od sobe iz I. kata, što podpnnoma odgovara
propisima gradjevnog reda. U zimi oba ova dimnjaka
sasma dobro funkcioniraju, no ne tako u ljeti, kada
se doručak i večera pripravljaju u kuhinji na plinskom
rešeu, pa se usiieđ.toga dimnjak od loženja samo za
priredbu objeda brzo opet ohladi. Naloži li se tada
vatra u štednjaku, što obično izmedju 10 i 11 sati
prije podne biva, kad je vanjski zrak već dobrano
ugrijan, to se dakako štednjak iz poznatih nam već
razloga puši. Kako se tome poraoći dade, takodjer nam
je poznato. No pošto služinčad obično ne uvažuje
takove savjete, već se radje a dimu davi, to se dakako
i cielo prizemlje napuni dimom, iledj utiru i to još nije
tako zlo. Ali pošto su_oba ova dimnjaka na podnožju
spojena, a dim uslied više temperature vanjskog' zrsfcr
ne može da se uzdiže u odredjenom mu dimnjaku,
to si — tlačen prema dolje — traži drugi izlaz. Kako
je pak i zrak na podnožju dimnjaka hladniji, to onda
na mjestu, gdje su oba ova dimnjaka spojena, prodire
u susjedni dimnjak, koji se na taj način takodjer na
puni dimom. Pošto pak isto tako radi vanjskog pri
tiska zraka ni iz toga dimnjaka izaći ne može, to pro
dire, tražeći si svedjer izlaz, kroz pećnu ciev u pećr
a odavle dakako i u sobu. I tako se eto i soba u L
katu napuni dimom h štednjaka. Svatko si lahko i sam može predočiti ovu neugodnost, koja dolazi lili od tuda, što oba dimnjaka nisu razdvojena, već spojena u skupljač. Nakon što je kućevlastnik ovu po- gr tešku dao izpraviti, je slabije pušenje štednjaka bivalo, jer se dimnjak nije mogao tako brzo ohlarljmiti, dok je dimljenje u sobi u 1. katu sasma izostalo, što je napokon i posve naravno, pošto u dotični dimnjak, od nikud više nije mojjrao u vira ti dim, već šarao od peči, za koju je i oriređjen bio. Kako se takovi slučajevi redovito pojavljuju kod sabirnih dimnjaka, bili »ni spojeni na podnožju, vMu ili a sredini dimnjaka, to se gradnja takovih nikako ne može preporučiti, već nuka se radjt* uviek dade prednost u eieloj svojoj duljini samostalno vodećim dimnjacima. Jer ako se i kod takovih iz bud kojeg razloga dogodi kakovo poreme- oenje djelatnosti, to se ono ipak ograničuje lili samo na jedan dimnjak i jedan dio prostorija, a ne proteže se i na ostale, kako se to dogadja kod sabirnih dimnjaka.
IV. Pogriešna gradnja ložišta..._Vu pristaje svaki šešir na svaku glava1*, to je
obćo po/.nata rečenica, koja se zgodno prilagodjuje praksom stečenom izkiistvo, da ne pristaje nj svako ložištu svakom dimnjaku. Kod postavljanja ložišta, bilo štednjaka ili peći, gleda se obično jedino samo na to. da li je i gdje dimnjak, u koji će se ložište svesti moći. Da li taj dimnjak i odgovara zahtjevu, što ga dotično postavit se imaju.će ložište na nj stavlja, na to se na žalost obično nitko ne obazire.. Tek kad je ložište već postavljeno i treba da služi svrsi, kojoj je namienjeno,
123
a ono ne funkcionira kako treha, onda se traži pogrješka, koja se tada težko ili »ikako više ispraviti ne da. Za to je neophodno potrebno, da se prije, no što se pristupi postavljanju ložišta, tor no izpita, da li je dotični dimnjak, u koji se ložište svesti imade, i sposoban udovoljiti zahtjevima, koji se na nj stavljaju.
Vlastnik jedne dvokatne kuće 11 a primjer želi u svojoj kuhinji, nalazećoj se u drugom katu, namjesto dotadanjeg’ starog visokog štednjaka imati jedan moderni stolni štednjak (Tischherđ). Pozove dakle zidara ili pećara. Ovaj si pogleda kuhinju, vidi. da je dimnjak na sgođnom mjestu, pogodi se sa vlastnikoin kuće za eienu i postavi željeni štednjak bez svakog prigovora. Ali, akoprem je taj oovi štednjak sagma propisno po izkusnom radniku izveden, ipak ne funkcionira tako, kako funkcionira isti ovakav štednjak, što ga je možda isti radnik postavljao u istoj ovoj kući u p r i- z e m lju . Kako je to mogućeV — Evo tako: U prizemlju postavljeni štednjak svakako će pravilno funkcionirati, jer imađe visok dimnjak, koji — kako iz prijašnjeg razlaganja znamo — prouzrokuje znatno živahniju promaju, no nizki, rt oči m dimnjak od II, sprata ove kuće uslied svoje kratkoće prouzrokuje znatno slabiju promaju, a izvrgnut je možda još k tome i štetnom uplivu vjetra. Kako je u i. dielu ove knjige kod opisa štednjaka napomenuto, da stolni, štednjaci uslied neprirodnog vodjenja dima prema dolje trebaju znatno jaču promaju od visokih (Aufsatzherde), to je jasno, da stolni štednjak ne pristaje uz kratak dimnjak, već će ovom dimnjaku bolje pristajati visoki štednjak, pošto se kod takovog dim prirodno vodi prema gore, te zato i ne iziskuje tako živahnu promaju.
\n
Slične pogrješke prave se i time, što se u dim
njak nvadjaju ložišta, za koje je promjer nutarnje
prostrnnosti vidjelu dimnjaka premalen ili opet pre
velik. Prevelik je obično kod prop lažnih dimnjaka, jer
današnja ložišta tehnički sa proraćanana za uske ruske
dimnjab.-. do-im je naprotiv proplazni dimnjak pro-
i-avujnan xn starinska velika ložišta sa vrlo manjkavom
unutarnjom razdiobom. Te se pogrješke u praksi kao
neznatne doduše »amo omalovažavaju, ali ipak u mno
gom slučaju prouzročuju dosta osjetljive neugodnosti,
kojima. se uzrok onda obično sasma negdje drugdje
I raži.
Od znatnog upliva na pravilnu djelatnost ložišta,
jtslt; i veličini [ožišla primjeren roštilj. Ako je roštilj
pmm ilen, to gorivu ne pritiće dosta svježeg, za izga
ranje potrebitog mu zraka, pa zato ono ne može ni
podpmioma da izgori, tislied čega opet ne proizvadja
ni dosta topline, što naravno ima za posljedicu suvišnu
potrošbu goriva. Prevelik roštilj uviek je manja po
grješka, pošto se pritok zraka gorivu dade regulirati, vra-
tašcima na pepeonici, dočim se kod premalenog roštilja
ne dade ništa pomoći, jedino, ako 36 ga izmjeni većim.
Kod gradnje ložišta počinja se često još i ta po
grješka, da se 'limu vod i mjestimice znatno s užuju ili
proširuju, što osobito u prvom slučaju prouzrokuje
znatan nzpor prolazu dima i plinova. Za to je uaj-
uputrnje, da se dimovodi ložišta u eieloj svojoj duljini
grade po mogućnosti jednolično i sa što v e ć i m
uzponoi r i .
Krupne pogriešk*? po<iinjaju se kod postavljanja
ložišta još i time, što se dijnoodvodne eievi, koje spa
jaju ložište sa dimnjakom, tek površno ngradjuju.
125
Prazan prostor rupe (Kiknje) u stieni naime, koja je
načinjena u dimnjak, nakon što je u ishi umetnuta
dimoođ vodna eiev, bilo to od glinene ili željezne peći,
obično se oko umetnute devi jednostavno zamaže
zemljom ilovačom, koja uslied rastezanja vruće cievi
popuca i tako dotični din i nj nk na mjestu oko dimo-
odvodne devi učini propusnim. Kroz ove popucane
režke dopire onda u dimnjak hladni zrak, koji — kako
to iz prijašnjeg razlaganja već znademo — na pro
maju u dimnjaku samo štetno djeluje.
Takovo površno uzidavanje clirnood vodnih cievi
u dimnjak, imađe još i tu neugodnu posljedicu, što
se kroz one režke prigodom štetnog upliva vjetra ili
toplijeg vanjskog' zraka dira i plinovi tjeraju « dotičnu
stanbem prostoriju, ma da se ložište u istoj i ne loži,
jer taj dim i ti plinovi lahko dolaze od ložišta druge
koje prostorije, koje je u isti dimnjak svedeno. Pri
godom čišćenja pak dotičnog dimnjaka, prodire kroz
takove režke oko dimoodvodnih cievi još i čadja u
odnosnu prostoriju, čime se ista dakako samo za-
smradjuje.
Da se tim neugodnostima izbjegne, valja dimo-
odvodne cievi kod nepomičnih ložišta, kao što su gli
nene peći, u dimnjak dobro uzidati (a ne »amo umet
nuti i omazati). Kod ložišta, koja se prenose (željezne
peći, koje se u ljeti iznašaju iz sohe) ili se, dimo od
vodne cievi čišćenja radi snimlju, treba na ušću u
dimnjak dobro uzidati komad cievi iz jakog željeznog
lima, u koju umetnut se imajuća đimoodvodna cifev
dobro pristaje. Ovim jednostavnim sredstvom dade se
izbjeći mnogim neugodnostima i štetama, koje se uslied
u prostorije iz dimnjaka, bilo to štetnim uplivom vjetra
ili čišćenjem potisnutom čadjom i dimom prouzročuju.
V. Zajednički dimnjaci za više ložišta.Utiču li u jedan dimnjak odvodne devi više isto
dobno u porabi stojećih ložišta istog sprata kuće, to« će uz ine povoljne okolnosti ovaj đimjak sasma pravilno funkcionirati. I promaja u tom dimnjaku biti će vrlo živahna, ako je p r o m j e r u n u t a r n j e p r o s t r a- nos ti v i d j e l u di m nj aka j o d n a k u k u pnorn p ro - m j e r u s v i h u ovaj d i m n j a k v o d e ć i h đi movoda i ako su pojedine zračne struje ne sudaraju tako, da se izmjeniee slabe. Ovo potonje đogadja se obično, ako dvie sučelice ležeće dimovodne cievi u jednakoj vodoravnoj visini 11 dimnjak utiću. Za to nije uputno,, dimovodne cievi voditi u vodoravnom, već u kosom pravcu u dimnjak. Ili, ako se već vodoravni pravac u dimnjak vodećih đimovoda udobnosti radi pridržaje* tu neka *<■' usra đimovoda u dimnjaku u različite visine porazmjesle. Za razliku visine, jednog ušća đimovoda od drugog bit će dovoljno 25 cm.
Ugrije li se dimnjak loženjem jednog ložišta, koji.11 nj vodi. lo nastaje suvišan-tlak zraka za ostala u nj vodeća nepropusno zatvorena ložišta, te će iz svih tili rienalo-fceiiih lobista u dimnjak str uji ti mnogo hlad— nojzn zraka, što promaju znatno oslabljuje. Predposta- v Iju. si: naime, da f.a ložiš ta. nisu sa toli opasnim i oliliistno zabranjenim za klopom u d i mood vodnoj fiievj xatvoi( 110. L ostalom* ako i jesu, to se ipak riodkof< dn rađja* da su u istinu podpunoma i nepropusno za-*, tvorena, sto je islo tako dobro poznati slučaj i o zasunima i vrafašdum na ložištima*
Promaja u ložištu bila bi znatno živahnija, a time dakako i izgaranje pod puni je, kad bi ovo s&nio bilo u dimnjak svedeno, pa ma da bi dimnjak i znatno uži.
127
bio. Ali promaja se opet jača, ako se lože i ostala ložišta, što su u isti dimnjak svedena, te dapače može postati i tako jaka, da se zasuni na ložištnim vrataš- cima moraju pritvoriti, ako ne ćemo, đa odviše topline bezkoristno gubimo, što opet iziskuje posebnu pažnju. Iz toga svega sliedi. da bi naj uputni je bilo, svakom ložištu dati poseban dimnjak. Međjutim mora se ipak priznati, da je ograničenje broja dimnjaka u jednoj sgradi obzirom na trošak gradnje, čvrstoću zidja, raz- pored greda i krovišta pođpunoma opravdano, a time i sveđenje dvaju, ili triju ložišta jednog te istog sprata u jedan dimnjak primjerene širine, što se u praksi i provadja. A
No sasma se drugačije stvar opet imade kod vodjenja više ložišta iz više spra tova u jedan zajednički dimnjak. Tu nije od štetnog upliva na promaju samo već prije napomenuto ohladjenje dimnjaka, već tu dolazi do znatnog izražaja i nejednakost suvišnog tlaka vanjskog zraka u raznim spratovima. Lože li se naime sva vi više spratova u jedan zajednički dimnjak vodeća ložišta istodobno, to je — kako nam je već poznato — promaja u. ložištima đolnjth spratova znatno jača (živahnija) od onih u gornjim spratovima. pa nije U dotični dimnjak razmjerno dosta širok, tada se dogadja, da iz doinjih ložišta dolazeće množine zraka — dima i plinova — dimnjak tako podpiuioma za- preme, da zrak. — dim i plinovi — iz ložišta gornjih spratova ne mogu više u nj uljezti. Kod prekomjernog s uženja ušća dimnjaka uzeti će dapače dim i plinovi doinjih ložišta svoj put djelomično kroz gornja ložišta u stanhene prostorije isto tako kao i onda, kad bi takav dimnjak na njegovu ušću podpuno zatvorili —
128
začepili* No za takovu pojavu nije oiti potrebno, da
je ušće dimnjaka s uženo, jer se ista poja vi ja već i
kod slabijeg štetnog upliva vjetra, pri čemu naravno
trpe samo ložišta gornjih spratova, do čim ona dolnjih
spratova taj štetni upliv vjetra ni ne osjećaju. Isto se
dogadja i onda, kada je temperatura vanjskog zraka
viša od one u dimnjaku i stambenim prostorijama. I
u tom će slučaju dim iz ložišta naloženog u dolnjem
spratu prodirati kroz ložišta gornjih spratova u stan-
hene prostorije tako dugo. dok se zračna stupina u
dimnjaku dovoljno ne ugrije. Može se ali m istu okol
nost dogoditi i obratno, da se naime dim, kad se na
loži vatra u ložištu gornjeg spr&ta — pošto mu topliji
vanjski zrak prieči izlaz — vraća natrag u prema po
dnožju dimnjaka hladniji zrak, te tada kroz ložišta
prodire u stambene prostorije dolnjih spratova. Iz svih
tih činjenica proizlazi pravilo, da se lož i š ta iz više
razn ih s pra tova u j e d a n te ist i za j edn i čk i
d imn j ak mogu bez štetnog up l i va na p r a
v i lnu d j e l a t nos t svest i samo onda, ako je
d imn j ak za sva u nj uvi ruča lož i š ta r a z
mjerno dosta ši rok i ako ni je i zvrgnu t štet
nom up l i vu vjetra i l i atmosfere, t enapokon ,
ako su sva a takav z a jedn i č k i d imn j ak v o
deća lož i š ta uviok i s todobno u porubi .
Pošto si.i ali afthtjevi ovog pravila u praktičnoj
porobi naših ložišta skoro neprovedivi, to je najuput-
nije, da se barem za dva — samo u iznimnim sluča
jevima za tri — lož i š ta j e dnog sprat a gradi
poseban dimnjak.
Baš je čudnovata tvrdokornost, kojom se ta po
grješka — to jest vodjenje ložišta iz više fpralova u
jedan zajednički dimnjak — još i danas provadja,
akoprem je već godine 1872. uvaženi njemački struč
njak ložištne teorije, profesor Meiđinger poremećenje
promaje u zajedničkim dimnjacima vrlo jednostavnim
i zorno prikazanim načinom razložio svojom posve
jednostavnom spravom, što nam ju pokazuju slike
68. do 73 Opis ove sprave jest slieđeći:
Na jednom podnožju A, koje je poradi toga, da
bolje stoji, priugotovljeno iz Ijevanog željeza, nalazi
se okomito stojeća dolje zatvorena ciev B, na kojoj
se u zgodnim razmacima nalaze tri kraka u. h, c. To
šu kratke zastrane cievčice, koje predstavljaju u dim
njak utičuće dimovodne devi triju loži&ta vi, raznih
spratova. Okomita ciev B načinjena je iz dva komada, jednog duljeg 1. i jednog kraćeg 7/., a svaki od ovih
zaogrnut je vanjskim
plaštem D , kojim se
ujedno stvara med ju-
prostor f i g, koji se
napuni toplom ili hlad
nom vodom.
Pr v i p o k u s ,
slika <>8. Međjupro-
stovi f'\ij obiju plašta
D napunjena su to
plom vodom, koja je
samo za kojih 5 stup
njeva Celsija toplija
od temperature doti
čne prostorije, u kojoj,
se pokus izvadja Sta
vimo li pred pokraj-
nim cievima «, b, eSlika 68. Slika. 69.
zapaljene svieće, to se odmah pokazuje znatna razlika u0
330
snazi, kojom se plamen goruće svieće u eiev vuće. Plamen
kod dolnje cievi a jest vodoravan, kod sređuje cievi b kos,
a kod gornje cievi c skoro sasma okomit, te je samo malo
nagnut prema cievi. Zatvorimo li poklopcem m (slika 69)
dolnjvi ciev a i sredju b, to će plamen gornje svieće
nešto živahnije naginjati u ciev c. Ako pak zatvorimo
gornja ciev c i sred
nja i, to se ipak ne će
pravac plamena dol
nje svieće kod cievi a
znatno promjeniti.
Iz ovog prvog po
kusa razabiremo, daje
kod zajedničkih dim
njaka za više ložišta iz
raznih spratova, kroz
ciefu svoju duljinu u
jednakoj širini gracije -
nih, promaja u naj-
đolnjem sprat« najži-
vabnija i neproraje-
njena, dočim je u gor
njim spratovima sve to
slabija, i to tim sla
bija, čim se sprat više
nalazi, kođ ćegaje ipak
posve svejedno, da. li se u dolnjim spratovima iožižte
loži ili ne.
Drugi pokus. Gornje ušće cievi B s uli se na
stavkom jednog tuljka (slika 70.) K na đyie trećine
njene širine. Pojava je plamena svieće kod cievi a i b
u bitnosti ista, kao i u prvom pokusu, ali kod cievi c
131
plamen će izvirala zračna struja natrag puhnuti. Sta
vimo Ji tinjajući! voštanieu u do Inju a ili srednju b
ciev, vidjeti ćemo dim iz gornje cievi c izvirati. Za
tvorimo ii obje dolnje cievi a i b, to će gornja ciev c
plamen svieće opet uvlačiti (slika 71.).
Taj pokus nam dokazuje, da s užen je gornjeg
ušća za jedn i č k i h d imn j a ka za više lož i š ta
iz razn ih sprat ova, d j e l u j e Štetno n:i p ro
ma ju u l ož i š t ima gorn j i h spra t ova, dočimđol-
nji spratovi od tog štetnog upliva ostaju skoro posve
netaknuti, a ostaju tim više netaknuti, čim su niže dolje.
Uzrok ove pojave ne treba tek posebno obširnije ob
razlagati, pošto je to već prije protumačeno, kod
obličja dimnjaka. Naloži U se u najdolnjem spratu
jedne trokatne kuće vatra u ložištu, a zajednički
dimnjak je na ušću s užen ili zaOepljen (što se lahko
i uslied neodgovarajućih .nastavaka dogodi), to će dim
prodirati ložište u najgornjem III. spratu, ili, ako je
ovo zaklopom u cievi nepropusno zatvoreno, u nižem
II. spratu, đočim kraj toga vatra u ložištu najdolnjeg
sprata ipak živahno goriti može. (sta se pojava rađja
i kod štetnog upliva vjetra i atmosfere na dimnjak,
Treći pokus. Dolnji manjr med ju prostor f i g
plašta jD l (slika 72.) napuni se yodom, kojoj'je tem
peratura oko 10 stupnjeva Celsija viša od ciev B okru
žuju ćeg vanjskog zraka. Gornji medjuprostor plašta D 2
pak napuni se čim hladnijom vodom. Srednja ciev b
ostane zatvorena, a dolnja a i gornja e neka su otvo
rene Stavimo li sada u dolnji otvor cievi a tinjajuću
voštanicu, odmah ćemo opaziti, da će njen dim kroz
gornju ciev c izlaziti. Zatvorimo Ii gornju ciev c, a
otvorimo srednju b, to će dim opet kroz ovu izlaziti,*
132akoprem gornje ušće cievi B niti nije zatvoreno niti
s u ženo. islo se događja i kod dimnjaka, ako je gornji
dio istoga hladniji, a dolnji topliji od vanjskog dimnjak
okcužujućeg zraka. 1 u tom. će se slučaju, ako se u
ložištu dolnjeg sprata vatra naloži, dim kroz ložišta
gornjih spratova u stanbene prostorije uvući. Zrak u
h l a dn i j em dietu d imn j a ka traž i si na ime
put prema dolje
(jer ga vanjski top
liji u uzdizanju
prieči), doćim.
naprotiv onaj n
t op l i j em đieln
d imn j aka teži
7.a uzdizanjem,
pa si konačno
obje ove pro
t ivne struje
traže zajednički
izlaz u izmedju
tih dviju razl i
čitih tempera*
tura zraka nala
zeći se medj u-
proslor, to jest u
dimovodnu ciev lofcišta gornjeg sprata. Taj slučaj đirn-
Ijenja ložišta kod zajedničkih dimnjaka opaža se oso
bito, ako iza studeni naglo nastaje toplije vrieme.
Četvr t i pokus. Mcdjuprostori f i pobiju plašta
D l i D2 napune se mrzlom vodom od po prilici 6
stupnjeva Celsija iz pod temperature vanjskog ciev B okružujućeg zraka. Srednja ciev b ostane još zatvorena.
Stavimo li tada tinjajući! vošlanicu u gornju ciev c, to
če dim ođrnah kroz dolnju ciev a izlazili (slika 73.),
Slika 72. Slika 73.
pa će si taj put i dulje vremena zadržati, Isto će biti,
ako gornju ciev c zatvorimo, te tinjaj u ću voštanicu u
srednju ciev b postavimo.
Taj četvrti nam pokus pokazuje, kako će dim,
ako je dimnjak u eieloj nutarnjoj svojoj visini (nutar
nja zračna stupina) hladniji od vanjskog zraka, a mi
naložimo vatru u ložištu gornjeg sprata, kroz Ložište u
dolnjem spratu izlaziti u stanbenu prostoriju zato, jer
u dimnjaku nalazeća se i padajuća zračna struja
vuče ujedno i dim sa sobom. Loženje vatre u naj-
dolnjem spratu u tom će nam slučaju uspjeti tek onda,
kad ovu hladnu zračnu stupinu u dimnjaku na već prije
opisani, način posebnim loženjem sa brzo izgarajućim i
malo dima dajućim gorivom neposredno u dimnjaku
samom brzo ugrijemo nad temperaturu vanjskog dim
njak okružujućeg zraka.
Ta četiri pokusa jasno nam predočuju, od koje
li je štetnosti, ako se ložišta iz više ratnih spratova
svedu u jedan zajednički dimnjak.
Svi dosele ovdje opisani uzroci nepravilne dje
latnosti dimnjaka i ložišta proiztiču više manje od
štetnog upliva dimnjak ili ložište okružujućih elemenata
(vjetar, sunce, kiša, snieg i t, d.) ili pogriešne gradnje
kojeg diela ložištne naprave. No osim tih im ade još
jedan uzrok, koji se uporabom ložistne naprave u istoj
stvara, te ju s vremenom, ako se pravodobno ne od
strani, može učiniti i posve neupdrabivom, a to je
,čadja“. Pošto je pak. čađja kno uzrok nepravilne dje
latnosti ložištne naprave tako razprostranjena,- da je se
176
dim. Vatrogasci razvalile neznatan dio krova j doskora
ograničile širenje vatre. Pregledbom ustanovljeno je,
da je vatra nastala u s l i e d p r e u g r i j a n j a ž e
l j e z n e c i ev i p e ć i , s v e d e n e kroz d r v e n u
stienu u dimnjak, Sva je sreća, da je vatra još pra
vodobno opažena, te se u tim dvim .sobama spava-
juće pekarsko, osoblje biegom spasilo.
Takovih slučajeva imade na žalost dosta, dapače
i gorih, gdje su uslied vo(ljenja dimo?odnih cievi tik
iii kroz drvenu stienu nastradali životom i ljudi, kako
to vidimo iz ovoga slučaja;
„Djeca posjednika Pranje Doboša, tri kćeri
dobi od 16, l i i 3 godine, kao i jedan sin, bijahu na
otčevom imanju u Nagyszeheru.' Neku večer koncem
mjeseca studena VMS. po&joše djevojke spavati u sobu,
dok je sin otišao u staju. U sobi bio je štednjak. Že
l j e z n a d im o v o d n a eiev p r o l a z i l a je k ro z zid
na mj es t u , gd je je b i l a d rv e na greda. Kako
se đev bila jako ugrijala, počela je greda gorjetu
Vatra se dosta brzo širila. Brat, koji je spavao u staji,
probudi se od pucketanja, što ga prouzročila vatra,
izišav na dvorište, ugleda kuću u plamena. Htio je
unići u sobu, u kojoj su imi sestre spavale, ali nije
mogao, jer su vrata bila iznutra zatvorena. Istom kad
su susjedi dotrčali, uspjelo je provaliti vrata. Kad su
unišli u sobu, nadjoše djevojke na pola izgorjele i
mrtve na podu".
b) Vodjenje dimovodnih cievi kroz sliepi (neuporabivi) prostor (Blende).
Slika 82. D prikazuje takav slučaj, koji se stvara
na sJiedeći način: Time, što se kosina krova sakrila
stienom /, koja, uzmimo, da je za taj slučaj gradjena
1.77
iz opeke na kanale ili iz sa&re, dobio se na tavanu
izmeđju stiene j i proplaznog dimnjaka prostor m, tako zvani sliepi (neuporabivi) prostor ili kako ga teh
ničari nazivaju „Blencie". Kako nam to slika predo
čuje, vodi u tom si udaju dirao vodna ciev od peći k kroz taj prostor. Vodjenje dimovodnih cievi kroz takav
prostor (Blende) vrlo je opasno, jer se jačim loženjem
ciev jako ugrije, uslied čega se na devi nalazeća se
naslaga prašine lahko zapali. Na taj način zapaljena
(užarena) naslaga prašine tada se diže, pa tako zahvati
oko cievi viseću vrlo lahko i velikim plamenom goreću
paučinu. Plamen zapaljene paučine dopre najzad do
krovišta, gdje nailazi na dosta hraniva i eto — požar
Je gotov l Ta se opasnost još povećava onda, kada je
dim ovo dri a ciev već trošna, a pogotovo, ako se u ta
kovom stepom prozovu, nalaze iahko upaijivi pred
met;, kao što su razni odpadei papira, slame, perje,
cunje i i. d., što Je skoro redovito slučaj, pošto takav
inače neuporabivi prostor s vremenom obično postane
smetište. Uslied trošnosti dimovodne cievi pak lahko
se dogodi, da kakova iskra iz cievi padne na te lahko
upaljive predmete,'te ih zapali, a kako se takav požar
teiko prije opazi, no Sto se već jače razširio, to u
kratko vrleme može uništiti i cielo krovište.
Ne dade 11 se bod iz kojeg razloga izbjeći pro-
vadjanju dimovodnih cievi kroz takove siiepe prostore
tada se neka harem nastoji onaj dio cie\i, koji kroz
takav prostor vođi, dobro izolovati ili pak kroz takav
prostor izgraditi valrosigurni dimovodni kanal iz opeke.
Na se li i/) a u starim kućama, koje ne imađu dim
njaka, a smještena su u njima ložišta novijeg doba,
kao željezni ili zidani štednjaci i peći, mnoga takova
12
178
kuća jednog dana ili noći samo najednom nestane, je r ju je nem ili požar do tem elja uništio, a to opet samo' zato, što su dimovodne cievi od štednjaka ili peći lahkoum no svedene kroz drvene stiene ili strop, a k tome često još na tavan slamom ili Sindrom pokri- toga krova. Do kakovih upravo žalostnih posljedica vodi takovo lahkoumno izvadjanje đimovodnih cievi na tavan kuće, najbolje nam prikazuju ove novinske viesti:
*U selu Hrušljevcu (obćina Biškupec) porodila se dne 9. veljače 1911. vatra u kući mlinara Miška Banka. Mlinarova snaha naložila je jaku vatru u peći, koja. je buknula kroz ciev, š t o v o d i n a t a v a n , a uslied toga zapalio se slam nati krov. Požar je zahvatio i sve gospodarske sgrade, koje su za čas gorjele najvećim plamenom. Osim sgrada izgorjelo je sve po- kućtvo i žito. Ukupna šteta iznosi do 6.000 K, a osigurano nije bilo na žalost n išta“. ^
„Dne 20. kolovoza 1911. porodio se u 11 sati prije podne požar kod žitelja Vilima Jurića, selo Brezje, obćina Tuhelj u klanjačkom kotaru. Uzrokom požara bijaše pom anjkanje _ dimnjaka, pošto je od štednjaka bila izvedena tek zemljena ciev pod slam nati krov.' Izgorjela je kuća i staja posvema, a štete im ade do 4.000 K, dočim osigurano nije bilo ništa. Uz to nastradao je još i životom bliži rodjak oštećenikov Franjo Krajcar, koji je bio dohrlio u pomoć, te na viku ošte- ćenikove žene, da se u ladici nalaze novci, skočio u goruću kuću, da te novce spasi. Tom prigodom zadobio je Krajcar takovih opeklina, kojima je n ap o k o n . dne 3. rujna u najvećim m ukam a i podlegao*.
U takovoj nesreći još je velika sreća u tome, ako uz goruću kuću ne postradaju i druge susjedne kuće
179
ili cielo selo, kako se to više pu ta dogadja, Kao uzrok požara tada se nagadja sve i sva, ali pravi povod nitko ne će da spomene, već iz straha pred oblasti, pa se onda takovi požari kao i mnogi drugi slični obično uvrste u stupac „uzrok požara nepoznat*.
Da se prouzročenju požara dim ovodim a na put stane i po m ogućnosti što više smanji, treb a uvažiti i o v o :
1. L o ž i š t e t r e b a p o s t a v i t i č i m b l i ž e d o t i č n o m d i m n j a k u , u k o j i sje s v e s t i i m a d e .
