Sluaj Odesa

Svim novinskim izvjestiteljimaPREDGOVOROdessa iz naslova nije ni grad u junoj Rusiji ni gradi u Americi. To je rije sastavljena od est poetnih slova njemakog naziva Organisation Der Ehemaligen SS-Angehrigen, to znai Organizacija bivih pripadnika SS-a.SS je kao to veina itatelja zna bio vojska u vojsci, drava u dravi, organizacija koju je zasnovao Adolf Hitler, kojom je zapovijedao Heinrich Himmler, a koja je imala specijalne zadae u doba nacista, koji su Njemakom upravljali od 1933. do 1945. Ove su zadae prividno obuhvaale sigurnost Treeg Reicha; u stvari one su ukljuivale provedbu Hitlerova nauma da Njemaku i Evropu oisti od svih elemenata koje je smatrao nevrijednim ivota, da za vjena vremena porobi nie rase slavenskih zemalja te da istrijebi svakog idova mukarca, enu i dijete s lica Evrope.Izvravajui ove dunosti, SS je organizirao i proveo ubojstvo etrnaestak milijuna ljudskih bia otprilike est milijuna idova, pet milijuna Rusa, dva milijuna Poljaka, pola milijuna Roma i pola milijuna ostalih, ukljuivi tu premda se to rijetko spominje gotovo dvjesta tisua neidova Nijemaca i Austrijanaca. Bili su to duevno ili tjelesno unesreeni jadnici ili tzv. neprijatelji Reicha: komunisti, socijaldemokrati, liberali, nakladnici, novinari i sveenici koji su bez sustezanja govorili ono to su mislili, ljudi asni i smioni, a kasnije su u tu5kategoriju potpali i oficiri osumnjieni zbog pomanjkanja vjernosti Hitleru.Prije no to je bio razoren, SS je dva inicijala svojeg imena i simbol dvostrukih munja sa svoje

zastave uinio sinonimom neovjenosti, i to tako kako nijedna organizacija ni prije ni poslije nije mogla uraditi.Prije svretka rata njegovi najutjecajniji lanovi, potpuno svjesni injenice da je rat izgubljen te bez ikakvih iluzija u pogledu toga kako e civilizi-ni svijet gledati na njihova djela kad nastupi dan obrauna, obavili su tajne pripreme da nestanu u nov ivot, ostavljajui cjelokupan njemaki narod da snosi odgovornost odbjeglih krivaca. U tu svrhu iz zemlje su prokrijumarene goleme koliine esc-sovskog zlata i stavljene na brojne bankovne raune, pripravljene su lane osobne isprave, otvoreni kanali za bijeg. Kad su saveznici napokon osvojili Njemaku, veinu masovnih ubojica bila je odbjegla.Organizacija koju su stvorili za to da im isposlu-je bijeg bila je Odessa. Kada je ispunjena prva zadaa osiguranje bijega u gostoljubivi ja podneblja ambicije ovih ljudi su narasle. Mnogi nikad niti nisu napustili Njemaku, odluivi se za to da ostanu u skrovitu pod lanim imenima i s lanim papirima sve dok saveznici vladaju; drugi su se pak vratili, prikladno zatieni novim identitetom. Nekolicina doista vrhunskih ljudi ostala je u inozemstvu da iz sigurnosti udobnog progonstva rukovodi organizacijom.Svrha Odesse bila je i ostala peterostruka: vratiti bive esesovce u slube nove Savezne Republike, koju su 1949. osnovali saveznici, infiltrirati se barem u nie krugove politike stranake aktivnosti, platiti najbolje branitelje svakom esesovskom ubojici koji bude izveden pred sud te na svaki mogui nain izigrati zapadnonjemako pravosue kad se ono pokrene protiv nekog biveg kamerada, omoguiti bivim esesovcima da se pravodobno ukljue u trgovinu i industriju kako bi iskoristili prednosti6ekonomskog uda koje je obnovilo zemlju nakon 1945, te, konano, meu njemakim narodom vriti propagandu da esesovci ubojice zapravo nisu bili nita drugo nego obini rodoljubivi vojnici koji su obavljali svoju dunost prema Domovini, te ni na koji nain nisu zasluili progon kojemu su ih pravosue i javno mnijenje uzaludno izvrgli.Poduprti znaajnim sredstvima, u svim su tim zadaama postigli znatne uspjehe, no ni u jednoj toliko kao u svoenju slubenog kanjavanja pred zapadnonjemakim sudovima u puku sprdnju. Mijenjajui ime nekoliko puta, Odessa je nastojala zanijekati vlastito postojanje kao organizacija, a odatle je proizalo to da su mnogi Nijemci skloni rei kako Odessa ne postoji. Kratak odgovor glasi: postoji, a kameradi sa znacima mrtvake glave jo su uvijek okupljeni u njoj.Unato uspjesima u gotovo svim svojim ciljevima, Odessa povremeno pretrpi i poneki poraz. Najgori od svih zbio se u rano pol jee 1964. kad je sveanj dokumenata stigao nenajavljeno i anonimno u Ministarstvo pravde u Bonn. Meu onom nekolicinom slubenika koji su vidjeli popis imena na tim papirima sveanj je postao poznat kao Sluaj Odessa.7IGotovo da se svatko vrlo dobro sjea to je radio 22. studenog 1963, tono onog trenutka kad je saznao za smrt predsjednika Kennedyja. Kennedy je bio ustrijeljen u 12.22 po dalakom vremenu, a vijest da je umro objavljena je u pola dva po lokalnom vremenu. U New Yorku je bio dva i trideset, u Londonu pola osam, a pola devet u studenom, su-snjeicom obasutom Hamburgu.Peter Miller se vraao u sredite grada nakon to je obiao majku u njezinu domu u Osdorfu, jednom od vanjskih naselja velegrada. Uvijek ju je posjeivao petkom uveer, dijelom da vidi ima li sve to joj treba za vikend, a dijelom zato to je osjeao da je mora posjetiti jednom tjedno. Bio bi joj telefonirao da je imala telefon, no budui da ga nije imala, dovezao se da je obie. To je i bio razlog zbog kojeg je odbila uvesti telefon.Po obiaju, imao je ukljuen radio i sluao glazbeni program Sjeverozapadnog njemakog radija. U pola osam bio je na osdorfkoj cesti, deset minuta od majina stana, kadli se glazba prekinula u pola takta, a zauo se spikerov glas napregnut i napet: Achtung, Achtung. Upravo smo primili vijest da je predsjednik Kennedy mrtav. Ponavljam, predsjednik Kennedy je mrtav.Miller je podigao pogled s ceste i zapiljio se u slabano osvijetljenu skalu u gornjem uglu radija,

kao da bi njegove oi mogle opovri ono to su ui9ule, kao da bi se htio uvjeriti da je sluao krivu stanicu, onu koja emitira gluposti. Isuse tiho je izustio, pritisnuo konicu i skrenuo prema desnom rubu ceste. Ogledao se. Du duge, iroke ravne auto-ceste od Altone prema sreditu Hamburga i ostali su vozai uli istu novost i skretali u stranu kao da su vonja i sluanje radija odjednom postali uzajamno iskljuivi, to je na stanovit nain i bilo istina.Uzdu njegove strane arila su se stop-svjetla jer su vozai pred njim skretali udesno da se parkiraju na rubu kolnika i posluaju dodatne informacije koje su kuljale iz radija. S lijeve strane reflektori automobila koji su pristizali iz grada takoer su divlje treperili jer su i oni skretali prema ploniku. Dva su ga automobila pretekla, prvi trubei gnjevno, a Miller je naas spazio kako se voza udara po elu, pravei uvrijeen znak kojim u Njemakoj jedan voza drugome daje do znanja da ga smatra luakom. Ubrzo e mu biti jasno pomislio je Miller. Laka muzika na radiju je prestala. Zamijenioju je pogrebni mar, oito jedini koji je disk-dokej imao pri ruci. U odreenim razmacima itao je kratke odlomke novih informacija izravno s teleprintera, onako kako su mu ih donosili iz deska. Pojedinosti su se poele upotpunjavati: vonja otvorenim kolima u sredite Dallasa, strijelac s prozora skladita udbenika. Nema spomena o nekom hapenju.Voza iz automobila koji je bio ispred Millera iziao je i priao Milleru. Pristupio je lijevom prozoru, a onda uoio da je vozaevo sjedalo zaudo s desne strane, te je obiao kola. Nosio je kaputi s ovratnikom od sintetskog krzna. Miller je spustio okno. uli ste? upitao je ovjek nagnuvi se prema prozoru.* Da rekao je Miller.10 Uasno rekao je ovjek. Po cijelom Hamburgu, Evropi, svijetu, ljudi su pristupali neznaci-ma da porazgovaraju o ovom dogaaju. Mislite li da su umijeani komunisti? upitao je ovjek. Ne znam. Ako su oni, znate, moglo bi to znaiti rat rekao je ovjek. Moda rekao je Miller. Poelio je da ovjek ode. Kao novinar, mogao je zamisliti mete koji sada vlada urednitvima diljem zemlje, jer je svaki ovjek pozvan da pripomogne kako bi se ujutro na stolove s dorukom bacilo izvanredno izdanje. Trebat e prirediti nekrologe, urediti tisue bitnih priloga i prelomiti ih, a telefonske linije okupirat e ljudi koji e vritei traiti daljnje i daljnje pojedinosti, jer jedan ovjek prostrijeljena vrata lei na odru tamo negdje u nekom teksakom gradu.Zbog nekog neodredivog razloga pomislio je kako bi to bilo kad bi se vratio u urednitvo dnevnih novina, no otkako je prije tri godine postao slobodni reporter, bio se specijalizirao za senzacije unutar Njemake, uglavnom one povezane sa zloinom, policijom, podzemljem. Njegova je mati mrzila taj posao, zamjerajui mu da se drui s gadnim svijetom, a njegovo obrazloenje da e uskoro postati jedan od najtraenijih novinara-istraivaa u zemlji nimalo je nije moglo uvjeriti u to da je novinarski kruh dostojan njezina jedinca.Kako su izvjetaji s radija i dalje tekli, njegov je mozak napregnuto radio, nastojei smisliti neki drugi ugao unutar Njemake s kojeg bi se mogla napraviti neka pomona pria o glavnom dogaaju. Reakciju bonske vlade pokrit e urednici, sjeanja na Kenned3'jev posjet Berlinu minulog lipnja bit e obraena odande. inilo se da ne postoji nikakav dobar ilustriram izvjetaj koji bi mogao ieprkati i prodati bilo kojem od brojnih ilustriranih magazina, koji su bili najbolje muterije novinarstva kojim se on bavio.11ovjek koji se nagnuo na prozor osjetio je da je Millerova panja bila negdje drugdje, te pretpostavio da je to zbog tuge za mrtvim predsjednikom. Hitro je prekinuo priu o svjetskom ratu i poprimio isti alobni izraz. Ja. ja, ja mrmljao je umno, kao da je to ve davno predviao. Nasilan svijet, ti

