Sveuilite J.J. Strossmayera u Osijeku

Odjel za kulturologiju

Kulturalni menadment

Financiranje umjetnosti i kulture

Kolegij: Financiranje kulture

Mentor: Prof.dr.sv.L.Crnkovi Student/ica: Mirjana alac

U Osijeku,2014.

2

Sadraj

3. FINANCIRANJE UMJETNOSTI I KULTURE...3

3.1. Sustav financiranja umjetnosti i kulture....4

3.2. Sredstva za financiranje umjetnosti i kulture....5

3.3. Koncepti financiranja kulture s aspekta drave I kulturalnih odnosa8

3.4. Vanjska potpora I unutarnje samostalno generiranje prihoda..11

3

3. FINANCIRANJE UMJETNOSTI I KULTURE

Umjetnost i kultura uivaju razliite statuse i tretmane u razliitim drutvenim

zajednicama i svaka drava snosi odgovornosti o stvaranju tog statusa po odrednici vanosti

umjetnosti i kulture u cjelokupnoj politici drave. Tako neke zemlje tretiraju umjetnost i

kulturu kao pitanje najvieg nacionalnog znaaja smatrajui ih poetnim dijelom nacionalnog

identiteta; za druge zemlje umjetnost i kultura su pitanje prestia i vie pitanje popularne

kulture i zbog tog su generalno ostavljene otvorenom tritu; neki kombiniraju oba pristupa; a

neki su previe zauzeti s drugim bitnijim pitanjima pa su tako kultura i umjetnost

preputene same sebi, bez smiljene kulturne politike. Takav stav prema kulturi je smatran

kulturnom politikom koju treba poduzeti kako bi se naznaio ukupan zbroj svjesne i

namjerne uporabe, akcije ili nedostatka akcije u drutvu, ciljano na skup odreenih kulturnih

potreba kroz optimalnu uporabu svih fizikih i ljudskih resursa dostupnih drutvu u odreeno

vrijeme; taj uvjerljiv kriterij za kulturalni razvoj bi trebao biti definiran, a kultura bi trebala

biti povezana s ispunjenjem osobnosti te ekonomskim i drutvenim razvitkom. (UNESCO,

1967)

Ovi i drugi pristupi kulturalnih politika su izrazi dugogodinjih kulturnih i politikih tradicija

kroz povijest. Zemlje ije je povijesno nasljee monarhistiki model i koje su bile kraljevstva

ili carstva, su nauile na zatitniki odnos prema umjetnosti, kulturi i tradiciji financiranja

umjetnika i kulturnih institucija iz kraljevske riznice.

Nakon toga, sustav financiranja kulture seli se iz privatne sfere u javnu sferu, a osnovni

princip financiranja umjesto pojedinanog sudjelovanja zamjenjuje naelo solidarnosti i

pravedne raspodjele javnih rashoda.

To se odrazilo u socijalistikim i komunistikim drutvima koja su takoer tretirala punu

podrku umjetnicima i javnim ustanovama u kulturi iz dravne blagajne. Stoga je bilo tee za

njih da prihvate i provedu neko liberalno i demokratsko naelo, kao to je alternativa

financiranja umjetnosti i kulture, iz privatnog sektora. Naprotiv, drutva u kojima je

demokratski sustav ranije implementiran, ubrzo su uveli otvoreno trite i privatne izvore kao

sredstvo za financiranje umjetnosti i kulture . U dananjem globalno liberalnom svijetu i

vremenu kada su svi sustavi spojeni u jedan globalno liberalno-kapitalistiki sustav,

konzervativni stavovi i pristupi u financiranju umjetnosti i kulture su podvrgnuti reformama.

4

Ili kako Mucica odreuje i sada na poetku treeg milenija , europske zemlje suoavaju se s

dramatinim izazovom u njihovom pristupu i odgovoru na ekonomske, politike i kulturne

promjene koje pogaaju ne samo Europu nego i itav svijet. (..) Prvo globalizacija, koja

postaje klie naeg vremena . Globalizacija, taj brzo irei zamreni sustav integriranih trita,

meunarodne trgovine i ulaganja, multinacionalnih korporacija ( MNOs) i promjenjive

tehnologije, donosi izazove i prilike za na kulturni ivot, s obzirom na nevieni opseg

kreativnih i kulturnih razmjera izmeu naroda diljem svijeta.