2. I z i s k u j e l i s p o j l o ž i š t a s a d i m n j a k o m v e ć u d u l j i n u , t a d a n e k a s e đ i m o v o d n e c i e v i v o d e t a k o , d a s u n a j m a n j e 50 c t m. o d s v a k e d r v e n u g r a d j e u d a l j e n e i t o k r o z t a k o v e p r o s t o r i j e , k o j e s u v a z d a n a ok u .
3. M o r a j u l i s e p a k d i m o v o d n e c i e v i vod i t i k r o z d r v e n i s t r o p i l i d r v e n u s t i e n u , t a d a t r e b a d a j e p r o s t o r i z m e d j u d r v a i d i m o v o d n e c i e v i p o m n o o b z i d a n s a n a j m a n j e 15 c t m. d e b e l i m z i d j e m .
4. D i m o v o d n a c i e v n e k a s e n i k a d a n e v o d i n a t a v a n k u ć e , j e r j e t o u v i e k v e l i k o m p o ž a r n o m o p a s n o š ć u s k o p č a n o .
3, Dimnjak kao uzrok požara.
Dimnjaci takodjer vrlo su česti uzrok požara, koji je već milijune narodne imovine uništio, pretvoriv ju u pepeo, ali naravno samo takovi dimnjaci, koji su loše i pogriešno gradjeni. Baš je čudnovato, koliko se pažnje posvećuje strogom obdržavanju gradje vnih propisa u pogledu jakosti stiena, .tnnstrukcije
180svodova i krovišta, doćim se na izvedbu dimnjaka pazi samo slabo ili ništa. Pa ipak: od kakove li će biti koristi propisna i solidna gradnja jedne sgrade, kad ju može na oko neznatna pogriešna gradnja dimnjaka za nekoliko časaka posve uništiti.
Više puta imao sam prilike čuti, kako se prigovaralo neznatnoj kakvoj pogrieški na uresu pročelja sgrade (fasadi), dočim skroz pogriešno građjeni dimnjak, koji ugrožava eielu sgradu, obična ostaje , neo- pažen, ili ako se na isti posebice upozori, ne pripisuje se tomu nikakove važnosti, akoprem dimnjaci spadaju međju glavne dielove sgrade, jer baš o va- Ijanosti njihovoj ovisi ne samo nesmetana i prijatna poraba sgrade, već i sigurnost od požara.
Da se pak tako malo pažnje posvećuje bezpo- griešnoj gradnji đimnj '.ka u pogledu njihove sigurnosti protiv požara, leži — kako nas izkustvo uči — najviše u tom, što kod osoba, kojima je izvedba dimnjaka povjerena i koje su sa gradnjom istih zaposlen^, vlada skroz krivo mnienje, da u dimnjak ne dolazi tolika toplina, a da bi ova mogla i tik uz dimnjak na- lazeću se ili u sam dimnjak uzidanu drvenu gradju zapaliti. Medju mnogobrojnim požarima, koji svake godine po nekoliko milijuna kruna štete prouzroče, imade dosta velik broj i takovih, koji s pravom pobijaju gore* navedeno krivo mnienje. Naprotiv, ovi požari nam pružaju očit dokaz, da je pogriešno građjeni dimnjak u pogledu pogibelji od požara kud i kamo opasniji od ložišta, u kojem se toplina proizvadja, a to zato, jer pogriešno ili loše gradjeno ložište više je ili manje opasno samo za dotični dio sgrade ili prostorije, gdje se odnosno ložište nalazi, pa će se nastali takav požar
i laglje i prije opazili, dočim luše 1 pogriešno gra- djeni dimnjak požarom ugrožava ne samo dotičnu, već i susjednu sgradu, ne doduše izravno, jer se vatra ne ioži u samom dimnjaku (što je iznimni slučaj samo kod izpaljivanja dimnjaka), već ova od ložištnog ognjišta kroz dimovode dolazi u dimnjak, te se vodi poput vode kanalom kroz više spratova sgrade, to jest kroz sve one, kroz koje dotični dimnjak prolazi. Sve le spratove pak, kojima takav lošo.ili pogriešno gra- djeni dimnjak prolazi, ugrožuje on požarom, a najvišo tavan, po kojem se požar može, kad izbije, i naglo širiti, jer tu nailazi na dosta hraniva, a i neopaža se tako brzo, nego često tek onda, kad je već zauzeo veći mah, pošto se taj dio sgrade (tavan) obično dosta ricđko posjećuje.
Uzrok, da lošu i pogriešna gradnja dimnjaka prouz- ročuje požar, jeste taj, što se obično stienama dimnjaka preblizu stavlja drvena gradja, kao na primjer grede, drvene oplate i t. d., ili, što je još gorje, ako je takova drvena gradja uzidana u stiene dimnjaka. Mnogo doprinaša prouzročenju požara od dimnjaka površno ili nikakovo izmazanje sijubniea opeka ili ožbukanje dimnjaka iz vanjske strane. Obćenito mnienje, da ta kove pogrieške nalazimo samo na dimnjacima starih kuća, gdje su počinjene uslied neupućenosti tadašnjih graditelja, u istinu stoji. Jer tu treba uzeti u obzir to, da za ono doba, kad su stare kuće gradjene, nisu takove pogrieške bile od tako velike opasnosti, kao što su danas. Stvar se naime ima ovako: U doba, kad su takove stare kuće gradjene, bile su i sasma druge vrsti ložišta i to ponajviše otvorena, isto kao i dimnjaci, tako da je hladni zrak u dimnjak uviek mogao stru-
' 181
jiti u većoj količini, radi čega u dimnjaku nikada nije vladala velika toplina, pogotovo ne takova, koja bi bila mogla stiene dimnjaka jače ugrijati i time zapaliti drvenu građju uz dimnjak. To izkustvo im ali'su tadanji graditelji, zidari i tesari, pa su bez bojazni mogli prema tome i dimnjake graditi. No ako je ta okolnost vrieđila za ono doba, ne vriedi više danas kod naših modernih ložišta,, koja sc osnivaju na pravilu, da se u ložište ne smije dovađjati više svježeg zraka, no samo onu količinu, koja. je za izgaranje goriva nuždna, pa se zato danas u dimnjaku — koji takodjer ne smije da dobiva od nikud dragud zraka, već samo putem ložišta —r sakuplja znatno veća toplina, no što je to bio slučaj kod starih ložišta. U koliko je starodrevni način gradnje dimnjaka za ono doba radi netom napomenutih okolnosti izpričan, u toliko je taj način gradnje dimnjaka uz danas postojeći sustav ložišta u novim kućama upravo grubi prekršaj javne sigurnosti u pogledu pogibelji od požara i težak grieh, koji se na žalost redovito . osvećuje na nedužnim osobama, i to kućevlastnicima i stanarima.
Uz vrlo povoljan napredak tehnike i postojećih gradjevnih propisa obćenito je mnienje, da se dainas ne može dogoditi, da bi se sagradio loš i pogriešan dimnjak, slično kao u staro doba. Izkustvo nas pak uči, da se na žalost danas u razmjeni prema prije mnogo više takovih pogriešaka počinja, i to he samo kod pregrndjivanja starih, još dobro uzdržanib kuća, nego dapače i kod novogradnja. Krivo bi činio onaj, koji bi svaku takovu pogriešnu gradnju dimnjaka upisao u grieh nadležnoj oblasti iii dotičnom graditelju, koji'kueu gradi, a osobito kod većih sgrada, jer oblast
•t8Ž
183
sigurno ne će odobriti nacrta, u kojem će naći protu- propisnu osnovu dimnjaka. Graditelj sam opet ne može — osobito kod veće gradnje — svaku malenkost uočiti. Prem a tome ostane dakle glavna skrb nad točnom i propisnom izvedbom dimnjaka na osobi, koja vodi gradnju, i na zidarima, koji gradnju izvadjaju. Pogriešna gradnja dimnjaka pak uzsliediti će obično radi neupućenosti i krivog shvaćanja zadaće, koja je dimnjaku oamienjena, ili sbog nesavjestnosti, a gdjekad i krivnjom samog vlastnika gradnje, ako ovaj za vrieme, dok je gradnja u tečaju, zahtjeva takove — akoprem na oko neznatne — promjene izvedbe mimo odobrenog nacrta, koje baš u pogledu gradnje dimnjaka mogu imati kasnije vrlo zle j opasne posljedice, kako je to već u II. dielu ove knjige kod vodjenja dimnjaka spomenuto. Svemu tomu pogodjuje napokon obično još i okolnost, što se očevidi tek obavljaju, kada je sgrada već sasma gotova i kad se takove na izvedbi dimnjaka počinjene pogrieške više ne mogu opaziti.
Uzroke, koji prouzročuju požar, a nastali su uslieđ loše i pogriešne gradnje dimnjaka, predočuje nam slika Sli u pet najobičnijih primjera, označenih sa A, £ , C, I) i E.
I. primjer A prikazuje nam, kako je greda c, koja se nalazi u pođu đ, protupropisno i pogriešno smještena tik uz stienu dimnjaka a. Dimnjak nije — kako se to iz slike razabire — na mjestu, gdje je greda smještena, ni ožbukau. Sljubnice opeka takodjer nisu posebno dobrom žbukom izmazane (ausgefugt) — što se u istinu i vrlo ri'edko kad čini — nego su propušne, pa tako toplina iz nutnnje dimnjaka kroz režke sljub- nica dopire do grede, koju najprije dobro izsuši, zatim pougljeni i konačno zapali.'
184
S l i k a tSi> .
II. primjer B prikazuje nam gredu c u podu d,
od, stiene dimnjaka b udaljeno kojih 5 ctm. No pošto
— kao što to u praksi obično biva — nije ni tu vanj
ska strana dimnjaka ožbukana, a sljubniee opeke isto
nisu izmazane, to će i u tom slučaju toplina iz nu-
trinje dimnjaka kroz režke sijubnica doprieti do neza
štićene grede c, koju onda s vremenom zapali isto
tako, kao i onu tik uz stienu dimnjaka smještenu.
Pospješenju zapaljen]a tako smještene grede znadu
često mnogo doprinieti miševi, koji se u prostoru X
izmeđju dimnjaka i grede nastane i ugniezde, pa u
taj prostor nanose lahko upaljivih stvari, kao slamu,
perje, cunje i t. đ.
U smislu propisa gradjevnog reda mora se iz
međju unutarnje stiene dimnjaka 1 drvenih sastojina
nalaziti zidje od najmanje 15 ctm. debljine i jedan
stojeći sloj criepa napram drvenini, koji mora biti tako
namješten, da pokriva vertikalne (okomite) i horizon
talne (vodoravne) sljubnice ziđja. To je doduše svrsi
odgovarajući propis za obična manja kućna ložišta,
ali je vrlo dvojbeno, da bi taj propisani sloj criepa
'izmeđju stiene dimnjaka i drvenine, bio u istinu kadar
izpuniti zadaću, što mu ju gradjevni red namjenjuje,
a to zato. jer je criep tanak, pa kod umetanja lahko
ili pukne ili se sasma sdrobi, uslied čega ipak ostane
drvenina izvržena opasnosti zapaljenja putem režka
sijubnica. Međjutim je iz prakse poznato, da je taj
propis i onako samo na papira, jer se u praksi u obće
ne provadja.
III. primjer G (slika 83.) predočuje, kako je greda
e čelom (Stirn) uzidana u stienu dimnjaka a, ne do
duše do unutarnje stiene dimnjaka — akoprem ima
18&
i takovih slučajeva — već samo do polovice stiene.
Sada, ako je već nezaštićeno namještenje greda tik
uz dimnjak protupropisno i vatropogibeljno, to je isto
naravno u tom slučaju, naime uzidanje grede u stienu
samog dimnjaka, tim pogibeljnije, pošto tako užidanu
gredu od nutrinje dimnjaka dieli samo tanki sloj opeke.
— možda niti polovica — koji se sloj.opeke prigodom
čišćenja dimnjaka lahko i razkfima te odpade, uslieđ
čega onda uzidana *gređa skioz nezaštićena dolazi u
neposredni doticaj sa samom unutrašnjošću dimnjaka.
IV. primjer D (slika 83.)' istovjetan je sa pri
mjerom A , jedino s tom razlikom, što je prema pri
mjeru A pogriešno i vatropogibeljno smještena greda
u podu, a u primjeru D na tavanu. Kod gradnje kro
višta naime došao je u tom slučaju razmak greda tako,
da je greda f, tako zvana rožnica (Sparren), dospjela
baš na sam dimnjak. Pošto se pak tu gredu — rož
nicu — uslied dimnjaka nije moglo vezati sa isto ta
kovom gredom od protivne strane, to je podbočena
sa okomitom gredom (?, tako zvanim »stupom “ (S&ule),
stojećim na gredi i, zvanoj „veznica* (Zange), koja je
smještena tik uz — naravno neožbukanu — stienu
dimnjaka a. Kroz režke sljubnica stiene dimnjaka omo
gućen je pristup toplini, iz nutrašnjosti'dimnjaka do
grede g uz cielu njezinu visinu, koja se uslied toga
iahko može zapaliti.
V. primjer E slike 83. istovjetan je sa primjerom
. C s tom razlikom, što je u tom slučaju greda h uzi
dana u stienu dimnjaka tik pod krovom, a s razloga
sličnog onom, opijanog kod primjera D.
Osim ovih netom opisanih pet primjera uzrokai
što mogu prouzročiti požar proizašavšeg iz dimnjaka,
186
187
imade ih još sva sila, kojih sve pojedince ovdje nije
moguće ni nabrojiti, ni opisali, kao što su na primjer
uzidanje drvenih stuba, vratnika (Turstock) i t. d. u
stiene dimnjaka, ali su ipak svi manje više vatropo-
gibeljni, bez obzira na sprat, u kojem se nalaze.
Opomene li se dotičnog voditelja gradnje ili zi
darskog ili tesarskog obrtnika ili radnika na pogibelj,
koja dotičnoj »gradi uslied takovog protupropishog
namještenja tik uz ili u dimnjak uzidane drvenine
prieti, to obično sliedi odgovor: „Već sam toliko i
toliko kuća gradio, te isto_ tako radio, pa se ipak nije
nikada ništa dogodilo1*. No to u istinit ne stoji, jer
imade primjera, da se u novoj, tek sagradjenoj kući,
već prve godine nakon što je nastanjena, sbio takav
slučaj, da se zapalila greda pod podom, i to samo
radi protupropisnog smještenja iste tik uz ili u sam
dimnjak. Za takav slučaj riedko kad sazna dotični vo
ditelj gradnje ili radnik, koji je takovu pogriešnu rad
nju izveo, jer ili se ga ne može naći ili se ga u obće
ne traži, pogotovo kod većih sgrada, gdje je i veći
broj radnika zaposlen bio, pa je onda težko ustano
viti baš onoga, koji je takovu pogriešnu radnju izveo.
Takovi su slučajevi odmah u prvoj godini nakon svr
šene gradnje doduše dosta rieđki, pa se dogadjaju
siimo uslied vrlo grubih pogriešaka, no riedki su ipak
samo zato, što su u gradnju umetnute grede obično
još vlažne, pa se prije svog zapaljenja trebaju tek
izsušitL što napokon može i dulje vremena potrajati.
Dosta puta baš je čudnovato, kako tako pogriešno
smještena greda tik uz ili u dimnjak može dotičnu
sgrađu požarom ugrožavati i po više godina prije, dok
napokon isti ipak u istinu ne izbije. Kao dokaz tome
evo jedan takav slučaj iz prakse.
188
Dne 3. lipnja 1907., oko 8 sati u večer, pozvarr
sam, da dodjem odmah u kuću broj 6 na Katarinskom
trgu, jer da izpod poda prodire dim. Do~av na lica
mjesta, ustanovio sam, da se u sobi u prvofn katu,
nalazećoj se nad kuhinjom tik ti2 proplazni dimnjak,
u koji je sveden štednjak, 2apalila greda pod podom.
Nakon što je potrebni dio poda otvoren i vatra ugu
šena, ustanovio 3am, da je tik uz stienu dimnjaka
(prema slici 83. primjeru A) bila smještena greda,
što se zapalila i već dobar dio poda zahvatila bila.
Značajno je kod toga slučaja bilo to, što se odnosna
palača broji medju najstarije sgrade gornjeg građa
Zagreba, a gradjena je još godine 1335. Bio je to naime
nekada kraljevski dvor, u kom su obitavali hrvatski
kraljevi i njene porodice. Dio palače, u kom se spo
menuti požar porodio bio, stajao je već od zasnutka
sgrade, isto tako i dotični proplazni dimnjak kao i
kuhinja, a bez da se je ikada jšto pregradjivalo ili u
konstrukciji poda što mienjalo. Prema tome je dakle
greda, što je spomenutog dana bila uzrokom požara,
kroz punih 572 godine ugrožavala ovu za hrvatski
narod od neprocjenive vriednosti historičnu palaču, koju
bi nastali taj požar u istinu lahko i uništio, ili bar
znatno oštetio, da nije pravodobno opažen i ugušen.
Da je pak tvrdnja nekih obrtnika, koji su oko gradnja
dimnjaka zaposleni, da se uslied pogriešne gradnje
dimnjaka, kako ih prikazuju primjeri na slici 83., ne
može ništa dogoditi, u istinu neopravdana, potvrdjuju
nam dosta česti požari, koji se svake godina baš s tih
uzroka radjaju, a od kojih neke donosim kao izvadak
iz godišnjeg izvješća dobrovoljnog vatrogasnog družtva
zagrebačkog:
189
„Dne 23. siečnja 1907., u 6 sati 4o čas. u jutro,
javi pazikuća telefonom u gasilanu, da su prostorije
zemaljskog kemičkog laboratorija na Akademičkom trgu
kbr. 14. u jednom dimu. Vatrogasna straža pohiti od
mah na Akađemički trg, te nadje, kako s iztočne i
sjeverne strane sa više prozora prodire uguši? dim.
Odmah priredjen je vodovodni nastavak i položene su
eievi nosilice u prvi sprat, te vatrogasci navališe mla
zom vodovoda kroz vrata u sobu, u kojoj su se na
lazite sprave i mikroskopi. Ugušiv dim i nesnosna
vrućina u toj sobi bijahu 'tako žestoki, da su vatro
gasci morali nekoliko puta uzmicati. Vatrogasni voj
voda odredi, da se prodru vrata pokrajne sobe, u kojoj
je bila> smještena drogua i knjižnica, jer je izpođ vrata
te* sobe prodirao takodjer dim. Čim su vatrogasci pro^
vafili vrata buknuo je plamen na podnožju ormara,
u kojem se nalazila sbirka drogua i knjiga, ali i taj
plamen bude odmah potišten. Medjutim prodrla je
vatra, uništiv strop izpođ parketnog poda prije spo
menute prostorije, i u prizemnu sobu*.
Uzrok tome požaru bio je taj, što je greda, na~
Jazei!a se u stropu izmedju prizemlja i prvog sprata,
bila smještena tik uz neožbukanu stienu dimnjaka,
prema primjeru, što ga pokazuje slika 83. A. Tim po
žarom prouzročena je šteta od nekoliko tisuća kruna,
jer ne samo da je oštećen jedan dio sgvade, već su
oštećene i uništene mnoge skupocjene sprave, koje su
se u tim prostorijama, gdje se požar porodio bio, na
lazile.
»Dne 17. travnja 1907. u 6 sati i 25 čas. u jutro
javi uprava .Narodnih >Tovina*, da se u njenoj palači
u prvom spratu pojavio sobni požar. Vatrogasna straža
190
pohiti odmah na lice mjesta i nadje, da je u pred
soblju uredničtva Već progorio strop. Vatra je nastala,
kako se dalo ustanoviti, uslied površno gradjenog dim
njaka, u koji je bila uzidana drvena greda tako, đo-
se je morala s vremenom zapaliti1*. (Slučaj, kako ga
prikazuje slika 83. G .
No ne samo da imade u gradu Zagrebu takovih
slučajeva .požara, već ih ima isto takovih i u provinciji
kao na primjer ovaj:
„U mjestu Oborovo, u blizini Dugogsela, zapalile
se dne 15. siečnja 1912. na župnom dvoru u prizemlju
na tri strane grede, što su bile smještene u neposred
noj blizini dimnjaka. Očevidno povjerenstvo, sastojeće
se od mjernika i dimnjačara, ustanovilo je, da je razmak
izmedju stiena dimnjaka i greda bio premalen, uslied
čega su se grede morale zapaliti. Šteta nanešena ovim
požarom, iznaša oko 1000 kruna“. (Slučaj, kako ga
prikazuje slika 83. primjer B ,
Takovih požara bilo je prema izvješću dobro
voljnog vatrogasnog družtva u gradu Zagrebu godine
1910., 1911. i 1912. ukupno 16, neračunajući ovamo
i one slučajeve, u kojima je bio u pomoć prizvan
samo dotični kućni dimnjačar, koji je takav požar uz
pripomoć ukućana još u zamet'.u ugušio, bez da je u
pomoć prizvano vatrogastvo. Popriečno se može sa si
gurnošću računati, da imade u samom građu Zagrebu
svake godine oko deset takovih vrsti požara, koji su
prouzročeni pogriešuom gradnjom ložišta ili dimnjaka,
a samo brzoj pornoči obično se imade zahvaliti, da ti
požari riedko kad veći mah preotima. No u provinciji,
gdje se mnogo manje pazi na točnost provadjanja gra-
djevnih propisa, bit će broj takove vrsti požara po
191
svoj prilici znatno veći, a pošto je u najviše slučajeva
brza stručna pomoć (vatrogastvo ili dimnjačar) nemo
guća, to se takav požar brzo razširi i uništi veći dio
jli cielu sgradu, pa je onda težko ili nemoguće usta
noviti, kako li je požar nastao. Zato se i takav
požar obično uvrštuje u stavku ,,s nepoznatog uzroka".
Mnienje, da je uz današnji način gradnje stro
pova, koji se grade iz armiranog betona, dakle bez
ikakovih drvenih greda, pogibeij požara pod podom,
a prouzročen dimnjakom, podpunoma isključena, ta1-
kodjer nije posvema opravdano, jer ako i neima u
.'tropu drvenih greda, koje nadomješćuju željezne tra-
verse. to je ipak gornji dio stropa, to jest pod, izvržen
pogibelji požara time, ako se podvale (Polsterholz)
sliepog poda (Blendboden) isto kao i drvene grede
polažu tik uz stienu dimnjaka. Đogađja se pak i to,
da se i takove podvale sliepog poda uzidju u stienu
dimnjaka isto tako, kao i grede. Sloj armiranog be
tona u slučaju porodivšeg se požara, prouzročenog radi
pogriešno smještene podvale tik uz ili u dimnjak, prieči
jedino prodiranje požara u dol nje ili u gornje prosto
rije, ali samu dotičnu prostoriju, pod podom koje se
taknv požar pojavi, može isti ipak znatno oštetiti. Zato
treba i kod tog novog načina gradnje stropova u po
gledu opasnosti pogibelji od požara drvenini, što do
lazi u blizinu dimnjaka, istu pažnju posvetiti, kao i
kod starog načina gradnje stropova sa drvenim gre
dama, Samo se pak po sebi razumjeva, da je pola-
^tnje podvala sliepog poda tik uz stienu dimnjaka i
kod tlosadanjeg načina gradnje stropa tim opasnije,
At<’i -e može zapaliti cieli ustroj stropa i ugroziti ujedno
i dotnje prostorije.
192
Jedna od najvećih pogriešaka prigodom gradnje dim njaka poeinja se u nekim županijam a najSe domovine time, šio se dimnjaci ne izgradjuju, kako to propisuje grrtdjevni re d .i kako to sam zdrav razum kulturnog Čovjeka zahtjeva, preko krova, već samo do tavana kuće. Kad bi se to dogadjalo samo. u starim seljačkim kućam a, još kako tako, no ovo odalečenje od pravila, što ga već sam zdrav razum čovjeka zahtjeva, provadja se na žaiost bez ikakovih zaprieka i u sasm a novo gradjenim kućam a, kojih uređjaj inače podpunom a odgovara današnjem duhu vrem ena. Do- djemo li u takovu kuću, to vidimo u kuhinji liepi moderni štednjak, u sobi isto m odernu peć, a kad tamo — na tavanu izveden je dimnjak m ožda tek jedan metar iznad tavanskog poda, te izgleda, kao da se dalje na nj zaboravilo, ili da je ponestalo građje, da se isti dalje izgradi. T akav način gradnje dim njaka odaje samo velik kulturni zaostatak našeg seljačkog naroda, koji na žaiost u dvadesetom vieku još ne shvaća vrlo važne zadaće, što ju im ade dimnjak u pogledu odstranjenja pogibelji od požara,
Navodi, koji bi imali ovu nepravilnost gradnje đim jaka samo do tavana izpričati, kao na primjer, da se time, što se dim po tavanu kuće razlieže, postizava veća trajnost greda krovišta i om ogućuje sušenje mesa, skroz su bez svakog temelja, jer gradja krovišta, ako se krov u redu drži, biti će i onako trajna, a za sušenje m esa dade se na vrlo jeftin način načiniti ure- djaj, koji podpunom a odgovara svrsi, pa je uz to i vatrosiguran, kako to nalazimo kod drugih naprednih naroda. Da je takav samo do tavana vodjeni dim njak' osobito vatropogibeljan, ne treba posebno niti sporni
mnjati. Kako pak daleko vodi lahkoum nost našega naroda u pogledu neopreza protiv požarne pogibelji, najbolje se razabire odtuda, što narod oko ili nad takav krnj dimnjak (iti kroz strop na tavan izvedenu dim ovođnu ciev) naslaže na sitno razciepario drvo, što mu rabi za pođpalenje vatre, da se osuši. D akako, da mnoga takova kuća jednog dana ili noći padne piienoni plamena, te se onda susjedi, koji m ožda isto takav krnj dimnjak imađu, osjećaju sretnima, ako su ostali od požara poštedjeni, a ipak niti ne m isle na to, da se u njihovoj kući s istog uzroka to isto svaki čas dogoditi može, pa da zato radje svoj dim njak izvedu propisno preko krova kuće.
Pogriešno ugradjenu drvenu građju tik uz ili. u sam dimnjak naći je skoro u svakoj većoj zgradi. U koliko se pak tom e za vriem e sam e gradnje izbjegnu lo, ilogadja se to vrlo često tek naknadno, možda istom nakon više godina, što je kuća sagradjena, i to* prigodom kakove pregrađuje. T om e pak m nogo do- pri naš u jo š i to, što se kod novogradnja većih sgrada xrad<_' i tako zvani „sliepi dim njaci", koji već u samoj gni(ijt;vnoj osnovi nisu odredjeni za prim anje dim a iz kakovog ložišta, već samo za odvod iztrošenog zraka, tako zvani ventilatori. Graditelj dotične sgrade ne p o laže u ove sliepe dim njake u pogledu njihove vatro- sigurnosti nikakove važnosti, jer prem a osnovi gradite ijevoj u istinu ne dolaze sa ložištem — dakle i sa vatrom — ni u kakav doticaj, pa se zato — po nuđenju graditeljeva — slobodno i drvena gradja u iste uzidje. No kasnije — m ožda i nakon oduljeg niza godina — kad se u dotičnoj sgradi preduzm e kakova nadogradnja iii kakovo pregradjivanje stanbenih prostorija,
13
194
te kod toga najednom uzmanjka dimnjak, to se — kako natn je iz prakse poznato — eventualna ložišta jedno- , stavno svedu i u takove sliepe dimnjake, ventilatore, za koje se možda i predmnieva, da su to tek prekobrojni dimnjaci, dakle propisno gradjeni i vatrosigurni. • Isti slučaj dogadja se i onda,' kada na prim jer koje ložište ne će pravilno da funkcionira, je r je možda dotični dimnjak sa ložištima preobterećen. Prizvani pećar, koji bi imao tu pogriešku da popravi, ništa zla ne sluteći, premjesti dimovod dotičnog nepravilno funk- cionirajućeg ložišta — peći ili štednjaka — u pokraj toga ložišta nalazeći se sliepi dimnjak, ventilator, za kojega drži, da je to dimnjak izvan porabe. I tako je onda na taj način dotična sgrada izvrgnuta pogibelji od požara.
Da se takovom netom opisanom slučaju izbjegne, treba kod gradnje da se takovim ventilatorom dade poseban oblik i da se svedu ne preko, već samo do izpod krova, i to do tavana sgrade, da se tako označe i za kasnije doba, da nisu opredieljeni za prim anje dima iz ložišta.
Dimnjak može biti dzrokom požara, ma da je inače sasm a propisno i bezpogriešno gradjen, i onda, ako se preobtereti ložištima, to jest, ako se u jedan te isti dimnjak svede više ložišta, no što je to obzirom na unutarnju prostranost kao i debljinu (jakost) stiena dim njaka tehnički dopušteno. Isto se dogadja i onda, ako se u jedan obično gradjeni dimnjak, koji je na- mienjen normalnim kućnim ložištima, svedu ložišta abnorm alne veličine, kao na primjer peć ili kotao od centralnog ložišta, veliki štednjaci od svratišta, raznih zavoda i t. d., u kojima se znatno veća toplina p ro-
izvadja, no u običnim kućnim ložištima. Ovako preob- terećeni dimnjaci mogu postati uzrokom požara zato, što se radi abnormalne topline, koja kroza nj prolazi, stiene njegove mogu i tako jako ugrijati, da će zapaliti svaki lahko upaljivi predm et, koji se uz stienu toga dim njaka nalazi, kao na primjer pokućtvo, tapete, sieno, slamu i t. d.
Požar može biti prouzročen dimnjakom i onda, ako su stiene dimnjaka popucane, što se može dogoditi ili uslied potresa ili kod novogradnja usiied sleg- nuća zidja, čemu je težko izbjeći. Ako takove pukotine stiena dimnjaka jaasfanu na vidjivom i pristupačnom mjestu, tada se naravno lahko opaze i poprave No nastanu li pukotine na stieni dimnjaka n a m jestima, do kojih se ne može dopriett, kao na prim jer pod podom ili na tavanu tik pod Sljemenom krova, tada ih je dakako težko ili nemoguće uočiti, dok su baš na takovim mjestima najpogibeljnije u pogledu pogi- belji od požara.
Napokon doprinašaju svoje k prouzročenju požara, od dimnjaka i rupe, što se u stienam a dim njaka naiaze, a služe za uvod dimovođnih cievi u dimnjak. Te rupe mogu postati pogibeljne naročito onda, kad se iz bud kojega razloga ložište odstrani, pa se tada rupa, umjesto da se dobro zazidje, jednostavno začepi papirom, krpama ili obliepi liepenkom (Papendeckel), a na liolično se mjesto, gdje je stajalo prije ložište, postavi tik do stiene kakav dio pokućtva, kao ormar, polica i t. d. Takovi se slučajevi najviše dese, kad se iz koje stanb^ne prostorije uredi skladište za raznu robu iii dućan, gdje tada dosta često prouzročuju sobni požar.