Amerikanci. Upamtite, nasilan svijet. U njima postoji crta nasilja koju mi ovdje nikad neemo shvatiti. Sigurno rekao je Miller, dok su mu misli bile kilometrima udaljene. ovjek je napokon shvatio. Pa, moram kui rekao je ispravljajui se. Griiss Gott. Krenuo je prema svojem autu. Miller je postao svjestan da ovaj odlazi. Ja, gute Nacht viknuo je kroz otvoren prozor, a zatim ga zatvorio zbog susnjeice koju je vjetar ibao s Elbe. Glazbu na radiju smijenila je polagana koranica, a spiker je rekao da te noi vie nee biti lake muzike te da e emitirati samo agen-cijske biltene uz odgovarajuu glazbu.Miller se zavalio u udobni konati naslon svojeg jaguara i upalio roth-hdndl, cigaretu od crnog duhana bez filtera, intezivna mirisa, drugu stvar koju je njegova razoarana mati spoitavala svojem sinu.Uvijek je zgodno razmiljati o onome to bi bilo kad bi.. . ili kad ne bi bilo. Obino je to zamiljanje isprazno, jer ono to se moglo desiti najvea je od svih zagonetki. No vjerojatno je ispravno rei ovo: da Miller te noi nije imao ukljuen radio, ne bi bio svoj auto sklonio na rub ceste i ostao ondje pola sata. Ne bi bio vidio kola hitne pomoi, niti bi uo za Salomona Taubera ili Eduarda Roschmanna, a etrdeset mjeseci kasnije Republika Izrael vjerojatno bi prestala postojati.Popuio je cigaretu, i dalje sluajui radio, spustio prozor i odbacio opuak. Na dodir puceta stroj od 3,8 litara, koji se nalazio ispod dugog poklopca jaguara XK 150 S, zagrmio je i zatim se ustalio na svojem uobiajenom i ugodnom brundanju bijesne12.ivotinje koja se nastoji izvui iz kaveza. Miller je upalio reflektore, pogledao iza sebe i izletio u sve silniju prometnu bujicu na osdorfskoj cesti.Bio je dospio sve do semafora u Stresemann Strasse, gdje su zastali zbog crvenog svjetla, kadli je za sobom uo urlik hitne pomoi. Vozilo je prolo kraj njega slijeva zavijajui glasno, malko usporilo prije no to e ui u krianje u crveno svjetlo, a zatim pred njegovim nosom skrenulo nadesno u Daimler Strasse. Miller je reagirao automatski. Otpustio je spojku i jaguar je jurnuo.Tek to je to uradio, pomislio je ne bi li bilo bolje da je otiao ravno kui. Vjerojatno ovdje nema niega, ali nikad se ne zna. Hitna pomo uvijek znai nesreu, a nesrea moe znaiti priu, osobito onda ako si prvi na mjestu dogaaja, a cijela se scena raisti prije nego to stignu ostali novinari. Moe to biti vei sudar na cesti, ili veliki poar u luci, ili moda negdje gori stambena zgrada iz koje djeca ne mogu umai. Svata moe biti. Miller je uvijek u pretincu za rukavice svojih kola nosio malu yashi-cu s bljeskalicom, jer ovjek nikad ne zna to e mu se zbiti upravo pred oima.Poznavao je ovjeka koji je ekao avion na min-henskom aerodromu 6. veljae 1958, a avion koji je vozio nogometnu momad Manchester United smrskao se nekoliko stotina metara od mjesta na kojem se nalazio. ovjek ak nije bio profesionalni fotograf, ali je izvadio kameru koju je nosio sa sobom na skijanje i snimio prve ekskluzivne snimke zapaljenog zrakoplova. Ilustrirani magazini platili su ih vie od 5000 funti.Kola za spaavanje skrenula su u labirint malih i jadnih ulica Altone, ostavivi eljezniki kolodvor Altona s lijeve strane, te pohitala ravno prema rijeci. Tko god da je vozio mercedes hitne pomoi poznavao je izvrsno Hamburg i znao kako valja voziti. ak i uz svoje vee ubrzanje i vrste amortizere, Miller je mogao osjetiti kako stranji tokovi jaguara izmiu po mokroj kaldrmi.13Opazio je da su proli mimo Menckova skladita automobilskih dijelova, a dvije ulice kasnije njegova je radoznalost bila utaena. Hitna se pomo zaustavila u bijednoj i zaputenoj ulici, slabo osvijetljenoj i mranoj u obilnoj susnjeici, ulici otrcanih najamnih kua i prvarnica. Vozilo se zaustavilo ispred zgrade pred kojom su ve stajala policijska kola s upaljenim krovnim alarmnim svjetlom, plava zraka kojega je sablasno sijevala po licima gomile znatieljnika koji su se nabili oko vrata.Krni policijski narednik u kinom ogrtau derao se na gomilu da se povue i pred ulazom napravi mjesta za kola hitne pomoi. Mercedes se napokon uvukao. Voza i bolniar su se iskrcali, potrali do stranjih vrata automobila i izvukli nosila. Raz-mijenivi dvije-tri rijei s narednikom, pohitali su

stepenicama.Miller je parkirao jaguar desetak metara dalje na ploniku s druge strane ulice i namrtio se. Nikakva sudara, ni poara, ni djece u stupici. Vjerojatno obini srani napad. Iziao je iz auta i nehajno priao gomili koju je narednik potiskivao u polukrug oko ulaza zgradurine kako bi napravio prolaz od vrata do stranjeg ulaza u kola hitne pomoi. Bih li smio gore? upitao je Miller. Taman posla. Nemate tamo to traiti. Ja sam iz tampe rekao je Miller pokazujui svoju novinarsku ispravu. A ja iz policije kazao je narednik. Nitko ne moe gore. I ovako su stepenice preuske pa nitko nije siguran. Bolniari e se zaas vratiti.Bio je to jak ovjek, kao to i prilii naredniku policijskih snaga u nezgodnijim dijelovima Hamburga. Visok gotovo dva metra i u kinom ogrtau, ruku iroko rairenih da obuzda gomilu, djelovao je postojano poput ambarskih vrata. to se gore dogaa? upitao je Miller. Ne mogu davati izjave. Pitajte kasnije u stanici.Neki ovjek u civilu siao je niz stube na plonik. Pokretno svjetlo na krovu policijskog volksvra-14gena preletjele- je njegovim licem, i Miller ga je prepoznao. Ili su zajedno u kolu. ovjek je sada bio mlai kriminalistiki inspektor hamburke policije sa slubom u Altoni. Hej Karl!Na zazivanje svojeg imena mladi se inspektor okrenuo i promotrio gomilu iza narednika. U slijedeem obrtaju policijskog svjetla opazio je Millera i podigao desnu ruku. Nacerio se dijelom zbog zadovoljstva, a dijelom zbog razdraenosti. Kimnuo je naredniku. U redu je, narednice. Ovaj je vie-manje bezazlen.Narednik je spustio ruku i Miller se progurao. Rukovao se s Karlom Brandtom. to ti ovdje radi? Slijedio sam hitnu pomo. Vraji leinaru! Kako si? Kao obino. Slobodni strijelac. Reklo bi se da ti dobro ide. Stalno u revijama nalijeem na tvoje ime. ivim. uo si o Kennedvju? Da. Vraka stvar. Mora da noas prevru sav Dallas. Drago mi je to to nije bilo u mojem reviru.Miller je glavom mahnuo prema oskudno rasvijetljenoj vei zgrade za iznajmljivanje, gdje je slabana gola arulja uto obasjavala poderane tapete. Samoubojstvo. Plin. Susjedi su ga namirisali kad je strujao ispod vrata i pozvali nas. Srea je da nitko nije upalio ibicu. Sve je bilo puno plina. Nikakva filmska zvijezda, nekim udom? upitao je Miller. No da. Ti ljudi obino ive na ovakvim mjestima. Ne, bio je to neki starac. Izgledao je kao da je ve godinama mrtav. Svake noi imamo takvu stvar. No, kamo god on sada otiao, ne moe mu biti gore.Inspektor se slabano osmijehnuo i okrenuo, jer su dva bolniara upravo prela posljednjih sedam15stuba kriputavih stepenica i spustila se sa svojim teretom u veu. Brandt se osvrnuo. Napravite mjesta da mogu proi. Narednik je smjesta viknuo i potisnuo gomilujo dalje. Ljudi iz hitne pomoi izili su na plonik i poli prema otvorenim vratima mercedesa. Brandt je poao za njima, a Miller mu je bio za petama. Nije to bilo stoga to je Miller ba elio vidjeti mrtvaca. Jednostavno je slijedio Brandta. Kad su bolniari dospjeli do vrata automobila, prvi je postavio svoj kraj nosila za tranicu, a drugi se spremio da ugura nosila. Stanite rekao je Brandt i zadigao krajiak pokrivaa koji je prekrivao mrtvaevo lice. Preko ramena je primijetio: Puka formalnost. U mojem izvjetaju mora stajati da sam truplo dopratio u hitnu pomo i otpremio u mrtvanicu.Unutranja svjetla vozila bila su jaka, i Miller je na dvije sekunde ugledao samoubojiino lice.

Njegov prvi i jedini dojam bio je da nikad nije vidio neto tako staro i runo. ak izuzevi i znakove trovanja plinom tamne mrlje na koi, plaviast ton usnica ovjek ni za ivota nije bio neki ljepotan. Nekoliko pramenova raupane kose slijepilo se na inae goloj lubanji. Oi su bile zatvorene. Lice je bilo posve propalo kao od teke gladi, a budui da umjetnog zubala nije bilo, obrazi su bili toliko upali da su se gotovo doticali iznutra, to se sve skupa doimalo poput sablasti u nekom filmu strave i uasa. Usana gotovo da i nije bilo, a i gornja i donja bile su izbrazdane okomitim borama, to je Millera podsjetilo na sasuenu ovjeju glavu iz podruja Amazone na kojoj su uroenici saili usnice. K tome, ovjek kao da je imao dvije blijede nepravilne brazgotine koje su se od sljepooica ili s gornjeg dijela uha sputala sve do kuteva usta.Nakon to je virnuo, Brandt je opet navukao pokriva i kimnuo bolniaru koji je bio iza njega. Odstupio je, a ovjek je ugurao nosila u leite, zakljuao vrata i otiao u kabinu svome drugu. Hitna pomo je odjurila, gomila se poela raziliziti popra-16ena narednikovim poluglasnim gunanjem: Idemo, sve je gotovo. Nema se to vidjeti. Zar neete ii kuama?Miller je izgledao raaloeno. Draesno. Da. Jadni starkelja. Tu nema nita za te, zarne?Miller je izgledao raaloeno. Stvarno nema. Kao to kae, svake noi jedan takav. Ljudi svuda u svijetu noas umiru, a nitko to niti ne opaa. Ne opaa jer je Kennedy mrtav.Inspektor se posprdno nasmijao. Vi prokleti novinari. Govorimo poteno. Kennedy je taj o kojemu ljudi ele itati. Zato i kupuju tampu. Da, tako je. No, moram se vratiti u stanicu. Do vienja, Peter.Ponovno su se rukovali te rastali. Miller se odvezao natrag prema altonskom kolodvoru, dohvatio se glavne ceste za gradsko sredite i nakon dvadeset minuta uvezao jaguar u podzemno parkiralite nedaleko od trga Hansa, dvjestotinjak metara od zgrade u kojoj je imao stan na krovnoj terasi.Dranje auta u podzemnom parkiralitu tijekom cijele zime bilo je skupo, no bila je to jedna od nastranosti koje si je doputao. Volio je svoj skupi stan zato to je bio visoko, te zato to je odande mogao promatrati uurbani Steindamm. O hrani i odjei uope se nije starao, a budui da je bio u dvadeset i devetoj, te jer je imao vie od metar i osamdeset, razbaruenu smeu kosu i smee oi koje se sviaju enama, skupa odjea nije mu bila potrebna. Jedan mu je zavidni prijatelj jednom rekao: Ti bi mogao zatvoriti make u samostan, a on se na to bio nasmijao, ali mu je istodobno i laskalo jer je znao da je to tono.Strast njegova ivota bili su sportski automobili, novinarstvo i Sigrid, premda je ponekad potajno priznavao da bi, ukoliko doe do toga da mora bi-2 Sluaj Odessa17rati izmeu Sigi i jaguara, Sigi morala potraiti ljubav negdje drugdje.Stajao je u svjetlu garae i promatrao svoj jaguar. Rijetko ga se kad mogao nagledati. ak i kad mu se pribliavao na ulici, znao je zastati i diviti mu se, esto u drutvu nekog prolaznika, koji bi, ne shvaajui da su kola Millerova, takoer stao i primijetio: Strana kola.Mladi slobodni novinari obino ne voze jaguar XK 150 S. Do rezervnih dijelova u Hamburgu je bilo gotovo nemogue doi, to vie to su se serije XK, od kojih je model S bio posljednji tip to je uope napravljen, prestale proizvoditi jo 1960. Miller je sam odravao auto, provodei brojne nedjeljne sate u radnom odijelu ispod asije ili pak napola opeen nad strojem. Benzin koji je auto gutao svojim trima SU rasplinjaima bio je glavna stavka u njegovim rashodima, uzevi u obzir cijenu benzina u Njemakoj, ali je on taj izdatak plaao radosno. Za nagradu je sluao bjesomuno rezanje iz ispune cijevi kad bi na otvorenoj cesti do daske pritisnuo gas, te utio uzbudljiv pritisak kad bi proletio zavojem kakve brdske ceste. ak je ojaao ovjes prednjih tokova, a budui da je