Kako god, takoer stvara globalno okruenje za trite i distribuciju kulturnih dobara i usluga,

kao i proizvodnju istih, to stavlja nacionalnu ili lokalnu kulturu i identitete u rizik.

(Mucica; 2003: 6)

Nije lako za umjetnost i kulturu da slijede ovaj globalni trend i da ostanu vjerni svojim

istinskim vrijednostima. To je ak i vie nego komplicirano kada se koriste financijska

sredstva bez poduzetnikih vjetina. Ipak naini da se prijeu prepreke postoje unutar

kompetencije vlade , poslovnih tvrtki i umjetnosti, i oni e razluiti sa sklonostima da se

povea poslovna podrka umjetnosti i kulturi.

3.1. Sustav financiranja umjetnosti i kulture

Konvencionalna podjela strukture financiranja kulture i umjetnosti u praksi je zasnovana

na tri osnovna sustava financiranja:

1. Buetno

2. Trino

3. Mjeovito

Budetni financijski sustav odnosi se na primjenu centraliziranih dravnih modela

financiranja u kojemu su kulturne ustanove koje se financiraju iz dravnog prorauna. To je

karakteristino za zemlje socijalistike i komunistike politike zajednice (u prolim

vremenima i monarhijama ) koja subvencionira stvarne trine vrijednosti umjetnosti i

kulturnih programa i proizvoda. Zbog tih subvencija, npr. cijene ulaznica su prilino niske

usporeujui s trinom vrijednosti, ali to je nain stvaranja umjetnosti i kulture

5

pristupanijima irem sloju drutva. Ovaj model je primjeren za institucije od nacionalne

vanosti zbog njihove misije ouvanja i prezentiranja nacionalne kulturne batine ( muzeji,

arhivi, knjinice, instituti itd.); takoer je primjereno za institucije nekomercijalnog profila i

tenje za umjetnikom izvrsnou, jer uspjeh s publikom ne utjee na iznos fonda.

Subvencionirane institucije su automatski one koje je osnovala drava ili druge vladine

organizacije (grad npr.) ili vlada moe preuzeti financiranje nekih alternativno osnovanih

institucija ukoliko prepozna njihov znaaj. Ovaj model zahtijeva odgovornost javnih vlasti i

kroz to da vlada ima mo da nametne uvjete i postavi restrikcije; u drugu ruku to daje uinak

dostupnosti.

Trini sustav financiranja kulture je tipian za liberalne kapitalistike dravne modele a to

podrazumijeva generiranje resursa kroz prodaju proizvoda po trinoj cijeni . To predstavlja

trite orijentirano logino gdje 80- 90 % ukupnog prihoda dolazi s trita. Kada nema

utjecaja drave i snane kulturne politike umjetnika djela se ne razlikuju od ostalih proizvoda

na tritu to se odraava na reakciju prema kulturnim potrebama trita.

Mjeoviti financijski sustav ukljuuje oba budetna i trina sustava financiranja. Njihovi

odnosi mogu biti u omjeru 50% / 50% ali u veini sluajeva trini sustav prevladava te su

tendencije na toj strani- prema prikupljanju vie i vie sredstava sa trita. Mjeoviti sustav je

prisutan u zemljama gdje niti jedan od prethodnih sustava u potpunosti ne korespondira

kulturnim potrebama i objektivama nainjenih od strane dravne politike. Usprkos tomu to je

unaprijeeni mutirani sustav koji koristi budet i trine prednosti koji inzistira na

raznolikim financijskim izvorima.

