SVEUČILIŠTE U RIJECIFAKULTET ZA MENADŽMENT U TURIZMU I UGOSTITELJSTVU

SENA LATOVIĆ

GASTRONOMSKA I ENOLOŠKA PONUDA MAĐARSKE

Opatija, svibanj 20

SVEUČILIŠTE U RIJECIFAKULTET ZA MENADŽMENT U TURIZMU I UGOSTITELJSTVU,OPATIJA

GASTRONOMSKO ENOLOŠKA PONUDA MAĐARSKESEMINARSKI RAD

Kolegij: Međunarodna gastronomija i somelijerstvo Student: Sena LatovićMentor: prof,dr.sc Slobodan Ivanović Matični broj: 19662/08

Studij: Izvanredni studij,Opatija

Opatija, svibanj 2015.

Sadržaj

UVOD.........................................................................................................................................4

1. MAĐARSKA OPĆENITO..................................................................................................5

2. MAĐARSKA GASTRONOMIJA......................................................................................6

2.1. Najpoznatija Mađarska jela..........................................................................................6

2.2. Deserti i slastice Mađarske...........................................................................................7

3. MAĐARSKO VINOGRADARSTVO................................................................................9

3.1. Vinogradna područja....................................................................................................9

3.2. Vino Tokaj..................................................................................................................10

ZAKLJUČAK:..........................................................................................................................12

LITERATURA:........................................................................................................................13

UVOD

U potrazi za nacionalnim identitetom i istraživanjem krajeva u Mađarskoj, osobito onih s velikim životnim značenjem koje imaju i razvijenu kulturnu nadogradnju, kulinarstvo se ne može zaobići. Kultura življenja i stvaranja na ovo područje kao i u cijeloj Mađarskoj seže daleko u prošlost i svakako je ostavila trag u kulinarstvu. Mađari imaju bogatu gastronomsku baštinu i tradiciju koja predstavlja identitet kraja, autohtona i tradicijska jela koja su dio ponude.

Osim slanim i začinjenim jelima, Mađarska je također poznata po svojim slasticama. Na tradiciju pripravljanja deserata i slastica u Mađarskoj velik su utjecaj imale njezine susjedne zemlje. Važno je istaknuti da je važnu ulogu odigrala i Austrougarska kada govorimo o utjecajima.

Mađarska uz gastronomsku ima i bogatu enološku ponudu. Zbog povoljnog položaja tamo uspijeva mnogo vinskih sorata te je specifično da zbog pjeskovita tla i njegova sastava, lozu ovdje ne napada trsna uš i zbog toga mnogi čokoti rastu na vlastitom korijenu.

U prvom poglavlju prikazana je Mađarska kao zemlja općenito. Drugo poglavlje daje uvid u gastronomiju , autohtona jela te slastice koje predstavljaju jedan od važnijih resursa. Treće poglavlje se odnosi na enologiju i Mađarska vina koja su u ponudi a ujedno su poznata i u svijetu.Na kraju rada u zaključku iznose se spoznaje kako je došlo obradom prezentiranih podataka. Podaci su obrađeni uz pomoć različitih metoda znanstvenog istraživanja, kao što su metode analize i sinteze, komparacije, klasifikacije, deskripcije, metode dedukcije i indukcije.

1. MAĐARSKA OPĆENITO

Mađarska se nalazi gotovo u srcu gusto naseljene i prirodno bogate Srednje Europe. Ona diše u višestoljetnom ozračju Austrougarskog i bogatog povijesnog i kulturnog naslijeđa. Ovaj osebujni prostor diše baroknim sjajem, glazbom, umjetnošću, te očuvanim prirodnim bogatstvima idealnim za odmor i rekreaciju svakom putniku dobronamjerniku. Ukratko to je komadić starog kontinenta koji ne može ostati nezamijećen. Očuvani zeleni pejzaži, brežuljci, polja, idealno su mjesto za šetnju ili rekreaciju, ali i za uzgoj plemenite divljači te vrhunskih vina.