auto imao jak ovjes na stranjima, na zavojima je bio postojan poput stijene, navodei ostale vozae na to da se gadno valjaju na amortizerima ukoliko se pokuaju nositi s njime. Odmah im ga je kupio dao ga je prebojati u crno s dugom osinje utom prugom na objema stranama. Budui da je auto napravljen u Coventrvju, u Engleskoj, i to ne kao izvozna kola, imao je volan na desnoj strani, to je ponekad stvaralo problem pri pretjecanju, ali je omoguavalo vozau da brzine mijenja lijevom rukom, a desnom dri drhtavi volan, to se pokazalo kao prednost.I samo razmiljanje o tome kako je doao do tog auta, navodilo ga je da se udi vlastitoj srei. Nekako na poetku ljeta dok je kod brijaa ekao na ianje u dokolici je otvorio neki pop-magazin. Inae nikad ne ita zvjezdarije o pop-starovima, ali nije bilo nieg drugog za itanje. lanak na srednjoj18stranici bavio se meteorskim usponom do slave i meunarodnog uspjeha etvorice raupanih engleskih mladaca. Lice onog koji je bio krajnji zdesna, onog s velikim nosom, nita mu nije govorilo, ali tri ostale face zakucale su na vrata njegove memorije.Naslovi dviju ploa koje su kvartet dovele do svjetske slave Please, Please Me i Love Me Do takoer mu nita nisu znaili, ali su ga ona tri lica progonila puna dva dana. A onda ih se sjetio s nekog plakata od prije dvije godine, 1961; pjevali su u nekom malom kabaretu na Reeperbahnu. Trebao mu je jo jedan dan da se prisjeti imena tog lokala, jer je samo jednom bio svrnuo onamo na aicu i razgovor s nekim tipom iz podzemlja od kojeg je trebao obavijesti o gangu iz St. Paulija. Star-club da, tako se zvalo ono mjesto. Otiao je onamo, prolistao plakate iz 1961. i naao ih. Tada su bila petorica: ona trojica koju je prepoznao i jo dva Pete Best i Stuart Sutcliffe.Odatle je otiao fotografu koji je bio izradio reklamne fotografije za impresarija Berta Kaem-pferta te otkupio iskljuiva prava na sve fotografije koje je ovaj posjedovao. Njegova reportaa Kako je Hamburg otkrio Beatlese dospjela je u gotovo sve pop-magazine i ilustrirane asopise u Njemakoj, a i u brojne inozemne. Od honorara je kupio jaguar, koji je odavna zagledao kod jednog trgovca automobilima, a koji je na prodaju stavio neki britanski oficir ija je ena bila u previsoku stadiju trudnoe da bi u nj uspjela unii. Iz zahvalnosti je ak kupio nekoliko ploa glasovitog kvarteta, ali je Sigi bila jedino stvorenje koje ih je ikad vrtjelo..Ostavio je kola i popeo se na ulicu, a zatim u svoj stan. Bila je skoro pono, i premda ga je mati u est naopala uobiajenom obilnom veerom koju je pripremala uvijek kad bi je posjetio, opet je bio gladan. Napravio si je kajganu i sluao none vijesti. Govorili su samo o Kennedvju, i to s osobitim obzirom na Njemaku, jer je iz Dallasa stizalo vrlo malo informacija. Policija je i dalje tragala za ubojicom. Spiker je nairoko govorio o Kennedvjevoj19KNJINICA ZELINAljubavi prema Njemakoj, ljetnom posjetu Berlinu te Kennedvjevoj izjavi na njemakom jeziku: Ich bin ein Berliner.Zatim je slijedila snimka izjave gradonaelnika Zapadnog Berlina Willyja Brandta glas su mu bili priguili osjeaji a onda su proitane izjave kancelara Ludwiga Erharda i biveg kancelara Kon-rada Adenauera, koji se povukao 15. listopada.Peter Miller je iskljuio prijemnik i otiao u krevet. Poelio je da je Sigi kod kue, jer bi se uvijek kad je bio potiten privio uz nju, te bi mu se digao, a onda bi vodili ljubav, nakon ega bi tvrdo zaspao, to njoj nije bilo po volji, jer je uvijek nakon milovanja eljela priati o enidbi i djeci. Ali kabaret u kojem je plesala nije se zatvarao sve do etiri ujutro, a petkom uveer i kasnije zbog provincijalaca i turista koji bi se nagruvali na Reeper-bahnu i koji su bili spremni plaati ampanjac deset puta skuplje od uobiajene cijene. Naravno, plaati djevojci velikih duda i male suknjice, a Sigi je imala i najvee dude i najkrau suknjicu.Tako je on popuio jo jednu cigaretu i zaspao sam u trietvrt dva. Sanjao je grozno lice starca koji se otrovao plinom u sirotinjskoj etvrti Altone.Dok je Peter Miller o ponoi jeo kajganu u Hamburgu, petorica mukaraca sjedila su uz pie u udobnu predvorju kue koja se oslanjala na kolu jahanja nedaleko od piramida izvan Kaira. Po

tamonjem vremenu bilo je jedan sat poslije pola noi. Petorka je dobro veerala i bila izvrsno raspoloena, a razlog tome bila je vijest iz Dallasa koju su doznali etiri sata ranije.Tri su mukarca bili Nijemci, a preostala dva Egipani. ena domaina i vlasnika kole jahanja, omiljenog sastajalita kreme kairskog drutva i vrlo brojne njemake kolonije, bila je otila spavati, ostavljajui petoricu mukaraca da askaju do sitnih sati.U konatu naslonjau uz pritvorene kapke sjedio je Peter Bodden, nekadanji strunjak za Zi-20dove u nacistikom Ministarstvu propagande dra Josepha Goebbelsa. ivei u Egiptu gotovo od samog svretka rata, gdje ga je privukla Odessa, Bod-den je uzeo egipatsko ime El Gumra i kao strunjak za idove radio u egipatskom Ministarstvu propagande. Drao je au viskija. Slijeva mu je bio jo jedan bivi strunjak Goebbelsova taba Max Bachmann, koji je takoer radio u Ministarstvu propagande. Ovaj je u meuvremenu preao na islam, hodoastio u Meku i postao hadija. U skladu sa svojom novom vjeroispovijeu, u njegovoj je ai bio sok od narani. Oba su mukarca bila fanatini nacisti.Jedan od Egipana bio je pukovnik Chams Edi-ne Badrane, osobni autant marala Abdela Hakima Amera, koji e kasnije postati egipatski ministar obrane, da bi zatim nakon estodnevnog rata 1967. godine bio osuen na smrt zbog izdaje. Usud je pukovniku Badraneu takoer odredio da padne u nemilost zajedno sa svojim maralom. Drugi Egipanin bio je pukovnik Ali Samir, glavar Moukhabarata, egipatske tajne obavjetajne slube.Na veeri je bio jo jedan poasni gost, koji je bio hitno odjurio u Kairo kad se u devet i trideset po kairskom vremenu pronijela vijest da je predsjednik Kennedy mrtav. Bio je to predsjednik egipatske Narodne skuptine Anvar el Sadat, bliski suradnik predsjednika Nasera, a kasnije njegov nasljednik.Peter Bodden je visoko podigao au. Tako je Kennedy, ifutoljubac, mrtav. Gospodo, u to ime. Ali ae su nam prazne prosvjedovao je pukovnik Samir.Domain je pourio da popravi stvar, punei prazne ae viskijem koji je uzeo s kredenca.Spominjanje Kennedyja kao ifutoljupca nikog od petorice nije zbunilo. Dne 14. oujka 1960, dok je jo Dwight Eisenhower bio predsjednik Sjedinjenih Drava, izraelski premijer David Ben Gurion i njemaki kancelar Konrad Adenauer tajno su se21sastali u njujorkom hotelu VValdorf Astoria, a takav se sastanak deset godina ranije smatrao nemoguim, te su stoga morale protei godine da bi detalji prodrli u javnost, pa je ak pri kraju 1963. predsjednik Naser odbio da ozbiljno shvati informaciju koju su mu Odessa i Moukhabarat pukovnika Samira stavili na stol.Dvojica su dravnika potpisala sporazum po kojem se Zapadna Njemaka suglasila s time da prui Izraelu zajam od nita manje nego 50 milijuna dolara godinje bez ikakvih uvjeta. Ben Gurion je, meutim, ubrzo otkrio da je imati novac jedno, a imati siguran i stalan izvor oruja neto posve drugo. est mjeseci nakon Valdorfskog ugovora napravljen je novi, koji su potpisali ministri obrane Njemake i Izraela Franz-Jozef Strauss i Shimon Peres. Po njegovim uglavcima, Izraelu bi trebalo biti omogueno da novcem iz Njemake kupi oruje u Njemakoj.Svjestan daleko spornije prirode drugog sporazuma, Adenauer je mjesecima odlagao ratifikaciju, sve dok se u studenom 1961. u New Yorku nije sastao s novim predsjednikom Johnom Fitzgeral-dom Kennedyjem. Kennedy je pribjegao pritisku. Nije elio da oruje Izraelu stie izravno iz Sjedinjenih Drava, ali je svakako htio da ono onamo nekako stigne. Izraelu su trebali lovci, transportni avioni, haubice od 105 mm, oklopna vozila, oklopni transporteri i tenkovi, ali prije svega tenkovi.Njemaka je sve to imala, bilo da je kupila od Amerike kao naknadu za uzdravanje amerikih jedinica u Njemakoj, a u skladu s ugovorom o NATO-u, bilo da je pak sama proizvodila u Njemakoj po licenci.Pod Kennedyjevim pritiskom ugovor Strauss-Pe-res proveden je u djelo.Prvi njemaki tenkovi poeli su stizati u Haifu potkraj lipnja 1963. Bilo je nemogue ovu vijest

dugo drati u tajnosti; previe je ljudi bilo u to22ukljueno. Odessa je za to saznala potkraj 1962. godine te je smjesta obavijestila Egipane, s kojima su njezini agenti u Kairu bili u tijesnoj vezi.U jesen 1963. stvari su se poele mijenjati. Dne 15. listopada Konrad Adenauer, bonski lisac, granitni kancelar, povukao se u mirovinu. Adenauerov poloaj preuzeo je Ludwig Erhard, koji je kao otac njemakog privrednog uda lako pridobio birae, ali koji se u stvarima vanjske politike pokazao slabim i kolebljivim.Jo za Adenauerove vlasti u zapadnonjemakoj vladi postojala je buna grupa koja se zalagala za raskid ugovora o naoruanju s Izraelcima te obustavu isporuka prije no to su ove i otpoele. Stari ih je kancelar s nekoliko otrih reenica smirio, a njegov je ugled bio toliki da su umuknuli.Erhard je bio posve drukiji ovjek i ve je sebi pribavio nadimak Gumeni lav. im je on postao kancelar, grupa onih koji su se protivili ugovoru a ija se baza nalazila u Ministarstvu vanjskih poslova, koje je uvijek imalo na umu svoje izvrsne i sve bolje odnose s arapskim svijetom ponovno se pokrenula. Erhard se lomio. No u pozadini svega bila je odlunost Johna Kennedyja da Izrael treba dobiti oruje preko Njemake.A onda je Kennedy ustrijeljen. Veliko pitanje u sitne jutarnje sata 23. studenog bilo je jednostavno: hoe li predsjednik Lyndon Johnson dokinuti ameriki pritisak na Njemaku i dopustiti neodlunom bonskom kancelaru da opozove ugovor? Nije to uinio, ali su se u Kairu gajile velike nade da e uiniti.Nakon to je svojim gostima napunio ae, domain veselog kairskog domjenka okrenuo se prema kredencu da natoi i sebi. Zvao se on Wolfgang Lutz; roen 1921. u Mannheimu, bivi major njemake vojske, fanatino je mrzio Zidove, a u Kairo je emigrirao 1961. i tu otvorio kolu jahanja. Plavokos, plavook, orlujska lica, bio je osobito omiljen meu utjecajnim kairskim politikim linostima23kao i meu iseljenim Nijemcima od kojih je znatan dio pripadao nacistima du obala Nila.Okrenuo se prema prostoriji i iroko osmjehnuo. Ako je i bilo neto lano u tom smijeku, nitko to nije zamijetio. A bilo jest. Roen je kao idov u Mannheimu, ali je kao dvanaestogodinjak 1933. emigrirao u Palestinu. Zvao se Ze'ev i imao je in rav-seren (major) u izraelskoj vojsci. Bio je ujedno i najvii agent izraelske obavjetajne slube u Egiptu. Dne 28. veljae 1965, nakon upada u njegov dom, pri emu je u kupaonskoj vagi pronaen ra-dio-odailja, bio je uhapen. Dne 26. lipnja 1965. osuen je na doivotnu robiju. Po svretku rata 1967. osloboen je kao dio zamjene za tisue egipatskih ratnih zarobljenika, pa je zajedno sa enom opet stupio na rodnu grudu na aerodromu Lod dne 4. veljae 1968. godine.No one noi kad je umro Kennedy sve je to bilo tek budunost: hapenje, muenje, viestruko silovanje njegove ene. Podignuo je au prema nasmijanoj etvorici koja je bila pred njim.U stvari, jedva je ekao da gosti odu, jer je neto to je jedan od njih za vrijeme veere rekao bilo od ivotne vanosti za njegovu zemlju, pa je upravo udio da ode u kupaonicu, uzme odailja iz vage i poalje poruku u Tel Aviv. No, prisilio se na smijeak. Smrt ifutoljupcima nazdravio je. Sieg Heit!Peter Miller se slijedeeg jutra probudio neto prije devet, pa se ugodno protegnuo pod golemom perinom koja je pokrivala krevet za dvoje. ak i napola budan osjetio je toplinu koja je zraila iz Si-gina tijela s druge strane kreveta. Refleksno joj se prikuio tako da je njezina stranjica pritisnula donji dio njegova trbuha. Automatski je otpoela erekcija.24Sigi, koja je i dalje vrsto spavala istom je etiri sata bila u krvetu mrzovoljno je gunala i odmaknula se prema rubu kreveta. Odbij promrmljala je a da se nije rasanila.Miller je uzdahnuo, prevrnuo se na lea i posegnuo za satom, kiljei u polumraku na brojanik. Zatim je skliznuo iz kreveta na drugu stranu, omotao se frotirskim kunim haljetkom i otapkao kroz dnevnu sobu da povue zastore. Otro novembar-sko svjetlo preplavilo je sobu i zaslijepilo ga. Kad