195
196
Navadjati ovdje još i dalnje uzroke, koji mogu
biti porod požaru, prouzročenog dimnjakom, nije mo
guće, jer bi se o tom predmetu dala napisati ciela
dosta omašna knjiga. Nego s ovima do sada navedenim
najvažnijim neka je svraćena pozornost i na ostale
manje važne slučajeve. Da se pak po mogućnosti iz
bjegne opasnosti prouzročenja požara od dimnjaka,
treba nastojati, da su vanjske strane stiena dimnjaka
u cieloj njihovoj visini dobro ožbukane i da je svaka
drvena gradja, naročito u konstrukciji stropa i krova,
najmanje 15 ctm. od vanjske strane stiene dimnjaka
udaljena, a medjuprostor izmedju stiene dimnjaka i
drvene gradje u stropu izpunjen opekom ili još bolje
dobro sabitim betonom, kako to pokazuje slika 83.
primjer F u prosjeku, a primjer Gr u razsjeku.
Primjer <? prikazuje nam način, kako se imadu
u pravilu smjestiti grede oko dimnjaka tako zvanom
izmjenom (Wechsel).
Da se možemo osvjedočiti o tome, da li je dim
njak skroz nepropušan i siguran, bilo to protiv požara
ili protiv izbijanju po zdravlje štetnih plinova, naj-
uputnije je kod novogradnja, kad je gradnja već do
vršena, a. prije no što se dimnjacima priklope ložišta,
preduzeti izkušavanje dimnjaka (Rauehprobe), što biva
na taj način: Svi otvori, u koje se imadu svesti di-
movođne cievi ložišta, privremeno se zazidju. Na gornji
se otvor dimnjaka metne vrećica napunjena pieskom,
koja će dimnjak sasma začepiti. Kad je sve to učinjeno,
naloži se kod odusnih vratašca na podnožju dimnjaka
vatra, podržavana jako pušećim se gorivom, kao mo
krom slamom, u ulje namočenim krpama ili sličnim.
Pošto se vatra dobro razgorila, treba zatvoriti i ta
197
odušna vratašca dimnjaka, te onda zaredati svim pro
storijama, kojima dotični dimnjak prolazi, pazeći pri
tome budno na to, da li od kuda, napose pak možda
izpod poda prodire dim, pri čes^nam kao izvrstan
iztraživač može dobro poslužiti — nos. Imade li gdje
na dimnjaku pukotina ili režka, to će nam dim, koji
u tom slučaju iz dimnjaka prodire, pokazati mjesto,
koje lahko jodnom može biti i uzrokom požara. To je
najsigurniji i najjednostavniji način izkušavanja dim
njaka 1 .1 pogledu njegove nepropužnosti i požarne si
gurnosti.
Dimnjakom već prouzročeni požar u stropu (podu)
istovjetan je sa onim, prouzročen pepeonicom. Kao
onaj. lako i ovaj požar može ne samo više sati, veći
po nekoliko dana pod podom haračiti, a da se za njega
ni ne zna. To pak dolazi od tuda, što se takovom
požaru ni iz daieka ne nadamo, pošto možda baš
na mjestu. gdje se isti porodio, ni neima nikakvog
ložišta, već se ono nalazi u dolnjem kojem spratu.
Dru (ii uzrok, da takav porodivši se požar odmah
m> opažamo, jeste taj, što dim i plinovi, koji se izga
ranjem drvene grede razvijaju, obično izlaze onim istim
putem, kojim je i požar nastao, naime kroz pukotine
ili režke ?ljutmica u dimnjak, a u odnosnu prostoriju
prodire dim tek onda, kad se već pqžar razširio i sam
si put do svježeg zraka utro.
Najprije se ta vrst požara primjećuje po tome,
što se od vremena do vremena čuje neko pucketanje
pod podom, slično onom, kad izgara komad mekog
drva (daske} u peći. Opipavanjem poda osjetit ćemo,
da je išli na nekom mjestu topao ili dapače i vruć.
U prostoriji, nalazećoj se pod onom, gdje se požar u
t98
podu porodio, opaža se često odlupljivanje i izpada'hje žbuke sa stropa, na kom se gdjekad — ako se požar već jače razširio — konačno opažaju i pukotine.
Naslućujemo li takav požar pod podom , tada se treba ponajprije pobrinuti za brzu stručnu pomoć. Samo garište ili barem blizinu istoga ustanovit ćemo najlaglje opipavanjem poda, te se blizina garišta uviek nalazi ondje, gdje je pod najviše topao. Ravnati se po tragu, kuda dim izlazi, nije uputno, a to zato ne, što dim često i u dosta velikoj udaljenosti od garišta. na površinu poda prodire, a to opet s uzroka, što na drugom bližem mjestu nije mogao naći izlaza, kako se to lahko zbiva kod podova iz betona ili kamenih ploćica, gdje dim u tom slučaju, prodire i po nekoliko metara udaljeno od garišta, a često i na skroz protivnoj strani. U ostalom cieli đalnji postupak kod gašenja ove vrsti požara isti je, kao i kod onog pod podom , a prouzročenog pepeonicom.
Čadja uzrok poiara.Medju najveće neprijatelje ljudstva, koji mu ugro-
žuju ne samo imovinu, već i zdravlje, dapače i sam život, može se ubrojiti i čadja. T o pak zato, jer se čadje nalazi u svakoj kući, gdje se loži krutim gorivom. Neprijateljem je zato, što i čadja može biti izravni povod požara i prodiranja po naše zdravlje štetnih plinova u stanbene prostorije. Uzrokom požara zato jer stoji u neposrednom doticaju sa vatrom u ložištu, od koje se može — pošto je lahko upatjiva — i zapaliti, pa tako užarena putem dimovoda i dimnjaka doprieti do drvene gradje, nalazeće se u blizini loše
•199
ili pogriešno gradjenog dimnjaka, te tako prouzročiti požar u unutarnjosti sgrade. Izvan sgrade pak, kada onako goruća čadja dopre do lahko upaljivih predmeta, nalazećih se u neposrednoj blizini oko dimnjaka, kao što je na primjer slamom ili daskama pokriti krov kuće.
Izkustvom je dokazano, da je od svih vrsti Čadje prašnata —■ pahuljasta — čadja najopasnija u pogledu pogibelji od požara, a to zato, jer se ta vrst čadje vrlo lahko zapali, pa se k tomu još vazda nalazi u neposrednom doticaju sa vatrom u ložištu, to jest u dimovodima. Zapali se pak obično na- sliedeći način: U ognjištu, gdje vatra živahno izgara, jer dovoljno zraka imade, neima skoro nikakove ili samo male naslage čadje, što je već i samo po sebi razumljivo, pošto ista — ako se i stvori — već odmah opet kod budućeg jačeg loženja izgori. Iza ognjišta, kamo plamen više ne dopire, takodjer se stvara prašnata čadja, a samo uslied vlažnog goriva i vrlo slabe promaje kruta ili smolna čadja. Naloži li ae vatra u ložištu ili se već naložena pročišćuje i iz nova nalaže gorivom, to se kod toga posla, pošto su vrata ložišta otvorena, lahko dogodi, da iz vana potlačeni zrak svom jakošću navali kroz otvorena vrata u ognjište, a odavle u dimovode, pa da pri tom sa sobom povuće i plamen dalje, no što to kod izgaranja obično biva. Na taj način dopre ili sam plamen ili kakva god iskra i do naslage čadje, koja se — pošto je lahko upaljiva ~ odmah i zapali. No prašnata čadja ne gori plamenom, već samo tinja, upaljujuć jednu česticu za drugom. Pri tom pak razvija dosta dima i — ako je užarena naslaga čadje već nešto deblia — ujedno i jaku vrućinu.
200
Poznato nam je, da je prašnata čadja vrlo lagana, osobito onda, ako je do veće temperature ugri- jana. Tinjajuće su čestice uslied jakog ugrijanja naravno još laglje, pa ih zato promaja povlači dalje sa sobom po dimovodima, gdje onako užarene dolaze opet u doticaj sa ostalim česticama naslage čadje, što ih takodjer zapale, pa je tako za'kratko vrieme ciela naslaga čadje u dimovodima užarena. Sad, ako je naslaga prašnate čadje u dimovodima tanka, to će ona brzo izgoriti. Obično to biva tako, da čim je jedan dio uža<- renih čestica zapalio druge, sam odmah opet ugasne ili bolje rečeno, dotle već izgori, jer jedna samo čestica- čadje posebice ne može dugo goriti, pošto je presi* ćušna. No ako j« naslaga čadje u dimovodima deblja — pahuljasta —• tada dakako duže vremena treba, dok sve čestice izgore, pa se pri tom izgaranju čadje u dimovodima razvija i jača vrućina, koja opet pro- uzročnje jači pritok vanjskog zraka u ložište, čime se naravno takodjer i živahnija- promaja prouzročuje, koja užarenu čadju još većom snagom sa sobom povlači, tako da ova u užarenom stanju čak i u dimnjak dopre.
Kod dobro gradjenih ložišta, slobodno stojećih ili gradjenih uz čvrstu stienu iz opeke, nije lakova upala prašnate čadje u dimovodima pogibeljna. No kod ložišta gradjenih tik uz drvenu stienu. uz koju vode i dimovodi, svakako je opasna, jer tinjajuća prašnata čadja dapire i do pukotina ili režka u dimovodima, te zapali i u istima nalazeću se prašnatu čadju, što onako užarena dopire do drvene stiene, koju naravno i zapali.
Još opasnija je upala prašnate čadje u limenim dimovodnim cievima, jer se ove uslied toga takodjer
201
razžare i zapale drveninu, što se uz iste nalazi (slika 83. primjer A i Đ.) Kod trošnih limenih cievi dakako da je ta opasnost još veća, jer kroz škulje trošne gievi užarena čadja lahko izpada, a padne ii onako užarena na lahko upaljivi predmet, to je naravno požar neiz- bježiv. (Slika 83. primjer D, vodjenje cievi kroz sliepi prostor — Blende.)
Dopru li užarene česti prašnate čadje u dimnjak, što — kako je već prvo spomenuto — biva uslieđ nastalo živahnije promaje, to iste sa dimom i plinovima — kod nizkih (kratkih) dimnjaka još goruće, a kod viših (duljih) već utrnute — iz- dimnjaka prodiru. — Te tinjajuće čestice prašnate Čadje mogu na svom putu kroz loše i pogriešno gradjeni dimnjak biti od vrlo sudbonosnih posljedica za dotičnu sgradu, poSlo vrlo lahko mogu da prouzroče požar, što obično biva na ovaj način.
Nalazi li se tik uz neožbukan i dobro neizma- zanih sljutmica opeke dimnjak smještena greda ili podvala sliepog poda (slika 63., primjer A, C \ D) ili u stienu 4imnjaka uzidana greda (slika 83., primjer B), to *•' s vremenom u Um neizmazanim režkama sljub- niea nakupi čadje, do koje na svom puta kroz dimnjak lahko dopre i užarena čadja na taj način, što se možda radi hrapavosti stiene baš na tom mjestu zaustavi i zapali tamo nalazeću se naslagu prašnate čadje, knja onda uslied dulnjeg tinjaj a opet dopre i do one naslage čadje u režkama sljubnica i tako dalje poput litilja sve do^ drvene gradje, nalazeće se tik uz stienu dimnjaka, koju napokon dakako i zapali. Takav slučaj Uhko se desi kod pogriešnog smještenja greda uz loše izgradjeni dimnjak, kako to pokaT.je slika 83., pri-
202
mjer E. U tom primjeru nije dodaše greda smještena
sasma tik uz stienu dimnjaka, već je od ove udaljena
kojih 5—10 cm. No pošto ovaj prostor izmedju stiene
dimnjaka i grede nije.izpunjen, već je ostao prazan,
to se s vremenom i u tom prostoru kroz režke sljub-
nica nakupilo dosta čadje, koja se prema netom opi
sanom načinu lahko zapali i tako prouzroči požar pod
podom.
Takovo tinjanje prašnate čadje u dimovodima i
dimnjaku dogadja se dosta često, pa ono kod manje
naslage čadje i propisno dobro gradjenih dimnjaka
obično prolazi bez svake dalnje opasnosti. Nalazi liše
pak u dimovodima osim prašnate naslage još i tvrde
ili smolne čadje, što obično biva kod duljih dimovoda,
a pogotovo, gdje se loži gorivom, koje takovu vrst
čadje radja, tada takovo inače neopasno tinjanje praš
nate čadje u dimovodu- može imati i težih, gdjekad i
vrlo sudbonosnih'posljedica.
Požar u dimnjaku.Kuda god duže vremena prolazi dim i pri tom
se dotiče ma kakovog predmeta, ostavit će na istom
*voj trag, to jest naslagu ugljika — čadju. Buduć je
ložištni uredjaj lih u svrhu prolaza dima ođredjen, to
se u tom uređjaju — dimovodima i dimnjaku — na
ravno i najviše naslage čadje nakupi. Zapali li se ta
naslagu čadje u dimnjaku, tada tu pojavu nazivljemo
vatra ili požar u dimnjaku, ili pučki rečeno: „upalio
se dimnjak*.
Zapalenje naslage čadje u dimnjaku može uzslie-
diti na dva načina i to:
203
1. Kada čadja, nalazeća se u dimnjaku, đodje u
izravni doticaj sa plamenom; što biva, kad se nepo
sredno u nutrinji dimnjaka naloži jača vatra, lia^pri-
mjer kada se u svrhu brzog ugrijanja unutarnje zračne
stupine dimnjaka u dimnjaku samom naloži vatra pa
pirom, slamom i t. d.
2. Posrednim načinom, to jest od vatre naložene
u ognjištu ložišta.
Pošto nam je poznato, da je čadja lahko upa-
Ijiva, to je i iahko razumljiv povod njenog zapalenja
u prvom načinu, jer u tom slučaju sa plamenom do
lazi u izravni doticaj. Teže je shvatljiv drugi način
zapalenja čadje u dimnjaku posrednim načinom, po
gotovo kod takovog uredjaja ložišta, koje duljinom
svojih đimovoda čini dopiranje vatre iz ognjišta ložišta
do nutrinji,* dimnjaka skoro nemogućim, pa ae ipak
oe»to dogft'ija, da je uzprkos tome požar u dim
njaku prrmznu'en od vatre nalo2en% u takovom ognji
štu. Način, kojim se to zbiva, malo je kojem struč
njaku jasan i pobliže poznat. Pa ipak je poznavanje
toga načina prouzroćenja požara u dimnjaku od znatne
važnosti, jer se tim poznavanjem u prvom redu može
predusresti daloj im takovim slučajevima, a u drugom
reda lahko je prosudjivati, čijom je krivnjom takav
požar u dimnjaku nastao, što je vazda u interesu zato
odgovornih osoba, kao dimnjačara i stranke (stanara).
Mnogogodišnjim proučavanjem ovog pitanja i
praktičnim pokusima u naravi došao sam do osvje
dočenja, da zapalenje naslage čadje u dimnjaku od
vatre u Ognjištu ložišta biva jedino posredstvom na-
siage prašnate čadje, nalazeće se u dimovođima ložišta.
Prije već opisano zapalenje na?l«ge čadje u dimovo-
dima, jeste kod prouzročenja požara u dimnjaku prvo
razdoblje njegovog toka, koji se dalje razvija na slie-
deći način:
Nalazi li se u dimnjaku nešto deblja naslaga
prašnate čadje, koja se već počela pretvarati u pahu
ljastu, a do iste dopre iz dimovoda promajom povu
čena užarena čadja, to će se uslied doticaja sa uža
renom čađjom iz dimovoda i ta naslaga čadje u dim
njaku zapaliti istim načinom, kao i u djmovodima.
Pojedini užareni dielovi pahuljaste čadje postaju time
znatno laglji,' pa se od stiene dimnjaka odlupljuju i
promajom još jače razpireni izviru iz dimnjaka. Ovo
izviranje užarene pahuljaste čadje iz dimnjaka naliči
izbacivanju iskri, što se u noćno doba često vidi
iz dimnjaka parostroja željeznice, a nazivlje se ,,is-
krovlje" (Funkenflug). Ta vrst požara u dimnjaku vrlo
je česta kod dimnjaka, u koje vode skoro neprekidno
u porabi nalazećaf se ložišta, ložena gorivom, koje
sadržaje mnogo ugljika, kao kameni ugljen i briketi,
tako da se dimovodi i dimnjak istih ložišta skoro ni
kada ne ohlade, kako je to slučaj kod štednjaka go
stiona i kavana, a još češće u dimnjacima pekara,
slastičara i onih od parnih kotlova, ako se isti prema
potrebi, koja ovisi o ustroju i jakosti loženja dotičnog
ložišta, pravodobno i uredno ne čiste.
Naslaga tvrde čadje (Hartruss) u dimnjaku ne
zapali se tako lahko i brzo, Jjao naslaga prašnate —
pahuljaste — čadje zato, što su česti tvrde čadje jedna
uz drugu čvrsto spojene (kompaktne). No ako se ipak.
uslied jače vatre zapali, što se obično dogadja, kad
se neposredno u nutrinji dimnjaka naloži vatra, tada
poput prašnate čadje samo tinja, pa se samo po gdje-
204 ....... .
205
koja užarena čest promajom diže. đoCim ponajviše
ostane onako užarena na stieni dimnjaka priliepljena,
dok ne izgori ili, ako je naslaga ove vrsti čadj^već
nešto deblja, odkida se i pada na podnožje dimnjaka,
gdje dalje izgara.
Svjetla smolna čadja stoji u pogledu lahkoće svog
zapalenja a sredini izmedju prašnate i tvrde čadje
No ipak ne svaka. Treba naime znati, da svjetle smolne
čadje imađe više vrsti. Naročito se razlikuju u pogledu
lahkoće svog zapalenja ona proizvedena od drva i
ona od kamenog ugljena. Svjetla smolna čadja, što ju
proizvadja drvo, mnogo je laglje upaljiva od one od
kamenog ugljena. Proizvedena od drva najopasnija je
ona od suliog, mehkog drva, kao jele i bora, a to
zato, jer ove dvie vrsti drva — jela i bor — opet
posebno radjaju osebujnu vrst čadje, sastojeće se iz
triju slojeva, od kojih je na stienu dimnjaka priliepljeni
najdoljnji sloj svjetla smolna, nad« ovim slojem tvrda,
a kao najgornji sloj prašnata čadja. Ova, iz tri sloja
naslaga sastojeća se čadja, radja se u dimnjacima,
gdje se loži pretežnim dielom sa jelovim i borovim
drvom, kao što je to najčešće slučaj u dimnjacima,
u koje su svedena ložišta stolarskih radiona, gdje se
izkijučivo sa odpadcima ovih dviju vrsti drva loži.
Ta vrst trostruke naslage čadje, proizvedene od
jele i bora, od svih je ostalih vrsti naslaga svjetle
smolne čadje najpogibeljnija u pogledu prouzročenja
požara u dimnjaku zato, jer se gornji sloj ove vrsti
čadje, to jest prašnata čadja, najlaglje zapali na prije
opisani nfečin, naime od užarene naslage prašnate
čadje u dimovodima. Kad se pak ovaj gornji sloj zapali,
to se uslied jače vrućine, koja so tom prigodom u
206
dimnjaku razvija, ugrije i najdolnji sloj, naime svjetle
smolne čadje, do zapalenja, pa ista odmah počne go-
riti jakim plamenom, te tako oba ova sloja uzajamno
konačno zapale i srednji sloj, to jest tvrdu Čadju. Tako
sva tri sloja ove naslage Čadje istodobno izgaraju
proizvadjajući pri tom silnu vrućinu.
Za uporabe jako vlažnog, još sirovog drva, radja
se u dimnjaku — a i u dimovodima — naslaga svjetle
mastne čadje, koja naliči kolomazu ili katranu, te takav
dimnjak, izgleda iz nutra, kao da je oličen katranom.
Pošto ova vrst čadje sadržaje mnogo iz drva proizti-
čuće vode, koja se — kod izgaranja pretvorena u paru
— poslije u dimnjaku na stienama dimnjaka opet
sgustnula u vodu, kao i kreozota (židke tekućine)
gdjekad u vanrednoj količini, to se ista kao gusta te
kućina po stienama dimnjaka ciedi. U tom tekućem
stanju nije dakako ta vrst naslage svjetle smolne čadje
opasna, da će se zapaliti, jer je prevlažna. No prekine
li se loženje sa jako mokrim drvom i umjesto toga
nastavi ložiti suhim bukovim drvom, to će se uslied
toga, što manje vlage, a više topline u dimnjak dolazi,,
ta vlažna naslaga svjetle smolne čadje naskoro osušiti
i postati tvrdom, uslied čega se tako u stiene dimnjaka
upije i priliepi, da je nije moguće nikako vim orudjem
i običnim načinom čišćenja dimnjaka odstraniti.
Proi/.vađjanju takove vlažne svjetle smolne čadje
u dimnjaku međjutim nije uviek uzrok mokro gorivo,
već može totne biti uzrok i vanjski upliv atmosfere,
kako je to u 11. dielu ove knjige opisano. Uz isti
vanjski upliv atmosfere racija se u dimnjaku i od.kar
menog ugljena takova mastna vlažna naslaga svjetle
smolne čadje, koja sadržaje dosta katrana, no ipak
se teže upaljuje od one, proizvedene od drva, i to
zato, jer uz sumpor sadržaje i dosta amoniaka, Koji
kao ugušiv plin spriečava brzo njeno zapalenje. No
kod jače temperature i kad je u suhom stanju, gori
doduše slabim plamenom, koji ipak jaku vrućinu pro-
izvadja.
Naslaga svjetle smolne čadje, proizvedena drvom
a u suhom stanju, lahko je upaljiva zato, jer se sa
stoji iz znatne količine katrana, kreozota i smole, što
se nalazi u svakom drvu, najviše pak u crnogorici,
koja prigodom izgaranja sva ne izgori, već pomiešana
sa ugljikom, katranom i ostalim neizgorenim Cesticama
goriva dolazi u dimovode i dimnjak, gdje sačinjava na
slagu svjetle smolne čadje. Poznato je, da se svaka
vrst smole lahko zapali i rado gori. Kad je tome tako,,
tada je lahko shvatljiva pogibelj uslied ove smole u
nutrinji dimnjaka ili dimovoda, tim više, što se ista
tuj nalazi u spoju, sa ugljikom i katranom, koji su
takodjer dobra vrst goriva. Način zapalenja svjetle
smolne čadje, proiztičuće iz drva — o kojoj će se sad
potanje razpravljati — znatno se razlikuje od onog-
prašnato-pahuljaste naslage čadje time, što svjetla
smolna čadja za zapalenje uvjetuje iste uslove, koji
su obćenito svakom gorivu za zapalenje potrebni.
Naime početna zapaijujuća temperatura, koja najprije
suhom destilacijom tjera iz ove vrsti naslage Čadje
plinove, koje u sebi sadržaje, a međju ovima u prvom
redu lahko upaljivi vodik, koji, kad plane, odmah za
dali i ostale lahko upaljive sastojine svjetle smolne
■Milje, naročito smolu, katran i kreozot* koji zapaljuju
ivže upaljivi ugljik i tako onda zajedno izgaraju veli
kim .plamenom, proizvadjajući jaka vrućinu.
207
208
Zapalenje svjetle smolne čadje u dimnjaku od vatre u ognjištu ložišta sbiva se na dva načina, i to :
1. Posredstvom prašnate čađje, nalazeće se u dimovodima.
2. Razvitkom velike vrućine u dimnjaku.Strogo uzeto oba su ova načina zapalenja svje
tle smolne čađje u dimnjaku istovjetna. Razlučujemo ih pak zato, da se tok jednog i drugog načina zapalenja razumljivije prikaže.
Posredovanjem prašnate čadje u đimovodima ložišta slieđi zapalenje naslage svjetle smolne Čadje u dimnjaku tako, što na prije opisani način upaljena i razžarena prašnata čadja u dimovodima i dimnjaku razvija jaku vrućinu. Uslied ove jače vrućine u dimnjaku, započinje suha destilacija naslage svjetle smolne čadje. to jest, ista se počne pod utjecajem topline razpadati, te se iz nje izlučuju plinovi slično kao i kod svakog drugog goriva u tom slučaju. 0 tome se lahko osvjedočimo, ako na jednu limenu ploču stavimo komadić svjetle smolne čadje, te ju metnemo nad plamen svieće. Girn se limena ploča ugrije, opazit ćemo kako se čadja počne taliti i naduvati, a uz to izlučuje dim smedje boje. Držimo li pak taj komadić čadje dulje vremena nad plamenom svieće, ali tako, da se limena ploča ne ugrije do užarenja, to ćemo viđiti, kako se taj komadić čadje sve to jače naduva i sve većim postaje. Kad je napokon naduvanje prestalo, a time i izlučivanje dima, znak je, da je suha đestilizacija ovog komadića svjetle smolne čadje dovršena, to jest, da se u njem ne nalazi više ili samo malo jo š plinova. Dobili smo pak ujedno iz onog malog komadića čadje znatno veći na objamu, ali mnogo
269
laglji predmet, koji je pun puncat većih ili m atjih šupljinica (luknjica). Ako se za vrieme naduvanja i izlučivanja dima ovom komadiću čadje lagano približimo gorućom žigicom, to će prije, no što se plamen žigice dotakao čadje, ista planuti i početi živahno go* riti dosta velikim plajnenom, ali ipak ne će sasmst izgoriti, već će se time samo pospješiti naduvanje, št6 je znak, da samo izlučujući se plinovi izgaraju. Ista ta pojava sbiva se i u dimnjaku. Užarena prašnata eadja u dimovođima proizvadja naime — osobito kod veće naslage — jaku vrućinu, koja promajom ctopir« u dimnjak. Kod ušća dimovoda u dimnjak sili tamo nal.tzeću se naslagu svjetie smolne čađjc na 1'aztvara* nje — suhu destilacijo, — to jest izlučivanje plinova; Tom pak prigodom ovi izlučujući se lahko gorivi plinovi dolaze u doticaj sa užarenom prašnatom čadjom* usiied čega se naravno odmah i zapale, te počnu gor riti plamenom, što postepeno cielom duljinom dimnjaka biva i lako je evo nastao požar u dimnjaku, Nalazi li se pak već ii samom đimovodu naslage svje* tlo smotne čadje, tada je naravno već kod prvog jačeg loženja zapalenje iste neizbježivo, pa se onda isto takova naslaga i u dimnjaku- tim laglje i brže zapali. -Jednako je naslaga svjetlo-smolne čadje izvrgnuta brzom zapalenju kod manjih ložišta sa kratkim dimovodima, gdje kod jačeg loženja plamen iz ognjišta sve do u dimnjak dopire, Prouzročenju požara u dimnjaku osobito pogodjuju limene dimovodne cievi, koje se već kod malo jačeg loženja brzo razžare, pa time i naslagu čadje, nalazeću se u tim limenim cievima, lahko i brzo zapale. Dulje limene dimovodne cievi tim su opasnije, jer se u njima rack) stvara svjetla amolna
U
210
čadja, što naravno opasnost požara u dimnjaku samo još povećava,
Time je u kratico opisan tok zapalenja naslage svjetle smolne čađ je u dimnjaku, prouzročen vatrom, naloženom u ognjištu ložišta, a posredstvom naslage prašnate čaclje, nalazeće se u dimovodima ložištne naprave.
Medjutim imade i slučajeva, da se naslaga svjetle smolne čadje u dimnjaku zapali od vatre, naložene u ognjištu ložišta, a bez posredovanja prašnate čadje, nalazeće se u dimovodima, akoprem su dimovođi dosta dugački, tako da plamen vatre iz ogojišta u dimnjak doprieti ne može. Prigodom nekib požara u dimnjaku ustanovljeno je naime, da su dimovodi dotičnog ložišta, vodeći u dimnjak, u kom se požar porodio, bili čisti od naslage prašnate čadje, ili je pak ista bila tako tanka, da je izključeno, da bi se — ako se i zapalila — mogla od nje razviti tako jaka vrućina, koja bi bila kadra naslagu svjelie smolne čadje u dimnjaku zapaliti. Uzrok tome, da se to ipak događja, jeste ta j: Stoji li ložište iz bud kojeg razloga dulje vremena no obično u porabi, a uz to se možda i jače loži, to se ciela ložištna naprava jako ugrije, čime se ujedno i temperatura u nutrinji dimnjaka znatno povisuje i to više, no obično kod normalnog loženja. Isto se dogadja i onda, kad se u ložištu naloži jaka vatra sa lahko izgorivim gorivom, koje, kad izgara, najedanput više topline proizvadja, no što je ogrievna površina ložišta može u sebe primati, pa uslied toga neizrabljena - toplina još u znatno visokoj temperaturi dolazi u dimnjak. Sve ove okolnosti jačeg loženja uplivaju na naslagu svjetle smolne čadje u
211
dimnjaku isto tako, kao i toplina plairnena svieće na onaj komadić te vrsti čađje na limenoj ploći, metnute nad plamen svieće (prema prije opisanom pokusu), Ova viša temperatura topline naime u dimnjaku, proizvedena jačim loženjem, djeluje na ondje nalazeću se naslagu svjetle smolne čadje raztvaraiuć, uslied čega se ista počne naduvavati i izlučivati plinove. Dakako, da je to raztvaranje ćadje najjaće u okolini, gdje dimovod ložišta ulazi u dimnjak, jer je naslaga ćadje na tome mjestu izvržena najvišoj temperaturi, sto iz ložišta dolazi. Kod neobično jakog • loženja nn.-tijulim može se to protegnuti i na eielu nutrinju dimnjaka, pogotovo, ako je isti kratak, što je obično siućaj kod dimnjaka prizemnih kuća. To je.tako zvano , preugrijanje dimnjaka" (Oberbeizung). Uz povoljne okolnosti, kao što su ne prekratki spoj ložišta sa dimnjakom i živahna promaja, može to raztvaranje naslage svjetle smolne ćadje u dimnjaku proći bez dalnjih posljedica zato, jer se — kako nam je već poznato — izlučeni plinovi ne će od same vrućine tako lahko zapaliti, izim kod izvanredno visoke temperature, već ti izlućeni plinovi uslied živahnosti promaje iz dimnjaka izviru. Uz nepovoljne okolnosti, kao što su troma promajji ili s uženje gornjeg nšća dimnjaka i?a nastavkom (vidi sliku 80. i 81.), koje prieči brzi izlaz razlvaranjem ćadje izlučujućih se plinova iz dimnjaka. dogadja se, da ti plinovi cielu nutrinju dimnjaka napune, tako da kro2 dimovode dopru čak, do same vatre u ložištu, gdje se onda naravno zapale, što pak u tom slučaju biva slično, kao da je bačeno nešto baruta u vatru. Stojimo li naime u taj tren kraj loJišta, to čujemo, kako u istome nešto zabukti, a gdje-
mkad bude — ako se veća količina plinova već nakupila
— u isti čas jače ili slabije, slično eksploziji, i piamer>
i pepeo iz ognjišta ložišta izbačen, našto odmah za
počne jako dumljenje u samom dimnjaku, što je očit.
dokaz, da su se ne samo plinovi, već i ostale gorive
česti naslage svjetle smolne čadje zapalile. Iz dimnjaka
u tom času izlazi mnogo gustog dima crne hoje, a
kod kraćih dimnjaka sliedi naskoro i plamen.
