Godište XXII ::: broj 541 ::: 27. studenoga 2014. VIJENAC 19FiLOzOFija

vaŽna studija o glagoljskoM pisMu: Mateo Žagar, uvoD u glagoljsku Paleografiju 1 (X. i Xi. st.)

novi pristup glagoljskoj paleografiji skih listića, kojih linijski ustroj čini velik isko-rak u minuskulizaciji pisma, a ističe se da je najarhaičnije pismo Zografskoga evanđelja.

Na temelju reprezentativnih tekstova do-nose se primjeri paleografskih osobina u naj-starijim glagoljičkim tekstovima. Autor se, slijedom kontinuiteta odraza pismovnog ra-zvoja, prvo osvrće na Zografsko evanđelje, u kojem je najdosljednija dvolinijska postavlje-nost slova, što pridonosi da se ono odredi kao najstariji pisani tekst, možda i iz 10. stoljeća. Slijede ilustrativni primjeri s komentarima iz više tekstova. Poseban je prostor posvećen najstarijim glagoljičkim natpisima i grafitima, i pritom se iscrtava teritorij njihova nalaže-nja. Prema Žagaru veća zastupljenost glago-ljičkih rukopisa na makedonskom tlu formi-rala je u jednom razdoblju tradicionalnu sliku prema kojoj je središte glagoljske pismenosti na Balkanu bilo gotovo isključivo vezano za Klimentovu Ohridsku književnu školu, ali se ta predodžba promijenila pronalaženjem više glagoljskih epigrafa u preslavskom kru-gu. Isprepletanje dvaju pisama u nekim spo-menicima pokazuje da su se ona usporedno upotrebljavala i nisu se doživljavala kao dva suprotstavljena pisma. Nakon nedavnih pro-nalaženja novih glagoljskih epigrafa, primje-rice iz dubrovačkog zaleđa i kraj Blatnog je-zera u Mađarskoj, kao i grafita na Kosovu i na istoku današnje Srbije, nema nikakve sum-nje da je glagoljica u to vrijeme, zaključno s početkom 12. stoljeća, bila proširena goto-vo cijelim južnoslavenskim prostorom. Zbog takve prostorne širine i nije neobično da su razlike u pisarskoj praksi bile vrlo velike.

tekst u središtu

Žagarov inovativni pristup u središte istra-živanja postavlja tekst, njegova paleografija nije slovocentrična, već tekstocentrična, pa je to i razlog da grafomorfološke promjene slo-va čine samo jedno poglavlje. Promjene obli-ka slova, rasporeda i proporcije slovnih lini-ja nisu bile ni slučajne, ni stihijske, već su se provodile po prepoznatljivim načelima. Ta su slova smještena u geometrijski osmišljen mo-dul – kružnicu, podijeljenu u osam isječaka. Priložen je pregled svih glagoljskih slova iz-borom dvanaest rukopisa.

Glagoljska paleografija Matea Žagara dje-lo je koje će biti korisno i stručnjacima i svi-ma onima koje zanima fenomen glagoljsko-ga pisma. Za specijaliste iznimno je važno što su sistematizirana sva prethodna sazna-nja autora koji su se gotovo dva stoljeća ba-vili tom znanstvenom disciplinom, pa zbog toga može biti i svojevrsna povijest razvitka slavenske paleografije. Priložen je i niz novih spoznaja, kao i neke koje su davno utvrđene, ali znanost po inerciji slijedi starije, već pre-vladane zaključke. Tako, primjerice, činjeni-cu da slovo šta nije ligatura, ili da je glagolji-ca uncijalno, a ne minuskulno pismo, da bi se Zografsko evanđelje u kronologiji trebalo po-staviti ispred Kijevskih listića (pa tako starost pisma ne mora slijediti stupanj starosti jezi-ka), kao i pokazatelje o uspostavljenu sustavu u sastavljanju glagoljice koja je imala određe-ni modul – kružnicu. Za početnike je izni-mno važno što Žagar u ovom djelu rabi svu znanstvenu terminologiju iz područja paleo-grafije i pritom svaki termin precizno defini-ra, pa može služiti i kao svojevrsna mala enci-klopedija slavenske paleografije.

