Domagoj Kostanjevac: O generativnoj gramatici i pored. jezikoslovlju s M. Mihaljeviem

135

Primljen 28. kolovoza 2010., prihvaen za tisak 13. rujna 2010.

Domagoj Kostanjevac O GENERATIVNOJ GRAMATICI I

POREDBENOM JEZIKOSLOVLJU S MILANOM MIHALJEVIEM

Milan Mihaljevi roen je 2. prosinca 1955. u Zagorianima. Osnovnu kolu i gimnaziju zavrio je u Vinkovcima. Diplomirao je 1978. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studij ope lingvistike i filozofije (oboje kao A predmet). Magistrirao je 1981. radnjom Odnos sintakse i semantike u lingvistikoj teoriji Noama Chom-

skog. Doktorsku je radnju Generativna fonologija hrvatske redakcije crkve-noslavenskog jezika obranio 1985. godine. Iste je godine dobio meunarodnu Herderovu stipendiju i kao stipendist zaklade F. V. S. specijalizirao godinu dana slavistiku na Institutu za slavistiku Bekog sveuilita kod profesora Franteiseka Vclava Marea i Radoslava Katiia. Od 1979. stalno je zapo-slen u Staroslavenskom institutu. U zvanje znanstvenog asistenta promaknut je 1981. godine, u zvanje znanstvenog suradnika 1985., u zvanje vieg znan-stvenog suradnika 1991., u zvanje znanstvenog savjetnika 1999., a u trajno zvanje znanstvenog savjetnika 2006. godine. Od 2010. godine lan je surad-nik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Predaje na Filozofskom fakul-tetu u Zagrebu i Filozofskom fakultetu u Splitu, a predavao je i na Filozof-skom fakultetu u Puli. Od 1991. do 2002. bio je voditelj projekta Istraivanje hrvatskoga crkvenoslavenskog jezika, a od 2002. vodi projekt Gramatika hr-vatskoga crkvenoslavenskog jezika. lan je urednitva Suvremene lingvis-tike. Sudjelovao je na brojnim znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu te predavao kao gostujui profesor u Wiener Sprachgesellschaft od 14. do 16. svibnja 1996. te vie puta u Institut fr Slawistik der Universitt Wien. lan je Matice hrvatske.

Radovi su Milana Mihaljevia iz slavistike i generativne gramatike i s pravom se moe rei da je jedan od naih najveih strunjaka u tim dvama podrujima. Napisao je knjige Generativna i leksika fonologija, Generativ-na sintaksa i semantika, Slavenska poredbena gramatika za koju je nagraen

hrvatistika studentski jezikoslovni asopis

136

nagradom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za 2003. godinu, brojna poglavlja u raznim knjigama, jedan je od urednika zbornika Glagoljica i hr-vatski glagolizam, autor je preko 50 znanstvenih radova u asopisima i zbornicima. Modernizirao je fonoloka i morfoloka istraivanja starih hrvat-skih tekstova, a osobitu vrijednost imaju njegova istraivanja sintakse i lek-sika toga korpusa. Svojim tekstovima u inozemnim publikacijama te estim i uspjenim nastupima na meunarodnim znanstvenim skupovima bitno je ojaao ugled hrvatskog jezikoslovlja. Zavrili ste studij ope lingvistike i filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Jeste li otpoetka bili skloniji lingvistici ili se odluka da se bavite lingvistikom nakon kolovanja javila tijekom studija?