Kao to urovi navodi:

Zajednika znaajka svih koncepata mjeovitog financiranja je pruanje velike raznolikosti

izvora financiranja kulture, to stvara uvjete i socio-ekonomski kontekst za razvoj filantropije,

sponzorstva i partnerstva izmeu kulturnih i poslovnih sektora. (urovi, 2010:170)

3.2. Sredstva financiranja umjetnosti i kulture

Druga vrsta podjele moe biti nainjena s obzirom na tri glavna izvora financiranja

umjetnosti i kulture:

6

a) financiranje od sredstava vlade

b) financiranje od sredstava trita

c) financiranje od strane tree osobe/institucije

U europskoj tradiciji je financiranje umjetnosti i kulture preteno od sredstava vlade. To ne

znai da su druga sredstva iskljuena al da je to primarni izvor financiranja . Postoje prednosti

i nedostatci ovog sustava potpore umjetnosti i kulture.

Kao to Helburn i Gray navode:

Filozofski , oni koji favoriziraju europski sustav u kojemu su umjetnike institucije pod

pokroviteljstvom prvenstveno od vlade, subvencioniranje zapoinje od premise da su

umjetnosti i kultura dio nacionalne batine i zbog toga logino zasluuju biti podupirani od

strane nacije koja djeluje kao kolektiv.( Helburn i Gray 2001: 270)

Kako bi se kvalificirali za vladinu potporu, kulturalne i umjetnike institucije moraju osigurati

da njihova umjetnika djela, programi i aktivnosti podudaraju se sa kvalitativnim i

kvantitativnim standardima i propisima od strane politiara ili vladinih agencija. Posljedino

njihova sloboda moe biti vie ili manje ograniena i njihovi podanici moraju biti vie ili

manje od interesa i vanosti za donosioce odluke.

Ako je vlada glavni izvor financiranja, kulturalne ustanove su vie ili manje prisiljene na

suradnju u vladinim krugovima. U drugu ruku, ovaj sustav osigurava sigurnu financijsku

stabilnost za institucije zbog toga jer uvijek mogu raunati na podrku, iako moraju

kompenzirati ( privatno ili trino) iz drugih izvora. Vladino financiranje, to je takoer

utvreno, bilo bi relativno stabilno, pruajui pouzdanu osnovu za dugorono planiranje nego

to bi to privatna podrka pruala. Moda vanija i fundamentalnija podrka javnog budeta je

viena kao nain izdvajanja umjetnosti od potencijalne prijetnje za njihovu umjetniku

slobodu koje su povezane s ovisnou o tritu. (Helburn i Gray 2010: 270)

Ipak postoji tendencija rasprostranjena diljem svijeta prema diversifikaciji sredstava

financiranja u smislu poveanja u simulaciju ove poslovne potpore kroz indirektno

subvencioniranje i ostale stimulativne mjere to e biti objanjeno poslije.

Financiranje od sredstava trita ima ameriko porijeklo i primjenjuju da umjetnici i

kulturalni institucije prodaju svoja djela na tritu. U ovom sustavu umjetnosti i kultura

slijede logiku kao i ostala proizvodno-orijentirana industrija. Iz izvora moraju stvarati

7

proizvode umjetnosti koje mogu prodavati na tritu i moraju biti na oprezu da e njihov

kupac platiti proizvod ili uslugu. Nedostatci su oiti, ovo vodi komercijalizaciji umjetnosti

kao este posljedice.

Osim toga, ako cijenjena samo na tritu, umjetnika djela ne mogu dosegnuti vrhunsku

umjetnost. Ipak, svijest o logici trita je neophodna ako nita drugo, barem kao dopunsko

sredstvo izvora. Umjetnici i institucije mogu stvarati vlastite prihode od trita- izravno od

prodaje karata ili umjetnikih djela i neizravno putem razliitih marketinkih akcija i usluga.

Sponzorstvo je takoer klasificirano kao trini izvor, jer je ugovor izmeu umjetnika i

kulturnih institucija te sponzora zasnovana na osnovi kupnje: prva strana prua uslugu ili

promovira akciju dogaanja s prednostima ili neto drugo, ovisno o tome to je druga strana

spremna platiti. Dakle, to je striktno poslovni odnos koji funkcionira prema principu trita.

Zapravo, svaka vrsta potpore koja dolazi iz poslovnog sektora izravno se rauna za

financiranje iz izvora na tritu.

