godina 18. / broj 18. / veljača 2012. / ISSN 1323-8808

Online generacij@Zuckerbergova galaksijaTKO SU FEJSBUKOVCI U NAŠOJ ŠKOLI

Tema broja

Lica prijateljsvaEUROPA I GRČKAPutovanjaČitanje je “

IN”Maškare

u školi

TKO JE

LETE

ĆI

BERO?

Pozz, dragi naši Frankopani! :)

Ove smo vam godine stigli u predivnom tiskanom ruhu. Uz to, naš list ove godine postaje i punoljetan, i kao takav, već 18 godina upotpunjava i „sprema“ školska događanja, projekte, niže generaciju za generacijom te na neki način služi kao mala arhiva raznih uspomena koje će svakom sadašnjem ili bivšem učeniku izmamiti osmijeh na lice i u sjećanje vratiti sve lijepe trenutke koje je proveo u „odajama“ naše škole. Osim toga, Frangipani oduvijek prenosi duh vremena, stoga je i naša tema zrcalo suvremenih dilema i događanja. Zavirili smo u Zuckerbergovu galaksiju kojoj „spuštamo kapu“ jer da nije popularnog Facebook-a, teško bismo i mi, novinari, uspjeli uspostaviti dobru komunikaciju i razmjenu članaka, ideja, mišljenja, a da ne spominjem čitav svijet koji je postao gotovo ovisan o izvanrednim mogućnostima web-a. No, što nam još novo doba donosi? Mogu li torrenti zamijeniti tradicionalna kina, rađaju li se ovisnici nove vrste, koliko smo mi sami odgovorni za budućnost koja tek nadolazi i kako naći granicu između virtualnog od stvarnog? Pitanja su to na koje će tek vrijeme dati odgovor. I zato, online generacijo, jedno nikada ne smijete zaboraviti: tradiciju i ljudske vrijednosti treba čuvati od zaborava jer nam one donose sve ono što se ne može obrisati jednim klikom - sve uspomene, sjećanja i one“opipljive“ sitnice koje nas podsjećaju da smo stvarni i da živimo stvarni život. Upravo vam te sitnice može pružiti užitak listanja našeg nezaboravnog Frangipanija, pogotovo ako ga uzmete u ruke nakon nekoliko godina.

Lp, Vaša urednica,M. :)

Frangipani

Uvodnik

IMPRESSUMFrangipanilist učenika Osnovne škole Frana Krste Frankopana Osijek

veljača 2012.

ADRESA UREDNIŠTVAŠkolski list Frangipani - Školska knjižnica - Frankopanska 6431 000 Osijekt. +385 (0)31 505 820

IZDAVAČOsnovna škola Frana Krste Frankopana Osijek

ZA IZDAVAČAZlatko Đurković, ravnatelj

ODGOVORNA UREDNICAAndrea Plavšić, prof. i dipl. knjižničarka

GLAVNA UREDNICAMia Jakelić, 8. b

MALI, ALI NE MANJE VRIJEDNI NOVINARINevena Jovčić, Vanesa Fićok i Hana Delić, 3.a; Ida Antunović, Nika Nikolić i Marija Pupovac, 3.c

VELIKI NOVINARIRuža Bašić, Sara Hulak, Izabela Kremer, Dora Purgar, Petar Sušac, Mia Gotal, 5.aMatea Jukić, Dunja Šišić, Christian Kurina, Tena Mijić, Marin Galić, 5.cNensi Tomac, Karla Bogdan, 6.a; Petra Kristić, 6.b; Nora Sušac, 6.c Mario Bruno Bednar, 7.a; Ana Plasajec, 7.b; Gabrijel Periša, Matea Putnik, Ana Barišić, 7.c; Mia Jakelić, Ana Grebenar, Petra Raguž, Nina Vrselja, 8.b; Roberta Zorinić, 8.c

ILUSTRATORNensi Tomac, 6.a; Nera Mamić, 7.a

FOTOGRAFMario Bruno Bednar, 7.a

NASLOVNICAAna Grebenar, 8.b

POSEBNA ZAHVALAVlatka Benki-Brkić, voditeljica malih novinara;Ksenija Budija, prof.; Dražena Vrselja, HNK; Bernard Jakelić, HUP

GRAFIČKI UREDNIKDomagoj Kralj

TISAKGlas Slavonije d.d.

NAKLADA300 primjeraka

riječ urednika

Mia Jakelić

2 FRANGIPANI

IMPRESSUM, RIJEČ UREDNIKA, SADRŽAJ

NAJBOLJE OD NAS

LICA PRIJATELJSTVA

ŠKOLA ZA ŽIVOT

TEMA BROJA - ONLINE GENERACIJA

GREEN JE IN

VELIKO SRCE UČENIKA

KULTURA

CIPELICE LUTALICE

GLAVOLOMKE

ZA KRAJ NAJ

sadržaj

>> 4-7

>> 8-13

>> 14-27

>> 28-37

>> 38-39

>> 40-43

>> 44-49

>> 50-53

>> 54-55

>> 56-59FRANGIPANI 3

Natjecanja

Tko zna, zna1. DRŽAVNA RAZINA :1.1. LiDraNo:1.1.1. Samostalni novinarski izraz : Sara Grbešić, prošlogodišnji 8.rUčiteljica mentorica : Ana Šebo1.1.2. Povijest : Roberta Zorinić, 8.rUčiteljica mentorica : Vesna Štefičar1.1.3. Tehnička kultura – zrako-plovno modelarstvo: Marin Ivanković, prošlogodišnji 8.rUčitelj mentor: Vlado Vranješ1.1.4. Odgoj i obrazovanje za ljudska prava i demokratsko građanstvo : Tihana Grgić, prošlogodišnji 8.r:Sara Grbešić, prošlogodišnji 8.r:Antonija Petrić, prošlogodišnji 8.rNora Pušeljić, 7.rUčiteljica mentorica: Anica Fumić

2. ŽUPANIJSKA RAZINA2.1. Povijest: Anja Pešerović, prošlogodišnji 8.rUčiteljica mentorica: Vesna Štefičar2.2.Geografija: Nera Mamić, 7.rAna Šomoljanski, 8.rPetra Raguž, 8.rJakov Rimac, 8.rUčiteljica mentorica : Anica Fumić2.3. Matematika : Ivana Granoša, 5.rPetar Sušac, 5.rUčiteljica mentorica : Vlatka Benki Brkić2.4.LiDraNo:2.4.1. Školski list Frangipani Sara Grbešić, prošlogodišnji 8.r.2.4.2. Pojedinačni dramsko-scenski nastup : Petra Raguž, 8.rUčiteljica mentorica : Anica Mrđanović2.5. Njemački jezik : Sanja Stjepanović, prošlogodišnji 8.rUčiteljica mentorica : Kornelia Parmačević2.6.Hrvatski jezik : Ana Šomoljanski, 8.rUčiteljica mentorica :Ida Pettö2.7.Biologija : Anja Pešerović, prošlogodišnji 8.rUčiteljica mentorica : Suzana Biondić2.8. Fizika: Marin Ivanković, prošlogodišnji 8.rUčitelj mentor : Goran Lončar2.9. Eko-kviz Lijepa naša : Nora Sušac 6.rFilip Otković, 7.rKatarina Mink, 8.rJosip Kundid, prošlogodišnji 8.rUčiteljica mentorica : Suzana Biondić

2.10. Likovni radovi – LIK 2011.:Ana Tominac, prošlogodišnji 8.rUčiteljica mentorica . Andrea Zrno2.11. Informatika: Fran Čandrlić, 7.rZvonimir Grizelj, prošlogodišnji 8.rUčitelj mentor : Ivo Grgić2.12. Tehnička kultura:2.12.1. Promet: Nensi Tomac, 6.r2.12.2. Graditeljstvo: Damjan Mandarić, 7.r2.12.3. Strojarske konstrukcije: Tomislav Rekić, 8.r2.12.4. Obrada materijala: Bruno Marušić, 8.r2.12.5. Elektronika : Vedran Trogrlić, prošlogodišnji 8.r2.12.6. Elektrotehnika: Matteo Bogdan, prošlogodišnji 8.r2.12.7. Robotika: Zvonimir Grizelj, prošlogodišnji 8.r2.12.8. Foto-tehnika: Antonio Talaja, prošlogodišnji 8.rUčitelj mentor: Vlado Vranješ

3. ŠPORTSKA NATJECANJA

3.1. DRŽAVNA3.1.1. STOLNI TENISJustina Mihaljević (8.r.) - 2.mjestoDunja Tomić (8.r.) - 3. mjestoMia Majić (6.r.) - 2.mjesto3.1.2. GIMNASTIKA

Elia Valentić (7.r.) - 2.mjestoNika Nikolić (3.r.) - 2.mjestoElizabeta Kvesić (8.r.) - 2.mjestoMarja Marcić (4.r.) - 2.mjestoStela Lara Tenšek (4.r.) - 2.mjestoDomagoj Volmut (prošlogodišnji 8.r.) - 2.mjestoMatija Livančić (prošlogodišnji 8.r.) - 2.mjestoAurel Benović (5.r.) - 2.mjestoDominik Moka (7.r.) - 2.mjestoFerdinand Durgel (prošlogodišnji 8.r.) - 2.mjesto

3.2. POLUZAVRŠNA3.2.1. BADMINTONDomagoj Horvat (8.r)Dominik Vidaković (prošlogodišnji 8.r)Mario Ivanović (8.r)Ivana Matić (prošlogodišnji 8.r)Dorothea Pimpi Steinier (prošlogodišnji 8.r)Roberta Zorinić (8.r)

3.3. ŽUPANIJSKA3.3.1. ATLETIKA Marko Ivanković (8.r)Luka Nesek (prošlogodišnji 8.r)Borna Grünbaum (8.r)Bruno Marušić (8.r)Sven Latinović (prošlogodišnji 8.r)Filip Svalina (prošlogodišnji 8.r)

Da se upornost i trud uvijek isplati, potvrdili su učenici naše škole koji su tijekom prošle školske godine postigli vrlo značajne rezultate

na svim razinama. Kao ponos naše škole, i naravno, učitelja mentora, želimo im da se uspjesi nastave iz godine u godinu

4 FRANGIPANI

Najšportašica grada Osijeka

Biti u hrvatskoj reprezentaciji velika je čast!Najbolja športašica grada Osijeka ove je godine bivša učenica naše osnovne škole, Vedrana Jakšetić. Vedrana sada pohađa Prvu gimnaziju u Osijeku, kaže kako joj je škola teška, no kako su joj temelji iz naše škole puno pomogli. Kako je Vedrana postala najbolja športašica grada na Dravi, i koliko je dug put koji je prešla da bi došla do ovakvog priznanja? „Bok, ekipa, ja sam Vedrana“- bile su njezine prve riječi kada je došla na pozo- rnicu pozdraviti sve nas, i to kao najšportašica Osijeka. Vedrana je vrlo vesela, draga, zanimljiva i društvena osoba. Osmi razred prošla je s odličnim uspjehom, a najdraži šport joj je odbojka. Njome se bavi 8 godina, a najvećim uspjehom smatra to što je ušla u hrvatsku reprezentaciju za odbojkašice kadetkinje. Vedrana je odbojku počela trenirati sa 7 godina, motivirala ju je njezina majka koja je i sama trenirala odbojku, te kako kaže Vedrana, svakoga ju dana iznova moti-vira. Voli taj šport i svakoga dana uživa na svakom treningu. Također, Vedrana nam otkriva kako su joj mnogobrojna putovanja donijela nova prijateljstva koja su joj koristila u budućnosti.Kao dobitnica nagrade najšportašice kaže: „Ta mi nagrada stvarno puno znači, ona dokazuje moje zalaganje, izostajanje iz škole i sav trud koji sam uložila za šport u os-novnoj školi.“ Također nadodaje da ju je najviše od svega potakla njezina nastavnica iz osnovne škole, nastavnica Vlatka Ćalušić o kojoj ima samo riječi hvale: “Nastavni-ca Ćalušić najbolja je nastavnica definitivno. Uvijek je bila tu kad sam ju trebala, opravdavala mi sate, rješavala moje probleme, bila je tu u svakom mojem koraku i podržavala me u športu. Nadam se da nova nastavnica ide stopama nastavnice Ćalušić jer nitko se nije zalagao za školski šport kao ona. Ta će mi nastavnica uvijek ostati u sjećanju kao jedna od najhrabrijih i najboljih žena koje sam ikad upoznala.“Vedrana je trenutno u srednjoj školi, čekaju je nova iskušenja, novi izazovi i novi pri-jatelji, no svi se nadamo da će usprkos tome ostati vjerna športu, posebno odbojci, te i dalje ostati najbolja u tome što radi.

Roberta Zorinić, 8.c

Antonio Žulj (8.r)Matej Mijić (prošlogodišnji 8.r)Vedran Trogrlić (8.r)Matteo Bogdan (prošlogodišnji 8.r)Ivan Puljak (prošlogodišnji 8.r)Antonio Talaja (prošlogodišnji 8.r)

3.3.2. ODBOJKA Vedrana Jakšetić (prošlogodišnji 8.r)Nikolina Horvatinović (prošlogodišnji 8.r)Mihaela Mihaljević (prošlogodišnji 8.r)Lorena Stanojević (7.r)Nina Vrselja (8.r)Mia Jakelić (8.r)Nora Sušac (6.r)Doris Valentić (8.r)Lucija Ravlić (8.r)Magdalena Parać (5.r)Elizabeta Parać (6.r)

3.3.3. RUKOMET Sandro Kolar (8.r)Domagoj Grizelj (8.r)Karlo Kraljević (8.r)Borna Manci (8.r)Matej Zeljko (prošlogodišnji 8.r)Dario Sabo (prošlogodišnji 8.r)Ivan Puljak (prošlogodišnji 8.r)Matej Mijić (prošlogodišnji 8.r)Domagoj Balog (8.r)Ivan Bilušić (8.r)Filip Gabrić (8.r)Juraj Talaja (7.r)

3.3.4. PLIVANJE Laura Koprivnjak (prošlogodišnji 8.r)Leila Gabela (prošlogodišnji 8.r)Mihaela Mihaljević (prošlogodišnji 8.r)Marija Križanac (6.r)Ana Barišić (7.r)Ivana Granoša (5.r)Ivona Rašić (8.r)Antonela Kolgjeraj (7.r)

3.3.5. STOLNI TENIS Ivan Vrdoljak (prošlogodišnji 8.r)Luka Nesek (prošlogodišnji 8.r)Juraj Talaja (7.r)

3.3.6. ŠAH Dorothea Pimpi Steiner (prošlogodišnji 8.r)Ana Bek (5.r)Lucija Jelić (8.r)Ana Marija Katić (5.r)Barbara Hamilton (6.r)

3.3.7. KROS DJEVOJČICELaura Koprivnjak (prošlogodišnji 8.r)Ivana Granoša (5.r)Ena Grahovac (prošlogodišnji 8.r)Doris Valentić (8.r)Marta Granat (prošlogodišnji 8.r)

Roberta Zorinić, 8.c

najbolje od nas

FRANGIPANI 5

Tri dana nezaboravnog druženja u gradu Poreču vječno su pamtiti. Različiti dojmovi oko samog natjecanja i druženja pobudili su burne osjećaje. Vječno ću pamtiti ovo natjecanje i uspomene koje me vežu za to. Nova poznanstva i prijateljstva pridonijele su uspjehu, sreći i zadovoljstvu..

Bio je to dug putSasvim slučajno prijavila sam se na školsko natjecanje iz povijesti. Osvojivši prvo mjesto oko 65 % riješenosti, mislila sam da nemam šanse za dalje. No, na moje iznenađenje, došao je poziv na županijsko natjecanje,

potom na državno. Mjesec svibanj, 3 dana u hotelu, raj je bio sve bliže...

Poreč, dolazimo!Krenuli smo u rano jutro, svi smo se naoružali sendvičima i krenili na put, bilo je zanimljivo, ali i pomalo tiho. To me poprilično iznenadilo, bila je lagana atmo-sfera. Odmah na polasku upoznala sam djevojku Ines i dvojicu dječaka iz Klasične gimbe s kojima je vrijeme brzo proteklo. Došli smo oko 2 sata, hotel je bio vrlo lijep, a hrana odlična, no nije bilo tulumarenja. Svatko od nas u svojoj je sobici onako pola-gano ali i vrijedno, ponavljao gradivo za test

koji nas je čekao ujutro. No svi smo osta- li budni do kasnih noćnih sati...

„Ali nisam sve znala“ iliti „Bojim se kakvi su rezultati“Svi smo bili vrlo uplašeni i imali tremu, a test je prošao, po meni, lagano. Cijeli smo dan obilazili Poreč, a u glavama mislili: „Joj kako sam prošla?“ ili „Joj, ajme, što ako sam zadnja?“ U hotel smo se vratili oko 18 sati po rezultate. Bila sam peta! Tamo sam upo-znala Donu i Martu, učenice iz Međimurske županije s kojima sam išla na večeru, pjeva-la, trčala po pijesku i odlično se provela. Iz Poreča sam otišla s divnim uspomenama, kako prijateljima, tako znanjima, a sam odlazak busom kući bio je odličan. Razgo-

varali smo kako ćemo sljedeće godine donijeti kupus iz Čepina i napraviti -

što drugo nego - KUPUSIJADU!

Roberta Zorinić 8.c

Državno natjecanje iz povijesti

Ekipa, druženje i znanje - kako spojiti ugodno s korisnim

6 FRANGIPANI

Povodom Mjeseca hrvatske knjige, od 15. listopada do 15. studenoga, školska knjižnica nagradila je svoje najčitače. U svakoj generaciji nagrađeni su pojedinci koji su odlikovani diplomom najčitača. Naše nagrađene najčitače - Tinu Bošnjak, Liviju Kajfeš, 2.c; Vanesu Fićok, Ivu Malčić, Nevenu Jovčić, Leonu Valentić, 3.a; Luciju Giener, 4.a; Anitu Mesinger, 5.b; Luciju Staščik, 6.c; Lunu Križan, 7.b i Ivu Lambreščak, 8.d - nagrade su ugo-dno iznenadile. „Nisam mogla vjerovati da sam ja to dobila! Općenito smatram da smo generacija koja ne čita dovoljno jer bitno im je da su stalno na fejsu, ne kažem da ja ne idem, ali smatram da moji prijatelji previše vremena provode na računalu i na mobitelu! Čitanjem se može puno naučiti“, otkriva nam Lucija Staščik. Reakcije na nagradu bile su vrlo pozi-tivne i od strane učitelja, ali i nagrađenih: „Kad me knjižničarka prozvala, prvo sam

se uplašila jer sam pomislila da sam zaboravila vratiti neku knjigu, no kad sam saznala da sam najčitačica, bila sam jako sretna!“, ističe Tina Bošnjak. Naime, najčitačice razredne nastave najvjernije su posjetiteljice školske knjižnice : „Idem u knjižnicu barem jednom tjedno, nekad i dva puta. Posuđujem dvije ili tri knjige odjednom jer jako volim čitati.“, rekla nam je Livija Kajfeš.Ovogodišnja je novost bio i nagrađeni najrazred, što znači da je cijeli razred bio nagrađen kao razred s najviše posuđenih knjiga u školskoj knjižnici. Slatki paketi našeg sponzora Karoline d.o.o. iz Osi-jeka najviše su iznenadile ovogodišnje najrazrede 3a i 5b. Svim nagrađenima čestitamo i želimo im da nastave razvi-jati ovu lijepu naviku!

Petra Kristić, 6.b

Intervju s Karlom Krišto

Pjesnici od malih noguOvogodišnja Smotra malih pjesnika Sla-vonije i Baranje održala se u Cerniku.Učenica četvrtog razreda naše škole, Karla Krišto, odabrana je među 40 naj- boljih malih pjesnika. Na Smotri se predstavila s pjesmom „Kiša“ koja joj je i ujedno najdraža pjesma. Za njezin trud zaslužna je učiteljica Ana Mrđanović koja Karlu potiče na pisanje i daje zani-mljive teme.

Što ti je inspiracija u pisanju?Volim pisati o prirodi, to mi je inspiraci-ja. Kada pročitam neku pjesmu, dobijem inspiraciju.

Što bi htjela postati kada odrasteš?Kada odrastem htjela bih postati medicinska sestra ili učiteljica likovne kulture. Također, željela bih objaviti vlastitu zbirku pjesama.

Što ti se najviše svidjelo na Smotri? Najviše mi se svidjelo kada su ostali čitali svoje pjesme koje su bile jako zani-mljive.

Kako si se osjećala? Bila sam uzbuđena, imala sam veliku tremu.

Ima li nešto što ti se nije svidjelo?Nije mi se svidjelo što su i prije same smotre odabrali pobjednika.

Jesi li zadovoljna svojim rezultatom?Jako sam zadovoljna svojim rezultatom, bez obzira što nisam pobijedila. Velika je čast biti odabran za takvu smotru.

Kada si počela pisati pjesme?Počela sam pisati u 3. razredu.

Tko ti je najdraža spisateljica?Najdraža spisateljica mi je Nada Sabadi.

Treba naglasiti da je Karla bila najmlađa sudionica Smotre, tako da njezino vri-jeme tek dolazi.

Izabela Kremer, 5.aLivija Kajfeš i Tina Bošnjak - “najčitačice” u kategoriji drugih razreda

Nagrađeni najčitači

Čitanje je “in!”

najbolje od nas

FRANGIPANI 7

Prvo zvono, prve obveze, pune torbe knjiga i pune glave briga, ove su jeseni dočekale naše nove prvašiće. No, tri nova razreda u našoj školi, osim dobrodošlice

učenika, dočekao je i poklon bon Gradonačelnika u vrijednosti

od 200 kn. Nedugo nakon što su udomaćili u našoj školi, pitali smo prvašiće kakvi su njihovi prvi doj-movi. Evo što smo doznali:

PETRA, 1. A: Volim ići u školu jer imamo

likovni.MARKO, 1. A: Volim ići u školu jer sazna-jemo nove stvari i učimo.EMA, 1. A: Volim ići u školu jer se puno igramo.ROKO, 1. A: Volim ići u školu zbog učenja.

DORIJAN, 1. A: U školi mi se sviđa sve što radimo. Jako volim pisati.EROS, 1. A: Ne volim ići u školu jer ne volim čitati i pisati.PATRIK, 1. C: Ne volim ići u školu jer ne volim prirodu.MIA, 1. B: Volim ići u školu zato jer je lijepa.LOVRO, 1 B: Jako puno volim školu jer, kada naučimo,

možemo se igrati.ENA, 1. C: Sviđa mi se u školi zbog prirode.

Mali novinari

Postao sam đak prvak!

Dobrodošli prvašićiDobrodošli prvašići

8 FRANGIPANI

Učiteljica: Jasna Kerovec

Nika Ajh, Sandra Avdić, Lucija Babok, Ivan Barišić, Mia Božinović, Adri-an Dubravac, Alen Karlo Džal, Lorena Ivčić, Antonio Jurčević , Marko Kovač, Bruno Krajnović, Josipa Marić, Karlo Martinčić, Ana Orešković, Luka Prijić, Roko Rajc, Nera Špoljar, Antonio

Ušković, Lovro Zec

Učiteljica: Mirjana Grgurić

Patrik Augustinović, Tin Bračevac, Andrea Budimir Ba-

kota, Andreja Đurinić, Kristijana Hasanović, Dinko Horvat, Jurica Josić Jurica, Sara Kavicki, Luka Kovač, Jan Mikec, Franco Moro,

Marko Stapić, Marta Šarčević, Dominik Tordina, Borna Turkalj

Solić, Ena Tubić, Patrik Vidaković,

Borna Vukoje

Učiteljica: Vlatka Benki Brkić

Eros Beriša, Anamarija Bećarević, Petra Bilić , Marko Breznjak, Emanuel Jelečević,

Stela Kasabašić, Ivan Kirin, Karlo Kovačević, Katja Kremer,

Roko Maras, Dominik Matoš, Toma Mihaljević, Mirna Novak,

Roko Pavičić, Ema Purgar, Marko Spajić, Petra Šimović,

Dorijan Vranić

1. a

1. b

1. c

lica prijateljstva

FRANGIPANI 9

Novi učenici

Vrijeme je za nova prijateljstva

Zovem se Estela Horvat i idem u 3. a ra-zred. Došla sam iz glavnoga grada Mađarske, iz Budimpešte. U školi mi je super jer sam stekla mnogo novih prijatelja. Idem i u glazbenu školu. U slobodno vrijeme bavim se rukometom i gi-mnastikom. Obožavam palačinke!

Ja sam Lucija Maršić, dolazim iz Donjeg Miholjca iz Osnovne škole Ante Gardaša i idem u 5.a razred. Treniram tenis i jako volim voziti bickl. Osim toga, volim i crtati. Prijatelji u novoj školi su super, s njima mi je jako lijepo. Drago mi je da su me prihvatili.U ovoj školi mi je ljepše nego u Donjem Miholjcu. Najdraži predmet mi je povijest. Volim jesti sve, a najdraže piće mi je sok od naranče.

Zovem se Karlo Šipoš, dolazim iz OŠ Vladi-mira Nazora Briješće, idem u 4. c razred. Ova mi se škola više sviđa jer je veća. Škola u Briješću je zapravo područna škola kojoj je glavna škola u Čepinu. Najviše mi se sviđa što sam se brzo uklopio. No, ovdje mi je bilo čudno što se uži-na jede u razredu pa sam se na početku često bunio i izlazio van. Idem na folklor i treniram odbojku.

Ja sam Adel El Mourtada. Dolazim iz OŠ Mladost i idem u 7.a razred. Volim trenirati košarku, svirati gitaru, ali i pogledati koji dobar film. U ovoj školi sviđaju mi se prijatelji i nastav-nici, jedino mi nedostaju stari prijatelji. Najdraži predmeti su mi matematika i likovni, ali nemam omiljenog nastavnika. Nažalost, nemam kućnog ljubimca. Volim jesti sve, a najviše piti Fantu. Od glazbe slušam sve što je popularno.

Moje ime je Robert Ćosić, stigao sam iz No-vske, iz Osnovne škole Josipa Kozarca i idem u 8.d razred.. U slobodno vrijeme igram nogomet za NK Osijek, to mi je omiljeni hobi, a volim gle-dati i razne filmove. Pomalo mi nedostaju stara škola i prijatelji, tamo je bilo pomalo teže, ali ov-dje sam se brzo snašao, društvo je super. Sviđa mi se većina nastavnika, ali omiljeni mi je gospodin Damir Kresnik. Obožavam jesti pizzu i piti Coca-Colu. Od glazbe volim sve strane pjesme.

