Fascinantno carstvo Inka i Machu Pichu

broj

102

Časopis za popularizaciju šumarstva ISSN 1330-6480

Godina IX.,Zagreb,

lipanj 2005.

U Turopolju i te kako brinu o šumama Mangrove, šume u moru

Kako privući privatne šumovlasnike? 6

DANI HRVATSKOG ŠUMARSTVA

Osam karlovačkih šumarskih dana

Osam karlovačkih šumarskih dana 2

Brijest orijaš – suvremenik Eugena Savojskog 16

Mjesečnik »Hrvatske šume« Izdavač: »Hrvatske šume« d.o.o. Zagreb

Direktor: Darko Beuk

Glavni urednik: Miroslav Mrkobrad

Novinari: Antun Z. Lončarić, Miroslav Mrkobrad, Vesna Pleše i Ivica Tomić

Uređivački odbor: predsjednik Branko Meštrić, Ivan Hodić, Mladen Slunjski, Herbert Krauthaker, Čedomir Križmanić, Željka Bakran

Adresa redakcije: Lj. F. Vukotinovića 2, Zagreb

tel.: 01/4804 169, faks: 01/4804 101e-mail: [email protected] [email protected]

Uredništvo se ne mora uvijek slagati s mišljenjima autora teksta.

Oblikovanje i priprema:Stjepan Pepelnik

Tisak: Vjesnik, d.d. Zagreb, Slavonska avenija 4

Naklada: 6200

CJENIK OGLASNOG PROSTORAJedna stranica (1/1) 3.600 kn; pola stranice (1/2) 1.800 kn; trećina stranice (1/3) 1.200 kn; četvrtina stranice (1/4) 900 kn; osmina stranice (1/8) 450 kn. Unutarnje stranice omota (1/1) 5.400 kn; 1/2 stranice 2.700 kn; 1/3 stranice 1.800 kn; zadnja stranica 7.200 kn (tu stranicu nije moguće dijeliti).U ovu cijenu nije uračunat PDV koji plaća oglašivač.

Naslovna stranica: Šuma u kapi vode

– Željko Gubijan

Zadnja stranica:Mjesto pod suncem (Nerežišća na Braču)

– Miroslav Mrkobrad

Usaborskoj su raspravi tri zako-na koji se direktno ili indirekt-no dotiču šumara i šumarstva – onaj o šumama, o lovstvu te o

zaštiti prirode. O osnovnim odrednicama Zakona o šumama ponešto smo pisali, stoga ćemo ukratko obratiti pozornost konačnom prijedlogu novoga Zakona o zaštiti prirode. Njemu je, pred sam početak novoga zasjedanja Sabora, bio posvećen i Okrugli stol Hrvatskoga šu-marskoga društva na kojem su šumarski stručnjaci izrazili nezadovoljstvo nekim odredbama te svoje prijedloge u vidu amandmana uputili svim klubovima za-stupnika kao i resornom ministarstvu.

Načelni je problem, rečeno je, što se zakon mijenja svakih par godina, onako kako se mijenja vlast, što svakako nije dobra praksa. U pogledu nekih odredbi novoga zakona, šumarska struka drži da one više deklarativno zaštićuju priro-du koja, bude li prepuštena sama sebi, propada. Stoga se predlaže »da se u gospodarenju šumama u nacionalnim parkovima provodi sustav aktivnih mjera zaštite«. (U nekim zamljama, npr. Austriji, šumari upravljaju i nacionalnim parkovi-ma u kojima je temeljni fenomen šuma i gdje se traži stručno gospodarenje!)

Predloženi zakon, rečeno je, na neki način monopolizira zaštitu prirode i šu-mari su protiv »administrativnog osniva-nja ustanova upravnih tijela za upravlja-nje nacionalnim parkovima i parkovima prirode tamo gdje već postoji kvalifici-rani subjekt koji gospodari zaštićenim područjem«. Dolazi do dualizma uprav-ljanja istim prostorom, a novoosnova-ne ustanove su najčešće bez stručne kompetentnosti i materijalne osnove za provedbu mjera aktivne zaštite. Konzer-vativni pristup zaštiti prirode (pasivna za-štita), stav je sudionika u raspravi, »danas kada je ona ugrožena mnogim utjecaji-ma, ne jamči postizanje ciljeva zaštite, štoviše, znači sigurnu degradaciju susta-va«. Je li potrebno dodatno opterećivati proračun i ima li država novaca za novo zapošljavanje?