Financiranje od sredstava tree osobe podrazumijeva prikupljanje sredstava iz neprofitnog

sektora- pojedinana i korporativna donacija, pokroviteljstva od strane mecene . Ovakva vrsta

financiranja umjetnosti i kulture izvorno iz anglo-saksonske tradicije, ali u dananje vrijeme

prevladava u Europi. Mecene su uobiajeno podravale posao individualnih umjetnika ili su

kraljevske obitelji bile pokrovitelji kulturalnih ustanova, fundacije daju donacije i dotacije

izravno umjetnikim projektima itd. Ovaj koncept pretpostavlja fokusiranje na idealistiki i

poseban karakter umjetnosti a na svom ranjivom karakteru u smislu da taj doprinos je

uinjen bez ikakvih izravnih beneficija zauzvrat. Takoer se oslanja na moralnu odgovornost

onih lanova drutva koji su u poziciji da doprinose istom drutvu i utjecaju na razvoj.

Doprinosi su esto uinjeni u ime dobrotvorstva ili filantropije, poivajui na osobnim

individualnim motivima, ili u sluaju osnivanja, svoje misije koja se uglavnom odnosi na

nekim drutvenim pitanjima. Donedavno, tree osobe ; sfera treih osoba uope nije bila

priznata kao potencijalan izvor potpore umjetnosti i kulture, ali moderna praksa pokazuje da

se taj stav mijenja i dobiva sve vie na znaenju.

8

3.3. Koncept financiranja umjetnosti i kulture s aspekta drave i

kulturalnih odnosa

Posmatran kroz povijest , mehanizam raspodjele sredstava oduvijek se temeljio na vlasti

od ekonomskih i politikih snaga bogatih pojedinaca ili institucija- crkve ili drave.

Ideoloka orijentacija kreatora kulturnih i ekonomskih politika utjecala je na izbor koji e se

provoditi te instrumenata koji e se koristiti. Chartrand je definirao u tom smislu sustav

financiranja kroz nekoliko sljedeih koncepata.(Miki, 2010:4-6)

Voditelj drava financira umjetnost kroz porezne izdatke tj. poreze na neimenovano ili

oproteno. U SAD-u Vlada ima ulogu voditelja,promovirajui umjetnost kroz porezne izdatke

kanaliziranih od strane donatora. Uloga voditelja ima svoje korijene u tri amerike tradicije:

odvajanju crkve od drave, konkuretno trino gospodarstvo, privatna filantropija, koja je i

prije i poslije nametanja poreza na dohodak predstavljala najvaniji izvor potpore za likovnu

umjetnost.

Voditelj podrava razliitost, a ne odreene vrste umjetnosti ili stilova umjetnosti. Specifini

standardi nisu podravani,jer voditelj se oslanja na preferencije i ukus poduzea, zaklada i

pojedinanih donatora.

Dinamina politika drave voditelja je sluajna u javnom financiranju te odraava

promjenjive ukuse privatnih donatora. U dravi voditeljici ekonomski status umjetnika i

umjetnosti poduzea ovisi o kombinaciji unutarnjeg izgleda te promjenjivog ukusa te

financijskog stanja pokrovitelja.

Snaga voditelja poiva na raznolikosti financijskih izvora. Individualci, korporacije i

fundacije izabiru umjetnost, umjetnika ili umjetnike organizacije za potporu. Voditelj ima

svoje slabosti. Prvenstveno, standardi izvrsnosti nisu potpomognuti, a drava nema

mogunost ciljanja aktivnosti nacionalne vanosti Drugo, procjena privatnih donacija u naturi

, primjerice, slika darovana muzeju ili umjetnikoj galeriji , moe biti problematina. Tree

voditelj ne moe nuno ograniiti prednosti za domae umjetnike zajednice.

Zatitnik- drava financira umjetnost kroz pogodbu umjetnikih kulturnih vijea. Vlada

odreuje koliku ukupnu podrku moe pruiti, ali ne i koje organizacije ili umjetnici trebaju

9

dobiti tu podrku. Vijee je obino sastavljeno od izbora povjerenika koje imenuje Vlada.