Zovem se Dario Rako, dolazim iz Osnovne škole Retfala i pohađam 7.b razred. Škola mi je super, društvo i neki nastavnici su dobri. Pose-bno favoriziram nastavnice Vesnu Štefičar i Jelu Milanović. Treniram kickboxing i volim provoditi vrijeme sa svojim prijateljima. Imam psa Dinu kojeg obožavam. Od glazbenih žanrova slušam sve, ali najviše volim strane pjesme. Omiljeno jelo su mi lazanje, a piće Sprite.

Zovem se Din Ageel. Dolazim iz Osnovne škole Dragutina Tadijanovića u Vukovaru i idem u 2. a razred. Ova mi se škola najviše sviđa zbog prijatelja. Ovdje mi se sviđa učiteljica. Treniram karate i nogomet. Obožavam sendviče i gazira-na pića.

Zovem se Shibel Ageel, rođen sam u Zagre-bu, ali dolazim iz Vukovara iz Osnovne škole Dra-gutina Tadijanovića i dio sam 6.b razreda. Škola mi se sviđa, čak je i pomalo bolja nego prošla. Društvo i nastavnici su super. Najdraži nastavnici su mi gospodin Damir Kresnik i gospođa Ksenija Petrović. Osim što dosta vremena provodim na računalu, treniram karate, a ponekad volim i zaigrati nogomet s prijateljima. Od glazbe slušam techno i DJ music. Nemam kućnog ljubimca, ali bih želio dobiti jednog. Omiljena hrana mi je sve iz Mc’Donaldsa, a piće Coca-Cola.

„Došli su nam novi učenici!“, slavna je rečenica koju ste zasigurno barem jednom čuli otkako je počela nova školska godina. „Novašima“ sigurno nije bilo lako snaći se u novoj sredini, pa smo ih mi s oduševljenjem prihvatili i odlučili ih bolje upoznati. Želimo im ugodan boravak u našoj školi, kao i veliki uspjeh u budućnosti.

Mia Jakelić, 8.b i Gabrijel Periša, 7.c

10 FRANGIPANI

Matea JukićSviđa mi se u petom razredu, samo se još ne snalazim s učionicama. Seljenje u

novu učionicu ne predstavlja mi problem. Najviše mi se svidjela nastavnica Vesna Štefičar jer se s nama stalno šali. Povijest mi je najbolji predmet jer je zanimljiva, a ne sviđa mi se matematika. Da mogu, ipak bih se vratila svojoj učiteljici jer smo s njom bili duže vremena, četiri godine, i prirasli smo joj srcu.

Dunja ŠišićSve mi je dobro u pe-tom razre-du, samo što stalno mije-njamo učio-nice i imamo

puno drugih nastavnika. Najbolja nastavnica mi je Vesna Štefičar.Od predmeta najviše mi se sviđa tje-lesni jer je to najlakši predmet, a sviđa mi se i nastavnica. Predmet koji ne volim je matematika.Volje-la bih se vratiti svojoj učiteljici jer nam je s njom bilo super i bili smo zajedno više godina.

Kad spomenemo riječ „povijest“ većinu osoba asocira na nešto opsežno i dosadno. U razgovoru s našim petašima, povijest im je najdraža, pa ta teza pada u vodu. Kako to uspijevate? To morate pitati moje (mu)učenike. Ma ne vjerujem... tko to povijest smatra opsežnom, dosadnom i neprivlačnom? (šala). Sva ljudska znanja iz prošlosti sadržana su u ovom nastavnom predmetu . Ako želite biti obrazovani, načitani, zanimljivi u društvu...morate učiti povijest. Želite li znati tko ste i razumjeti barem dio sadržajnosti? Odgovore ćete naći u opsežnoj, dosadnoj i neprivlačnoj povijesti.

Što Vas je motiviralo i privuklo da odlučite studirati povijest?Profesorica povijesti u srednjoj školi (CUO Braća Ribar) Tea Herold bila je „pre-dobra“. (ovo je namjerno - tako učenici govore).Osim zainteresiranosti, shvatila sam da lako pohvatam povijesne činjenice i godine. Uspjeh je dolazio bez puno muke.

Jeste li nakon višegodišnjeg rada uspjeli otkriti koje je po-vijesno razdoblje učenicima najzanimljivije?Opet teško pitanje...bolje bi učenici odgovorili od mene. Provela sam jednu anketu među učenicima 5.-8. razreda na kraju prošle nastavne godine i dobila neke rezultate:5.RAZRED : prapovijest i Rim6.RAZRED: velika geografska otkrića7.RAZRED: Napoleon i Prvi svjetski rat8.RAZRED: Drugi svjetski rat, Hladni rat,

Domovinski rat Zabrinuta sam, često se ponavlja ova riječ RAT . Ovaj interes za ratove pripisujem modernim igricama i dokumentarcima na History programu.

Evo još jedno pitanje za stručnjake. Kako što lakše i brže zapamtiti hrpu povijesnih činjenica?Da biste nešto naučili i zapamtili JAKO JE VAŽNO da vas to zanima jer uz internet, teško da ćete išta zapamtiti. Na nastavi pažljivo slušajte (uključite mozak) i aktivno sudjelujte u radu. Ne učite napamet (nema koristi, brzo zaboravite), učite uz pomoć asocijacija, povezujte događaje, osobe i vrijeme...Godine napišite na papiriće i zalijepite na namještaj u sobi (danima ćete gledati u njih i sigurno zapamtiti).

Hoćete li jednog dana napisati knjigu povijesnog sadržaja?Ne vjerujem.

Ako da, hoće li to biti udžbenik ili neki roman koji će nas odvesti u prošlost?Trenutno ne razmišljam o toj mogućnosti.

Da niste profesorica povijesti bili biste...Ne znam.Ovaj posao mi sasvim odgovara.U svakom slučaju radila bih nešto vezano za povijest.

Mario Bruno Bednar, 7.a

Petaši u šoku

Ista škola - velike promjeneIako su ostali u istoj školi i u istom sastavu razreda, mnoštvo novih nastavnika, predmeta i učionica – promjene su koje su izazvale pravu zbrku u glavama naših petaša. Snalaze li se po hodnicima, kako im se sviđaju novi predmeti i nastavnici i žale li za 4. razredom, otkrili su nam sami.

Petaši ruše predrasude

TKO KAŽE DA JE POVIJEST DOSADNA?!U razgovoru s petašima, otkrili smo kako im se najviše sviđa povijest, a najdraža nastavnica Štefičar. Je li tajna u nastavici ili predmetu, i kako učiti predmet s kojim su se petaši prvi put susreli, pokušali smo saznati u razgovoru s nastavnicom Vesnom Štefičar.

Christian KurinaDobro mi je u petom razredu. Sve je lijepo. Najbolja mi je nastavnica Vesna Šte-

fičar zato što je povijest dobra. Najbolji predmet mi je priroda, a ne sviđa mi se geografija. Seljenje u druge učionice ne predstavlja mi problem. Ne bih se volio vra-titi svojoj učiteljici jer mi je ovo sada zanimljivije, imamo druge nastavnike, puno ih je, selimo se u druge učionice…sve je super.

Toni IvankovićU petom razredu mi je lijepo i za-nimljivo. Od predmeta najviše mi se sviđaju

priroda i tehnički odgoj, a od nastavnika nastavnica Anka Jurić. Ne sviđa mi se što po hodnicima pod odmorom ima previše djece i što se za svaki sat selimo u drugu učionicu pa se teško snalazimo. Ipak, ostao bih u petom razredu jer je zanimljivije.

Mario Bruno Bednar, 7.a

lica prijateljstva

FRANGIPANI 11

Novi nastavnici

Nove muke

za učenike

„O ne, opet netko novi“- čest je usklik na

školskim hodnicima kada se u našoj školi pojavi nova odrasla

osoba koja samo znatiželjno promatra. Ove nam se godine u školi pridružilo pet

novih nastavnika s kojim očekujemo,

naravno, nove stvari i nove promjene u našoj

i vašoj školici.

Roberta Zorinić, 8.c

Marina Matošević, nastavnica matematike

Struka: profesorica matematike i fizike

Najdraža boja: ljubičasta i zelena

Najdraža vrsta glazbe: domaća (Balašević, Toše Proeski)

Najdraže gradivo iz matematike: geometri-jska tijela

Kao mali htjeli ste biti: frizerka i stjuardesa

Vi kao učenica osnovne škole: Išla sam u školu OŠ M. P. Katančića Valpovo, najdraži predmet mi je bila matematika i tjelesni, od izvannastavnih aktivnosti tada - bavila sam se odbojkom i išla na matematičare.

Što Vas je motiviralo da studirate predmet koji predajete? Oduvijek sam obožavala matematiku, volim brojke, račun i sistematičnost.

Slobodno vrijeme/hobiji: fitness, shopping, druženje i kavice s društvom

Što Vam se najviše svidjelo u našoj školi? Ugodna atmosfera i kolektiv, draga i vesela djeca.

Jeste li i gdje radili prije nego što ste došli u našu školu? Da, u OŠ A.Starčevića u Viljevu i u OŠ „Hrvatski sokol“ u Podravskim Podga-jcima.

Smatrate li se strogom? Mislim da nisam stroga, trudim se biti tolerantna i pravedna prema svima.

Najsmješnija/najgora predrasuda o pred-metu koji predajete ili općenito o profeso-rima: Najsmješnija je predrasuda o profeso-rima matematike da su stari, strogi s debelim „pepeljarkama“, a najgora predrasuda da je matematiku nemoguće naučiti. Uz primjeren trud i rad svi mogu usvojiti osnovne sadržaje.

Početnički gaf/anegdota iz prvih radnih dana: Ima ih sigurno nekoliko, ali se sada ne mogu sjetiti.

Životni moto/najdraži citat: „Sve se može, kad se hoće.“

Andrea Plavšić, školska knjižničarka

Struka: dipl.knjižničarka i profesorica hrvatskog jezika i književnosti

Najdraža boja: ljubičasta, plava i tirkizna

Najdraža vrsta glazbe: najviše rock, no mogu poslušati sve osim narodnjaka

Najdraža knjiga: Patrick Suskind: Parfem

Kao mali htjeli ste biti: učiteljica/nastavnica/profesorica

Vi kao učenica osnovne škole: Išla sam u školu OŠ Dore Pejačević u Našicama. Najdraži su mi predmeti bili hrvatski i likovni, a od izvannastavnih aktivnosti išla sam u fizičare i na literarnu skupinu.

Što Vas je motiviralo da studirate predmet koji predajete? Kvalitetni nastavnici i niz uspjeha na LiDraNu i natjecanjima iz hrvatskog jezika koji su mi potvrdili da mi to područje dobro ide.

Slobodno vrijeme/hobiji: učim francuski, volo-ntiram, pomalo se bavim znanošću...

Što Vam se najviše svidjelo u našoj školi? Kolektiv i učenici bolje prihvaćaju nove nastavnike nego što sam očekivala.

Jeste li i gdje radili prije nego što ste došli u našu školu? Radila sam u Hrvatskoj udruzi gluhoslijepih osoba Dodir u Osijeku. Doduše, ne u struci, ali tamo sam stekla dosta iskustava, primjerice, usvojila hrvatski znakovni jezik i slično.

Smatrate li se strogom? Nisam, ali to traje sve dok to netko ne počne iskorištavati, onda pos-tanem puno stroža.

Najsmješnija/najgora predrasuda o pred-metu koji predajete ili općenito o profeso-rima: da mi je dosadno u knjižnici i da nemam posla kad nema djece u knjižnici, ha ha. Ima, ima, samo taj posao često nema veze s posudbom knjiga, nekad čak ni s knjigama.

Početnički gaf/anegdota iz prvih radnih dana: Tražila sam nastavnika koji već dvije godine ne radi u našoj školi, ha,ha (naime, časopis je stigao na njegovo ime, a ja nisam poznavala djelatnike)

Životni moto/najdraži citat: „Svi mi živimo pod istim nebom, ali nemamo isti horizont“.

12 FRANGIPANI

Andrea Zrno, nastavnica likovne kulture

Struka: akademska kiparica

Najdraža boja: narančasta, tirkizna, zelena

Najdraža vrsta glazbe: sve osim cajki, techna i domaćeg „trasha“

Najdraži slikar: nemoguće je izdvojiti je-dnoga

Kao mali htjeli ste biti: ovisno o razdoblju: slikarica, veterinarka, arhitektica

Vi kao učenica osnovne škole: Išla sam u školu OŠ Augusta Harambašica Donji Mi-holjac, najdraži mi je predmet bio likovni i engleski, a trenirala sam tenis i odbojku.

Što Vas je motiviralo da studirate predmet koji predajete? Nešto iznutra.

Slobodno vrijeme/hobiji: vozim bicikl, održavam kreativni nered u ateljeu, igram se veterinara

Što Vam se najviše svidjelo u našoj školi? Velika učionica likovne kulture i kabinet, laptop i projektor za nastavu.

Jeste li i gdje radili prije nego što ste došli u našu školu? Da, u OŠ Dobriše Cesarića u Osijeku i u Školi za tekstil, dizajn i primije-njenu umjetnost u Osijeku

Smatrate li se strogom? Što točno znači biti strog?

Najsmješnija/najgora predrasuda o pred-metu koji predajete ili općenito o profeso-rima:

Likovni rad mora biti lijep? Zašto?

Početnički gaf/anegdota iz prvih radnih dana: Ima ih, ali nećemo o tome, ha ha.

Životni moto/najdraži citat: „Ako niste spremni pogriješiti, nikada nećete stvoriti ništa originalno.“

Monika Barbara Bogdanić, nastavnica povijesti i hrvatskog jezika i književnosti

Struka: profesorica povijesti i hrvatskog jezika i književnosti

Najdraža boja: siva, bijela, crna

Najdraža vrsta glazbe: sve osim narodnjaka i metala

Najdraža knjiga i povijesno razdoblje: knjiga - Šenoa: Branka, Shakespeare: sve tragedije i većina komedija; razdoblje - srednji vijek, čuda modernog svijeta

Kao mali htjeli ste biti: nastavnica

Vi kao učenica osnovne škole: Išla sam u školu OŠ Dobriše Cesarića Osijek, najdraži mi je predmet bio povijest, hobiji su mi bili isti kao i danas.

Što Vas je motiviralo da studirate predmet koji predajete? To je bio moj najdraži pre-dmet.

Slobodno vrijeme/hobiji: šetanje, čitanje, druženje s kolegicama i odlazak u kino

Što Vam se najviše svidjelo u našoj školi? Sve od radne atmosfere do kolektiva i učenika.

Jeste li i gdje radili prije nego što ste došli u našu školu? Svugdje po Osječko-baranjskoj županiji, čak i u Vukovarsko-srijemskoj županiji.

Smatrate li se strogom? To biste trebali pitati moje učenike. Nisam pretjerano stro-ga, ali moji učenici znaju što smiju, a što ne.

Najsmješnija/najgora predrasuda o pred-metu koji predajete ili općenito o profe-sorima: Većina smatra povijest dosadnim predmetom.

Početnički gaf/anegdota iz prvih radnih dana: nemam

Životni moto/najdraži citat: „Nije važno što se kaže, nego tko kaže.“

Mirela Haber, nastavnica tjelesne kulture

Struka: profesorica kineziologije

Najdraža boja: crvena i bijela

Najdraža vrsta glazbe: rock balade

Najdraži šport: atletika, gimnastika i plivanje

Kao mali htjeli ste biti: frizerka

Vi kao učenica osnovne škole: Išla sam u školu OŠ I. Filipovića u Osijeku, najdraži predmet bio mi je tjelesni, a bavila sam se odbojkom i baletom. Obožavala sam igrati graničara.

Što Vas je motiviralo da studirate predmet koji predajete? Šport mi je stil života i u njemu sam od malih nogu pa je bilo logično da u tom ritmu i nastavim, tj. upišem kinezi-ologiju.

Slobodno vrijeme/hobiji: trčanje, šetnja, veslanje i odbojka

Što Vam se najviše svidjelo u našoj školi? Logistika škole što se tiče športskih natje-canja.

Jeste li i gdje radili prije nego što ste došli u našu školu? Da, u OŠ I.Filipovića u Osijeku i u Srednjoj školi Ruđera Boškovića u Osijeku

Smatrate li se strogom? Nimalo, tolerantna sam i razumna.

Najsmješnija/najgora predrasuda o pred-metu koji predajete ili općenito o profe-sorima: Najsmješnija: da je tjelesni odgoj napucavanje lopte; najgora: da profesori više odmaraju na praznicima nego što rade.

Početnički gaf/anegdota iz prvih radnih dana: Neka djeca su dva mjeseca mislila da im tjelesni predaje veslačica Mirna Rajle (mislili su da se ja tako zovem).

Životni moto/najdraži citat: moto: „Dobro se dobrim vraća“, citat: „Zrnca pijeska čine planine, trenuci čine godine, a sitnice cio život.“

lica prijateljstva

FRANGIPANI 13

Kao i svake godine, i ovaj smo put imali pregršt radionica, predavanja i predstava, tako da je na Danu škole bilo zaista zani-mljivo. Od kreativnih radionica, preko upri-zorenja života u neko povijesno vrijeme, od različitih prezentacija pa sve do predstava i igara, naša je škola na Dan škole bila stvar-no mjesto za svakoga. Čak niste ni morali voljeti more da biste našli nešto za sebe. Dva sata zanimljivih radionica stvarno su bila nešto posebno. Viši razredi pošteno su se iskazali. Ono što vam je nedostajalo kod nižih razreda, mogli ste popuniti na ra-dionicama viših razreda. No, idemo mi na početak, na samo otvaranje.

Dvostruko slavljeIako je Dan škole počeo i prije otvaranja, užurbanim pripremama, malo tko je pro-pustio otvaranje. Dvorana je bila puna, vje-rojatno zato što su svi htjeli vidjeti program povodom dobivanja Zlatnog certifikata Međunarodnih eko - škola. Ravnatelj je ot-varanje započeo svojim govorom, i, kao što je rekao, imali smo dvostruko slavlje. Slavili smo Dan škole i dobivanje Zlatnog certi-fikata. Ravnatelj je predao riječ gospođi Anici Krnjaković, bivšoj nastavnici u našoj školi i možda najzaslužnijoj za dobivanje Certifikata, koja je kratko prokomentirala događaj. Tada je došao onaj trenutak koji se u našoj školi dugo čekao, dizanje zastave Zlatnog certifikata Međunarodnih eko - škola. Nakon toga smo započeli program Dana škole, a atmosferu su digli tamburaši i plesači plesnog društva Željezničar koji su otplesali stare dalmatinske plesove. Kada je došao red na druge razrede da pokažu isto, učinili su to kako treba i zaslužili ve-liki pljesak. Nakon što je program otvaranja završio, svi smo krenuli obilaziti mnogo-brojne radionice, kojih je bilo čak 20.

Čarobni morski svijet Obilazak sam počeo predavanjem udruge Gloria Maris: Čarobni morski svijet. To je

Dan škole – najkreativniji frankopanski dan

MORIMA PO SVIJETU

Morima po svijetu bila je tema

ovogodišnjeg Dana škole. Morate priznati da su

voditelji i učenici ove godine stvarno

iskazali kreativnost i maštovitost.

14 FRANGIPANI

Dan škole – najkreativniji frankopanski dan

MORIMA PO SVIJETU

bilo stvarno zanimljivo predavanje gdje su učenici

mogli naučiti zaista puno o podmorskom svijetu budući da se voditelji udruge od malih nogu bave ronjenjem i istraživanjem

podmorja. Njihova je zbirka po-dmorskog svijeta, koja ima stalni postav u Tvrđi, uvrštena kao preporu-

ka poznatih svjetskih vodiča prirod-noslovnih zbirki u svijetu. Bila je to prava poslastica za ljubitelje mor-

skoga svijeta, ali i one druge, jer se tamo moglo dobiti puno zanimljivih info- rmacija od pravih stručnjaka podmorja. Sve je bilo popraćeno i izložbom učeničkih radova.

Matematika i fizika na morski način Kada sam ušao u učionicu gdje se odvijala radionica Matematički origami, zatekao sam puno učenika koji su presavijali papir. „Zabavljamo se i učimo druge kako se radi origami. Meni se ovo jako sviđa,“ rekla nam je petašica Petra koja je pokazivala kako se radi origami. Origami je nastao u Kini, ali je tek u Japanu, gdje se tradicionalno štuje papir, doživio pravi zamah. Razvilo se vjerovanje da će se čovjeku koji napravi tisuću origami ždralova, ispuniti želja. U 20. stoljeću Japan dolazi u veći kontakt sa Zapadom, tako da origami postaje sve popularniji u Europi i Americi. No, ra-dionica koja mi se ipak najviše svidjela bila je Morima po svijetu kroz pokuse iz fizike. Ako obožavate fiziku kao predmet i fascinirani ste stvarima koja su vam se činila nemogućima, tada ste morali doći pogledati ovu radionicu. U njoj ste mogli puno naučiti o stvarima vezanim uz more, kao na primjer kako radi periskop ili mor-ske orgulje. Stvarno poučna, zanimljiva i zabavna radionica!

Jezičari u znaku drameU učionici engleskog jezika odvijale su se dvije predstave na stranim jezicima: Prvi turisti na opatijskoj promenadi i Turističke ljepote Istre. U učionici hrvatskog jezika događalo se nešto stvarno zanimljivo: Omiški gusari, radionica koja se sastojala od prezentacije i predstave u kojoj ima puno scena borbe. Bilo bi stvarno prava šteta ovo propustiti. Stvarno odlično iskustvo!

Naši ljudi i običajiU učionici likovne kulture bila je zanimljiva prezentacija: Razvoj hrvatskog ribarstva. Osim činjenica o tome kako se razvijalo

n a š e ribarstvo, bilo je tu i pjesme, pa čak i nekih smiješnih trenutaka iz ribarskog života. Poslije toga je nastavnica likovnog vodila radionicu pod imenom Ribe. Tu je još bila i radionica Vizualna poezija i zanimljiva prezentacija o bitkama za Jadran te igra Skriveno blago. Na radionici Tradicionalni načini komunikacije pomoraca zanimljive bile su razglednice iz velikih svjetskih luka i pisanje poruka u boci. Imali smo još i ra-dionicu Pomorstvo, kapetani i jedrenjaci Malog Lošinja, Orebića i Kotora, a na kraju smo gledali prezentaciju i scenski prikaz na temu Morima po svijetu. Sveukupni dojam je odličan. Kreativno osmišljene radionice i još kreativniji učenici: recept za dobar provod. Nadajmo se da ćemo dogodine imati jednako kreati-van i zabavan Dan škole.

Petar Sušac, 5.a

škola za život

FRANGIPANI 15

Otvoreni satiPovodom Dječjeg tjedna i ove godine u 2.a razredu održavali su se otvoreni sati za roditelje. Zajedno sa svojom djecom roditelji su sudjelovali u različitim zadatcima. Na satu tjelesne i zdravstvene kulture vježbali su zajedno sa svojom djecom, vukli ih na jastučićima, nosili u paru na rukama, a na kraju su i zaple-sali uz pačji ples u paru sa svojim djetetom. Na satu likovnog odgoja roditelji i djeca imali su zadatak crtežom prikazati jedno pravo djeteta, a zajednički radovi bili su dostupni svima i krasili pano u holu škole. Uz mnogo smijeha i dobre zabave uspješno su izvršili sve zadatke.

Kako se gleda - abecedaKako su početkom prosinca prvašići naučili sva slova abecede, učenici 1. a razreda pozvali su roditelje da im pomognu izraditi veliku razrednu abecedu. Roditelji su se rado odazvali i nakon 2 sata rezanja, ljepljenja, crtanja, bojanja i smišljanja stihova, učionica 1.a dobila je jedinstvenu šarenu abecedu koja krasi zid razredne učionice.

Mali novinari

Kao i svakog listopada, tako je i ovoga, obilježen Dan zahvalnosti za plodove ze-mlje. Svaki razred je sa svojom učiteljicom cijeli dan razgovarao o kruhu, mijesio tije-sto, slikao kruh...

Prvašići su tom prigodom posjetili pekaru Arbanas gdje su se upozna-li sa načinom proizvodnje kruha

i peciva. Na povratku u školu svaki je učenik dobio vruću kiflu koja ih je

ugrijala u hladno jutro. Kruna cijelom danu bila je kratka pri-redba koju je uveličao i naš župnik koji

je blagoslovio kruh.

Mali novinari

Kruh naš svagdašnji

Zajedno na zadatku - roditelji i djeca

16 FRANGIPANI

Maškare u našoj školi

FRANKOPANI U ZEMLJI ČUDESAU petak, 18. veljače, učenici nižih razreda na nastavu su došli pod maskama koja se održavala prva tri sata, dok je četvrti sat vesela i bučna maskirana povorka prošla kroz školu. Pjevalo se, plesalo i veselilo u holu škole, sve u raspoloženju kakvo i dolikuje masken-balu. A maski je bilo puno: od vampira do princeza, od duhova do policajaca, od pirata do sportaša. Maškare smo pitali u što su se maskirali i zašto?

Petar Sušac, Izabela Kremer, Sara Hulak, Dora Purgar, Ruža Bašić, 5.a

BARTOL I IVAN: Maskirali sam se u masku iz filma Vrisak jer je jako strašan.

ROCCO: Maskirao sam se u mu-miju jer mi je „fora“.

TONI: Maskirao sam se u starog djeda jer sam imao sve potrebne stvari za djeda.

UČITELJICA ANA HRKAČ: Maski-rala sam se u baroknu damu zato što sam uvijek željela obući takvu raskošnu haljinu.

MIA: Maskirala sam se u kaubo-jku jer mi je taj kostim jako „cool“.

MARTINA: Maskirala sam se u fotografkinju. Moja mama ima sve stvari za fotografkinju.

BRITTA: Maskirala sam se u pan-kericu jer volim punk.

IDA: Maskirala sam se u gusaricu zato što volim gusare.

IRIS: Maskirala sam se u grčku božicu jer mi se sviđaju grčke legende.

IVA: Maskirala sam se u vješticu jer volim vještice.