Požari u dimnjaku, prouzročeni netom opisanim,
načinom zapalenja naslage svjetle smolne čadje. naj
češći su za vremena jakog vjetra, napose pak u zinn
za jače sniežne vijavice. Uzrok tome je upliv vjetra
na promaju u dimnjaku, što opet biva na ovaj
način: Djeluje li vjetar na promaju u dimnjaku po
voljno, to jest, da nutarnju zračnu stupinu dimtljaka
sobom povlači, tada se dogadja, naročito kod manjiht
ložišta sa kratkim dimovodima, da jača struja vjetra
zračnu stupinu u dimnjaku u jedan mah takovom
snagom sobom povuće, da poradi uzdržanja ravnotežja
sliedi tako jaka navala vanjskog zraka kroz pepeonicu
i roštilj u ognjište ložišta, da ova opet tako jaku pro
maju prouzroči, da iz ognjišta sa sobom povuće ne
samo iskre, ve<i i plamen, koji tada kod kratkih dinlo-
voda dosegne u sam dimnjak i tamo naslagu svjetle
smolne čadje zapali, što u tom slučaju biva na isti
način, kao da se neposredno u samom dimnjaku vatra
naloii. Kod većih ložišta sa duljim dimOvodima pro-
uzročuje vjetar zapalenje čadje u dimnjaku tako, što'
protjzroćenjem jače promaje dopiru iskre ili plamen iz
ognjišta ložišta u dimovode, te tuj zapale naslagu
prašnate čadje, od kuda se onda dalnje zapaJjervje-
čftdja u dimnjaku razvija na već opisani način. Štetan
upliv vjetra na dimnjak prouzroćuje zapalenje naslage'
■čailje u dimnjaku time, što na časove, kad sa valovi
vjetra sabiti u ušće dimnjaka, prieči toplini, dimu i
plinovima izlaz iz dimnjaka, uslied Čega se za vrieme
;e zaostale promaje u nutrinji dimnjaka — koja može
rajati po kojih 10 do 30 sekunda — temperatura
matno digne i to gdjekad tako, da onda prouzroči
već prije opisanu suhu destilaciju — razpadanj^ —
nasiuge svjetle smolne čadje u dimnjaku, od koje iz-
luOeni laltko gorivi plinovi ijudu uslied pritiska vjetra
na u»ć« dimnjaka takovom silom natrag .potlačeni, da
<;ak u ognjište ložišta do same vatre dopru, gdje se
zapalu, te, čim pritisak vjetra na ušću dimnjaka popusti,
!-vom silom uzplamte cielum duljinom dimnjaka, za-
paliv ujedno i ostale gorive česti čadje. Takovom
načinu zapalenja čadje u dimnjaku pogoduje za vrieme
jake sniežne vijavice još i ta okolnost, što se u loži
štima radi veće studeni obično loži jača vatra i već
lime temperatura u ‘dimnjaku znatno povisuje, što na
naslagu svjetle-smolne čadje u dimnjaku raztvarajući
urinak prouzročuje. . . .
Itnade slučajeva, da se požar u dimnjaku pro
uzroči izravno krivnjom ložište dvoreće osobe, kad
i*ta na primjer vatru podpaljuje petrolejem ili u vatru
Ivica hotice — ili se to slučajno dogodi, ako se
prevrne lonac — mast, ulje ili takovim tvarima na
topljeno cunje. Nadalje, kad se za brže ugrijanje nu
tarnje zračne stupine u svrhu postignuća promaje
neposredno u dimnjaku ili dimovodu naloži jaka vatra.
Najčešće je pak uzrok taj, što se radi zanemarenja
< išćonja dimovoda ložišta želi iz istih — kad se ložište
puči — čadja odstraniti tim načinom, da dotična osoba
214
u đimovođu zapali petrolejem nakvašeni papir, krpe i
slično, čime se napokon ipak ništa nije postiglo.
Kako dugo takav u dimnjaku porodivši se požar
može potrajati, to u prvom redu ovisi o debljini sloja
naslage svjetle smolne čađje, zatim o širini i duljini
(visini) dimnjaka, napose pak o živahnosti promaje u
dotičnom dimnjaku. Ako je dimnjak, u kom se naslaga
svjetle smolne čadje zapalila, širok, a promaja u njemu
živahna, to će se doskora uz lahko gorive sastojine
čadje kao smolu, kreozot 1 katran i teže zapaljivi
ugljik zapaliti, pa će u tom slučaju požar u dimnjaku
biti znatno žešći i dulje vremena potrajati, to jest tako
dugo, dok sve česti naslage čadje do na pepeo ne
izgore. Kod uzkih dimnjaka sa tromom promajom ne
će kod deblje naslage ove vrsti svietle smolne čadje požar
dugo potrajati, već će se za kratko vrieme sam
ugušiti, i to iz sliedećeg uzroka. U govoru stojeća vrst
svjetle smolne čadje — proizvedena od drva — i (nađe,
kako se to iz prije opisanog pokusa razabire, to.
osebujno svojstvo, da se pod uplivom više temperature
naduva, a pri tom izlučuje dim — plinove. Slika 84.
prikazuje! nam fotografičku snimku po naravi o pro
mjeni svjetle smolne čadje pod utjecajem topline, a)
je komadić svjetle smolne čadje, izvadjen iz dimnjaka,
gdje se loži izključivo samo suhim bukovim drvom.
Debljina tog komadića čadje iznaša 4 mm. Grijan
prema prije opisanom pokusu, promjeuio je, nakon
što su iz! učeni dim i plinovi, svoj oblik u oblik, što
ga pokazuje slika 84. b) viđjen lievo odozgora, a desno
vidjen sa strane. Kako se to iz slike razabire, ovaj se
komadić svjetle smolne čadje grijanjem znatno povećao,
tako da je njegova debljina od 4 mm. narasla na 20
215
Slika 84.
mm,, duljina od 20 mm., na 45 mm., a širina od 13 na
30 mm. Novi ovaj lik, u koji se taj komadić svjetle
sđiolne čadje grijanjem pretvorio, naličio sinjem gniezdu,
kakvog često na tavanu kuće o gredu visećeg nadjemo.
Iznutra naliči spužvi, jer ako ga prerežemo, (slika 84,.
c) lievo), vidimo u njem same šuplje rupe isto kao u
spužve. Tokom zapalenja naslage svjetle 3raolne
čadje u dimnjaku zbiva se isto, kao i kod pokusa
sa tim netom opisanim komadićem čadje, naime:
ona se utjecajem više temperature poene najprije
taliti, zatim izlučivati plinove i naduvati se. Zapale
li se napokon izlučujući se. plinovi pod utjecajem
prije opisanih okolnosti, tada se cieli taj proces silno
pospješuje, a osobito nađuvanje. No u dimnjaku
ne može ovo naduvanje čadje uzsliediti na sve strane,
kako je to slučaj kod opisanog pokusa, jer tome
prieče stiene dimnjaka — o čem se možemo osvje
dočili na taj način, ako komadić te vrsti čadje met
nemo a posudu iste veličine u objamu i stavimo nad
vatru. Tada ćemo opaziti, kako će se čadja pod utje
cajem topline u ovoj, jer joj stranice posude smetaju
širenju, dizati poput kvasca u loncu u zrak — što kod
uzkih ruskih dimnjaka imade za posljedicu, da se ciela
nutarnja prostranost vidjela dimnjaka ovom naduvenom
naslagom čadje izpuni i time u njemu spriečava
promaja, Pošto je ali uslied toga ujedno spriečen i
pritok svježeg zraka u dimnjak, to zapaljena čadja ne
može da dalje izgara, već se ugasi i taka nastaje
samougušenje požara u dimnjaku.
Zavirimo li nakon takovog ugušenja zapaljene
svjetle smolne čadje u dimnjak, to vidimo, da je ciela
nutarujost dimnjaka izpunjena ovom naduvenom ča-
216
217
djom. Nevježa (laik), koji u stvar nije upućen, držati
će. da je to naslaga čadje, koja se kroz godine uslied
»ećišćenja dimnjaka u istom nakupila, što medjutim
u istinu nije, već je to pod utjecajem raztvaranja
nastala promjena oblika i sastojine prvobitne naslage
svjetle smolne čadje, pa se ta novo stvorena naslaga
znatno razlikuje od njene bitnosti u tofne, što je vrlo
krhka i lagana. Debljina u govoru stojeće naslage
svjetle smolne čadje od cigla 2 mm. nadune se pri
godom -svog zapalenja na debljinu od kojih 50 dor
*i0 mm. l'ošto to pak biva kroz cielu nutrinju dimnjaka,
tu će kod 15 cm. promjera nutamjosti vidjela dimr
njaka, ako uzmemo, da se Čadja nadunula na 50 mm.
ostati samo još 5 cm u promjeru po čadji nezapre-
mljenoK prostora. Veliki jedan komad takove nadu vene
cadje. koju mi dimnjačari u praksi nazivamo *Rašpl\
dade se sasma lahko prstima u prah smrviti, a ta
prnPina nije drugo no ugljen. No- pri tom smrvljenju
mnogo gubi na svom objamu, tako da u zdrobljenom
stanju ne iznaša ni % prijašnje svoje kolikome.
Kod vrlo tanke naslage svjetle smolne čadje u
ruskom dimnjaku od kojib l/2 ili 1 mm. debljine ili
liebtje naslage, pa ako je dimnjak dosta širok, tako
• ta uslied nađuvanja čadje ipak još ostane dosta širok
prostor u dimnjaku za uzdržavanje promaje, nakon
zapalenja prvih izlučenih plinova odmah se zapale i
o^lale lahko gorive česti čadje, a s ovima ujedno i ta
tnuluvena tvarina (masa), koja u ostalom nije drugo,
nt-i'o i drugi iz izđestiiiranih goriva mnogo ugljika
održavajući preostattdt, kao. kod kamenog ugljena
koks, a kod drva ugljen. U tom slučaju naime, kad
5- sve to zajedno zapali i užari, požar će u dim~
msuju oblastne odredbe, da se takav dimnjak imade pro-
viditi iskrohvatom (Funkenfanger), kako to pokazuje
slika §5. To je vrst košare, pletena iz jake željezne
Slika 85.
žice. No u praksi pokazala se ova vrst iskrohvata ne
prikladnom zato, što se kod gusto pletenih sita istih
218
njaku duže vremena potrajati, a goriti će od svog- izhodišta, to jest od ušća dimovoda u dimnjak onog ložišta, od kojeg je do zapalenja čadje došlo, lagano po cieloj duljini (visini) dimnjaka, pri čemu u istome silnu vrućinu razvija.
Opasnost od polara u dimnjaku*Prvobitno obćenito mnienje, da zapalenje naslage
čadje u dimnjaku nije opasno, izkustvom je dokazano neizpravnim, pošto je takav požar u dimnjaku već mnoge ne samo pojedine sgrade, u kojima se porodio, nego i susjedne, dapače i veće gradske predjele i sela uništio i time prouzročio ogromne štete. Od tuda i dolazi danas ova donekle opravdana uzrujanost pučanstva, kad se porodi požar u dimnjaku, koji lahko iz mitrinje dimnjaka može preći i na samu dotičnu ili susjedne sgrade, što se pak dogadja na ovaj način:.
Zapalenje čadje u dimnjaku, gradjenu točno po propisima gradjevnog reda, — to jest iz dobrog- gradiva, dovoljne debljine zidja i dostatne visine iznad razine krova, a uz to ako su idjubnice opeke dobro izmazane i u obćfc cieli dimnjak s vanjske strane ožbukan — proći će bez svake dalnje pogibelji, pred« postavljajući, ako se požar u dimnjaku porodio za mirnog i vlažnog vremena, ili da se u okolišnoj blizini dotičnog dimnjaka ne nalazi kakovo lahko upaljivo gradivo. No kod pogriešno građjenih ili već trošnih dimnjaka može se požar u dimnjaku brzo i dalje raz- širiti, a osobito kod zapalenja prašnate čadje u dimo- vodima ložišta. Naravno u tom slučaju to znatno brže biva, je r se lahko dogodi, da se ciela naslaga prašnate pahuljaste čadje u dimnjaku užari, čime se pospješuje-
219-
prodiranje gorućilr eesti u režke sljubnica ili pukotine- na stienama dimnjaka. Osim toga, pošto je razžarenjem čadje u dimnjaku prouzročena i znatno jača promaja, to osobito kod deblje naslage prašnate čadje, pretvorene već u pahuljice, iste onako užarene izviru iz dimnjaka, što opet može da prouzroči požar ne samo u najbližoj okolini dimnjaka, već i podalje od njega zato, je r te iz dimnjaka izviruće užarene pahuljice čadje mogu i izvan dimnjaka još duže vremena tinjati, te padnu li tada slučajno na lahko upaljivi predmet, kao suhu slamu, šindru, sieno ili slično, to naravno isti takodjer zapale. Duva li k tome još i vjetar, to se ove užarene pahulje ne šarao još bolje razpirnju, već i da)j£ odnose, pa time ugrožuju i od dotičnog dimnjaka udaljenije lahko upaljive predmete. Za jačeg vjetra je i bliža okolina .dimnjaka ugrožena zato, što se užarene pahulje čadje lahko potisnu pod gradju, kojom je krov kuće pokrit, gdje opet dolaze u doticaj sa lahko upaljivom paučinom, prašinom i t. d., koju zapale i tako prouzroče dalji, veći požar. T a vrst po- čara u dimnjaku — zapaienje prašnato-pahuljaste- čadje — zvan „iskrovlje*, poradja se — kako je to već i prije napomenuto — u dimnjacima sa većim ložištima, u kojima se poradi proizvoda jače topline loži suhim drvom ili kamenim ugljenom, kao na primjer kod pekara i u obće u svim tvornicama sa parnim kotlovima, a uzrok tome ili je tek površno ili u odveć dugim razmacima vremena preduzeto čišćenje dimnjaka, uslied čega je naslaga prašnate čadje imala dosta vremena pretvoriti se u veće pahulje.
U svrhu zapriečenja izvirivanja užarenih česti čadje iz dimnjaka i time prouzročenja požara, propi-
mbrzo začepe i time promaju u dimnjaku sprječavaju.
Kod na riedko pletenih iakrohvata to se doduše ne
đogadja tako iahko, ali takovi opet ne odgovaraju na*
mienjenoj svrši, jer kroz veće rupe užarena Cadja iz
vire, kao da ga na dimnjaku u obće i neima. Iskrohvati
koje nam pokazuju slika 86. do 89., mnogo bolje odgo
varaj«, namienjenoj im svrsi, ali imadu opet tu po
grješku, što se u istima nakuplja čadja, koja se od vreme
na do vremen amora iz njih odstranjivati, što opet uviek
nije moguće, pogotovo ne kod visokih ili tvorničkih
dimnjaka, ili je barem sa potežkoćama skopčano. Naj
radikalnije i najsigurnije sredstvo za predusretanje
požara, prouzročenog izviranjem užarene pahuljaste
čadj<>, jeste šio češće Čišćenje dimnjaka i ložišta.
Tvrdnja u stvar neupućenih, da izviranje užarene
naslage čadje iz tvorničkog dimnjaka nije opasno i da
se od toga ne može dalnji požar poroditi, skroz je
neopravdana. U našoj domovini, gdje je razvitak in
dustrije još u povojima, nisu takovi požari poznati,
no u državama, gdje je industrija jako razvita, dosta
su već i ogromnih šteta nanieli, od kojih primjerice
spominjem ove:
U tvornici Steinbrecher u "Mfthrisch-Trubau-u po
rodio se godine 1895. u jednom osam godina nečiš-
ćenom tvorničkom dimnjaku požar, koji je uništio više
okolištnih kuća, te prouzročio sudbeno proeienjenu
štetu od preko 48.000 kruna.
One l+. studenoga 190L porodio se usiiedl zapa-
lenja čadje u tvorničkom dimnjaku tvornice Loh-
stracta Nonackii u Klagenfurtu požar, koji je haračio
tri dana i prouzročio štetu od <S9.000 kruna.
223
Mjeseca travnja god. 1910. zapalio se od izbaci«
-vane goruće čađ.je iz tvorničkog dimnjaka Vonwilter>
ove tvornice u Baslach-u u gornjoj Austriji sienik
susjeda Wurzinger-a i prouzročio štetu od 70.000
kruna. }
A i'užasan požar, koji je dne 17, svibnja 1913.
u Požunu uništio 97 kuća, tako da je 5.200 ljudi ostalo
bez kuće i kućišta, prouzroćiv štetu od oko 8 milijuna
kruna, porodio se najprije u dimnjaku od krušne peći
pekara Ivana Hackena. Izbačena užarena čadja iz dim
njaka zapalila je naime krov pekarove kuće, te su već
nakon nekoliko časaka počele gorili susjedne kuće.
širenju toga požara mriogo je doprinjeo u to doba
vladajući burni vjetar.
Budući se u ložištima stanbenih. sgrada rsedko
loži uviek jednom te istom vrsti goriva, a i loženje
nije tako jako, kao kod prvo napomenutih većih lo
žištu, to se uslied često# ohladjenja dimnjaka u i3tom
stvara pretežni dio tvrde i svjetle smolne čadje,
S loga razloga i jeste netom opisana vrst požara u dim
njaku, to jest zapalenje prašnale pahuljaste čadje, u
stanbenim sgradama riedja, ali je zato češće zapalenje
naslage svjetle smolne čadje, koja prouzročuje znatno
jači požar u dimnjaku, koji se ujedno i brzo razvija,
tako da i pokadšto dosta visok plamen iz dimnjaka suklja.
Pošto izgaranje naslage svjetle smolne čadje proizvadja
i jaku vrućinu, to je ova vrst požara u dimnjaku u sva
kom pogledu opasnija od prije opisane, i to s razloga,
što se razvitkom silne vrućine sfiene dimnjaka jako ugrj-
ju, pa nije li drvena gradja od stiena dimnjaka zaštićena,
to je Sirenje požara skoro neizbježivo. Pa i za okolinu
dimnjaka zapalenje je naslage svj^ia smolne čadje
mvrlo opasno, i to tim više, što vrućinom prouzročena jaka- promaja u dimnjaku izbacuje i veće užarene česti ove čadje, koje u prostom zraku još dugo dalje izgaraju, a padnu li na suh i lahko upaljivi predmet, kao- slamom, Sindrom ili trstikom pokrit krov od kuće, to će ga naravno i zapaliti. Za jačeg vjetra ove udarene česti čadje budu i dalje nošene, pa time stavljaju u pogibelj i okolištne susjedne sgrade ili lahko upaljive predmete. Izgaranje deblje naslage svjetle smolne ćadje donosi sobom još i tu opasnost, što se može dogoditi — pogotovo, ako je dimnjak trošan ili loše gradjen — da uslied razvitka vrućine u dimnjaku stiene istoga popucaju, a kroz tako nastale pvikotine požar se onda može brzo i lahko širiti. Uztuk radjanju ove vrsti požara u dimn,jaku jeste redovito čišćenje dimnjaka i ložišta, te prema potrebi odstranjenje naslage svjetle smolne čadje iz dimnjaka izpaljivanjem.
Napokon nam je napomenuti jo š jednu vrst požara u dimnjaku, koja se doduše baš ne može takovim smatrati, ali je ipak sa istim istovjetna već zato, što može prouzročiti dalnje širenje požara isto tako, kao- i prije opisane dvie vrsti, a to je zapalenje ćadje na podnožju (Ausmilndung) dimnjaka. Ne samo prigodom čišćenja dimnjaka, već i za vrieme loženja ođkiđaju se neke česti naslage čadje u dimnjaku od stiena, pa one (eže padaju na drio dimnjaka, gdje se skupljaju; Na podnožju svakog dimnjaka nalaze se tako zvana odušna vratašca (Ausrm'indungsturl), koja služe u svrhu, vadjenja ovdje nakupljene čadje. Kod kratkih dimo- voda ili u slučaju zapalenja naslage prašnate čadje u dimovodu lahko se dogodi, da promajom u dimnjak povučena užarena čest čadje padne na dno istoga u
225
ovdje sakupljena čadju, koju takodjer i zapali, pa nisu li odušna vratašca dimnjaka nepropusna — što je obično riedko kada slučaj — tada se uslied strujenja svježeg zraka toj čadji ista sve dalje zapaljuje, tako da je za kratko vrieme cjela na podnožju dimnjaka nalazeća se čadja užarena. Ako su odušna vratašca dvostruka i u dobrom stanju, a nisu zapremljena lahko upaljivim predmetima, tada to zapalenje čadje na podnožju dimnjaka ne će imati bas nikakovih zlih posljedica, jer će čadja bez svakog dalnjeg zla izgoriti. No kod jednostavnih, možda još tome i trošnih odušnih vr.UiiAta, pogotovo ako su zapremljena lahko upaljivim predmetima, kako to u praksi obično biva, da se naime pred takova odušna vratašca metne pokućtvo, kao krevet, divan, ormar i t. d. — ili ako se ista nalaze u podrumu, da su zapremljena drvom, škrinjama i t. d. — takovo zapalenje čadje na podnožju dimnjaka može imati vrlo ozbiljnih posljedica, pa je već i mnogi sobni ili podrumski požar jedino iz toga razloga naatao. Izbjeći tome sakupljanju čadje na podnožju dimnjaka se ne da, izim ako bi se ta tu nakupljena čadja dnevno vadila, jer se na podnožju dimnjaka ne sakuplja čadja samo onda, kada se isti čisti, već na to mjesto pada •'•adja dnevno za porabe ložišta, doduše u samo maloj količini, ali se ista ipak danomice sve to više povećaje. O kuplja se tu pak ili povučena promajom iz dimovoda ložišta ili izravno pada iz dimnjaka samoga i to od onoga mjesta, do kojega radi pogriešne gradnje dimnjaka nije mogla doprieti sprava za čišćenje, kao što je to na primjer slučaj kod jako koso vodjenih dimnjaka. Kod veće količine sakupljene čadje na podnožju dimnjaka nije pogibelj širenja požara tako velika, kao kod
16
inale, jer. a ko je prim jerice sloj Čad je prešao veČ i-
visinu od u šn ih vratašca , pristup je svježem zra k u ' liro s lo jem Čad j e onemogućen-, pa će se ista doskora i sa m a utrnuli. A li pošto n ije uviek u putn o pustiti, — a i protupropisno je — d a se n a po d n ožju d im n jaka toliki sloj čad je n akupi, čim e bi se sp rieča va la m ogu ćnost daln jeg širen ja p o žara, pa da se to ipak p o stign e,
treba n astojati, da su o d u šn a vra tašca od dim n jaka d vo stru ka i vazd a u dobrom stan ju , n ap o se pak, .d a se n alaze n a pristup ačnom m jestu i da nisu nikad zaprernljena b ilo m a kakovim predm etim a.
Ograničenje poiara u dimnjaku.K ad se porodi požar u dim njaku, to oso ba, n a -
n alazeća se kraj ložišta , od k o jeg a se p o žar porodio, često to ni ne opaža, što je osobito slu čaj kod uzkih ruskih d im n jaka, već će taj požar red ovito prije o p a ziti prolaznici sa ulice ili su sjed i i to p o gustom dim u,
a gd jek a d i p o izviru ćim iskram a ili p lam en u iz dim* n jaka. T a d a ob ičn o n astaje strka ljudi i vika, što s ta nare dotičn e kuće, u kojoj se požar u d im n jaku porodio,
tako uzruja i sm ete, d a u prvi m ah ni n e zn adu, da urade. U p rvo m red u po trebn a je — kao u svakom sličnom slu čaju , tako i u ovom — b lad n o krvn ošt j prisutn ost duha. Jer pogibelj, da bi se požar ii d im
njaku m ogao brzo razSiriti, te zahvatiti i druge d ie lo v e
sgcade, obstoji sam o on da, ako je — kako je to slu
čaj na selim a — dotični dim njak grad jen iz d a sak a ili p letera, ili pak da je već u vrlo trbšnom stan ju,
to je s t , d a su s t ie n e . d im njaka na više m jesta popti- CAn's ili "se ii n jim a nalaze kakove ve će otvoren e rupe.
N ad alje , afeoj'e dotična k u ća1 p o kriven a lah ko u p aljiv iin
n%-
gradivom , k ao slam om , šin drom ili. sličnim , a uz tO;
da je ta k o va -g rad ja - jo š i p o d p u a o m a suha, što je,
obično slu čaj u ljetno doba za ve like suše. Kod dim -, njalca, građjen ih iz op eke, i va trio d o ljiv im gradivom ;
pokritih kuća, n ije tako b rzo širen je p o žara m oguće,
je r se riedko kada cielokupn a n a sla g a ća d je u d im n jaka na je d a n p u t zapali, već to b iva p o step en o oc} d olje prem a gore, što p o gotovo kod d im n jaka u k u ćam a sa više sp ratova iziskuje dosta vrem ena, p a j e zato svaka p rev e lik a b ojazan i uzru jan ost neopravdana.,
K ako kod svih vrsti požara, tako i kod p o ža ra u d im njaku vried i pravilo, d a se prije svega n asto ji požar ograničiti, to je s t za p riečili, da se isti d a lje š ir i, a tek onda, kad je to u čin jen o, da se p red je n a gašenje; sam og p o žara. Ć in i li se pak ob ratn o, to se labko.
dogodi, osobito kod već ja č e razvitog p ožara, d a se taj u o b će n e ugasi, već n asup rot sve d alje širi. Č im se požar u d im n jaku opazi, treba se u prvom red «
pobrinuti, da se o tom e ob av jesti d im n jačar ili vatro-, pastvo. Z a vriem e, dok koji od o v ih stign e, učiniti će, ukućani dobro, ako odu n a tavan k u će , te odstrane:
sve predm ete, n a lazeće se m ožda u b lizin i d otičn o g dim njaka. U z to treb a zatvo riti sve ta van ske prozore,! da iz d im n jaka izviruća u ža ren a čad ja n e dop re n a oam tavan. K od vra tašca d im n jaka na ta v a n u neka se,
postavi je d n a osoba, koja će u slu čaju , da se ista raz- žare, o h la d jiv ati ih sa m okrom krpom . TI slučaju , da
su vratašca o d dim n jaka trošn a ili in a č e . d obro n e zatvaraju , ta k o da iz njih na tavan p ro d iru iskre ili plam en, treb a ih zam azati b lato m , pepelo m , žbukon}
ili — ako n ije toga odm ah pri ruci — treb a ih obložiti m okrim krpam a, koje se od vrem en a do vrem ena po-
Ž28
tievaju vođom, da se ne zapale. Za veću sigurnost
uputno je ustroj krova i pod od tavana u neposrednoj
blizini dimnjaka takodjer vodom nakvasiti. Pošto smo
time zapriečili dalnje širenje požara na najopasnijem
dielu sgrade, to jest na tavanu, treba još proći sve
prostorije, kros koje dotični dimnjak prolazi i nasto
jati, da se sva u nj vodeća ložišta pomno zatvore,
pa da se time sprieči pritok svježeg zraka u dimnjak.
Kod toga obilaženja treba osobitu pozornost svratiti
neposrednoj okolini dotičnog dimnjaka, te si dobro
zapamtiti iii označiti mjesto, na kojem se opaža pro
diranje dima iz nutrinje dimnjaka. Na podnožju dim
njaka, gdje se nalaze odušna vratašca (Ausmilndung),
treba odstraniti sve, što pristupu smeta ili stoji u
opasnosti, da bi se moglo zapaliti, a pred sama vra
tašca valja staviti posudu s vodom, kojom se — ako
se dotična vratašca razžare — ista opet ohladiti mogu.
Otvarati bilo koja vratašca na dimnjaku nije uputno,
jer ae time u dimnjak dovodi svježi zrak, koji goroću
čadju samo još jače razpiruje. Vodi li dotični dimnjak
tik uz susjednu kuću, pa obstoji li mogućnost, da bi
izviruća užarena čađja mogla doprieti na iii pod
krov susjedne kuće, tada treba na tavan ove kuće
takodjer postaviti osobu, koja će eventualno prodiranje
iskri nadgledati i u slučaju potrebe odmah ih ugasiti.
Ovo su zaštitne mjere za suzbijanje širenja »
dimnjaku porodiveeg se požara, pa ako je dotični dim*
njak inače u dobrom stanju, a u okoh'ci neima na
dohvatu tzvirućoj užarenoj ćadji lahko apaljivih pred
meta, to 9e jednostavno može pustiti, da naslaga čadje
u dimnjaku nesmetano izgori.
229
Sasma je ali druga stvar, ako je dotična kuća,
u kojoj se porodio požar u dimnjak«, pokriia lahko
upaljivim gradivom (slamom, Sindrom, trstikom i i. d.),
V tom je slučaju opasnost širenja požara vrlo velika,
pa treba đa se ukućani i susjedi čvrsto prihvate posla,
da takovo širenje požara odmah već u začetku sprieče.
To će pak postići time, ako sa razdiele tako, da jedan
ili dvojica njih odu s vodom na tavan dotične kuće
i tu na prije opisani način širenje požara nastoje po
mogućnosti osujetiti. Druga dvojica ili trojica popnii
se odtnah na krov i pokriju ušće dimnjaka sa nakva-
šenim gunjem, vrećom ili. što sličnim, ali ne posve,
već tako, da još razmjeran prostor ostane za izlaz
plinova iz dimnjaka. Prekrivale dimnjaka u tom slu
čaj« sa mrežom pletenom od žice nije se u praksi
pokazalo shodnim, pošto ista ipak još velik dio iskara
propušta. Prekrivanjem ušća dimnjaka na gore rečeni
način postizava se ne samo ograničenje izviranja
goruće čadje, već i promaje u dimnjaku, što na že
stinu izgaranja čadje samo potištujući djeluje, Medjuliro
se krov oko dimnjaka dobro poiieva vodom ili se
isti — ako je na vodi oskudica — pokrije sa mokrim
gunjevima, vrećama, ponjavama ili nečim sličnim, što
se onda od vremena do vremena nakvašuje vodom.