Ne. Na Filozofski fakultet upisao sam se sa eljom da studiram filozo-fiju, a na lingvistiku sam naiao sluajno jer sam morao upisati neto kao studijski B predmet, a nisam znao dovoljno dobro engleski da bih mogao poloiti prijamni ispit iz toga predmeta. Meutim, ve nakon prvog semestra shvatio sam da sam zalutao meu filozofe, a lingvistika me zainteresirala, pa sam (zahvaljujui razumijevanju profesora Radoslava Katiia koji je tada bio proelnik Odsjeka za opu lingvistiku i orijentalne studije) podigao i taj studij na razinu A predmeta. Studij filozofije uredno sam zavrio, ali sam znao da mi to nikad nee biti zanimanje, iako sam vjerojatno, kao i svatko tko je u ivotu doao u dodir s filozofijom, ostao njome trajno obiljeen. Poznato je da je na Noama Chomskog utjecala racionalistika filozofija, a da se u funkcionalnim pristupima moe vidjeti utjecaj empiristike filozo-fije. Koliko je bitno poznavanje filozofije za bolje razumijevanje lingvis-tikih teorija i razvoja lingvistike uope?

U Vaem su pitanju sadrana zapravo dva pitanja: jedno je bolje razu-mijevanje razvoja lingvistike, a drugo bolje razumijevanje pojedinih teorija. Mislim da ovjek, da bi se bavio povijeu lingvistike, ne mora biti filozof, ali poznavanje filozofije ne moe mu koditi. Koliko je pak poznavanje filo-zofije bitno za bolje razumijevanje lingvistikih teorija, to ovisi o tome o kojoj je teoriji rije. Ako je rije o logikim teorijama jezika kao to su raz-liite kategorijalne gramatike ili Montagueova gramatika ili logika seman-tika, onda je nuno dobro poznavanje filozofije (osobito logike) i lingvistike, a potrebno je znati i osnove matematike. Za neke druge teorije znanje filo-zofije nije toliko vano. Po teorijskom ste usmjerenju generativac. to vas je ponukalo na to? I koje biste prednosti generativne gramatike naveli u odnosu na funkcio-nalne pristupe jeziku?

Domagoj Kostanjevac: O generativnoj gramatici i pored. jezikoslovlju s M. Mihaljeviem

137

Mislim da su za to odgovorni profesori na fakultetu koji su uoili moju sklonost formalnomu razmiljanju i poeli mi davati seminarske radove iz toga podruja. Osobite zasluge za to ima Dubravko kiljan koji je doao na fakultet kao mladi asistent kad sam bio na 3. godini studija. Kao studenta fi-lozofije i lingvistike zaduio me da za seminar iz semantike kritiki prika-em osnovne postavke generativne gramatike i tako sam se poeo upoz-navati s tom teorijom i postupno se navukao. Ne bih u kratkome razgovoru usporeivao generativni i funkcionalni pristup. Moj je stav: Neka cvate tisuu cvjetova! Mislim da je najbolje ako svatko radi ono to ga najvie zanima i to najbolje zna. Tako e nam svima biti najbolje i imat emo vie koristi jedni od drugih. Kakva je bila vanost generativne gramatike nekad, a kakva je danas?

Do sredine sedamdesetih godina 20. st. generativna je gramatika u

Americi bila u podruju stratekih istraivanja. To znai da su novac za istra-ivanja davali razliiti dravni fondovi i amerika vojska. Pozitivna je strana toga bila da su jezikoslovci za svoje projekte dobivali solidan novac, a da oni koji su ga davali nisu postavljali nikakva ogranienja za objavu rezultata, tako da su se nove spoznaje brzo irile i odmah objavljivale. Osim toga, to je u to vrijeme bila nova teorija, pa je bilo moderno zanimati se za nju i pri-padati toj koli. Loa je strana toga razdoblja moda to da je velik dio istra-ivanja bio ogranien na engleski jezik. I danas neki kritiari generativne gramatike (najee su to oni koji su generativne teorije prestali pratiti u ez-desetim godinama) prigovaraju da su sve te teorije postavljene samo na temelju engleskoga i da nita ne vrijede im ih pokuate primijeniti na koji drugi jezik, to je danas daleko ne samo od istine nego i od zdravoga ra-zuma. U sedamdesetima se teorija proirila po cijelome svijetu. Za rezultate razliitih modela generativnih gramatika poele su se zanimati i privatne tvrtke koje su u svojim istraivakim centrima poele zapoljavati jeziko-slovce. Ukratko, generativna je gramatika postala sredinja struja u svjet-skome jezikoslovlju. Mislim da nijedna jezikoslovna teorije u povijesti nije bila ovjeravana i provjeravana na tolikom broju jezika kao generativna gra-matika. U literaturi se spominje brojka od oko etiri i pol tisue jezika. Po-stalo je meutim vrlo teko, ako ne i nemogue, pratiti sve teorije i struje koje su se pojavile. To katkad frustrira i same generativne jezikoslovce, a ne samo zainteresirane laike. Dodatna je potekoa i to to privatne tvrtke re-zultate istraivanja u svojim istraivakim institutima smatraju poslovnom tajnom i doputaju njihovo objavljivanje sa zadrkom od nekoliko godina, to oteava protok obavijesti i komunikaciju meu znanstvenicima. Generativna je gramatika prola kroz nekoliko faza (rana teorija, stan-dardna i proirena standardna teorija, teorija naela i parametara, mini-malistiki program). Koje bi bile glavne razlike meu svim tim fazama? Po