su mu se oi privikle, pogledao je dolje na Stein-damm. Bilo je subotnje dopodne i promet na crnom vlanom asfaltu nije bio osobit. Zijevnuo je i otiao u kuhinju da skuha prvu od svojih bezbrojnih kava. I majka i Sigi prigovarale su mu to gotovo iskljuivo ivi od kava i cigareta.Pijui kavu i puei prvu cigaretu dana, razmiljao je postoji li neto to bi morao uraditi ba toga dana, te zakljuio da neeg takvog nema. U jednu ruku zbog toga to e se sve novine i naredni brojevi asopisa baviti predsjednikom Kennedvjem, i to e vjerojatno potrajati danima pa i tjednima, a u drugu zbog toga to nita u to vrijeme nije istraivao. Uz to, subotom i nedjeljom teko je uhvatiti ljude u uredima, a rijetki su oni koji vole da ih se uznemiruje kod kue. Nedavno je zavrio lijepo prihvaenu seriju o prodoru austrijskih, parikih i talijanskih gangstera u zlatni rudnik Reeperbahna, hamburkog kilometra nonih lokala, javnih kua i jazbina, a honorar mu jo nije isplaen. Pomislio je da bi mogao pritisnuti asopis kojemu je prodao seriju, a onda se predomislio. Platit e mu na vrijeme, a k tome nije tog trenutka bio prazna depa. Bankovni izvadak koji je primio prije tri dana pokazivao je da na raunu ima vie od 5000 maraka, a to e biti dovoljno, smatrao je, da se izdri jo neko vrijeme. Muka je s tobom, stari moj, to si lijen ispirui kaiprstom alicu, povjerio je to svoje zapaanje vlastitom odrazu u jednoj od tava koje je Sigi sjajno ulatila.25Kad ga je jo prije deset godina na kraju vojnog roka neki oficir upitao to eli postati u ivotu, odgovorio je: Bogata danguba, a u dvadeset i devetoj, premda to nije postigao, a vjerojatno niti nee, tu je ambiciju smatrao savreno razumnom.Ponio je tranzistor u kupaonicu, zatvorio vrata da ga Sigi ne bi ula, i dok se tuirao i brijao, sluao je vijesti. Glavna je novost bila da je uhapen neki ovjek osumnjien za ubojstvo predsjednika Kennedvja. Kao to je i pretpostavio, u vijestima nije bilo nikakvih drugih novosti osim onih koje su bile povezane s Kennedvjevim umorstvom.Nakon to se otro, vratio se u kuhinju i skuhao jo kave, ovaj put za dvije alice. Odnio ih je u spavau sobu, stavio na stoli pokraj kreveta, skliznuo iz haljetka i uzverao se natrag pod pokriva do Sigi, ija je upava plava glava poivala na jastuku.Sigi je imala dvadeset i dvije godine i u koli je bila gimnastika ampionka, koja je, tako je bar kazala, mogla doprijeti i u olimpijsku ekipu da joj se prsa nisu razvila do te mjere da ih nijedan triko nije mogao sigurno pridrati. Nakon kole postala je uiteljica tjelovjebe na jednoj djevojakoj koli. Do prelaska u hamburke striptizete dolo je godinu dana kasnije, i to zbog jednostavnog rauna: prihodi su joj peterostruko nadmaili uiteljsku plau.Unato spremnosti da se u nonom lokalu potpuno svue, neobino su je smetale nepristojne opaske o njezinu tijelu koje bi stavio netko koga bi ona u trenutku izricanja mogla vidjeti. Stvar je u tome rekla je jednom vrlo ozbiljno nasmijanom Peteru Milleru da s pozornice ne mogu vidjeti nita iza svjetala, tako da me to ne smeta. Kad bih ih mogla vidjeti, mislim da bih utekla sa scene.To je, meutim, nije smetalo da kad se opet obue sjedne za stol u gledalitu i prieka da je netko od publike ne pozove na pie. Jedino doputeno pie bilo je ampanjac u malim ili, jo bolje, u velikim bocama. Od tih je boca Sigi dobivala pet-26naest posto provizije. Premda su, moglo bi se rei, gotovo svi gosti koji su je pozivali da s njima pije ampanjac oekivali da e dobiti daleko vie od jed-nosatnog piljenja u omamljujui kanjon meu njezinim prsima, nikad im se eljkovanja nisu obistinila. Ona je bila ljubezna djevojka, puna razumijevanja, a u njezinu stavu prema predanoj uglaeno-sti gostiju bilo je prije obzirnog saaljenja nego prezriva gaenja koje su ostale djevojke sakrivale za svojim neonskim osmijesima. Jadnici jednom je kazala Milleru. Trebali bi kakvu zgodnu enicu da bi joj se mogli vratiti kui. to ti misli pod tim jadnici? prosvjedovao je Miller. To su pokvarene starkelje na-bitih depova koje moraju isprazniti. Pa, ne bi bili takvi da imaju nekoga tko bi se brinuo o njima uzvratila je Sigi, i u tome je njezina enska logika bila nepokolebljiva.

Miller ju je vidio posve sluajno za jednog posjeta baru Madame Kokett, tono ispod kavane Keese na Reeperbahnu, kad je otiao na aicu razgovora s vlasnikom, starim prijateljem i informan-tom. Bila je visoka, oko 175 cm, odgovarajuih oblika, koji bi nioj djevojci bili neprimjereni. Skidala se uobiajenim pokretima koji su smatrani ulnima, uz neizbjeno striptizetsko puenje koje je doaravalo ugoaj spavae sobe. Miller je sve to odavno vidio i ispijao je pie a da nije ni okom trepnuo.Ali kad je spao njezin grudnjak, morao je prestati i zinuti s aom napola podignutom prema ustima. Domain ga je podrugljivo pogledao. Ova je graena, zar ne? rekao je.Miller je morao priznati da su Playboyeve ljepotice mjeseca pokraj nje djelovale poput tekih sluajeva slabe prehrane. Bila je tako vrsto graena da su joj grudi savreno strale bez ikakvih potpornih pomagala.Na kraju njezine toke, kad je publika poela pljeskati, djevojka je izgubila borniranu pozu pro-27fesionalne plesaice, plaljivo se i pomalo zbunjeno naklonila publici i odsutno se nacerila poput napola dresirana ptiara koji je, usprkos svim okladama, upravo aportirao oborenu jarebicu. Millera je privukla ta grimasa, a ne ples ili njezina figura. Upitao je bi li mogao s njome to popiti, pa su je pozvali.Budui da je Miller bio u drutvu njezina gazde, nije naruila ampanjac, nego din sa sodom. Na svoje iznenaenje, Miller je otkrio da je ona vrlo ugodna osoba, pa ju je upitao bi li je smio otpratiti kui nakon showa. Vidljivo suzdrana, pristala je. Izigravajui svoje karte hladnokrvno, Miller te noi nita nije pokuao. Bilo je rano proljee i ona je iz kabareta izila u nekom staromodnom sportskom kaputu, a on je pomislio da je to uinila namjerno.Popili su zajedno kavu i priali, a za to se vrijeme ona oslobodila prijanje napetosti te je veselo brbljala. Saznao je da voli pop-muziku, umjetnost, etnje du obala Alstera, voenje kuanstva i djecu. Nakon toga su nastavili izlaziti one njezine jedine slobodne veeri u tjednu, odlaziti na veere ili sho-wove, ali nisu skupa spavali.Nakon tri mjeseca Peter ju je dobio u krevet, a kasnije joj je predloio da, ako eli, doseli k njemu. U skladu sa svojim prostodunim gledanjem na vane stvari u ivotu, Sigi je ve bila odluila da se eli udati za Petera Millera, i jedino je pitanje bilo da li da ga tome privoli time to nee s njim spavati ili pak upravo na suprotan nain. Primjeujui njegovu sposobnost da drugu stranu svojeg madraca, ukoliko se za to pokae potreba, popuni nekom drugom djevojkom, odluila je useliti i ivot mu uiniti toliko udobnim da je poeli oeniti. Pri kraju studenog bilo je ve est mjeseci to su bili zajedno.ak je i Miller, koji nije puno mario za kuu, morao priznati da krasno odrava dom a da ljubav vodi sa zdravom i ilom nasladom. Nikad nije izravno spominjala enidbu, ali je tu poruku nastojala prenijeti na druge naine. Miller se pretvarao da nita ne shvaa. Tumarajui po suncu pokraj28jezera Alster, ponekad bi se prijazno razgovarala s malim tepcima. Peter, pa zar nije anelak? Miller bi progunao: Da. Divan je.Nakon toga bi se durila na njega otprilike jedan sat zato to nije shvatio njezin mig. Ali lijepo im je bilo skupa, osobito Milleru, kojemu je aranman sa svim udobnostima braka, uicima redovitog milovanja, a bez branih spona, posve odgovarao.Ispivi dopola kavu, Miller je posve ukliznuo u krevet i obvio odotrag ruke oko nje, blago je milujui meu nogama, za to je znao da e je razbuditi. Nakon nekoliko trenutaka prela je od ugode i preokrenula se na lea. I dalje je dragajui, nadvio se nad nju i poeo joj ljubiti dojke. Jo uvijek dre-movna, dala je oduka seriji zadovoljnog mrmljanja, a njezine su se ruke poele bunovno pomicati po njegovim leima i stranjici. Deset minuta kasnije vodili su ljubav ciei i drhtei od zadovoljstva. To je paklenski nain da me razbudi prigovorila je kasnije. Ima i gorih rekao je Miller. Koliko je sati?

Skoro dvanaest lagao je Miller, znajui da bi mu bacila togod u glavu da zna da je pola jedanaest te da je spavala samo pet sati. Nema veze, idi natrag na spavanje ako ti se hoe. Hmm. Hvala ti, dragi. Ba si zlatan rekla je Sigi i ponovno zaspala.Miller je ispio ostatak kave i ba bio na pola puta izmeu kupaonice i Sigi kadli je zazvonio telefon. Skrenuo je u dnevnu sobu i podigao slualicu. Peter? Da, tko je to. Karl.Glava mu je jo bila mutna, pa nije prepoznao glas. Karl?Glas iz telefona bio je nestrpljiv. Karl Brandt. to ti je? Jo uvijek spava?29Miller se sabrao. Pa, da. Karl. Oprosti, upravo sam ustao. to je? Sluaj, radi se o onom mrtvom idovu. elim porazgovarati s tobom.Miller je bio zbunjen. O kojem mrtvom idovu? O onom koji se sino ubio plinom u Altoni. Moe li se jo toga sjetiti? Da, naravno da se sjeam prole veeri rekao je Miller. Nisam znao da je idov. to je s njim? elim porazgovarati s tobom odgovorio je policijski inspektor ali ne telefonom. Moemo li se nai?Miller je smjesta skopao. Svatko tko eli neto saopiti, ali to ne eli raditi preko telefona, mora to neto smatrati vanim. U Brandtovu sluaju, Miller teko da je i mogao posumnjati da bi policijski inspektor bio tako oprezan zbog nekakve budalatine. Svakako rekao je u telefon. Jesi li slobodan za ruak? Mogu biti odgovorio je Brandt. Dobro. astim te, ako misli da je to toga vrijedno. Naveo je ime malog restorana na Gujem trgu i predloio da se nau u jedan sat, a zatim je spustio slualicu. I dalje je bio zbunjen jer nije mogao zamisliti priu o samoubojstvu jednog starca, svejedno idova ili ne, u bijednom stanu Altone.Za vrijeme ruka mladi detektiv kao da je elio izbjei predmet zbog kojeg se susreo s novinarom, ali kad je posluena kava, jednostavno je rekao: Onaj ovjek od sino. Da kazao je Miller. to je s njim? Mora da si uo, kao to smo svi mi uostalom uli, o onome to su nacisti uradili idovima u ratu, a i prije njega. Naravno. Kljukali su nas time u koli, zar ne?30Miller je bio zbunjen i zateen. Poput veine mladih Nijemaca, u dvanaestoj ili trinaestoj godini sluao je u koli da su on i ostali njegovi zemljaci krivi za strane ratne zloine. Bio je to prihvatio, a da zapravo i nije znao o emu je tu rije.Kasnije je bilo teko otkriti o emu su to uitelji pripovijedali odmah poslije rata. Nikoga se nije moglo pitati, nitko o tome nije htio govoriti, ni nastavnici, ni roditelji. Tek u odrasloj dobi mogao je proitati poneto o tome, i premda se zgrozio nad onim to je proitao, nije mogao osjetiti da se to odnosi na njega. Bilo je drugo vrijeme, drugi svijet, dalek od onog to se zbilo. Njega ondje nije bilo; ni njegov otac, ni majka nisu bili ondje. Neto u njemu uvjerilo ga je da s time Peter Miller nema nikakve veze, pa nije tragao za imenima, datumima, detaljima. Pitao se zato li je Brandt iskapao tu temu.Brandt je promijeao kavu, i sam zbunjen, ne znajui kako da nastavi. Onaj sinonji starac napokon je rekao bio je njemaki idov. Bio je u koncentracionom logoru.