Važno je zaštitu prirode uskladiti s europskim standardima, no pritom valja voditi računa i o posebnostima. Danas je u Hrvatskoj otprilike 10 posto zaštićeno-ga područja kojemu treba pribrojiti i oko 85 000 ha posebno izdvojenih i zaštiće-nih šumskih predjela. Kad se tome doda devet posto, uglavnom zbog mina nedo-stupnih površina, dolazi se do podatka od oko 20 posto zaštićenoga ili nedostup-noga područja s kojim se ne gospodari. A to je već europska razina. (m)

LIPANJ

Koliko košta zaštita

2. – 3. DANI ŠUMARSTVA


4. – 5. ZNANOST

Kako istraživački rad još više približiti praksi

6. – 7. PRIVATNE ŠUME

Hoće li subvencije zainteresirati privatne šumovlasnike?

8. – 9. ZAŠTITA ŠUMA PROTIV GUBARA

Aviotretiranjem obuhvaćeno 11.000 ha šuma!

Uspješno i na vinkovačkom području

10. – 12. ŠUMSKE RAZGLEDNICE

U Turopolju i te kako brinu o šumama!

13. – 14. UPOTREBA DRVA

Što su karantenski štetnici i kako ih suzbijati

15. EUROPSKE NORME

Šumari se pripremaju za Europu

16. – 17. ŠTO JE OSTALO OD STARIH BARANJSKIH ŠUMA

Brijest orijaš – suvremenik Eugena Savojskog

18. – 19. ZAŠTITA NA RADU

Zaštite nikad previše

20. – 22. ČUDESNA PRIRODA

Mangrove, šume u moru

28. ŠUMSKI ŠTETNICI

Lisni mineri

30. –31. POVIJEST ŠUMARSTVA

Kako se drvo izvlačilo volovskom zapregom

32. – 33. HRVATSKA FAUNA

Zeusov čuvar munja

35. LOVAČKI PSI

Labradorski retriver

37. LJUDI I PLANINE

Nova kontrolna točka hrvatske planinarske obilaznice

38. – 39. JUŽNA AMERIKA

Fascinantno carstvo Inka i Machu Pichu

u ovom broju

Broj 102 • lipanj 2005. HRVATSKE ŠUME 1

Broj 102 • lipanj 2005. HRVATSKE ŠUME2

Piše: Miroslav

MrkobradFoto:

Arhiva

Karlovac će tjedan dana, od 11. do 18. lipnja biti šumarsko središte Hrvatske, a šetnica uz modru karlovačku ljepoticu Ko-

ranu mogla bi u subotu 18. lipnja biti pretijesna za sve one koji će poželjeti pogledati državno natjecanje sjekača na novouređenom poligonu u ŠRC Ko-rana. To je, uz svečanu Skupštinu Hrvat-skog šumarskog društva i savjetovanje, dan ranije, središnji događaj i završetak Dana hrvatskoga šumarstva, tradicio-nalne šumarske manifestacije koja će u Karlovcu potrajati tjedan dana. Bit će to 6. natjecanje sjekača Hrvatskih šuma od uspostavljanja jedinstvenog poduzeća.

Karlovački šumari kao domaćini marljivo se pripremaju i ništa ne pre-puštaju slučaju. Tri tjedna prije natjeca-nja počelo se s uređivanjem poligona, a pri kraju su i sve ostale aktivnosti oko organizacije ostalih manifestacija. Evo kratkog rasporeda važnijih događanja:

– Želimo da osam karlovačkih šu-marskih dana građanima Karlovca ali i ostalim posjetiteljima ostane u sjeća-


Kada u subotu 18. lipnja na novom šumarskom poligonu uz Koranu zabruje motorne pile i počne 6. državno natjecanje sjekača Hrvatskih šuma, bit će to ujedno i završetak osmodnevnih različitih događanja organiziranih u okviru Dana hrvatskoga šumarstva kojih je domaćin ove godine Karlovac. Karlovčani su šumarstvo i šumarsku struku na taj način željeli približiti građanima

nju, kaže rukovoditelj karlovačke Upra-ve dipl. ing. Zoran Sabljarić. Cjelotjedni program okrenut je mladima, želimo da kroz povijesni, kulturni i zabavni pro-gram šumarstvo i šumarsku struku pro-bližimo građanima, posebno mladima.