Knjiga Uvod u glagoljsku paleografiju 1 Ma-tea Žagara vrijedno je djelo bez kojega se da-lje neće moći produbljivati ni razvijati teme slavenske paleografije. Materijal je pedantno obrađen i metodološki precizno razrađen. Publika obaju navedenih profila, i ne samo u Hrvatskoj, sa zanimanjem očekuje objavljiva-nje dva sljedeća sveska, kako bi se napokon kompletirala slika cjelokupnoga razvoja gla-goljskoga pisma.

U središtu Schellingova mišljenja nalazi se zahtjev za životnom težnjom prema apsolutu i za čistim umskim dohvaćanjem onkraj svakoga znanja, zahtjev koji je nametao ondašnjim proučavateljima filozofije i njime usmjeravao na propitivanje cjelokupne znanosti i smisla visokog učeništva

O d 20. do 22. studenog u Velikoj pa-lači Matice hrvatske u Zagrebu odr-žan je godišnji susret Filozofske

škole Matice hrvatske, predavačko-istraži-vački projekt domaćih stručnjaka filozofije i mladih studentskih snaga. Krojen od inter-pretativnih izlaganja i podrobna tumačenja odabranih djela u svrhu određivanja bitnih stajališta važnih djela iz filozofske povijesti Europe, nadalje u svrhe nadogradnje isku-stva filozofijske discipline iščitavanja, projekt se ponudio kao jedna, obrazovno-radnim sustavom neopterećena, mogućnost znati-željna prožimanja spoznaje, znanja i razumi-jevanja o pitanjima koja nas dotiču. Sudioni-ci su se odlučili na sučeljavanje s jednim od metafizički najpronicavijih, a povijesno gle-dano najvažnijih djela filozofskoga diskursa, naime spisa O biti ljudske slobode i predme-ta koji su s tim povezani njemačkoga filozofa Friedricha Wilhelma Josepha von Schellinga, spisa koji pripada razredu neiscrpivih teksto-va te pritom izbjegava kritike za natražnjaš-tvo dok plasira odista radikalne teze. Nakon uvodne riječi potpredsjednika Matice hr-vatske Stipe Botice, organizatori i modera-tori Damir Barbarić, Petar Šegedin i Ozren Žunec pobrinuli su se za mijenu izlaganja s popratnim raspravama plodonosnog pri-nosa, uz završno predavanje Lore Hühn sa Sveučilišta Albert-Ludwig u Freiburgu, čiji je zbroj važnih radova nedavno objavljen u biblioteci Parnas Matice hrvatske pod naslo-vom Filozofija tragičnog: Schelling – Schopen-hauer – Kierkegaard.

U središtu Schellingova mišljenja nalazi se zahtjev za životnom težnjom prema apsolu-tu i za čistim umskim dohvaćanjem onkraj svakoga znanja, zahtjev koji je nametao on-dašnjim proučavateljima filozofije i njime usmjeravao na propitivanje cjelokupne zna-nosti i smisla visokog učeništva. Taj se poziv zrcali u metodskom pristupu Filozofske ško-le, tražeći da u intimnom odnosu s tekstom dohvaćamo njegovo kazivanje. Veza je uoč-ljiva u zahtjevu za dubinskim iščitavanjem značenja rečenica u pojedinosti i uzasto-pnosti, za „osluškivanjem“ njihovih zakriva-jućih-otkrivajućih implikacija u hermeneu-tičkom ključu dijelova i cjeline, a onda i za preispitivanjem uvida i mjere u kojoj smo postavili ishodišno pitanje i usmjereni anga-žman oko njegova otkrivanja, tako da nam se odgovor sam nudi i tekstom rastvara, a ne da prije svakoga kazivanja anticipiramo od-govore i izranjamo sebi odgovarajuća mjesta potvrde. Generacije siljene da filozofijsko ja-stvo, namjesto izgradnje, tek pronalaze u re-dukcionističkim udžbenicima i uspoređuju s efektnošću svjetskog tržišta, pa da pritom i osporavaju domaću misao, riječ i djelo kao da ono sebe treba zatrti pod ordinatom refe-rentnih baza, imaju priliku u projektima po-put Filozofske škole osjetiti dinamiku čežnje za znanjem i razumijevanjem, gdje svi istu-paju kao učenici i učitelji.