Nakon to je imenovan, povjerenici ispunjavaju svoje donatorske dunosti neovisno o

interesima stranke na vlasti iz dana u dan, vie kao povjerenik slijepog povjerenja. Odobrene

odluke uglavnom su odluene uz savjete profesionalnih umjetnika koji rade kroz sustav

usporedivih procjena. Velika Britanija je najbolji primjet zatitnika drave.

Umjetniko vijee potpomae kreativnost s objektivnou promoviranja standarda

profesionalne umjetnike izvrsnosti. Dinamina politika drave koja je zatitnik je

evolucijska, reagira na promjenjive oblike i stilove umjetnosti to ih iskazuje umjetnika

zajednica. Ekonomski status umjetnika i umjetnikog pothvata ovisi o kombinaciji unutarnjeg

izraaja , ukusa i elja privatnih donatora, te dodijeljene potpore uz pogodbu kulturnog vijea.

Jaka snaga na dohvatu ruke umjetnikog vijea esto je doivljena kao glavna slabost.

Poticanje umjetnike izvrsnosti esto se doivljava kao promicanje elitizma s obzirom na dva

tipa umjetnikog rada proizvodnog i onog koji se predstavlja publici. Podrka umjetnikoj

izvrsnosti moe rezultirati u umjetnosti koja nije dostupna ili cijenjena od strane ire javnosti,

ili od strane svojih demokratski izabranih predstavnika. U veini zatitnikih drava postoje

uzastopne kontroverze u kojima politiari, odraavajui popularno miljenje, izraavaju bijes i

ljutnju na potpore aktivnosti koje su npr. percipirane kao politiki neprihvatljive ili se odnose

na bogatu manjinu. S trinim vijee, meutim, politiari mogu traiti priznanje za

umjetniki uspjeh ili odgovornost za neuspjeh.

Arhitekt- drava financira umjetnost putem ministarstva ili odjela za kulturu. Birokrati, na

snazi, daju bespovratna sredstva. Arhitekt tei potpomaganju likovne umjetnosti kao dijela

ope drutvene socijalne skrbi objekata na temelju povijesne tradicije zapadno europske

kulture od pada Rima- praktiricirane od strane crkve u slavu Boga onda u slavu vladara ili

aristokracije, i danas, u slavu graana ili kulture specifine nacionalne drave. Od dolaska

demokratske vlade, arhitektska uloga je evoluirala iz ministarstva crkvenih poslova i kulture

do ministarstva obrazovanja i kulture u odvojena i razliita ministarstva kulture. Arhitekt je

sklon podravati umjetnost koja je zadovoljava osnove a ne profesionalne standarde

umjetnike izvrsnosti. Dinamika politika arhitekta je revolucionarna. Inercija moe dovesti

ukorijenjene utvrene standarde u odreenom trenutku do stagnacije suvremenog stvaralatva,

kao to je primjeena u pogledu na Francusku.

Ekonomski status umjetnika arhitektskih drava je determiniran lanstvom u javnim

umjetnikim udruenjima. Ekonomski status umjetnikih institucija odreen je gotovo

10

iskljuivo kao izravno dravno financiranje unutarnje i privatne donacije igraju malu ulogu u

odreivanju svojih financijskih statusa.

Snaga arhitekt uloge je injenica da umjetnici i umjetnike organizacije su osloboene od

ovisnosti o popularnom uspjehu na blagajnama, a razultat je ono to se naziva jaz bogatstva,

tovie status umjetnika izriito priznaje se u politici socijalne pomoi. Slabosti arhitekta je da

dugorono, zajamena izravna financijska sredstva mogu dovesti do kreativne stagnacije.

Inenjer- drava posjeduje sva sredstva umjetnike produkcije. Inenjer slubeno podrava

samo umjetnost ujedinjenu s politikim standardim ideala. Odluke o financiranju izraene su

od politikih voa s namjerom unaprijeenja politikog obrazovanja ili preodgoja,a ne

umjetnike izvrsnosti.

Dinamina politika drave inenjera je revizionistika s odlukama o financiranju koje se

stalno izmjenjuju ovisno o izmjeni partije. Primjerak inenjera je stari Sovjetski Savez.