MAGDALENA: Maskirala sam se u navijačicu zato što su mi one „cool“.

ANITA: Maskirala sam se u plesačicu jer volim ples.

KARLO: Maskirao sam se u kauboja jer mi se sviđa kostim kauboja.

BOJAN: Maskirao sam se u šerifa da bih mogao braniti prijatelje, a i zabavno je.

EMMA: Maskirala sam se u pun-kericu zato što mi je to „cool“.

IVAN: Maskirao sam se u gusara jer nisam imao druge

ideje za kostim.

škola za život

FRANGIPANI 17

Glagoljica na satu likovne kulture

Aleja glagoljašaNa satu likovne kulture uspješno smo spojili znanje iz hrvatskog jezika, povijesti i likovne kulture. Uz pomoć dviju nastavnica, nastavnice likovne kulture i knjižničarke, vlastitim rukama otkrivali smo tradiciju hrvatskih glagoljaša.

“Opet imamo zamjenu!“, „Imamo li hrvatski? Likovni? Ili nešto drugo?“, čuli su se zbunjeni komentari učenika kad su ušle dvi-je nastavnice. Ubrzo smo saznali da je upravo glagoljica razlog takvoj suradnji. Zadatak je bio izraditi glinene pločice s inici-jalima svojeg imena napisanog na glagoljici, a to smo trebali napraviti s određenim reljefom kojeg smo prethodno učili na satu likovnog. Mogli smo birati između uleknutog reljefa, ni-skog ili visokog, no većina učenika izabrala je niski reljef zato što je on najlakši za napraviti. Kada smo čuli zadatak, činio nam se prilično nemogućim, no nastavnice su nas uvjerile da to nije tako teško pa smo se bacili na posao. Glinenu pločicu izrađivali smo po uzoru na Bašćansku ploču i tako ponovili i gradivo povijesti. Prvo smo napravili glinenu pločicu u obli-ku kvadrata. Nakon toga prstima smo oblikovali čudnovata glagoljaška slova, a potom ih učvrstili na pločicu i ukrašavali jednim od motiva hrvatskog pletera. Nakon dovršenog za-datka, dojmovi su bili odlični. Bilo nam je zabavno, ali smo se i dosta uprljali glinom. No da smo bili vrlo vrijedni, usprkos sumnji na početku sata, pokazale su i naše ocjene. Na kraju smo shvatili da je zadatak ipak bio moguć, zabavan i uspješan. Mnogi bi rekli da je glina bolja od tempera (ipak je glina samo u jednoj boji i može se oblikovati i popraviti ako nam se nešto ne svidi), ali oblikovanjem bilo čega, pogotovo slova koja su nama gotovo nepoznata, mislim da smo nadmašili sami sebe. Uz to, učionicu likovnog na tren smo pretvorili u pravi glagoljaški vrt.

Karla Bogdan i Nensi Tomac, 6. a

Kao predstavnici Udruge Rubina, u naš su razred stigle gospođe Kaja, Maca, Venina, Sandra, Dubravka i gospodin Dalibor odjeveni u narodne nošnje ukrašene po običajima sela iz kojeg dolaze. Gosti su nam objasnili dijelove nji-hovih narodnih nošnji. Zbirka osnovnih dijelova narodnih nošnji sastoji se od platnenih odjevnih predmeta kao temelja svake nošnje - rubina, oplećaka i skuta, muških rubina i gaća. Zbirka dodatnih dijelova na-

rodnih nošnji obuhvaća dop-unske elemente nošnji koji, za razliku od osnovnih dijelova, najčešće nisu platneni, već od drugih materijala - vuna, svila, sukno i drugo. To su pregače, prsluci, pojasevi, marame za leđa, krzneni i sukneni ogrtači, obuća i čarape. Neizostavni dio ženske nošnje su dukati. Većina nošnji koje su prezentirali bile su ručno rađene. Predstavnici udruge nisu nam samo pre-dstavili svoje nošnje i radove, već su nam donijeli i materi-

Udruga za očuvanje i promicanje narodne baštine posjetila je našu školu

Zlatne niti tradicijePovodom obilježavanja Dana kruha i sata razrednog odjela na temu „Običaji moga kraja“ naša škola bila je počašćena dolaskom predstavnika udruge Rubina koji su nam pokušali dočarati svu raskoš hrvatske narodne tradicije. Članovi udruge posjetili učenike šestih razreda.

18 FRANGIPANI

Udruga za očuvanje i promicanje narodne baštine posjetila je našu školu

Zlatne niti tradicijejale potrebne za pripremljene radionice. Atmosfera je bila vrlo opuštena, djevojčice su uglavnom odlazile na radionicu zlatoveza, a dječaci na radio-nicu izrade ruža i lutkica od li-stova kukuruza (komušine).

Boc boc iglicamaRadionica zlatoveza bila je posebno zanimljiva, i na opće oduševljenje djevojčica, i dečki su se snašli s iglom. Gospođe su nas ohrabrivale kad bismo skoro odustali od našeg rada. Kao prave poštenjačine, radove s radionice zlatoveza ostavili smo udruzi. Zanimljivo je da su radionice zlatoveza iz učenika izvukle ono najbolje, čak i oni koji su

inače mirniji i povučeniji pos-tali su vrlo aktivni i došli su do izražaja.

Mala čuda od lista kukuruzaNa radionicu izrade predmeta od lista kukuruza pretežito su odlazili dečki. U samoj radioni-ci, mahali su lišćem kukuruza i

oblikovali različite oblike: ruže, karanfile, male lutkice...Nismo mogli ni pomisliti kakva se sve remek-djela mogu napraviti od „običnog“ lista kukuruza. Iako nekima nije išlo od prve, ustrajali su i cijela 2 školska

sata izrađivali predmete, a ra-dove su ponijeli kući.

Nema Slavonca bez ića i pićaKako bismo zahvalili Udruzi na trudu i samom dolasku, a ujedno obilježili i Dane kruha, djevojčice su pripremile kiflice, a dječaci kupili sokove i gricka-lice. Za kraj snimili smo zajedničku fotografiju. Udruga se veseli obilasku drugih razreda, a svi su se šestaši složili kako je odlično što smo Dane kruha spojili s proučavanjem hrvatske na-rodne baštine.

Petra Kristić, 6.b

Zlatovez kao hobiIdeja za radionice stigla je od Anje Vilk, učenice 6.b, koja je i sama članica Udruge. Suradnjom naše razrednice Ksenije Petrović i gospođe Dubravke (Anjine tete), ideja je bila provedena u djelo. Anja nam je vrlo rado otkrila pojedinosti o svojoj ljubavi prema zlatovezu i hrvatskoj tradiciji.

Koliko često ideš u Udrugu Rubina?

Jednom tjedno.

Zašto si krenula? Zbog toga što je u Udrugu uključena i tvoja obitelj?

Ne, upravo suprotno. Godinama sam molila tetu da krenem. Od malih nogu sanjala sam o tome.

Čime se točno baviš u Udruzi? Kad si napravila prvi rad?

Bavim se zlatovezom.Prvi rad sam napravila s devet godina.

Sviđa li ti se? Preporučuješ li odlazak u Udrugu i drugima?

Obožavam svaki odlazak onamo, naravno da to preporučujem i drugima. Jako je zabavno i nimalo teško.

Ukoliko je netko od naših učenika zainteresiran za uključenje u udrugu ili za kupnju vaših radova, gdje vas možemo pronaći?

Napamet znam, možete ih potražiti na e-mail adresi: udrugarubina@gmail.com, a često izlažu svoje radove na sajmovima.

škola za život

FRANGIPANI 19

Bio je to jedan sasvim običan dan u kojem nitko nije ni mislio da bi ga nešto mo-glo tako drastično promijeniti. Dok smo užurbano jeli čokoladice koje smo imali za užinu, začuli smo zvono za početak sata. Imali smo hrvatski. Nastavnice još nije bilo na vidiku. Nešto mi je na stepenicama skrenulo po-gled. Nešto je… visjelo. Prvo sam pomislila da dečki opet izvode nekakve gluposti ili da netko baca tuđe stvari, no nije mi trebalo puno da shvatim kako nisam u pravu. Izgledalo je gotovo nestva-rno. Moj prijatelj Bero visio je uz stepenice držeći se jednom ru-kom za rukohvat, pokušavajući izbjeći pad na donji kat. Njegov pogled i izraz lica govorio nam je da ga je obuzeo neopisivi strah! Problijedila sam kao krpa i od straha rukom pokrila usta. Nisam mogla vjerovati što se događa. U jednom trenu, Bero se više nije mogao držati i počeo je padati. Skamenila sam se. Sekunde su se pretvorile u minute i nisam mogla vjerovati koliko misli čovjeku prođe kroz glavu u tako kratkom vremenu. Prvo je pao na veliki stup od stepenica, a potom na pod. Pri tom je padu rukom slučajno udario u glavu i jednu učenicu, s kojom je, na sreću, sve bilo u redu. Sve mi se to događalo pred nosom i u šoku, kao i ostali uečnici, koji su potom potrčali i stvorili toliku gužvu da razrednica nije ni mogla doći do njega. Naravno, sve nas je zanimalo što se to točno dog-odilo, ali nam je razrednica naredila da svi moramo poći u razred. Teška smo ju srca poslušali.

Fatalna zabava ili opasna naguravanja u hodnicima? U razredu su počele priče o tome što se i kako zapravo dogodilo. Čuli smo puno raznih verzija priče pa smo odlučili otkriti pravu upitavši samog učenika: „Zvonilo je. Bio sam na hodniku ispred učionice hrva- tskog jezika, prisjeća se Bero. Otišao sam pogledati dolazi li nastavni-ca. Vjerojatno sam se previše nagnuo i prevrnuo preko rukohvata. Je-

dnom rukom uspio sam pridržati, ali je onda izmaklo kontroli. Ne vje-rujem da sam pao sam, ali nisam ni siguran je li me tko gurnuo.“ Osta-tak priče najbolje znamo mi pred čijim se očima sve to događalo. Jako

smo se zabrinuli. Prvo su nam rekli da je Bero samo slomio nogu, malo raskrvario ruku, da nije ništa ozbiljno i da je hitna

pomoć već na putu. Činilo se kao da je prošlo puno vremena dok vozilo Hitne pomoći nije stiglo. Vri-

jeme puno sporije teče kada se događaju ružne stvari. Napokon je Hitna pomoć stigla i Bero

je prevezen u bolnicu. Čekali smo bilo ka-kvu informaciju o njemu. Saznali smo da

Bero slomio potkoljenicu i da će mo-rati na operaciju. Iako zvuči pomalo

čudno, ali svima nam je laknulo što je „samo“ potkoljenica

u pitanju i da nije ništa ozbiljnije.

Kada sada

razmišljam o tome i sve pogledam iz ove pe-rspektive, prođu mi trnci kada pomislim kako je sve to moglo biti i puno gore.

Pamet u glavuSada je jedino bitno da će Bero uskoro ponovno u školske klupe i da smo svi izvukli pouku iz ovog događaja. Ovaj nas je događaj također potaknuo da razmišljamo o opasnostima gužvi i nagura-vanja po hodnicima koji su nam se do sad činili bezazlenima. Opa-snost vreba iza svakog ugla, a roditelji i nastavnici ipak su u pravu kad nas upozoravaju, htjeli mi to priznati ili ne. Bero je to itekako iskusio na svojoj koži, a oporavak mu se čini kao cijela vječnost. U bolnici se pokazala solidarnost učenika. Dogovorili smo se Berom i razrednicom da će Beri svatko pomoći na neki način, budući da gotovo cijelo prvo polugodište nije bio u školi. Tijekom oporavka netko od učenika zadužen je za kemiju, netko za matematiku, a netko za povijest. Sve u svemu, pomoći ćemo mu da se vrati na staro i svi mu želimo samo jedno, da nam brzo ozdravi i da se što prije vrati u školu jer nam svima jako, jako nedostaje.

Petra Raguž, 8.b

Bernard Vujnović, poznatiji kao Bero, učenik je naše škole čiji je opasan pad s gornjeg kata stepeništa potresao cijelu školu. Događaj je to o kojem se pričalo cijelo polugodište i iz kojeg su proizašlo mnogo verzija događaja, a mi smo se potrudili otkriti vam onu pravu.

Otkrivamo detalje nezgode o kojoj je brujala cijela škola

Zašto ga znaju kao LETEćEg BErU?

20 FRANGIPANI

Zašto ga znaju kao LETEćEg BErU?

Spremačice (teta Marija Turbić i teta Mara Kantor):Mi se u novoj ulozi snalazimo odlično,osjećamo se nekako mlađe,vraća nas u djetinjstva i u dane osnovne škole. Dežurstvo nam ometa redovan posao jer nam oduzima dosta vremena (3 sata). Nama je bolje na dežurstvu nego u učionicama. Nemojte biti ljubomorni na nas, i među vama ima djece koja vole i ne vole dežurati.

Unatoč svim prednostima i nedostatcima, ali i stavu učitelja koji je ovaj put “na našoj strani”, moramo se pomiriti s tim da su prošla vremena slušalica na ušima i pun stol grickalica. Gabrijel Periša, 7.c

Kome zvono zvoni?

Jadranka Oberman-Sebenji:

Mislim da su se učenici učili odgovornosti na dežurstvu. Zabrana dežuranja mogla se

koristiti i kao odgojna mjera. Mislim da sigurnost uopće nije bila u pitanju jer je uvijek negdje u blizini neka odrasla osoba, a i dvoje ih je pa je u slučaju problema jedan mogao otići po odraslu osobu, a drugi ostati na dežurnom mjestu. Njima je to bilo zabavno i drugačije od same nastave i koliko znam, žalosni su što je ukinuto. Što se tiče nas u stručnoj službi, jako nam je otežana situacija kad trebamo pozivati djecu ili obavijestiti ne-koga. Pogotovo ako je to više djece odjednom, a u različitim odjelima.

Ana Hrkač: Mislim da ukidanje

dežurstva ima nega-tivne učinke. Učenici su se tome jako veselili i bilo im je uistinu

važno biti dežuran. I nama su često uskakali kad bi nam nešto zatrebalo iz tajništva i slično.

Pamela Kon-trec, 8. razred: Sma-tram da nisu trebali ukinuti dežurstvo. Učenici imaju pravo na jedan „slo-bodan“ dan,

a gospođama spremačicama sigurno je dodatni napor stalno gledati na sat i zvoniti točno na vrijeme kao što smo mi radili. Predlažem glasovanje za i protiv vraćanja dežurstva.

Umjesto nasmijanih lica učenika koji legalno (i više nego opravdano) mogu izbivati s nastave, jednog su nas jutra na mjestu dežurnih učenika neočekivano dočekale tete spremačice. Iz nama ne-poznatih razloga, i na čuđenje svih, dežurstva učenika ukinuta su. “Dežurstvo je ukinuto zbog sigurnosti učenika i učenica, a ukidanje dežurstva je trajno,” ističe ravnatelj, “a kao što ste vi-djeli, umjesto učenika, dežurat će gospođe spemačice”. Ravnatelj navodi da će u budućnosti na tom mjestu možda biti i neka službena osoba (portir, zaštitar i slično). Ravnatelj ističe kako sve ima prednosti, primjerice lakši pristup

Ukinuta učenička dežurstva

Spremačice

škola za život

info-rmacijama, i nedostatke kao što je

izo-stanak s nastave. A kakve su reakcije

učitelja, kako se tete snalaze na novoj “dužnosti” i ometa li im to redovan posao,

pokušali smo doznati od njih samih.

Psiholog

Učiteljica

Učenica

FRANGIPANI 21

Krenuli smo u 8 sati ujutro. Uz povremene pauze, tamo smo bili u vrijeme ručka. Na prvi pogled mislili smo da se nalazimo u paklu. Bio je to vrlo skroman smještaj, ali dovoljno dobar za ugodan bo-ravak. Tamo se nalazilo mnoštvo športskih naprava, šatora, zani-macija i kreativnih radionica. Imali smo zaduženja spremanja i slaganja i sve nam se činilo kao zatvor. Bili smo razočarani, no u idućih nekoliko dana sve smo više počeli uživati u raskošu i bogat-stvu tog naizgled siromašnog kampa.

Različitost je vrlinaIz Republike Hrvatske u Republiku Mađarsku otišlo je 50 učenika: 25 učenika naše i 25 učenika Osnovne škole Vijenac. Neki od nas su se našli u športovima, neki u kreativnosti, neki u spremanju, a neki jednostavno u razgovoru. Već drugoga dana našega boravka bili smo podijeljeni u športske timove. Svi predvodnici grupa bili su Hrvati, osim jednog malog sićušnog dječaka imena Arpad Hajdu iliti zvanog Arpiiiiiiii. On nam je bio jedan od mađarskih miljenika. Iako najmanji u svom timu, sudjelovao je u svim športovima i tru-dio se poticati svoj tim u svemu. Natjecanja su trajala svih sedam dana: od prskanja do poligona, od vožnje bicikla do stolnog tenisa. Najbolji voditelj cjelokupnih ekipa bio je Antonio Žulj, dok je na-jbolja voditeljica športskog tima bila njegova sestra Matea Žulj. Kako bismo znali tko je koji tim, već smo prvoga dana tehnikom batike izradili majice u bojama našeg tima. Svi su bili vrlo zadovo- ljni jer su se potrudili da im majica bude vrlo kreativna i domišljata. Osim toga, imali smo radionicu izrade slika od tijesta, praha, izradu magneta i sličnoga, a u našu domovinu ponijeli smo predivne uspo- mene na naš boravak.

Smijeh do suzaKupanje na samom jezeru bilo je vrlo zanimljivo jer je jezero, kako sam naziv kaže, vrlo blatno. Da biste ušli u njega, a da nema prilaza, stepeništa i slično, blato bi vam bilo do koljena. Sam ulazak u jezero bio je vrlo zanimljiv te smo na njega potrošili puno svakodnevnog smijeha. Inače, sama dubina tog jezera u prosjeku je do prsa, tako da je idealno za neplivače i one koji su još u toku učenja. Večernji izlasci uvijek su bili glavna tema te smo uvijek raspravljali o njima. Dva dana imali smo disko, dva dana išli smo u “shopping”, a neke dane samo smo mirno zaspali uz ritmove cvrčkova pjeva i ponekog pauka. Mislim da nam se svima najviše svidio zadnji dan kada su tzv.

leteće zvi-jezde pale na zemlju u obliku čokoladica. Bio je to zadnji dan pa nas se to dojmilo jer smo se zadnju noć dobro najeli, a neke od čokoladica ostale su i za put.

Odlazak, rastanak i suze.. Kako se sve približavalo kraju, bili smo sve tužniji. Još pretrpanijih kofera nego kad smo došli, u suzama smo lagano krenuli. Izmjenjivali su se zadnji zagrljaji, poljupci i facebook za komunikaciju. Ukrcali smo se u autobus i tada nas je brzo prošla tuga uhvatila želja za povratkom u Osijek, pogotovo kada smo na granici dobili poruke svojih najboljih prijatelja koji vjerno iščekuju naš dolazak. Svi su učenici ostali jako dobri pri-jatelji jer smo upoznali sami sebe kakvi jesmo, naše mane i vrline te shvatili da je svaka osoba jedinstvena i nitko, ali nitko na ovom svijetu ne može je zamijeniti.

Roberta Zorinić, 8.c

Međunarodni kamp u Mađarskoj

7 dana božanstvaDok su neki od vas bili na moru ili na godišnjem odmoru, 25 marljivih učenika naše škole uživalo je u kampu na jezeru Balaton. Kupali su se, uživali, pjevali, plesali, zaljubljivali i sve u 7 dana. Bilo je zgoda i nezgoda, ali ipak su se svi vratili sretni i zadovoljni kući.

22 FRANGIPANI

Naš mali maturalac

Pepeljuga na kraljevički način

Autobusi su stigli i krenuo je stampedo. Cilj je bio uhvatiti što bolje mjesto i zadržati ga do kraja puta. Kad smo se smjestili bio nam je najvažniji onaj nastavničin glas: „krećemo“. Da! Krenuli smo u jednu nezaboravnu avanturu. U autobusu je bilo veselo: pjevali smo, plesali, premiještali se… Kao naše prvo odredište posjetili smo prekrasnu spilju Vrelo u kojoj nam je vodič vrlo lijepo opisao svaku stvar. Nakon obilaska, ukrcali smo se u autobuse i krenuli prema Kraljevici u naš ho-tel. Nakon što smo se smjestili, nastavnici su nam dali malo oduška pa smo do večere imali priliku raditi što god poželimo: ići na plažu, ostati u sobama, razgledavali mjesto. Nakon fine večere nastavnici su nas još više razveselili i odveli nas u noćni provod u disko. Bilo je nezaboravno, svi smo se lijepo zabavili i naplesali, a u sobe smo morali u ponoć što smo (manje-više) svi poslušali.

Krk – kolijevka Bašćanske pločeSljedećeg dana krenuli smo na otok Krk. Nakon kraćeg putovanja stigli smo na Juran-dvor, posebno mjesto za hrvatsku povijest. Ušli smo u Crkvu Sv. Lucije i imali priliku čuti neke nove stvari o Bašćanskoj ploči, ali i vidjeti vrlo dobru kopiju tog povijesnog dokumenta. Poslije smo kupovali suvenire i otišli na najljepšu plažu u Baškoj. Imali samo priliku otići na kupanje i, iako nas vrijeme nije poslužilo, to nas nije spriječilo. Zbog vremena smo propustili radionicu iz kemije pa smo bili jako „žalosni“. Dva sata pauze iskoristili smo na vožnje pedalinom, spuštanje toboganom, plivanje, skakanje na trampolinu i brojne druge stvari. Na-kon toga, krenuli smo prema hotelu i sredili se za odlazak u Crikvenicu. Uz malo dulje nagovaranje nastavnika, na povratku smo opet otišli u disko i lijepo se proveselili. U sobe smo se morali vratiti (opet!) do ponoći, ali izvan videokruga nastavnika bila je to sasvim druga priča. Iako je već počelo nalikovati na priču o Pepeljugi, nitko nije izgubio ništa od obuće pa smo sutradan mirno, i s nezaboravnim uspomenama na ta dva kratka i nezaboravna dana, krenuli kući.

Ana Grebenar, 8.b

Na već davno znanu nezaboravnu ekskurziju krenuli smo 1. lipnja 2011. Spremili smo kovčege, napunili ih raznim nepotrebnim stvarima i krenuli na naše glavno odredište - Kraljevica

škola za život

FRANGIPANI 23

U svakom kutku osjeti se prošlostPut je trajao 45 maglovitih minuta. Slušajući našu nastavnicu Anicu Fumić u autobusu, polako smo upoznavali Vukovar, geografski i povijesno. Promatrali smo okolna polja, ravnice, kuće, ulice. Dok smo prolazili ulicama u središtu grada, na licima prolaznika uočili smo skrivenu tugu, poneki bljesak boli, koje su pokušali skriti pod maskom sreće i zado-voljstva. Lica su nam govorila da se ne smi-jemo predati, moramo nastaviti graditi novi život, učiniti ga boljim i sigurnijim mjestom, ali nikako zaboraviti prošlost, jer ako nema-mo prošlost, izgubit ćemo se u sadašnjosti i onda nemamo pogled na budućnost.

Korak po korak kroz vrijemeStigli smo u tvornicu Borovo. Proizvodnja obuće i danas joj je glavni prioritet, kao i prije i nakon rata. Hrabrost i upornost djelatnika ne dovodi se u pitanje činjenicom da i dalje posluju kao tvrtka, istina, s manje zaposlen-ika, ali s puno više ljubavi. Nakon 5 minuta vožnje autobusom, stigli smo pred bolnicu. Mnogima je u ratu ona bila jedina prilika za spas, a mnogima je postala njihovo posljed-nje počivalište. Danas ona ima dva dijela: novi dio služi za potrebe pacijenata, a stari dio kao neka vrsta „vremenske kapsule“. Uspjeli smo se prošetati starim dijelom bolnice, osjetiti život ljudi koji su ondje bili iz sasvim drugih razloga, mogli smo razumjeti njihove osjećaje i strahove. Lutke, koje su trebale predstavl-jati ljude, kao da su oživjele i kao da smo se odjednom vratili 20 godina unazad, u samo srce zbivanja. Bolnica je na sve ostavila velik dojam. Shvatili smo da su se ljudski životi spašavali pod svaku cijenu, što je značilo dati

svoj život za tuđi. U crkvi smo pogledali do-kumentarni film i poslušali nekoliko lijepih riječi svećenika i krenuli dalje prema središtu Vukovara gdje je svatko dobio zadatak.

Carstvo tame i tišineSlobodno vrijeme brzo je prošlo te smo krenu-li dalje, prema vojarni. Tenkovi, oružje, mine,

Reportaža s terenske nastave

Prošlo je 20 godina od potpunog uništenja grada, ali rane su još prisutne i podsjećaju na dane života koje želimo potisnuti u dubinu duše, ali ne možemo i ne smijemo. Da bismo očuvali ono najvrjednije i utisnuli u sjećanja pravu sliku rata, boli i patnje, te 90 dana hrabre i optimistične borbe, posjetili smo Vukovar - simbol slobode i stoljetnog svjetla.

VUKO ArgrAD NADE I SVJETLA

24 FRANGIPANI

nešto kraj čega bi inače prošla bez

pogleda, ovog puta me za-

u s t a v i l o i ostavilo

bez teksta.Vojarna je i

nekim dije-lom bila muz-ej, čuvala razne

u s p o m e n e , dobre ili loše,

bilo ih je puno. Ubrzo smo se

našli na sljedećem odredištu - memo-rijalnom groblju. Kad

vas netko bude uvjer-avao da ne postoji tišina,

samo odmahnite glavom jer mi smo doživjeli

baš suprotno. Minuta šutnje za sve koji su dali

svoj život, za sve koji su željeli slobodu, pravdu i

mir, za sve one koji nisu više s nama. Tada riječi ostaju u

zraku i samo želite sliku is-pred sebe upiti i prenijeti je u

svoj grad; tih 938 bijelih križeva, te simbole jedinstva i složnosti.

Kažu da je to jedno od najljepših groblja. Oni to i zaslužuju, ali bilo

bi bolje da nikad nije ni moralo nas-tati. Zadnja stanica našeg putovanja, a i života mnogih Vukovaraca, bio je

spomen-dom i Ovčara. Po posljednji put, minutom šutnje odali smo počast

svim poginulim ljudima, bolje rečeno herojima, koji su dali život bez imalo

razmišljanja, koji su željeli da se mi danas možemo ponositi time što smo samostalna i neovisna država.