Prvi je radni dan poslužio usuglašavanju Schellingovih pojmova i problematskih ra-zina. Igor Mikecin održao je plenarno izla-ganje pod naslovom Sloboda i sistem. Uz po-jam filozofije u Spisu o slobodi, kojega je u jutarnjem bloku slijedio Petar Šegedin s te-mom Produktivni identitet. Istost i drugost u Spisu o slobodi. Mikecinovo izlaganje smje-sta je zasjeklo u polemična mjesta Schellin-gove misli, odnosno ponukalo sudionike na zapitivanje o odnosu sistema i slobode koji se u školskoj maniri najčešće uzima kao pro-turječje, ali se kod Schellinga pokazuje kao važna ontologika antikategoričke metafizike, omogućujući najvažnije filozofijske dose-ge 20. stoljeća. Šegedin je pod svjetlo doveo problem odnosa identiteta i (in)diferencije kao problema sustavno zasnovana dualiz-ma ozbiljavanja koji je u jedinstvenosti indi-ferentan, a s obzirom na vezu sistema i slo-bode te čovjeka i boga u obliku duha, duše, osobe i razuma određeno identitentan. Opri-mjerenju problema služilo je izlaganje Ivana Kordića Sloboda i nužnost u Spisu o slobodi, gdje se uočena otvorena napetost pojmo-va razlučila kao višestruk problem nužno-sti. Schellingov se spis počeo pokazivati kao proširenje njegove filozofije prirode preo-blikovano biblijskim naukom, dajući se kao osebujan i provokativan oblik „mirenja“ rea-lizma (tijelo), idealizma (duh), deizma (bog) i nefatalističkog panteizma (sve-jednotnost), u podtekstu prožeta misticizmom i pijetiz-mom. Naime, Schelling je nastojao poka-zati da njegov filozofijski uzorak ukazuje na zbiljsko stanje totaliteta što se po Božjoj riječi odavna takvim trebao razumjeti, ali je na to mjesto zasjela zabluda kovana ljud-skom poviješću. Problem panteizma, kao svojevrsne Schellingove barke za svladava-nje nemirnih valova kozmoloških koncepa-ta, nastojao je kontekstualnom analizom on-dašnje situacije približiti Fran Ljudevit Ježić s temom Panteizam i imanencija slobodnih bića u Bogu. Ježić je zaokružio temeljno mje-sto svakog pitanja o Schellingovu spisu, a za-vršna je rasprava otvorila prostora za specifi-kume drugog dana.

Schellingova filozofija slobode ne samo da ideje sustava i ideja slobode pomiruje, već se tu filozofija u traganju izniče kao znanost o apsolutu te se u zahvaćanju apsoluta ozbilju-je cjelokupan sustav fundiran onim dobrim. No istovremeno bi se moglo, a možda i mo-ralo, reći da je spis i traktat o zlu. Zato što je Schelling zlu dao „konkurentno“ mjesto u prijeporu sila koje kozmološki su-djeluju, odnosno zato što je ono, iako još podređe-no, postalo pozitivan moment sustava ute-meljena u bogu, a u argumentacijskoj izvedbi posve prepušteno volji čovjeka i na taj način mimo teološkog aspekta prebačeno kao od-govornost čovjeka, zlo je ubrzo moralo po-stati središnje mjesto rasprave, što se obisti-nilo drugoga dana škole. U izlaganju Ljubav i priroda u Bogu Stipe Kutleša razložio je fe-nomen boga kao živo jedinstvo sila i dao na-