hrvatistika studentski jezikoslovni asopis

138

Vaem miljenju koji bi bili kljuni dogaaji za prijelaz iz jedne faze u drugu?

Povijest generativne gramatike dijelim na dva glavna razdoblja: 1. raz-doblje pravila do 1979. i 2. razdoblje naela i parametara. Osnovni se ciljevi te teorije nisu bitno mijenjali od poetaka do danas. Mijenjali su se formalni ureaji kojima su se htjeli postii ti ciljevi. Drugim rijeima, mijenjao se ustroj onoga to generativni gramatiari zovu raunskim sustavom ljudskoga jezika. U ranoj teoriji u sustav nije bila ukljuena semantika interpretacija, nego se model sastojao samo od sintakse i fonologije. Prekretnicu je oznaila jedna studija J. J. Katza i J. A. Fodora koja je pokazala da se ta interpretacija moe ustrojiti na slian nain kao fonoloka sastavnica. Nakon toga su uve-deni i pojmovi dubinske i povrinske strukture kojih prije nije bilo. Prekret-nicu izmeu standardne i proirene standardne teorije oznailo je uvoenje morfologije u gramatiku 1970. Naputanju sustava pravila i uvoenju teorije naela i parametara pridonijele su po mojem sudu dvije stvari. Jedna su ma-tematiki dokazi da su sustavi pravila kojima se sluilo, bez obzira na ogra-nienja kojima su bili podvrgnuti, formalno suvie moni za postavljene ci-ljeve. Druga je otkrie parametarske razlike meu jezicima, emu je bitno pridonio talijanski lingvist Luigi Rizzi koji je, sluajui u Parizu predavanja Richarda Kaynea (uenika Noama Chomskoga), u sedamdesetima sustavno poeo usporeivati primjere iz engleskoga i francuskoga koje je on davao s primjerima iz svojega materinskoga talijanskoga jezika. Minimalizam se pak rodio u krilu teorije naela i parametara kao pokuaj da se od krhotina koje su preivjele sve kritike i izazove sastavi nova, sasvim drukija teorija iz koje su kao suvini uklonjeni neki pojmovi koji su u prijanjim teorijama imali vanu ulogu, kao to su primjerice unutarnje posrednike razine D-strukture i S-strukture i sl. U kojem smjeru danas ide generativna gramatika? Je li minimalistiki program zadnja faza u razvoju generativne gramatike ili e doi do jo vee apstrakcije?

