UTORKOM U GALERIJI

PB

FAST FORWARD

GALERIJA UMJETNINA SPLIT

UTORKOM U GALERIJI

FAST FORWARD

3

FAST FORWARD

Uspješno je apsolvirana i druga godina projekta Utorkom u Galeriji - Fast Forward. Iza nas je deset izložaba, a pred nama publikacija koja ih na jednom mjestu okuplja i primjereno dokumentira. Ukupno, tijekom dvije godine svoje radove je izložilo dvadeset mladih umjetnika i umjetnica, a o njima je pisalo i u kustoskom poslu se okušalo isto toliko mladih povjesničara i povjesničarki umjetnosti. Podsjetimo o kakvom se projektu radi, zašto je pokrenut i s kojim ciljem? U osnovi riječ je o svo-jevrsnoj suradničkoj platformi osmišljenoj s namjerom poticanja suradnje među najmlađim akterima splitske umjetničke scene. Putem jednodnevnih izložaba javnosti su se predstavili studenti i studentice završnih godina na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Kustoske poslove, pomoć u koncipiranju i realizaciji izložaba preuzeli su studenti i studentice povijesti umjetnosti Filozofskog fakulteta u Splitu. U radu su imali mentorsku potporu svojih profesora, a Galerija umjetnina im je na raspo-laganje stavila prostorne, tehničke i stručne resurse. Ukratko, studentima srodnih fakulteta pružena je pri-goda da na konkretnom poslu neposredno surađuju i da se na praktičan način upoznaju s muzejsko-galerijskim radom. U podjeli posla držali smo se tradicionalne for-mule: umjetnik + kustos = izložba. Naravno da izložbu ne vidimo isključivo kao Bogom danu prirodnu zajednicu umjetnika i kustosa, koju bi trebalo ustavom štititi. Kao i sve drugo, izložbe, dobre ili loše, događaju se i mogu se događati u raznim kombinacijama.

Zahvaljujući projektu Utorkom u Galeriji - Fast Forward zaživjela je neformalna, ali učinkovita međuinstituciona-lna suradnja. Program je, naime, realiziran u suradnji s kolegama s Umjetničke akademije u Splitu i Odsjeka za povijest umjetnosti splitskog Filozofskog fakulteta.

Pružiti šansu, dati potporu i poticaj mladima uvijek je dobro i hvale vrijedno. Međutim, treba naglasiti da je korist obostrana. Bez novih i svježih ideja in-stitucije se pretvaraju u nevažna i nepotrebna mjesta. Za muzej smo već kazali da je onoliko relevantan koliko je otvoren vlastitom vremenu i njegovim protagonistima. Povijest Galerije umjetnina je školski primjer za to, stoga u svakoj prigodi treba podsjetiti da je mladost i suvremenost u njenim temeljima. Iza naizgled nefor-malnog okvira Fast Forwarda stoji jasna poruka da je Galerija umjetnina i za današnju umjetničku mladost legitiman i prirodan prostor komunikacije. Legitimno je postaviti i pitanje je li tu riječ o simulaciji i samozavaravanju? Da li će cijela priča poslužiti tek za popravljanje statističkog prosjeka u cilju prikrivanja jednog drugog procesa, procesa pretvaranja institucije u umirovljenički azil? U mnoge stvari nismo vjerovali pa su se dogodile, a vrijedi i obrnuto. Ono što je nekada doživljavano kao eksces, postaje pravilo.

Prvenstveno zbog mladih protagonista veseli uspjeh pro-jekta. Lijepa potvrda za to je nagrada, odnosno Posebno priznanje za umjetnost 2013., koje je Fast Forward dobio od Slobodne Dalmacije. A što su ove godine u Galeriji umjetnina radili Silvija Abramović, Adna Bakija, Damjan Barić, Matej Bosnić, Dora Derado, Katarina Duplančić, Ante Duraković, Ela Gašperov, Blaž Klarić, Mario Leko, Rudolf Maretić, Katrin Novaković, Marita Pastuović, Kristina Petričević, Katarina Sučić, Jasmina Šarić, Kristina Šušnjara, Andrea Trutanić, Martina Vuković i Viktorija Žuvela može se vidjeti na stranicama ovog kata-loga kojega je oblikovao njihov kolega Nikola Križanac.

božo majstorović

4 5

FAST FORWARD

Katrin Novaković & Katarina Sučić

Ante Duraković & Katarina Duplančić

Blaž Klarić & Rudolf Maretić

Kristina Šušnjara & Andrea Trutanić

Adna Bakija & Viktorija Žuvela

Ela Gašperov & Dora Derado

Silvija Abramović & Kristina Petričević

Matej Bosnić & Martina Vuković

Mario Leko & Marita Pastuović

Damjan Barić & Jasmina Šarić

4. 6.

11. 6.

18. 6.

25. 6.

2. 7.

1. 10.

8. 10.

15. 10.

22. 10.

29. 10.

UTORKOM U GALERIJI

6 7

FAST FORWARD

KATRIN NOVAKOVIĆiz dubine

UTORKOM U GALERIJI

8 9

FAST FORWARD

Medijem stop-animacije Katrin Novaković artikulira svoj umjetnički rad kojim oživljava u naravi nepo-kretne likove i udahnjuje im život. Rad Iz dubine poziva nas na buđenje i obračun s novim tehnologijama koje nas svakim danom sve više okupiraju i odvajaju od osnovne spoznaje čovjeka kao društvenog bića.

Premda je rad u vidu stop-animacije već nekoliko puta izlagan, autorica se ovoga puta publici predstavlja nešto složenijom izložbenom situacijom. Uz animirani dio, na kojemu je radila više od jedne godine, bi-tan dio rada čini vrlo detaljno izvedena maketa grada, odnosno zgrade u kojoj žive protagonisti radnje: Klaro, Baka, Viola i Paolo.

Upravo medij stop-animacije, iluzijom pokreta i umjetni-čkom manipulacijom nepokretnog objekta, spaja elemente inertnog i aktivnog, što je ujedno i okosnica teme koju umjetnica problematizira. Uvođenjem u izložbeni pro-stor statične makete i dinamične stop-animacije gle-datelju se pruža mogućnost direktnog uvida u dugotra-jni proces oživljavanja stanovnika.