Kako bi se što bolje objasnila gastronomsko-enološka ponuda Mađarske na početku je potrebno istaknuti neke preduvjete i karakteristike koji su uvjetovali na mađarsku kuhinju, a pogotovo na njihovu ponudu vina.Mađarska je tipična kontinentalna srednjoeuropska zemlja. Svojom površinom od oko 93 000 km2 prostire se na područje Panonske nizine.Preko 70% površine je pogodno za poljodjelstvo, a od toga 70% otpada na humus. Veliki utjecaj tome imaju i rijeke, jezera i termalni izvori. Najveće rijeke koje protječu kroz Mađarsku su Dunav (418 km), Tisa (596 km), Drava (725 km), Raba (211 km) i Ipoly blizu slovačke granice koje natapaju ravnice vodom i stvaraju plodno tlo. Naravno, velik čimbenik je i jezero Balaton, najveće slatko jezero u Europi (592 km2). Osim što ga mnogi nazivaju “mađarskim morem”, Balaton je poznat i po brojnim ribljim specijalitetima (smuđ, šaran) koji su svjetski poznati, no više riječima o njima će biti kasnije. Osim Balatona, Mađarska ima i drugo najveće termalno jezero na svijetu Heviz (47 500 m2) i najveći prirodni travnjak Hortobágy (800 km2) kojeg okružuju mnogobrojne puste (mađ. puszta). Puszta je veliko stepsko područje koje se nalazi na sjeveroistoku i istoku Mađarske. Predstavlja najravnije predjele Alfölda (istočnog predjela Panonske nizine), a ime je dobilo po tipičnom istočnopanonskom krajoliku, pusti. U pusti prevladava suho vrijeme, stepsko raslinje i kontinentalna klima dok je tlodosta pješčano ispod kojeg struje brojne podzemne vode Tradicionalni stanovnici tih područja su bili pastiri koji su vodili svoja stada ovaca, odnosno krda krava i konja. Ti pastiri imali su i svoje mađarske sinonime (gulyás i csikós) po kojima su mnogi današnji specijaliteti dobili ime. Tako je riječ gulyás u prijevodu znači kauboj, a njihovo jelo koje su spremali u tim pustama dobilo je ime gulyás (gulaš). Kako je već gore bilo napomenuto, veliki dio površine čini plodno tlo koje je najpogodnije u Maloj mađarskoj nizini dok u Panonskoj nizini zemlja varira od odličnog humusa pa sve do polupustinjskog tla (puszta-stepa) koje su opustošile ovce i ostala stoka u prošlosti. Takav prostor samim time bio je najpogodniji za uzgoj žitarica tako da se danas u Mađarskoj najviše uzgaja kukuruz, pšenica, ječam, zob, suncokret, mak, krumpir, proso, šećerna repa, lan, amaranth i sl. Od ostalih namirnica potrebno je spomenuti papriku, jabuke, kruške, breskve, marelice, lubenice i dinje. Sve ovo navedeno voće i povrće integrirano je u većinu jela i čine njihov osnovni sastav.

Tokom povijesti ljudi su bili primorani spravljati jela od namirnica koje su im bile dostupne, a kako je klima u mađarskoj kontinentalnog tipa (hladne zime i vruća ljeta) najpogodnije je bilo uzgajati stoku i spravljati brza i jednostavna jela (juhe i gulaše) uz krumpir kao najčešći prilog.

Prodorom osvajačkih naroda (prvenstveno Turaka i Austrijanaca) tradicionalna mađarska kuhinja se izmijenila, približila zapadnim načinima pripreme (francuski tip) te je danas postala jedna od cjenjenijih kuhinja u Europi.