Za gašenje pojedinih dalje odnešenih ugaraka (iskra)
uputno je, na duži kolac privezati dobro nakvašenu
krpu, kojom se udara na ono mjesto, kamo je iskra
pala, i time odmah pogasi. Pomnim provađjanjem tih
uputa i svestranom opreznošću može se izgaranje Čadje
u dimnjaku pustiti, dok ista ili faktično izgori ili se
opet ugasi. Posve je naravno, ako je dimnjak gradjen
iz dasaka ili pletera, đa je tu svaka mogućnost za-
priečenja dalnjeg širenja požara gotovo izključena, je r 6e sa naslagom čadje odmah i gradja dimnjaka pla- A u tii tako nastali požar sve uništiti. Zato u današnjem vieku već ne bi smjelo više ni biti takovih iz dasaka i pletera građ en ih d im n jaka.' •
Gaienje požara u dimnjaku«Nakon što su sve m jere za ograničenje požara
u dimnjaku preduzete i time svaka opasnost dalnjeg širenja požara uklonjena, može se, ako to opravdani razlog iziskuje, pristupiti samom gašenju u dim njaku goruće čadje. Sredstva i načina za gašenje požara u dim njaku imade više vrsti. Tako na prim jer na selima još i danas goruću čadju gase pucanjem u nutrinju dim njaka iz puške ili samokresa. Upotrebi li se. to sredstvo odmah u početku zapalenja naslage čadje, dok se još nije jako užarila, to se željena svrha u istinu i postigne, je r silan tlak zraka, prouzročen u dimnjaku izbačenim hitcem, ugušit će svakako plamen. No ako se požar u dim njaku već jače razvio, tada ne samo da ovo pucanje u isti ništa ne koristi, jer će za kratak čas užarena čadja pouovno početi plamenom goriti, nego se kod slabo građjenog ili već trošnog dim njaka može dogoditi, da uslied hitcem nastalog tlaka zraka stiene dimnjaka popucaju ili se isti i sasma sruši. T o je dakle više škodljivo, no koristno gašenje.
Drugo na selim a mnogo rabljeno sredstvo za gašenje požara u dimnjaku jeste bacanje mokrih koža sa krova u dimnjak. T o sredstvo gašenja nije baš sasm a na odmet, ali je uporabivo sam o kod kraćih i okomito vodećih proplaznih. dimnjaka. Kod koso vuće- nih dim njaka može se dogoditi, da se kože na pre
gibu dim njaka zaustaye, te tako dim njak posve začepe, što kod jako u istome razvite već vrućine može im ati i kobnih posljedica, je r uslied pretvaranja vode, kojom je koža nakvašena, u paru, može u dolnjem 2ačeplje- nom dielu dim njaka lahko uzsljediti razp rsn u ćestien a istoga, pa će i kože izgoriti. !
Grozan i okrutan način gašenja čađje u dim njaku lacanje je živih gusaka u užareni dim njak, kako je to tbićaj u nekim krajevim a na selu. Guska bi naime mala mahanjem svojih krila odiupiti goruću čadju i
time požar ugušiti, što se naravno ne postizava, jer guska oe u silnoj vrućini brzo poginuti i to prije, no što dospije izpuniti zadanu joj zadaću,
Još groznije i nečovječnije sredstvo jest siromašnog dim njačarskog naučnika ili pom oćnika prisiliti, da se om otan u m okre gunje spusti kroz užareni proplazni dim njak, kako je to obićaj bio u staro doba, a kod kojega je mnogi i životom nastradao, je r je o kakvom izbočenom kamenu ili cievi u užarenom dim njaku ostao visiti ili se inače dobavio silnih opeklina, a da ipak požar time nije bio ugušen. Naprotiv spuštanjem dim njačara kroz dimnjak naduvena se je naslaga svjetle smolne čadje samo prom ješala i još jače razpirila.
Jedno od najglupijih sredstava, što se u nekim krajevima upotrebljava 11 svrhu gašenja požara u dim- ujaku, jeste njegovo rušenje. T o je u istinu najpraktičnije sredstvo, požarom u dimnjaku zapaliti i cielu kuću. Mnogo uputnije i koristnije naprotiv jest, ako se slobodno stojeći već stari i trošni dimnjak, kojemu prieti pogibelj, da bi uslied razvitka vrućine mogao popur cati, i z , vana na tavanu obloži hakvašenim daskam a
. 8 3 1
ili letvama, te-ga se onda užetorn ili lancem čvrsto
stegne. Time se zapriefiuje raztezanje i popucanje
stiena dimnjaka.Vrlo shodno sredstvo za ugušenje požara u dim
njaku jeste sumpor, ako ga priličnu količinu ;— naj
bolje sumporni cviet (prašinu)*— stavimo u oveću
posudu, zapalimo i kroz odušna vratašca (Ausmun-
dung) metnemo u podnožje dimnjaka. Tada treba
ujedno zatvoriti sva ložišta ili ine otvore, kroz koje bi
svježi zrak u dimnjak prodirati mogao. Gornje ušće
dimnjaka valja prekriti criepom ili mokrom krpom, te
ostaviti samo malen otvor za uzdržavanje slabe pro
maje. Izgaranjem sumpora razvija se naime stanovita
vrst plina, tako zvana sumporovica (Sch\veflige Sauere), .
koja se tada pomoćju obstojeće još slabe promaje u
dimnjaku lagano uzdiže. Pošto je sumporovica uguši v
plin, u kojem ne može vatra goriti, to će se požar,
ako smo dostatnu količinu sumpora zapalili i ako se
sumporovica izpunjujuć cieli nutarnji prostor dimnjaka
bez zapreke uzdizati može, a pogotovo ako mu od
nikuda svježi zrak ne pritiće, brzo opet ugušiti. Još
se bolji posljedak postići dade, ako se sumporu (prahu)
primješa i nešto malo baruta, pošto se time uzdizanje
proizvedenog ugušljivog plina kroz dimnjak znatno
pospješuje.
Vrlo jednostavno, ali uspješno i bezpogibeljno
sreditvo za brzo ugušenje požara u uzkom ruskom
dimnjaku jeste piesak, pepeo, ..graha (šuta), ugljevžtina
i šljunak, koja se sva rabe tako, da se u većim koli
činama sa krova (ili ako to iz bud kojega razloga nije
moguće, uz osobiti oprez kroz vratašca na tavanu) u
užareni dimnjak usipavaju. Tlak zraka, prouzročen
233
padanjem kojega ođ gore navedenih sredstava u dim
njak., potištuje naime takodjer požar, a sam dotični
predmet ođiupljuje padanjem goruću čadju sa stiena'
dimnjaka iii — kod naduvene Čadje — njene šupljine
izpunjava. Ako se taj postupak dakle nekoliko, puta
opetuje, te ujedno se svaki put dimnjak odozgor na
kratak čas začepi, to će požar u dimnjaku do mala
biti ugušen.
• Još nam preostaje osvrnuti se na jedno najjedno
stavnije sredstvo, poznato kao sveobći uztuk protiv
valre, naime vodu. "Akoprem je voda najbolje i naj
prikladnije sredstvo za gašenje vatre u obće, to ipak
za gašenje goruće čadje u dimnjaku nije osobito po
desna zato, jer lievanjem u dimnjak voda kod posve
okomitih stiena prolazi samo sredinom dimnjaka, a da
se stiena ih goruće čadje tek gdjegdje dotiče. Kod
koso gradjenih dimnjaka ulita se voda razlieva doduše
po doinjoj stieni dimnjaka, što je međutim samo ođ
slabe koristi, pošto se najviše čadje nakupi baš na
gornjoj stieni, pa je tuj i najjače užarena. Kad bismo
požar u dimnjaku htjeli vodom pogasiti, morah bi cteli
dimnjak napuniti vodom, što je opet nemoguće, jer
će voda na podnožju dimnjaka izeuriti, pa se tako
začadjanom vođom načini više štete, no koristi. Ali je
zato voda odmah u prvom početku zapaljenja čadje
u dimnjaku ipak vrlo shodno sredstvo za suzdržavanje
jačeg širenja požara u dimnjaku, osobito kod naslage
svjetle smolne čađje, što je proizvadja drvo, a za koju
znamo, da se u prvom razdoblju izgararanja jako na-
duva. Ualied laganog lievanja vode u dimnjak, i to
tako, da ulivena voda u širokom mlazu u dimnjak
pada, naduvena naslaga čadje upija naime vodu slično
mspužvi, pa se time nakvasi i tako sprieči ne samo. brzo dalnje zapalenje, već 9e i goruća čadja ugasi. Kod zapalenja naslage svjetle smolne čadje, što je proiz- vadja kameni ugljen, lievanjem se vode u dimnjak ne postizava tako povoljan uspjeh gašenja, i to zato ne, Sto se ta vrst čadje ne naduva, Naprotiv, ako se požar u dimnjaku već jače tazvio, to jest, ako se naslaga ove vrsti svjetle smolne čadje zapalila u oieloj duljini (visini) dimnjaka, može lievanje vode u dimnjak imati i zlih posijedica. Uslied silne vrućine naime, koja se izgaranjem- te vrsti čadje u dimnjaku razvija, pretvara se u dimnjak ulivena voda brzo u paru, koja lahko može i stiene dimnjaka rastjerati, to jest učiniti,, ,đa iste razpucaju. Isto je tako pogibeljno lievanje vode u dimnjak, kad je izgaranje čadje već . jenjalo, i to s razloga, što su stiene dimnjaka jako užarene, pa .lievanje vode u. dimnjak uslied naglog razhladjenja opeke može i opet prouzročiti razpucanje stiena dimnjaka. Uslied toga svega dolazimo do zaključka, d a . je . l i e van j e vo d e u d i m n j a k u s v r h u g a š e n j a i d a l n j e g š i r e n j a za .p a ,ljen e n a s l a g e č a d j e ■uputno s a m o o d m a h u p o č e tk u p o r o d i v š e g e p o ž a r a u d i m n j ai . u, d o Č i m ka d j e već za -
p a l e n j e č a d j e p r e u z e l o mah, n e , s a m o da j e b e z k o r i s t n o , već d a p a č e i š t e tno i opasno.
Time su nabrojena sva do danas poznata sredstva za ugušenja požara u dimnjaka. No kako razabiramo, nije nijedno osobito praktično i uspješno, jer ili ga u onaj čas, kad ga trebamo, nemamo odmah pri ruci, ili pak postoje razne potežkoće, koje nam prieče upo- trebiti ga. Pošto pak ne vješto i nespretno, gašenjfe požara u dimnjaku može imati i: vrlo zlih poslj/edicq,
mto je najuputnije, pustiti zapaljenu već naslagu čađje- u dimnjaku da izgori, pa posvetiti svu pažnju lih ograničenju požara, to jest, pređuzeti sve mjere opreznosti, da požar iz dimnjaka ne predje na svoju okolinu. Nakon prestalog ili ugušenog požara u dimnjaku treba sigurnosti i opreza vadi pređuzeti točnu pregledbu samog dimnjaka i njegove neposredne okoline na način, kako je to obširnije opisano , kod izpaljivanja dimnjaka.
Izpaljivanje dimnjaka.Da se pređusretne radjanje požara u dimnjaku,
imade se nastojati, da se naslaga svjetle smolne čadje, koja je tom radjanju požara povod, iz dimnjaka od*- strani. Ali pošto se ta vrst čadje ne samo na štiene dimnjaka čvrsto priliepi, nego se i u samu gradju stiene — opeku i žbuku — tako uvuče, da je nije moguće nikakovim alatom, što se u svrhu čišćenja dimnjaka upotrebljava, očistiti, to se imade odstranjenje svjetie smolne čadje iz dimnjaka pređuzeti na taj način, da se u samom dotičnom dimnjaku, u kojem se naslaga te vrsti čadje nakupila, naloži jača vatra, kojom se u dimnjaku nalazeća se svjetla smolna čadja zapali, uslied čega ista onda pođpunoma izgori. Taj način odstranjenja svjetle smolne čadje, iz dimnjaka naziv- Ijento „izpaljivanje (Ausbrennen) dimnjaka*1.
Izpaljivanje dimnjaka opasan je posao, za koji je potrebna posebna stručna sprema i vještina, pa ga smije preduzimati damo osposobljeni stručnjak dimnjačar i to samo tekom prije podneva, kad ne đuva jaki vjetar, ili za vlažnog vremena. Kod lahko upaljivim gradivom pokritih agrada pak najbolje u zimi, kad je krov kuće pokrit sniegom ili barom debljim mrazom.
236
Prije no što se sa izpaljivanjem dimnjaka započne, treba udovoljiti svira topoglednim oblastnim propisima, kao Sto su prijava o izpaljivanju dimnjaka redarstvu i vatrogastvu, da se time zaprieći uzbud na vatro. Nadalje imade dimnjačar izviditi, da li se u neposrednoj bližoj okolini dotične kuće, u kojoj se ispaljivanje dimnjaka preduzeti ima, ne nalaze sgrade ili ini predmeti, koji bi izpaljivanjem dimnjaka mogli biti ugroženi, da se zapale. U samoj dotičnoj kući imade dimnjačar da pregleda sve prostorije, kojima izpalit se imajući dimnjak prolazi, osvjedočiti se, da stiene dimnjaka nisu popucane ili da se u njima možda ne nalaze otvorene rupe. Pronadjene veće pukotine ili rupe na stienama dimnjaka treba žbukom, sadrom ili zemljom ilovačom dobro izmazati, odnosno zazidati. Opazi ii se — ili joto dimnjačaru možda već od prije poznato, — da je u stienu dimnjaka uzidana drvena građja, greda ili rožnica, koja bi se od razvite vrućine u dimnjaku zapaliti mogla, tada neka se takova drvena gradja ili. odstrani iz stiene dimnjaka ili barem drugim kojim shodnim načinom od zapalenja osigura, na primjer, da se dobro nakvasi vodom, u koju se svrhu — ako- je potrebno — oko grede izdube zidje tako, da se vodom do ugroženog mjesta doprieti može. Na tavan dotične kuće treba osobit obzir uzeti, te se poskrbiti i za dostatnu količinu vode. Ako su vratašca dimnjaka loša ili možda dobro ne zatvaraju, treba ih žbukom ili zemljom ilovačom omazati i tako nepropusnima načiniti. Predmete, ležeće oko’dimnjaka, valja odstranili« tako da je pristup dimnjaka sa sviju strana omogućen- Prozore na tavanu treba takodjer pomno zatvoriti. Kod većih kuća sa viSe spratova imade se na tavanu
237
postaviti jedna osoba (dimnjačarskog pomoćnika ili upućenog naučnika), kojoj je dužnost budno paziti na padanje iz dimnjaka izviru će užarene čadje. Ako je naslaga svjetle smolne čadje u dimnjaku već .deblja, a dimnjak prolazi kroz više spratova, tada nije uputcđ ćadju zapaliti od podnožja dimnjaka, nego se u tom slučaju izpaljivanje preuzimlje najbolje postepeno, od gore prema dolje, to jest, najprije se naloži vatra u dimnjaku u najgornjem spratu i to, ako ondje nema potrebnih vratašca, kroz dimovodnu ciev ložišta ili — ako i to nije moguće — kroz posebno u tu svrhu u dimnjak probušenu rupu, koja se odmah, čim se prelazi u niži sprat, opet zazidati ima. Ovo postepeno izpaljivanje dimnjaka preduzimlje se kod deblje naslage svjetle smolne čadje kroz više spratova vodećeg dimnjaka zato, da se dimnjak ne preobtereti plinovima i vrućinom, koja se prigodom izgaranja čadje razvija, te Sto bi moglo prouzročiti i razprsnuće stiena dimnjaka.
Tek onda, kad su sve mjere opreznosti predu- ete, naloži se vatra u dimnjaku. Kod suhe naslage vjetle smolne čadje bit će dostatno, ako se vatra u limnjaku samo neko vrieme podržaje slamom, papirom li strugotinama, ali kad je naslaga čadje u dimnjaku rlažna ili kod onakove, što je radja kameni ugljen, le će se moći ni duljim loženjem sa slamom postići iapalenje čadje, jer se ta vrst u obće dosta te2ko za- Dali. Nego tu treba u dimnjaku i dulje vremena ložiti iobrim suhim drvom, a najbolje je u tu svrhu uzeti ođpadke mehkog drva, kao daske od starih škrinja i slično. U početku nalaganja vetre u dimnjaku trebft osobito paziti na to, da se izprva u dimnjak ne naloii
238
previše goriva, jer se time može spriečitt promaja, aj prouzročiti prevelik razvitak plinova najedanput. U tom se slučaju onda iahko dogodi, da za'patenje veće- količine izlućujučih se plinova u nutrinji dimnjaka prouzroči rasprsnuće (eksploziju), koja tada plamen, a često i gorifo izbacuje iz dimnjaka i to na mješltt, od kuda se dimnjak upaljuje, pa tako iahko oprži i osobu (dim-, njačara), koja je nalaganjem vatre u dimnjaku zaposlena. Rada se već naslaga čadje u dimnjak« 2apa)?lat tada se prestane dalnjim loženjem, jer će se preostala, još nezapaljena čađja postepeno od dolnje već užarene zapaliti. Vratašca od dimnjaka na podnožju istoga ostave se otvorena, da što više svježeg zraka izgaranju tiadje priticati može. Pred ta otvorena vratašca dimnjaka valja staviti posudu s vodom, u koju se ođlup- ljena i na podnožje dimnjaka padajuća užarena Čadja. meće. Uputno je, osobito kod naslage svjetle smoine čadje, što je radja drvo, a koja se za svog izgaranja jako naduva, pa tako s utuje nutrinju dimnjaka i- time spriećava promaju, od vremena do vremena u dimnjak baciti po više komadića criepa ili opeke, koji svojim padanjem kroz dimnjak nešto od te nadavene čadje odlupe. Naravno, da se to pred uzet i može samo kod, okomito vodećih dimnjaka. Kod koso vodećih nije- uputno bacanje komadića criepa ili opeke'u dimnjak zato, jer se ti zajedno sa odlupljenom čadjom na zavoju stiena dimnjaka Iahko zaustave i tako dimnjak posve začepe. Kod koso vodećih dimnjaka kroz više spratova upotrebljava se u slučaju prevelikog ,s uženja nutrinje dimnjaka uslied naduvanja čadje na tankom lancu obješena željezna kruglja, koja se od vremena do vremena prema potrebi kroz dimnjak spušta. U,
mostalom, ako je promaja u dimnjaku dosta živahna, * najuputnije je pustiti,: da čadja mirno makar i polagano izgara.
Za vrieme dok čađja u dimnjaku izgara, imade dimnjačar više puta obići sve prostorije sgrade, kroz koje dotični dimnjak prolazi, te pri tom osobitu po-; zornost svratili na mjesta, kroz koja možda, prodire dim iz dimnjaka. Opaža li se, da dim prodire izpod' poda, tada se dimnjačar mora od vremena do vremena osvjedočiti, kakve li je naravi taj dim, to jest., da U dolazi kroz pukotine stiena iz nutrinje dimnjaka, ili- možda već od kakove zapaljene drvene gradje. Pri lom istraživanju dobro će poslužiti njuh. Đim od \z- srafanja čadje nije jedak i oslastnog je okusa, dočim je naprotiv dim • od izgaranja drvene gradje jecfak i malko gorkog okusa. U prvom slučaju neima još. ni-; kakove opasnosti, nu u drugom Slučaju siguran je znak, da se je u blizini dimnjaka naiazeća se drvena grad ja zapalila, pa treba odmah preduzeti gašenje, da se požar, dalje ne razširi.
• Digne li se za vrieme izpaljivanja dimnjaka najednom jaki vjetar, a u blizini se dotičnog dimnjaka- nalaze lahko upaljivi predmeti, kao slamom pokriter gospodarske sgrade, stogovi siena i t. d., kojima prveU' pogibelj, da bi se uslied od vjetra nošene,, a iz dimnjaka izviruće užarene čadje zapaliti mogli, tada se. imade gornje ušće dimnjaka prekriti gustom mrežom- od žice iii ako takove odmah pri ruci neima, sa mokrim gunjem ili vrećama, ali opet ne tako, da se dimnjak posve začepi-, već tako, da na jednoj strani ostane oš dosta veliki prostor, kroz koji plinovi iz dimnjaka- zlazrti mogu; Pred taj se. otvor stavi opet takav na-
Ž40
kvašeni predmet, u koji će se izviruća užarena čadja
zadjeii i donekle ugašena pasti ili opet natrag u dim
njak ili kraj istoga, gdje ju se onda odmah sa n pri
pravi i maj u ćora vodom lahko posvema ugasi.
Izgaranje čadje u dimnjaku može potrajati —
već prema tome, kajco je debela naslaga- čadje i prema
visini dimnjaka — po jedan, dva i viže sati. a uslied
toga opet kraće ili dulje vremena, dok se užarena
gradja stiena dimnjaka u toliko ohladi, da se teme
ljito čišćenje i konačna pregtedba dimnjaka preduzeti
može. Najuputnije je to čišćenje i pregleđbu tek izpa-
Ijenog dimnjaka preduzeti još tokom popodnera istoga
dana, Kako je pak čišćenje dimnjaka u tom slučaju
sporedna stvar, pošto se obavlja isto tako, kao i svako
drugo čišćenje, to ga zato nije ni nuždno posebno
opisivati, već ćemo se bolje osvrnuti na mnogo važ
niju pregleđbu dimnjaka poslije izpaljivanja.
Nakon što je izpaljeni dimnjak temeljito očišćen,
obadje dimnjačar još jedanput sve prostorije, kroz
koje dotični dimnjak prolazi. Tom pri!ikom opazit će
se u mnogo slučajeva, da su stiene dimnjaka znatno
toplije, no što su bile odmah nakon svršenog, izpalji-
vanja. Ta okolnost međjutim nije opasna, a dolazi od
tuda, što je toplina iz nutrinje dimnjaka prelazom pro
drla na vanjske strane stiene. Opazi li dimnjačar na
stienama dimnjaka veće pukotine, što su uslied ras
tezanja zidja povodom u dimnjaku izgaranjem čadje
proizvedene vrućine prouzročene, upozorit mu je na
to kućevlastnika ili njegova zamjenika, da ih ćim prije
izmazati dade, kako bi se time spriečilo prodiranje
vanjskog zraka u dimnjak Hi prodiranje piinoya iz
dimnjaka u dotičnu prostoriju. Osobitu pozornost valja
m■svratiti na drvenu gradju, nalazeću se tik «z dotični
dimnjak, napose pak na pod, i to opipavanjem poda
i njuhom, da li izpod poda možda ne prodire vonj
po paljevini drva. Primjeti li se, da je pod u blizini
dimnjaka neobično topao ili vruć, najuputuije je si
gurnosti radi pod na dotičnom mjestu otvoriti i dobro
vodom nakvasiti. Ako se pak ustanovi zapalenje grede
ili blazinice (Polsterholz), tada se' postupa, kako je to
opisano kod gašenja požara pod podom. No imađe
slučajeva, da se ni najpomnijom pregiedfoom okoline
dimnjaka nakon ispaljivanja ne može naći ma baž ništa, što bi moglo dati naslućivati kakovo zapalenje
drvene gradje, nalazeće se oko dimnjaka u pođu, pa
ipak se već Cesto sbilo, daje unatoč tome do takovog
zupalenja došlo, a izbilo je isto na površinu tek drugi
ili treći dan nakon obavljenog izpaljivanja dimnjaka^
Uzrok tome je istovjetan sa onim opisanim kod prpr
uzročenja požara uslied loše i pogriešno gradjenog
dimnjaka (vidi 3trana 184), kako to pokazuje slika 83,
primjer A, B i <7,. a razjašnjuje ga .sliedeći u praksi
zbivSi se slučaj: ' . " .
Dne 14. prosinca 1890. izpaljivan je u banskim
dvori ma u Zagrebu jedan iz prvog kata vodeći proi-
plazni dimnjak. Povod ispaljivanju toga dimnjaka bi<5
je taj, žto se u ložištima, koja su u nj svedena, mnogo
ložilo bukovim drvom, od čega se u tom dimnjaku
nakupila znatna naslaga svjetla smolne čadje. Uz to
bio je taj dimnjak na prelazu izmedju prvog kata i
tavana tako s užen, da nije bilo moguće provući se
kroza nj i očistiti ga. Samo izpaljivanje toga dimnjaka
preduzeto je gore spomenutog dana oko 9 sati u jutro,
a dovršeno bez ikakovih đalnjih potežkoća oko 12 sati16
242
o podne. Poslije podne istog dana oko 4 sata predu- zeto je čišćenje i točna pregledba dimnjaka i okoline ma, te se nije baš na nijednom mjestu opazilo ništa, što bi naslućivati dalo kakovo zapalenje drvene gradje oko dimnjaka.
Dne 17. prosinca oko 4 sata u jutro probudio nas je vratar banskih dvori i pozvao, da odmah do- djemo onamo, je r da se ondje porodio požar. Đošav na lice mjesta nadjosmo, da se je požar porodio na tavanu kraj dimnjaka, koji je dne U . prosinca izpaljen. Požar se jur toliko razmahao bio, da je već i ustroj krovišta kraj dimnjaka zahvatio bio. Nakon što je požar uz pripomoć služinčadi ugušen, ustanovljeno je , da se požar porodio uslied toga, što su neke grede u podu, odnosno stropu izmedju prvog sprata i tavana ćelom bile uzidane u stiene dimnjaka, i to baš na onom mjestu, gdje je dotični proplazni dimnjak s užen bio. Pod tavana naime — odnosno strop prvog kata — gradjen je po starinskom sustavu, tako da su drvene grede u stropu smještene jedna tik druge, tako zvani pod — strop — od greda (Balkenđecke-Trambođen). Iz nutarnje strane dimnjaka pak — kako se to tek kasnije ustanoviti dalo — bile su grede obložene ope- kama postavljenima na kanat (Kantziegel). Sljubnice naravno nisu bile izmazane, već izpunjene naslagom svjetle smolne čadje. Za izgaranja ćađje u tom dimnjaku zapalila se naravno i čadja, nalazeća se u sljub- nicama opeke, odakle je vatra onda doprla i do čela greda, te iste zapalila. Da tako zapaljene grede nisu odmah ja če planule, uzrok je u tome, što je nad gredama bio '20 cm. debeli sloj sabite zemlje ilovače, koji je naravno priečio pristup zraku, a ujedno i pro
243
diranje dima na površinu, po čemu bi se to zapalje- nje greda odmah bilo moglo opaziti. Uslied toga bivalo je izgaranje greda samo njihovom sredinom — srcem — , a razvijajući se dim i toplina izlazili su istim putem, kojim je uzsliedilo i zapaljenje, naime kroz sljubnice opeka u dimnjak. Kad su sloj zemlje ilovače i nagorjele grede odstranjene, ustanovljeno je , da su neke grede bile već u duljini od kojih 4 do 5 metara nagorjele i to samo u sredini — sreu —, dočim su ostale grede naokolo od požara ostale posve netaknute, što je napokon i lahko shvatljivo, kada znamo, da od nikud nije mogao priticati svježi zrak, koji je za razvijanje požara neobhodno potreban. Tek u neposrednoj blizini stiene dimnjaka bile su grede u cielosti nagorjele i odatle je onda izbio požar na površinu poda tavana, zahvativ odmah ujedno i ustroj krovišta.
Prema tome trebao je dakle taj u podu porodivši 9e požar od izgaranja čadje u dimnjaku preko 80 sati, dok je napokon izbio na površinu, da se ga moglo opaziti. Takovih slučajeva dešava se u praksi prigodom izpaljivanja dimnjaka dosta često, a uzrok im je već prije opisana pogriešna gradnja dimnjaka i smješlenje nezaštićenih greda tik uz ili u stiene dimnjaka.
Mnienje, da je izpaljivanje dimnjaka štetno ne samo po dotični dimnjak, već i po dotičnu sgradu, jer da uslied vrućine, koja se izgaranjem zapaljene naslage svjetlo-smolne čadje u dimnjaku razvija, stradaju stiene dimnjaka time, što popucaju, te da se iz- paljivanjem dimnjaka vrlo često prouzročuje požar u podu, čime se opet nanaša znatna šteta, nije opravdano. Naprotiv, češće izpaljivanje dimnjaka znatno
244
povećaje sigurnost protiv požara, jer se izpaljivanjem dimnjaka staje na put požarima, koji su doduše posve istovjetni sa izpaljivanjem dimnjaka, ali su ipak u toliko opet različni, što kod izpaljivanja naslagu svjetle smolne čadje u dimnjaku dimnjačar zapali u zato sgodno vrieme, a uz predhodno preduzeće svih potrebnih mjera opreznosti u svrhu zaštite protiv Sirenja požara, dofiim kod požara u dimnjaku zapalenje naslage čadje biva iz već prije opisan/h uzroka posve samotvorno, i to u najviše slučajeva baš za vrieme jačeg vjetra ili bure, kad je po^ibelj širenja požara najveća, a'budući da to ujedno biva i nenadano, zato i prouzročuje .uzrujanost i stravu stanara dotične i susjednih kuća, pogotovo, ako se požar u dimnjaku desi u noćno doba. Naprotiv pak, kad se izpaljivanje dimnjaka obavlja poslovno, to se od ukućana na isto osvrće samo po koji znatiželjnik i taj se posao obično obavi bez ikakvog uz- rujavanja, jer se ukućani pouzdaju u vještinu i spremu stručnjaka dimnjačara, komu je taj posao povjeren. Mnienje o štetnosti izpaJjiranja dimnjaka neopravdano je tim više, što se baš radi propusta potrebnog izpaljivanja u dimnjaka svakim danom sve to više naslage svjetle smolne čadje nakuplja, koja, pošto se ne da drugim načinom, već jedino izpaljivanjem iz dimnjaka odstraniti, a ne da se takodjer ni najmarnijim i čestim čišćenjem kraj stanovite vrsti goriva njeno radjanje zapriečiti, neprestano ugrožava dotičnu i susjedne kuće požarom, jer će se napokon prije ili poslije kod jačeg loženja ipak sama od sebe zapaliti, ili — ako se to ne zbude — tekom godina nutrinju dimnjaka tako 5 uziti. da će dotični dimnjak postati sasma neupo- rabiv. Kad je tome tako, onda je svakako uputnije i
msa .manjom štetricžću po stiene dimnjaka skopčano, ako se naslaga svjetle smolne čadje iz .dimnjaka; odr strani izpaljivanjem, dok je naslada te. čadje joS tanja, jer tada njeno izgaranje ne će dugo potrajati, a ne će ni tolik« vrućinu razvijati, koja bi prouzročila jače raztezaoje (pucanje) siiena dimnjaka. I obzirom na radjanje požara pod podom izpaljivanje je dimnjaka shodno zato, što se izpaljivanjem, ako je dimnjak loše i pogriešno građjen, takav požar upravo upriličuje, što p svakako opet bolje i sigurnije, da se to sbude prigodom ispaljivanja, koje se obavlja uz prije predu- zete mjere opreznosti u pogledu đafnjeg širenja požara, nego da se to sbude nenadano i samo od sebe, što će- se napokon, ako se izpaljivanje propusti,' prije ili poslije svakako ipak sbiti.