Miller se u mislima vratio mrtvaevoj glavi na nosilima. Jesu li tako svi oni svravali? Bilo je to smijeno. ovjeka mora da su oslobodili saveznici jo prije osamnaest godina i poivio je da umre od starosti. No ono se lice i dalje nametalo. Nikad ranije nije vidio nekoga tko je bio u logoru, ili bar on nije znao za to. Isto tako nije vidio ni jednog esesovskog masovnog ubojicu, u to je bio siguran. To bi se ipak primijetilo. Takav bi se ovjek razlikovao od ostalih ljudi.Pomislio je na Eichmannov proces u Jeruzalemu prije dvije godine i na publicitet koji ga je bio pratio. Novine su tjednima pisale o tome. Pomislio je na lice u staklenoj eliji i sjetio se da je njegov prvi dojam bio da je to lice tako svakodnevno, tako strano svakodnevno. Iz novinskih izvjetaja sa suenja prvi je puta saznao kako je djelovao SS i kako se jeftino izvukao. Ali sve su se te stvari zbi-31vale u Poljskoj, Rusiji, Maarskoj, ehoslovakoj, vrlo daleko i vrlo davno. Nije to mogao shvatiti kao neto osobno.Sabrao je misli i vratio se u sadanjost, osjeaju nelagode koji je u njemu pobudio smjer Brand-tova pripovijedanja. I to dalje? upitao je detektiva. Umjesto odgovora Brandt je iz svoje aktovkeizvadio nekakav paket zamotan u smei papir i gurnuo mu ga preko stola. Starac je ostavio dnevnik. Zapravo, on niti nije bio tako star: pedeset i est. ini se da je jo onda napravio biljeke te ih pohranio u obuu. Nakon rata sve je to prepisao. To je taj dnevnik.Miller je gledao paket bez osobita zanimanja. Gdje si ga naao? Leao je tik do tijela. Pokupio sam ga i ponio kui. Noas sam ga proitao.Miller je ispitivaki pogledao svojeg nekadanjeg kolskog druga. Je li bilo gadno? Strano. Nisam imao pojma da je bilo tako grozno ono to su s njima izvodili. Zato si to donio meni?Sada je Brandt bio zbunjen. Slegnuo je ramenima. Pomislio sam da bi iz toga mogao napraviti reportau. ije je to sada? U principu, Tauberovih nasljednika. Ali mi ih nikad neemo nai. Pretpostavljam stoga da pripada policiji. Ali ona e taj dnevnik samo arhivirati. Ako eli, moe dnevnik zadrati. Samo nemoj priati da sam ti ga ja dao. Ne bih elio imati nekih neugodnosti.Miller je platio raun, a zatim su izili. U redu, proitat u. Ali ne obeavam da u pouriti. Moda e se iz toga moi napraviti kakav lanak za asopis.Brandt mu se okrenuo, blijedo se nasmijeivi.32 Ti si cinino kopile. rekao je. Ne rekao je Miller. Stvar je samo u tome to se ja, poput veine ljudi, zauzimam samo za ono to se zbiva ovdje i sada. A ti? Nakon desetogodinje slube u policiji oekivao bih da si postao prekaljen cajkan. Ova te stvar zbiljski potresla, zar ne?Brandt se opet uozbiljio. Pogledao je paket pod Millerovom rukom i polako kimnuo. Da, jest. Zbilja nisam nikad mislio da je bilo tako gadno. I, uz put, nije to ba tako davna prolost. Ta je pria zavrila sino ovdje, u Hamburgu. Zbogom, Peter.Detektiv se okrenuo i otiao, niti ne znajui koliko se bio prevario.3 Sluaj Odessa33IINeto iza tri Peter Miller je sa smeim paketom stigao kui. Bacio je paket na stol u dnevnoj sobi i otiao skuhati veliki lonac kave prije nego to se upusti u itanje.Zavaljen u svoj najomiljeniji naslonja, sa alicom kave nadohvat ruke i s upaljenom cigaretom, otvorio je omot. Dnevnik se sastojao od kartonskog fascikla presvuena crnom plastikom s

listovima koji su se, ve prema potrebi, lako mogli umetati ili vaditi.Bilo je tu stotinu i pedeset stranica tipkanog teksta, koji je oito bio otkucan starim strojem, jer su neka slova bila iznad a druga opet ispod crte, a neka su pak bila iskrivljena ili blijeda. Najvei broj stranica mora da je bio otipkan prije mnogo godina, jer je veina listova, premda uredna i ista, imala tipine mrlje koje bijeli papir zadobija s godinama. No na poetku i na kraju rukopisa bilo je nekoliko svjeih listova, koji su oito ispisani tek prije par dana. Na poetku teksta bio je i neke vrste predgovor od nekoliko novih stranica, a na kraju se nalazio i svojevrstan pogovor. Nadnevci predgovora i pogovora ukazivali su na to da su oba napisana 21. studenog, tj. prije dva dana. Miller je pretpostavio da ih je pokojnik napisao nakon to je bio stvorio odluku da okona ivot.Iznenadio se preletjevi ovla neke ulomke na prvoj stranici, jer je tekst bio napisan istim i preciznim njemakim jezikom, to je odavalo dobro34naobraena i kulturna ovjeka. Na koricama je bio prilijepljen etvrtasti bijeli papir, a preko njega neto vei celofan kako se papir ne bi zamazao. Na papiru je crnom tintom velikim tampanim slovima napisano DNEVNIK SALOMONA TAUBERA.Miller se jo dublje zavalio u naslonja, okrenuo prvu stranicu i poeo itati.DNEVNIK SALOMONA TAUBERA PREDGOVORZovem se Salomon Tauber, idov sam i nakanio sam umrijeti. Odluio sam si oduzeti ivot, jer on vie nema nikakve vrijednosti, niti mi je ita drugo preostalo. Ono to sam pokuao napraviti od svojeg ivota izjalovilo se, a moji su napori bili uzaludni. Jer je zlo koje sam vidio preivjelo, i ak cvjeta, a samo je dobro propalo u prah i porugu. Prijatelji koje sam poznavao, paenici i rtve, svi su pomrli, a oko mene su sami muitelji. Njihova lica vidim danju po ulicama, a nou vidim lice svoje ene Esther, koja je umrla davno. Ostao sam iv sve do sada jedino zato to sam elio uiniti jo neto, samo sam jo jedno htio vidjeti, a sada znam da mi to nikad nee uspjeti.Nema u mene mrnje ni gorine prema njemakom narodu, jer je to dobar narod. Narodi nisu zli; samo su pojedinci zli. Engleski filozof Burke imao je pravo kad je rekao: Ne znam razloga zbog kojeg bih optuio cijeli jedan narod. Ne postoji kolektivna krivnja, jer se u Bibliji govori o tome kako je Gospodin naumio razoriti Sodomu i Go-moru zbog zloe ljudi koji su u njima ivjeli, i to zajedno s njihovim enama i djecom, ali je medu njima ivio jedan pravednik, koji je, zbog toga to je bio pravedan, bio poteen. Stoga je krivnja individualna, ba kao i spasenje.Kad sam iziao iz koncentracionih logora Riga i Stutthof, kad sam preivio Mar smrti do Magde-35burga, kad su, tamo u travnju 1945. britanski vojnici oslobodili moje tijelo, ostavljajui samo moju duu u lancima, zamrzio sam svijet. Mrzio sam i ljude, i drvee, i kamenje, jer se sve bilo urotilo protiv mene i natjeralo me da patim. A iznad svega sam mrzio Nijemce. Pitao sam se tada, ba kao to sam se bio mnogo puta pitao prethodne etiri godine, zato ih Gospodin nije kaznio, kaznio sve do posljednjeg mukarca, ene i djeteta, zbrisavi za sve vijeke njihove gradove i kue s lica zemlje. A kako to nije uinio, mrzio sam i njega, plaui zato to je ostavio mene i moj narod kojemu je usadio vjeru da je njegov narod izabrani, te sam ak govorio da njega, Boga, nema.Ali, kako su godine prolazile, nauio sam opet ljubiti: ljubiti kamenje i drvlje, nebo iznad sebe i rijeku koja protjee pokraj grada, pse lutalice i make, travu koja raste medu kaldrmom i djecu, koja na cesti bjee od mene zato to sam tako ruan. Ne treba ih osuivati. Francuzi kau: Sve razumjeti znai sve oprostiti. Kad netko uzmogne shvatiti ljude, njihovu lakoumnost i strah, pohlepu i udnju za vlau, neznanje i poslunost ovjeku koji najglasnije vie, moe oprostiti. Da, moe oprostiti ak i ono to su uradili. Ali nikad ne moe zaboraviti.Postoje ljudi iji zloini nadilaze mo shvaanja, stoga i opratanja, a upravo tu lei neuspjeh. Jer, oni su i dalje medu nama, eu gradovima, rade u uredima, ruaju u kantinama, smjekaju se i rukuju, a potene ljude oslovljavaju s Kamerad. To to oni i dalje ive, ne kao izopenici nego kao potovani graani, i nadalje zagauju cijeli narod svojom individualnom krivnjom, to je taj istinski neuspjeh. Eto, u tome smo podbacili, vi i ja, svi smo podbacili, i to bijedno podbacili.Napokon, vrijeme je proteklo, i ponovno sam se priklonio Gospodinu i zamolio ga oprotenje za stvari koje sam uinio protiv njegovih zakona, a tih je stvari mnogo.

36SHEMA YISRQEL, ADONAI ELOHENU, ADONAI EHAD...Na prvih dvadeset stranica dnevnika Tauber pie o svojem roenju i djeatvu u Hamburgu, o ocu koji je pripadao radnikom staleu i koji je bio heroj u I svjetskom ratu te o smrti svojih roditelja koji su umrli nedugo nakon to je Hitler 1933. doao na vlast. Pri kraju tridesetih godina oenio se djevojkom koja se zvala Esther. Radio je kao arhitekt i sve do 1941. godine, zahvaljujui zalaganju svojeg poslodavca, bio je poteen progona. Napokon su ga dograbili u Berlinu, kamo je otiao na sastanak s jednim klijentom. Nakon stanovitog vremena u tranzitnom logoru, zajedno s ostalim idovima bio je ukrcan u zatvoreni vagon za stoku i otpravljen na istok.Ne mogu se zapravo sjetiti dana kad je vlak dokloparao na odredinu stanicu. Mislim da je proteklo est dana i sedam noi otkako su nas u Berlinu zakraunali u vagon. Odjednom je vlak stao, kroz raspore je probijalo svjetlo, po emu sam zakljuio da je dan, a glava mi je umjela i imao sam vrtoglavicu od iscrpljenosti i smrada.Izvana su dopirali uzvici, zvui zasuna koje je netko podizao, a zatim su se vrata irom otvorila. Dobro je da nisam mogao vidjeti sama sebe, sebe koji sam jedno bio odjeven u bijelu koulju i lijepo izglaane hlae. (Kravata i kaput ve su odavno bili na podu.) Pogled na ostale bio je podjednako straan.Kako je bljetavilo dana prodrlo u vagon, ljudi su rukama pokrili oi i vrisnuli od boli. Videi da se vrata otvaraju, bio sam zamirio da zatitim oi. Pod pritiskom tjelesa, pola se vagona iskrcala samo od sebe na peron. Koprcala se na tlu masa smrdljivih ljudi. Budui da sam stajao u stranjem dijelu vagona, podalje od centralno smjetenih vrata, izbjegao sam tome, te sam poluotvorena oka uspravno siao iz vagona.37Esesovski straari koji su otvorili vrata ljudi brutalni, zlikovakih lica, koji su se derali jezikom koji nisam razumio stajali su po strani zgaenih lica. U vagonu, na podu, zguren i zgaen leao je trideset i jedan ovjek. Nikad se ti ljudi vie nee dii. Preostali, izgladnjeli, napola slijepi, smradni od glave do pete, u prnjama, s mukom su se uspravljali. Od ei pocrnjeli i natekli jezici slijepili su nam se uz nepce, a usne su nam bile raspucane i osuene.Uzdu perona etrdeset preostalih vagona iz Berlina i osamnaest iz Bea rigalo je svoje putnike, od kojih su polovicu inile ene i djeca. Mnoge ene i veina djece bili su goli, uprljani izmetinama i u mnogo gorem stanju od nas. Neke su se ene spoticale na svjetlu, nosei na rukama beivotna tijela svoje djece.Straari su trali amo-tamo po peronu kunda-ei deportirce u neku vrstu kolone, koja je zatim odmarirala u grad. Koji grad? I kojim to jezikom govore ovi ljudi? Kasnije sam otkrio da su esesovski straari regrutirani iz lokalnog stanovnitva, Latvijaca, te da su jednako estoki antisemiti kao i esesovci iz Njemake, ali da su znatno nie inteligencije, jednom rijeju, ivotinje u ljudskom obliju.Iza straara stajala je skupina preplaenih ljudi u zablaenim kouljama i hlaama, a svaki od njih na prsima i leima nosio je crnu etvrtastu krpu s velikim slovom /. Bio je to posebni odred iz geta, koji je doveden da iz stonih vagona isprazni mrtve i da ih spali izvan grada. I njih je nadgledalo pola tuceta ljudi koji su takoer imali ono J na prsima i leima, ali koji su na rukavu nosili traku, a u rukama drali drke za trnokope. To su bili idovski kapi, koji su za posao to su ga obavljali dobivali bolju hranu od ostalih interniraca.Kad su mi se oi privikle na svjetlo, primijetio sam i nekoliko njemakih esesovskih oficira koji su stajali u sjeni kolodvorskog krova. Jedan od njih stajao je na nekom sanduku i sa slabim ali zadovoljnim smijekom promatrao nekoliko tisua Ijud-.38skih kostura koji su se iskrcavali iz vlaka. Crnim jahaim korbaem od pletene koe lupkao je po visokoj izmi. Zelena uniforma s crnim i srebrnim munjama SS-a pristajala mu je kao salivena. Na desnom reveru nosio je oznaku s dvostrukim munjama Waffen SS-a. Oznaka na lijevom reveru pokazivala je da je po inu kapetan.Bio je visok i vitak, svijetle plave kose i vodenastih modrih oiju. Kasnije u iskusiti da je pravi