2. MAĐARSKA GASTRONOMIJA

Mađarska kuhinja ili Magyar kuhinja obilježje je naroda Mađarske. Mađari su narod sa bogatom kulturom i načinom života i baš se tu može najbolje vidjeti koliko je gastronomija značajan dio kulture. Od najrazličitijih proizvoda kojima obiluje ova bogata zemlja nastali su vrhunski specijaliteti, koji mađarsku kuhinju ubrajaju među najbolje svjetske kuhinje. Tradicionalna mađarska jela temelje se prvenstveno na mesu, sezonskom povrću, voću, svježem kruhu, siru i medu. Recepti se temelje na upotrebi začina, kako suhih tako i onih svježih, te prema posebnim načinima pripreme.

Glavna karakteristika "vatrene" mađarske kuhinje je obilno dodavanje paprike u dosta jela. Mnogo se koristi mast (uglavnom svinjska), razni začini, vrhnje ili kajmak, a u posljednje vrijeme i gljive. Od mađarskih jela svaka domaćica zna pripremiti razne ljute gulaše, paprikaše i čorbe od riba. Izbor ukusnih jela ove zemlje je veliki i raznovrstan. Zanimljivo je da se u Mađarskoj uglavnom služe tople čorbe sa dodacima na početku obroka, dok su predjela slabo zastupljena. Mađari ne robuju isključivo svojim ljutim jelima, nego prihvaćaju i osobine kuhinja drugih naroda ( najčešće austrijske i češke kuhinje).

U mađarskoj kuhinji zastupljeni su pikantni okusi i arome. Najistaknutiji začin, kojeg nalazimo u gotovo svakom mađarskom tradicionalnom jelu je paprika ili svježa ili sušena i mljevena. Kuhanje sa paprikom je dio je turskog nasljeđa i turskih prehrambenih navika koje su u prijašnjim stoljećima imale veliki utjecaj na mađarsku kuhinju.Mađarska kuhinja je poznata po svojim specijalitetima koji su često prilično masni i ljuti i pikantni. Ljutinu i pikantnost mađarskim jelima dolazi od paprike. Najviše se u mađarskoj kuhinji koristi mljevena crvena paprika - slatka (csemege édes) ili ljuta (eros), koja jelima daje jaku crvenu boju i specifičan okus. Papriku, crveni luk i bijeli luk (češnjak) su sastojci koje nalazimo u gotovo svim tradicionalnim mađarskim jelima. Vrlo često se može čuti da Mađari stavljaju papriku ( svježa, kisela, mljevena) u sva jela osim kolača. Paprika je u Mađarsku donesena iz Amerike i proizvodi se u velikim količinama i sa mnogo pažnje.

Popularni snack zove se langos – to je prženo tijesto koje se jede s češnjakom, soli, sirom ili kiselim vrhnjem.

U više od tisuću restorana koliko ih ima u glavnome gradu, osim mađarske možete birati između svih vrsta svjetskih nacionalnih kuhinja: kineske, japanske, grčke, ruske, talijanske, indijske i ostalih (naravno, i hrvatska je kuhinja ovdje prilično omiljena, a neizostavni sastojak je i Vegeta). Jelovnici su često napisani samo na madžarskom, što vam može stvoriti probleme (i prirediti razna iznenađenja!).

Originalnom "štimungu" čardi (starinskih taverni) pridonosi i živa ciganska glazba, pa su često odredište turista koji žele probati autohtonu kuhinju u autohtonom ambijentu.

2.1. Najpoznatija Mađarska jela

Kada je riječ o gulašu radi se u cijeloj paleti gustih juha spremljenih na više varijanti te začinjene mljevenom paprikom i lukom, te uz dodatak kockica mesa (svinjetine ili govedine) i kockica krumpira.