„U srcu nosim ja tisuću bijelih križeva - ponesimo ih svi - da se ne zaboravi!“Kažu ljudi, prošlo je i neće se više nikada ponoviti. Nekima je rat uništio djet-injstvo, nekima skratio planove za bolji život, a nekima onemogućio dostojan-stvenu starost. Moramo biti složni ako želimo uspjeti. Iako je rat prošao, neki

ga još uvijek vode u sebi samima, pokušavaju izbaciti tamu iz svog srca i unijeti dašak topline i svjetlosti. Mnogi su dali živote, žrtvovali sebe

da spase druge. Zar im se ne bismo trebali odužiti, podsjetiti ih da su učinili pravu stvar, da se ne trebaju kajati? Trebamo pomoći jed-ni drugima, napraviti utočište sloge i ravno-pravnosti jer ratom se postiže jedino mržnja, bol, patnja, tuga, nesreća. Zato bi svi trebali odložiti oružje i predati svoje srce kao znak zahvalnosti i ljubavi prema svom bližnjem. Hoćemo li zaboraviti prošlost, naše heroje, naše spaljene kuće i parkove, naše ubijene i izmučene ljude, naše vršnjake, djecu bez roditelja, plač, strah...? NIKADA!

Nina Vrselja, 8. b

škola za život

VUKOVARVukovar je u ratu pokoren bio.

Iz pepela se opet uzdigao

i zastavu podigao.

Vukovar,

svi gradovi će se ponositi njime

i ljudi će mu znati ime.

Vukovar naoružan nije dovoljno bio,

u ratu pobjedu je izgubio.

Rat je zauvijek nestao,

a Vukovar je ponos naš ostao.

Karla Krišto, 4. c

FRANGIPANI 25

Božićna priredba bila je najljepši oproštaj od prvog polugodišta

Božić dolazi, tiho na prstimaKao i svake godine, na kraju 1. polugodišta održava se školska božićna priredba na kojoj učenici pokazuju sve svoje talente. Ove godine bilo je nešto drukčije. Glazbe, glume i plesa bilo je kao u pravoj kazališnoj predstavi, a i u našu je školu zalutao poznati „Grinch“.Školska priredba ne bi bila školska priredba bez našeg zbora. Najbolji školski pjevači svake godine „rasturaju“ na priredbi i to pod vodstvom učiteljice Marte Nikolin-Horvat. Ugođaj Ba- dnje noći bio je vrlo uvjerljiv zahvaljujući glumcima koji su nam u potpunosti uspjeli dočarati čaroliju Isusova rođenja. Mariju je glumila učenica petog razreda, Martina Štenc, a Josipa učenik šestog razreda, Dominik Dubravac. Kao i zbor, zaslužili su gro-moglasan pljesak. Sjećate li se slavnog Grincha. I on je zalutao u našu školu. U suradnji sa susjedima iz škole ‘’Mladost’’ učenici su otplesali poznatu priču ‘’Kako je Grinch ukrao Božić’’. Uz spoj jazz dance-a i baleta, jednostavno su sve ostavili bez daha. Ni ovaj put Grinch nije uspio ukrasti Božić, no njihov odlazak s pozornice značio je i kraj naše cijele predstave. Puni dojmova i božićnog duha, roditelji, učitelji i učenici krenuli su kućama. Priredbom smo ujedno rekli „zbogom“ prvom polugodištu, i to u velikom stilu.

Nora Sušac, 6. c

Kolumna

Odrastanje

Lijek protiv kopirane djeceDanašnja djeca, ako ih uopće mogu nazivati djecom, ne zna-ju dobro i korisno iskoristiti vrijeme. Vode brigu o stvarima kojima se uopće ne bi trebali zamarati. Previše svoga vre-mena provode za računalima jer ne pronalaze nikakav drugi način zabave, ali tko sam ja da im sudim? Ja sam jedno od te djece, dijete našeg vremena.Kada sam u kući, roditelji mi prigovaraju kako sam stalno za računalom i kako ne radim ništa korisno. Ako idem van, kažu kako se krećem u lošem društvu i kako to nije nimalo dobro za mene. Ali kad malo bolje razmislim, zapravo su u pravu. Donedavno smo se svi igrali i zabavljali vani - lopta-ma ne cigaretama, pili smo sokove umjesto alkohola, sjedili u parkovima umjesto u kafićima… Pitam se kada je nastao problem, jesmo li mi zaista loša djeca? Nismo krivi mi, krivo je vrijeme - vrijeme koje prebrzo prolazi, tehnologija koja prebrzo napreduje i idoli koje nam vrijeme nameće. Počeli smo odrastati, ali još uvijek ne znamo što je dobro za nas, a što loše. Moderni roditelji na poslu su cijeli dan, nemamo nikoga u koga bismo se ugledali, uzore tražimo u pjevačima, javnim osobama i ostalima koji su postali poznati napravivši nešto što uopće ne mora biti dobro… Bitno da su drugačiji i da smo ih po tome zapamtili. Pokušavamo biti kao oni jer su ti naši poznati tek malo stariji od nas. Shvaćamo ih velikima i važnima, osobama na koje se treba ugledati, a oni to uopće nisu. Škola - to je trenutno jedino mjesto na kojemu nas uče da se ne trebamo ugledati ni na koga poznatog, da trebamo biti jedinstveni, ne dopustiti da okolina i ovo vrijeme utječu na nas, da tražimo uzore u svojim roditeljima, profesorima i osobama koje nas uče dobrim stvarima.Biti dijete današnjeg vremena nije uopće lako, treba biti ot-poran na sve opasnosti koje ovo vrijeme donosi, biti sposoban oduprijeti se porocima društva i lažnim idolima. Trebamo naučiti biti svoj original, a ne tuđa kopija.

Maria Antonia Radoš, 7.a

Kad božićni duh zakuca na vrata

26 FRANGIPANI

Izviđački klub “Javor” donio nam je Betlehemsko svjetlo

Vijeće učenika pjesmom je razveselilo korisnike Doma za starije psihički

bolesne osobe

U holu naše škole upalili smo i četvrtu adventsku svijeću

Božićni tramvaj oduševio je učenike 2.a razreda

Učenici razredne nastave u Dječjem su kazalištu vidjeli kako se prave božićni

kolačićiU knjižnici je osvanulo neobično drvce - od

knjiga!

škola za život

Kad božićni duh zakuca na vrata

FRANGIPANI 27

Kako dublje zalazimo u doba računala i

modernih tehnologija, sve se više počinjemo

služiti jezikom toga doba. No, pitanje je

što se događa s našim jezikom, pravopisom i možemo li se snaći u mnoštvu nepoznatih kratica i simbola koje

nam svakodnevno nameću svi oblici

online komunikacije.

MALI RJEČNIK ZA INTERNETSKI NEPISMENELOL - „laughing out loud“ ili „lots of lough“ ( „smijem se naglas“, „puno smijeha“)

BTW - „by the way“ ( „usput“)

OMG -„oh my God“ („o, moj Bože“)

BRB - „be right back“ ( „odmah se vraćam“)

BB - ”ByeBye” ( “zbogom”)

noob - početnik u određenoj igri

campati(kempati) = biti na jednom mjestu cijelo vrijeme

k - ”ok” ( „u redu/dobro“)

kk - “ok,ok” ( „dobro, dobro“)

GG - ”Good Game”, (“dobra igra”)

HF - ”Have Fun“ („dobru zabavu”)

GJ - ”Good Job” (“dobro odrađeno”)

Dunno - ”Do Not Know” (kada vas netko nešto pita, a vi ne znate odgovor)

ROFL - ”Roling On Floor Laughing” (“valjati se od smijeha”)

GL - ”Good Luck” (”sretno”)

CYA - ”See You” (“vidimo se”)

Whine - kada se stalno žalite na nešto

Lag - kada vam “šteka” internet veza ili server

FTW - “For The Win“ (u kontekstu „predobro“; u gradu je bilo FTW)

FTL - “For The Lose“, („katastrofal-no“)

FYI - “For your Information“ („za tvoju informaciju“)

O RLY - “Oh Really“ („Što, stvarno?“)

IDC - “I don’t care“ , („ne zanima me“)

TNX - “Thanx“ („hvala“)

Pozz - Pozdrav

Xo - Poljubac

PLS - “Please“, (“Molim te”)

AFK - “Away from Keyboard“ (“ni-sam pri računalu”)

IMHO - “In my honest Opinion“ , (“Prema mojem iskrenom mišljenju”)

TMI - “Too Much Information”, (“previše informacija”)

BFN - “Bye For Now” (“Bok do idućeg puta!”)

CUL - “See You Later” , (“Vidimo se poslije!”)

RUOK - “Are you OK?” , (“Jesi li dobro?”)

F2F - “Face to Face” (“uživo, licem u lice”)

Hrvatski jezik u doba interneta

gdje je nestao

jezik, gdje se skriva

on…

„Idemo instalirati televizor. Pričekaj da downloadiram film! Moram ovo lajkati...“ Sve su to rečenice koje čujemo svaki dan. Toliko ih često upotrebljavamo da nam ih je posve prirodno izgovarati. Postale su dio našeg jezika jer smo svi duboko u računalnoj eri . Toliko vremena provodimo za računalima i na drugim elektroničkim medijima da smo potpuno okruženi engle-skim jezikom. Zato nije ni čudo da su neke njihove riječi postale dio hrvatskog jezika. Budući da ipak nismo Englezi, mi smo riječima dodali i neke hrvatske nastavke. Na primjer, lajk-ati, instal–irati...No, je li to hrvatski jezik? Korištenje engleskog jezika ima i svojih dobrih strana, na taj ga način ipak bolje razumijemo, to nam olakšava njegovo učenje i lakše sporazumijevanje sa strancima. No, jesmo li svjesni da stvaramo novi, hibridni jezik?

„Nea više psmenosti kuiš?“„Ej, sta ima, di si, kak si, neam...“ Neke od najčešćih riječi na chatu. Tu su i primjeri ispuštanja slova, nekorištenja č, ć, ž i š, dovođenja našeg razgovornog jezika do krajnosti...Tako možemo nabrajati u ne-dogled. Kako se sve to događa? Jednosta-van odgovor koji vrijedi za većinu: lijeni smo pisati. Onaj „di si“ rezultat je razgov-ornog govora kombiniranog s činjenicom da nam se ne da pisati, zbog toga često ne koristimo ni velika početna slova. Također se često javljaju poruke bez rečeničnih znakova.

„Omg, kakve su to riječi?!“ lol XDNedavno sam na Facebooku naletio na niz meni nerazumljivih poruka. Jedna me potpuno zbunila, a u njoj je stajala riječ „MŠEC“. Ni sam ne znam što je. Za poruke na chatovima ne vrijede pravopisna pravi-la, ona oduzimaju previše truda, pa se naj-češće ni ne služimo njima. Iako se u rečeni-cama sve češće ispušta interpunkcija, ona u online komunikaciji ima potpuno drugo značenje. Vjerovali ili ne, i u online komu-nikaciji mogu se izražavati osjećaji putem tzv. “smajlića”. Tipičan smajlić sastoji se od dvotočke ili dva jednaka oka, slova ‘o’, cr-tice ili praznine na mjestu nosa i zagrada kao usta.

Hrvatski naš svagdašnji Možda ste čuli za essekerizam, mješavinu hrvatskog i njemačkog jezika koji se prije

28 FRANGIPANI

Samovoljno skraćivanje riječi ispuštanjem suglasnika (npr, nzm umjesto ne znam), uporaba engleskih izraza (npr. cool, lajka-jmo) i kratica (bff - best friends for-ever) te pi-sanje bez interpunkci-jskih zna- kova, u razgov-oru putem interneta ili u SMS porukama obilježja su vre-mena u kojemu živimo: čini nam se kako nikada nemamo dovoljno vremena, želimo brz protok infor-macija, oponašamo razgovor licem u lice… Često pritom koristimo i oznake koje odražavaju naše raspoloženje kako bismo osobi kojoj šaljemo poruku prenijeli svoje osjećaje( :-) :-( <3). Moglo bi se reći da su one prih-vatljive samo u sljedećoj situaciji: u računalnoj ili mobilnoj komu-nikaciji gdje ionako sve vrvi od riječi engleskog jezika (jer nažalost još uvijek nemamo odgovarajuće hrvatske riječi za neke informatičke pojmove), i to samo ako se obraćamo vršnjaku ii osobi koja ih također rabi.

Izvan ove situacije, svaka upora-ba takvih skraćenica ili pisanje bez interpunkcije je neprimjer-eno, što znači da uvijek moramo znati kakvu vrstu razgovora vodi-

mo i s kim razgo-varamo, tj. s kim se dopisujemo . U dopisivanju s odraslom osobom ili u pisanju bilo kojih službenih dokumenata (pisanje ispita u školi, izrada plakata, prezenta-cije i sl.) takve izraze i kratice ne smijemo koris-titi, već moramo pisati u skladu s hrvatskim stan-dardnim jezikom. Poznavanje i upo-raba standard-nog jezika znači

poštivanje osobe kojoj se obraćamo ili uvažavanje određene situacije, a njegovo (ne)poznavanje mnogo govori o nama samima.

Dakle, želimo li ostaviti dobar dojam i biti uvjerljivi, razmislimo kako ćemo se izraziti prije no što išta napišemo

ili kažemo. Zamislite samo kakav bih dojam ja ostavila na vas

da sam ovaj tekst pisala ne poštujući pravila o pisanju velikoga slova i rečeničnih znakova, ispuštajući samo-glasnike ili ubacujući strane riječi umjesto ovih naših

lijepih hrvatskih. Biste li mi vjerovali na riječ ili biste mis-lili da se ja s vama zafrkavam?

Ksenija Budija, prof. hrvatskog

jezika

VIŠE OD INTERPUNKCIJEAko ste mislili da se simbolima ne mogu dočarati radnje i emocije, naredni će vas retci brzo razu-vjeriti:

:-) ili : ) sretan sam/sviđa mi se

:D smijanje

:o čuđenje

XD urnebesan smijeh/smijeh do suza

:-( ili :( ili :0( tužan sam/ne sviđa mi se

:o( ili (:-( ( jakooo sam tužan ;o) ili ;-) namigivanje

:o| hmm!

|oO zijevanje

:o9 oblizivanje

: * pusa

:P plaženje jezika

:~( plač

:-o ili #:-o Oh, ne!

:-< razočaranost

>-( ljutnja

}-@ bijes

:-O zaprepaštenost

:-S šokiranost

:-& zbunjenost

l-I spavanje

-o zijevanje od dosade

:‘-( ili :,-( plač

:‘-) suze radosnice

:^) znatiželja

:-7 sažaljenje zbog nečije glupe izjave

X pusa

O zagrljaj

...---... S.O.S

||*( ponuda za rukovanje

||*) rukovanje prihvaćeno

koristio u Osijeku. Pod utjecajem tehnolo-gije, mi ovaj put miješamo hrvatski i engle-ski jezik.Unatoč pozitivnim stranama, kao što su lakše učenje engleskog jezika, ne smi-jemo dopustiti da nam lijenost, trendovi u jeziku ili nove cool riječi, istrijebe naš jezik. Vi i dalje instalirajte, downloadirajte i lajka-jte, ali pritom ne zaboravite tko ste. I zapam-tite: bez jezika – nema ni naroda!

Petar Sušac, 5.a

Pod povećalom stručnjaka

JEZIČNI SUD

škola za život

FRANGIPANI 29

Istraživanje o fejsbukovcima u našoj školi

Zuckerbergova galaksija

„Omg, lajkao mi je status!“,„Danas na kavu, ide netko?“, „Profilna ti je super!“, Karla mi je pisala po zidu!“,“ Što?! Mama je napravila fejs? Block!“...svakodnevno se može naći na najpopularnijoj društvenoj mreži na svijetu. Tko ima fejs, a tko ne, tko to šara po zidovima, a ne plaća kazne, koga ćemo ignorirati i zašto, doznat ćete iz rezultata našeg školskog istraživanja o Facebooku.

Od običnih čudaka do multimilijarderaMožemo li uopće danas zamisliti život bez Facebooka? Uvukao nam se pod kožu, u mozak, postao svakidašnja navika, čak i ovis-nost. Iza svega stoji Mark Zuckerberg i skupina njegovih prijatel-ja koji su do prije 6 godina bili obični „štreberi“ na Sveučilištu Harvard gdje, sjedeći za računalom smislili mrežu kojom će , vjerovali ili ne, ocijeniti „komade“ sa Sveučilišta. No, ti frajeri nisu ni slutili da bi njihov, tada pomalo pubertetski proizvod, mogao postati planetarno popularan. Facebook se proširio poput vatre, a Mark i njegova ekipa nisu stali na razini sveučilišta, već su ju proširili po čitavom SAD-u. Facebook dosad broji više od milijarde korisnika, a gospodin Zuckerberg uvršten je među najutjecajnije osobe koje su promi-jenile povijest, sa svojim bogatstvom čiji točan iznos ne zna ni on sam. Njihov je uspjeh toliki da je čak snimljen i film, „Društvena mreža“ u kojem je detaljno prikazan život Marka Zuckerberga i izum Facebooka, i to samo nekoliko godina nakon izuma.

Frankopani u raljama “fejsa” Da je popularnost Facebooka opravdana i da je „fejsomanija“ zahvatila i našu školu, potvrdili su rezultati istraživanja koje smo proveli na razini cijele škole. U istraživanju je sudjelovalo

517 učenika od 1. - 8. razreda. Rezultati su pokazali da čak 69% učenika naše škole koristi Face-book (45% učenika razredne, 92% učenika predmetne nastave), s tim da u sedmim i osmim razredima tek izuzeci ( njih 2%) nemaju popularni „fejs“. I Čak 71% učenika ima ga godinu dana ili duže , tako da to nije nova pojava, samo je, čini se, na vrhuncu popularnosti.Zašto je Facebook toliko popularan u našoj školi, a i u cijelom svijetu? Služi li nam on zaista za komunikaciju s ljudima „na drugom kraju zemlje“ ili samo za zabavu?

Možda nas je i hipnotizirao pa smo pomalo i zaboravili kako smo mi zapravo još uvijek djeca i kako nije pametno objavljivati sve naše podatke, fotografije i svoju privatnost stavljati „svima na pladanj“. Manji broj učenika izabrao je mogućnost da se „sakriju “ iza svog korisničkog imena i da postanu netko drugi, da obja-vljuju i komentiraju što žele i kako žele, a da ih nitko u tome ne može spriječiti.

Ne da mi mama! Naši nam roditelji žele uvijek najbolje , zar ne? Zato su neki roditelji odlučili uskratiti svojoj dječici užitak korištenja Face-

30 FRANGIPANI

booka. Je li to dobro ili loše? Djeci se to, naravno, ne sviđa , ali je odraslima razuman potezIako smo uzlet očekivali tek u petim razredima, najveći skok u korištenju Facebooka je između 3. razreda (42% ) i 4. razre-da (78%), ali treba uzeti u obzir da bi statistika bila gotovo izjednačena u petom i šestom razredu da glavni razlog nije dozvola roditelja. Kako je i naše istraživanje pokazalo, u višim razredima povećava se tolerancija roditelja prema Facebooku, a samim time i broj učenika koji ga koriste. „Kao roditelj sam protiv toga jer smatram da su moja djeca koja su 4. i 6. razred za to još premlada. Previše se tu privatnih stvari otkriva, a to može dovesti i odrasle do opasnosti, a posebno djecu, ona su naivna i ne razmišljaju“, otkriva nam majka naše dvije učenice, „mlađa me kćerka pokušala uvjeriti kako to svi imaju i kako joj to služi za komunikaciju, no objasnila sam joj kako komunicirati može i tel-efonom i na druge načine, nije nužan Facebook.“

Zar već?!Mnogo sam puta čula odrasle kako „mrače“ na nas sedmaše i osmaše na Facebooku, kažu da smo premladi. Zaista, možda i jesmo. Ali što je onda tek s prvim i drugim razredima?

Čak 15% učenika prvih razreda i 36% drugih

razreda ima „fejs“, s tim da ih većina ima više od

godinu dana (što znači i od vrtića!) vjerujem da je svima na umu jedno pitanje: pa što

ti mališani uopće rade na Face-booku, a tek uče čitati? Iz rezultata

istraživanja saznali smo da većina djece tog uzrasta na Facebooku igra ig-

rice, a tek nekolicina objavljuje nekakve statuse,

učlanjuju se u grupe ili posjećuje stranice. Doduše, statusi i link-ovi često su vezani uz igrice. Postavlja se pitanje tko ih je regis-trirao kao korisnike i je li im za igranje igrica doista potreban Facebook budući da se one mogu naći i na drugim internetskim stranicamane samo na Facebooku. Nismo čak ni sigurni znaju li im roditelji za otvaranje korisničkog računa. Je li to posljedica dosade ili utjecaja današnjih medija, ni sami ne znamo. Jedino u što smo sigurni da je korištenje Facebooka u tako ranoj dobi začuđujuće i za većinu neprihvatljivo.

Daj, nađi si život! Facebook ima i svoje pozitivne strane: olakšava komunikaciju, nudi zanimljive aplikacija , pogoduje razmjeni znanja. No ko-riste li ga učenici u te ili u neke druge svrhe?

71% učenika naše škole (uključujući i prvašiće) Facebook posjećuje jednom ili više puta dnevno. Nije li to pomalo uznemirujuć podatak? Ne zapostavljamo li time svoje obveze, obitelj, prijatelje, hobije? Stvarajući ovisnost o nečem virtual-nom i nestvarnom propuštamo ono stvarno, opipljivo, ono što doista stvara uspomena : odlazak u kino ili na utakmice , šetanje gradom, druženje s prijateljima…. Facebook je čudesna stvar, ali vjerujem da nije toliko vrijedan da se propusti sve to. Dakle, pravac odjava s Facebooka, telefon u ruke, i dogovor za rolanje promenadom! Umjerenost u svemu zlatno je pravilo.

Prijatelji kao virtualna mjera280, 320, 490, pa čak i 1000! Ne, nisu to nikakve mjere, to je broj „fejs“ prijatelja koji korisnici imaju. Većina naših učenika ima više od 400 „prijatelja“. Jesmo li se kad zapitali jesu li nam to zaista prijatelji?

online generacija

FRANGIPANI 31

Prijatelj je osoba od povjerenja, osoba u koju se pouzdamo, kojoj se jadamo, s kojom proživljavamo najljepše i najgore trenutke, s kojom možemo biti svoji i s kojom nema pretvaranja. Prije nego što nekoga prihvatimo , zapitajmo se koliko ih je zaista uz nas kad nam najviše trebaju, koliko će nam od njih pomoći u nevolji? Svih 400? Naravno da ne. To su samo obični poznanici kojima je otvorena sva naša privatnost, koji o nama mogu saznati mnogo, a uživo nas skoro uopće i ne poznaju. Jesu li svi ti ljudi vrijedni znati o nama sve informacije, pogotovo oni koje ni nikada nismo upoznali? Pitanje je i što se skriva iza njihovog profila? Postoje i učenici „kolekcionari“ prijatelja. Njihov je moto: što više, to bolje! Polovinu ih uopće ne poznaju, ali zato dodaju svakog kojeg „sn-ime“ i osjećaju se zadovoljno. Žele li oni samo status popularnosti zbog količine nestvarnih i lažnih prijatelja? Dovoljno je imati jedno, ali ono pravo, „rame za plakanje“. U suprotnom, riječ „pri-jatelj“ gubi pravi smisao i postaje virtualna mjera.

Znam što si radio prošlog ljeta Nekada je status označavao nešto trajnije:

bračni status, obrazovni status, radni sta-tus, socijalni status i to bi u pravilu bilo

to. Danas se na Facebooku otvara naslovnica, a moja poznanica po tris-toti put objavljuje: Gledam TV. Svake sekunde pronalazimo gomilu bes-potrebnih statusa o tome što smo jeli, gdje smo bili, kako smo tužni,

kako smo zaljubljeni... Zar to druge zbilja zanima? Objavljivanje statusa

u početku je bilo namijenjeno tome da podijelimo s prijateljima zanimljivu infor-

maciju, novi film, novu pjesmu, možda i up-utimo koji pozdrav sa zanimljivog putovanja, a ne da

zabilježimo svaki pokret u minuti?

Statuse naših učenika najbolje odražavaju linkovi s pjesmama, raspoloženja i citati, a kvalitetu statusa možete i sami proci-jeniti po broju „lajkova“. Prema nepisanom pravilu, na statusu bismo trebali objavljivati ono što bismo i mii željeli vidjeti na drugim statusima, tj. držati se uzrečice „Što ne želiš sebi, nemoj ni drugom“.

Sviđa mi se ova stvarFacebook je prepun aplikacija kao što su Stranice i Grupe jer se koris-

nicima , očito, sviđaju njihovi sadržaji. Svatko se može pronaći u nečemu, a među Frankopanima najpopularniji su filmovi, glazba, šport, moda, film i školske sitnice.

„Lajkanjem“ stranica i grupa na „fejsu“, na neki način otkrivamo svoje interese i hobije drugim ljudima (što je odlično kada, na primjer, želiš istražiti interese svoje simpatije). Takve stranice nude i mnoštvo zanimljivih informacija: je li naš omiljeni glu-mac snimio novi film, kada je novi nastavak Sumrak sage, mogu li se štikle kupiti u pola cijene, koji je Mamićev najnoviji biser, što se ovaj vikend događalo u Osijeku... Nažalost, ova aplikacija ima i svoju negativnu stranu, a to su grupe poput „Svi koji mrze...“, „Sve koje živcira...“ To je apsolutno „out“!. Takvim uvredljivim grupama ne bi trebalo biti mjesto na Facebooku, zato dobro raz-mislite prije nego što „lajkate“ nešto što bi moglo uvrijediti vaše prijatelje . Uostalom, ljudi, previše je mržnje na ovome svijetu. Uljepšajmo barem onaj dio galaksije na koji možemo utjecati!.