Opredieljeno vrieme. a kojem je potrebno dimnjak izpaliti, ne da se unapred ustanoviti, jer to ovisi 3 sporijem ili bržem načinu tvoritbe naslage svjetle smolne čadje, a ovo opet u prvom redu o količini i vrsti goriva, kojim se loži, zatim o promaji u dimnjaku i inim prije već opisanim okolnostima, koje su stvaranju svjetle smolne čadje povod. Nije uviefc baš ni lako iahko ustanoviti, da li je potrebno fcoji dimnjak izpaliti ili ne, pa se kod toga ustanovljenja lahko može i najsposobniji siručnjak (dimnjačar) prevariti. Osobito se to laliko dogodi kod dimnjaka, koji prolaze kroz vise spratova kuća, a pogotovo, ako iz različitih spra- tora vode- ložišta u jedan te isti zajednički dimnjak, i to zato, je r se riedko kada u svim ložištima, što su u takav zajednički dimnjak svedena, loži jednakom vrsti goriva, pa se uslied toga obično u svakom medju- spratu nutrinje dimnjaka radja druga vrst čadje, i to
246
u doJnjeiu — najpristupačnijem zapalenju — ponajv še svietla stnolna, u srednjem tvrda, a u najgornjim đie- loviiria dimnjaka prašnata naslaga čađja. is<o se sbiva i kod dimnjaka, u koje su svedena po više ložišta (2 do 4) ma i iz jednoga samo sprata. Kod normalno građjenih proplaznih dimnjaka dade se vrst u d im njaku n aJazeće se naslage čadje labko ustanoviti, je r prigodom čišćenja dimnjačar dimnjak propuzava, te pri tom ili vidi ili' napipije ondje nalazeći! se vrst čadje. No kod ruskih je dimnjaka ustanovljenje u dimnjaku nalazeće se vrsti čadje mnogo teže, dapače i nemoguće zato, je r ruski dimnjaci imadu obično samo jedan otvor, kroz koji se u mitrinju dimnjaka vidjeti može, i to vratašca, kroz koja se obavlja čišćenje dimnjaka. Pošto se pak ova vratašca redovito nalaze na najgornjem đielu dimnjaka — na tavanu — to se tako^jer samo najgornji dio dimnjaka iztražiti može, đočim bi se dolnji dio dao iztražiti na taj način, da se u dimnjak spusti električna žarulja ili zapali m agnezij i time nutrinja dimnjaka razavietli, te prom otri pomoćju na podnožju dimnjaka (Ausmvindung) um etnutog zrcala. No takova pomoćna sredstva za istraživanje nutrin je dimnjaka riedko su kada pri ruci, pa se i željena svrha s istima postizava samo kod posve okomito građjenih ruskih dimnjaka.
Po samoj čađji, iavađjenoj iz podnožja dimnjaka nakon obavljenog čišćenja takodjer se riedko kada dade sa sigurnošću ustanoviti naslaga svietle smolne Čadje u dimnjaku xato, jer lu nalazimo samo prašnatu 1 tvrdu čadju, koja se čišćenjem odstraniti dade, ali svjetle smolne čadje — ako se ista i nalazi u dimnjaku — fieđfco kada ćemo med ovom naći. je r se ta,
247
kako je poznato, običnim čišćenjem ne da sa stiena dimnjaka odstranti.
T a netom opisana okolnost često dovadja dimnjačara u bludnju, te propusti preduzeti izpaljivanje takovog dimnjaka, pošto drži, da se u istome nalazi samo naslaga prašnate ili tvrde čađje, koju dim njačar i onako očisti, a ■ kad* .tamo, to se u tom dimnjaku nalazi i naslaga svjetle smolne čadje, koje dim njačar u tom slučaju naravno ne može vidjeti. Uslied toga se lahko dogodi, da se u takovom dimnjaku i odm ah poslije obavljenog Čišćenja porodi požar, što je napokon lahko shvatljivo, kada znamo, da je dim njačar mogao očistiti samo lagtje odstraniti se dajuću praš- natu i tvrdu Čadju, dočim je baš najopasnija vrst svjetle stnoJne Čadje ostala i nadalje u dimnjaku.
Da se pak izbjegne radjanju požara u dimnjaku kojemu povod može biti netom opisana okolnost, to jest, da dimnjačar pođpunom sigurnošću ne može ustanoviti u njem nalazeću se vrst čadje, :najuputnije je, takove dimnjake od vremena do vremena izpaliti, Iz- paljivanje dimnjaka ne smije se ipak preduzeti kada god, već treba za taj posao sigurnosti radi izabrati sgodno godišnje doba. Ljeti može se izpaljivanje dimnjaka preduzeti samo za duljeg kišovitog vremena, Najagodnije godišnje doba za izpaljivanje dimnjaka jest jesen, jer se tada tim poslom dimnjaci ujedno priprave za bezpogibeljno jače loženje zimi.
U slučajevima, gdje je izpaljivanje dimnjaka skopčano sa očitom pogibelju širenja požara, kako je to primjerice u mjestima, gdje su kuće pokrite slamom iii šinđrom, preduzimlje se izpaijivannje uz osobiti oprez samo u zimi, kad su krovovi pokriti sniegom
ili barem debljim mrazom. Ustanovi )i dimnjačar, da
se u kojem dimnjaku nakupilo svjetle smolne Cadje,
koju treba ispaliti, a taj mu posao iz bud kojeg raz
loga nije moguće odmah obaviti, tada tfeba da o tome
obaviesti sve ukućane, čija ložišta u dotični' dimnjak
uvir« i upozoriti ih na to, da prigodom loženja u lo
žište ne trpaju najedamput preodviše goriva, čime bi
se moglo prouzročiti samotvorno zapalenje svjetle-
smolne čadje u dimnjaku. Ali imade i takovih sluča
jeva, gdje tvoritba svjetle smolne čadje u dimnjak«
tako brzo napreduje, đa se bez -pogibejji sa mo tromog
zapalenja ne može do stanovitog za izpaljivanje shođ-
nog doba čekati. U takovim se slučajevima izpaljivanje
preduzimije čim prije, a uz uporabu svih pređhodnih
mjera opreznosti, koje su opisane za ograničenje .po
žara u dimnjaku na strani 236.
Iz maziva nje dimnjaka.Vrlo trošni stari i popucani proplazni dimnjaci,
u kojima se nakupila naslaga svjetle smolne čadje,
ne mogu se izpaljivati, jer prieti pogibelj, da im stiene
aslied razvitka vrućine posve razpueaju, pa da se time
prouzroči brzo dalnje širenje požara. Isti slučaj jeste
i kod proplaznih dimnjaka, koji su gradjeni iz dasaka
ili pletera. Budući se pak naslaga svjetle smolne čadja
drugi® načinom odstraniti ne da, nego izpaljivanjem,,
to se takav dimnjak, da se izbjegne samotvomom
zapalenju i lime ujedno uništenju dotične sgrade po
žarom, iz nutra u cieloj visini izmaže {Ailsschlemen-
Auspatschokiren) sa l/8 do 1 cm. debelim slojem ilo
vače, .kojoj se pridoda nešto pepela, a razredi jako
zasoljenom vodom. Tim se izmazivanjem prekrije sloj
348
muslage švjetle smolne čadje i odkloni njeno zapalenje.
Sliedeća radjajuća se naslaga smolne ćadje nakupit će-
ae opet na tom sloju ilovače, koji se onda prema- po
trebi zajedno sa na njem nakupljenom naslagom čadje
grebijicom od stiena dimnjaka ostruže, što je lahko
izvedivo, a zatim se izmazivanje dimnjaka opet ponovi.
Pređuzeti ponovno izmazivanje dimnjaka prije, no što
se prvažnji sloj ilovače ukloni,, nije uputno, jer bi se
time ~ ako se to više puta ponovi — dimnjak u svom
promjeru jako s U2io, pa )>i s vremenom postao ne-
uporabiv. Osim toga neodstranjenje prvobitnog sloja
ilovače požarnu pogibelj samo još povećaje, pošto uslied
usisanja svjetle smolne Čadje i sam sloj ilovače postaje
goriv. Samo se pak po sebi razumieva, da se to iz
mazivanje dimnjaka dade izvesti jedino u proplaznim
•dimnjacima, dočim je to izmazivanje kod uzkih ili rus
kih dimnjaka nemoguće, jer se dade samo rukom oba
viti. No imađe takovih i ruskih dimnjaka, u kojima
se nakupila naslaga svjetle smolne čadje, koji se radi
trošnosti ispaljivati ne mogu, pak je tada najuputnije,
takav trošan dimnjak sasma srušiti i iznova ga izgra
diti. Trošak rušenja i novogradnje dimnjaka svakako
će biti znatno manji od štete, što je može takav dim*
njak samotvornim zapalenjem čadje — što će se prije
ili poslije ipak sbiti — te uslied toga eventualno dal-
njim širenjem požara prouzročiti.
Rasprsnute (exDiozija) plinova u dimnjaku.
Rasprsnuće plinova, proizvedenih izgaranjem gori
va u ložištu, broji medju najneugodnije pojave, naročito
ti glinenim pećima, gdje je to rasprsnuće plinova obično
250
skopčano ujedno i aa manjim ili većim razorenjem peći.
Stanbene se prostorije pri tom zasmradjuju čadjom,
pepelom i dimom, a stanari, kao i prizvani pećar i
dimnjačar stoje pred učinkom ove pojave zbunjeni i
bez pomoći. K toj yeć prouzročenoj Šteti pridolazi joS
i potežkoća raztumačenja postanka te pojave, pa se
uslied toga cieia krivnja obično svaljuje na pećara i
dimnjačara. Obćinstvo naime predmnieva, daje rasprs
nute piinova u peći posljedica ili nepravilne gradnje
ložišta ili lošeg čišćenja istoga. Ali krivnja u tom slu
čaju nije ni na pećaru, ni na dimnjačaru, već napro
tiv na osobi, koja je. tu pojavu — dakako neznalice
i nehotice — izazvala nepravilnim ili nespretnim dvo-
renjem — loženjem — peći.
Kako dakle nastaje rasprsnuće plinova u peći?
Za razjašnjenje tog pitanja poslužit ćemo se slje
dećim jednostavnim pokusom: Uzme se jedan stakleni
valjak, 36 cm', visok, a 4 do 5 cm. širok, sa obrušenim
rubom. Taj se stakleni valjak napuni razsvjelnim plinom
i pokrije staklenom ploćom. Zapalimo Ii — nakon što
smo odmakli rečeni poklopac — taj razsvjetm plin u
valjku gorućom žigicom, vidjet ćemo, kako taj plin
tamno-modrim i žuto-crvenkasfcžm rubom omedjenim
plamenom izgara. Napunimo li pak taj valjak samo
do polovice razsvjetnim plinom, a preostalu polovicu
zrakom, pa to dvoje — nakon što smo poklopcem
pokrili valjak — gibanjem istoga amo tamo dobro
promješamo — jer bez dobrog proraiešanja pokus ne će
uspijeti — pa tu mješavinu plina i zraka onda zapa
limo, to će iata izgorjeti liepim svjetlo-modrim pla
menom.
251
iste se pojava pokazuju, ako se l/3 do % raz-
svjetnog plina pomiješa sa % do 7/» zraka.
No pomiešanjo li u staklenom vajjku dobro V«
msvjelnog plina sa % zraka ili l/,c plina sa %« zraka,
io će u obim slučajevima ta mješavina razsvjetnog
plina i zraka, ako joj ae gorućom žigicom približimo,
prouzročiti rasprsnuće — explo2iju — popraćenu sa dosta
žestokim praskom. Ako pak pomješamo samo Vi 2 raz~ svjetnog plina sa n/12 zraka i tu mješavinu zapalimo,,
vidjeti ćemo, da će plin tek jedva htjeti goriti, a o-
kakovom rasprsnueu — exploziji — više ni traga neirna.
Iz toga pokusa dakle razabiremo, da rasprsnuće
razsv je tnog p l ina može nas tup i t i samo onda,
kad se izv je s tna ko l i č i n a p l ina sa isto tako
izv je s tnom ko l i č i n o m zraka podpuno po-
mieža i ako za z apa len je te m je šav ine zraka
i p l i n a odgova r a ju ća tem p e ra tu r a vlada.
Istim načinom, kako se razvija pojava rasprsnuća
razsvjetnog plina u staklenom valjku, razvija se i
rasprsnuće plinova u peći. Razsvjetni plin proizvod je-
suhe destilacije kamenog ugljena, koji se u plina
rama u tako zvanim „retortama" proizvadja. Kameni
se naime ugljen u užarenim retortama grije, uslied
čega se razvijaju katranom zasićene pare, koje se onda
čiste i u plinske kotlove utiače, od kada se napokon
pomoćju željeznih eievi u naše stanove dovode.
Kad mi u našoj peći na žeravicu naložimo ka
meni ugljen, tada se taj ugrije i izlučuje isto onakove
plinove kao i onaj u retortama plinare. Razlika je
samo 11 tome, što plin, razvit u našoj peći — pošto
nije posebno čišćen — sadržaje znatno više katrana
i drugih lahko upaljivih sastojina, što, mimogred budi
spomenulo, smanjuje visinu potrebne zapaljujuće tem
perature. Kad bismo sa neočišćenim plinom iz naše
peći preduzeli iste pokuse, kao što smo to učinili
sa razsvjetnim plinom, tada bismo opazili i posve istu
pojavu, to jest, da samo izvjestna količina zraka {8
do 1 { dielova), dobro promješana sa plinom, kod
izvjestne zapaljujuće temperature (500 do 700 C°)
proizvadja rasprsnuće — exploziju. Bude li previše ili
premalo zraka plinu primješano ili je temperatura za
zapaljenje prenizka, tada rasprsnuće ne može uzsliediti:
Pošto se pak u praksi dosta riedko kada desi,
da se za vrieme raztvorbe — suhe {destilacije —
kamenog ugljena u našoj peći baš i potrebna količina
zraka nalazi, a riedko 3e kada ujedno desi i to, da
u času, kada se ta umjetna mješavina plina sa zrakom
U peći nalazi, i za zapalenje potrebna temperatura
vlada, to se uslied toga rasprsnuća — explozije — peći
u mnogo manje slučajeva dešavaju, no što bismo to
u prvi mah, razmatrajući prije opisane pokuse, i oče
kivali. Kad bi pak za tok rasprsnuća plinova bilo sve«
jedno; u kojoj se god količini plin sa zrakom mteša,
tada mi naših peći u obće ne bismo mogli rabiti, jer
bi svaki čas uzsliedilo rasprsnuće plinova, a time ujedno
i manje ili više razorenje peći. Iz toga sijedi, da za
rasprsnuće plinova u peći trebaju ove dvie predpostavke:
1. Plin u peći mora da se nalazi u rasprsnućem
— explozivnom — stanju.
% Temperatura, potrebna za zapalenje toga plina,
treba da je postignuta tek za vrieme, kad su već svi
šuplji prostori peći sa rasprsnućom — explozivnom
— mješavinom plina napunjeni.
252
Sliedeći primjer neka služi tim predpostavkattia
za razjašnjenje;
Na naravnom roštilju nalazeću se žeravicu u peći
nasiplje se najedanput toliko kamenog ugljena, da je-
cieli roštilj slojem ugljena prekrit i da se od žeravice
ništa više ne vidi. Uz to se ali vratašca pepeonice
ostave otvorena. Žeravica će u tom slučaju nad njom
ležeći kameni ugljen ugrijati, uslieđ čega će se razviti
plinovi, koji se uslied promaje mješaju sa zrakom, što
kroz pepeonicu i roštilj u peć struji, te tako napune
cieli nutarnji prostor iste. U početku razvije se mnogo
plina, koji je protiv dovodjenoj količini zraka pretežan.
No čim to grijanje ugljena dulje traje tim to izluči
vanje plina postaje sve to manje, dočim strujenje zraka
kroz roštilj ostaje približno isto. Tima se dakle pri
bližavamo stanju, u kojem mala količina plina stoji
protiv veće količine zraka (vidi prijašnje pokuse). Sad
ali to posliednje stanje nastupa bafl u doba, kad že
ravica pomalo progorjeva sloj ugljena i time imademo
sa dalnjim čimbenikom, to jest sa zaptđjujućom tem
peraturom računati. Prodre li nakon izlučenja plinova,
dok su još šuplji prostori peći (ognjište i dimovodi)
izpunjeni rasprsnućim piinorn (t. j. malo plina pomiešano
sa mnogo zraka) plamen kroz nasipano gorivo (kameni
ugljen), tada je rasprsnuće — explozija— gotova stvar.
Srećom sbivaju se takova rasprsnuća u peći i inim
ložištima dosta riedko, a to zato, jer se za rasprsnuće
potrebita sastavina zraka i • plina, kao i bezuslovnb
potrebita dobra njihova mješavina, a još više zapa
njujuća temperatura, kako je to već prije spomenuto,
tek samo slučajno istodobno sastaju.
25*
Iz prednaveđenog dolari se do naravnog zaključka,
da je za odvraćanje rasprsnuća plinova u peći potrebnot
Da se izbjegne razvitku više temperature u
-ognjištu peći ili
2. da se ne proizvadjaju u peći rasprsnuće — ex-
pjozivne — količine plina.
Prvo nije moguće, jer već u načelu samog lo
ženja, odnosno izrabe goriva leži proizvadjanje čim
viših temperatura, što obično dostižu visinu od 1.000
do 1.250° C. No moguće je posljednje. Evo zato dva
primjera: Vraćamo se opet našem prijašnjem pokusu
i ložimo peć. Sad ali ne bacamo bezobzirno svježi
kameni ugljen na žeravicu što se na roštilju nalazi,
već jedan dio ove najprije potisnemo na stražnju stranu
roštilja, a na prednju stranu — prema vratašcima lo
žišta — naspemo ugljena. Može da se naloži dosta
ugljena, ali ipak samo toliko, da stražnji dio žeravice
ostane prost — neprekrit ugljenom. Kad se sada uslieđ
vrućine žeravice iz ugljena opet razvijaju plinovi i
dovadja svježi zrak, .tada će se ti proizvedeni plinovi,
pomiešani sa zrakom, na otvorenoj žeravici s mjesta zapaliti, pa će tako, tvoreći plamen, već u ognjištu
izgarati i davati osim svjetla još i toplinu. Iz toga
postupka loženja peći vidimo, da — ako se stvar udesi
tako. da se plinovi odmah nakon njihovog razvitka
još u samom ognjištu sažgu — se ne može desiti, da
se ložište napuni još neizgorenim plinovima, pa je
uslie.d toga i rasprsnuće - explozija -sasma izključena.
Drugi postupak loženja, kojim se sprečava rasprs
nuće plinova u ložištu, jeste taj, da se na dobro pro
čišćeni roštilj saspe najprije kameni ugljen, već prema
tome, koliko je za dulje izgaranje potrebno, po prilici
255
<5 do 10 kg. Na taj sloj kamenog ugljena naslaže se
tada drvo, koje se podpali. Takav postupak loženja
upotrebljava se kod peci sa trajnom vatrom (Đauer-
branđoffen), a budući ovdje gorivo izgara od gore
prema do!je, pa uslieđ toga izlučujući se plinovi mo
raju prolaziti kroz žeravicu ili plamen, gdje od na ah i
izgaraju, to je u tom slučaju rasprsnuće plinova tako-
djer sasma izklj učeno,
U novije doba rabe se u gradovima u kućanstvu
uz obična kućna ložišta mnogo još i takova, koja se
lože razsvjetnim plinom, kao što su plinske peči za
grijanje soba (GasSffen) i plinske peči za grijanje vode
za kupelj (Gasbadeoffen). Obe ove vrsti ložišta plinom
treba da imađu za odvod izgaranjem plina istrošenog
zraka i proizvedenih plinova (ugljične i sumporne ki
seline) odvodni kanal, isto kao i svako drugo obično
ložište. 17 novogradnjama, za koje se već u napred
znade, đa će se u njima smjestiti ložišta plinom, grade
se ža tu vrst ložišta odmah i posebni dimnjaci. No u
starijim sgradama ili i u novima, u koja se tek na
knadno smještuju ložišta plinom, obično postavljao (mon-
teur) takove loži šine naprave odvodnu ciev ložišta pli
nom svede u koji mu drago prvi pri ruci već posto
jeći dimnjak, bez. obzira na to, da li u taj dimnjak
vode još i druga kakova obična ložišta ili ne. To vo-
djenje ložišta plinom zajednički sa običnim ložištima
u jedan te isti dimnjak može imati vrlo pogibeljnih
posljedica.
Treba naime uzeti u obzir, da već kod samog
zapalenja plina; to jest, kad pipac plinske devi otvo
rimo i primaknutom gorućom žigicom zapaljujemo plin,
dosia toga još neizgorenog plina odlazi u dimnjak-
256
pošto je baš nemoguće, đa sva u taj tren iz cievi iz-
viruća količina plina izgori. Uzmel i se pak u obzir jo&
i ta mogućnost, da se nakon uporabe pipac plinske cievi
možda dobro ne zatvori ili — što se kod starije, dulje
vremena u porabi stojeće plinske naprave lahko do -
jrađja — da je taj pipac pokvaren pa propušta plin,,
ma da je na oko dobro zatvoren, to u obim ovim
slučajevima plin iz cievi struji u dimnjak. Ako je lo
žište plinom svedeno u lih samo za nj odredjeni dini*
njak, to jest. ako u taj dimnjak ne vodi i ostalo koje-
obično ložište, pa pređpostavfjajući, da je dotični dim
njak u podpunom redu (da nije začepljen), tada to-
strujanje plina iz cievi kroz dimnjak ne će imati dal-
njih ozbiljnih posljedica, osim što će dotična stranka,
na takav način bezkoristno strujeći plin morati platiti
kao potrošak. No druga je stvar, ako u dotični dim
njak vodi još i drugo koje ili više običnih ložišta, U
tom se slučaju u dimnjaku naravno nalazi i naslaga
čadje, koja — bila ona koje mu drago vrsti — imade-
to svojstvo, da taj izvuući msvjetni plin upija i njime-
se zasićuje. Ovako razsvjetnim plinom zasićena naslaga
čadje u dimnjaka vrlo se lahko prigodom jačeg loženja
u ložištu zapali, te izgara, proizvadjajući jaku vrućinu*
pa se na taj način rađja požar u dimnjaku sa već prije-
opisanim opasnostima.
Kako se povodom rasnih već u II. dielu ove-
knjige opisanih okolnosti, koje moju biti uzrokom ne
pravilnom funkcioniranju dimnjaka, lahko dogodi,
đa iz plinske cievi ložišta plinom izvirući razsvjetni
plin ne može iz dimnjaka izticati, jer ga u tome možda
prieči štetni upliv vjetra, s u ženo gornje ušće dimnjaka
i t d., to se u tom slučaju događja, da se ne samo
257
cteli dimnjak napuni razsvjetnim plinom, već taj plin
dapače dopire i a koje u dotični dimnjak vodeće obično
ložište. Naloži li se. pak onda u tom razsvjetnim plir
nom napunjenom ložištu vatra, to će bezuvjetno uz«
sliediti i naglo zapalenje plina ne samo u ložištu, već
i u dimnjaku, pa tako nastaje rasprsnuće — explozija —,
koja može prouzročiti i morenje dotičnog ložišta, a
popraćeno je obično još i zapalenjem u dimnjaku na-
lazeće se naslage čadje. *
S toga razloga najuputnije je, da se ložišta plin
nom svedu u poseban dimnjak, u koji ne vodi nijedno
drugo obično ložište. Uputno je to već i zato, što sit
ložišta piinom uredjena tako, da sa uvjek otvorena,
uslieđ čega neprestano svježi zrak struji a dimnjak,
te ga time obladjuje, što opet samo štetno djeluje
na promaju u dimnjaku, a donosi sobom kao posljedicu
nepodpuno izgaranje goriva i radjanje veće količine
naslage čadje u ložištu i dimnjaku.
LoSiStna naprava kao uzrok otrovanja plinom.
Dok za vrieme izgaranja u ložištu ugljiku, naia~
zećem se u gorivu, dosta zraka priticati može, radja
se u ognjištu ložišta ugljična kiselina. Ako pak za
vrieme izgaranja u ognjištu ložišta vlada oskudica svje«
teg zraka, tada se u ložištu radja vrst plina, koji se
zove jugljun* ili ugljični kis (Kohlenoxid). Taj plin
užasan je otrov, pa je njegova opasnost po čovječji
život još uvećana time, što; je bez boje i mirisa, te se
u zraku, kojega uđišemo, ne može ni osjetiti. Pa ipak
već i posve mala količina toga otrovnog plina, poraie*
n
258
šana sa zrakom, može da prouzroči smrt čovjeka.
Prema sada u zaanosti postojećem nazoru, već sasto-
jiria t :5 do 3:5 dielova ugljuna na 1.000 prostornih
dielova zraka prouzrokuje kod čovjeka pomaljanje bo-
lesti, a sa stoj ina od 5 :0 dielova ugljuna na i.000 pro
stornih dielova zraka svršava brzo smrću čovjeka
iislied otrovanja. Otrovan! često u obće ni ne opaža,
da je tim plinom otrovan. Čovjek se obično samo
ujedanput sruši. Gdjekad pokazuju se i znaci poku
šaja domašiti se vratiju iii prozora, dočim kratko vrieme
prije toga čovjeka napadne stezanje srdca i mučnina.
Ako je samo mala količina Ugljana sadržana u zraku,
što ga udišemo, tada to otrovanje prolazi laganije.
Najprije započne glavoboljom, onda sliedi bezsviestica,
iza koje konačno nastupi smrt.
Ako je ložištna naprava u redu, to jest, ako ista
pravilno funkcionira, onda je svaka mogućnost otro
vanja ugUunom izključena. a to zato, jer se u ložištu
za dobre i živahne promaje za vrieme izgaranja u obće
ne radja ugljun, voć samo ugljična kiselina, koja je
doduše takodjer otrovni plin, no isti se uBiied živah-
nosti promaje odmah iz ložišta kroz dimnjak odvodi
u. zrak. Ali u ložištu, kojega je pravilna djelatnost
spriečena kojim od u ii. die!u ove knjige opisanim
uzrokom, vazda je uslieđ pomanjkanja odgovarajuće
promaje ujedno i oskudica na dovodu syježeg zraka
izgaranju goriva, Stoje povod, da se u ognjištu ložišta
radja ugljun. Pošto pak uzrok nepravilne djelatnosti
ložišta ponajviše leži dalje od ognjišta, naime u di-
rnovodima ili dimnjaku, to je posve naravno, da u
ognjištu radjajući se otrovni ugljun ne može putem,
kojim h> vi pravilu morao, izlaziti iz ognjišta, jer mu
mtuj zakrćuje prolaz ista. ona zaprieka, koja je povod
nepravilne djelatnosti dotičnog ložišta i radjanju !.;g!juna.
Zato si taj plin traži izlaz iz ložišta drugim kojim pu
tem. nalazećim se pred ovom zaprekom, kao na pri
mjer kroz vratašca za dovod goriva ili kroz ona na
pepeonici, kroz pukotine ili režke na stienama ložišta,
a u pomanjkanju takovih i nepropušno zatvorenih
vratašca dapače i kroz šupljinice (pore) gradje, iz koje
je ložište gradjeno.
Najčešći uzrok otrovanju ugljunorn jeste u dimo-
vodu ložišta smješteni zasun (Schieber), koji služi u
svrhu reguliranja promaje u ložištu. Radi toga ugra
đivanje je zasuna u sobne peči obtastno zabranjeno.
Ta obfasina zabrana ugrađjivanja zasuna u dimovode
sobnih peći obzirom je na mnoge sbivše se već ne-
sreće otrovanja ugjjunom posvema opravdana, samo
Sto se na žalost svuda ne provadja. U koliko se pak
i provadja, to većim dielotn štiti samo pučanstvo sred
njih i imućnijih slojeva, kojima materijalne prilike do
zvoljavaju, da si mogu urediti bar jednu ili dvie sobe
posebno za spavanje. Siromašnije slojeve pučanstva
kao i veći dio seljačkog stališa ta oblastna zabrana
ugradjivanja zasuna u đimovode ložišta ne štiti od
otrovanja ugijunom. Prvi zato ne, jer si radi siromaš
tva ne može držati veći stan, a drftgi — seljački sta
liš — opet radi toga ne, što ovaj — akoprem gdjeko-
jemu imućstvene prilike to i dozvoljavaju — uz riedke
iznimke baš ništa ne mari do zdravog stana. I tako
oba ova stališa najviše obitavaju po stanovima sasto-
jećim se iz iih jedne sobice, u kojoj stanuju, spavaju
i — kuhaju.
260
Pošto se zabrana ugradjivanja zasuna u dim o- vode ložišta odnosi samo na sobne peći, — što je napokon i sasm a opravdano, jer ložišta, kojima nije svrha grijanje stana, baš treba da su providjena zasunom, da se s istim prema potrebi može regulirati prom aja u ložištu i tako laglje i brže postići željena svrha uz što veću prištednju goriva — to su ložišta u rečenim, malim stanovima, je r su udešena ujedno i za kuhanje, obično providjena zasunom. Smještenje zasuna u di- movodn ložišta sarno po sebi nije ni najmanje opasnoT predpostavljajući naravno, da je zasun u redu, već ta pogibelj proizlazi tek pogriešnom uporabom istoga, što se pak obično dogadja ili iz škrtosti ili usiied pretjerane štedljivosti na gorivu. U obim ovim slučajevima zasun se obično zatvori prije, no što dotična obitelj legne na počinak, a to zato, da se toplina zadrži u ložištu i time dulje grije dotična soba. Ako je vatra u ložištu već posve utrnula, tada neim a nikakove opasnosti, no ako u ognjištu imade još žeravice, to će ista — m a da joj je usiied zatvaranja zasuna dovod zraka spriečen '— ipak još i dalje izgarati, te pri tom proizvadjati ugijun, koji — pošto iz ognjišta ne može izaći pravilnim putem kroz dimnjak u zrak, je r ga u tome prieči zatvoreni zasun u dimovodu — struji kroz vratašca ložišta, pepeonice ili koju režku u dotičnu sobu, gdje se mieša sa zrakom, što ga u toj sobi obitavajući ljudi udišu i tako eto nastaje otrovanje ciele jedne obitetji. Takovoj nesreći naravno da je kriv dotični član obitelji, koji je tu nesm otrenost počinio i zasun zatvorio, akoprem je u ognjištu bilo još vatie.