Likovi se nalaze u gradu inercije, zatvoreni su u svo-jim stanovima i mehanički ponavljaju životnu svako-dnevnicu. Ponašaju se kao roboti bez ikakve želje za

međusobnim kontaktima, zaokupljeni isključivo vla-stitim životom. Na scenu se odjednom probija naizgled zastrašujuća hobotnica koja se suočava s Klarom, čiji uplašen pogled, u samo jednom jedinom trenutku, sažima svu ljudsku otuđenost zarobljenu u okovima modernisti-čke evolucije te strah od spoznaje vlastitih osjećanja.

Iako simbolika hobotnice često podliježe negativnim konotacijama, autorica nam u radu daje njenu potpuno suprotnu percepciju. Predočivši likom hobotnice sebe samu, umjetnica iznosi vlastitu trenutnu sreću koja je obuzima te nastoji prenijeti gledateljima svoj opti-mizam. Tu obuzetost optimizmom, vedrinom, harmonijom te, naposljetku, srećom, u radu pretače u dinamiku pokreta nezgrapnih krakova, što stvara preokret i potiče otuđene stanovnike na akciju. Glazba budi njihove emocije. Hladni i beskarakterni predmeti u njihovim rukama pre-tvaraju se u instrumente kojima dirigiraju vlastitu sreću.

Sam naslov rada sugerira nam ono najvažnije – u mnoštvu osjećaja trebamo pronaći one pozitivne, izvući ih iz dubine i podijeliti s drugima, prvenstveno kako bi po-taknuli sebe, a potom i ostale, na borbu protiv sve veće inertnosti i otuđenosti društva.

katarina sučić

UTORKOM U GALERIJI

10 11

FAST FORWARD

ANTE DURAKOVIĆ

UTORKOM U GALERIJI

12 13

FAST FORWARD

It is the spectator, and not life, that art really mirrors. — Oscar Wilde

Ante Duraković predstavlja se nizom od sedam ulja na platnu različitih dimenzija. Središnje je platno (204 x 160 cm) ujedno i najveće, a oslikano je monokrom-nim, lazurnim slojevima boje. Kao baza nanesen je sloj hladnih, plavih tonova, koji je potom premazan tonalno komplementarnim slojem narančaste boje. Kao površinski namaz opet dolaze hladni tonovi, čime se stvara plavo platno s virtualno titravom teksturom.

Platna koja stoje lijevo i desno od središnjeg poste-peno se smanjuju u dimenzijama, a izmjenjuju se topla, crvena platna s hladnim, plavim. Ovakvim nizanjem i repetitivnošću donekle se ostvaruje statičnost, koja je opet razbijena upravo komplementarnim tonovima (cr-veno-zeleno, plavo-narančasto) koji stvaraju suptilni pokret probijajući se ispod površinskih namaza boje. Kao dinamični elementi stoje okvir platna i verti-kalna linija, koji se pojavljuju na svakom od platana. Okvir i linija su razlikovani smanjenjem intenziteta boje koja prevladava na ostatku platna. Na central-nom platnu linija je smještena na samoj sredini kompo-zicije, koju tako odvaja na dvije identične polovine, a kako se odmičemo prema bočnim platnima, tako se i vertikala pomjera, približavajući se rubu kompozicije. Takvo odjeljivanje pravokutnika na polovine, četvrtine, osmine itd. stvara svojevrsnu perspektivnu iluziju i privlači oko promatrača ka središnjem platnu.

Slojevitost boje mogla bi simbolizirati psihološku slojevitost čovjeka koji podliježe društvenim konven-cijama i okvirima. Kao vlastite uzore slikar navodi

Vidovića, Resnicka, Newmana i posebice Rothka. Mark Rothko uvelike utječe na stvaranje ovog djela kroz opis svog stvaralaštva kao jednostavne ekspresije komplek-sne metaforičke misli kroz reducirane, plošne forme. Kritika vremena i društva koju apstraktni ekspresio-nisti sredine 20. stoljeća predstavljaju slikarskim i osobnim individualizmom te reduktivnim sredstvima likovnog izražavanja iščitava se i iz naslova njihovih djela (Newman, Vir Heroicus Sublimis; Resnick, The Ele-phant in The Room). Međutim, Duraković skreće analizu u sasvim drugom smjeru. Ostavlja ciklus bez naslova, odbacujući bilo kakvu naraciju i metaforička čitanja na koja bi taj isti naslov upućivao.

Apstrakcija ovog djela odmiče promatrača sve dalje od prirode, odnosno prirodnog predloška na koji se figura-tivno slikarstvo uglavnom pokušava nasloniti, te post-avlja okvir i platno kao jedino ograničenje u stvaranju. Također, svojom veličinom ova platna privlače promatrača u introspektivnu, tihu komunikaciju sa samim sobom.

Duraković ističe kako u njegovim radovima boja sim-bolizira samu sebe. Linija također. Kad su u pitanju proporcije, kompozicija i tretman boje, apstrakt-nom slikarstvu pristupa jednako kao i figurativnom, ističući kako je u ovom ciklusu najuspješniji onaj rad koji se najmanje može asocirati s prirodom.

Art is always more abstract than we fancy. Form and col-our tell us of form and colour. That is all. It often seems to me that art conceals the artist far more completely than it ever reveals him. — Oscar Wilde

katarina duplančić

UTORKOM U GALERIJI

14 15

FAST FORWARD

BLAŽ KLARIĆkosti

UTORKOM U GALERIJI

16 17

FAST FORWARD

Izložbom rada iz ciklusa Kosti mladi umjetnik Blaž Klarić nastavlja se na svoju prijašnju seriju izlaganja ciklusa Blunt. Novi ciklus nastaje iz želje da se kroz banalizaciju nizova objekata, koji su naizgled suroga-ti, naglasi prisutnost traume kao važni pozadinski mo-tiv izložbe. Izlaganjem autor nam zapravo ne razotkriva traumu koja ga je potakla na stvaranje. Integracijom djela u izložbeni prostor, tj. samim činom izlaganja, pri čemu do izražaja dolazi bezličnost i sterilnost, umjetnik ga čini javnim, odnosno društvenim problemom.

Prvo djelo iz ciklusa Kosti odnosi se na krhkost i osobni pristup u korištenju materijala, pri čemu dolazi do spoja monumentalnog stupovlja i organskog materijala želatine. Ovim radom umjetnik nas uvodi u svoj novi ciklus. Rad je koncipiran kao središnji objekt koji dominira prostorom elegantnošću svojih stupova. Prevladava dojam njegova apsolutnog uklapanja u izložbenu prostoriju, a što se postiže simulacijom konstruktivne uloge nosača.