Generativna gramatika danas ide u istome smjeru u kojem je ila od svojih poetaka, a to je traenje modela koji e na najbolji i najprikladniji nain odgovoriti na sredinje pitanje te teorije, a to je tzv. platonovski pro-blem koji je poetkom 20. st. formulirao engleski filozof Bertrand Russel. Primijenjen na jezino podruje on se moe izraziti ovako: kako na temelju ogranienoga iskustva uspijemo ovladati tako sloenim spoznajnim sustavom kao to je ljudski jezik. Sigurno je da na tom putu minimalistiki program nije posljednji model, a koji e se i kakvi sve modeli pojaviti, teko je rei. U predgovoru Vae knjige Generativna sintaksa i semantika pie da je jed-na od osnovnih postavki generativne gramatike da je takva gramatika koja

Domagoj Kostanjevac: O generativnoj gramatici i pored. jezikoslovlju s M. Mihaljeviem

139

mora biti jasno i precizno formulirana, tj. da mora gramatika biti formalan ureaj, nuno i idealizacija i da bi se formulirala gramatika naela i pravila, moraju se zanemariti mnoge nevane pojave u jezinoj uporabi kao to fiziar zanemaruje otpor zraka, trenje i sline initelje da bi mogao formulirati zakone mehanike. Krije li se u toj postavci jedna od najveih slabosti generativne gramatike?

Ne vidim zato bi idealizacija bila slabost. Ona je u svakoj znanosti nuna ako elite dobiti suvislu, opovrgljivu teoriju koja objanjava neku po-javu, tj. ako se doista elite baviti neim to je empirijska znanost, a to bi lingvistika trebala biti. Drugo je pitanje koji je stupanj idealizacije nuan. Na to nema apriornoga odgovora. Stupanj idealizacije opravdan je samo i jedino rezultatima koje time postiete. Koje vane implikacije generativna gramatika ima za filozofiju, psihologiju i druge znanstvene discipline?

Pokuat u to rei u nekoliko rijei. Chomsky je uskrsnuo ideju o uro-enosti, dokazujui da je velik dio naega znanja odreen genetski, tj. da naa genetska struktura bitno odreuje to moemo, a to ne moemo na-uiti. Ponovno je oivio stare racionalistike ideje i podastro dokaze da je u osnovi nae sposobnosti govorenja i razumijevanja podsvjesno (preutno) znanje. Sruio je bihevioristiku psihologiju koja je polovicom 20. st. bila dominantna psiholoka kola i u sredite prouavanja ljudske vrste ponovno postavio um. Otvorio je tako nove poglede na proces stjecanja znanja, ali i na pojmove slobode i kreativnosti itd. Time je, kako slikovito u uvodu svoje knjige o njemu kae Neil Smith, pustio maku u filozofski golubarnik. Napisali ste i knjigu Generativna i leksika fonologija. Strukturalisti su se u velikom broju svojih radova bavili upravo fonologijom, jedan od razloga sigurno je i to to je strukturalistika metodologija izrazito pogodna za prouavanje fonologije. Koje su temeljne razlike izmeu strukturalistikog i generativnog pristupa fonologiji te koje su prednosti i nedostaci obaju pristupa?

Mislim da je temeljna razlika iz koje proizlaze sve druge to da u gene-rativnoj gramatici fonologija nije autonomna i neovisna o drugim razinama, nego je uklopljena kao sastavnica u sloeni formalni ureaj koji zovemo gramatikom. tovie, ona bitno ovisi o sintaksi koja je opskrbljuje struktur-nim opisima koje ona onda glasovno interpretira. Upravo zbog autonomnosti strukturalistika je fonologija bila ograniena uglavnom na utvrivanje gla-sovnoga (fonemskoga) inventara jezika i distribucije fonema. Znatno je ma-nju pozornost poklanjala fonolokim procesima i viim razinama glasovne

hrvatistika studentski jezikoslovni asopis

140

organizacije jezika, kao to su slogovi, stope, fonoloke rijei, prozodijske skupine, govorni ritam i sl. Po Vaem miljenju, zato Noam Chomsky ima toliki broj sljedbenika, go-tovo pa bi se moglo rei da je to neki kult, pogotovo u SAD-u gdje su veina lingvista generativci? I koga biste izdvojili kao mogue nasljednike Noama Chomskog, kao one koji e preuzeti primat u generativnoj gra-matici nakon njega?