Natjecanje Evo točnog rasporeda događanja 18.

lipnja:8.30 – 9.00 – Svečano otvorenje 9.00 – Početak natjecanja šumarskih radnika 9.30 – Otvorenje šumarske izložbe; kulturno zabavni program; prezenta-

cije gostiju i sponzora; natjecanje za posjetitelje 17.00 – 18.00 – proglašenje pobjedni-ka, zatvaranje natjecanja.

Posjetitelji će na novom poligonu moći obići neki od štandova šumskih uprava koji će biti uređeni uz šetnicu, a bit će postavljen i veliki šator s boga-tom gastro ponudom.

SkupštinaSto deveta skupština HŠD-a održat

će se 17. lipnja u Gradskom kazalištu Zorin dom u 10.30, a nakon Skupštine

predviđeno je savjetovanje koje je po-svećeno temi »Srednjoškolska i visoko-školska šumarska nastava u Hrvatskoj s posebnim osvrtom na potrebe šumar-ske prakse«. Prilog je to obilježavanju značajnoga jubileja, 240. godišnjice or-ganiziranoga šumarstva i 145. godišnji-ce šumarske nastave u Hrvatskoj, što je i moto ovogodišnjih Dana šumarstva.

Poticajne referate na tu temu imat će J. Dundović, B. Ranogajec i T. Star-čević: »Ima li u Hrvatskim šumama pro-stora za proširenje djelatnosti i nova zapošljavanja diplomiranih inženjera i

dani hrvatskog šumarstva240 GODINA ORGANIZIRANOGA ŠUMARSTVA I 145 GODINA ŠUMARSKE NASTAVE U HRVATSKOJ

3


Dosadašnja natjecanja

Prvo državno natjecanje radnika sje-kača otkako je 1991. godine osnovano jedinstveno poduzeće Hrvatske šume, održano je u okviru Dana hrvatskoga šumarstva 1994. godine u Kinkovu u šumariji Virovitica (Uprava šuma Bjelo-var). Godine 1995. domaćin 2. natjeca-nja bila je Uprava šuma Senj, a održano je u prelijepom primorskom ambijentu kampa Zagori kod Novog Vinodolskog. Slijedi duža stanka jer 1997. godine (iz nepoznatih razloga) natjecanje nije održano. Potom slijedi 3. okupljanje 1999. na Bjelolasici (UŠ Ogulin), 4. na Jarunu u Zagrebu 2001. godine, te 5. natjecanje 2003. u Vinkovcima.

1. NATJECANJE, BJELOVAR (KINKOVO),

1994. Ekipno: 1. Bjelovar 4870, 2. Vinkovci 4864,

3. Zagreb 4537, 4. Koprivnica 4062, 5. Požega 4030. Pojedinačno: 1. Darko Paulić (BJ) 1020;

2. Darko Drapač (BJ) 1013; 3. Željko Radek (KA) 1013; 4. Tomo Pleše (ZG) 1011; 5. Nediljko Matić (VI) 1010.

2. NATJECANJE, SENJ, N. VINODOLSKI, 1955.

Ekipno: 1. Bjelovar 2561; 2. Vinkovci 2487; 3. Delnice 2408; 4. Zagreb 2390; 5. Koprivnica 2380.

Pojedinačno: 1. D. Paulić 890, 2. Antun Aleksić (VI) 889; 3. Ilija Lukić (VI) 859; 4. Svetozar Ačić (BJ) 840, 5. Željko Dukarić (KO) 843.

3. NATJECANJE, OGULIN, BJELOLASICA, 1999.

Ekipno: 1. Bjelovar, 2289 bodova; 2. Vinkovci 2260; 3. Delnice 2167, 4. Koprivnica 1976, 5. Našice 1877.