Sam rad ostavljen je bez naziva i sastoji se od 20 po-tpuno različita elementa, od kojih je svaki širine 15 cm i visine 58 cm. Ti elementi u konačnici tvore navedena četiri stupa koji se protežu od poda do stropa izložbenog prostora. Iako stupovi imaju izražene stilske elemente, umjetnik ih ne želi svrstati u nekakav egzaktan stil

ili prepoznatljivi arhitektonski red. Upravo suprotno: svoju interpretaciju umjetnik smatra nasilnim kopira-njem više različitih stilova. Razmještaj stupova u prostoru pravilan je i čini geometrijski tlocrt kvadra-ta, čime se postiže kompozicija nalik predimenzion-iranim nogama stola ispod kojih je prolivena želatina. Stupovi su napravljeni od stirodura te su prekriveni, maskirani slojem bijele boje kako bi im se pojačala težina lažne monumentalnosti. Bezbojna želatina organ-ski je materijal napravljen mljevenjem goveđih kostiju, odakle umjetnik i izvodi naziv svog ciklusa. Želatinu umjetnik prikazuje kao strano tijelo, razgradivi otpad nestabilnog i promjenjivog karaktera. Organskim ele-mentom, razlivenom želatinom, umjetnik umanjuje efekt čvrstine i monumentalnosti i uvodi osjećaj traume. Stup je u ovom radu rekvizit koji samo simulira funkcional-nost. On zapravo i jest funkcionalan, ali samo u okviru svoje fiktivne strukture i čitanja prenesenih značenja, odnosno uporaban je samo u granicama svojih mogućnosti.

Kako vidimo, umjetnik ne razrađuje samo pitanje strukture već se dotiče i snažnih emocija, poput straha od biološkog poretka i propadljivosti tjelesnosti. U radu je sadržano pitanje rasta i samog završetka životnog puta, umiranja.

rudolf maretić

UTORKOM U GALERIJI

18 19

FAST FORWARD

KRISTINA ŠUŠNJARAosobni obredi

UTORKOM U GALERIJI

20 21

FAST FORWARD

Umjetnica Kristina Šušnjara predstavlja se video ra-dovima Osobni obred, Bičevanje i Proricanje, koji su nastali kao dokumentacija istoimenih performansa. Tematika izložbe vezana je uz obrede ili rituale koje možemo definirati kao transformativne akcije utemeljene na tradicionalnim obrascima. Obredi služe za duhovno pročišćavanje vidljivog i nevidljivog dijela života te za privlačenje čistih i revitalizirajućih energija. Razmišljajući o bitku čovjeka i o njegovom stvaranju, umjetnici se logično nameće tema obreda kao materijali-zacija duboko ukorijenjene ljudske potrebe za iracional-nim, repetitivnim postupcima, zbog vjerovanja da će nam ti postupci donijeti snagu, moć, sreću ili blagostanje. Potreba za obredima seže u same početke ljudske civili-zacije, a najprimitivniji obredi vezani su uz prizivanje prirodnih sila – vjetra, sunca, vode i vatre te slav-ljenje solsticija. Razvojem civilizacije mijenjala se i forma obreda, od spomenutih primitivnih do raznih litur-gijskih pa sve do konceptualnog oblika u kojem obred postaje jedan od načina izričaja suvremene umjetnosti, što je vidljivo, primjerice, u djelima Josepha Beuysa ili Marine Abramović. Beuys je upravo performans promatrao kao medij koji sadrži potencijal za samoiscjeljivanje i socijalnu transformaciju te vjerovao kako uvođenjem samoosmišljenih rituala može preuzeti ulogu šamana mo-dernog doba i na taj način djelovati na svijet oko sebe.

Performansom Osobni obred Kristina propituje značenje obreda kao podsvjesnog čina, referirajući se na rituale prizivanja plodnosti koji su prisutni u brojnim kul-turama i vjerama. Umjetnica istovremeno imitira narodne obrede i mijenja ih, koristeći umjesto karakterističnih simbola plodnosti - žita, jaja, kruha i pšenice - ele-mente koji za nju imaju osobno značenje. Pomoću simbola u vidu slikarskih alata - kistova, platna i boja - umje-tnica priziva plodnost u svom slikarstvu.

Nadovezujući se na potrebu za boljim osobnim postignu-ćima u umjetničkom radu, Kristina realizira i perfor-mans Bičevanje. Bičevanje, odnosno flagelacija, pred-stavlja radnju udaranja ljudskog tijela bičem, koja se izvodi kao vrsta tjelesnog kažnjavanja. Međutim, bičevanje se može primjenjivati i dobrovoljno, kao dio religijskog obreda, osobito autoflagelacije, ili sa ciljem postizanja seksualnog sadomazohističkog užitka. Umjetnica u svom performansu bičevanje koristi dobro-voljno, kao svojevrsnu kaznu zbog nedovoljnog davanja sebe umjetnosti. Ponovno koristeći simbole u obliku kistova, umjetnica bičuje, tj. kažnjava projekciju sebe na platnu. Kistovi, namočeni pigmentom, ritmičkim udaranjem ostavljaju trag krvi na njenom tijelu, odnosno platnu.

Performans Proricanje Kristina Šušnjara realizira s ciljem propitivanja uloge koju imamo u stvaranju vlas-tite sudbine. Referirajući se na čest oblik proricanja, kleromanciju, koja predstavlja uvid u sudbinu putem iščitavanja uzoraka predmeta razbacanih po podlozi, ali i svojevrsni ritual, umjetnica pokušava proreći budućnost, istovremeno je stvarajući. Svoj već prepoznatljivi simbol, kistove umočene u boju, baca po praznoj pod-lozi generirajući tako nasumične forme i uzorke čija iščitavanja sežu u budućnost koliko i interpretacija promatrača. Slikarski pribor umjetnici služi kao alat u ritualu proricanja u kojem postavlja pitanja sudbini, na koja zatim sama odgovara analizirajući dobivene uzorke boja i oblika. Ovim performansom umjetnica nas želi po-taknuti na razmišljanje o tome koliko subjektivna inter-pretacija utječe na našu svijest o budućim događajima, a kao krajnji rezultat nameće se pitanje: Može li iščitati budućnost svoga djela kroz sam proces stvaranja?