Da se takovim dosta čestim nesrećama otrovanja ugljunom izbjegne, trebalo bi, da zidari i pećari pri
261
godom postavljanja štednjaka u takove prostorije, gdje se zajedno stanuje i, kuha, ugradjivanje zasuna udese tako, da se zasun podnipošto neda sasma nepropusno zatvoriti, već da barem jedna četvrtina šupljeg prostora ostane otvorena i onda, kad se inače predmnieva. da je zasun posve zatvoren. Takav zasunom još ne- zatvoreni prostor u dimovodu bio bi dostatan za sprie- čenje nesreća uslied otrovanja plinom, jer radjajući se ugljun .mogao bi si ipak još naći izlaz pravilnim putem.
Uz ine uzroke, koj,i su povod nepravilne djelatnosti tožišta, a time ujedno i radjanju i strujenju ugljuna iz ložišta u stanbenu prostoriju, najopasnija je čađ.ja. Iz potanjeg razlaganja o tvorbi čadje u II. dielu ove knjige znademo, da se naslaga čadje u di- rriovođima ložišta i dimnjaku kod redovite porabe ložišta svakim danom sve to više povećava, pa ne odr strani li se još za vremena, to će napokon navlastito dimovodi naslagom čadje biti tako zapremljeni, da dim i plinovi kroz njih više ne će moći prolaziti, već će si m orati svoj izlaz naći drugim putem, koji im ne stavlja nikakovih zaprieka, a su to vratašca na ognjištu, Sto služe za dovod goriva ili ona od pepeonice ili pak režke i pukotine u stienama ložišta. Takovo ćadjom zsibrtveno ložište može biti vrlo sudbonosno po život osoba, koje u prostoriji, u kojoj se takovo ložište nalazi, obitavaju. Da je tome u istinu tako, najbolje dokazuje sliedeći zbivši se slučaj iz prakse:
Dne 9. siečnja 11303. došao sam u kuću broj 7 fia Markovom trgu (u Zagrebu, gdje daoas stoji vladina palača), da u istoj obavim dimnjačarske radnje. U dvorištnoj sgradi te kuće stanovd?. je jedna radnička
obitelj, sastojeća se od šest osoba: suprug, supruga i četvero male dječice. Došav oko pol 7 sati u jutro rečenog dana do njihovog stana, da i tamo svoj posao obavim, morao sam dugo kucati na vratima, dok je konačno ipak došao suprug i otvorio mi vrata, ali čim je vrata otvorio, srušio se predaranom onesviešten na pod. Pomoću prizvanog ljekarnika, koji je u istoj kući imao svoju ljekarnu, uspjelo nam je nakon duljeg vremena onesvieštenog privesti k sviesti i položiti ga na njegov krevet, nalazeći se u sobi kraj peći. Budući đa je u dotičnoj sobi bilo vrlo zagušljivo, to smo odmah otvorili i prozore. Supruga i dječica ležahu na svojim krevetima, smještenima kraj prozora, doduše još pri sviesti, ali već posve nemoćni. No čim je do njih dopro svježi zimski zrak, počeli su se i oni po malo oporavljati, te pomoćju ljekarija, što im ih je ljekarnik pružio, doskora se u toliko oporaviše, da su mogli ustati iz kreveta. Što se s njima sbilo, nisu znali, već su se tužili, da ih boli glava u zatiljku i da im je mučno, što je bio očit znak, da su otrovani ngljunom. Tom otrovanju pak bila je uzrok čadja. U sobi ove obitelji naime nalazila se željezna peć, spojena pomoću oko 4 m etara dugih limenih cievi sa dimnjakom, nalazećim 3€ a kuhinji. T a peć ložila se poradi dosta stroge zime i male dječice skoro cieli dan neprekidno sa kamenim ugljenom. Prem a kazivanju supruge pak nije već kojih pet do šest dana u toj peći htjelo pravo goriti, te se pomalo pušila. Ali znajući, da je već blizu vrieme, kad obično dimnjačar u kuću dolazi, odlučila je supruga pričekati, dok ovaj đodje, a pošto se peć sve jače počela pušiti, to si je cievi, u koliko joj je to bilo moguće, sama očistila, akoprem
263
je u istoj kući — u ljekarni — bio telefon, kojim bi lahko bila pozvala dimnjačara, da joj taj posao uredno obavi. Sve te dane m orala je po više puta na dan otvarati prozore radi dima, a sam a ćutila se bolestnom i tužila na glavobolju i mučninu. U večer dne 8. siečnja naložila ie prije večere dobro peć kamenim ugljenim, a budući se ista opet jako pušila, držala je prozore tako dugo otvorene, dok iz peći više nije strujio dim, na što je prozore zatvorila i ciela obitelj legla na počinak. Iz naložene peći sada doduše nije više prodirao dim, koji bi podraživao disalne organe ove spavajuće obitelji, što je i lahko shvatljivo, jer je prvo i drugo razdoblje izgaranja natoženog kamenog ugljena u peći, za vrieme kojega se razvija dim, ju r već minulo, pa je preostalo samo još treće razdoblje izgaranja, za kojega se više ne razvija dim, nego kod pravilne djelatnosti ložišta ugljična kiselina, koja — akoprem je i to otrovni plin — nesmetano iz ložišta izlazi. Pošto je pak u tom slučaju bita pravilna djelatnost ložišta spriečena naslagom čađje, nalazećom se u dimovodnim cievima peći, to se izgaranjem goriva i uz oskudicu zraka u peći razvijao ugljun, koji je, nemoguć pravilnim putem iz ložišta izaći, strujio u sobu i tako prouzročio otrovanje ciele obitelji.
Taj sbivši se slučaj bez dalnjeg nam razlaganja jasno predočuje, od kolike je životne opasnosti naslagom čadje spriečena djelatnost ložištne naprave i kako je po čovječji život opasno treće razdoblje izgaranja goriva, kad se naime više ne razvija gušiv dim, već samo otrovni plinovi, koji potajice ugrožuju život čovjeka. Zato treba uvjek budno paziti na to, da je lo- žištna naprava u redu, to jest, da pravilno funkcionira.
264Čim se pak pokaže kakovo poremećenje promaje u
ložištu, neka se, naročito u zimsko doba, kad prozore
moramo imati zatvorene, ođmaii pozove stručnjak, ili
dimnjačar ili pećar, da postojeću manu'u ložištu od
strani. Kakove li težke posljedice mogu nastati, ako
se to zanemari ili i stoga, što si dotična osoba utvara,
da to Jahko i sama obaviti može, najbolje nam predočuje
netom opisani slučaj iz prakse, kao i sliedeći izva-
djeni iz novina:
U pučkoj školi u I s a r h a g e n u onesviestilo se
o s a m d e s e t učenika pučke škole zajedno sa učiteljem
uslied ugljikovog kisa, koji je strujio iz peči. Prolaz
nici su čuli jecanje i pohrlili u školsku sgradu,
otvorili Širom prozore i vrata, te tako spasili djecu i
učitelja od sigurne smrti.
Iz N epo lom ic za . kod Krakova javlja se, da su
neki dan abog jake zime ulani preveć naložili peć u
sobi, gdje momčad spava, pa je uslied razpucane peći
počeo strujiti ugljun tako, da su sliedećeg jutra svi
momci ležali onesviešteni. Jedan je momak bio već
umro, a trojica borila su se smrću.
U noći od 18. na 19. siečnja 1914. zagušila se
u Zagrebu u svom stanu, na Školskoj cesti kbr. 25,
udisanjem otrovnog plina Antoaija Katušić, supruga
vrtljarskog pomoćnika Josipa Katušića. Zđravstveno-
redarstveno povjerenstvo ustanovilo je na licu mjesta,
da se Antonija Katušić ugušila od otrovnih plinova,
koji su se razvijali od ugljena, kojim se ložila peć.
Istoga dana Kafušićeva se bila već a jutro onesviestila,
od udisanja otrovnih plinova, ali je nakon kratkog
vremena došla opet k sebi, tumačeći svoju nesviest
tjelesnom slaboćom. Oko 7 sati na večer pošla je
265sa svojim mužem i djetetom spavati. Oko 1L sati u
noći sve se troje probudilo i stalo tužili Li£ mučninu,
te počeli i bacati. Muž unesrećene pokušao se dići,
da pozove sustanare, ali se i opet onesviestio. Kada
se napokon oko 3 sata u noći ponovno probudio,
•opazio je, da mu je žena već mr tva .
Imade još i takovih slučajeva otrovanja ugljunom,
koji radi nepravilne djelatnosti ložištne naprave struji
u stanbenu prostoriju, gdje se tome čovjek ni izdaleka
ne nada, niti slutiti' može, da mu od tog otrovnog
plina prieti životna pogibelj.. Takav jedan slučaj otro
vanja ugljunom priobćuje dr. P. Deuss iz Zuricha u
„Korrespondenzblatt fur Schweitzer Aerzte“, iz kojega
obzirom na njegovu osobitu važnost, jer pobudjuje
pažnju na pravilnu djelatnost, ložišta i dokazuje, da
jji najmoderniji suslav ložištne naprave u tom pogledu
ne pruža nikakove sigurnosti, vadim u izvadku slieđeće:
Dne 23. siečnja 1912., oko 12 sati o podne, na«
djen je limarski obrtnik B. u Zurichu u svojoj spa
vaćoj sobi onesviešten u krevetu, u kojem je radi
lafike boljetice, koja se kod njega već rano u jutro
pojavila bila, toga dana ostao ležati, akoprem nikad
prije nije opazio ma i kakav znak oboljenja. Prizvani
liečnik predmnievao je napadaj apoplexije — kapi —
(Sehiagfluss). Sliedećcg jutra nadjev je B. u svom kre
vetu mrtav, a jedan bolničar, koji je za njegovu dvorbu
prizvan bio, ležao je onesviešten kraj bolestnikovog
kreveta. Ta okolnost pobudila je u liečnika sumnju,
uslied koje se dao na pomno pobliže iztraživanje. te
napokon ustanovio, da su obojica pala žrtvom otro
vanja ugljunom, a tu su činjenicu potvrdile još i po-
tazijim povedenim izvidjajima ustanovljene slieđeće
okolnosti:
266
U ponedjeljak đne 22. siečnja poduzeo je ime- sređeni limarski obrtnik B. u najboljem zdravlju oveći poslovni put, pa došavši kući, sa zadovoljstvom se hvalio, kako je tako dalek put proSao pješice, pa da se uza sve to osjeća još pogve svjež, U utorak dne 23. siečnja rano u jutro potužio se B. svojoj supniziT da ga u čelu prebada i da se u ofcće ne ćuti baš- najbolje zdrav. Uslied toga ostao je na nagovor supruge u krevetu, dočim je ona pošla dolje u posaonicu, da obavi miždne poslove. Svaki sat po prilici vraćala, bi se, da vidi kako joj je suprugu i svaki put našla ga mirno spavajući. Oko 12 sati o podne se B. probudio i pošto se osjećao nešto bolje, htio je da ide- k objedu, pa se u tu svrhu počeo oblaćiti. AH usred svog nauma srušio se najednom na pod. Kad se njegova supruga opet vratila, našla ga je na pola obučenog i onesviežtenog, btieđa u licu, na rubu kreveta ležećega. Pokušala je, da mu ■ dade nešto kognaka, no mogla rm je samo težkom mukom otvoriti usta. Pošto je pak i sama najednom oćutila neku tjeskobu kod disanja, požurila se i otvorila prozore odnosno sobe i prizvala liečnika. Nadošavši liečnik aadje bo- lestnife-a još onesvieštenog, ali sada sa jako zacrvenjenim licem. Buduć 3e kod bolestnika opazila slaba hromoća iieve strane tiela, to je liečnik pređmnievao napadaj kapi, te propisao bolestniku pođpuni mir. Izim toga, jer se pokazala još i opasnost nastupa klje- nuti pluća (Lungenodem), preduzeto je i puštanje krvi. Nakon jednog . ata po prilici oporavio se B, od svoje nesviestice, aii je bio još neko vrieme vrlo uzrujan i smeten, te govorio nesuvislo.
361
Poslije podne istog dana zamolila je gospodja. B. svoju šogoricu, da ju neko vrieme kod bolestnika zamjeni, jer da u poslovnici imađe neodgodivog posla. Šogorica se toj želji rado odazvala, ali morala je već nakon poldmgsatnog prebivanja u bolestnikovoj sobi istu ostaviti, jer joj je bilo naglo pozlilo.
Tokom noći gospo dja B. dugo nije mogla da usne, što je pripisivala vladaju čoj vrućini n sobi, a pošto je i bolestnik bio nemiran, to je otvorila jedan prozor, nakon ćega je naskoro usnula, te spavala neprekidno do u jutro.
U sriedu poslie podne preuzela je opet šogorica njegu bolestnika B-a. Kad je oko 4 sata gospodja B. htjela da uđje u bolestnikovu sobu, nije mogla da otvori vrata. Kad je pak ušla- iz pokrajne sobe, našla je svoju šogoricu »nesvieštenu ležati pred vratima. Šogorica je naime htjela da izadje iz sobe, ali se u tom svom nauma srušila onesvieštena. Bolestnik nije bio u nesviesti. ali je bio nemoćan, i vrlo zacrvenjen u licu. Opet su otvoreni prozori i prizvan liečnik. Šogorica se nakon sata. i pol ponovno tol<ko oporavila, da je mogla biti odvedena u svoj stan, dok o uzroku cielog tog dogodjaja ipak nije znala baš ništa kazati.
Na želju gospodje B. pobrinuo se liečnik za narednu noć za jednog bolničara, koji je nešto prije 11 sati u noći preuzeo njegu bolestnika uz strogi naputak, da gospodju B. odmah pozove, ako bi u stanju bolestnika nastala kakova bojazan opasnosti. Kad je bolničar došao bolestniku, našao je ovoga pri podpunoj sviesti i normalne boje lica. Samo se tužio na jake boli u stražnjem dielu glave, koje uzprkos hladnih obloga, što ma ih je bolničar metao ne samo da nisu
■268
popuštale, već su se naprotiv sve to više jačale. Poslije
l i sati želioje bolestnik,'. da se zatvori prozor, koji
je do tada otvoren bio. Toj je želji bolničar udovoljio,
pa se zatim, svukao i takođjer U>gao u krevet, u kome
medjutim nije nikako mogao da usne. Uz to.ćutio je
jako kucanje srdila, Sto je pripisivao zabmmtosti za
boleslnika. Oko tri četvrt na jedan sat u noći dao je
bolničar bolestmku od iiečnika propisani liefc, pošto
je pak poslije jednog sata u noći bolestnik bivao.sve
to nemirniji, htio je bolničar pozvati gospodju B., te
se počeo oblačiti, no srušio se najedanput onesviešten
na pod. Oko 3 sata prema jutru probudila se gospo
d i B. v po&a prisluškivati na vrata sobe, gdje je ležao
bolestnik. Pošto je bilo sve mimo i tiho, pošla je
umirena opet natrag i legla u krevet. Teku jutro o k o
8 sati, kad se u bolestnikovoj sobi još ništa nije mi
calo, pošla je gospodja B. u sobu, gdje je našla svog
supruga mrtva u krevetu, a bolničara u blizini vratiju
onesvieštenog na pođu težećeg. Nakon kratkog vre
mena nađošli prizvani iiečnik uočio je sada odmah
cliagnozu otrovanja Ugljanom, pa preduzeo s mjesta t
pokus« oživljenja, koji su medjutim uspjeli samo joS
kod bolničara. Jztraživanjem krvi, koju je preduzeo
profesor Zangger, izpostavilo se, da se u krvi B-a kao
i bolničara jasno očitovala nazočnost ugljuna, i to kod
prvog u četu: puta većoj koncentraciji, no kod poto
njega. Time je bila nedvoumno ustanovljena diagnoza
otrovanja ugljunom, pa se sada nametnulo samo pi
tanje, od kuda je taj otrovni plin mogao đoprieti u
sobu. fz prva činilo se to pitanje vrlo zagonetnim, jer
se kuća rasvjetljivala izključivo električnim svjetlom,
u sobe dobivale su toplinu od centralnog ložišta vodom,
kojega se peć k tom© jos nalazila u jednoj drugoj po-
krajnoj zgradi. No točnom pregledbom centralnog lo
žišta morala je ipak odmah, u oči pasti neshodnost
istoga. U podrumu prije spomenute pokrajne sgrade
nalazila se nairae peć centralnog ložišta. Ta peć bila
je još skoro posve nova i prividno podpunoma nepro-
pušno sagradjena, pa se nije nikad opazilo, da bi ma
od kuda iz peči strnjio dvtn. M.edjoVmi je ta peć po-
moćju 11 metara duge limene cievi — još k tome
neizoiovanom, a vodećom kroz neloženu, dakie uvijek
hladnu prostoriju — spojena sa dimnjakom, koji se opet nalazi u nezaštićenom vatrohranom zidu (Feuer-
mauer). Tehnički tiredjaj peči kao i dimnjaka od cen
tralnog ložišta dobar je. Dimovodne cievi odgovaraju
posvema promjera odušne eievi peći i imadu 15 em-
u promjeru. Unutarnja prostranost vidjela dimnjaka
je 20X‘ cm,, a debljina sstiena dimnjaka 12 cm. (U Ziirichu je naime opeka samo 12 cm. široka, dočim
je kod nas 15 cm.) To su dakle sve mjere, koje pod
punoma odgovaraju normalnim okolnostima jedne peći centralnog ložišta srednje veličine, pogotovo, kad u
dotični dimnjak od nikud drugo koje ložište ne vodi.
Dimnjak sizao je prije svojim ušćem kojih 40 ero. iz
nad razine krova, no pred kojih mjesec dana prije
dogodjaja ove nesreće produžen je limenom cievi, a
osim toga providjen još i okrećućom se kapom, sto
je po svoj prilici učinjeno zato, da se peći — koja
ipak nije pravilno funkcionirala — dade bolja i živah-
nija promaja. Iza konačne pregledbe cielog uredjaja
te centralne ložistne naprave sa stalnošću je ustanov
ljena činjenica, da 'su se izgaranjem razvijajući se pli
novi, prije no Sto su stigli do dimnjaka, morali tako
mohladiti, da su samo za nekoliko stupnja bili topliji’ od ietnpe?ature vanjskog, dimnjak okružujućeg zraka. - Prema tome bilo je uzdizanje a peći razvijajućih se plinova kod niske vanjske- temperature zraka još moguće, no čim je temperatura vanjskog zraka više rasla, tim je dizanje tih plinova bilo više otežčano. Napokon došlo je i do toga, da je temperatura vanjskog zraka premašila temperaturu plinova u dimnjaku i tako im ne samo onemogućila dizali se kroz dimnjak u zrak, već su dapače plinovi u climnjoku uz tu okolnost potlačeni prema dolje, pa su si usiied toga morali tražiti drugi izlaz. Toj utvrdjenoj pređpostavei odgovarala je još i ta činjenica, što je dimovodoa ciev peći centralnog ložišta — akoprem se u peći ložilo — na ušću « dimnjak bila tako rekuć hladna. Radnik, koji je obavljao loženje, opazio je često,, da za toplijeg vremena u toj peći baš ne će najbolje da gori, a iz di- movodnih limenih- cievi kapala je na mjestima njihovog sastava začadjena voda. Taj niz okolnosti, što su prouzročile rečeni nesretni Blučaj otrovanja ugljunom, upodpunjen je time, što je spavaća soba supruga B. graničila aeposredno sa dimnjakom tog centralnog ložišta, Sada je samo još preostalo, da se ustanovi, kako je taj otrovni plin mogao dospjeti u spavaću • sobu supruga B, Da se i to sa sigurnošću uzmogne »staso- viti, zaćepljen je dimnjak na ušću vrećicom pjesma, a u peći naložena vatra sa.; u nije nakvašenim krpama, ito je radjalo mnoge dima. Opaženo je pri tome, kako izpod pod* spavaće sobe supruga.B,, koja *e nalazi u I; sprat«, iimedju reika parketa prodiru tanki mlazovi dima. U iLspraiu, nad spavaćom kfoom $upr.uga Đ., n e same da «e. opaziš isto takovo prodiranje dima
27/izpod poda, nego se dapače opazilo i strujanje dima iz jednog ormara u stieni pokrajne sobe. Prema tome, dim je dakle iz nutrinje dimnjaka prevalio kojih 6 da S metara izpod poda. Time je napokon cieli taj za-, gonetni slučaj otrovanja ugljunom odgonetan. Peć centralnog ložišta početkom je mjeseca siečnja naime ložena dan i noć, jer je vanjska temperatura naročito u jioe i bila dosta ntzkai za sve to vrieme peć je dobro funkcionirala. No posto je vanjska temperatura u danima zbivše se nesreće porasla bila, to ohladjeli razvijajući se plin nije mogao kroz dimnjak izlaziti u zrak, već je, tražeći si drugi put, prodirao kroz neiz mazane sljubnice opeke i neožbukane stiene dimnjaka u podu u spavaću sobu limarskog obrtnika B-a, uslied čega je ovaj i životom nastradao.
Taj prividno zamršeni slučaj otrovanja ugljunom jasno nam predočuje, od kolike li može biti životne pogibelji površno ili pogriešno građjena iožistna naprava i nepravilna djelatnost ložišta. Predočuje nam ali ujedno i to, kako u zbivšim se već slučajevima otrovanja ugljunom treba pomno iztražiti uzrok,, s ko« jeg je takav slučaj nastao, da se prema posliedku tog iztraživanja dotični kobni uzrok odstraniti i- time dalnju moguće još veću nesreću zapriečiti uzmogne.
Dalnji izvori otrovanja ugljunom jesu potajni požari pod podom i potajni požari drvenih stiena, na- lazećih se tik uz ložište. Radjanje tih požara opisano je na strani 153. ove knjige. U obim ovim slučajevima zapaljena drvena gradja — grede ili daske — izgaraju uz nestašicu zraka, pri čemu se • razvija: otrovni • piia ugljun, koji si. bezuvjetno traži izlaz,, pa ako nen iož* drugud, to izlazi kroz šupljiuice (pore) gradjev kojota,
mje dotično garište ožbukano ili oplačeno. Nesretni slučaj 9a plesačicom Idora Merequez, koji se zbio dne 18. siečnja 1913. (vidi strana 167.), može se više no' sa stalnošću pripisati otrovanju Ugljanom, što je ur tom slučaju strujio izpod zapaljenog poda uslied po- grieSno gradjenog temelja pepeonice sobne peći. T o se pak može uztvrditi zato, pošto se od dima čovjelc. tako lahko ne uguši, ma bio on i u snu, jer dim na disalne organe čovjeka djeluje podražujući, pa će ga probuditi iz sna, dok otrovni plin ugljun ne izazivlje te pojave, već naprotiv spavajuću osobu omamljuje t time onemogućuje njenu odpomost.
0 mogućnosti prouzrokovanja otrovanja pliriotnr nisu izuzeta ni ložišta razsvjetnim plinom. Razsvjetnr plin naime za svog izgaranja u ložištu radja ugljičnu1 kiselinu, koja je jak otrovni plin. Ako je ložištna naprava u redu, tada naravno neima opasnosti od toga plina,-pošto ga — kako je već prije u više navrata, napomenuto, promaja povuće kroz odvodni kanal — dimnjak — u zrak. No ako je djelatnost odvodnog1 kanala ložišta plinom budi čime spriečena ili takovog kanala u obće ni neima, tada se Ugljična kiselina vraća u stambenu prostoriju, gdje takodjer može prouzročiti otrovanje u istoj nalazećih se osoba.
Međjutim je ipak ugljična kiselina u toliko manje opasna od otrovnog plina ugljuna, što je teža od običnog zraka, pa se uslied toga tako lahko rte ! mieša sa zrakom u -sobi kao ugljun, već lebdi više u blizini poda. Napuni' li se međjutim dotična prostorija većom količinom iz lbžišta strujeće ugljične kiseline, to ista- čovjeka ortiamljuje, uslied čega se obično sruši na pod. Ali kako' Se: baš nad podom nalazi veća količina
273
ugljične kiseline, to se čovjek u tom položaju — neima li brze pomoći pri ruci — lahko naskoro i zaguši. Zato ne bi nijedno takovo ložište u stanbenoj prostoriji smjelo biti bez odvodnog kanala — dimnjaka — , koji'se imadu graditi po istim propisima i za trajanja uporabe od vremena do vremena točno pregledavati, kao i dimnjaci običnih kućnih ložišta, dapače, obzirom na njihovu opasnost, još pomnije, jer kakova nepravilnost ili zaprieka u dimnjaku običnog kućnog ložišta odmah će se opaziti po dimljenju toga ložišta, đočinr se u odvodnom kanalu ložišta razsvjetnim plinom takova zaprieka tako lahko i brzo ne opaža, pošto to ložište ne proizvadja dim, po kojem se takova pogricška Opaziti dade. Zato otrovni plin obično i iinade dosta vremena, da sasma neopaženo u stanbenu prostoriju štruji. Kako se pak danas sve to više u porabu stav-
4jaju ložišta razsvjetnim plinom, trebalo bi za spriečenje većih nesreća otrovanjem svakako po oblastima izdati topogledne zaštitne odredbe.-
Preventivne mjere protiv polara, prouzročenih ložiitnim
napravama.Sadržaj II. i III. diela ove knjige predočuje nam,
od kolike je važnosti propisna i sigurna gradnja lo- žištnih naprava, ne samo zato, što u protivnom slučaju nepravilna djelatnost ložišta, zadaje razne neugodnosti, pa; time čini pojedini dio ili dapače- cielu kuću- za stanovanje neprikladnom, već i stoga, što pogriešno i pratupropisno gradjena ložištna napsava ugrožava uz imovinu i zdravlje i sam život čovjeka.
18
274
Ali nije ipak dosta, posvetiti pažnju samo izgradnji
ložištne naprave, već treba još kud i kamo veću paž
nju posvetiti i dainjem njezinom urednom uzdržavanju,
jer i najpomnije sagradjena IožiStna naprava postaje
uslied uporabe s vremenom trošna ili je njena pra
vilna djelatnost uslied prije navedenih raznih okolnosti
spriečena, što opet imade za posljedicu iste neugod
nosti i pogibelji, kao i lošo i protupropisno gradjeno
ložište. Uslied toga često mogu da nastradaju i posve
nedužne osobe i to na taj način, što uslied zanema-
renja urednog- uzdržavanja ložištne naprave porodivši
se požar uz dotičnu kuću nemarnika može da zahvati
i susjedne kuće, dapače i cieli dio sela ili grada.
Država, kojoj je dužnost brinuti se za blagostanje
i sigurnost svojih državljana, morala je i u tom po
gledu zaštititi svoje podanike od pogibelji požara, što
ih mogu da prouzroče loše i protupropisno gradjene
i-neuredno uzdržavane ložištne naprave, te pobrinuti
se za shodne preventivne mjere, kojima se imade
javna sigurnost obezbiediti. U tu svrhu izdane su još
u staro doba razne odredbe oblasti. Kasnije u napre
dnijim je državama u tu svrhu stvoren posebni vatro
gasni zakon i s time su u savezu u život pozvane
posebne vatro-redarstvene oblasti, kojima je dužnost
bditi nad strogim provadjanjem vatrogasnog zakona.
Naša domovina nije na žalost još tako daleko
uznapredovala, da bi imala svoj vatrogasni zakon, već
se zadovoljuje sa odavna već zastarjelima i današnjem
duhu vremena neodgovarajućim propisima i odredbama,
ličućih se zapriečenja i suzbijanja požara, a izdanih
od pojedinih oblasti i gradskih poglavarstva* kao što
je na primjer .Zagrebački gasnik* od god. 1857. U
275
svim tim oblastnim propisima i odredbama — izim
gradjevnog reda — vrlo je manjkavo ili tek samo mi-
mogred spomenuta i vatrosigurna gradnja i uredno
uzdržavanje ložištnih naprava, akoprem su baš ove
bile i mogu u najviše slučajeva biti uzrokom požara.
Kazneni zakon od 27. svibnja 1852. sadržaje doduše
u glavi jedanaestoj §§. 434. do 444. propise za
uklonjenje nemarnosti, kojom se prouzročuje pogi-
belj požara lošom i pogriešnom gradnjom i neure
dnim uzdržavanjem ložištne naprave. No nadzor nad
točnim provadjanjem te zakonske ustanove oblastima
je vrlo otežčan, jer dotični oblastni organ, kojemu
je taj nadzor povjeren, ipak ne može prigodom svake
gradnje ložištne naprave biti prisutan, već se očevid
te gradnje obavlja redovito zajedno sa očevidom
cieie nove sgrade i to obično tek onda, kad su do
tična sgrada, a i ložištne naprave u istoj, malne
već sasma dogotovljene, to jest stiene ožbukane,
podovi položeni i ložišta za dimnjake priključena.
Pošto su pak time možebitne mane ložištne naprave,
kao na primjer smještenje drvene gradje tik uz dim
njak ili uzidanje iste u stienu dimnjaka, što obično
biva u podu, već zakrile, to ih naravnđ nitko i ne
može uočiti. Isti slučaj je i sa urednim uzdržavanjem
ložištnih naprava, pošto je za nadzor istih i opet po
trebna posebna stručna sprema.
Već u prastaro doba, kad su ložištne naprave
bile posve jednostavno gradjene, bez ikakva osobita
sastava, obavljalo se čišćenje tih ložištnih naprava od
čadje po posebnim osobama, koje su se tome poslu
posvetile. Bili su to ponajviše dječaci u dobi od 10
do 15 godina iz Savoje, vrlo siromašnog kraja Italije.
Nemogući prehranjivati se u svojoj domovini, li su
dječaci, putujući od jednog mjesta i prediela « drugi,
obavljali mučan taj i zamusan posao, čisteći naime
proplazne dimnjake u ovećim sgmlama, kao samo
stanima, vlastelinskim đvorima i t. d., a gdjekad i u
boljim seljačkim kućama, služeći si tako svoj krušac.
i tako mučno se prehranjivajuć. Osobita posebna vje
ština bila im je u tome, što su se znali vrlo vješto
kroz dimnjak popeti i iz dimnjaka omesti čadju. a
koliko im je to sa manjkavim njihovim alatom bilo
moguće. Kasnije se je u napućenijem kojem kraju ili
gradu po koji Savojarđ i stalno namjestio, te obavljao
taj musavi posao, za kojf se drugi baš ni najmanje-
otimali nisu. 1 tako je po ovim Savojardima udaren
temelj današnjem dimnjačarskom obrtu. Od tih pak
Savojardajmade još i danas u Evropi, pa i u našim
kraljevinama dosta odvjetaka, koji već svojim pre
zimenom odavaju porietlo nekadanjih Talijana.