Pojedinačno: 1. Drago Bertović (BJ) 849; 2. A. Aleksić 821; 3. Tomislav Ružević (DE) 819; 4. I. Lukić 907; 5. D. Drapač 779.

4. NATJECANJE, ZAGREB, JARUN, 2001. Ekipno: 1. Vinkovci 2420 bodova, 2. Zagreb 2272,

3. Bjelovar 2213, 4. Delnice 2106, 5. Požega 2025. Pojedinačno: 1. I. Lukić 860; 2. Ilija Šarić (VI) 820;

3. Marijan Ruškan (NG) 792; 1. D. Drapač 789; 5. T. Pleše 779.

Broj 102 • lipanj 2005. HRVATSKE ŠUME

tehničara šumarstva«; J. Franić: »Novi studijski programi Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu«.

Kako je bilo 2003.Podsjećamo kako je bilo i što se sve

zbivalo prije dvije godine u Vinkovcima gdje su od 14. do 21. lipnja održani 32. dani hrvatskoga šumarstva. Samo na-tjecanje, 5. po redu otkako je samo-stalne Hrvatske, održano je u parku Lenije 21. lipnja, a tamo su premoćni ekipni pobjednici domaćini, Vinkovča-ni, s 2583 boda koji su tako ponovili uspjeh iz Zagreba 2001. godine. Iza

njih su uprave šuma Bjelovar (2442) i Zagreb s 2338 bodova. Dobro su proš-li i Bjelovarčani koji su odnijeli velik dio pobjedničkog kolača jer je njihov predstavnik u pojedinačnoj konkuren-ciji Franc Žalac bio prvak Hrvatske. Nat-ječući se u sedam službenih disciplina on je skupio 896 bodova i slavio ispred Vinkovčana Ilije Lukića (886) i Ilije Ša-rića (862).

U sedam službenih disciplina na po-bjedničkom je postolju stajalo šest ra-dnika (samo je F. Žalac slavio u dvije, u okretanju vodilice i kombiniranom prerezu).

11. lipnja − Turnir u odbojci na pijesku (Dubovac); šahovski turnir (Uprava Karlovac), 10.00 sati,

12. lipnja − Likovna kolonija (Petrova gora, 9.00),

13. lipnja − Izložba lovačkih trofeja (UŠP Karlovac, 11.00); Spomen-obilježje stradalnicima (Babina gora, 17.00)

14. lipnja − Susret s učenicima osnovnih škola, odabir najboljih radova (Petrova gora, Muljava 11.00)

15. lipnja − Izložba radova likovne kolonije Petrova gora (Zorin dom, 10.00); otkrivanje spomen-ploče Franji Šporeru (Stari grad Dubovac, 11.30)

16. lipnja − radovi ekološkog stvaralaštva srednjih škola (10.00); odabir najljepše uređene okućnice (12.00); šumarska povorka 17.00)

17. lipnja − 109. skupština HŠD-a (Zorin dom, 10.30); tematska rasprava; Svečana akademija (14.30); Vlastelinski sajam (Stari grad Dubovac, 17.00)

240 GODINA ORGANIZIRANOGA ŠUMARSTVA I 145 GODINA ŠUMARSKE NASTAVE U HRVATSKOJ


znanost

Piše: Ivica

TomićFoto:

I. Tomić

ŠUMARSKA ZNANOST I ISTRAŽIVANJE

Kako istraživački rad još više približiti praksi

Organizirana znanstvena is-traživanja u hrvatskome šumarstvu imaju tradiciju dugu 145 godina, a rezultati

znanstvenoga rada i njihova primjena u gospodarenju značajno pridonose razvoju šumarske struke i naše države. Osnivanjem Gospodarsko-šumarskog učilišta u Križevcima 1860. godine, Šumarske akademije 1898. te Gospo-darsko-šumarskog fakulteta u Zagrebu 1918. udareni su temelji bržem razvo-ju znanstvenih istraživanja u našemu šumarstvu. U sklopu tadašnjega fakul-teta utemeljen je 1921. godine Zavod za istraživanja u šumarstvu, kao prva šumarska istraživačka ustanova za pro-micanje šumarske znanosti i šumskoga gospodarstva. Sredinom 1945. i poslije Drugoga svjetskog rata osnivaju se i druge znanstvenoistraživačke ustano-ve. Treba istaknuti kako u poslijeratnim godinama nisu postojali jasno utvrđeni programi i ciljevi. Tek osnivanjem Po-slovnoga udruženja šumskoprivrednih organizacija Hrvatske 1963. godine šu-marstvo počinje značajnije utjecati na izradu programa i definiranje ciljeva.Tako je zalaganjem šumarske opera-tive izrađen prvi dugoročni program