andrea trutanić

UTORKOM U GALERIJI

22 23

FAST FORWARD

ADNA BAKIJAograničenosti

UTORKOM U GALERIJI

24 25

FAST FORWARD

Izložbu Adne Bakije čini skupina od šest videora-dova i jednog performansa. Njihovim okupljanjem pod zajedničkim nazivom Ograničenosti želi nagla-siti raznolike oblike ljudske sputanosti. Rado-vi prikazuju različite aktivnosti, od ocrtavanja linije mora na plaži, ostavljanja tragova u prirodi do posipanja ugljena po cesti i ulijevanja boje u jarak. U njima je, prije svega, sadržana kritika čovjekova nastojanja da se zaštiti i zaobiđe sve ono što mu je strano i nepoznato. Radove sagleda-vamo kroz prizmu čovjekove želje da ostavi trag, da vlastiti poraz naspram prirode okrene u trijumf, prilagođavajući prirodu svom komforu i željama. Tako je u ocrtavanju linije mora simbolički pri-kazan apsurd čovjekovih napora da postavi granicu između kopna i mora, odnosno sebe i neznane sile. No, upravo ta sila briše iscrtanu granicu i na površini tvori sasvim nov, nepredvidljiv, drugačiji odnos. Priroda je za Adnu izvor inspiracije. Želi istak-nuti čovjekov povratak prirodi i vraćanje onoga što je prirodi oduzeto. Kritika prostorne ograničenosti posebno dolazi do izražaja u performansu u kojem um-jetnica, okružena hladnim betonskim zidovima, sta-vlja jarko žutu boju u tanak jarak kojim curi voda. Tim činom u bezlični sivi prostor ulijeva tračak nade. Boja nije puki ukras već simbol prirode koja nas jedina može ponovno oživjeti. Osim u prirodi, poticaje pronalazi i u povijesti um-jetnosti, primjerice, među radovima engleskog kipa-ra Andya Goldshworthya. Zajednička misao osobito se očituje kroz uporabu i tretman materijala, čitanja nastalih promjena, kroz promatranje pokreta i života same prirode kao relevantnog motiva umjetničkog rada. Ne treba zanemariti ni želju da se kroz rad s lišćem,

granama i pijeskom prodre ispod same površine, gdje materijal poprima drugačiju dimenziju i otvara se procesu života, unutar i oko njega. Impulse Adna pronalazi i u neposrednom okruženju, u okviru vlastitog doma, pa su njeni performansi nerijetko obilježeni intimizmom i subjektivnošću.

Tema koja ju je zaokupljala u nastanku performan-sa Ćilim i livada su običaji, vjerski i svjetovni, osobna iskustva i doživljaji. I ovdje pronalazimo ograničenosti, jer kako Adna kaže, ćilim predsta-vlja ograničen prostor hodanja po kući. Spužva koju odmotava aluzija je na formu ćilima. Čin hodanja po ćilimu, simbolu određene vjere i tradicije, ovaj je put upriličen u prirodnom ambijentu livade, odnosno naizgled neograničenom prostoru. Režući platno li-vade oštrim rubovima staze-ćilima, istodobno kroji liniju koja dijeli čovjeka od prirode. U svoje-vrsnom obredu izuvanja cipela i odmotavanja ćilima, sukobljavajući ljudsko pripadanje religiji i pri-rodu, koja povrh svega kroji vlastite zakone, umje-tnica stvara performans snažnog metaforičnog naboja.

I u performansu Čovjek kao nemoćan borac, izve-denom na otvorenju izložbe, inzistira na nazivu Ograničenost. U ruke uzima lopatu i sklanja pije-sak koji se nalazi na podu. Tim činom pravi li-nearni put koji vodi do velike hrpe pijeska koja je ograničava da krene dalje pa prekida perfor-mans. Rad može biti metafora svakidašnjice kao uzaludne borbe, tereta pred kojim smo spriječeni i ograničeni u našim nastojanjima. Međutim, možemo ga gledati i kao intimni iskaz o životnoj borbi umjetničkog subjekta na umjetničkoj pozornici.

viktorija žuvela

UTORKOM U GALERIJI

26 27

FAST FORWARD

ela gašperovhram

UTORKOM U GALERIJI

28 29

FAST FORWARD

Zanima me gdje je granica stvarnosti.Zar to ponekad i Vas ne zaintrigira?

Pitanje stvarnosti te međustanja između sna i zbilje primarni je fokus video instalacije Ele Gašperov. Paraliza sna tijekom koje se um oslobađa fizičkog samo je jedna od pojava na tim granicama, a njezin rezultat je povećana aktivnost mozga. Kako i Ela sama kaže, zanimljivo je koliko je mozak zapravo aktivan tijekom sna. Često znamo zanemariti važnost sna za duh i tijelo; on nam može ponešto iskristalizirati, donijeti nam pro-svjetljenje, a naposljetku i odmor od onoga što nazivamo stvarnost.

Kada se promatrač prvi put nađe pred ovim Elinim radom, uočava arhitektonske nacrte i čuje glas žene koji ga vodi kroz prikazani prostor. No, nešto nije kako treba. Linije su ravne i prevladava do-jam urednosti, sve dok se ne primijete pomaci u perspektivi. Arhitektura sna ne mora biti per-spektivno točna. San je iluzija, tvorevina uma, potpuno je arbitraran…, on ne podilazi fizičkim zakonima naše realnosti.

Zanimljivo mi je imati prostor unutar sna u kojem sam neograničena (pomalo paradoksalno, op. a.). Kao da mi nije dovoljna fizička realnost pa moram imati još jedan imaginarni prostor koji se proteže u ne-dogled. Prikazani prostor je minimalističan, izo-liran i miran. Ela Gašperov je vlastitu kontrolu nad prostorom iskazala iskrivljavanjem perspe-ktive, pokrenuvši vrijeme i zamišljajući prostor onako kako njoj odgovara.

Čemu imati prostor u kojem ste neograničeni, a posta-vljati sebi granice?

Autorici je sama spoznaja da um može kreirati mentalne slike dovoljan poticaj za stvaranje. No, podsvijest također vrši svoj utjecaj na stvaralački proces. Možda je upravo zbog toga autorica proje-ktirala iznimno jednostavnu prostoriju unatoč tome što su joj na raspolaganju beskonačne mogućnosti.