sadist, koji je ve tada bio poznat pod imenom koje e i saveznici kasnije za nj upotrebljavti Krvnik iz Rige. Bilo je to moje prvo vienje esesovskog kapetana Eduarda Roschmanna...U pet sati ujutro 22. lipnja 1941. Hitlerovih 130 divizija, podijeljenih u tri armijske grupe, prelo je granicu da pokori Rusiju. Za svakom armijskom grupom nastupale su brojne esesovske jedinice, kojima su Hitler, Himmler i Heydrich naredili da istrijebe komunistike komesare i idove koji su obitavali po selima na zaposjednutom podruju, te da velike gradske idovske zajednice sabiju u geta svakog veeg grada radi kasnijeg specijalnog postupka.Armija je zauzela Rigu, prijestolnicu Latvije 1. srpnja 1941, a sredinom istog mjeseca u grad su uli prvi odredi SS-a. Prva jedinica SD-a i SP odsjeci SS-a ustrojili su se u Rigi 1. kolovoza 1941. godine te su zapoeli provoditi svoj program istrebljenja, prema kojemu je Ostland (kako su nazvane tri zaposjednute baltike zemlje) trebalo oistiti od idova.Zatim je u Berlinu odlueno da se u Rigi napravi tranzitni logor smrti za njemake i austrijske Zidove. Godine 1938. u Njemakoj je ivjelo 320.000, a u Austriji 180 000 Zidova, ukupno pola milijuna. Do srpnja 1941. deseci tisua ve su dopali uglavnom u njemake i austrijske logore. Sachenhausen, Mauthausen, Ravensbruck, Dachau, Buchenwald, Belsen i Theresienstadt u ekoj. No ovi su logori postajali pretijesni, a zabaene zemlje na istoku inile su se izvrsnim mjestom za obraun s preosta-39lim idovima. Otpoeli su radovi na proirenju odnosno izgradnji est novih logora smrti: Auschwitz, Trblinka, Belzec, Sobibor, Chelmno i Maidanek. No dok oni ne budu dovreni, valjalo je nai mjesto na kojem e se moi istrijebiti to je vie mogue ljudi, a uskladititi preostale. Izabrana je Riga.Od 1. kolovoza 1941. pa do 14. listopada 1944. gotovo 200 000 iskljuivo njemakih i austrijskih idova ukrcano je za Rigu. 80 000 ondje je umrlo, a 120 000 transportirano je dalje u est logora smrti u junoj Poljskoj, odakle ih je ivih preostalo 400, od kojih je polovica umrla u Stutthofu ili na Marsu smrti za Magdeburg. Tauberov transport bio je prvi koji je u Rigu doao iz samog Reicha. Tamo je dospio u 3 sata i 45 minuta poslije podne dne 18. kolovoza 1941. godine.Geto u Rigi bio je integralni dio grada i nekad je bio etvrt tamonjih Zidova, od kojih je, kad sam ja tamo stigao, na ivotu bilo tek nekoliko stotina. Za manje od tri tjedna Roschmann i njegov zamjenik Krause dali su pobiti veinu.Geto lei na samom sjevernom rubu grada. S juga ga je opasivao zid, a ostale su strane bile zatvorene ogradama od bodljikave ice. Jedini je idaz bio sa sjeverne strane i kroza nj su morali proi svi koji su ulazili ili izlazili. Povrh njega su bila dva straarska tornja s latvijskim esesovcima. Od tih vrata pa kroz sredite geta ravno do junog zida protezala se Mase Kalnu Jela, Bregovita ulica. S njezine desne strane {gledano od juga prema sjeveru na glavni ulaz) bio je Blech Platz, ili Limeni trg, na kojem su se odvijale selekcije za egzekuciju, zborovi, odabir za prisilne radove, bievanja i vje-anja. Vjeala s osam eljeznih kuka i s omama koje su se neprekidno njihale na vjetru stajale su na sreditu trga. Svake se noi na njima zibalo barem est nesretnika, a esto se moralo izmijeniti nekoliko postava na svih osam kuka prije nego to bi Roschmann bio zadovoljan svojim dnevnim uinkom.40Cijeli geto mora da je bio manji od pet etvornih kilometara. U toj gradskoj opini nekad je ivjelo 12 000 do 15 000 ljudi. Prije naeg dolaska Zidovi iz Rige one dvije tisue koliko ih je bilo preostalo pregradili su prostor, tako da je podruje koje je preostalo za na transport, od neto vie od 5 000 mukaraca, ena i djece bilo prostrano. No nakon naeg dolaska transporti su i dalje stizali iz dana u dan, sve dok puanstvo naeg dijela geta nije dostiglo 30 000 do 40 000 stanovnika, te je s dolaskom svakog novog transporta moralo biti pobijeno upravo onoliko stanovnika koliko je ivih pridolica stiglo, kako bi se napravilo mjesta za no-vodole. U protivnom, prenaseljenost bi postala prijetnja zdravlju onih meu nama koji su jo mogli raditi, a to Roschmann nije bio sklon dopustiti.Tako smo se prve veeri smjestili u najbolje kue, zauzevi svaki po jednu sobu, pokrili se zastorima i kaputima umjesto pokrivaima te spavali u pravim krevetima. Nakon to je ugasio e

vodom iz abra, moj je susjed primijetio da moda ipak nee biti onako loe kako smo strahovali.Kako je ljeto prelazilo u jesen, a jesen u zimu, uvjeti u getu postajali su sve loiji. Uz pomo lat-vijskih kundaka svakog se jutra cjelokupno ljudstvo uglavnom mukarci, jer su ene i djeca ta-manjeni u daleko veem postotku nego za rad sposobni mukarci okupljalo na Limenom trgu da bi uslijedio zbor. Nije bilo prozivanja, ve su nas razbrojali i dijelili u radne grupe. Gotovo svekoliko iteljstvo, mukarci, ene i djeca, svakog je dana u kolonama naputalo logor da bi provelo dvanaest sati na prinudnom radu u sve veem broju oblinjih radionica.Ve sam ranije bio rekao da sam tesar, to nije bilo istina, ali sam kao arhitekt promatrao tesare na radu, te sam znao dovoljno da se mogu izdati za tesara. Pretpostavljao sam ispravno da e za tesarima uvijek biti potrebe. Tako sam poslan na rad u oblinju pilanu, gdje su borove iz okolnih uma pilili i preraivali u barake za vojsku.41Posao je bio vrlo naporan, dostatan da slomi zdrava ovjeka, jer smo i ljeti i zimi radili uglavnom na otvorenom po studeni i vlazi ravnice uz lat-vijsku obalu ...Nae se sljedovanje sastojalo od pola litre tzv. juhe, uglavnom obojene vode u kojoj je ponekad bio komadi krumpira to smo dobivali jutrom prije odlaska na rad i druge politre s krikom crnog kruha i pljesnivim krumpirom, to smo dobivali uveer nakon povratka u geto.Unoenje hrane u geto kanjavalo se neodloi-nim vjeanjem pred okupljenim ljudstvom za veernjeg zbora na Limenom trgu. Pa ipak, izlaganje toj opasnosti bilo je jedini nain da se preivi.Kad su se uveer kolone vukle natrag u logor, Roschmann je s nekolicinom svojih prijatelja stajao na ulazu, pravei tih probe na onima koji su prolazili. Pozivali su nasumce mukarca, enu ili dijete da iziu iz stroja i da se pokraj vrata skinu. Ako je pronaen krumpir ili komad kruha, osoba kod koje se to nalo priekala bi da ostali odmar-iraju na veernji zbor na Limenom trgu.Kad su se svi okupili, Roschmann bi se doepi-rio cestom, u pratnji ostalih esesovskih straara i s deset do petnaest uhvaenih nesretnika. Mukarci su se uspeli na platformu s vjealima i s konopcem oko vrata ekali da zavri smotra. Roschmann bi se zatim proetao pokraj njih, cerei se u lice onima koji su bili povrh njega, i jednom za drugim izbijao stolac pod nogama. Volio je to initi sprijeda, tako da bi ga osoba koja umire mogla vidjeti. Ponekad se spremio da izmakne stolac, a onda bi u posljednjem trenutku povukao nogu. Grohotom se smijao kad je vidio da ovjek na stolcu drhti, mislei da se ve njie na uetu, da bi zatim taj jadnik ustanovio da je stolac jo uvijek pod njih.Katkad su se osuenici molili Bogu, ponekad su vapili za milost. Roschmannu je to bilo milo. Pretvarao se da je nagluh, naulio bi ui i pitao: Moete li govoriti malo glasnije? to ste ono rekli?42Kad je izmaknuo stolac bio je to u stvari nekakav drveni sanduk okretao se svojim prijateljima i govorio: Jadna li mene, zbilja moram nabaviti aparat za nagluhe ...Za nekoliko mjeseci za nas zatvorenike Eduard Roschmann postao je olienje samog vraga. Malo je bilo onoga to mu nije polazilo za rukom.Kad je u krijumarenju hrane uhvaena ena, prvo bi morala promatrati vjeanje mukaraca, osobito ako je koji od njih bio njezin mu ili brat. Zatim bi joj Roschmann naredio da klekne pred nas, koji smo sa tri strane okruivali trg, da bi je logorski brija oiao do gola.Nakon zbora odveli bi je na groblje izvan ice, gdje bi morala iskopati plitak grob, kleknuti pored njega, a zatim bi joj Roschmann ili jedan od njegovih ispalili metak iz, liigera ravno u potiljak. Nikom nije bilo doputeno da promatra ta smaknua, ali je od latvijskih straara procurilo da je Roschmann esto pucao pored uha, kako bi enu natjerao da od uasa padne u grob, te da se opet popne i klekne u isti poloaj. Ponekad bi samo kljocnuo u prazno, a ena bi ve bila pomislila da umire. Lat-vijci su bili okrutni, ali ih je Roschmann daleko nadmaio.U Rigi je bila jedna djevojka koja je na vlastiti rizik pomagala zatoenicima. Zvala se Olli Adler. Mislim da je bila iz Miinchena. Njezinu sestru Ger-du ve su bili ustrijelili na groblju zbog unoenja hrane. Olli je bila djevojka nenadmane ljepote i zanijela je Roschmanna. Postala je njegovom milosnicom slubeno se to zvalo slukinjom, jer su odnosi izmeu esesovaca i

idovki bili strogo zabranjeni. Ta je djevojka znala iz esesovskih zaliha krijumariti lijekove u geto. To se, naravno, kanjavalo smru. Posljednji sam je puta vidio kad smo se u Rigi ukrcavali na brod. ..Pri kraju prve zime bio sam siguran da neu moi jo dugo poivjeti. Glad, studen, vlaga, naporan rad i neprestane grubosti moju su, inae43vrstu, konstituciju sveli na hrpu koe i kostiju. Ono to sam vidio u zrcalu bio je oronuo, zaputen starac, crveno obrubljenih oiju i upalih obraza. Upravo sam navrio trideset i petu, a izgledao sam kao da mi je jo jednom toliko. Ali tako je bilo i sa svima ostalima.Bio sam svjedok odlaska desetina tisua ljudi u ume u masovne grobnice, smrti stotina ljudi koji su pomrli od hladnoe, zaraza i iscrpljenosti, brojnih vjeanja, strijeljanja, bievanja i batinanja. Ve i u tih. pet mjeseci koje sam preivio nadivio sam svoj vijek. udnja za ivotom, koju sam poeo pokazivati jo u vlaku, rasplinula se, a preostalo je samo rutinsko produenje ivotarenja koje e se, prije ili kasnije, morati prekinuti. A onda, u oujku, zbilo se neto to mi je dalo jo godinu dana volje.I danas pamtim taj datum. Bilo je to 3. oujka 1942, na dan drugog dunamundskog konvoja. Otprilike mjesec dana ranije prvi smo puta promatrali dolazak neobinog zatvorenog kamiona. Bio je velik otprilike poput dugog autobusa na kat, ali je bio bez prozora. Obojan je bio sivo-zeleno. Parkirao se tik do ulaza u geto, a za jutarnjeg zbora Rosch-mann je rekao da ima jednu obavijest. Rekao je da je u oblinjem gradu Dunamundeu, koji se nalazi na rijeci Buni, stotinjak kilometara od Rige, upravo otvorena tvornica ribljih konzervi. To je znailo, kako je rekao, lagan posao, dobru hranu i dobre ivotne uvjete. Zbog toga to je rad toliko lagan, mogunost se prua samo starcima i enama, iscrpljenima, bolesnima i maloj djeci.Naravno, mnogo ih je bilo koji su eljeli poi na tako ugodan posao. Roschmann je proao redovima odabirui one koji e ii, a ovaj puta starci i bolesnici nisu se sakrivali u pozadinu, odakle su ih uz vritanje i prosvjedovanje izvlaili i svrstavali u kolonu za breuljke smaknua, nego su se upravo eljeli pokazati. Na kraju je odabrao vie od stotinu ljudi, te su se svi oni popeli u kamion. Zatim su se vrata zalupila, a promatrai su zapazili kako su putnici tijesno zbijeni. Kamion je krenuo ne44isputajui nikakve ispune plinove. Kasnije se proulo kakvo je to zapravo vozilo. Nikakve tvornice ribljih konzervi nije bilo u Dunamundeu, a kamion je zapravo bio plinska komora. U argonu geta izraz dunamundski konvoj znailo je od tada usmrenje plinom.Dne 3. oujka getom se proirio apat da e biti organiziran jo jedan dunamundski konvoj. I doista, na jutarnjem zboru Roschmann ga je i oglasio. Ali ovaj puta nije bilo dobrovoljaca, pa je Roschmann, uz iroki osmijeh, poeo etkati meu redovima, dotiui korbaem prsa onih koji su morali poi. Otroumno je otpoeo od etvrtog, zadnjeg reda, gdje je oekivao da e nai slabe, stare i nesposobne za posao.Neka stara ena, koja je to predvidjela, stajala je u prednjem redu. Mora da je im.ala otprilike ezdeset i pet godina, ali je, nastojei da spasi glavu, obukla cipele s visokim petama, crne svilene arape, kratku suknju koja nije sezala ni do koljena i napadan eir. Narumenjela je i napudrala obraze, a usnice obojala jarko crvenom bojom. V stvari, isticala bi se u svakoj grupi zatvorenika, ali je pomislila da e moi proi kao mlada djevojka.Kad je u svojoj etnji dospio do nje, Roschmann se zaustavio, zinuo od iznenaenja i ponovno je odmjerio. Zatim je njegovo lice obasjalo veselje. Vidi, vidi, to mi to ovdje imamo! uzviknuo je, pokazujui na nju korbaem, kako bi privukao pozornost svojih drugova, koji su na sredini trga uvali onu stotinu koju je ve izabrao. Ne biste li se, mlada damo, eljeli provozati do Duna-mundea?Drui od straha, starica je proaptala: Ne, gospodine. No, recite, koliko vam je godina? nastavljao je Roschmann dok su njegovi prijatelji iz SS-a poinjali hihotati. Sedamnaest, dvadeset?Stariina vornata koljena poela su se tresti.