vača udružen je s pojedinim temama u različite projekte, potprojekte i zadatke i stalno su međusobno povezani. Znan-stvenoistraživački projekti od općega značaja za šumarstvo obuhvaćaju te-meljna (fundamentalna), primijenjena i razvojna istraživanja, a planiraju se uglavnom za petogodišnje razdoblje. Potonji projekti sastavljeni su na prije-dlog šumarske operative, kao korisni-ka, i pojedinih ustanova za istraživanja u šumarstvu, kao davatelja usluga. Na-kon usklađivanja, usvajanja i definira-nja, prijedlozi se putem povjerenstava za znanstvenoistraživački rad oblikuju u konačne projekte.

Značaj timskoga rada tijekom istraživanja

Program znanstvenoistraživačkoga rada za razdoblje od 2001. do 2005.

Znanstvenoistraživački rad u šumarstvu mora biti na još detaljnijoj i kvalitetnijoj razini, a uvjet za to je sposoban znanstveni kadar i više uloženoga truda – ističe akademik Slavko Matić

znanstvenoistraživačkoga rada, koji je obuhvatio cjelokupno područje šumar-stva. Od prije tridesetak godina, posli-je udruživanja znanstvenoistraživačkih ustanova i izrade zajedničkoga progra-ma, metode istraživanja se unapređu-ju te postaju kvalitetnije. Osim toga, osnivaju se istraživački timovi, nabavlja nova oprema, poboljšavaju uvjeti rada istraživača, koji se, posebice mlađi, sve više usavršavaju i osposobljavaju u Hr-vatskoj i inozemstvu. Temelj sadašnje-ga istraživanja su Zavod za istraživanja Šumarskoga fakulteta, Šumarski insti-tut Jastrebarsko, Zavod za šumarstvo pri Institutu za jadranske kulture i me-lioracije krša u Splitu, Centar za znan-stveni rad u Vinkovcima i Arboretum Trsteno (Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti), Znanstvena jedinica Bilje (osječka podružnica Hrvatskih šuma).

Izravna suradnja sa šumarskom operativom

Značajka današnjih znanstvenih istraživanja jest u tome da su u stal-nom usponu, a sve je više prisutna izravna suradnja sa šumarskom ope-rativom, u vidu primjene dobivenih rezultata u praksi, važnih za razvoj šumarstva i znanosti Hrvatske. Nave-deni rezultati značajan su doprinos očuvanosti i stabilnosti naših šuma, koje su među najočuvanijima na eu-ropskom kontinentu. Velik broj istraži-

Povjerenstvo za znanstveno-straživački rad Hrvatskih šuma


ŠUMARSKA ZNANOST I ISTRAŽIVANJE

Kako istraživački rad još više približiti praksi Piše: Ivica TomićFoto: I. Tomić

godine sadrži dva projekta s po četiri potprojekta. U istraživanja su uključeni voditelji zadataka, znatan broj suradni-ka iz domaćih znanstvenih ustanova (Šumarski fakultet, Šumarski institut, Akademija šumarske znanosti), »Hrvat-skih šuma« te domaćih i inozemnih znanstvenih institucija. Koordinatori projekta ističu kako je timski rad na ovome programu samo jedan od mno-gih primjera zajedničkoga rada znano-sti i operative. Prvi projekt se odnosi na zaštitu i unapređenje proizvodnje biomase u ulozi podržavanja višestru-