Neki od tradicionalnijih gulaša i oni koji se najčešće nalaze na jelovnicima restorana su svakako Čango gulaš koji se priprema od govedine, kiselog kupusa, riže i prelivenog vrhnja. Specijalitet je mađarske etničke skupine Csángo po kojoj je i dobio ime. Andrássy gulaš priprema se od govedine (plećka) koja se pirja s pireom od rajčice, vinom i začinima (luk, kumin i paprika). Poslužuje se sa haluškama (glatko tijesto u krpcima veličine 3x3 cm s dodanom poprženom slaninom na kockice). Čikoš gulaš je jedan od tradicionalnih vrsta gulaša. Sprema se od govedine bez kosti, krumpira, feferona, vina i začina (luk, češnjak, polu ljuta paprika, mast). Nazvan po csikósima, čuvarima konja na mađarskim pustama.

Paprikaš možemo najjednostavnije objasniti na način da ako u gulaš umutimo vrhnje da bi ga malo razblažili , dobijemo paprikaš, koji opet zbog viška masnoće u vrhnju i nije baš lakši. Ali poznato je da je masnoća najjači nosioc okusa ali u umjerenim količinama. Za razliku od gulaša paprikaš se može spremiti sa kokošjim ili pilećim mesom i zove se csirke paprikaš. Servira se uz žličnjake (jednostavna tjestenina od bijelog brašna i vode) Paprikašima i juhama se vrlo često dodaje tarhonj (tarhónya, sitna sušena tjestenina) te je danas dio gotovo svakog tradicionalnog mađarskog jela koje nude ugostitelji.

Riblja juha ili fiš paprikaš možemo uvjetno reći da se radi samo o juhi, jer se u stvari radi praktički o gulašu od ribe, samo nema krumpira. Bogato jelo od nekoliko vrsta riba (som, šaran, štuka, amur) koja se dinsta te zelene i crvene paprike i rajčice. Kuha se često na otvorenom plamenu u bakrenim kotlićima, servira se uz kukuruzne žgance. Fiš paprikaš posebno je ukusan ako se priredi sa smuđom iz Balatona ili ako se pomiješa nekoliko boljih vrsta slatkovodnih riba.

2.2. Deserti i slastice Mađarske

Na kraju svakog dobrog obroka, najbolje pristaje čaša vina i dobar desert. Deserti u Mađarskoj su na velikoj cijeni i na njima se ne štedi. To su razne savijače ili štrudle (retes), palačinke (palacsinta) sa sirom, gljivama, orasima ili makom, valjušci (knedle) sa šljivama, kesten-pire s tučenim slatkim vrhnjem i sl.Specijaliteti su također i razne vrste slanog ili slatkog tijesta. Tako je primjerice Túrós csusza hvaljeno jelo od tjestenine s domaćim sirom i vrhnjem. Vrlo slično jelo je i popularni lángos.To je prženo tijesto koje se jede s češnjakom, soli, sirom ili kiselim vrhnjem.Ipak, od svih mađarskih deserata najpoznatije su torte čije smo i ime preuzeli iz mađarskog jezika.

Doboš torta jedna je od najstarijih i najpoznatijih. U ovoj torti se savršeno stapaju okusi kave, čokolade, biskvita i karamela. Potječe još iz 19. st., a ime joj u prijevodu znači bubanj zbog sličnosti u izgledu. Torta je bila načinjena od osam (danas šest) odvojeno ispečenih listova tijesta premazanih kuhanom kremom. Prepoznatljiva je po gornjem listu koji obliven glazurom od karameliziranog šećera. Ime je dobila po njezinom tvorcu Jozsef C. Dobosu koji je bio kuhar, slastičar, vlasnik slastičarnice u Budimpešti i autor čak petnaestak knjiga o slastičarskim umijećima.

Rigó Jancsi torta, koja potječe iz kraja 19. stoljeća, također je dobila ima po lokalnom

junaku, Romu koji je zabavljao ljude u čardama sa svojom violinom, a nesretno se zaljubio u francusku kneginju. Spada u kategoriju čokoladnih mouseva, a priprema se od kakaa dok su glazura i nadjev od čokolade.