Starcima pristup zabranjen Nekima roditelji zabranjuju fejs, a nekim ga učenicima roditelji sami naprave. Budimo realni, stariji koriste „fejs“ puno funkcion-alnije i u bolje svrhe. Ako naši roditelji imaju fejs, to ne znači da su „prolupali“ ili da nas žele kontrolirati u stopu. Dok smo mlađi, to i nije toliki problem, no problem dolazi ulaskom u pubertet, sa „divljanjem“ na fejsu i objavljivanjem kojekakvih ljubavnih sta-tusa, poveznica, ali i slatkih porukica na profilu?

52% učenika naše škole su prijatelji sa svojim roditeljima. To je norma-lan odnos roditelja i djeteta, rekli bi stručnjaci. Ipak, u višim razredima čak 90% učenika (čiji roditelji imaju Facebook) nisu prijatelji s njima. Svi vi odrasli koji čitate ovaj članak, znamo da zvuči zabrinjavajuće, ali nije tako

DO NOTDISTURB

NO PARENTSALLOWED

32 FRANGIPANI

Vlatka Benki BrkićProfil imam više od dvije godine i posjećujem ga jednom dnevno. Imam otprilike od 200 do 300 prijatelja. Statuse jako rijetko objavljujem, a učlanjena sam u grupu naše škole Frankopan, grupu vezanu za djecu s posebnim potrebama i slično...Učenike dodajem kao prijatelje jer ne vidim u tome ništa loše.

Dubravka KovačevićProfil imam više od godinu dana, a posjećujem ga više puta dnevno, ali kratko. Imam između 100 do 200 pri-jatelja. Označavam stranice vezane za film i glazbu koju volim, i najčešće to objavljujem i na statusima. Na fotografi-jama su mi najčešće slike s putovanja. Učlanjena sam u tri grupe: jedna za školu, a druge dvije su moji najdraži bendovi.

Učenike ne dodajem na privatni profil, za njih imam poseban profil.

Vesna Štefičar Profil imam više od dvije godine i posjećujem ga više puta dnevno. Imam od 100 do 200 prijatelja. Statuse ne objavljujem, ja sam osoba bez statusa, ali označavam stranice vezane za ljepotu, kozmetiku, zabavu i sl. Učlanjena sam u školske grupe (grupa 5.b, grupa Franko-pani), glazbene (Bob Marley...). Učenike dodajem ovisno o raspoloženju. Kada me

uhvati euforija za sve kliknem prihvati. Najčešće prihvaćam susjede za pojedine igrice, ali u zadnje vrijeme malo igram i uglavnom ne primam nove učenike za prijatelje.

Andrea ZrnoProfil imam više od godinu dana i posjećujem ga dva puta dnevno. Statuse i stranice ne objavljujem. Učenike ne doda-jem kao prijetelje jer su učenici učenici, a nastavnici nastavnici. Učenici imaju svoju privatnost, a učitelji svoju.

Dunja Šišić, Tena Mijić i Matea Jukić, 5. c

crno kako se čini. Roditelj će možda blokadu ili ignoriranje na fe-jsu shvatiti preozbiljno i zapitati se zašto im ne damo u našu pri-vatnost? Što to oni ne smiju vidjeti, a našim je prijateljima javno? Ne, nije da nemamo povjerenja u vas i nismo pijani na slikama ili nešto skrivamo, već za to postoji jednostavno objašnjenje - imati roditelja na „fejsu“ nije cool. Bilo bi nam, na neki način, neu-godno da vidite što sve objavljujemo, s kime se dopisujemo - da zavirite u našu „javnu“ privatnost. Uostalom, i vi ste sigurno im-ali nekakve leksikone i spomenare, razredne bilježnice i slično...koje je cijeli razred mogao pročitati, ali roditeljima je pristup bio zabranjen.

Jesmo li ilegalci?Draga fejsbukovska nacijo, znate li da je većina na Facebooku ilegalno? Vjerujem da ste svi morali malo „uljepšati“ svoju dob

pri otvaranju svog korisničkg računa budući da je djeci ispod 13 godina zabranjena registracija? Prema našem istraživanju, ilegalci smo u velikom broju. No, na svu sreću, ne postoji „fejs policija“ koja bi nas mogla kazniti zbog lažiranja vaših godina, a kada bi, vjerujem da bi se ukupan iznos korisnika znatno sman-jio. Svjesni ste kako je lako lažirati podatke, svoju osobnost i iz-gled, zato razmislite koga dodajete na Facebooku jer ne možete sa sigurnošću znati tko se krije iza korisničkog imena, prijatelj ili netko s podlim namjerama...Osim toga, vjerujem da ćete pre-poznati prave vrijednosti života koje se ne kriju samo na ekranu vašeg računala, već da su one vani, u pravom svijetu i s pravim lju-dima, izvan Zuckerbergove galaksije, koja, postupno mijenjajući svijet, ne mora promijeniti i vas.

Mia Jakelić, 8.b

online generacija

Fejsomanija nije groznica koja je zahvatila samo učenike naše škole, nego i učitelje. Što učitelji rade na „fejsu“, koliko imaju prijatelja i dodaju li učenike kao prijatelje, pitali smo neke od njih.

Učitelji na “fejsu”

fejs grupa učitelja OŠ F.K.Frankopana Osijek

FRANGIPANI 33

Pojavom novih, modernih multipleksa Cinestar i Cineplexx u našem gradu, pomalo smo zaboravili na naša stara, trošna kina Urania i Europa. Sve nas je šokirala vijest da je naše najstarije kino Urania zatvorilo svoja vrata, čini se zauvijek. Zašto? Konkurencija je prevelika. Uz nova kina, pojavili su se i tzv. torrenti, servisi kojima mladež sve više skida ilegalne filmove s interneta, umjesto da odlazi u kino zajedno sa svojim društvom. Kamo nas to sve vodi? Rekla bih u virtualni svijet gdje se pojavljuje sve više i više novih tehnoloških proizvoda čiji je cilj doslovno nas „zabarikadirati“ u naše sobe pred računala.

100-godišnja tradicija pala u voduKada bismo zavirili dublje u povijest grada Osijeka, pronašli bismo kino Uraniju. Stoji na nama svima poznatoj lokaciji još od 19. rujna 1912. godine. Posjećivali su ga naši bake, djedovi, roditelji, braća, sestre, ali i mi. No, kako je tehnologija odlučila zah-vatiti i našu malu Slavoniju, izgradili su se novi trgovački centri i otvorila moderna multipleks kina, a naše staro kino pomalo je palo u zaborav. Uostalom, tko bi mogao odoljeti onim ugodnim sjedalima, ukusnoj hrani i raznovrsnom piću koje nam nude u multipleksima (cijene ćemo prešutjeti)? Upravo je to razlog propasti kina nakon 99-godišnje tradicije rada. Na nezadovoljstvo sugrađana, zatvoreno je 22.10.2011. nakon projekcije posljednjeg filma „Cinema Glam 30’s & 40’s closing party“. Kino Urania bilo je spomenik kulture, a sada ga više nema.

Svemoćni torrenti iliti ilegalno kino Osim što kina polagano ali sig-urno padaju u zaborav, torrenti

dobivaju na snazi. To je zapravo program pomoću kojega možemo

skidati različite sadržaje s interneta, poput glazbe, filmova, igrica itd. I tako, umjesto da izađemo van na svježi zrak u pratnji društva, mi ostajemo kod kuće, zar-obljeni pred računalom, surfajući piratskim stranicama i mahnito skidajući filmove. Neki to objašnjavaju: praktičnije mi je! Ap-solutno, bez ikakve dileme, ali zar ćemo do-pustiti da nam tehnologija oduzme i našu mladost, naše lijepe trenutke provedene s prijateljima? Da ne spominjemo malenu sitnicu: torrenti su ilegalni. Piratstvo je kažnjivo u Hrvatskoj jer je njegova stopa čak 54%! Sada ćemo postati i kriminalci? Ili će to uskoro postati legalno? O tome svjedoči i činjenica da se do kraja 2012. godine najveće glazbene izdavačke kuće planiraju napustiti CD format i zamijeniti ga glazbom preko iTunesa i drugih servisa, pri čemu će profitirati online servisi poput Amazona. Prijeti li to i filmovima? Doista, tehnologija nam unatoč korisnim stvarima (pregršt informacija, komunikacija s pri-jateljima, zabava i učenje) donosi podosta problema. Ne može se s njom, a ne može ni bez nje.

Sada je prekasno...Nakon izgradnje modernih kina, posjećenost je drastično pala i kino

v i š e nije moglo opstati.

A bolje ne stoji ni njegov susjed, kino Europa, koje se također zatvorilo. Što se to događa s našim Osijekom? Zar ćemo sada sve pozatvarati i uništiti našu tradici-ju, povijest? Kada bolje razmislim, ni sama ih nisam posjećivala dugo vremena, zbog čega sada žalim jer sumnjam da ću ih ikad više moći posjetiti... Jesmo li krivci mi ili tehnologija? Rekla bih mi. Ipak smo mi ti koji smo ju i razvili. Na nama svijet ostaje, o nama ovisi budućnost...Umjesto zatiranja kinokulture, treba ju njegovati i očuvati. Torrenti se uzdižu i ne vjerujem da će se ikada više moći „iskorijeniti“. Oni postaju dio naše svakodnevnice. A što je s našom djecom? Hoće li ona uopće znati što je kino? Nekako je sve otišlo predaleko, čini mi se da nema povratka. Tehnologija nam donosi odgovornost razlikovanja virtualnog svi-jeta i pravog života koji ćemo u budućnosti, po svemu sudeći, potpuno napustiti.

Mia Jakelić, 8. b

Tehnologija uzrok propasti kinokulture?

Multipleksi, torrenti ili smrt kinokulture?

34 FRANGIPANI

Kada smo upitali naše učenike čitaju li lektiru ili skidaju s interneta, većina je odgovorila: „pa nisam glup(a) kad sve ima na netu!“ Naša generacija očito smatra da je „glupo“ čitati, obrazovati se, naučiti nešto novo o svom jeziku, o starinskom načinu pisanja, obogatiti svoj rječnik i, na kraju, naučiti se lijepo izražavati! Veća je „fora“ hvaliti se prijateljima kako su lektiru našli na internetu. Što reći na to? Jedino da online generacija, uz sav razvoj, u nekim filozofijama ide u krivome smjeru.

Kad mozak „zakržlja“Sva sreća, ima još uvijek onih koji shvaćaju da je lektira učenicima namijenjena kako bi nešto naučili, koji uživaju u njoj i shvaćaju ljepotu naše književnosti. Ako mislimo da nastavnici neće „skužiti“ da smo nešto skinuli s interneta, ne varamo njih, varamo sebe. Svi znamo da je čitanje zapravo tre-ning za mozak. Poanta je vrlo jednostavna – što se ne koristi, lako „zakržlja“. Svi znamo da su snimljeni mnogi filmovi prema knji-gama. Neke od tih knjiga su i naše lektire. I ako netko pogleda film, a nije pročitao knjigu, on ne može napraviti nikakvu uspo-redbu niti kritičku prosudbu, tj. ne može vidjeti film drugim očima jer film svatko shvaća na isti način, a knjige i likovi iz knjiga su nešto što svatko doživljava i proživljava

na sebi svojstven način. A što se tiče naših predrasuda da je sva lektira dosadna, možemo ju usporediti s čovjekom. Dok ju zaista ne pročitaš do kraja, dok ne upoznaš sve njezine dijelove, ne možeš racionalno prosuđivati o njoj. Nije li tako? Vjerujem da se velika većina neće složiti sa mnom jer smatraju čitanje lektire sasvim nepotre-bnim. Pa kako to onda promijeniti?

Da sam ja nastavnica...Što učiniti kako bi učenici zaista počeli čitati lektiru? S tim pitanjem muku muče svi nastavnici hrvatskog jezika današnje online generacije. Evo što bih ja napravila: najprije bih iznijela kratak sadržaj lektire u kojemu bih rekla ono najbolje, ono što znam da bi većinu zainteresiralo. Učinila bih le-ktiru svima vrlo napetom, neizvjesnom, makar ona takva i ne bi bila. Uvela bih neki nagradni kviz za one koji su najpažljivije pročitali lektiru i da bi dobili zaista odličnu nagradu. Istina je, učenicima danas zaista treba velika motivacija. Naravno, uvijek će biti onih koji neće biti zainteresirani baš nizašto. Iako učenici smatraju da su na-jpametniji i da su na dobitku time što ne čitaju, ne shvaćaju kako im to zapravo ne donosi nikakvo dobro.

Petra Raguž, 8. b

Virtualni trening: SF ili stvarnost?Donedavno nam je bilo teško zami-sliti da je vani jako hladno, da puše strašan vjetar, a vi i vaš prijatelj ste u kući i igrate se s frizbijem, a da pritom niste srušili mamin cvijet ili polupali najdražu tatinu pivsku kriglu. Još je manje bilo moguće da učenik osnovne škole u boksu pobijedi snagatora težeg od 100 kg ili da možete igrati stolni tenis bez reketa, a i bez stola. Ako ste spremni za naporan trening, pozovite prijatelje i krenite u nove sportske uspjehe. Nikakvo loše vrijeme ne može pokvariti vašu zabavu ako u ruke stavite samo jedan uređaj i krenete u različita osvajanja. Ne, ne pišem sce-narij za SF film, već govorim o zabavi 21.stoljeća – video igricama koje vam omogućuju virtualni trening. O čemu je zapravo riječ?Mnoge moderne igrače konzole imaju opremu za igranje igara u prostoru, a za koje nije najbitnija športska opre-ma ni prostor. Nintendo Wii, Play Sta-tion 3 move samo su neke od njih, a funkcioniraju tako što sadrže kamere, posebne uređaje (kontrolere) koji bilježe svaki vaš pokret, i tako vas uvlače u virtualan svijet. U ruci, umjes-to športskih rekvizita kao što je reket ili mač, imate uređaj s kojim se borite protiv suparnika na ekranu. Najljepše u svemu tome je da se pri tom ne sjedite na stolici, ispred igrice, nego se krećete kao u športskoj dvorani, vježbate i padate s nogu od umora. I ne smijemo zaboraviti ono najvažnije: može se igrati boks, odbojku ili frizbi, zakoračiti u virtualan svijet, a još uvi-jek se družiti i zabavljati sa svojim pri-jateljima!

Marin Galić, 5.c

Online lektire i čitalačka stvarnost

Tko koga vara?Zapitate li se ikada čemu služi ova dosadna lektira? Vjerujem da će većina odgovoriti pozitivno. Naravno, u današnje vrijeme kada je sve moguće pronaći na internetu, nitko više ne uživa u čitanju, po nekima vrlo mukotrpne lektire. Šenou, Ujevića, Marulića i ostale naše pisce sada su zamijenile web aplikacije, a mislimo da smo prevarili nastavnika ako lektiru skinemo s jedne od mnoštva stranica s online lektirama.

online generacija

FRANGIPANI 35

Prava pravcata dijagnozaPsihijatar dr Davor Moravek tvrdi da bi pro-blem nekontroliranog korištenja računala (i mobitela) mogli svrstati u poremećaj kontrole impulsa, a ne pravu ovisnost. To znači da se pojedinci ne mogu kontrolirati u količini vre-mena provedenog pred računalom, bez obzira koje njegove sadržaje koriste (računalne igrice, pretraživanje interneta, socijalne mreže ili kakav drugi oblik virtualnog života). Sadržaji koje primaju na takav način počinju upravljati njihovim životima. I kod djece i kod odraslih «zaraženih» ovom «bolešću» uočava se zanemarivanje svakodnevnih obaveza, kod djece se to posebno odražava na slabiji školski uspjeh, smanjeni broj stvarnih kontakata s vršnjacima i članovima obitelji, neispavanost, razdražljivost (pogo-tovo ako ih netko prekida u toj aktivnosti ili ih kritizira zbog nje) i povlačenje u sebe. Nakon svih roditeljskih upozorenja i vlasti-tog osvještavanja da imaju problem i dalje ne mogu kontrolirati vrijeme koje provode za računalom. Kod nas još uvijek ne postoje specijalizirani centri koji se bave problema-tikom ovisnosti o PC igricama, Facebook-u ili drugim računalnim sadržajima, ali se po svijetu sve više otvaraju. Po medijima je zad-njih godina pisano o nekoliko slučajeva koji su se javili liječniku zbog ovog problema. Iz privatnih izvora saznajem da ih ima više, čak i u komunama. Važno je naglasiti da su to djeca (i odrasli) koji ne zadovoljavaju određene potrebe u svakodnevnom, stvarnom životu.

Neki drugi JAUpravo kad razmišljam o osnovnim čovjekovim potrebama, zaključujem da ih računalni sadržaji sve mogu prividno za-dovoljiti. Zbog toga je vrlo jasno zašto se, pogotovo kod djece koja su nesigurna u sebe, nesretna i tjeskobna, javlja ovisnost i nemogućnost samokontrole, odnosno vir-tualni svijet gotovo u potpunosti zamjenjuje onaj stvarni. Potreba za pripadanjem (ljubavlju) – Fa-cebook daje lažan osjećaj da je ova potreba zadovoljena jer se ne moraš puno truditi oko uspostavljanja kontakata, svi žele imati velik broj „prijatelja“ pa šalju i prihvaćaju za-htjeve bez ograničenja, komentiraju statuse ili fotografije. Komunikacija je puno jednos-

tavnija. Ipak, nije i manje rizična jer upravo zato što nije uživo, često se neki komentari mogu shvatiti pogrešno, uključuje se puno ljudi sa svojim komentarima, te su posljedice prepirki na prijateljstvo ponekad i teže nego u stvarnom životu. Djeca se natječu u tome tko će imati više prijatelja te se samim tim povećava broj sadržaja za pregledavanje i komentiranje i vrijeme koje se provodi za računalom.Potreba za moći (poštovanjem) – mogu je zadovoljiti igrice, pogotovo one koje se igraju online, umreženo, te sudjeluju iz cijeloga svi-jeta. Možeš preuzeti identitet suprotan svom pravom identitetu, npr. osamljen i plašljiv može postati hrabri borac, vođa. Onaj tko se smatra neprivlačnim, može postati zgodan i zavodljiv. Nemoćan može postati iscjelitelj s golemim moćima itd. Ali razmisli malo – jesi li to stvarni ti? Jesi li stvarno zadovoljan i ponosan na ono što postižeš u virtuanom svijetu?

Potreba za slobodom - internet je nepre-gledni prostor u kojem, osim ako ih tvoji roditelji nisu postavili, nema granica – svi su sadržaji dostupni. Osjećaj slobode koji pri tome djeca imaju u komunikaciji ili biranju sadržaja je lažan jer:1 - kad si online, nisi nevidljiv i nisi bez iden-titeta.2 - prema stranicama koje si već otvarao ili češće otvaraš, nude ti se slični sadržaji i vrlo često te odvuku od onoga što si počeo raditi, npr. za školu. 3 - vrijeme provedeno na internetu, ako ga ne kontroliraš svjesno, jako brzo prođe. Dakle, tvoja sloboda se treba sastojati u tome da ti kontroliraš svoje vrijeme, a ne da postaneš rob računala i dozvoliš da ono upravlja tvo-jim životomPotrebu za zabavom računalni sadržaji za-dovoljavaju odmah i bez izlaženja iz kuće - igrice, druženje na socijalnim mrežama, chatanje umjesto zajedničke šetnje s pri-jateljicom, slušanje glazbe, gledanje filmova, forumi.

Kada reći „NE“?Netko tko u stvarnom svijetu ne uspijeva za-dovoljiti svoje potrebe, lako će biti privučen virtualnim svijetom u kojem je to naizgled moguće. Ipak na kraju, osamljenost, ranjivost, nesposobnost nošenja s problemima stvar-nog svijeta postaju još izraženiji i rezultiraju potpunim povlačenjem i depresijom. Internet je vrlo koristan medij i alat, ali ga tako treba i koristiti, a ne kao osnovni (nekad i jedini) izvor zadovoljstva. I ja sam pri pisanju ovoga članka koristila informacije s interneta, ali pri tome nisam imala potrebu «skrenuti s puta» i provjeriti ima li nešto novo na “fejsu” ili promijeniti vlastiti status «Upravo pišem članak o internetskoj ovisnosti za školski list» pa svakih par sekundi provjeriti je li to netko komentirao. Ne. Usmjerila sam se na ono što trebam napraviti, a nakon obavljenoga, do-zvolit ću si 20 min. pregledavanja “fejsa” i 20 min. čitanja vijesti na nekom portalu ili neke druge aktivnosti na računalu. Da, to je uku-pno samo 40 min. jer ima toliko toga važnog i zanimljivog što još želim i onog manje zani-mljivog što trebam napraviti u stvarnom svi-jetu – od toga se sastoji STVARNI ŽIVOT!

Riječ psihologinje: suvremene ovisnosti

VIrTUALNI ILI STVArNI ŽIVOT:Tko je ovisnik o internetu?

U posljednje vrijeme sve više slušamo i čitamo o tzv. novoj vrsti ovisnosti – ovisnosti o Internetu. Strani stručnjaci nazivaju tu pojavu „discomgoogolation“. Koliko je zabrinjavajuća ta pojava i što trebamo učiniti da je spriječimo?

Jadranka Oberman-Sebenji, dipl.psiholog

36 FRANGIPANI

Marina Grbec, 8.d

online generacija

FRANGIPANI 37

Naša škola već trinaestu go-dinu zaredom sudjeluje u akciji prikupljanja otpadnog papira i to prosječno čak 30-ak tisuća kilograma godišnje. Zami- slite koliko je to uništenih sta-bala drveća! Akciju organizira Osječko-baranjska županija, a naša je škola uvijek postizala

Akcija prikupljanja otpadnog papira

Čuvajmo prirodu!

Sočna jabuka rumena i zdrava, jabučica prava,kućica crvića,kao slatka priča.Puna vitaminai jako fina.

Nika Nikolić

Crvena jabukaJabučica crvena, jako rumena.Fina,puna vitamina.Ako pojedeš jednu na dan,imat ćeš lijep san.U snu svom sanjat ćeš je ti,jer ona je sočna,jako moćna.Ima čari,to su neke lijepe stvari.

Marija Pupovac

JabukaJabučica nam je toliko fina.I još ima puno vitamina.Jedeš ju sočno,jedeš ju voćno,a u tvom tijelu tad je sve moćno.

Ida Antunović

Zašto je krumpir jabuka?Istina je! Latinski pojam „pomum“ odnosi se na svako voće. Kako su jabuke bile prvo voće koje je čovjek uzgajao, također se tako zovu. Kasnije je i krumpir nazvan po jabukama „ la pomme de terre“ (franc.) doslovno prevedeno „jabuka iz zemlje“). I tako je krumpir zapravo jabuka – barem dok ga ne probaš!

EKO PrVAŠIćIUčenici 1. a su, u dogovoru s roditeljima, cijeli listopad prikupljali otpadnu plastičnu ambalažu. Svaki petak boce su odnosili na otkup. U mjesec dana prikupili su 140 kn, a za prikupljene novce kupili su lopte za tjelesni. Kako su tek bili sretni što su sami i od svojih novaca kupili lopte. Stoga su ih odlučili i dalje skupljati, a za dobiveni novac planiraju kupiti tepih za učionicu.

Mali novinari

20.10.2011. naši su učenici slavili Dan jabuka. Prvi razre-di išli su posjetiti kompostište i naučiti nešto o njemu. Bili su znatiželjni. Svaki učenik 3.c razreda donio je po jednu jabuku. S tim jabu-

kama u dvorani za tjelesnu zdravstvenu kulturu igrali su razne igre.Na satu likovne kulture crtali su jabuke te ukrasili hol škole. Napisali su i pjesme o jabuci.

Jedna jabuka na dan, liječnik iz kuće van

Dan jabukajako dobre rezultate. Skupljeni novac ulaže se u kupnju sredstava za potrebe nastave (knjige, lopte za tje-lesni, tehnička oprema). Za drugo i četvrto mjesto učenici su bili nagrađeni jedn-odnevnim putovanjem u Bizo-vac. Nadajmo se da će se i dalje nastaviti ova lijepa tradicija očuvanja prirode!

Mali novinari

Nensi Tomac, 6.a

38 FRANGIPANI

green je in

U petak 23.9. 2011. učenici 3.c razreda posjetili su Park prirode Kopački rit nedaleko Osijeka. Tamo su otišli uživati u prirodi i naučiti nešto o biljkama i životinjama. Obišli su poučnu stazu i vozili se brodom po jezeru Sakadaš. Voditeljica im je bila gđa Slađana Pupovac.

Mali novinari

Kopački rit

FRANGIPANI 39

Osobe s bijelim štapom ne sputava njihova slabovidnost da ostvare svoje snove. Bili smo oduševljeni kako slijepe osobe koriste neke stvari koji ni mi ne možemo te kako se njima vješto koriste. Gošće su nam pre-dstavile brajicu - pismo za slijepe, pomagala koja im olakšavaju život i aktivnosti kojima se bave. Također, gošće su nas naučile i kako pristupiti i voditi slijepu osobu.

Glazba u krviGospođa Kaja prava je glazbenica. Ima dva sina i jedno unuče, svira klavir i pjeva. Naše uši su uživale, a bilo je lijepo gledati kako vješto svira. Njezina ljubav prema klaviru pojavila se još u ranom djetinjstvu . Sada s osmijehom na licu pjeva svojim sinovima i unučadi. Njezina ljubav prema glazbi, klaviru, bila je prisutna još od dje-tinjstva. U međuvremenu, dok su se i ostali gosti predstavljali, gospođa Kaja nam je „za tren oka“ nešto i naštrikala.

U dobroj formi Gospođa Vesna majka je dvoje djece, njima kuha i peče kolače pomoću zanimljivih pomagala. Voli vježbati, ali zbog svog oštećenja to joj je otežano. Zato odlazi na fitness, a najdraže sprave su joj sprava za trčanje i sobni bicikl, baš zato što to ne može na ulici, ili kako je gospođa navela: „može, ali do prvog drveta“. Gošća nas je iznenadila svojim smislom za humor. Kao brižna majka i domaćica, sa sobom uvijek nosi diktafon , koji „pamti“ nove zanimljive recepte, ali i zadaće za djecu...

Voli sve što vole mladi Gospođica Maja mlada je djevojka koja vodi uobičajeni mladenački život, ima dečka, te lijepu labradoricu Didi. Maja u slobodno vrijeme piše pjesme i igra pikado, koji je njezina velika ljubav.