ranje istraživanja 5,8 milijuna kuna. Za tiskanje pojedinih časopisa, radova i knjiga utrošeno je 1,07 milijuna kuna (Radovi Šumarskog instituta, Glasnik za šumske pokuse Šumarskoga fakulteta, tiskanje Šumarskoga lista, knjige »Rit-ske šume u Hrvatskoj«, »Spačva – naj-veća cjelovita šuma hrasta lužnjaka u Hrvatskoj« i dr.) U planu financiranjaza ovu godinu predviđeno je izdvojiti 8 milijuna kuna, od čega na istraživanje otpada 6,32 milijuna kuna. Financirat će se istraživanja o aktualnim proble-mima zdravstvenoga stanja jelenske divljači, gospodarenja jelom u Repub-lici Hrvatskoj, šumskim ekosustavima kao prirodnim žarištima zoonoza, mo-gućnostima obnove nasada topole, usustavljanju norma i normativa za proizvodne radove u Hrvatskim šuma-ma i dr. Za tiskanje časopisa, radova i knjiga planirano je 977.400 kuna. Iz sredstava rezervi (607.164 kn) novac će se, među ostalim, izdvojiti za knjige »Listopadno drvlje i grmlje u zimskom razdoblju« (Marilena Idžojtić) i »Revirni-čki priručnik za područje nizinskih hra-stovih šuma« (Darko Posarić) te projekt »Šume i šumarstvonije«.

Organizirana znanstvena istraživanja u hrvatskome šumarstvu imaju tradiciju dugu 145 godina. Rezultati znanstvenoga rada i njihova primjena u gospodarenju značajno pridonose očuvanju stabilnosti naših šuma, razvoju šumarske struke i naše države.

Imamo puno znanstvenih radova, veliku bazu podataka i dobru suradnju s operativom, no više pozornosti treba usmjeriti na primijenjeni znanstvenoistraživački rad.

Pravilnik o uređivanju šuma, rečeno je, treba biti prilagođen novim, europskim Osnovama gospodarenja, s ugrađenim dijelom o sporednim šumskim proizvodima i s drugim promjenama. Nužno je pričekati konačni tekst novoga Zakona o šumama, s kojim se Pravilnik mora uskladiti.

Zgrada Šumarskog instituta u Jastrebarskom

Osuvremeniti Pravilnik o uređivanju šuma

Raspravljalo se o Pravilniku o uređi-vanju šuma te prijedlogu srednjoroč-noga plana znanstvenoistraživačkoga rada za razdoblje 2006. – 2010. godine. Pravilnik o uređivanju šuma, rečeno je, treba biti prilagođen novim, europskim Osnovama gospodarenja, s ugrađenim dijelom o sporednim šumskim proizvo-dima i s drugim promjenama. Nužno je pričekati konačni tekst novoga Zakona o šumama, s kojim se Pravilnik mora uskladiti. Potrebne primjedbe dostavit će povjerenstvo u sastavu: akademik Slavko Matić, mr. sc. Ivica Milković i dipl. ing. Tomislav Starčević. Dogo-voreno je da Hrvatske šume dostave prijedlog srednjoročnoga plana do 30. rujna, a Šumarski fakultet i Institut do 31. listopada ove godine. Akademik Slavko Matić istaknuo je kako znan-stvenoistraživački rad mora biti na još detaljnijoj i kvalitetnijoj razini, a uvjet za to je sposoban znanstveni kadar i više uloženoga truda.

– Imamo puno znanstvenih radova, veliku bazu podataka i dobru suradnju s operativom, no više pozornosti treba usmjeriti na primijenjeni znanstveno-istraživački rad – zaključio je Matić.

kih uloga i funkcija šuma. Cilj ovoga projekta je unaprijediti znanja o zaštiti i proizvodnji biomase u šumskim ekosu-stavima Republike Hrvatske, a istraživa-nja se izvode na cijelom području naše države, u svim podružnicama Hrvatskih šuma. Istraživanja su uglavnom primi-jenjenog, a manjim dijelom temeljnog karaktera. Drugi projekt obuhvaća kori-štenje i upravljanje kapitalom u šumar-stvu, a istraživanja se odnose na isko-rištavanje biomase, razvoj i korištenje ekološki prihvatljivih tehnika i tehno-logija te uspostavljanje sustava ekono-mike poslovanja. Rezultati istraživanja predstavljaju se na međunarodnim i domaćim znanstvenim i znanstveno-stručnim skupovima te objavljuju u inozemnim i domaćim glasilima, zbor-nicima savjetovanja i knjigama.