Esterházy torta je jednako poznata kao i navedene dvije. Ova torta od badema je ime dobila po istoimenoj velikaškoj obitelji. Specifičnost torte je što je tijesto bez imalo brašna, a prekrivena je mrežom karakterističnog ukrasa.

Mnoge od ostalih slastica i peciva koji se spremaju širom Hrvatske svoje porijeklo vuku iz Mađarske. Čak i imenavelikog broja tih jela preuzeta iz mađarskog jezika. Neki od primjera su kiflice od vanilije (Vaníliás kifli), kuglof (Kuglóf), žemlja (Zsemle), perec (Perec) i pogača (Pogácsa).

3. MAĐARSKO VINOGRADARSTVO

Uz specijalitete mađarske kuhinje izvanredno će goditi odlična mađarska vina. Većina mađarskih vina su kvalitetna i osebujna kao i mađarska jela i uz njih vrlo dobro pristaju.Većina pravih gastronoma i somelijera složit će se da potpuni užitak nekog obroka nije postignut sve dok se on ne spoji sa čašom dobrog vina. Tako će se i ovdje, nakon pobližeg opisa mađarskih jela i specijaliteta, opisati kratka povijest proizvodnje i nastanka mađarskih vina, neke najpoznatije vinske regije te neke od svjetski poznatih i cijenjenijih vrsta vina.

Mnoge priče i legende govore o tome kako su Mađari prvo znali napraviti dobro vino, a onda tek gulaš koji će ići uz njega. Da nešto istine ima u tome govori i činjenica kako je na području Mađarske tradicija uzgoja loze i proizvodnje vina snažna još od vremena Rimljana. Prvi zapisi i podaci datiraju još u 3. stoljeće naše ere kada je rimski car Marko Aurelije Probus uzgajao vinovu lozu duž obala Dunava. Tradicija se nastavila i doživjela kulminaciju za vrijeme Austro Ugarske. Dokaz toga je da se od 17. do 20. stoljeća za Mađarsku tvrdilo da je po sofisticiranosti svoje vinske kulture bila jedino iza Francuske i Njemačke. U prilog tome ide da je upravo u Mađarskoj (u regiji Tokaj-Hegyalja) u 16. stoljeću napravljen prvi sustav klasifikacije vina prema njegovoj kvaliteti na svijetu. Nažalost, u 20. st. (posebno u drugoj polovici) donekle se unazadila kvaliteta mađarskih s dolaskom SSSR-a koji je “pojeo”čitavu proizvodnju. Proizvodnja vina drastično je smanjena, a ono što se proizvodilo odlazilo je u SSSR i to su bila vina uglavnom loše kvalitete i vrlo kisela. Kako sve ne bi bilo tako crno, dašak pozitivizma vidi se iz svega učinjenog u zadnjih 15 godina i povratak mađarske na svjetsku kartu odličnih vina.

Uz Austriju, Mađarska je sigurno druga po redu krivo procijenjena vinska zemlja i pripadajuća joj vinska kultura u očima ne samo nas Hrvata već i nekih zapadnih zemalja.

Uz poznata imena sorata mađari koriste svoje nazive za neke od njih kao npr. szurkebarat (pinot sivi), koraipirosveltelini (rani crveni veltlinac), feherburgundi (pinot bijeli), zoldszilvani (zeleni silvaner), pirostramini (crveni traminac), olaszrizling (graševina) itd. Bitno je spomenuti i autohtona mađarska imena i sorte kao što su leanyka, ezerjo, hárslevelü (odnosno lipovina), furmint i drugi.

3.1. Vinogradna područja

Mađarska danas ima 22 vinske regije, koje sve imaju nešto interesantno za svakoga, ko uživa u finim pejzažima i ko želi da otkrije Mađarsku iz prve ruke.Mađarska je s oko 133.000 ha vinograda i s proizvodnjom od oko 6.465.000 dt1 grožđa te oko 3.823.000 hl vina (u razdoblju 1991. – 1995.) spala na 93.000 ha, ali je povećala proizvodnju grožđa na 8.590.000 dt i vina na 5.406.000 hl. U svijetu je cijenjena zbog svojih prirodnih desertnih vina, među kojima posebno, počasno mjesto pripada tokajcu.