Majin nedostatak ne sputava ju da ima društvenu mrežu Facebook, Skype, go-vorni laptop, te surfa internetom kao i ostali njezini vršnjaci. Voli se dopisivati sa svojim prijateljima, a piše brže nego većina osnovnoškolaca. Koristi se govornim mo-bitelom i na taj način zna od koga je poziv. Pročitala nam je pjesmu koju je napisala na

Obilježili smo Međunarodni dan bijelog štapa

Život u mrakuPovodom Međunarodnog dana bijeloga štapa, 15.listopada, učenici petih razreda bili su prisutni na radionici koja se odvijala u našoj školi, a u kojoj su slijepe osobe pokazale mnoge talente, te kako su oni jednako sposobni kao i ostali ljudi koji nemaju oslabljen vid.

40 FRANGIPANI

Maja, 26 godinaKako se možete služiti mobitelom i računalom?Koristim govorni softver koji mi čita tekstove, poruke te ono što pišem na chatu.

Koliko vam je vremena trebalo da se naviknete na računalo?Oko 6 mjeseci. Sada mi je to sasvim norma-lan dio života.Imate li puno prijatelja na Facebooku?Da, imam ih jako puno.Koliko vremena provodite za računalom ili na Facebooku?Na Facebooku malo, ali puno vremena provodim za računalom zato što slušam knjige.Imate li neke hobije?Da, u Udruzi slijepih često igram pikado.Jeste li slijepi od rođenja?Ne, oslijepila sam dok sam od bolesti još dok sam bila jako mala.Kako se ljudi odnose prema vama?U zadnje vrijeme se odnose dosta dobro.

Petar Sušac, 5.a

Vesna, 47 godinaKako vam je živjeti u mraku?Navikla sam se, ali nije lijepo.Kako vam je bilo kao djetetu?Bilo mi je zabavno i lijepo.

Kako vam je bilo kao školarki? Nije bilo lijepo, bili smo bez roditelja.Jeste li se ponekad osjećali odbačeno od društva?Da, mnogo puta su se ponašali kako da me nema.Što radite u slobodno vrijeme?Slušam knijge (preko kasetofona), idem u udrugu i družim se s ljudima.

Je li vam bilo teško odgajati dijete na početku?Prvo dijete bilo je mali problem, ali može se.Kako ste se priviknuli na dijete (npr. kako ste ga previjali, kupali...)?Privikla sam se još kada mi je bio u trbuhu, a ponekad bih se i savjetovala.Kako ste djetetu pomagali oko škole?Kada bi mu zatrebala pomoć, ono što znam napisala bih na brajevo pismo ili snimila diktafonom.Je li vam drago doći u školu i biti s djecom?Jako mi je drago i kada me djeca upoznaju, neće mi se više rugati na ulici.Koja vam je najveća želja?Najveća želja mi je uspjeh i zdravlje moje djece

Sara Hulak, Mia Gotal, 5. a

Kata, 70 godinaKoliko dugo svi-rate sintisajzer? Sviram od svoje 6 godine.Gdje ste naučili svirati? Naučila sam svirati u glazbenoj školi.

Koliko vam treba da naučite svirati pjesmu? Ovisi koliko je duga pjesma i je li za-htjevna ili nije.Odijevate li se sami ili trebate pomoć? Odijevam se sama, a ukoliko mi je potre-bna pomoć tu je uvijek moj suprug. Stvara li vam prelazak preko ceste probleme? Uglavnom ne, ali jednom zgodom mi je pomogao jedan dječak.Imate li vi ili ste imali kućnog ljubimca? Sada trenutno nemam, ali sam imala svog psa vodiča kojeg sam dobila putem crvenog križa. Nažalost, prije nekoliko godina moj pas je uginuo i otada nemam drugog.

Christian Kurina, Matea Jukić, 5.c

brajici, a koja govori o njezinom pomagaču, kujici Didi. Njezina pjesma „Terapijski pas“ poučila nas je što sve njezina Didi može.

TERAPIJSKI PASObičan pas na svijetu? Znajte, nisam ja!

Svima vama mogu biti prava terapija!

Nije važno koja vas poteškoća muči,

Dijete iz kolica ustaje i hodati uči.

Hiperaktivna i nepažljiva djeca postanu bolja za 4 mjeseca.

Epileptičarima sam ja pas za spas,

Reagiram na epi-napad u pravi čas!

Slijepoj djeci i mladeži sam terapija prava,

Ja im služim kao zabava.

Kad žuti prsluk na leđa stavite mi vi,

Vjerujte mi: poznat sam javnosti.

S njim imam pravo svuda ići,

On vam pokazuje da i ja mogu pomoći.

Običan pas na svijetu? Znajte, nisam ja,

Stoga želim da svatko - baš svatko to zna!

Na druženju sa slijepim osobama shvatili smo da nije lako biti slijepa i slabovidna osoba, ali te osobe svoj nedostatak vješto zamjenjuju razvijajući druge talente… Svo-jim su nam osmijehom i karakterom poka-zali, kako unatoč nedaćama, čovjek treba znati iskoristiti ono što mu život pruža, a ne žaliti za onim što nema.

Izabela Kremer, 5.a

Bitno je očima nevidljivo - jedino se srcem dobro vidi!Nakon ugodnog druženja, intervjuirali smo naše gošće i saznali nešto više o njihovom životu i hobijima.

veliko srce učenika

FRANGIPANI 41

Ono što nemamo čini nas jačima!Da, upravo to bio je slogan ovogodišnjeg Dana paraolimpijaca koji smo u veseloj i natjecateljskoj atmosferi obilježili u našoj dvorani. Organizirane su razne igre i utrke, ali ni slične onima na koje smo navikli: sjedeća košarka i odbojka, štafeta u inva-lidskim kolicima, ali i glazba za ples. U svoj toj strci uspjela sam popričati s koordi-natorom Paraolimpijskog športskog dana, gospodinom Željkom Černićem koji nam je natuknuo zašto je važno obilježavati ovakve manifestacije: „Za osobe s inva-liditetom posebno je važno bavljenje športom jer je njihovo kretanje značajno ograničeno zbog samog invaliditeta, ali i zbog okoliša koji nas okružuje. Osobe s inva-liditetom treba prihvatiti kao ravnopravne

Obilježavanje dana paraolimpijaca i organizacija humanitarne akcije

“Sitnice” za bolje sutraKao i uvijek, nismo ostali ravnodušni prema onima kojima treba pomoć. Tako smo spremno obilježili Dan paraolimpijaca, ali i sami organizirali humanitarnu akciju za sve one koji nisu financijski sposobni platiti ekskurzije na koje planiraju ići s razredom. Ponosni smo na svoje veliko srce i nadamo se da ćemo postati uzor i drugim školama.

42 FRANGIPANI

veliko srce učenika

Humanost na djelu

“Sitnice” za bolje sutra Tko srcem daje, najviše dajePonekad zaboravimo kako je siromašnima jer mi imamo sve. Iz tog su razloga učenici 5. a razreda do-bili mogućnost o toj temi malo bolje razmisliti. Od ove školske godine pomažemo dječaku Izraelu Davidu Zambrani iz Ekvadora. Naš je vršnjak i zaslužio je obrazovanje kao i mi. Na Misijsku nas je nedjelju misionarka iz Ekvadora upoznala kako žive on i dru-ga djeca u Ekvadoru. Vidjeli smo ve-selu stranu te zemlje, ali i onu mračnu i siromašnu. Na misi smo pred oltar nosili zastavice najsiromašnijih država i palili svijeće za sve kontinente, a naš mali prilog, osigurat će „kumčetu“ Da-vidu sve potrebno za školovanje. Svoje veliko srce pokazali su i prvašići. Na blagdan Krista Kralja, na satu vjeronauka, prvašići su izrađivali krune s osobinama dobrog kralja tj. kakvi moramo biti da bismo ušli u Isusovo kraljevstvo. Zaključili su

da, između ostaloga, moramo biti nesebični i darežljivi, a to su i poka-zali uključivanjem u projekt Centra za dijete pod nazivom Dječja košarica. Učenici su s radošću donosili igračke, obuću, odjeću i ostale potrepštine za obitelji u potrebi i na taj način dokazali da njihova nesebičnost i darežljivost nije ostala samo na riječima.

Mia Gotal i Petar Sušac, 5. a

sudionike u sportu. Njihovi rezultati često puta nadilaze rezultate ostalih sportaša. Također je važno da se djeca s poteškoćama u razvoju uključe u šport, a na taj način i u život zajednice.“ Zabavljajući se, naučili smo da osobe s invaliditetom ne smijemo smatrati manje vrijednima, oni su kao i mi i imaju pravo na predivni i ispunjeni život. Ohrabrujući ih i potičući na uključivanje u različite aktivnosti, oni će sami steći samopouzdanje koje se može znatno odraziti na nji-hova razmišljanja o invaliditetu. To nije nešto što ih treba sputavati, već nešto što će im dati snagu i volju za postizanje sve većih uspjeha i životnih ciljeva!

Pet kunica i omogućena je još jedna ekskurzija!Ekskurzija je zasigurno san svakog učenika. Ludi provod s razredom, bez roditelja, s nešto „mekšim“ nastavnicima, a uostalom: nema škole! Ali što je s onima koji si to ne mogu priuštiti? Kako se oni osjećaju dok u razredu raste uzbuđenje prije putovanja? To je bio problem koji se uspješno

riješio na sjednici Vijeća učenika: odlučili su organizirati humanitarnu akciju u školi čiji je cilj bilo prikupljanje novca za učenike koji si ne mogu priuštiti plaćanje ekskurzije. Sve je bilo organizirano „kao po špagi“: na ulazima u školu učenici volonteri prodavali su ulaznice čija je cijena bila 5 kn, a u dvorani i na školskom dvorištu od- vijala su se razna športska događanja poput nogometa, graničara i odbojke. Svi su bili dobro raspoloženi i spremni sudjelovati u zabavi, a pridružili su nam se čak i roditelji. „Kasice“ na blagajnama nekoliko su puta bile pune na veliko iznenađenje svih nas. Uspjeli smo spasiti čak 3 ekskurzije! Pono-sna lica i ispunjena srca trudit ćemo se organizirati što više ovakvih akcija kako bismo mogli pokazati svima da smo škola u kojoj, osim za učenje i sve muke koje dolaze s njim, postoji mjesta za ljubav i pažnju!

Mia Jakelić, 8.b

FRANGIPANI 43

Roman „Čvrsto drži joy-stick!“ učenici smatraju jednom od najzanimljivi-jih lektiri. Autor romana, književnik Josip Cvenić, pos-jetio je učenike šestih razrede naše škole kako bi im poka-zao zabavnu stranu čitanja i lektire. Susret s književnikom učenici su željno iščekivali, a školski sat nije bio dovoljan za odgovore na sva učenička pitanja i anegdote iz piščeva života.

Kako postati književnik? ‘’Jeste li od malena znali da ćete biti književnik?’’ glasilo je prvo pitanje učenika koje je oduvijek zanimalo kako postati književnik. Književnik se nasmiješio i rekao kako nije znao, a niti htio tada biti književnik. Dodao je kako je kao mali sanjao da će biti tadašnji milicajac s pendrekom. Taj odgovor nasmijao je sva lica u prostoriji.Nakon uvo-dnog predstavljanja, ispričao nam je nekoliko zanimljivih anegdota.

‘’Ubojice! Prijavit ću vas policiji!’’Kod pisanja knjige ‘’Čvrsto drži joy-stick!’’ bilo je mnogo anegdota! Jedna nas je nasmijala

do suza, a dogodila se za vrijeme završavanja knjige. Književnik nije bio siguran hoće li ubi-ti lika na kraju knjige ili ga ostaviti na životu. Savjetovao se s kolegom Antom Gardašem kojemu se više svidjela ideja da lik ostane živ. Cvenić je ipak popustio i prihvatio prijed-log da lik ostane živ. Za vrijeme telefonskog razgovora ubacila se treća osoba. Razgovor je zvučao ovako: Cvenić: ‘’Ipak ga neću ubiti!’’ Gardaš:’’Pametnije je tako! Nemoj!’’ Osoba koja je upala u liniju: ‘’Ubojice! Prijavit ću vas policiji!’’ Književnici su se samo nasmijali i završili razgovor. Ovo je zaista dokaz kako pisanje može biti zabavno!

Kauboji i IndijanciKnjiževnik trenutno piše poeziju, prozu, scenarije, cilj mu je kroz djelo nama mladima prenijeti pouku, prije svega, o vrijednosti prirode i ljudskog života. Kao dijete, književnik je uživao provoditi zimu čitajući kaubojske i west-ern romane. Nama je bilo nepojmljivo da je to bilo vrijeme kada uopće nije bilo računalnih igrica i da su bili neki drugi obli-ci zabave. Kako je sam

rekao, čitanje western romana mu je jedna od ljepših uspomena iz djetinjstva.

Muke po scenarijuKao što je poznato, prema scenariju Josipa Cvenića snimljen je film „Kraljica noći“ koji je 2001.godine nagrađen Zlatnom Arenom. Pitali smo ga je li film zaista ostvario onu priču kako ju je on napisao. Tu nam je književnik iznio svoja iskustva kako se namučio dok je pisao i preoblikovao svoje djelo za potrebe filma. Čak mu je redatelj nekoliko puta vratio scenarij jer, kako je rekao, nije dobar! Stoga, na kraju susreta, književnik nam je poručio: „Ako se želite upustiti u pisanje scenarija, pripazite! U filmu je gazda redatelj, a ne sce-narist!“

Nora Sušac, 6.c

Poziv u kinoTjedan židovskog filma u Osijeku održavao se od 19. - 25. 9. 2011. Iako nije mogla s nama, nastavnica Štefičar odlučila nam je omogućiti nezaboravan i vrlo poučan odlazak u svijet dokumentarnog filma za djecu. Jedino oko čega smo se mi morali pobrinuti bio je prijevoz, iako nam je i to u početku zadavalo probleme. Bilo je pitanje kada, gdje, kako, s koliko novca...Na kraju je zadnja opcija i presudila, a to je bio „taxi“. Svi smo se uspjeli nagurati i krenuti u kino puni iščekivanja, ali i spremni na dobar film i zajamčenu zabavu.

U sklopu nastave povijesti pogledali smo dokumentarni film o dirljivoj priči djevojčice koja nije preživjela užas holokausta

I običan kovčeg skriva posebnu priču

Tjedan židovskog filma u Osijeku

Književnik Josip Cvenić na satu lektire

Olovka umjesto “pendreka”

44 FRANGIPANI

U srcu filmaRadnja filma „Unutar Hannina kovčega“ obuhvaća razdoblje Drugog svjetskog rata.Priča govori o djevojčici Hanni i njezinom bratu koji su prvo bili razdvojeni od roditelja a zatim i međusobno, njihovoj slozi i lju-bavi, njihovom pogledu na svijet u kojem su Židovi „druga vrsta“ i ve-lika prijetnja. Ono što je u meni i os-talima probudilo emocije, ljubav je brata i sestre, njihova želja za opsta- nkom i životom. Trebamo se diviti Hanni, njezinom pogledu na „bolje sutra“, iako je znala da bolje sutra zapravo i ne postoji. Trebamo uvijek tražiti izlaz iz tame u svjetlo, čak i kad znamo da nećemo uspjeti.

„Bio sam dio Holokausta“Poznati svjetski redatelj i tvorac filma „Unutar Hannina kovčega“, Branko Lustig, odlučio je s nama podijeliti svoja iskustva koja je proživio kao dječak koji se našao unutar hladnog vrtloga rata i sam je kao desetogodišnjak bio dio holokausta u Auschwitzu. Njegova me priča potakla na razmišljanje: “Zar postoji nešto gore od rata“? U njegovim riječima svi smo osjetili tugu i

bol, razočaranje jer nije moglo biti drugačije. Moramo dijeliti ljubav, shva- titi da smo svi jednaki, posebni i jedinstveni. Svijet mora biti popločen putevima sreće i zajedništva, ljubavi i pot-pore i samo se na taj način takvo što nikada neće ponoviti.

Nina Vrselja 8.b

I običan kovčeg skriva posebnu priču

kultura

FRANGIPANI 45

Iako je bio vrući sviban-jski dan, to nas nije omelo u iščekivanju koncerta. Da bismo skratili vri-jeme, „počastile“ smo se „šopingom“. Nakon 2 sata lutanja, krenule smo u Arenu. Iako je bila polu-prazna, atmosfera je rasla pa se to nije ni zamijetilo. Kada su napokon svi ušli (oko 9.000 ljudi), svi smo suzdržali dah i čekali. Pojavila se u ružičastoj haljini hodajući kroz publiku. Dvorana je oživjela, svi su se us-tali na noge i počeli pljeskati. I zatim je uslijedila zabava.Pjevala je mnogo pjesama, sta-rih i novih, čak nije ni bilo važno znaš li riječi pjesama. Jednos-tavno smo se uživjeli u ritam i

skandiran-je publike. Sumnjam da je itko sjedio na tribinama te večeri. Shakira je mijenjala kostime, ple-sala na sve strane i čak pozivala djevojke iz publike da plešu s njom. Unatoč svemu, pomalo nas je razočarala pozornica koja je bila oskudna. Na kraju ko- ncerta za vrijeme poznate pjes-me „Waka Waka“, djevojčice koje su pobijedile na natječaju „Zapleši sa Shakirom“ pridružile su joj se na sceni i zaplesale poznati ples. Naime, natječaj je bio organiziran netom prije koncerta. To nam je ujedno bila i prilika da se zadnji put dobro „iskačemo“ i pozdravimo s njom. Kada je napustila pozornicu, svi su utihnuli i počeli napuštati dvoranu. U zraku se osjećala tuga jer je ovaj koncert, prema mišljenjima mnogih koncert je prekratko trajao (2 i pol sata). Bilo je i pozitivnih i negativnih komentara, ali tko smo mi da

sudimo? Jedino što znamo je to da smo se mi odlično

provele i, kada bismo mogle, opet bismo ga ponovile!

Mia Jakelić i Ana Grebenar, 8.b

Shakirin koncert u Zagrebu

Donijela vatru i prenijela je na nas!Poznata kolumbijska pjevačica Shakira napravila je spektakl u zagrebačkoj Areni kojem smo i same prisustvovale. Ljudi su bili raspoloženi i neprestano su plesali uz ritmove njezine latino glazbe. Bilo je ludo i nezaboravno, a mi se nadamo da ćemo vam barem malo moći prenijeti uzbuđenje koje se osjećalo na koncertu!

Sanja - privatno i javnoPovodom Mjeseca hrvatske knjige Sanja Polak posjetila je Gradsku knjižnicu u Osijeku. Prvo nam se predstavila, a onda je ispričala nešto o svojim knji-gama. Predstavila nam je svoju hit knjigu ,,Dnevnik Pauline P.“, koju su svi sudionici sus-reta pročitali, a zatim i ostale svoje knjige kao što su ,,Drugi dnevnik Pauline P., Petrica pričalica. Također je ispričala i kako su nastale njezine knjige.

Svakodnevni život kao izvor temaU susretu smo saznali „tajnu“ nastanka njezinih djela. Sanja je bila učiteljica drugog razreda, njeni učenici nisu voljeli čitati pa je ona morala poduzeti. Pomislila je da će djeca čitati ako ona napiše priču. Sanja je pisala priče, a djeca su stalno tražila još. Sanji je prijatelj predložio da napiše cjelovitu knjigu o djevojčici Paulini P.Tako je nastala Sanjina kn-jiga Dnevnik Pauline P. Nakon nekoliko mjeseci Sanja je išla na sastanak književnika . Na sastanku ju je dječak Jan upitao zašto su sve njezine knjige o djevojčicama i zamolio ju je da napiše jednu knjigu o dječaku Janu.Tako je nastala knjiga ,,Mali Jan ima plan“. Sanja nam

je na kraju odala da se njezina sljedeća knjiga koju će napisati zove ,,Mala Ema straha nema“. Tko je Ema koja je potakla nas-tanak ove knjige, još ne znamo. Saznali smo i nekoliko privat-nih sitnica o našoj književnici. Sanja Polak živi i radi u Zagrebu u osnovnoj školi Davora Trsten-jaka, ima psa Flokija, muža Zorana i dvoje djece, Paulinu i Petru (koja „slučajnost“ s im-enima likova).

Dora Purgar i Ruža Bašić, 5. a

Susret s književnicom Sanjom Polak

“Bogati su oni koji čitaju”U susretu s književnicom Sanjom Polak doznali smo kakva je Sanja privatno, čime se bavi i gdje crpi inspiraciju za knjige

Kemijska ili olovka? Tanki crni flomasterVoće ili povrće? VoćeVlak u snijegu ili Družba Pere Kvržice? Družba Pere KvržiceHans Christian An-dersen ili Ivana Brlić Mažuranić? Ivana Brlić MažuranićMiš ili tipkovnica? TipkovnicaStrani ili hrvatski autori? HrvatskiGrad ili selo? SeloČokolada ili sladoled? SladoledSok ili voda? SokFacebook ili skype? FacebookHoror ili komedija? KomedijaPas ili mačka? PasŠtikle ili tenisice? TenisiceTorba ili ruksak? TorbaJarun ili Bundek? Jarun

46 FRANGIPANI

kultura

Osvrt na knjigu Praskozorje

Književna poslastica i za najzahtjevnije čitačeNajočekivaniji nastavak turbopopularne Sumrak sage prešao je sva očekivanja. Praskozorje je dostiglo svoj trijumf. Napokon je moguće saznati što će se dogoditi u ljubavnom trokutu Bella –Edward - Jacob, hoće li se Bella preobraziti, što li će biti od najavljenog vampirskog vjenčanja? Knjiga, svakako, donosi rješenja mnogih intriga, koje svakodnevno izjedaju srca mnogih tinejdžerica. Popularnost ove ljubavne fantastike podigao je izlazak istoimenog filma Praskozorje (Breaking Dawn) koji je dostigao rekordan publicitet, no niti jedan film ne može dostići knjigu. Knjiga je napisana vrlo zanimljivo, kroz oči Belle

Swan, djevojke koja se nedavno preselila u malen gradić Forks u Washingtonu, gradić sa samo nekoliko sunčanih dana u godini. Tamo upoznaje misterioznog Edwarda, dobroćudnog vampira te se zaljubljuje. No, tu se upliće i Bellin prijatelj vukodlak, također zaljubljen u Bellu. Bella, naime, živi pod stalnom

prijetnjom, i ne postane li vampir, vladarska skupina Voltura će je ubiti. Ako vas zanima što će se dogoditi s Bellinim životom, hoće li vukodlak ili vampir osvojiti Bellino srce, a možda niti jedan, svakako zavirite u

našu školsku knjižnicu!

Petra Kristić, 6.b

Film koji je izludio milijune ljudi napunio je osječka kina

Ta divna vampirska ljubavBella (Kristen Stewart) i Edward (Robert Pattison) i u ovom se dijelu bore za svoju ljubav i zbog nje prelaze sve granice. Iz njihove se ljubavi rađa dijete, mala Renasmee. No i prije rođenja Renesmee odvija se borba

dobra i zla. Neke scene u filmu jako su napete i dirljive, u nekima ćete početi i plakati. Film je u dva dijela, što je vjerojatno redateljski trik kako bi bilo jako napeto iščekivati drugi dio. Najnapetiji je dio filma Bellina navodna smrt. Kada ju počnu spremati za sprovod, ona otvora svoje žarko crvene oči. I tu završava prvi dio filma. Najdirljivija je scena kada se Jacob utisnuo u Renesmee i shvatio da ju mora štititi, tada su svi u kinu počeli plakati. Obožavateljima Sumraka najviše će se svidjeti scene vjenčanja, medenog mjeseca i Bellinog pretvaranja iz čovjeka u vampira. Oni koji nisu pogledali prve dijelove Sumraka trebali bi ih pogledati kako

bi im mogla biti jasna radnja ovog dijela. Negativne su strane filma da oni koji nisu gledali prve dijelove Sumraka neće moći shvatiti povezanost likova u ovome dijelu. Pripremanje za vjenčanje, uređivenje Belle i samo vjenčanje oduzimaju veliki dio filma. U scenama vjenčanja, poroda i borbe za kćer vidjet ćete da se Kristen Stewart stopila sa likom Belle Swan. Praskozorje će vam sigurno pružiti dva sata filmskog užitka,

stoga vam preporučam da ga što prije pogledate! Film vjerno dočarava zvukove: glasna zavijanja, šape koje odazivaju velikim udarcima, stoga je ovaj film idelan za željne akcije. Redatelj Bill Condon navodi:,,

Postoje klasični holivudski žanrovi koji prestaju biti moderni, primjerice mjuzikl. Ovo je klasična romantična melodrama kakve se više ne snimaju. Morali smo razgraditi način na koji bi prikazali vukove koji govore i sve ostalo što nam pruža naša mašta kako bi izgledalo uvjerljivo.“ Ali i pred glumcima bio je velik izazov. Kako

biste vi reagirali da morate piti ljudsku krv? Biste li se pomirili s tim ili biste odustali od uloge?

Ruža Bašić, 5. a

DVOBOJ

KNJIGA VS. FILM

FRANGIPANI 47

Pripreme za PannonianPripreme za Pannonian protekle su zadnjih nekoliko tjedana prije samog održavanja. Ovogodišnji Pannonian je trajao 4 dana, a ni kiša nas nije znatno spriječila u samom terminu održavanja. Kako bi pripreme prošle brže, pomoglo nam je 90-tak vo-lontera. Svatko je imao svoj dio zadatka koji je odrađivao. Primjerice, jedni su radili ograde, drugi čistili staze, treći dočekivali goste i slično. Pripreme nisu dugo trajale, ali kada su bile odrađene natjecanje je počelo, ljudi su se zabavili, a samo su naj-bolji pobijedili.

„Čim smo ušli u ovaj skate park, već su nas napali“Osječki skate park nalazi se u sklopu srednjoškolskog igrališta. Na ulazu su nas dočekale ljupke volonterke sa slijedom događanja, nakon čega biste se uputuli do info pulta, pa biste prošli pored Nokia igrica na kojim možete osvojiti vrijedne i nagrade i tek biste onda mogli vidjeti naše „zvijezde“. Prvoga dana to su bili roleri, drugoga skejteri, a trećega BMX vozači. Ove sam godine bila volonter pa sam imala pri-liku razgovarati s njima u VIP-zoni. Iako mi mislimo kako imaju neke povlastice, svi su oni najobičniji ljudi bez ikakvih predrasu-da i stereotipa. Najistaknutiji je bio pred-

stavnik BMX skupine vozača, Daniel Dhers koji kaže da uvijek rado dolazi u Osijek „ob-noviti svoja sjećanja i divne uspomene koje ga vežu za ovo natjecanje“. Mi ga uvijek rado primamo jer nam je vrlo drag i vrlo kul-turan, ali i jedan od najboljih BMX vozača današnjice.