Now, I am going to count back from 20… 19… 18… 17… 16… 15… 14… 13… good night.

dora derado

UTORKOM U GALERIJI

30 31

FAST FORWARD

SILVIJA ABRAMOVIć

UTORKOM U GALERIJI

32 33

FAST FORWARD

Svjetlost u memoriji naziv je izložbe kojom se u Galeriji umjetnina predstavlja Silvija Abramović. Riječ je o dvokanalnoj video projekciji na staklo-plastičnom platnu. Rad se bavi doživljajem svje-tlosti kao krucijalnim faktom fizičkog bitka. Na-kana umjetnice je koristiti promatrača kao medij, izmanipulirati njegovu percepciju, sugerirajući mu objektiviziran, univerzalni doživljaj svjetla kao objekta. Niz videa snimila je kamerom loše kvalitete i improviziranim plastičnim filtrima te ih implementirala u nekoliko cjelovitih vi-deo-interpretacija, bilježeći svjetlost iz izvora pronađenih u okolini. Naime, taj izvor omogućio je formiranje snopova svjetlosti u apstraktne ob-like, čija je funkcija sugerirati konkretnost i fizikalnost oblika. Slijedi manipulacija novonastalom formom svjetlosti radi stvaranja doživljaja pokre-ta i životnosti. Svjetlosni snopovi su pretočeni i razliveni kroz filter koji fiksira fluidnost svjetlosti u krutu protežnost i prezentira je kao opipljiv objekt. Filtrom reducira osjetilne dato-sti filtrirajući samo ono suštinski nematerijal-no, isključujući svaki već gotov fizički objekt, provlačeći kroz plastičnu formu i ograničavajući beskonačnost svjetlosti i vremena. Stvara nestal-nu sliku koja nije tv ili video i time omogućava reprodukciju i multiplikaciju stvarnosti. Neta-knuta bit svjetlosti je apstraktna, nematerijalna i neopipljiva te ostavlja trag jedino u memoriji, utiskivanjem fenomenološki danog, tako da nam um-jetnica radikalno mijenja njenu bit ostavljajući nam jedino utiske konkretnog, onoga što smo u mogućnosti spoznati kao apstrahirano fizičko biće u memoriji. Na videu je zadržana slika svjetlos-ti kao pokretljivog objekta, koju apsorbiramo u memoriji te tako imamo apstraktnu ideju konkretno

pojmljive fizičke svjetlosti. Isto tako i vrijeme kao apstrakciju pretače u materijalno, omogućujući apstrakcijama participaciju u fizičkom bitku. Trodimenzionalno platno jest objekt realno prisu-tan te povezuje autoričinu priču sa stvarnošću u kojoj smo fizički prisutni. Nakon dovršenja vla-stite zadaće, posrednom intervencijom u objektivi-zaciji gledateljeve subjektivne percepcije, njeno se autorstvo gubi i daje bitnu ulogu promatraču kao stvaratelju doživljaja stvarnosti, koji tada nasljeđuje autorstvo. Svjetlost kao apstraktna vlastitost materije postaje sama materija. Ne po-javljuje se isključivo s gnoseološkog aspekta kao pojava koja stvarnosti pridaje istinitost, koja kroz vizualno iskustvo progovara o transcenden-tnom, već postaje ovozemaljska, kao konkretan objekt koji imanentno sadrži istinitost svoje egzisten-cije. Svjetlost uvodi u svijet fizičkih tvorevina pokušajem brisanja granice svijeta metafizičkih ideja i fizičkog svijeta, tvarnog i fluidnog, stvar-nog i simboličnog, čineći iskorak iz apstraktnog u konkretnu stvarnost. Novonastali objekt nije za-tvoren u svoju metafizičku prirodu, već izmiče iz nje snagom percepcije, imaginarno postaje dijelom realnog prostora i vremena. Izmanipuliranom subje-ktivnom percepcijom svjetla kao objekta naposljetku dobivamo objektiviziranu sliku stvarnosti. U tom kon-tekstu umjetnica čini obrat pretvarajući ono fluidno u tvarno. U ovoj materijalizaciji svjetla otvorena je mogućnost materijalizacije ne samo svjetlosti već svake apstraktne ideje. Ustupivši mjesto slobodnoj interpretaciji, oslobađajući se autorstva materi-jalizacije svjetlosti, umjetnica ostavlja promatraču autorstvo oblikovanja svekolike stvarnosti.

kristina petričević

UTORKOM U GALERIJI

34 35

FAST FORWARD

MATEJ BOSNIĆnafta

UTORKOM U GALERIJI

36 37

FAST FORWARD

Rad Mateja Bosnića temelji se na nekonvencionalnoj uporabi svjetla, pri čemu glavnom interesnom području pridodaje komponentu mističnosti i tako ga izbavlja iz sfere banalnosti kojom je zahvaćeno. Prisutnost svjetlosti u svakodnevnici svjedoči ulogu nečeg vječnog i nepromjenjivog, no u izložbi pod nazivom Nafta ta se uloga mijenja i propituju se dosezi njezine moći – ona postaje principom nebrojenih mogućnosti.

Iako često upitne estetske kvalitete i načina primjene u postmodernom društvu, neonska svjetla polovinom prošlog stoljeća bivaju prepoznata kao medij koji, kada je izvučen iz primarne funkcije, ne mora nužno simbolizirati energičnost, dinamičnost i vitalnost urbanog života. Shodno tome, epitet vi-zualnog uznemiravanja nestaje – Nafta nas, ironično, uvodi u kontemplativnu atmosferu.

Kombinirajući neonske cijevi sa zlatno-srebrnom fo-lijom i paus-papirom, koji poprima ulogu difuzora zategnutog na četiri drvena okvira, umjetnik ma-terijalizira dobiveno osvjetljenje i mijenja sveu-kupnost ostalih fenomena koji su podređeni djelo-vanju svjetlosti. Redukcijom galerijskog prostora na svjetlosni minimum, tj. uvođenjem mraka kao suštinske opozicije svjetlu, Bosnić propituje gra-

nice samog rada kao i (ne)mogućnost potpune kontrole nad kreiranjem njegove konačne kompozicije. Utjecaj svjetlosne instalacije na prostor, kao i na samog promatrača, neizvjestan je tijekom čitavog procesa realizacije rada pa tako umjetnikova uloga nepo-kretnog pokretača zaduženog za stvaranje početnih uvjeta nikada ne garantira točnost pri predviđanju posljedica njihova djelovanja.