Vinogradarska područja Mađarske razvrstavaju se u 14 zona, od kojih je ona između Dunava i Tise najveća. Zbog pjeskovita tla i njegova sastava, lozu ovdje ne napada trsna uš i zbog toga mnogi čokoti rastu na vlastitom korijenu. Uzgajaju se kadarka i ezerjo, te niz lokalnih, autohtonih sorata, a proizvode obična lagana crna i bijela vina, koja pretežito služe u lokalnoj potrošnji.

1 deciton – 100kg

Zona Sopron koja se nalazi na granici s Austrijom poznata je po kvalitetnoj modroj frankovci (soproni kekfrankos) i naročito po poznatom veltlincu (soproni veltlini).

Zona Badacsony-Balatonfüred-Csopak, što leži na brežuljkastom terenu sjeverozapadno od Balatona proizvodi velik broj odličnih bijelih vina na osnovi furminta, ezerjoa, rizlinga i drugih sorata.

U zoni Szekszard proizvode aromatična crna vina iz grožđa sorte kadarka i portugizac, ali i nadaleko znani szekszardi tramini, u zoni Gyöngyös crno desertno vino i plemenku (chasellas) kao stolno grožđe.

U zoni Eger intenzivno obojeno stasito crno iz grožđa sorata kadarka, pinot crni i merlot pod nazivom egri bikaver, a u zoni Tokay-hegyalja čuveni tokajac kao suho (tokaji szamorodni i tokaji furmint) i desertno (tokaji aszu i tokji szamorodni) vino.

Znatiželjni putnik će otkriti vrlo raznoliku i zanimljivu vinarsku proizvodnju kako u opisanim tako i u drugim vinogradarskim zonama – Mór-Csázár, Neszmely, Mecsek, Villány-Siklós, Somló Debro i Balatonmellék.

3.2. Vino Tokaj

S obzirom da je najpoznatije mađarsko vino već nekoliko puta spomenuti Tokajac, on zaslužuje i posebni dio. Tokajac je slatko desertno vino, a potječe iz istoimene regije i to još od 17. stoljeća. Proizvodi se iz prosušenih, plemenitom plijesni napadnutih bobica sorte furmint (šipon, odnosno moslavac). Naziv ovog vina, koje Mađari pišu i izgovaraju tokaji, potječe od imena ograničenoga vinorodnog položaja, smještena u najjužnijem dijelu vinorodne zone Hegyalja. Nastanak tokajca povezan je s vulkanskim sastavom tla, suhom i do u kasnu jesen blagom klimom, iako se ponekad dogodi da na prezrelo i prosušeno grožđe zbog odgađanja berbe padne i snijeg. Proizvodi sesamo se od 6 sorti grožđa (najviše furmit i Žuti Muscat), a bere se tek krajem prosinca. Godišnja proizvodnja vina u ovoj regiji se kreće oko 10 mil. litara.

Uz suho vino tokaji koje se također proizvodi, ali iz neprosušenog grožđa sorte furmint, najpoznatija su prirodna desertna vina tokaji szamorodni i tokaji aszú.Tokaji szamorodni je suho, rjeđe i poluslatko vino koje se proizvodi iz grožđa kasne berbe, djelomice prosušenih i plemenitom plijesni napadnutih bobica.Tokaji aszú nastaje probirnom berbom prosušenih grožđica, koje se stavljaju u posebne platnene vreće i tiješte. Od ostalih vrsta, tokaji máslás i naročito tokaji eszencia su prirodna, desertna vina, ali s relativno malim sadržajem alkohola i s visokim postotkom šećera. Tokaji szamorodni je najniža, a tokaji eszencia najviša kvalitetna kategorija ovih prirodnih desertnih vina Zajednička značajka svih ovih vina je zlatnožuta do jantarna boja i profinjen desertni miris. Taj miris neke podsjeća na svježu koricu kruha, a druge više na miris lipe i bagrema. Slatkoća ovih vina označava se pomoću mjere puttonyos. Postoje veličine od 3 do 6 i što je veći broj to je više grama šećera po litri vina. Tako 3 puttonyos označava 60 g/L, 4 označava 90 g/L, 5 označava 120 g/L i 6 puttonyos označava 150 g šećera po litri. Posebna kategorija je Aszu Eszencia i ona sadrži maksimum šećera od 180 g/L vina.