Trim staza iliti po osječki ona tamo šumaZadnji dan Pannoniana bio je rezerviran za planinske bicikle, a održavao se na trim stazi na lijevoj obali Drave. Tamo inače bude i zatvaranje Pannonian Challenge-a. Trim staza iliti staza za brdske bicikle mjesto je gdje se održavaju različiti tulumi, no namijenjena je isključivo za ovu svrhu. Ove je godine bio iznenadno velik broj pri-javljenih pa je natjecanje počelo ranije. Sve se završilo tulumom u skate parku istoga dana.

Korisne stvari nosimo u životPrijavila sam se za volontiranje iz razloga što sam htjela pomoći što i jesam. Pripo-mogla sam organizaciji jednog od najvećih događaja današnjice u Hrvatskoj. U život nosim veliko iskustvo, nova poznanstva i još veću lepezu znanja...

Roberta Zorinić, 8.c

Pannonian Challenge 2011

Skateboaaard, rolers and BMX’s land

Uz izuzetan odaziv publike, volontera i vozača, u našem se gradu na Dravi održao dvanaesti Pannonian challenge koji je protekao izuzetno dobro, kvalitetno i bez većih poteškoća. Donosimo vam kratak pregled događanja na ovogodišnjem natjecanju.

Zacijelo svatko od nas poznaje najpoznatije dijelove opere Traviata, skladatelja Guiseppea Verdija koji je krajem devetnaestog stoljeća vladao svjetskom opernom scenom. Traviata, nastala prema drami Dama s kamelijama Ale-xandra Dumasa sina, i gotovo sto godina na-kon prve izvedbe u osječkom HNK, oduševila je i najzahtjevniju osječku publiku. Tragična ljubavna priča Violette i Alfreda, scenografija koja dočarava duh vremena te izvrsne glas-ovne sposobnosti glumaca, i našu su novina-rsku skupinu vratili u 19.stoljeće.

Maestro Filip Pavišić: „Štapić me odaje“

Maestro Filip Pavišić osoba je bez koje ne bismo mogli uživati u glazbenom spekta-klu. Pod njegovim „čarobnim“ štapićem cijeli je orkestar bio jedno i stapao se s pjevačkim talentima koji su osječku pu-bliku ostavili bez

daha. Za gospodina Pavišića, biti dirigent životni je poziv odmalena, i kad smo ga upi-tali što bi bio da nije dirigent, odgovorio je da nikad ni o čemu drugome nije ni razmišljao. Kao učenik slavnog dirigenta, pokojnog Vje-koslava Šuteja, o učitelju ima samo riječi hvale: „Bio je veliko svjetsko ime od kojeg se moglo puno toga naučiti, ali, nažalost, prerano je preminuo. Tek sada, kada sam se vinuo u diri-

Susret s glumcima i dirigentom opernog spektakla Traviata u osječkom HNK

DASKE KOJE ŽIVOT ZNAČEDASKE KOJE ŽIVOT ZNAČENakon odlične

izvedbe i unatoč iscrpljenosti ovim doista zahtjevnim

ulogama, glumci su našli i nekoliko minuta kako bi odgovorili na naša, kako kažu, vrlo teška i ozbiljna pitanja

48 FRANGIPANI

Susret s glumcima i dirigentom opernog spektakla Traviata u osječkom HNK

DASKE KOJE ŽIVOT ZNAČEDASKE KOJE ŽIVOT ZNAČE

gentske vode, mogao bi me štošta još naučiti.“ No, mi smo sigurni da je ono najbolje poka-zao dirigirajući na Traviati, jednoj od njemu najomiljenijih opera.

Gospodin Miljenko Đuran: „Pjevušio sam na šalteru banke“

Nasuprot go-spodinu Pavišiću, potpuno drukčiju životnu priču ima gospodin Miljenko Đuran. On se, naime, nije odmalena vidio u ulozi opernog pjevača niti se za to školovao od malih nogu. Često se na-

vodi kako je njegov talent otkriven „slučajno“ dok je, kao službenik Zagrebačke banke, pjevušio na šalteru: „Prvo sam naučio raditi s novcima i onda sam došao u operu. Sad lakše dogovoramo predstave“, odgovara uz smijeh „Završio sam srednju upravnu školu i krenuo prema pravnom fakultetu, međutim, zaposlio sam se u banci i počeo pjevati. Bio sam na nekoliko audicija, ljudi su čuli kako pjevam i evo me sada na kazališnim daskama.“ I tako je prvi put na „daske koje život znače“ u osječkom Hrvatskom narodnom kazalištu nastupio 19.4.1991. godine, i to sa slavnim T. Durbešić. Miljenik ženskog dijela publike, gospodin Đuran ističe da bi idealan iskaz ljubavi prema voljenoj bila upravo arija iz Traviate. Veliki glumac i pjevač, a pritom i šaljivdžija, u Traviati je odlično odigrao ulogu Alfreda.

Gospodin Ljubomir Puškarić: „Humanost i dobrota dužnost je svih nas“

Svjetski putnik, gospodin Ljubomir Puškarić, pjevao je u Seviljskom brijaču, Orfeju u podzemlju kao Apolon, a imao je sreću školovati se u Americi i nastupati u Seattleu, Chicagu... Radom u osječkoj operi izrazito je za-

dovoljan i smatra ga vrlo lijepim iskustvom jer su ljudi druželjubivi i predani svome poslu. Kao predani humanitarac, organizirao je niz humanitarnih koncerata jer to smatra dužnošću svakog čovjeka: „To je stvar koja se nikad ne smije odbiti i neki koncerti na kojima sam nastupio bili su djelomično povezani sa mnom, recimo za Zakladu Ana Rukavina, koja je svojedobno radila sa mnom u Vjesniku“, ističe Puškarić, „a na jednom od njih nas-tupao sam s rođakom Berislavom Puškarićem i ocem Želimirom Puškarićem.“ Inače, gospo-din Puškarić smatra kako postoje razlike u emocijama i zahtjevnosti publike od države do države. Primjerice, publika u Austriji, Njemačkoj i Francuskoj puno je zahtjevnija nego u Americi. „Za one za koje je opera ci-jeli događaj, lakše ih je učiniti sretnima nego one ljude koji operu mogu slušati svaki dan“, napominje Pušakarić. A da je uspio oduševiti osječku publiku utjelovivši Alfredova oca, starog Germonnta, dokazao je i gromoglasan pljesak.

Gospođa Jelena Štefanić: „Nikad nisam pjevala u dječjem zboru“

Utjelovivši ulogu Vio-lette, zvijezda večeri bila je mlada operna pjevačica, gospođa Je-lena Štefanić koja je u Osijek došla na poziv maestra Pavišića. Trenutno je slobodni umjetnik, nakon čega ju čeka rad u Italiji. Gospođa Štefanić na-

vodi kako nikada nije pjevala u dječjem zboru, već je pjevanje počela učiti s jedanaest godina kod profesorice Darije Hreljanović. „Ona me čula kako pjevam i rekla: ‘Ta mala bu popevala z menom!’ Dvije godine davala mi je besplatne sate zahvaljujući kojima sam, uz vježbu, izgradila glas i svoju karijeru.“ Kako operni pjevač mora uskladiti i scenski nastup i glas, dodatnu težinu ulozi daje i nastup na talijanskom jeziku, no gospođa Štefanić ističe kako njoj nije teško iz-voditi operu na talijanskom jeziku budući da ga zna. Također ističe da svi operni pjevači moraju znati talijanski ili neki strani jezik, a ukoliko ga ne znaju, onda savladaju onaj dio koji im je potreban za izvedbu ili traže nečiju pomoć. Inače, gospođa Štefanić uspješna je mlada žena koja dokazuje kako žena može uskladiti karije-ru i privatni život, naporne probe i kavice s pri-jateljima. Uz to, zanimalo nas je i gdje se Jelena vidi za dvadeset godina, na što je odgovorila: „Na pozornici sa gospodinom Đuranom s puno novaca i kućom u Monte Carlu.“ Ne sumnjamo da će tako i biti.

Novinarska skupina

kultura

FRANGIPANI 49

Putovanje jugoistočnom Europom

Ljubav, moć i zvuci flamencaNema ljepšeg završetka ljetnog odmora od zanimljivog putovanja. Upravo sam se tako ja oprostio od ljetnih praznika. Put me odveo u zemlje jugozapadne Europe – Italiju, Francusku i Španjolsku. Zahvaljujući sretnim okolnostima, pridružio sam se nešto starijim učenicima, maturantima, koji su tim putovanjem obilježili kraj svoga školovanja.

Venecija - Most uzdaha

Monte Carlo – grad kockarnica i bogataša

Verona - koloseum

MONACO

MONTE CARLO

Buongiorno! Krenuli smo jedne kolovoške noći iz Lijepe naše s puno uzbuđenja u srcima. Ubrzo nas je svladao san, no pred jutro sti-gosmo u Veneciju, “grad romantike i zaljubljenih”. Sve poznate znamenitosti grada - Trg i crkva sv. Marka, Duždeva palača te Most uzdaha - ukazali su se pred nama. Mene je posebno dojmio Most uzdaha, o kojem legenda kaže da je ime dobio po uzda-sima zaljubljenih koji bi se ondje poljubili prije zalaska sunca. Međutim, istina je puno drukčija i tužnija. Ovaj je most izgrađen u 17. stoljeću s namjerom da poveže stari zatvor, smješten u Duždevoj palači i novi, izgrađen preko rijeke. Mostom su za-tvorenici prolazili doživljavajući svoju posljednju šetnju prije pogubljenja i na njemu, opraštajući se od života, ispuštali uzdahe.

Zanimljiva je i Duždeva palača, gotička građevina, nekoć rezide-ncija mletačkog dužda. Izgrađena je u 13.i 14. stoljeću i u njoj su za trajanja Mletačke Republike bile smještene mnoge političke institucije Mlečana. Svi znaju da je Venecija grad na vodi, ali jeste li znali da je sagrađena na stupovima od dalmatinskih stabala? Otkrivajući tako talijanske znamenitosti stigli smo u Veronu, grad najpoznatijih nesretnih ljubavnika – Romea i Julije. Osim čuvene Arene koja uvelike, premda je znatno veća, podsjeća na našu pulsku, pažnju nam je privukao Julijin balkon, mjesto sastajanja zaljubljenih. Balkon gleda na Julijin kip koji se nalazi u dvorištu, a uz kip također postoji legenda. Naime, tko zagrli Julijin kip i zaželi želju, želja će mu biti ispunjena. Obilazak Italije zaključili smo u poznatom zabavnom parku Gardalandu, raju za djecu i sve one koji vole zabavu. To je svijet bajki, divljih vožnji u jurećim vlako-

vima smrti, kuće straha, projekcija u 3 D-u i mnogih zabavnih sadržaja. Da biste sve obišli, trebalo bi vam nekoliko dana, a i dosta novca. Gardaland se ne može dovoljno dobro opisati riječima, njega morate doživjeti.

Bonjour!Iz Italije put nas je odveo u Francusku, u Kneževinu Monaco, državu smještenu na obali Sredozemnog mora. Monaco je najgušće naseljena država na svijetu, a predzadnja po veličini. Ime je dobila po obližnjoj grčkoj koloniji Monoikos koju su u 6. st. pr. Kr. osnovali Feničani. Monaco je prijestolnica dinastije Grimaldi od 1297. kada je Francois Grimaldi zauzeo tvrđavu. Ulice Monaca strme su i uske pa nas podsjećaju na naše dalmatinske uličice. Kako se za ula-zak u centar plaćaju (za nas) prilično visoki iznosi, izašli

50 FRANGIPANI

Ljubav, moć i zvuci flamenca

smo iz autobusa i mjesto obišli pješice. Ubrzo nam se ukazala prekrasna grđevina od bijelog kamena, nalik dvorcu. Očekivali smo da ćemo vidjeti i princeze i prinčeve, no to se nije dogodilo. Mjesto smo

obilazili u noćnim satima i svuda je vladala neka tajan-

stvena tišina. U tišini

smo obišli čuveni Ocea-nografski institut u kojemu je akvarij i Muzej oceanografije.

Katedrala

sv. Nikole također je predivna bijela građevina. U njoj su grobovi svih članova obitelji Grimaldi. O toj obitelji iz raznih medija možemo saznati da se razmeću golemim bogatstvom te da je princ Rainer III. privukao pažnju svjetske javnosti glamuroznim vjenčanjem s glumicom Grace Kelly koja je kasnije tragično stradala u automobilskoj nesreći. Put nas je dalje odveo

u Monte Carlo, grad kocke, casina, filma i luksuza. To je zaseban dio Monaca gdje živi i kreće se vrlo bogat svijet i ljudi iz visokih društvenih krugova. Kako je za ula-zak u casino i kockarnice strogo propisan način odijevanja, a i ulaznice su vrlo skupe, sreću u kocki nismo kušali. I bolje je! Može biti pogubno! Do Monte Carla vodi vrlo važna cesta – ona na kojoj se odvija utrka Formule 1. Utrku, naravno, nismo vidjeli jer se tada nije održavala, ali i da je, teško bismo uspjeli jer je i ta ulaznica jako skupa. Još je jedna zanimljivost ve-zana za ovaj bogataški raj. U njemu mnogi bogataši traži svoje utočište jer u ovoj državi ne moraju plaćati porez na dohodak ako u njoj borave minimalno pola godine. Znači, tko ima, neka ima još više! Grad u svako doba godine noću izgleda kao naši gradovi u predbožićno i božićno vrijeme. Sav svijetli od luksuznih jahti u mari-nama. Zbog nedostatka zemljišta grade se višekatnice, a na njihovim terasama prave se bazeni, sade vrtovi i parkovi. Po ulicama su parkirani luksuzni automobili koje smo samo gledali bojeći se da će prodorno zapištati ako im se približimo i dotaknemo ih. Opraštajući se od ovog bajkovitog mje-sta, vratili smo se u naš običan svijet.

Buen día!Prvi susret sa Španjolskom bio je obila-

zak Figueresa - muzeja Salvadora Dalija, poznatog nadrealističkog slikara koji je stvarao u prvoj polovici 20. st. Njegove slike pripadaju modernoj umjetnosti, te su meni, ali i većini maturanata bile nejasne, ali u muzeju se sigurno ima što vidjeti. Konačno Lloret de Mar, naše odredište! Tu smo nekoliko dana uživali u različitim aktivnostima prema osobnom izboru. Izlet u Barcelonu omogućio nam je upoznavanje jednog od većih španjolskih gradova. Barcelona se može podičiti nogometnim stadionom Nou Camp koji se nalazi u za-padnom dijelu grada, a izgrađen je 1957. godine. To je najveći stadion u Europi i jedanaesti po veličini u svijetu. Katedrala Svete obitelji je najpoznatija barcelonska crkva, djelo arhitekta Antonija Gaudija. Njezina je gradnja započela krajem 19. st., no prekinuta je 1914. godine nakon iznenadne smrti Gaudija i od tada još uvi-jek traje. Kada bude dovršena, katedrala će biti visoka oko 45 metara i bit će jedna od najvećih i najljepših kršćanskih građevina. Meni najljepša znamenitost, od svega što sam vidio, bile su čuvene “Magične fontane” koje svake večeri posjetiteljima priređuju prekrasan glazbeni “light show”. Možete vidjeti kako voda u visokim vo-doskocima prati taktove glazbe i mijenja boje. Zanimljivo je bilo gledati i Flamenco show – poznati španjolski narodni ples koji se često naziva i “ciganska umjetnost”. Krstarenje Europom završili smo u Italiji gdje smo razgledali poznate građevine Mi-lana i Padove, od kojih bih izdvojio Operu Scala te crkvu sv. Antuna Padovanskog i crkvu sv. Leopolda B. Mandića. Na kraju vam, prijatelji moji, želim poručiti: “Ako vam se ikada ukaže prilika da odate na takvo putovanje, iskoristite ju jer imat ćete što i vidjeti!

Mario Bruno Bednar, 7.a

Monaco - uske su i strme ulice

Figueres – muzej Salvadora Dalija

Barcelona - flamenco show

OSIJEK

VENECIJA

MONACO

MONTE CARLO

BARCELONA

cipelice lutalice

FRANGIPANI 50

Povratak u drevna vremena

grČKA - ZEMLJA BOgOVA

Dugo smo premišljali gdje bismo mogli otići na godišnji odmor i izbor je pao na Grčku. Spremili smo se, smjestili u autobus i avantura je mogla započeti

OLIMP

JONSKO MORE

Akropola sa Partenonom Sirtaki – poznati grčki ples

Neka druga Coca-colaDa bi došlo do Grčke morali smo prijeći nekoliko državnih granica: hrvatsku, srpsku, makedonsku i grčku. Zamislite samo, krenete u petak navečer i tek u subotu popodne stignete u neko malo mjesto, Paralije, gdje smo se prvi puta okupali u grčkom moru. Tu smo i pre-spavali u jednom malom hotelu da bi nakon doručka krenuli dalje putem do Thessalonikija (Soluna). Na samome ulazu u grad prvo što smo vidjeli bile su velike hrpe smeća: da, smeća. Nekakav štrajk, poslije smo doznali.Bilo je jako vruće.Obilazili smo neka jako pozna-ta mjesta (tako kažu),a ja sam samo mislio da bi bilo dobro da nešto ručamo i da popijem li-

jepu hladnu Coca - colu. Ali ona nije ista kao kod nas, uopće!

Riznica starogrčke kultureTrebalo je krenuti putem Ate-ne, približavalo se podne. Hm,ali Atena je bila nekh 500-tinjak km od nas! Atena je glavni grad Grčke,velik je, puno predivnih spomenika, ali kako sam rekao, bio neki štrajk pa je grad bio pun smeća koje je na-kon dan, dva nestalo. Naš hotel je bio skoro u samome centru uz sami Trg Omonia. Jedan jako lijep i jako značajan Trg nalazi se malo dalje,a to Trg Sin-tagma.On je najveći, najljepši i najznačajniji trg u gradu jer se na njemu nalazi i Grčki parla- ment. Toga dana smo išli vidjeti mislim jedno od naj-

poznatijih spomenika Grčke, a to je Akropola na kojoj se nalazi Partenon - hram božice Atene. Nalazi se na velikom brdu koje se nalazi skoru u srcu grada.Prelijepo je i dok se sve to gleda može se zamisliti kako je to „onda“ izgledalo.Na samoj Akropoli obišli smo muzej. Na samoj akropoli nala-zi se Hram koji je posvećen mit-skom kralju-Erehteju,a poznat je po tome što svod hrama stoji na glavama mladih svećanica.

Život i tradicija drevne AtenePored nas, prošetali su vojnici obučeni u tradicionalne grčke nošnje, izgledaju doista smiješno! Dok hodaju, jako se čuju, radi cipela koje

Hram posvećen mitskom kralju Erehteju Detalj iz muzeja u Akropoli

52 FRANGIPANI

grČKA - ZEMLJA BOgOVA

OSIJEK

KORINT

OLIMP

JONSKO MORE

MIKENA

Evzoni čuvaju Parlament

imaju metalne potplate.Na-zivaju ih Evzoni. Oni stražare pred spomenikom Neznanom junaku koji se nalazi na Trgu Sintagma pred grčkim parla-mentom. Sutradan smo išli posjetiti Posejdonov hram, koji s e nalazi na strmoj litici

nad morem. Pravo mjesto za takvoga kralja. Naš

v o d i č nam je rekao

da se točno tu sastaju Jonsko i Egejsko more.

T a d a

smo doznali da se Jonsko more zapravo na hrvatskom jeziku zove KRAVLJE more. Možete zamis-liti kako smo se prvo začudili,a onda smi-jeh. Nakon razgleda-vanja mogli smo se malo i okupati baš u tome Kravljem (Jon-skom) moru. Nakon večere obišli smo jed-

no od poznatijih mjesta u Ateni, a to je PLAKA. Jako duga ulica sa bezbroj malih trgovinica gdje se može svašta kupiti, pojesti i uživati u grčkoj glazbi.Tako smo i mi kao i svi gosti završili na večeri gdje su izvodili poznati grčki ples SIRTAKI, a svira se na BUZUKIJIMA, (kažu neki instru-

ment kao mandolina).

Tamo gdje bogovi stanuju

Svaki dan bio nam je isplaniran tako da smo već sutradan bili u Korintu,pa u Mikeni. Eh, tamo je bilo lijepo.Vidjeli smo čuvena Lavlja vrata koja su vodila unu-tar samoga grada koji je u „to”

vrijeme bio grad bogat zlatom. Na redu su bili

TERMOPILI, pa DELFI. A to je jedna dobra

legenda koja kaže da je Pitija, visoka svećenica koja je bila proročica savjetovala kra-lja. Na tom mjestu nalazi se i Apolonov hram. Svaki dan nam je donosio nešto novo pa tako i ovaj kada smo išli vidjeti METEORE.To su planine visoke oko 150 m,a na svakoj od njih nalazi se manastir. Sve su se potrepštine gore podizale u ve-likim korpama i tako stoljećima.Danas više ne. Zamislite da bi se u njih ušlo morali su svi obući

neke smiješne suknje i bluze. Naravno mi muški nismo išli unutra, nego smo se zaba-vljali vani. I došao je dan povratka kući. Na našem putu ukazalo se još jedno veliko i poznato zdanje (poznato iz knjiga), a to je OLIMP - božanska planina.Tamo je kraljevao Zeus sa dru-gim bogovima grčke mitologije i svojom ženom Herom. Stigli

smo kući nakon deset dana.Li-jepo je u Grčkoj, ali još je ljepše kod kuće. I da, naše more puno je ljepše i plavije od grčkog. Ali ipak, ako možete posjetite Grčku, jer lijepo je čuti sve te legende i vidjeti te ostatke dale-ke prošlosti koji još uvijek žive!

Christian Kurina, 5.c

Posejdonov hram i Kravlje (Jonsko) more

Čuvena Lavlja vrata u Mikeni

Samostan u kamenu

cipelice lutalice

FRANGIPANI 51

ZAŠTO PLAČEMO KAD REŽEMO LUK?Rezanjem luka oslobađa se plin propanetiol S-oksid koji u suradnji s enzimima u luku daje pasivni sloj sumpora koji se nalazi u luku. Rezultat: dok režete luk, plin isparava i, u kombinaciji s tekućinom u vašim očima, stvara sumpornu kiselinu.

ZAŠTO SU SE DVOBOJI UVIJEK ODRŽAVALI U ZORU?Čim sunce izađe, teren za dvoboj bio je okrenut u smje-ru sjever-jug, i nije-dnom od boraca nije bio iza leđa kako bi bio u prednosti. Također, lokalni zakon bio je još u početcima. Ako je postojala lokalna policijska ophod-nja, dnevna i noćna straža izmjenjivale su se upra- vo u zoru. Jutarnji dvoboji smanjili su mogućnost upli-tanja zakona.

ZAŠTO ŽARULJE SEMAFORA NIKAD NE PREGORE?

Zato što su žarulje semafora posebno proiz-vedene ili punjene kripton-om i zato traju puno dulje od stan-dardnih žarulja. Žarulje semafora predviđene su za rad 8000 sati, za razliku od žarulja koje koristimo kod kuće koje su predviđene za 1000 sati.

ZAŠTO SE KAZALJKE NA SATU POMIČU BAŠ U TOM SMJERU? Prije pojave satova s kaza-ljkama, koristio se sunčani sat.

Na sjevernoj polutki, sjene su rotirale u smjeru koji je nama danas poznat kao „smjer kazaljke na satu“. Ka-zaljke su tako oponašale pri-rodno kretanje sunca.Da su satovi s kazaljkama izumljeni na južnoj polutki, vjerojatno bi danas smjer kazaljke bio obrnut.

ZAŠTO SU NOVINE TAKO DOBRE ZA PRANJE PROZORA?Novinski papir izrazito je porozan (između vlakana ima više prostora) i nema premaza (voska i punila). Zato djeluje poput spužve kad je riječ o upijanju vlage.

ZAŠTO SE NA POVRŠINI KOŠARKAŠKE LOPTE NALAZE LAŽNI ŠAVOVI?Razlog je vrlo praktičan. Košarkaška lopta je pre-velika da bi ju većina igrača mogla s lakoćom uhvatiti prstima. Ti „lažni“ šavovi omogućavaju vam da lakše uhvatite loptu.

JESU LI STARI EGIPĆANI VIŠE VOLJELI MAČKE ILI PSE?Oboje. Drevni su Egipćani toliko voljeli svoje mačke i pse da su ih mumificirali na-kon što su uginuli. Čak su ih i pokopavali zajedno s vlas-nikom.

ZAŠTO KONJI SPAVAJU STOJEĆI, A PTICE NA JEDNOJ NOZI? Konji imaju sustav spojenih ligamenata i kostiju na noga-ma koji služi kao po-tporanj tjelesnoj težini, dok su mišići potpuno opušteni. Zbog toga konji mogu dugo stajati, a da ne troše ener-giju i ne umore se. Budući da su konji teški, a imaju relativno lom-ljive kosti, ležanje ih može dovesti do grčenja mišića.

Zato konji veći dio sna provedu na nogama. Ptice pak spavaju na jednoj nozi iz nekoliko razloga. Prvi je razlog jednostavan: žele odmoriti drugu nogu.Drugi razlog je taj što im noge nisu prekrivene per-jem pa kroz noge gube tje-lesnu toplinu. Kako ptice imaju brz metabolizam te im je važno očuvati veliku količinu energije, jedan od načina očuvanja energije upravo je stajanje na jednoj nozi.

Ilustrirala i uredila: Nensi Tomac, 6. a

JESTE LI ZNALI?