Da, gospodine proaptala je.45 Divno uzviknuo je Roschmann. Uvijek sam sklon lijepoj djevojci. Iziite u sredinu da bismo se svi mogli diviti vaoj mladosti i ljepoti.Govorei to, zgrabio ju je za ruku i gurnuo prema sreditu Limenog trga. Kad je stigla onamo, osovio ju je na noge i rekao: A sad, mlada damo, budui da ste tako mladi i lijepi, moda biste nam htjeli neto otplesati?Stajala je i drhtala od studena vjetra i straha. Proaptala je neto to nismo mogli uti. to ste rekli? izderao se Roschmann. Ne znate plesati? Ma ja sam siguran da tako zgodno mlado stvorenje kao to ste vi zna plesati. Nije li tako?Njemaki esesovci samo to nisu popucali od smijeha. Latvijci nisu nita razumjeli, ali su se poeli cerekati. Starica je odmahnula glavom. Rosch-mannova je smijeka nestalo. Plei! zareao je.Napravila je nekoliko teturavih koraia, a onda stala. Roschmann je izvukao svoj liiger, otkoio ga i pripucao u pijesak, nekoliko centimetara od njezinih nogu. Od straha je visoko poskoila. Plei... plei... plei nam, ti odvratna idovska kujo vikao je, a svaki onaj plei popratio je metkom koji bi ispalio u pijesak tik do njezinih nogu.Ispaljujui jedan arer za drugim, sve dok nije ispucao sva tri koja je imao u torbici, natjerao ju je da plee punih pola sata skaui sve to vie, dok joj je suknja svakim skokom sve vie i vie otkrivala bedra. Na kraju je ena pala na pijesak nesposobna da se podigne, pa makar joj o tome ovisio i sam ivot. Roschmann je tri posljednja naboja ispalio tik do njezina lica, tako da joj je pijesak uao u oi. Izmeu pucnjeva cijeli je trg mogao uti stariino teko soptanje.Kad mu je ponestalo municije, viknuo je opet Plei i izmom je udario u trbuh. Za sve to vrijeme svi smo mi stajali u potpunu muku, a onda46se ovjek do mene poeo moliti. Bio je hasid*, malen i bradat ovjeuljak, koji je jo uvijek nosio dronjak svojeg dugog crnog kaputa. Unato hladnoi, koja je veinu od nas natjerala da na kapama nosimo naunjake, on je imao eir iroka oboda, kakav je nosila njegova sekta. Poeo je izgovarati molitve drhtavim glasom, koji je postojano bivao sve snaniji. Znajui da je Roschmann u svom najopasnijem raspoloenju, i ja sam poeo moliti, tiho, da se hasid smiri. No, on se nije smirio. uj, o Izraele ... Zavei! psiknuo sam krajikom usta. Adonai elohenu .. . gospodin je na Bog ... Hoe li se smiriti? Sve e nas posmicati. Gospodin je jedan ... Adonai Eha-ad. Poput pojca u sinagogi razvukao je posljednjislog kako tradicija nalae, onako kako je to uinio Rabbi Akiva kad je po nareenju Tiniusa Rufusa umirao u cezarejskom amfiteatru. Upravo u tom trenutku Roschmann se prestao izdirati na staricu. Podigao je glavu poput ivotinje koja onjukuje vjetar i okrenuo se prema nama. Budui da sam bio za glavu vii od hasida, pogledao je na me. Tko je to govorio? vrisnuo je, zakoraivi prema meni. Ti. . . izlazi iz vrste. Nije bilo nikakve dvojbe da se meni obraa. Pomislio sam: Ovo je, dakle, konac. Pa to onda? Nema veze, to se moralo dogoditi danas ili bilo kada. Istupio sam kad je doao do mene.Nita nije kazao, ali mu se lice trzalo kao u manijaka. Zatim se smirio, pa se nasmijeio onim svojim mirnim vujim osmijehom, koji je ispunjao strahom cijeli geto, pa ak i latvijske esesovce.Njegova je ruka tako munjevito poletjela da je nitko nije niti vidio. Osjetio sam samo nekakav udarac po lijevoj strani lica, istodobno sa stranim pucnjem, i kao da je bomba eksplodirala tik do mojeg bubnjia. A onda sam osjetio jasno, ali nekako zasebno, kako mi se od sljepooice do usta* hasid pripadnik jedne poljske idovske sljedbe47koa dere poput trule tkanine. Prije nego to sam prokrvario, Roschmannova je ruka jo jednom poletjela, ovaj puta u drugom smjeru, i njegov mi je korba, uz isti onaj prasak i osjeaj drapanja, razderao drugu stranu lica. Roschmannov bi bio je dug oko pola metra. U njegovu je drku bila

metalna savitljiva ipka, a preostalih dvadesetak centimetara tvorili su pleteni konati remeni. Kad bi se njime na odreen nain, odozgor nadolje, udarilo po ljudskoj koi, derala se ona poput svilenog papira. To sam ve ranije vidio.Za nekoliko sekundi osjetio sam kako mi se topla krv poinje slijevati na kaputi kapajui niz bradu kao dva mala crvena vrutka. Roschmann se odmaknuo od mene, a zatim se vratio, upirui prstom na staricu koja je i dalje soptala na sredini trga. Pokupi onu staru vjeticu i odnesi je u kamion! zatektao je.I tako sam nekoliko trenutaka prije dolaska druge stotine rtava uzeo staricu i ponio je niz Bregovitu ulicu do ulaza i pokretne plinske komore, koja je tamo ekala, a sve to vrijeme na nju je kapala krv s moje brade. Stavio sam je u dno vozila i spremio se da odem. Meutim, ona mi je uvelim prstima zgrabila zglavak tolikom snagom kakvu nisam od nje oekivao. uei me privukla k sebi na pod i malim finim rupiem, koji mora da je potjecao iz boljih vremena, obrisala krv koja je i dalje navirala.Lice joj je bilo umrljano makarom, ruom, suzama i pijeskom, ali su njezine tamne oi blistale poput zvijezda. Pogledala me i protisnula: idove, sine moj, mora ivjeti. Zakuni mi se da e ivjeti. Zakuni mi se da e odavde izii iv. Mora ivjeti da im kae, da kae onima vani u drugom svijetu, to se ovdje dogodilo naem narodu. Obeaj mi, zakuni se na Sefer Toru*.* Tora ^ Petoknjije, Mojsijeve knjige u Bibliji.48I tako sam se zakleo da u nekako preivjeti, bez obzira na to koliko me to stajalo. Zatim me pustila da odem. Oteturao sam natrag cestom u geto i na pola puta se onesvijestio ...Nedugo zatim, kad sam se vratio na posao, odluio sam se za dvije stvari. Prva je bila ta da u voditi tajni dnevnik, i to tako to u nou iglom i crnom tintom u kou na nogama upisivati rijei i datume, kako bih jednog dana mogao ispisati sve to se deavalo u Rigi te tako dati precizno svjedoanstvo protiv onih koji su za te dogaaje odgovorni.Druga je odluka bila ona da postanem kapo, pripadnik idovske policije.Ta je odluka bila teka, jer su kapi bili oni ljudi koji su svoje zemljake idove gonili na rad i s rada, a esto i na gubilita. tovie, nosili su drke od pijuka, i kad su bili na oku nekog njemakog SS oficira, izdano su ih upotrebljavali kako bi natjerali svoju brau idove da rade marljivije. Bez obzira na sve, dne 1. travnja 1942. otiao sam glavaru kapa i dobrovoljno se prijavio, postavi tako otpadnik od svoje idovske subrae. Uvijek se nalo mjesta za jo jednog kapa, jer se, unato boljoj hrani, ivotnim uvjetima i osloboenju od ropskog rada, vrlo malo ljudi odluivalo za taj posao...Opisao bih ovdje metodu kojom su ubijali one koji su bili nesposobni za rad, jer je na taj nain po Roschmannovu nalogu u Rigi pobijeno 70 000 do 80 000 idova. Kad bi na stanicu stigao vlak s novim tovarom zatoenika obino je tu bilo nekih 5 000 ljudi uvijek je u njem bilo priblino 1 000 ljudi koji su umrli jo za samog putovanja. Bila je velika rijetkost da je u pedeset vagona bilo tek nekoliko stotina mrtvaca.Kad su se doljaci postrojili na Limenom trgu pristupalo se odabiru za usmrenje, i to ne samo medu pridolicama nego izmeu svih nas. To je i bila glavna svrha jutarnjeg i veernjeg prebroja-4 Sluaj Odessa49vanja. Meu novodolima kao nesposobne za rad izdvajali su one slabe i neotporne, slabe i bolesne, veinu ena i gotovo svu djecu. Njih su odvodili na stranu. Preostale su zatim prebrojili. Ako ih je bilo 2 000, onda je probrano i 2 000 starih kanjenika, tako da je 5 000 ljudi stiglo, a 5 000 otilo na breuljak za pogubljenje. Tako nije moglo doi do prenaseljenosti. ovjek je moda mogao preivjeti est mjeseci prinudnog rada, rijetko kada vie, a onda mu se zdravlje naruilo, te bi ga jednog dana Roschmannov korba lupnuo po prsima, i on bi otiao da se pridrui redovima mrtvih.. .Isprva su ove rtve marirale u koloni izvan grada do ume koju su Latvijci nazivali Bikerniker-ska uma, a Nijemci Hochwald ili Visoka uma. Ovdje su na istinama meu borovima idovi iz Rige prije smaknua iskopali goleme jarke. Ovdje su ih latvijski esesovski straari, pod nadzorom i po nalogu Eduarda Roschmanna, pokosili tako da su nesretni ljudi popadali u jarke. Preostali idovi iz

Rige zatim su natrpali dovoljno zemlje do pokriju tjelesa, nanijeli jo jedan sloj leeva na onaj koji je ve leao i tako nastavili sve dok jarak nije bio popunjen. Zatim su poeli iskapati novi jarak.U getu smo sluali tektanje mitraljeza kad je svaka nova partija likvidirana, te gledali kako se Roschmann po obavljenu poslu otvorenim kolima sputa s brijega kroz vrata geta...Kad sam postao kapo, svi su moji drutveni kontakti s ostalim logoraima prekinuti. Nije imalo nikakva smisla tumaiti zato sam ovako postupio, razjanjavati da jedan kapo vie ili manje ne znai nita, te da nimalo nee poveati stopu smrtnosti, a da bi, naprotiv, jedan jedini preivjeli svjedok mogao biti i te kako znaajan, ne zato da spasi njemake idove, nego da ih osveti. To je barem bio argument koji sam samom sebi ponavljao. Ali je li to bio stvarni razlog? Ili sam se ja samo bojao da ne umrem? to god. bilo da bilo, strah je uskoro prestao biti taj imbenik, jer se u kolovozu iste50godine zbilo neto to je usmrtilo duu u mojem tijelu, ostavivi samo ljuturu da se bori za goli ivot. ..U srpnju 1942. stigao je iz Bea veliki novi transport austrijskih Zidova. Oito je svima njima bez iznimke bio namijenjen specijalni postupak, jer nitko iz konvoja nije dospio u geto. Nismo ih vidjeli, jer su svi odmarirali u Visoku umu ravno s kolodvora te ondje mitraljirani. Kasnije te veeri niz brijeg su se spustila etiri teretnjaka krcata odjeom, koja je dopremljena na Limeni trg radi razvrstavanja. Bio je to humak visok poput kue. Odjea je sortirana u gomile cipela, arapa, gaa, hlaa, haljina, kaputa, etkica za brijanje, naoala, umjetnih zubala, vjenanih prstenova, peatnjaka, kapa i ostaloga.Naravno, to je bio uobiajen postupak s pobijenim transportom. Svi oni koji su usmreni na brdu za smaknue morali su se svui na rubu groba, a njihova je svojina kasnije dovezena u geto. Tu su se stvari razvrstavale i zatim vraale u Reich. O zlatu, srebru i draguljima starao se Roschmann osobno...U kolovozu 1942. stigao je jo jedan transport iz Theresienstadta, logora u ekoj, gdje su se deseci tisua njemakih i austrijskih Zidova sabirali prije nego to e biti poslani na istok na smaknue. Stajao sam na rubu Limenog trga i promatrao Roschmanna koji je vrio odabir. Doljaci su ve bili oiani do gola, to je uraeno u nekom od prethodnih logora, pa ne bi bilo lako raspoznati mukarce od ena, da ove nisu nosile haljine. Na drugoj strani trga stajala je neka ena koja je privukla moju pozornost. Premda je bila izmrcvarena, suha kao kost i mada je neprekidno kaljala, neto-u njezinim crtama uinilo mi se poznatim.Doavi do nje, Roschmann ju je tucnuo po prsima i onda produio. Latvijci koji su ga slijedili smjesta su je zgrabili za ruke i izgurali iz reda da se pridrui ostalima na sredini trga. Mnogo ih je5Liz tog transporta bilo nesposobno za rad, pa je lista selekcioniranih bila duga. To je znailo da e manji broj nas starosjedilaca biti selekcioniran da bi se popunio potreban broj, premda je, bar to se mene tie, to pitanje bilo posve akademsko. Kao kapo, imao sam vrpcu na rukavu i nosio kijau, a posebna sljedovanja donekle su me ojaala.Najvei broj onih koji su te ljetne veeri izdvojeni oformio je kolonu i pod pratnjom, kapa marirao prema izlazu iz geta. Kolonu su ondje preuzimali Latvijci, koji su je vodili posljednjih pet-est kilometara do Visoke ume i smrti.No budui da je iza ulaza stajao i kamion s plinskom komorom, od onih izdvojenih izabrana je skupina od stotinjak najslabijih stvorenja. Ba sam trebao otpratiti ostale osuene mukarce i ene do izlaza, kad je esesovski porunik Krause pozvao etiri-pet kapa. Hej vi tamo! poviknuo je. Povedite ove do dunamundskog konvoja.Nakon to su ostali ve otili, nas smo petorica posljednjih stotinu ljudi, koji su epali, posrtali i kaljali, otpratili do ulaza gdje ih je ekao kamion. Meu njima je bila i ona slabana ena koju je razdirala tuberkuloza plua. Znala je kamo ide, svi su oni to znali, ali je poput ostalih posluno teturala prema stranjem dijelu teretnjaka. Bila je preslaba da se uspne, jer je ograda bila previsoko od zemlje, pa se okrenula prema meni da joj pomognem. Stajali smo i gledali zabezeknuto jedno u drugo.