Uz paralelne linije industrijske prirode, vidljive tek posredovanjem pozadinskog osvjetljenja u zamračenom ambijentu, sasvim slučajno se poja-vljuje potez kista na platnu kao dokument nečeg humanijeg i osobnijeg. Aluzija na umjetnički/au-torski čin dodatno je istaknuta jedinstvenom lini-jom koja nadvladava neprirodni lom, čineći ovu pro-stornu instalaciju bližom slikarstvu nego ijednom drugom umjetničkom mediju. Upravo tu leži glavna Bosnićeva motivacija da se bavi light artom: nešto što bi mogli nazvati greškom umjetnik poima kao nadahnjujući trenutak, kao izazov. Neukrotivost svjetla, njegova fenomenološka priroda i gotovo apsolutna moć da razotkrije pregršt skrivenih svje-tova iznova rađa fascinaciju.

martina vuković

UTORKOM U GALERIJI

38 39

FAST FORWARD

MARIO LEKOsoba za snove

UTORKOM U GALERIJI

40 41

FAST FORWARD

Snovi su najmističnija i najintuitivnija sfera lju-dskog mozga koju su godinama stručnjaci pokušavali objasniti, no s minornim rezultatima. Postoji, dakako, opća definicija snova: snovi su nizovi slika, ideja, emocija i doživljaja koji se pojavljuju u svijesti bez apriorne aktivacije volje. Ipak, ostaje mnoštvo neodgovorenih pitanja poput: zašto se javljaju, čemu služe i odakle dolaze? Drevne civilizacije su snovima pridavale veliku važnost smatrajući ih produžecima stvarnosti ili proročanskim viđenjima. No što oni znače nama danas? Rekla bih da, dok sanjamo, naš mozak ima priliku transgredirati sve formalnosti, zakone logike i socijalne konvencije kako bi se prepustio beskonačnim mogućnostima svog potencijala. Stoga snovi znače mnogo.

Transgredirajući okvire formalnosti, Mario Leko se u svom projektu bazirao na intuitivnu sferu sno-va. Rad je nastao kao projekt prikupljanja snova oglasom preko interneta. Bilo tko je mogao poslati audio snimku sna kojeg je sanjao nedavno ili mnogo prije, odnosno neki san koji je voljan podijeliti s autorom. Snimke je trebalo poslati na materinjem jeziku i uz njih priložiti pisani prijevod. Pro-jekt se razvijao krajem 2011., da bi bio potpuno finaliziran početkom lipnja 2012. Snimatelj vi-deo uratka je Matko Petrić, a koncept, montažu i izvođenje ili performing potpisuje Mario Leko. Video je autorov način vizualne interakcije sa slučajnim sanjarima, više po intuitivnoj nego na-rativnoj ili ilustrativnoj liniji što ju je mogao iskonstruirati od prikupljenih snimaka. Veliki za-datak je bio pronaći prostor ili sobu za snove, mjesto gdje će smjestiti sve te pristigle glasove. Raspitavši se, došao je do prostora bivše sinjske vojarne Ivaniša Nelipića, čije su se napuštene sobe,

nekoć različitih funkcija, sada konkretizirale kao spavaonice. Strategijama prikupljanja snova već su se bavili protagonisti recentnije hrvatske umjetničke scene, primjerice Kata Mijatović sa svo-jim Arhivom snova.

Soba za snove udomila je tako snove Mehmeta, Ivane, Germana, Nicolasa, Sare, Dorote, Manuela, sedam potpuno nepovezanih osoba koji pričaju o svojim snenim sjećanjima. I dok se u pozadini čuju izvorne audio snimke ovih sanjara, sam umjetnik u pidžami tumara napuštenim hodnicima i prostorijama Sobe za snove. Povremeno se pojavljuju elementi tek naoko nepovezani s djelom, kao što su konj i potapanje jastuka. Naime, Jastuk je naziv prvog značajnijeg djela Marija Leke, fotografija načinjenih analo-gnim fotoaparatom. Djelo je svojevrsni autopor-tret umjetnika, ali njegovo lice ostaje prekriveno jastukom koji grli. Ovaj rad je poslužio kao važan poticaj temi obrađenoj u Sobi za snove. U njemu ja-stuk biva potopljen, što je na određen način poveza-no i s neobičnim motivom konja. Slijedeći vlastitu intuiciju ili inspiraciju za kreativni čin, autor je u svoj rad svakako htio uvesti pojavu konja. Tek je kasnije sanjao spašavanje tog istoga konja koji se utapa u vodi. Time je ovaj element naposlijetku zaokružio te povezao početak i osnovu samog djela s njegovim krajem, potapanjem jastuka. S pravom možemo reći da je ovaj video postao i ostao intui-tivni projekt, baš kao što i sama njegova tema nije ništa drugo nego - intuicija. Posredstvom ovog rada autor želi naglasiti kolektivnu podsvijest koju doživljava kroz snove te poručuje: Svi smo jedno... i svi smo tako blizu onom 'ništa'.

marita pastuović

UTORKOM U GALERIJI

42 43

FAST FORWARD

DAMJAN BARIĆkesice

UTORKOM U GALERIJI

44 45

FAST FORWARD

Plastična vrećica (kesica) je vrsta ambalaže izrađena od tanke, fleksibilne plastične folije, koja se koristi za transport i držanje robe poput hrane, otpada, kemi-kalija. Jedan je od najrasprostranjenijih proizvoda na svijetu. Svake godine u svijetu ih se potroši oko 1 trilijun. Milijun kesica koristi se svake minute. Tisuću godina je potrebno da se jedna kesica razgradi.

Koristeći plastične vrećice kao motiv, Damjan Barić ciljano izabire jedan od najprisutnijih simbola našeg vremena. Anonimnost, utilitarnost i univer-zalnost vrećice kao ambalaže neodoljivo je privlačna današnjem čovjeku, koji obitava u društvu potrošnje, brzine i površnosti. Promatrane iz ovog aspekta, vrećice se na platnu pojavljuju kao simbol, no one su prije svega sredstvo pomoću kojega autor želi postići svoj primarni cilj, a to je dosti-zanje svojevrsnog hibrida figuracije i apstrakci-je. Zahvaljujući njihovoj fleksibilnosti, odnosno sposobnosti da se jednostavnom intervencijom pre-tvore u bilo koji oblik, vrećice su idealan model za igru između apstraktnog i figurativnog.