54 FRANGIPANI

„“

1. Adele: Someone like you

2. LMFAO: Party rock anthem

3. Don Omar ft. Lucenzo: Danza Kuduro

4. Maroon 5 ft. Christina Aguilera: Moves like Jagger

5. Rihanna ft Calvin Harris: We found love

1. Praskozorje

2. Koko i duhovi (dječja avantura)

3. Alvin i vjeverice 3

4. Tri mušketira (avanturistički akcijski film)

5. Pravi čelik (akcijska avantura)

1. S. Meyer : Praskozorje

2. R.L. Stine: Najbolja prijateljica

3. H. Lee: Ubiti pticu rugalicu

4. M. Cabot: Princezini dnevnici 2

5. H. G. Wells: Rat svjetova

Uredile: Ana Plasajec, 7. b, Ana Barišić, Matea Putnik, 7. c

Trend report

Što je „in“ ove sezone?

Biseri iz školske torbe

glavolomke

TOP 5

Na satu povijesti učiteljica pita učenika: „Kako se zovu Mikenski zidovi?“, a on na to: „Kiklopski židovi!“

Osmaš za Dan škole: „Valovi se ljuljaju kao ulje po tavi.“

NasTavnica: „Kako se zove poznata hrva-tska jama?“Učenik: „Septička jama.“

Nastavnica: „Koja je glavna luka Austrije?“

Učenik:“Trst.“

Biseri iz knjižnice: Galeb Johnatan Lisinski (Livi-ngstone) , Iz velegradskog pod-

ruma (podzemlja), Najljepše priče iz davnine (klasične starine), Zlatne

trube (Srebrne svirale), Bijeli (divlji) konj, Povlastice (Povjestice).

Novinarska skupina

FRANGIPANI 55

Ivan Bilušić (Bila) - nogometaš akademije Krpan & Babić, uvijek nasmijan i veseo.Dora Buljan (Buljanica) – tiha i vedra osoba, voli plesati, priređuje nam najbolja druženja, a kada se krene smijati, nitko ju ne može zaustaviti.Paula Danko (Paula) - obožava pjevati i izvoditi ludorije, nasmijana je i trudi se postići što bolji uspjeh u školi, što joj i uspijeva.Borna Dvoržak (Dvoržak) - jedna od najduhovitijih osoba u razredu, obožavatelj športa i zdravog života, trenira kickboxing, osoba koja zrači pozitivnom energijom.Dominik Fapali (Fapali) - obožavatelj životinja i okoline, vrlo ekološki osviješten. Iako uvijek širi paniku pred test, volimo ga zbog njegova vedra duha i smisla za humor.Filip Gabrić (Mali Gabrić) – sve mu je smiješno, obožava nogomet i trenira s Bilom koji mu je najbolji prijatelj. Malen je i sladak i zato ga cure vole gnjaviti.Ana Grebenar (Greba) – nasmijana, vedra i brbljava osoba, ples joj nije stran, a uz to jedna od najvećih bisera u razredu (provala - Čokoladni jogurt).

Katarina Griner (Kata) - tiha i povučena osoba, jedna od najboljih „Engleza“ u razredu, voli životinje, protivi se svakom nasilju

nad njima te ima mnogo kućnih ljubimaca.Ivor Iličević (Ivor) - voli računala i skoro sve računalne

igrice, a posebno izvoditi ludorije za vrijeme vjeron-auka, šaljivdžija je koji ima zarazan smijeh.

Mia Jakelić (Mia) - jedna od nadarenijih osoba u razredu (šport, ples, škola), jezici joj idu kao od šale, obožavateljica

životinja, uvijek za zezan-ciju. Nasmijava nas svojim poprilično glasnim smijehom.Barbara Kamenar (Barbi) - razredna odbojkašica, nasmijana, vedra i vesela, diže nam svima raspoloženje svojim smiješnim provalama. Kad treba biti tiha, onda je najglasnija, kad treba biti glasna, onda je najtiša.Annabella Kirch – Leto (Bella) - najniža cura u razredu, ali zato odlična gimnastičarka, voli pjevati i sa sigurnošću možemo reći da ima predivan glas, kreativna je i veliki je fan Lady Gage.Sandro Kolar (Načo) - rukometaš koji obožava mučiti sve cure (posebno Ninu), uvijek

je tu za zezanciju i glupiranje, najdraži mi je broj 14.Filip Ljulj (Ljulj) - uvijek spreman na priču, odličan imitator zvukova, obožava pričati o hrani (viršle), ima ludi smijeh od kojeg se svi „kidaju“ kad ga čuju.Borna Manci (Manci) - najviša osoba u razredu, a možda i u svim 8. razredima, bavi se rukometom. Kada treba nekoga „spaliti“ prvi je u redu i to mu dobro ide. Katarina Mink (Kika, Minkica) - jedna od najnižih osoba u razredu, uz Grebu ima najsmješnije provale. Kada si tužan, ona počne pjevati, a ostali začepe uši jer ju nije baš lijepo za slušati (Petrino zadirkivanje); prava je „dobra duša“ ovog razreda.Franka Mlinarević (Franka) - na prvi pogled tiha i povučena osoba, a kad ju malo bolje upoznate shvatite da to nije. Jako je osjećajna i „rame za plakanje“, trenira ples s Miom i uživa u tome.Marko Mucić (Mucić) - osoba koja nam je došla tek u 5. razredu, no vrlo nam je drag. Smiješan je i obožava zadirkivati nastavnike i izvoditi ludorije na satu. Autor mnogih provala.Dominik Perić (Perić-Kralj) - najsmješnija osoba u razredu koja svakog oraspoloži svojim glupostima. Najviše mrzi kad mu kažemo „Dominik, opet se svađaš s nastavnicom!“Luka Pul (Luka) - jedan od malobrojnih uzornih učenika u našem razredu, ujedno i naš predsjednik. Vrlo je tih i uvijek pozorno prati nastavu, voli raditi s računalima i otkrivati nove „računalne fore“.Petra Raguž (Pero) - jedna od najzanimljivijih osoba u razredu, prva je u redu kada treba zadirkivati Minkicu i Grebu s kojima je ujedno i najbolja prijateljica, smišlja najbolje nadimke i bavi se glumom.Jakov Rimac (Jakov) - vrlo draga i osjećajna osoba koja rastura matematiku i kemiju, tu je kad nam trebaju instrukcije, a pamtit ćemo ga po vedrini i G-pitanjima.Ana Šomoljanski (Šoma) - najpametnija osoba u razredu koja nam rado daje vježbenice na prepisivanje. Na prvi pogled mirna, ali zapravo vrlo živahna i pričljiva. Ivan Vlainić (Vlainić) - zanimljiva osoba koju više od svega zanima glazba, nekad mu je nadimak bio filozof - mislim da ga to dovoljno opisuje. Smiješan je i svi mu zavidimo na činjenici da za školu u koju on ide nisu ni potrebne ocjene iz osnovne škole.Nina Vrselja (Nina) – nasmijana i optimistična cura, voli se zezati na tuđi i svoj račun, više od svega voli pričati i nađe zajedničku temu sa svakom osobom. Najbolja joj je prijateljica Mia, a kada je s njom, još je luđa.Igor Vučko (Igi) - draga i smiješna osoba, još jedan od osoba zaraznog smijeha. Dobar je glumac kad nekog treba uvjeriti, tako da s njim nikad nije dosadno. Odlično mu ide kickboxing.Bernard Vujnović (Bero) – draga i dobro raspoložena osoba, uvijek nađe nešto što bi radio kako bi ubio dosadu. Osoba je s kojom smo doživjeli najveći šok (pogledajte članak Zašto ga znaju kao letećeg Beru).Dora Vujnović (Dora) - simpatična, draga, vesela osoba koja iz svega što je loše zna izvući dobro; još je jedna u redu glazbenica.

Josip Bajan (Josip) - uvijek spreman za ludorije, zaraznog osmijeha, a njegova je zadaća uvijek dobrodošla. Nikola Bajan (Bajan) - voli se šaliti na račun drugih, no ne voli da se drugi šale na njegov račun. Voli se svađati i tjerati pravdu, ali svejedno naš miljenik.Domagoj Balog (Balog) - najnoviji učenik u ovom razredu, ima najsmješnije izjave, obožava rukomet, voli slušati Slavonske lole i učiti pjesme na španjolskom jeziku. Jako je zaljubljen i nikom to ne skriva.Nika Generalić (Nika) - tiha i povučena, ali zabavna i smiješna osoba. U životu joj je veliki uzor Lady Gaga. Vrlo je osjećajna i ne voli zadirkivanje.Marko Ivanković (Marko) - jedan od najvećih miljenika u razredu (pogotovo nastavnika) smiješan, zabavan, svaka bi ga

majka željela za zeta, ima vrlo zarazan i iritantan smijeh. Autor smiješnih izjava za vrijeme ispita: „O, vidi, ima i

druga strana“.Mauro Košaroš (Mauro) - jedan od najiskrenijih i

najboljih osoba u ovom razredu, često brzoplet na riječima, a time i autor mnogih provala.

Karlo Kraljević (Kac) - nasmijan i dobro raspoložen, spreman pomoći,

razumije sve viceve, ali ih ne zna prepričati. Gdje god je hrana,

tu je i Karlo.Benjamin Kujavec (Mali Benjo) - najspretnija osoba u razredu, bavi se športom; tih je ali vrlo zabavan, spreman pomoći prilikom ispita i privatnih problema. Elizabeta Kvesić (Beta) - draga i nasmijana, osoba od povjerenja i dobra savjetnica. Pametna je, spremna pomoći i odlična gimnastičarka.Valentina Lončar (Tina) - zanimljiva osoba, zanimljivog načina odijevanja, uvijek spremna na zabavu, smijanje ili glupost. Pamtit ćemo je po ludorijama koje je izvodila po valovitoj kosi.Robert Marko (Robi) - iznimno pametna osoba uvijek ponosan na svoje

brkove, budući političar koji za sebe misli da je uvijek u pravu, voli se šaliti i veliki je ljubitelj tehnologije. Pamtit ćemo ga po filozofskim izjavama i smislu za humor.Dolores Orešan (Doli) – tiha, mirna i iskrena osoba, bavi se streljaštvom, rukometom…Kad joj je nešto na umu, ne može prešutjeti.Ivan Pandžić (Pandžić) - zabavna osoba, spremna učiniti uslugu, no raditi mu se često ne da. Obožava crtati, a s njim je zabava zajamčena.Matej Perić (Perić) - vrlo zabavan i smiješan, no obožava se svađati i tjerati pravdu. Pamtit ćemo ga i po čestim svađama s nastavnicima.Ivona Rašić (Rašićka) - najglasnija osoba u razredu, ali i u školi; uvijek nasmijana i dobro raspoložena osoba koju je teško izbaciti iz takta, no kad se razljuti, nema joj kraja.Veselko Rašić (Srećko) - veseo, zabavan, teško ga je naljutiti, osoba je koja se ne voli isticati. Iako nas ponekad zna zadirkivati, svi ga obožavaju.Lucija Ravlić (Lucija) - draga, zanimljiva i jako stidljiva cura, voli se slikati, odlična športašica.Tomislav Rekić (Rekić) - tiha i neprimjetna osoba koja ne voli puno pričati, vrlo je pametan i obožava informatiku i kickbox-ing. Voli se šaliti na tuđi, ali i na svoj račun.Ivana Stevanović (Ivana) - povučena cura koja trenira rukomet i odličan je golman. Iako je tiha, uvijek se bori za svoja prava. Iskrena je i ne voli kad joj se laže u lice.Petra Šterle (Petra) - u zadnjih par godina postala je vrlo razigrana i nasmijana i to toliko da ju skoro nitko ne može razljutiti. Osoba je zaraznog smijeha, pametna, stoga je njezina zadaća uvijek dobrodošla. Hrvoje Travica (Travica) - veliki pjevački talent, a na ekskurzi-jama, uz Ivonu R. najviše se čuje. Zanimljiv je, snalažljiv i uvijek dobre volje.Matej Uglik (Uglik) - u ovaj je razred došao u 7. razredu, odlično smo ga prihvatili zbog smiješnih provala poput „nastavnice, molim vas, pustite me na toalet, puknut će mi vodenjak“. Doris Valentić (Doris) - spretna športašica koja obožava odbojku, zaljubljena do ušiju i nimalo to ne skriva. Simpatična je i lako osvoji svako srce.Katarina Voloder (Kata) - živahna, vesela osoba koja obožava ples i na koju se uvijek može računati. Vrlo fotogenična osoba koja želi uvijek biti u pravu, no jako se i potrudi da tako bude.Ivona Zdravčević (Zdravčevićka) - dobra i pametna osoba, zanimljivog načina oblačenja, smiješna i željna zabave, komu-nikativna i zato sa svima nađe zajedničku temu.Antonio Žulj (Žulj) - smiješan, zgodan i samouvjeren dečko, a i odličan športaš koji se bavi gotovo svim športovima; osoba je koja pravi najsmješnije grimase i kojoj se sve može reći a da neće nikome ništa odati.

8. a

8. b

56 FRANGIPANI

Petar Bando (Bando) - iako tek od ove god-ine s nama, volimo ga i cijenimo. Smiješan je, pomalo nemiran i voli zadirkivati nastavnike. Ponekad zaspe na satu ili uopće ne dođe.Dunja Cindrić (Duci) - simpatična i mirna cura, uvijek nasmijana i vedra, sluša sve što joj se kaže i dobra je u atletici i u odbojci. Vrlo je snalažljiva i pametna te je dio našeg Vijeća učenika.Robert Ćosić (Čole) - novi je učenik u našem razredu, trenira nogomet u NK Osijek i odlično mu ide, a ponekad zbog toga izostaje iz škole; voli fiziku i kemiju, pametan je i zabavan te smo ga prihvatili kao da je oduvijek s nama.Marina Grbec (Grba) - vesela i zabavna cura kojoj crtanje predstavlja zabavu, voli igrati badminton, uzorna je učenica, ali se ponekad zanese pa počne brbljati na satu. Marina Hlobik (Hlobićka) - nemirna i ponekad pričljiva, ali jako dobra cura koja voli trenirati badminton i odbojku, uvijek spremna na zezanciju.Domagoj Horvat (Hoc) - najpametniji dečko u razredu, vrlo uzoran, ima sve petice i nastavnici ga vole. Svira gitaru i voli igrati nogomet, a ni strani jezici mu nisu toliko „strani“.Mario Ivanović (Marac) - pametan i simpatičan dečko, ali ponekad tvrdoglav, voli nas nasmijavati. Igra nogomet i dobro mu ide.Domagoj Klen (Klen) - iako često markira i kasni na sate, volimo ga jer se trudi; zabavan je i dobar u košarci.Robert Katalinić (Robi) - zbunjeni zvrkasti dečko koji voli pričati, ali ponekad i izvesti nekakvu ludoriju. Pod satom često „zuji“, zabavlja se pa ga nastavnici vole opominjati. Dobar je u trčanju.Pamela Kontrec (Pamela) - lijepa cura, uvijek spremna za zezanciju i voli pomagati drugima, hobi joj je fotografiranje, a dobro joj ide i badminton. Iako je ponekad lijena u vezi učenja, nastavnici ju vole jer je snalažljiva i dobra.Rebecca Knežević (Rebecca) - naša razredna gimnastičarka, prisustvovala je mnogim natjecanjima i vedra je duha. Voli brbljati pod

satom te se jako trudi oko željene ocjene. Sara Kovačević (Sara) - simpatična i zabavna cura koja se u školi iznimno popravila te nastoji paziti na nastavi. Ponekad priča, ali joj nastavnici oproste. Odbojka i rukomet nisu joj mrski. Uvijek pomaže u nevolji.Iva Lambreščak (Iva) - cura kojoj odlično ide mađarski jezik, luda je za čitanjem, badmintonom, crtanjem i košarkom. Osim što je svestrana, pametna je glavica.Monika Lukić (Monika) - izuzetno zabavna cura, uvijek spremna na šalu. Dobra je u odbojci i voli slušati glazbu.Marko Lukovica (Lukovica ili Maljutka) - vrlo smiješan i zabavan dečko koji voli nogomet i fiziku. Ponekad se prepire s nastavnicima, ali to zaboravimo jer nas voli nasmijati.Milan Opačak (Mile) - dobar u košarci, rukometu i šahu, također uvijek u prvom redu kada treba zbijati šale.Toni Pavoković (Toni) - smiješan je, voli se zafrkavati i družiti s prijateljima, a posebno je dobar u nogometu.Brigita Penava (Brigita) - cura koja voli geografiju, crtanje, košarku, a osim toga je pametna, snalažljiva i zabavna.Ružica Perić (Ruža) - plesni koraci nisu joj strani kao ni odbojka, a ima i zanimljiv talent -lijepo piše. Zabavna je i možemo se na nju osloniti kada smo u nevolji.Leon Perić (Leon) - zabavan, pametan i maštovit dečko kojemu ide geografija i nogomet, a voli se i zafrkavati.William Pinter (Willy) - iako ga nastavnici ponekad opominju zbog lijenosti i živahnosti, zapravo je smiješan i dobar, spreman na zezanciju. Najviše voli igrati badminton.Tomislav Romolić (Tomo) - pametan i dobar dečko koji voli košarku, nogomet i tenis, a od predmeta mu kao od šale ide fizika.Mateo Špoljarić (Matrix) - smiješan i zabavan dečko, dobar u nogometu. Voli se družiti i zafrkavati s prijateljima.Matea Živković (Matea) - odbojka i crtanje omiljeni su joj hobiji, a ona je uistinu smiješna, zabavna osoba te osoba na koju se možemo osloniti.

Jagoda Avdić - djevojka je koja nam se pridružila u 2. razredu. Vrlo je dobra, draga i uvijek spremna pomoći. Često ima pitanja, no mi smo joj uvijek spremni pomoći. Barbara Cesar (Barbi) - vrckasta, visoka i inteligentna osoba. Uvijek je spremna pomoći, ali i kritizirati. Te nam njezine kritike uvijek pomognu jer nas učine boljima. Domagoj Grizelj (Gric) - naš razredni crnko, pametan je, rukometaš i što bi on rekao „di ćeš bolje“. Borna Grunbaum (Boki) - ovisnik o facebooku, ali i informatički genij. Vrlo miran i tih u školi, no kada izađemo iz nje pravi je „divljak. Ivan Hećimović (Hećko) - naša razredna veknica, a to samo mi znamo zašto. Lucija Jelić (Lucka) - vrlo samozatajna i kreativna djevojka koja obožava horore. Robert Juriša (Robi) - pametan i intaligentan, ali mi svi mislimo da on svoju pamet dovoljno ne iskorištava. Ivana Kilić (Kiflana) - povučena i draga, no vrlo vrijedna i pažljiva pod nastavom. Tena Klobučar (Tenči) - naša razredna ljepotica, vrlo kreativna, pažljiva i draga. Marin Knežević (Knez) - osoba koja svoju pamet dovoljno ne iskorištava i u to smo se bezbroj puta uvjerili. Matea Knežević - cura koja se često zaljubljuje i sva je u „tome“ pa za školu baš ne mari, no navikli smo na nju. Karlo Kurbalić (Kac) - razredni fizičar, fizika m je definitivno u krvi. Matias Lamza - razredni nogometaš, „pametan“ je, ali voli pričati pa mu to često ugrozi ocjene. Bruno Maruši (Nobru) - vrsni je atletičar i tehničar, dijeeeeeeeeli slobodne zagrljaje i uvijek je dobro raspoložen. Matko Masle - kako mu ime kaže, vrstan matematičar. Justina Mihaljević (Justina) - naša najpamet-nija učenica i vrsna stolnotenisačica. Domagoj Mršo (Domba) - naš ponavljač, došao je ove godine u naš razred, ali očito smo mu pomogli i poboljšali ocjene što znači da pozitivno utječemo na njega. Ivan Sudetić(Suda) - miran, tih i povučen

dječak koji razred opskrbljuje hranom. Nikola Sušac - blažen među curama, razredni zabavljač, ali i odličan prepisivač tijekom testova. Marko Šoštarić (Šoš) - čovjek kojeg čim vidite, ne možete se prestati smijati. Povijest mu je lošija strana, ali zato dobra - sve ostalo. Antonio Štenc - obožava opću opasnost, fiziku i druženje s prijateljima. Tri najvažnije stvari u životu. Korina Štimac - naša malena, samo malena. Ali i vrlo pametna! Dunja Tomić - vrsna stolnotenisačica i jako dobra prijateljica. Uvijek je tu za svakoga od nas. Stefan Vojvodić (Stefo) - jedan od razrednih zabavljača, ali i onih koji uče. Bjanka Vrkić (Vrkićka) - simpatična cura s kojom uvijek možeš dobro popričati, trudi se u školi, ali nađe se svega; vrlo je draga i stvarno posebna u ovom razredu. Ivan Vrdoljak (Vrda) - pridošlica iz Jagode Truhelke, iako nam ponekad dosađuje, svima je srcu drag. Vladimir Vujnović (Vlado) – razredni zabavljač, ali zbog svojih (ponekad sramotnih ispada) često nastrada, no unatoč tome, drag dečko.Roberta Zorinić (Roksana) - vrlo brbljava i odgovorna osoba, često omiljena među nastavnicima.

Novinari osmaši

za kraj naj

8. d

8. c

FRANGIPANI 57

Za početak, kako to da ste se odlučili postati nastavnica tjelesne kulture?

Ja sam ustvari željela biti pravnica, ali se u to vrijeme moj brat upisao na fakultet u Zagrebu. Nismo mogli oboje otići u Zagreb zbog toga što nam to naši roditelji nisu mogli priuštiti. Tako sam ja ostala u Osijeku kada mi je prijatelji-ca predložila da zajedno odemo na razrednu nastavu. Kada smo imali prvi sat tjelesne kulture, moja profesorica je odmah primijetila da sam spretna (trenirala sam tenis i gimnastiku) pa mi je predložila da naknadno polažem prijemni. Na kraju sam ga položila i bila vrlo zadovoljna.

Koliko ste nas dugo podučavali i kako vam se sviđao rad u našoj školi?

Od 40 godina staža ovdje radim 33 godine. Ostalih 7 godina radila sam u gimnaziji. Ovdje mi je bilo mnogo ljepše nego s onim „pubertetlijama“. Ravnatelj je priuštio športsku opremu, lijepu dvoranu i obožavala sam raditi ovdje.

Možete li se ukratko opisati?

Joj! Za vrijeme rada ovdje čini mi se da sam bila premekana i „preblaga“ pre-ma učenicima. Često sam se bojala da im se nešto ne dogodi. Inače sam vrlo emotivna (plačem bez veze), vežem se za ljude, volim se zafrkavati...

Uvijek ste poticali razvoj športskog duha, odakle vam je dolazila inspiracija?

Kada sam počela radi-

ti, sve sam obavljala sama: nastavu, tre-ninge, organizaciju raznih natjecanja...Bilo mi je jako teško, letjela sam na sve strane. A onda sam shvatila da postoje i profesionalni treneri koje sam počela pozivati kako bi vodili treninge u školi. Inspiracija mi je uglavnom dolazila od toga da se djeca maknu s ulice, da se počnu baviti športom, da ne završe u kafićima ili još gore...Jer dobar sportaš uglavnom je i dobar učenik, a i kasnije i u poslu zato što zna dobro organizirati vrijeme.

Je li se taj športski duh promijenio kod današnje djece s obzirom na to da velika većina njih provodi vrijeme pred računalom i nemaju volju za bavljenje športom?

Djeca su, istina, prije bila mnogo komu-nikativnija i više su vremena provodili na zraku s prijateljima, ali mislim da se nije mnogo toga promijenilo. Barem ja ne vidim razliku. Dobri ste.

Što će vam najviše nedostajati iz naše škole?

Nedostajat će mi djeca, zaposlenici, športske aktivnosti i natjecanja, ra-dost kod pobjede i tuga kod poraza, proživljavanje tih trenutaka s vama...

Sada kada imate mnogo slobodnog vremena, čime se mislite baviti?

Slobodnog vremena? Ti se šališ? Pa ja ga imam manje nego kada sam radila. Moje slobodno vrijeme zaokuplja moj unučić Lovro kojeg čuvam cijeli dan. Zbog njega sam i otišla u mirovinu.

Što želite poručiti učenicima, ali i budućim nastavnicima koji su spremni dovršiti posao tamo gdje ste ga vi započeli?

Vaša je sadašnja nastavnica odlična: traži me savjete, simpatična je i komu-nikativna. Mislim da je spremna nas-taviti našu tradiciju. Nemam joj mnogo toga poručiti, svakodnevno smo u kon-taktu. Vama poručujem da se nastavite baviti športom jer ćete samo tako biti uspješni ljudi. U zdravom tijelu zdrav duh, zar ne?

Mia Jakelić, 8.b

Nakon 33 godine rada u našoj školi, na žalost svih zaposlenika i učenika naše škole, u mirovinu je otišla nezaboravna nastavnica Vlatka Ćalušić. Podučavajući nas svih ovih godina na neki način nam je „utuvila“ u glavu tu športsku osviještenost, prijavljivala nas na natjecanja i postizala s nama uspjehe o kojima drugi mogu samo sanjati! Ovim člankom joj želimo

uputiti posljednji pozdrav i poželjeti joj divan život koji je svojim predanim i uspješnim radom nadasve zaslužila!

Nastavnica svih generacijaDoviđenja, ne zbogom!

Od nastavnice Ćalušić prigodno su se oprostili i djelatnici škole

58 FRANGIPANI

PRESSMario Bruno Bednarnovinar

PRESSMatea Putniknovinar

PRESSMatea Jukić

novinar

PRESSSara Hulak

novinar

PRESSTena Mijić

novinar

PRESSAna Barišićnovinar

PRESSMia Gotal

novinar

PRESSNensi Tomacnovinar

PRESSAna Plasajec

novinar

PRESSMia Jakelićurednica

PRESSGabrijel Perišanovinar

PRESSNina Vrselja

novinar

PRESSDora Purgar

novinar

PRESSKarla Bogdannovinar

PRESSNora Sušac

novinar

PRESSAna Grebenar

novinar

PRESSRuža Bašić

novinar

PRESSDunja Šišić

novinar

PRESSPetra Raguž

novinar

PRESSChristian Kurina

novinar

PRESSRoberta Zorinićnovinar

PRESSIzabela Kremer

novinar

PRESSPetra Kristić

novinar

PRESSMarin Galić

novinar

PRESSPetar Sušacnovinar

za kraj naj

FRANGIPANI 59

CENTAR ŠKOJO d.o.o. EUROHERC OSIGURANJE d.d.

HNK U OSIJEKU

GLAS SLAVONIJE d.d.

HRVATSKA UDRUGA POSLODAVACA GRAD OSIJEK

Nera Mamić, 7.a