putke za logički smještaj ključnoga pojma ljubavi kojim u spisu uočavamo narav izvor-ne sile čežnje što potiče božje objavljivanje, prirodospoznajno formiranje, bićevno konfi-guriranje i „sunovraćanje“ pogleda na sama sebe putem razumskih i voljnih struktura bo-ga-osobe i čovjeka-osobe. S logičkim dopu-nama i kategoričkim razdvajanjem polemič-kih Schellingovih fenomena Stjepan Kušar je s izlaganjem s temom Stvaranje i objava pitko približio jezgru Schellingove filozofije, naime ontologiku vječnosti koja je u bestemeljnoj sinkroniji samim sobom iz sebe sama samo-postajanje i sebe-postavljanje, a u objavi stva-ranje u vječnoj sustežućoj opreci svjesnog ega (svjetlost) i nesvjesne materije (tama), kao do sama sebe dolaženje razumom u osobi.

Spekulativna sastavnica „čežnja“, neopisivi i neizrecivi pra-temelj što prethodi teogoni-ji te konfliktu dobra i zla u kozmološkoj ure-đenosti i njegovu zrcaljenu u čovjeka, dodat-no su približili i proširili sjajnim izvedbama Ozren Žunec s temom Osobnost i zlo i Da-mir Barbarić s temom Netemelj slobode kao indiferencija, u konačnici uspijevajući pri-bližiti dalekometan Schellingov doseg. Pro-izlazi, naime, da ta „indiferentnost“ vlada već prije egzistirajućega boga, čime se radi-kalno siječe pitanje „Zašto prije jesmo, a ne da nismo?“ Tome što na taj način hoće biti ništa se ne može predicirati u ravnodušno-sti, toliko čistom slučaju da je čak s one stra-ne pitanja bi li temeljna sloboda bila ili ne bi bila te u tom smislu ne postoji nikakav mo-tiv da se uopće sloboda postavi i da postoji neka volja da se bude. U takvu „biti“ nema prvenstva pred „ne biti“, što je u zadnjem za-nosu rasprave ostavljeno za dalja istraživanja. Jezgrovito gostujuće predavanje Lore Hühn, naslovljeno Schellingov Spis o slobodi u kon-tekstu suvremene rasprave o zlu, pomoglo je uvidjeti na koji se način Schellingovo razu-mijevanje zla, kao gladi žudnje za sobom u nastojanju da postavi ono što samo bog može biti i postavljati, poslije manifestiralo u totali-tarnim tendencijama moderne i ovjekovječi-lo nacističkim zločinima 20. stoljeća kao nov i postojan oblik zla. Uz potrebno razmica-nje između onih teorija koje su na Schellin-ga utjecale i onih koje su se poslije primjenji-vale u ispitivanju modernog zla (Heidegger, Arendt, Adorno, Anders), Hühnova je pribli-žila aspekte Schellingove filozofije koji su bili „ispred njegova vremena“.

Završna faza projekta, treći dan, rečeno je težila proširiti i produbiti interpretiranjem odabranih dijelova teksta. Oni su poslužili za obnavljanje pitanja o zaključcima prethod-nih dana. Na taj bi se način u rukama mogla imati nova „mjera“ za kritičku analizu aktu-alnoga načina življenja, stoga je u tom smislu važno navesti da se cjelokupan sadržaj pro-jekta planira usustaviti i sabrati u nadolaze-ćem zborniku, o kojem će svakako biti još dosta govora.

LuKa Perušić

Matičina filozofska škola: sloBoDa i zlo. scHelliNgov sPis o ljuDskoj sloBoDi

temelji schellingove misli

Lore Hühn i Damir Barbarić Snimio Mirko Cvjetko

Godište XXII ::: broj 541 ::: 27. studenoga 2014.