Vrećice su slikane na različitim podlogama u tehnici akrila, pri čemu im se lokalni ton mijenja, a po-za-dina je obično monokromna i proizvoljnog kolora, kako bi se pojačala slikarska gesta i kontrast. Koristeći prepoznatljivost predloška u svrhu slo-bodnijeg apstraktnog kretanja boje i kompozicije unutar tog figurativnog okvira, stvara se cjelina nastala kombinacijom dva različita procesa. Važno je istaknuti i sam čin slikanja, kojeg autor uvo-di kao bitan element u procesu nastanka rada. U fokusu promatranja je sam predmet slikanja: obična, plastična vrećica. Apstraktni oblik nastao interven-cijom slikara rezultat je transformacije figurativne

prepoznatljivosti objekta u procesu promatranja. Slike koje nastaju isprva su rezultat promatranja i bilježenja. Potom slijedi period preispitivanja, zatim povratak samom objektu slikanja, ali na nešto drugačiji način. Sada slikar kombinira promatračko iskustvo, stečeno prethodnim radovima, sa slikanjem po memoriji. Izvor inspiracije postaje osobni arhiv, što označava korak prema personalnijem slikarskom izrazu. Izvorni postupak slikanja po namještenom modelu plastične vrećice zamijenjen je slikanjem po sjećanju, tako da Kesice nastaju kao iskaz onog apstra-ktnog u umu, pri tome se pokušavajući približiti što više figurativnom prikazu same stvarnosti.

Ne zanemarujući otvorenost brojnim interpretaci-jama na simboličkoj razini, Kesice su ipak mnogo više od simbola. U prvi plan ističu postupak analize samog slikarskog čina, istodobno propitujući perce-pciju. Slikar Lucian Freud, razmatrajući percepciju objekta slike, tvrdio je da što duže gledamo neki objekt, on nam postaje sve apstraktniji i, parado-ksalno, sve stvarniji. Vodeći se ovim riječima, Kesice su stvorene da izazovu reakciju promatrača, u smi-slu propitivanja percepcije, ali i kao izraz osobne potrage za različitim mogućnostima slikarskog izraza. Pozivajući se na Morandijevu cosidetta realta, Barić predstavlja mrtvu prirodu u jednom od njenih brojnih oblika, prezentirajući nam jedan od simbola suvreme-nog života. No, vrećice se, širokim spektrom reprezen-tacijskih mogućnosti samog predloška, udaljuju od puke simbolike motiva i ne ostvaruju se kao objekti koji naprosto egzistiraju na slici, već nastaju kao rezultat gledanja, gledanja koje je repetitivno i koje uvijek iznova nudi mogućnosti otkrivanja nečeg novog.

jasmina šarić

47

FAST FORWARD

silvija abramovićSvjetlost u memoriji, 2013. dvokanalna video instalacija, stakloplastično sukno 200 x 350 cm

adna bakijaĆilim i livada, 2013. video, 1’43’’Crna linija, 2013.video, 1’24’’Svjetlost, 2013.video, 2’18’’Linija mora, 2013.video, 4’Staza, 2013.video, 1’04’’Zemljani trag, 2013, video, 59’’Čovjek kao nemoćan borac, 2013.performans

damjan barićKesice, 2013.akrilik, platno, 8 slika, 90 x 110 cm

matej bosnićNafta, 2013.fluo cijevi, paus papir, zlatno-srebrna folija, 140 x 570 cm

ante durakovićBez naziva, 2013.ulje, platno, 204 x 160 cm Bez naziva, 2013.ulje, platno, 204 x 160 cm

Bez naziva, 2013.ulje, platno, 174 x 140 cm Bez naziva, 2013.ulje, platno, 174 x 140 cm Bez naziva, 2013.ulje, platno, 174 x 140 cm Bez naziva, 2013.ulje, platno, 142 x 120 cm Bez naziva, 2013.ulje, platno, 138 x 120 cm

ela gašperovHram, 2013. jednokanalna video instalacija, 2’34’’

blaž klarić Kosti, 2013. prostorna instalacija, stirodur, želatina, dimenzije promjenjive

mario lekoSoba za snove, 2012./2013. trokanalni video, format 16:9, 5’36”

katrin novaković Iz dubine, 2013. stop-animacija, format 16:9, 6’50” maketa

krisrina šušnjaraOsobni obred, 2013. video dokumentacija performansa, 5’38’’Proricanje, 2013. video dokumentacija performansa, 2’45’’Bičevanje, 2013.performans

49

FAST FORWARD

48

UTORKOM U GALERIJI

UTORKOM U GALERIJI

50 51

FAST FORWARD

katarina sučić (1990., Split) Završila je Drugu jezičnu gimnaziju u Splitu. Tre-nutno je studentica druge godine povijesti umjetnosti i hrvatskog jezika na Filozofskom fakultetu u Splitu.

jasmina šarić (1989., Split) Završila je Drugu gimnaziju u Splitu. Preddiplomski studij povijesti umjetnosti i filozofije završila je na Filozofskom fakultetu u Splitu. Trenutno je apsolventica diplomskog studija.

kristina šušnjara (1987., Split) Završila je Školu likovnih umjetnosti u Splitu, smjer slikarstvo. Preddiplomski studij kiparstva završila je u klasi prof. Matka Mijića na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Prvu godinu diplomskog studija završila je u klasi prof. Kuzme Kovačića. Sudjelovala je na nekoliko skupnih izložaba.

andrea trutanić (1987., Split) Završila je Drugu gimnaziju u Splitu. Preddiplomski studij povijesti umjetnosti i pedagogije završila je na Filozofskom fakultetu u Splitu. Trenutno je apsolventica diplomskog studija povijesti umjetnosti i pedagogije na istom fakultetu.

martina vuković (1992., Split) Završila je Drugu gimnaziju u Splitu. Trenutno je studentica treće godine preddiplomskog studija povijesti umjetnosti i filozofije na Filozofskom fakultetu u Splitu.

viktorija žuvela (1991., Vela Luka) Završila je Opću gimnaziju u Veloj Luci. Trenutno je studentica treće godine preddiplomskog studija povijesti umjetnosti i kroatistike na Filozofskom fakultetu u Splitu.