Chomsky je jedan od najveih intelektualaca suvremenoga doba koji je iz temelja promijenio na nain razmiljanja o samima sebi. Ogromna je nje-gova uloga u jezikoslovlju, psihologiji i filozofiji, a nije zanemariv ni utjecaj na niz drugih podruja, od antropologije pa sve do matematike, obrazovanja i knjievne kritike. O politikom angamanu da i ne govorimo. Stoga nije udno da mu se ljudi dive. One koji ele vie saznati o idejama i utjecaju Chomskoga, uputio bih na dvije knjige: jedna je knjiga ve spomenutoga Neila Smitha Chomsky : Ideas and Ideals iz 1999. (Cambridge University Press), a druga je The Cambridge Companion to Chomsky skupine autora, koju je 2005. uredio James McGilvray. Iako je Chomsky tvorac generativne gramatike, nije okrunjen i postav-ljen na prijestolje, pa mu ne treba niti traiti nasljednika. Osim njega, toj su teoriji znatne prinose dali i mnogi drugi jezikoslovci iz cijeloga svijeta. Oso-bno jako cijenim i rado itam radove Howarda Lasnika, Richarda Kaynea i Marka Bakera, ali i mnogih drugih vrsnih jezikoslovaca. Imate li moda namjeru napisati generativnu gramatiku hrvatskoga je-zika?

Ne. Danas se najvie bavite poredbenim prouavanjem jezika, pogotovo pro-uavanjem hrvatske redakcije crkvenoslavenskog jezika. Kakva je vanost poredbenog jezikoslovlja danas s obzirom na 19. stoljee i prva proua-vanja i koje bi bile implikacije poredbenog prouavanja jezika na ling-vistiku, ali i na druge znanstvene discipline?

Za razliku od 19. st. kada je jezikoslovlje gotovo u cijelosti bilo pored-beno, danas poredbenopovijesni pristup sigurno nije sredinja jezikoslovna struja. Unato tomu, jo je uvijek ogroman broj onih koji se njime bave i da-ju znatan doprinos njegovu razvoju. Poznavanje jezine prolosti iznimno je vano za bolje poznavanje i dublje razumijevanje suvremenih jezika. Onaj tko dobro poznaje prolost, sigurno e bolje moi shvatiti i objasniti sada-njost i tonije predvidjeti budunost. Kada je rije o vanosti poredbeno-povijesnoga prouavanja jezika za druge znanstvene discipline, treba podsje-

Domagoj Kostanjevac: O generativnoj gramatici i pored. jezikoslovlju s M. Mihaljeviem

141

titi da prajezici koje rekonstruiraju jezikoslovci potjeu iz razdoblja o kojima najee nema pisanih podataka. Nadalje, oni ne rekonstruiraju samo invent-tar glasova toga jezika nego i njegov rjenik pa ak i fragmente veih tek-stova. Razumno je pretpostaviti, ako je neki jezik imao rije za neki pojam ili stvar, da su onda njegovi govornici poznavali i tu stvar. Stoga se iz nji-hovih rekonstrukcija moe puno toga zakljuiti o kulturama i uvjetima ivota u tim dalekim razdobljima, a to moe biti jako vano za povijest, arheolo-giju, antropologiju, etnologiju i cijeli niz drugih disciplina koje se bave ili ljudskim drutvom ili uvjetima ivota na zemlji u prolim vremenima. Koga biste izdvojili kao najznaajnije poredbene jezikoslovce?

Razmjerno dobro poznajem slavensko i u neto manjoj mjeri indo-europsko poredbeno jezikoslovlje. U zadnjih stotinjak godina ljudi su se in-tenzivno bavili poredbenim prouavanjem i drugih jezinih porodica: ugro-finske, altajske, afroazijske, amerikih indijanskih jezika, austronezijskih je-zika, polinezijskih jezika itd., a ja o tome ne znam nita. Zbog toga se ne bih usudio olako izdvajati i navoditi nekoliko imena. Napisali ste knjigu Slavenska poredbena gramatika. Koje su razlike u odnosu na Ivievu Poredbenu gramatiku?