Dokaz zašto se ovo vino vrlo često naziva i “vinom kraljeva” ogleda se u dvije činjenice. Ne samo da je ovo vino spomenuto i u samoj mađarskoj himni već su i mnogi kraljevi i carevi isključivo dolazili u Mađarsku kako bi kušali i kupili ovo vino. Tako ga je car Franjo slao kraljici Viktoriji za rođendan svake godine, a Luj XV ga je dao Madame de Pompadeur uz riječi “ovo je vino kraljeva”. Ostale slavni ljubitelje iz novije povijesti čine Beethoven, Göethe i Benedikt XIVkoji je izjavio da je blagoslovljena zemlja koje je uzgojila ovakvo vino. Po nekim legendama, Adolf Hitler i Eva Braun su proslavili svoje vjenčanje uz čašu ovog vina u bunkeru gdje su ubrzo i smrtno stradali.

Danas, postoje mnoge pravne bitke u kojima se mađarska spori s Italijom, Slovenijom, Slovačkom, Ukrajinom i Australijom oko imena. Tako od 2007. godine Francuzi i Talijani ne smiju koristiti ime Tocay ili Tocai, a od 2010. Slovencima je zabranjena upotreba imena tokaj za njihova vina iz Goriških Brda i Vipave.

ZAKLJUČAK:

Gastronomsko-enološka ponuda Mađarske danas obuhvaća široki aspekt odličnih jela i vina. Mađarska kuhinja je bogata začinima, intenzivnim okusima te jakim bojama uz koje se savršeno uklapaju još i bolja vina. Iako postoje mnoge predrasude (pogotovo u našim prostorima) kako je mađarska kuhinja loša, masna i jednolična, navedeni specijaliteti potvrđuju baš suprotno. Sve je više restorana u svijetu koji implementiraju mađarske specijalitete u svoju ponudu baš zbog širokog raspona i specifičnih okusa. Svaka osoba može pronaći za sebe specijalitet koji će zadovoljiti njegov ukus i očekivanja, bilo da se to radi o gulašu, ribljem specijalitetu ili poznatim mađarskim tortama.

Doticaj s mnogim kulturama i narodima tokom povijesti mijenjao je određene tradicije i načine pripremanja jela. Prvenstveno zbog te činjenice, danas se sve više i više mađarskih kuhara obrazuje u inozemstvu i utječu na sve one predrasude koje su navedene. Zbog takvog načina i pristupa, slobodno se može reći kako su mađarska kuhinja, a pogotovo i mađarska vina danas jedna od traženijih na gastronomskoj karti Europi, a u budućnosti se može očekivati i veći prodor na svjetsko tržište.

LITERATURA:

Simon, Joanna, Velika knjiga o vinu, Zagreb, Profil International , 2004

Šimundić, Borislav, Prehrambena roba – prehrana i zdravlje, Opatija, Fakultet za turistički i hotelski menadžment, 2008.Vlahović, B.: Mađarska kuhinja, Zagreb, Mosta, 2002.

Ivanović, Slobodan, Međunarodna gastronomija i somelijerstvo – PPT

www.abouthungarianwine.com/grape-varieties/,www.budapest-tourist-guide.com/hungarian-cuisine.htmlwww.visit-hungary.com/food-winewww.hranaivino.tv