nikola križanac (1992., Split)Završio je preddiplomski studij na Odsjeku za di-zajn vizualnih komunikacija Umjetničke akademije u Splitu. Trenutno je student prve godine diplomskog studija Dizajn u novim medijima, modul Tipografija.

mario leko (1982., Split) Završio je Školu likovnih umjetnosti u Splitu. Studirao je modni dizajn na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu. Trenutno je student treće godine filma i videa na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Bavi se kazališnom kostimografijom i fotografijom. Izlagao je na više skupnih i samostalnih izložaba. Član je ULUPUH-a.

rudolf maretić (1989., Split) Završio je Turističko – ugostiteljsku školu u Spli-tu. Trenutno je student druge godine preddiplomskog studija povijesti umjetnosti i povijesti na Filozof-skom fakultetu u Splitu.

katrin novaković (1989., Stuttgart) Završila je Školu za dizajn, grafiku i održivu gradnju u Splitu, smjer multimedijske tehnologije. Pred-diplomski studij filma i videa je završila 2012. na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Sudjelovala je na više skupnih izložaba.

marita pastuović (1993., Split) Završila je klasičnu gimnaziju u Splitu. Studentica treće godine preddiplomskog studija pedagogije i po-vjesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Splitu.

kristina petričević (1992., Supetar) Završila je Opću gimnaziju u Supetru na Braču. Pred-diplomski studij povijesti umjetnosti i filozofije završila je na Filozofskom fakultetu u Splitu. Tre-nutno je studentica prve godine diplomskog studija.

silvija abramović (1976., Đakovo) Završila je Opću gimnaziju A. G. Matoša u Đakovu. Studirala je na pravnom fakultetu u Osijeku. Pred-diplomski studij slikarstva završila je u klasi prof. Deana Jokanovića Toumina na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Trenutno je studentica prve godine diplom-skog studija slikarstva. Sudjelovala je na neko-liko skupnih izložaba i festivala. Autorica je jedne zbirke poezije. Ovo joj je druga samostalna izložba.

adna bakija (1991., Sarajevo) Završila je Školu primijenjenih umjetnosti u Sa-rajevu, te preddiplomski studij Akademije likovne umjetnosti u Sarajevu, Odsjek kiparstva. Trenutno je studentica prve godine diplomskog studija na Umjetničkoj akademiji u Splitu, u klasi prof. Kuzme Kovačića. Dobitnica je povelje Vladimir Vojnović 2009. Sudjelovala je na više skupnih izložaba. Ovo joj je druga samostalna izložba.

damjan barić (1989., Split) Završio je Školu likovnih umjetnosti u Splitu, smjer grafički dizajn. Preddiplomski i diplomski studij slikarstva završio je na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Diplomirao je 2013. pod mentorstvom prof. Nine Ivančić i doc. Jadranka Runjića, uz teorijsko mentorstvo doc. dr. sc. Blaženke Perice. Sudjelovao je na nekoliko skupnih izložaba.

matej bosnić (1990., Osijek) Završio je Školu likovnih umjetnosti u Osijeku. Preddiplomski studij slikarstva završio je u kla-si prof. Deana Jokanovića Toumina na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Trenutno je student prve go-dine diplomskog studija. Sudjelovao je na nekoliko skupnih izložaba.

dora derado (1993., Split) Završila je Školu likovnih umjetnosti u Splitu, sm-jer slikarski dizajn. Trenutno je studentica treće godine preddiplomskog studija povijesti umjetnosti i engleskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Splitu.

katarina duplančić (1992., Split) Završila je Drugu gimnaziju u Splitu. Trenutno je studentica druge godine preddiplomskog studija povijesti umjetnosti i anglistike na Filozofskom fakultetu u Splitu.

ante duraković (1990., Split) Završio je Školu likovnih umjetnosti u Splitu, smjer slikarstvo. Trenutno je na završnoj godini pred-diplomskog studija slikarstva u klasi prof. Deana Jokanovića Toumina na Umjetničkoj akademiji u Spli-tu. Izlagao je na nekoliko skupnih izložaba.

ela gašperov (1992., Split) Završila je Školu likovnih umjetnosti u Splitu. Preddiplomski studij slikarstva završila je u klasi prof. Deana Jokanovića Toumina na Umjetničkoj aka-demiji u Splitu. Trenutno je studentica prve go-dine diplomskog studija. Sudjelovala je na neko-liko skupnih izložaba u području slikarstva, stripa, filma i videa. Ovo joj je druga samostalna izložba.

blaž klarić (1990., Split) Završio je Školu likovnih umjetnosti u Splitu, smjer grafički dizajn. Preddiplomski studij slikarstva je završio u klasi prof. Nine Ivančić na Umjetničkoj akademiju u Splitu. Trenutno je student prve godine diplomskog studija slikarstva u klasi prof. Gorkog Žuvele. Sudjelovao je na nekoliko skupnih izložaba.

UTORKOM U GALERIJI

52

utorkom u galeriji / fast forward

Galerija umjetninalipanj - srpanj / listopad 2013.

autori koncepta i voditelji projektaBožo MajstorovićVedran Perkov

koordinatorica projetkaTina Vukasović

suradnici na projektuFilozofski fakultet u SplituIvana Čapeta RakićIvana MeštrovDalibor PrančevićUmjetnička akademija u SplituBlaženka PericaViktor Popović

likovni postavAutori i kustosi

tehnička realizacijaDujo Barić, Alen Krstulović

Program je realiziran uz potporu Ministarstvakulture Republike Hrvatske.

ISBN 953-6901-68-4

izdavačGalerija umjetninaUlica kralja Tomislava 15, 21000 Split, Hrvatskatel: + 385 (0)21 350110; 350112e-mail: galerija-umjetnina@galum.hrhttp://www.galum.hr

za izdavačaJosip Botteri

urednik katalogaBožo Majstorović

predgovorBožo Majstorović

tekstoviDora Derado, Katarina Duplančić, Rudolf Maretić, Marita Pastuović, Kristina Petričević, Katarina Sučić, Jasmina Šarić, Andrea Trutanić, Martina Vuković, Viktorija Žuvela

lekturaSiniša Labrović

fotografijeRobert Matić

grafičko oblikovanjeNikola Križanac

tisakKershoffset, Zagreb

naklada350

ISBN 953-6901-68-4