Naprednim duhom vremena napredovalo je i
usavršivanje ložistnih naprava lako, da je u svrhu nji
hovog urednog uzdržavanja, naročito čišćenja od čađje,
nastala potreba, za obavu toga posla steći si posebnu-
stručnu vještinu i sprema. Siromašniji slojevi pučanstva,
naročito seljačtvo, pa i neki bolje stojeći na selu i u
gradu — ovi potonji lili iz škrtosti — obavljali su si
taj posao sami, dakako, kako su be2 potrebnog im za
to alata najbolje znali i mogli. U đapašne doba, gdje
se skoro već w svakoj potleušici nadje..ložište,, odgo
varajuće naprednom duhu vremena, a koje je rado .i
u seljačkoj kući radi svoje shodnoati i prištednjt. na
gorivu. usvojeno, dok je s druge strane avedenjem tib
ložištnih naprava ujedno znatno uvećana i opasnost
277
od požara, postao je i posao oko odstranjenja naslage
čadje zamršeniji, a-to zato, jer sa- u tim ložištima-,
gledom na njihov sastav, sakupljaj« mnogo veće koli
čine čadje, no što je to bio slučaj kod starinskih lb-
ži&ta. Zato taj posao danas nevježa ne zna, a i ne
može više uredno obaviti. Budući je pak to joS i ga
rav posao, to se i u onim slučajevima, gdje je sastav
ložištnenaprave sasma jednostavan, te bi si ga doduše
i manje upućen mogao od čadje očistiti, ipak taj po
sao odgađja tako dugo, dok se to iole dade, a tek
onda. kad ložištna naprava uslieđ silne naslage Čad je
postane podpunoma neuporabh’a, konačno se iefckom
mukom odluci, urediti je opet za porabu, što se onda
otjično na brzu ruku i površno provede. Uslieđ tako
vog neurednog uzdržavanja ložištne naprave radjaju
se u predjelima, gdje se ne vodi točan i strog nadzor
nad urednim uzdržavanjem ložišta, dosta česti požari,
koji onda unište ne samo kuću dotičnog nemarnika,
već često i susjednu kuću, a gdjekad se dogodi, da
eieli jedan dio grada ili cielo selo pade- žrtvom pla
mena, a to sve samo radi nemarnosti-i nesavjestnosti
pojedinog kojeg žitelja.
Cvidiv zakonodavno tielo, da se uslied takovog
zatiemarenja urednog uzdržavanja ložištnih naprava
stavlja na kocku ne samo narodna imovina, već i
zdravlje, dapače i sam’ život čovjeka, pri čemu radi
pojedinog nemarnika cesto moraju da stradaju i po
više njih posve nedužno, našlo se ponukanim zakonom
urediti strogi nadzor nad urednim uzdržavanjem lo
žištnih naprava. To je. pak učinjeno — nespominjajući
ovdje prijašnje, danas već izvan krieposti stavljene
zakone — kaznenim zakonom od 27. svibnja 1SE&2.,
278
gdje se vf paragrafa 444. odredjuje, da dimnjačarski
majstor im ade, kako mu to i dužnost obrta njegova
nalaže, od vremena do vremena pogledati ili poslati
koga da pogleda, metu li se u njegovu kotaru dim
njaci kako treba. Zanemari li dimnjačarski majstor
tu svoju dužnost, timori se krivcem prekršaja suprot
sigurnosti vlastničtva, te se ima kazniti globom od 5
do 50 forinti. Dužnost dakle nadzora ob urednom
uzdržavanju dimnjaka ova zakonska ustanova na-,
miće dimnjačarskom obrtnik«. Paragraf 442. istog
zakona proširuje taj djelokrug dimnjačarev još time
što dimnjačaru — pomoćniku — nalaže, ako štogod
vatri pogibeljnoga oko peći, ognjišta ili dimnjak?}
opazi, da je dužan to odmah javiti svome majstoru,
iii ako ovoga neima, neposredno oblasti. Propusti
ii to učiniti, ima se kazniti zatvorom od 1 do 8
dana. § 443. nalaže opet dimnjačaru-majstoru, da
na teme]ju. prijave svog pomoćnika imađe stvar raz-
viditi, pa ako zbilja nadje prieteću pogibelj vatre,
javiti to gospodaru dotične kuće. Ako pak ovaj od
nosnu manu ne popravi ili ne odstrani, imađe o
tom obavjestiti oblast. Propusti li to učiniti, ima se
kazniti globom od 5 do 50 forinti.
Ustanova paragrafa 444. kazn. zakona nejasna je
— barem za današnje okolnosti — jer se istom čini
dimnjačar odgovornim, da se dimnjaci u njegovu ko
taru metu, kako treba, ali nigdje se jasno ne kaže,
da taj posao mora obavljati dimnjačar. Prema tome
mogu si dakle vlastnici dimnjaka iste sami čistiti ili
po drugoj kojoj osobi očistiti dati, a ne baš po dim
njačaru'. Dimnjačar imade prema smislu toga para
grafa samo — naravno tamo, gdje taj posao ne oba-
mvlja sam — od vremena do vremena pr?g2edati, dst li
se dotični dimnjak čisti kako treba. Makar se ova usta
nova čini vrlo jednostavnom, ipak je njena praktična
provedba nemoguća, a to zato, jer prema ustanovi ne
samo §. 44i. već i §. 442. mora dimnjačar od vre
mena do vremena obaći sve kuće svog radjevnog ko
tara, bez obzira, da li on u svim tim kućama dim
njake čisti ili ne, jer inače, ne može udovoljiti odredbi
gore spomenutih paragrafa. Ako dimnjačar prigodom
tog obilaženja svog radjevnog kotara u kućama ujedno
obavlja i dimnjačarske radnje, tada će on i do svoje
zaalužbe doći. No ako pak ide samo od kuće do kuće,'
da vidi kako si^đofrtsri svoje dimnjake metu, to time
samo vrteme gnbi, a ne zasluži ništa, jer mu za samo
njegovu pregledavanje nitko ništa platiti ne će, tim
manje, jer je ftakav nadzor po dimnjačaru svakom
takovom kućevlastniku* koji si dimnjake sam čisti, sva
kako nepoćudan. U slučaju pak, na koji će dimnjačar
skoro u svakoj kući, gdje si domari svoje đtmnjake
samt čiste, naići, to jest da dimnjak ipak nije u redu
■— ili to dimnjačar ne priznaje radi toga, da dodje
do zaalužbe' — ili da štogod vatropogibeijna opazi,
pa na to upozori vlastnika kuće, obično dolazi do vrlo
neugodnih prizora izmedju stranaka i dimnjačara, a
posljedica takovih nesuglasja obično je razprava kod
obiasti ili suda.
Zakonodavstvo uvidilo je, da se tim načinom,
to jest s#mo pregledbom ■ dimnjačara, da li se dim
njaci uredno čiste, ne da postići javna sigurnost od
pogibeJji požara, pa je zato, da se to ipak nekako
postigne, odredilo, da taj posao imađe obavljati samo
dimnjačar. To je pak učinjeno zakonskim člankom
280XVII. od godine 1884. (Ugarsko-hrvatski obvtni zakon).
Paragraf 18. tog zakonskog članka ođredjuje, da se
dimnjačarstvo im.ade ograničiti na radjevno područje.
Dimnjaci da se imadu čistili barem jedanput svaki
mjesec, a češće, gdje kroz veći dio dana ili 'često i
preko noći vatra gori. Isti paragraf ođredjuje i to, da
se imadu ustanoviti pripadajte pristojbe za čišćenje
dimnjaka.
Ustanova toga paragrafe imade još i danas dosta
nezadovoljnika od strane vlastaika dimnjaka, odnosno
kućeviastnika, a to ponajviše zato, što Je temeljem
te ustanove svakom dimnjačaru odredjen njegov ra-
djevm kotar, vi kojem imade obavijati dimnjačarske
radnje, pa je za uredno obavljanje tih radnja odgo
voran nadležnoj mu oblasti. Nezadovoljstvo nekih ku-
ćevlastnika s ovom zakonskom ustanovom potiče od
tuda, što si pojedini kućevlastnik ne može^po volji
birati dimnjačara, već mora čišćenje svojih dimnjaka
prepustiti onome dimnjačaru, kojega za dotični radjevni
kotar odredi obrtna ofalast. To nezadovoljstvo nekih
kućevlastnika s tim zakonskim uredjajem dimnjačarstva
nije obzirom na javnu sigurnost od pogibelji požara
— koja je u glavnom zakonodavstvo baš ponukala
na tu ustanovu — ni najmanje opravdano, a to zato,
jer dimnjačar svoju zakonom mu propisanu dužnost
u istinu samo onda vršiti roofco, ako je od kućevlast-
nika neodvisan.
Prije no Sto je stupio na snagu zakonski članak
XVII. od god. 1884., vladala je u dimnjačarskom isto
kao i. kod drugih obrta utakmica ~ konkurencija.
Dimnjačarski obrtnik, boreći se za svoj obstanak i da
se prehrani često brojnom obitelji, morao je poraditi
•oko toga, da si pribavi što više mušterija, medju ko-;
jima se uvjek našao pretežan broj i takovih, koji su
nastojali, da ini dimnjačarski račun čim manje tereti
njihovu novčarku, pa je bilo i takovih slučajeva — oso
bito kod većih kuća — gdje sa se dimnjačari, morali
•obvezati, dimnjake čistiti stanoviti niz godina posve
bezplatno. Jedina zaslužba u takovim kućama im je
•bila: ona, što su je dobivali od stanara ga čišćenje
•štednjaka i peči. U tom su slučaju dakle umjesto ku*
•ćevlastnika morali uzdržavati dimnjačara stanari, da
tobož budu zaštićeni od požarne pogibelji. No to je
bila samo obsjena, jer svaki razuman čovjek lahko će
shvatiti, da se posao, za koji se slabo ili — kao
•ovdj.e — ništa nije plaćalo, niti nije mogao obavljati
•onako, kako se obavlja onda, kada je plaćen u pra
vom razmjeru sa trudom i'gubitkom vremena. Ako
je pak dimnjačar prigodom obavljanja svog posla u
takovoj kući naišao na koju manu na lOžištnoj napravi,
koja je prietila pogibeiju požara, kao. na primjer loša
vrđtašča na dimnjak«, trošne dimovodne cievi i t. d,,
ili je naša<? dimnjak na tavanu zametan lahko upa-
Ijivim predmetima kao slamom, sienom i t'. d.; morao
je pod prietnjom kaznenih posljedica na to upozoriti
dotičnog kućevlastnika, da to odmah odstraniti dade,
jer porodivšim se od tuda požarom može da nastrada
ne samo kuća, već i stanari dotične, a i susjednih
kuća ii slučaju, da se požar brzo razširi. Kome je uz
vrlo riedke iznimke pobliže poznat nehaj kućeviaslnika
u pogledu .pogibelji od požara i njihova skrb za svoje
stanare, taj takodjer znade; da- je takav nesavjestan
kućeviastnik u najboljem slučaju tek obećao to uči-*
niti, ali učinio ipak toga nije.- Kad je dimnjačar drugi
mput došao u tu kuću i opet naišao na istu neurednost,,
od koje već unapred vidi posljedice nedogledne nesreće,
koje mogu snaći ne samo istu već i susjedne kuće i
njihove stanare, morao je već po svojoj savjeti, a
pogotovo, jer mu to i nakon nalaže, o tome pođuiet?
prijavu obJastL Ali smije li to on obzirom na svoju
eksistenciju učinili? Ne! — Ni najsavjestniji dim
njačar uz takove okolnosti — konkurenciju — to ne-
može i ne će učiniti, osim ako je u tako povoljnim
materijalnim prilikama, da zaalužhinn od takove kuće
prekoriti može. Pa to je napokon i posve razumljivo,,
jer prijaviti. dotičnog nemarnog kućevlasnika obiasti,
znati, da dotični dimnjačar, koji se usudio to učiniti,
više ne će smjeti doći u dotičnu- kuću, da ondje dim
njačarske radnje obavlja. To je opet pak samo zato
moguće, jer je dimnjačar uz takove okolnosti — kon
kurenciju — odraan od kućevkstnika, hoće Ii mu ovaj
dozvoliti ili uzkratiti u njegovoj kući obavljati dim
njačarske radnje.
I baš takovi slučajevi ponukali su zakonodavstvo
na uredjenje dimnjačarskih radjevnvh kolara, koji ure-
djaj jedini pruža najviše jamstva za javnu sigurnost
protiv pogibetji od požara. Za dimnjačare je uredjaj.
radjevnih kotara obzirom nrif laglje obavljanje i pre-
gledbu posla doduše btagodat, ali mu je time namet
nuta znatna odgovornost, pa za svaku eventualno na-
»taiu gfetu, prouzročenu njegovim nemarom ili neu
rednim obavljanjem svojih dužnosti, jamči svom svo
jom imovinom, a ux to gubi i obrtnu dozvolu.
Radi toga, Sto dimnjačari kod svoga posla ne-
Imftdu utakmice — konkurencije — dosta imadu za-
Tidnlkft- od *trane drugih obrtnika, koji se konkuren-
285čijom moraju boriti za svoj obstanak. No ta 2avidnost
nije opravdana, jer drugi obrtnik, koji se mora boriti
sa konkurencijom, imšuje i svoj posao obično onako,
kako ga dobiva plaćeno, što dimnjačar, obzirom na
veliku odgovornost, pođ kojom svoj posao obavlja,,
ipak ne može, pa uslieđ toga i uz najsavjestniji
rad i nadzor uvjet lebdi u opasnosti, da će izgu
biti ne samo svoju eksistenciju, već i eielu svoju imo
vinu radi nesretnog kojeg slučaja, prouzročenog ne
marom, a možda i zlobom kojega nesavjestnoga svoga
radnika, kakovih se već slučajeva i u istinu sbilov
čega svega kod većine drugih obrtnika ipak nije. Dalje
mogu drugi obrtnici marljivim radom i osobnom svo
jom sposobnošću s vremenom si posao svoj i povećati*
te tako doći i do blagostanja. Dimnjačaru to nije mo
guće, ma bio on joč tako radin i sposoban obrtnik,
jer njegov je posao ograničen na radjevni kotar, izvan
kojega poslovati ne smije- Moguće mu je pak svojim
đohođkom napredovati, ako mu sreća posluži te đodje
u takav predjel, gdje se izgradjuje veći broj novih kuća
sa. dimnjacima. No i taj napredak ne ostaje mu dugo,
Jer čim se koji radjevni kotar izgradnjom novih kuća
poveća, naskoro se uslied prirodne težnje dimnjačar
skih pomoćnika za samostalnošću i razdvoji, te on
dobar do svog đofrodka wora ustupiti novo ustro
jenom radjevnom kotaru.
Drugi je prigovor od strane nezadovoljnika sa ure-
đjajem rađjevnih kotara, da kućevlastniđ moraj« trpiti
samovolju đimnjačarevu i dozvoliti, da im i nepoćudni
dimnjačar u kuću dolazi, takodjer neopravdan. Jer
preduvjeti za postignuće radjevnog kotara, odnosno
obrtne dozvole za tjeranje dimnjačarskog obrta, već
su danas dosta strogi, te u glavnome propisuju pod-
punu pouzdanost osobe, kojoj se dozvola izdaje, a uz
zakonske ustanove dužnosti su i prava dimnjačara još
i posebnim Statutom ođredjena, koji svaku samovolju
od strane dimnjačara isključuje već time, Sto svaki
kućeviaslnik ili stanar, koji je sa dođieljenim mu dim
njačarom iz opravdanih razloga nezadovoljan, može
protiv dotičnika oblasti podnieti prijavu. Oblasti pak
stoji na raspolaganje dosta zakonskih sredstava, da
takovog krivca dimnjačara upokori ili, ako joj to ne
uspije, da mu oduzme obrtnu dozvolu.
Pošto se i pristojbe za dimnjačarske radnje od-
redjuju Statutom, to ui u tom slučaju ne mogu od
strane dimnjačara nastati zloporabe., kojima bi bio
povod uredjaj radje’vnih kotara, jer svakom kućevlast-
niku, koji drži, da su mu dimnjačarske pristojbe pre
visoko uračunate, dužna je obrtna oblast — ako to
zatraži — račun dimnjačare? izpitati, pa pronadje li
se, da je dimnjačar za obavljene radnje u istinu žara-
čunao više, no što mu to Statut propisuje, tada pod-
pada pod osjetljivu kazan globe (§. 15G. obrtn. zak.).
Paragrafom 16. zakonskog članka XVII. od go
dine 1884. odredjuje se neđvoumno, da se dimnjaci
irnadu čistiti barem jedanpfft svaki mjesec, a češće,
gdje se veći dio dana ili preko noći takodjer vatra
loži. Prema tom jasnom slovu zakona dužan je dakle
dimnjačar sve kuće svoga rađjevnog kotara obaći svaki
mjesec i očistiti sve dimnjake u njima, to jest one,
koji u porabi stoje, jer u kućama sa više dimnjaka
svi dimnjaci uviek nisu u porabi, već se peki (od peči)
rabe samo u zimi, a neki pak i kroz cielu godinu
(od štednjaka, krušnih peči, kupaona i t. d.).. Ovom
285-
u stan ovom paragrafa 16. zakonskog danka XVH. od
god. 1884. upodpunjuje se prije napomenuti paragraf
444. kaznenog zakona time, što dimnjačar ne samo
da imade pregledati, da li se dimnjaci u njegovu ko
taru metu kako treba, već je i nedvoumno odredjeno,
da taj posao imade obavljati ili dimnjačar sam ili po
pouzdanim svojim radnicima — pomoćnicima — obav
ljati dati, te je za urednu obavu toga posla odgovoran
oblasti.
Već odmah u početku provadjanja te zakonske
ustanove došlo je izmeđju stranaka i dimnjačara često-
do priepora radi čišćenja ložišta — štednjaka, peci.-
dimovodnih cievi i t. d. — a to zato, jer §. 16. zak,
61. XVII od god. 1S84. govori samo o čišćenju dim
njaka po zato ovlaštenim dimnjačarima, a nigdje ne
spominje i ložišta, t. j, štednjaka, peći i t d. Tko je
pomno proučio sadržaj ove knjige, doći će i sam, bez
svakog dalnjeg ■tumačenja, do zaključka, da je. dim
njak tek sastavni dio ložištne naprave, koji sa ognji
štem i dimovodima svakako sačinjava cjelokupnu lo-
žištnu napravu.
Pod oznakom rieći „dimnjak* morao je zato-
zakonodavac ima'ti pred očima i ostale đielovo ložištne
naprave, koje medjutim radi kratkoće stilizacije dotičnog
paragrafa nije posebice spomenuo, već je kao glavniji
dio ložištne naprave spomenuo samo dimnjak, koji
vođi do iznad krova kuće i po. kojem se požar lahko
dalje širiti može. No požar, prouzročen putem dim
njaka, može se — kako je iz tumačenja u III. dielu ove
knjige poznato —• u prvom redu lahko poroditi i pu
tem : dimovoda ložišta, a to zato,'jer će.se-od vatre:
. u ognjištu ložišta najprije zapaliti naslaga čadje u
dimovođvna, koja onako užarena tek dolazi u dimnjak,: te onda'zapali i tuj aaiazeću se naslagu fiadje ili, ako to nije, to-ju promaja povuće sa sobom te iz dimnjaka baca u zrak. Kad je ipme tako, onda je i posve, naravno, da se nekoga za neki posao može činiti odgovornim samo onda, ako ovaj cjelokupni taj na je dan predmet odnpeći se posao sam obavi. Ne može ga .se pak pozvatv na odgovornost,., ako na takovom poslu radi više njiliK a svaki na kojem pojedinom dielu. Tako na. primjer krojač, koji šije i kroji sve dielove jednog kaputa sam, V i sam ga sastavlja i sgotovi, možfe biti odgovoran m to, da taj. kaput bude dobro pristajao, no ne može, za to odgovarati onda, ako je svaki dio kaputa krojio i sastavio . drugi koji ili . više. radnika. Isto je tako i jcod iožišlne naprave. Dimnjačar ae može pozvati na odgovornost samo onda, ako on sve dieiove ložižine naprave sam čisti, u protivnom se slučaju dimnjačara ne može pozvati “na odgovornost, jer ako on dimnjak i najsavjestnije očisti, a nisu ujedno očišćeni i drugi dielovi ložištu« naprave, to će uzglio- diti nepravilna djelatnost ložišta, kojoj je povod naslaga čad)« u dimovodima,, a od ove brzo opet rađjanje dalnje naslage čadje u dimnjaku i to u tom slučaj t*. svjetle smolne čadje, od čega se onda radja i po frr u dimnjaku.
Ali da pod oznakom rieči »dimnjaci1' gakona>* davač i nije imao na umu cjelokupnu ložištnu napravu,, to bi se aao, ako već ae za doba stvaranja toga zakona — kad su, osobito na selima većim dielom još u porabi bila otvorena ognjišta bez ikakvog posebnog, uredjaja — svakako dana* već moralo tako tumačiti, '“ i- je inače nastojanje zakonodavčevo: postići ito većti;
mjavnu sigurnost protiv pogibelji, od požara £osve uzaludno. Ako naime sa/no jedan dio ložižtue naprave •čisti dimnjačar, a drugi se dio nikako ili »amo površno po u taj posao posve neupućenoj osobi čisti, ne može se vfeć iz prije navedenih razloga izbjeći radjattju požara u dininjafcima. * •
To je uslied čestih priepora u tom pfe4»»0ta uvidila i sama visoka zemaljska vlada, pa je u jediioBa .konkretnom slučaju već u početku provedbe novo j .Obrtnog zakona, i to godine 1889., izdala rješitbu> ete -se štednjaci i pećne čievi, kao' Sto je (6 za dfmrijake .ustanovljeno, im adu svakog mjeseca po jedanput očistiti, i to izključiVo po dimiijaiafu. Kasnije je porod o m istovjetnog konkretnog slučaja priepora godine ■ 1910: visoka zemaljska vlada izdala rješitbu, da se pod dimnjakom razumjevati itn.adu sva ognjišta, pod. kojim god imenom (štednjaci,1 peći, eievi i t. d ) , U koliko su sa dimovodnim kanalom u savezu i u
. koliko se u njima čadja sakuplja i našlagati može. Time je napokon svaka sumnja o tome, da je za ■ćigfejrtj« cjelokupne ložištne naprave ovlaćten asmo V'%nnjačar dotičnog radjevneg kotara, posve nestala, ..■čime je ujedno udovoljeno i nastojanju zakanpdavčevu
postignuće javne sigurnosti protiv pogibelji od požara, kojoj je najshodnija i najsigurnija preventivna |^jera dobro i strogo uredjeno dimnjačarstvo, i to tim pišer Sto dimnjačaru i zakon nalaže, da prigodom obavljanja svog posla i«iade u svakoj kući svratiti pozornost na ave, .Sto bi maglo prouzročiti požar, te $a'tO; upozoriti dotičnog kufcevlastnika, odnosno pod- aueti o tome prijafrU oblasti.
988
Kj^ 'bi-'se svuda u našoj domovini taj propis
zakona dužijosti đimnjaćareve to<-no provadjao, u velikš,
bi se smanjio broj požara i time nastale štete. No na
žal ost la se zakonska ustanova ne provad|at, - svudst
svom strogošeu, a propuštaju to činiti ne samo
njačavi, ve.ć i sanje oblasti, koje u konkretnim sluča
jevima preslupka„'o<?e zakonske ustanove bilo s jedne
ili s druge strane,'.a naročito obzirom na nedogledne
posljedice, što ih takav, prestupak a slučaju porodivšeg •
se požara imati može, mnogo-preblago vjredjuju, usiied
eega onda obično sve fcpet ostane- •/' *
Da se pak ta najsflodnya .pr&ventisna. mjera
sigurnosti protiv pogib'elji od požara čkn bolje
treba nastojati, da se; dumija&trsivo Sto bolje
postavi na Sto sigurni To će se pak
jedino lime, ako se dj^oKrug, ’dimttfaćarev po
nosti proširi i uvede., strogi, riadžpin--oblastj postoj
vanjem diranjačarevhni *;. .• ;i ;
Dalje trebalo bi, c&®e'Sv&kctobeevićKi
izdavanja stanbenih dodola privuče i dabt^^fj'^kojfr*
kao stručnjak imade tzviđiti,. da U uredjaj ložiStttilfc.
naprava đofetese kuće i odgovara sigurnosti protiv pdl^ žara. Dakako, da uz današnji napredni duh vremen^
gdje se svakim danom ua tržište stavljaju ložišta teh-t
nički »savršenija, treba i dimnjačara uz prakgu i-tefijs-l
t«tskog znanja, da sa sigurnošću takove moderne lćsi|v
žištne naprave prosuditi može. Da se to pak postigne^
treba urediti strukovne tečajeve,' u kojima će di»$|
njačari, a naročito podmladak njihov, imati prilike C
svom zvanju usavršiti se. Obzirom pak na prije napo**
menuto tehničko usavršivanje ložištnih naprava, kao.J
i na mznovrstni njihov sastav, trebalo bi, da svaki J
289
^dimnjačar prije, no što mu se teda obrtna dozvolama
.tjeranje dimnjačarskog obrta i pođieti rađjevni kotar
ili namjesti kao odgovorni poslovodja, poioži teoretski;
i praktični izpit sa dobrim uspjehom, kako je to pro
pisano- za zidarske i tesarsfce obrtnike. Da je takav*
izgit i te kako potreban i dimnjačara, predočuje nam
najbolje sadržaj ove knjige, s kojim bi se morao svaki
dimnjačar upoznati, ako hoće da udovolji svim svojim
dužnostima, što mu ih zakon nalaže.
Dimnjačarski strukovni- tečajevi uvedeni su već
odavna u inozemstvu, a isto tako i preduvjet polaganja
majstorskog izpita sa dobrim uspjehom za stećenje
obrtne dozvole, odnosno podieijenje radjevnog kotara
iii namješten je kao odgovornog postovodje. Pa kako.
je ta uredba đimnjačarstvo u inozemstvu podigla na
visoki stepen i obći ugled, a time ujedno priđoniela
javnoj sigurnosti protiv pogibelji od požara, to bi if*'
uvedetnje u našoj" domovini svakako samo još bla
tvornije djelovalo.
19
Dodatak,
.S to se u ovoj knjizi.n a više m jesta spominje, m orao
je izostati iz razloga navedenih u predgovora.
S a d rža j.Strana.
P red g o v o r ...................................................................................................V
L Dio,0 loženju i ložištima.
Izgaranje ................................................................................................... 1 , .•Gorivo...................................................................................... .... 2Toplina i te m p e r a tu r a ......................................................................... 7 wMjerenje tem p eratu re ................................ . ...................................... 9Ogrievna p o v r š in a ......................................... ....................................... .... HD im ................................................................................................................. .... 120 ložištima u o b ć e ...................................................................................... 14
1. Ognjište (v a t r iS te ) ............................................................... .... 15.2, D irn o v o d i................................................................................. .... n3. Dimnjak ................................................................................. .... 18
Vrst i natin gradnje d im njaka........................................................... .... 20Tvornički d im n ja c i .................................................................... .... 29
VrBt l o ž i š t a ..................................................................................' • • - 30I. Ložišta, u stanbeairft sgradam s..................................... ....30
1. Štednjaci . . . . ; ........................... ......................312. Kotlovi . .................................................................... ....373. Peći za k u p k e ........................................................... ....39
Svrha t potreba loženja stanbenib p r o s to r i ja ........................... .... 40Prikladne temperature grijanih prostorija-.................................... .... 41
A. Mjestno loženje (mjesto« grija la).................................... .... 441. OgriSte ( k a m in ) ...................................................... .... 44
' 2. P e ć ................................................................................. .... 4&Vrst peči ............................................................... 51
a) peći za brzo g r i ja n je .................. 51b) peči za polagano grijanje . . . 53c) peći sa trajnom vatrom . . . . 67
294
^ . StranaB. C e n tr a l^ l o ž e n j e ................. ' . . . . ....................... 81
1. Grijanje z r a k o m .................................................. 312. Grijanje vodom. i l t J ja r a t a ..................................,fe>
ff. Ložišta obrtna ................. .... 71"" l. Krušne p e č i ........................................................... ?1
a) Krušne peči sa prekidnitn rađam • • 72b) Kružne peči sa neprekidnim radoro • TS
2. Sušioae m e s a ...................................... , . . 76& Parni kotao . ...................................................... 754. Pivovarnik (B ra u p fa n n e )................. .... , - . 795. SuSione slada (M aizdarre)............................. ' • 81
11. dio.
0 štetnim uzrocima po promaju.
zioci nepravilne djelatnosti dimnjaka i ložišta, te način, kojim se ti uzrog^ odstraniti odnosno ublažiti dadu . . , . 87
{ ^ V je ta r ....................................................................... “82. Sunčani t.ract .......................................................
3. KiSa ili snieg •......................1024. Upliy atmosfere 1085. Pogriešna gradnja dimnjaka i ložišta . . . . lČf?1
I. Obličje dimnjaka » . . ...................................... 107a) Dimnjak izveden sa uzporednim ~ 10%
b) Dimnjak prema uSću e užen ..................... 108c) Dimnjak prem a uSču pro fliren ................. , . 109đ) Dimnjak u sredini p ro š ir e n ..................... .... . 110
e) Dimnjak u sredini s užen ..............................110iJ. Vodjenje d im n ja k a .......................................... .... 111
Ul. dimnjaci ...........................................................110IV. PogiieSna gradnja ložišta ...................................... ... . 122
V. Zajednički dimnjaci za više lo ž i š t a ..........................1266. Č a d ja ......................................■................. .... 133
a) Uzroci ivoriibfe i s d j e ................. 184,V>) Vvsti fca&je .............................................. 142
c) šte tn i upliv čadje na pravilnu djelah notst (ož‘® ta .............................................. 147
8, Nastavci za dimnjake .......................................... 149
29&
f f l . đ lO , S l r j iB a
0 poflriešnim gradnjama fož/štnih napravu ' ' kao uzrocima požara j . . - . , . fst
X. Ognjižte kao vzvak požava. 15%2. Dimovodi uzrok p o ž a r a ..................................................173
a) Vodjenje cievi kroz drvenu s t i e n u .................176b) Vodjenje dimu vodnih cievi kroz sliepi prostor 176
8. Dimnjak kao uzrok p o ž a r a ..........................................178(<&<3ja uzrok p o ž a ra ................................. .... . . ..........................198Požar u d im n ja k u ........................................................................... 202Opasnost od-požara u d im n ja k u .................................................. ‘218Ograničenje požara u d im n ja k u ..................... ...............................226GaSeuje požara u đimnjafca . . . .............................................. 280Izpaliv&jye dimnjaka .......................................... .............................286Izmazivanje ćftmnjaka ...................................... ...................................248Razprsnuće (eksplozija) plinova u' d im n ja k u ..............................249Ložižtua njtprava kao uzrok otrovanja p lin o m ......................... 257Preventivne m jere protiv požara, prouzročenih iožistnijn n a
pravama ................. .................................. . . . . . . . . . 27a