Ivieva je Slavenska poredbena gramatika objavljena 1970., vie od trideset godina prije moje. Priredili su ju Josip Vrana i Radoslav Katii na temelju Ivievih predavanja iz dvadesetih godina 20. st. To znai da su znanstvene spoznaje koje su sadrane u mojoj knjizi ipak neto novije od onih Ivievih. Mislim da je njezina prednost i vea preglednost. To je jedna od rijetkih slavenskih poredbenih gramatika u kojoj su promjene poredane kronoloki, a ne prema podrujima (razvoj samoglasnika, razvoj suglasnika i sl.), pa je jasnije razvidan vremenski slijed i meusoban odnos promjena. U toj knjizi obraujete uvod u poredbenu gramatiku i fonologiju. Moemo li uskoro oekivati i drugi dio knjige?

Nadam se da e druga knjiga biti zavrena u dogledno vrijeme. Napisao sam ve poglavlja o sklonidbi imenica, zamjenica, pridjeva i brojeva, a pri zavretku je poglavlje o glagolima. Naalost, ne mogu to raditi u kontinu-itetu jer me stalno prekidaju druge, pree obveze. Sudjelujete u projektu Povijest hrvatskoga jezika od srednjeg vijeka do XXI. stoljea, napisali ste poglavlje Hrvatski crkvenoslavenski jezik u prvoj knjizi koja se bavi srednjim vijekom. U emu je novina tog projekta u odnosu na druge knjige koje se bave povijeu hrvatskog jezika, posebno u odnosu na Vinceovu knjigu?

hrvatistika studentski jezikoslovni asopis

142

Kao prvo, to nije slubeni znanstveni projekt u sustavu Ministarstva znanosti, nego izdavaki projekt Drutva za promicanje hrvatske kulture i znanosti Croatica. O projektu u cjelini vie bi mogli govoriti oni koji su ga pokrenuli i koji ga vode. Meni je ponuen zadatak da opiem hrvatski crkve-noslavenski jezik, koji sam rado prihvatio i nadam se da sam ga, kao i drugi kolege, razmjerno dobro obavio. Treba spomenuti da je to dosad prvi cjelovit gramatiki prikaz hrvatskoga crkvenoslavenskoga jezika. Kada usporeuje-mo taj projekt s dosadanjim prikazima povijesti hrvatskoga jezika, onda tre-ba rei da su to uglavnom bile vanjske povijesti jezika, a u aritu je spo-menute Vinceove knjige, kako joj kae i naslov, povijest hrvatskoga knjiev-noga jezika i procesa njegove standardizacije. U ovoj povijesti trebala bi biti obuhvaena i unutarnja povijest svih hrvatskih jezinih idioma od poetaka do danas. Kakvo je zanimanje studenata za prouavanje jezine batine, posebno sta-roslavenskog i hrvatske redakcije crkvenoslavenskog jezika?

Kao i kod svakoga drugoga podruja, postoje oni koji su time oduev-ljeni, ali i oni kojima su ti predmeti najmanje dragi. To ovisi naravno i o pro-fesorima koji predaju pojedini predmet. Sigurno je primjerice da kolega Stjepan Damjanovi, kojega su studenti izabrali za najboljega sveuilinoga profesora, bitno pridonosi popularnosti starocrkvenoslavenskoga jezika i hr-vatskoga glagoljatva na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Tko su Vam bili uzori u vaem jezikoslovnom radu?

Nemam uzora, kao ni u ivotu, ali ima jako mnogo ljudi od kojih sam mogao uiti i kojima moram biti zahvalan. Navest u samo one najvanije. Ponajprije to su moji fakultetski profesori Radoslav Katii, Mate Kriman, Bulcz Lszl i Dubravko kiljan. Nakon studija u mojem su znanstvenom (i ljudskom) razvoju vanu ulogu imali i Branko Fui, Biserka Grabar te Frantiek Vclav Mare. Ako biste morali izdvojiti tri najvea jezikoslovca svih vremena, tko bi to bio?

Abecednim redom: Noam Chomsky, Ferdinand de Saussure i Roman Jakobson.