Prednost tiskanju knjiga i priručnika

Na sastanku povjerenstva za znan-stvenoistraživački rad »Hrvatskih šu-ma« potkraj travnja u Zagrebu bilo je riječi o izvršenju Plana financiranja zaprošlu te Planu istraživanja i financira-nja za 2005. godinu. Od planiranih 8 milijuna kuna u 2004. utrošeno je oko 7,5 milijuna kuna, od čega na financi-

Predsjednik povjerenstva mr. sc. Josip Dundović predložio je s tim u vezi da se izabere tročlano povjerenstvo koje će sastaviti smjernice poticaja za znan-stvenoistraživački rad.


privatne šume

Piše: Miroslav

MrkobradFoto:

ŽeljkoGubijan

Razgovorima u V. Gorici, krajem travnja, nastavljena je zajedni-čka akcija Hrvatskih šuma i Za-grebačke županije o subvenci-

oniranju obnove odnosno sanacije šuma u privatnom vlasništvu na podru-čju Zagrebačke županije. Predstavnici Županije, Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, te upravitelji 11 šumarija iz četiri šumske uprave koje djeluju na području Župa-nije pokušali su dogovoriti konkretne korake koje treba poduzeti kako bi se ishodila potpora iz sredstava koje je osigurala Županija, te utvrditi na koji će način šumari stručno pomoći u re-alizaciji projekta. Predočen je Ugovor Hoće li su bvencije

zainteresirati privatne šumovlasnike?

Zagrebačka županija u suradnji s Hrvatskim šumama želi uvesti malo reda u privatne šume! Osigurala je sredstva za subvencioniranje obnove odnosno sanacije privatnih šuma koje su usitnjene, devastirane i zapuštene i u koje se godinama nije ulagalo, već samo sjeklo. Potrebno je još samo učiniti možda i najteži korak – zainteresirati privatne šumovlasnike da počnu brinuti o svojim šumama

pravili i nasljednici i dalje njihovi na-sljednici. Tako osim usitnjenosti ima-mo i brojno suvlasništvo, vrlo često neprovedeno u katastarskim knjiga-ma. Kako su kroz ovo dugo razdoblje mnogi odselili, preselili ili im se zameo trag, svi pokušaji da se nešto napra-vi s tim šumama često završavaju na prvom koraku – definiranju vlasništva, jer neki od (su)vlasnika možda žive u Americi, Argentini, ili tko zna gdje! Tako danas u Hrvatskoj od ukupnog šumskog fonda (oko 2,5 milijuna ha), 19 posto ili 461 tisuću hektara otpada na privatne šume koje su podijeljene na 1,2 milijuna parcela u vlasništvu 600 tisuća šumovlasnika.

osim što je stručan, iznimno je skup i dugotrajan posao. Za neke šume ta-kvih je programa bilo između 1980. i 1990. kada su prestali važiti (a nisu se, treba reći, baš previše ni provodili). No i prije donošenja programa, moguće je krenuti s ulaganjima u privatne šume »subvencioniranjem obnove, odnosno sanacije šuma« kako je to zamislila Za-grebačka županija. Potpora privatnim šumovlasnicima sastojala bi se u be-splatnom osiguranju sadnica koje bi vlasnik trebao posaditi u svojoj šumi, i dalje, uz stručnu pomoć iz Hrvatskih šuma, brinuti o njima.

Pomalo ograničavajući faktor je odredba kako bi se subvencija mogla ostvarivati samo na posjedima većima od jedan (1) hektar, a takvih je malo.

Ankete i ispitivanja vlasnika šuma pokazuju kako oni baš i nisu previše zainteresirani za ulaganje u (svoje) šume, osim za sječu za vlastite potre-be, eventualno za prodaju. To se obja-šnjava činjenicom da je šumarstvo niskoprofitna djelatnost, te velikomusitnjenošću šumskog posjeda (pro-sječna veličina šume manja je od pola

Ni Zagrebačka županija nije iznim-ka, štoviše, ovdje je čak 48,5 posto šuma u privatnom vlasništvu. Namje-ra Županije da pokrene privatne šu-movlasnike i subvencijama potakne ulaganje u privatne šume otvorila je niz problema, pokazalo se to na prva dva sastanka na tu temu, u ožujku u Vrbovcu i travnju u V. Gorici.