uo sam da za mnom netko prilazi, a dva kapa koja su bila kraj kamiona zauzela su stav mirno i skinula kape. Shvativi da to mora biti neki esesovski oficir, i ja sam uinio isto. ena me i dalje netremice gledala. ovjek, koji mi je bio s lea, stupio je preda me. Bio je to kapetan Roschmann. Kimnuo je onoj dvojici kapa da nastave s poslom, a u me je upiljio one svoje vodenjkaste oi. Pomislio sam satno da to moe znaiti da u veeras biti izmlaen zato to sam tako sporo skinuo kapu.52 Kako se zove? zapitao me blago. Tauber, gospodine kapetane odgovorio sam i dalje u stavu mirno. No, Tauber, ti kao da si mi neto spor. Sto misli, bismo li te veeras malko oivjeli?Nije imalo smisla bilo to rei. Presuda je izreena. Roschmann je bacio pogled na onu enu, oi su mu se suzile kao kad se u neto sumnja, a zatim mu se licem polako razvukao onaj njegov vuji smijeak. Pozna li ovu enu? upitao je. Da, gospodine kapetane odgovorio sam. Tko je ona? pitao je. Nisam mogao odgovoriti. Usta su mi se slijepila, kao da su namazana ljepilom. Je li to tvoja ena? nastavio je. Nijemo sam potvrdio. Nacerio se jo ire. No, no, dragi moj Tauber, pa kako se ti to ponaa? Pomozi dami da se uspne u kamion!I dalje sam stajao, nesposoban da se pokrenem. Unio mi se u lice i proaptao: Ima deset sekundi da je utrpa, inae e ti unutra.Polako sam podigao ruku, a Esther se na nju oslonila i tako uspela u vozilo. Druga dva kapa ekala su da zalupe vrata. Oozgor me pogledala, a dvije su joj suze navrle svaka iz jednog oka i otkotrljale se niz obraze. Nita mi nije rekla, nikad zapravo nismo mnogo govorili. Zatim su zalupili vrata i automobil se odvezao. Posljednje to sam vidio bile su njezine oi koje me promatraju.Dvadeset godina sam nastojao proniknuti taj pogled u njezinim oima. Je li to bila ljubav, ili mrnja, prezir ili suut, zbunjenost ili razumijevanje? Nikad to neu spoznati.Kad je vozilo otilo, Roschmann mi se okrenuo, i dalje nakeen: Moe poivjeti sve dok nam se ne svidi da s tobom okonamo, Tauber rekao je ali ti si od sada mrtav.Imao je pravo. Toga je dana u meni umrla moja dua. Bilo je to 29. kolovoza 1942.53rOd kolovoza te godine postao sam robot. Sve je izgubilo bilo kakvo znaenje. Nisam vie utio studen ili bol, ni bilo kakav osjet. Promatrao sam brutalnosti Roschmanna i njegovih esesovaca a da okom nisam trepnuo. Otvrdnuo sam bio na sve to moe ganuti ljudski duh i na veinu stvari koje pogaaju tijelo. Samo sam sve biljeio, svaki pa i najmanji detalj slagao sam u pamet ili sam pak datume upisivao u kou na nogama. Transport je stigao, ljudi su odmarirali na breuljak za pogubljenja ili se ukrcali u kamion s plinom, zatim umrli te bili pokopani. Ponekad dok sam ih s vrpcom na rukavu i drkom u ruci sprovodio do ulaznih vrata, zagledao sam im u oi. Podsjetilo me to pjesme nekog engleskog pjesnika koju sam davno bio proitao. U njoj je opisano kako je neki stari pomorac, osuen da ivi, iz oiju svoje posade koja je umirala od ei itao kletvu. No za me nije bilo kletve, jer sam bio imun ak i na osjeaj krivnje. No taj e me osjeaj snai s godinama. Postojala je samo praznina mrtvaca koji i dalje hodi svijetom ...Peter Miller je itao do kasna u no. Odjednom je iznoenje grozota na nj djelovalo monotono i hipnotino. U vie navrata zavalio se u naslonja i nekoliko trenutaka duboko disao kako bi se opet smirio. Zatim je nastavljao itati.Jednom, malo prije ponoi, odloio je knjigu i skuhao jo kave. Prije no to e navui zastore, stao je do prozora i promatrao ulicu. Neto nie niz cestu bljetava neonska svjetla kavane Cherie razlijevala su se po Steindammu. Opazio je jednu od djevojaka koje su se ispomagale izlazei s poslovnim ljudima kako upravo izranja ruku pod ruku s jednim od njih. Nestali su malo dalje u nekom pensionu, gdje e biznismen biti olakan za sto maraka, koliko stoji pola sata parenja.Miller je navukao zastore, popio kavu i vratio se dnevniku Salomona Taubera.

54U jesen 1943. iz Berlina je stigao nalog da se iz Visoke ume iskopaju deseci tisua leeva te da se temeljito unite vatrom ili ivim vapnom. To je bilo lake rei nego provesti, jer je nastupala zima i tlo se poelo smrzavati. Roschmann je zbog toga bio vrlo loe volje, ali su ga administrativni detalji provoenja naredbe toliko okupirali da u nas nije dirao.Iz dana u dan novoformirane radne ekipe s pijucima i lopatama marirale su uzbrdo u umu, a iz dana u dan nad umom su se dizali stupovi crnog dima. Kao gorivo upotrebljavali su borove iz ume, ali su leevi koji su se ve uvelike raspadali vrlo slabo gorjeli, pa je posao sporo odmicao. Napokon su preli na ivo vapno. Svaki sloj tjelesa prelili su njime, a u proljee 1944, kad se zemlja odmrzla, ponovo ih zatrpali.1Ekipe koje su izvodile ovaj posao nisu bile iz geta. Ljudi koji su obavljali ovu zadau bili su potpuno izolirani. Bili su to Udovi iz jednog od najstranijih logora u susjedstvu Salas Pilsa. Kasnije su umoreni na taj nain to su im bili potpuno uskratili hranu, tako da su, unato ljudoderstvu, kojemu su brojni pribjegli, svi oni pomrli od iz-gladnjavanja...Kad je u proljee 1944. posao vie-manje okonan, geto je napokon likvidiran. Veina njegovih 30 000 itelja odmarirala je u umu, da postane posljednjim rtvama koje su borici upokojili. Nas otprilike 5 000 prebaeno je u logor Kaiserwald, a geto je spaljen i zatim poravnan buldoerima. Od onoga to je neko tamo bilo nije preostalo nita osim stotinjak rali utabanog pepela.. ?1 Ovim su postupkom leevi gotovo posve uniteni, ali su preostale kosti. Rusi su kasnije otkopali 80 000 kostura.2 Ruska ofenziva u proljee 1944. toliko je ratne operacije potisnula na zapad da su se sovjetske jedinice juno od baltikih drava probile do Baltika. To je cijeli Ostland otcijepilo od Reicha i dovelo do otvorenog sukoba izmeu Hitlera i njegovih generala. Generali su uviali to e se55Na slijedeih dvadeset stranica Taubrova dnevnika opisana je borba za ivot u koncentracionom logoru Kaiserwald, borba protiv juria gladi, bolesti, iscrpljujueg rada i brutalnosti logorske strae. Za to vrijeme nije bilo nikakva znaka od esesovskog kapetana Eduarda Roschmanna. No on je oito i dalje bio u Rigi. Tauber je zatim opisao kako su se na poetku listopada 1944. esesovci, koje je poela hvatati strava od pomisli na to da bi mogli ivi pasti u ruke Rusima osvetnicima, spremili za oajniko povlaenje iz Rige morskim putem, odvodei sa sobom onu aicu posljednjih preivjelih zatoenika kao neku vrstu putne karte.Poslije podne 11. listopada stigli smo a bilo nas je tek 4 000 u grad Rigu. Kolona je otila ravno u luku. Iz daljine se ula neobina tutnjava, kao da du obzorja vlada nevrijeme. Za trenutak nas je to zbunilo, jer nikad nismo uli zvuk granata ili bombi. Zatim nam je u glave omamljene gla-dom i hladnoom doprlo da to ruski minobacai tuku po predgraima Rige.Kad smo prispjeli u luku, tamo je sve vrvjelo oficirima i vojnicima SS-a. Nikad ih nisam vidio toliko na istom mjestu u isto vrijeme. Skoro da ih je bilo vie od nas. Nas su svrstali u redove ispred nekog skladita. I opet je veina pomislila da e nas upravo ovdje pomlatiti mitraljezima. No to se nije desilo.Oito je bilo da e esesovci nas, posljednje ostatke stotina tisua Zidova koji su proli Rigu, upotrijebiti kao alibi za bijeg pred ruskim nadiranjem, za povratak u Reich. Brod kojim emo otploviti, teretni brod na estom molu, bio je posljednjizbiti, pa su molili Hitlera da povue iz enklave 45 divizija. Hitler je odbio, opetujui ono svoje papagajsko: Smrt ili Pobjeda. Toj polumilijunskoj vojsci u enklavi namijenio je samo smrt. Odsjeeni od opskrbe i sa sve oskudnijom municijom, borili su se da odgode neizbjenu sudbinu, a na kraju su se predali. Od veine tih zarobljenika, koji su zimi 1944/45. transportiram u Rusiju, vrlo ih se malo deset godina kasnije vratilo u Njemaku.56koji e izii iz opkoljene enklave. Upravo je zapoeo ukrcaj ranjenih njemakih vojnika, koji su leali na nosilima u dvama skladitima neto malo dalje niz molo ...Bilo se ve poelo mraiti kad je pristigao kapetan Roschmann. Kad je vidio kako se brod krca, stao je kao ukopan. Vidjevi da ukrcavaju ranjene njemake vojnike, okrenuo se i viknuo bolniarima

koji su teglili nosila: Obustavite to.Priao je preko mola i jednog bolniara udario po licu. Okrenuo se nama, postrojenim zatvorenicima i zagrmio: Vi, nitarije. Penjite se na brod i skinite te ljude. Spustite ih natrag ovamo. Ovaj je brod na.Podbadani puanim cijevima esesovaca, koji su sili s nama, poeli smo se primicati mostiu. Stotine drugih esesovaca, redova i podoficira, koji su dotle stajali podalje i promatrali ukrcavanje, na-Usnuli su se naprijed i za zatvorenicima proslijedili na brod. Kad smo se uspeli na palubu, poeli smo podizati nosila i odnositi ih natrag na molo. Isprav-nije je rei da smo se upravo spremili da to uradimo, kadli nas je jedan drugi povik zaustavio.Ba sam bio dospio do mostia i trebao se popeti kad sam zauo taj povik i okrenuo se da vidim to se dogaa.Neki armijski kapetan trao je molom i zaustavio se dosta blizu mene, tik do mostia. Zinuo je u ljude koji su se upravo spremili da iznesu ranjenike i dreknuo: Tko je naredio da se ovi ljudi iskrcaju?Roschmann mu je priao s leda i rekao: 7a. Ovaj je brod na. Kapetan mu se hitro okrenuo. Zavukao je ruku u dep i izvadio neki papir. Brod je poslan da pokupi ranjene vojnike rekao je. Njih e i povesti.Zatim se okrenuo vojnim bolniarima i viknuo da nastave s ukrcavanjem. Pogledao sam Rosch-manna. Staj