Ekonomski status umjetnika odreen je lanstvom slubenog partijski- prihvaenog umjetnika

udruenja. Netko tko ne pripada takvom udruenju, prema odredbi, nije umjetnik. Sva

umjetnika poduzea posjeduju drave i upravljaju; sva umjetnika sredstva proizvodnje

pripadaju dravi. Umjetnici koji proizvode djela koja nisu potvrena su izbacivani i nisu vie

bili priznati kao umjetnici.

Inenjerska uloga je zanimljiva totalitarnom reimu jer je usredotoena na kreativne

energije umjetnika prema postignuima slubenih politikih ciljeva. Postoji nekoliko slabosti

povezanih s ulogom inenjera. Prvo, umjetnost je podlona politikim ciljevima, ovaj koncept

karakterizira revizionistike kulturne dimenzije razvoja, odluke o financiranju kulture su

stalno pod pritiskom revizionistike namjere : cenzure, represije i direktive, te se na taj nain

znaajno utjecalo na kreativnu dimenziju kulture i umjetnosti.

U saetku europska tradicija je uglavnom mjeavina arhitektskog koncepta odraza u igranoj

ulozi apsolutne monarhije i srednjovjekovne crkve sa zatitnikim konceptom koji se ogleda u

primjeni naela dobrotvornosti putem autonomnih kulturnih vijea i dananji europski trend

uvoenja i provedbe koncepta voditelja sadri postojee baze sa svrhom aspiracije stvaranja

optimalnih uvjeta.

Craik predlae tri dimenzije kulturno mjeovitog tipa financiranja i pokroviteljsku strategiju

kojom se izravna financijska izdvajanja odobravaju kulturnim institucijama, strategiju

11

neizravnog financiranja poput raspodjele sredstava kroz kulturno vijee, fondove, i sl. kao

strategiju moderatora koji osigurava uvjete i socio-ekonomski kontekst za razvoj filantropije,

sponzorstva i partnerstva izmeu kulturnih i poslovnih sektora i trino odrivog umjetnikog

stvaralatva( zajamena kupnja, umjetnost u javnom prostor, trite umjetnina itd.) (Miki,

2010:17)

3.4. Vanjska potpora i unutarnje samostalno generiranje prihoda

Jo jedna razlika trebala bi biti jasna o financiranju kulture i umjetnosti- razlika izmeu

vanjske podrke i unutarnje samo generirajueg prihoda.

Vanjska potpora odnosi se na :

Izravnu javnu potporu ( iz dravnog pororauna)

Neizravnu javnu potporu ( kroz porezne olakice ili dravne lutrije)

Potpore iz privatnog sektora:

Sponzorstva

Korporativne donacije

Individualne donacije

Zaklade i fondovi

Milostinja i drugi doprinosi

Unutarnje samostalno generirani prihodi podrazumijevaju one izvore stvorene ili zaraene

izravnom umjetnou ili kulturnim organizacijama prodajom proizvoda ( ulaznica,

umjetnikih djela i proizvoda sa strane) ili razlike vrste usluga na tritu.

Kao to je rastumaeno u prethodnim poglavljima,sredstva, naini ili izvori financiranja

umjetnosti i kulture mogu biti razliiti.U Europi su se oni razvili od iskljuive vanjske potpore

od strane drave ( ili kraljevstva) na mjeoviti sustav kojem vanjska potpora dolazi iz javnog i

privatnog sektora te u kojoj umjetnost ili kulturna organizacija mora sama dati svoj doprinos

sa svojim izvorima. Kao i u drugim sluajevima rastui trend u financiranju umjetnosti i

kulture u cijeloj Europi, koja je ve na snazi u SAD-u, a najvie u Vel. Britaniji , smanjenju

vanjske potpore vlade i poveanjem drugih oblika prihoda, i vanjskih i unutarnjih. Taj trend

se oituje u sklonosti poticanja poslovne podrke umjetnosti i kulturi kroz razne mjere i

12

programe, te u tendenciji promicanja poduzetnikih pristupa oblastima umjetnosti i kulture,

to izravno utjee na rast unutarnjih samo generirajuih prihoda. Stoga, slijedei odlomak je

o tom trendu i tendenciji, konceptima, modelima i praksama koje se objedinjuju.