Što treba usuglasitiTreba usuglasiti najmanje tri stvari.

Prvo, namjeru Županije da privatne šume podigne iz stanja degradirano-sti, drugo, ulogu Hrvatskih šuma i stru-čnu pomoć bez koje je to neprovedivo i treće, u ovom trenutku čini se i najte-že provedivo, zainteresirati vlasnike da sa svojom šumom nešto učine!

Privatne šume su neuređene i za njih ne postoje, osim u Gorskom ko-taru, programi gospodarenja (kao što se svakih 10 godina rade osnove go-spodarenja za državne šume). Prema postojećem Pravilniku o uređivanju, to

Subvencioniranje obnove (sanacije) obuhvatilo bi privatne šume na području šumarija Dugo Selo, Jastrebarsko, Krašić, Novoselec, Pisarovina, Pokupsko, Remetinec, Samobor, V. Gorica, Vrbovec, Zagreb.

Privatna šuma na području Vrbovca

ZAGREBAČKA ŽUPANIJA

o suradnji u sub-vencioniranju obno-ve privatnih šuma hrastom lužnjakom, poljskim jasenom i crnom johom s odgovarajućom visi-nom potpore za sva-ku vrstu, te konkre-tan način suradnje Županije i Hrvatskih šuma.

Od Marije Terezije do danas

Još je carica Marija Terezija 1762. naredila »nadzor, opis i premjer te izradu karata šuma...«, što se uzima kao početak organiziranoga bavljenja šumarstvom na ovom području. No današnji izgled privatnih šuma rječi-to svjedoči da se u ova više od dva stoljeća u njima mahom sjeklo što za vlastite potrebe, što za prodaju, da se gotovo ništa nije ulagalo te su stoga devastirane, zapuštene, neuređene i skoro pretvorene u šikare. Pa ni držav-na inspekcija ih ne obilazi, premda bi po zakonu trebala, niti je bilo tko od privatnih šumovlasnika bio kažnjavan zbog nebrige za šumu. Mijenjale su se države, sustavi, vlast, a u privatnim se šumama jedino mijenjala njihova ve-ličina – smanjivale su se do neprepo-znatljivosti onako kako je neki vlasnik nakon smrti šumu ostavio djeci, a ova je bratski podijelila, pa su to isto na-


Hoće li su bvencije zainteresirati privatne šumovlasnike?

rije gdje je godišnje znalo biti i 3000 zahtjeva za sječom što se sada svelo na nekih 100-tinjak!

Neka europska iskustva i primjeri pokazuju suprotno, da je bavljenje šu-

Na području samoga Zagreba je oko 25.000 ha privatnih šuma rascjepkanih u 43.500 čestica, odnosno na više od 15.000 vlasnika.

Potpora privatnim šumovlasnicima sastojala bi se u besplatnom osiguranju sadnica koje bi vlasnik trebao posaditi u svojoj šumi, i dalje, uz stručnu pomoć iz Hrvatskih šuma, brinuti se o njima.

Švedski šumovlasnici rado organizirano posjećuju druge zemlje, ne samo zbog stjecanja uvida kako to drugi rade, već i zbog toga što im troškovi puta idu u olakšice za porez!

Konkretno je Ugovorom o suradnji u subvencioniranju obnove šuma u privatnom vlasništu između Zagrebačke županije i Hrvatskih šuma predviđena u 2005. godini potpora šumovlasnicima u kunskom iznosu za obnovu (sanaciju) hrastom lužnjakom (3000 kn/ha), poljskim jasenom (2000 kn/ha) te crnom johom (1000 kn/ha).

Privatna šuma na području Vrbovca

privatnom vlasništu između Zagreba-čke županije i Hrvatskih šuma predvi-đena u 2005. godini potpora šumovla-snicima u kunskom iznosu za obnovu (sanaciju) hrastom lužnjakom (3000

hektara!) iz čega proizlazi da takav vlasnik nema previ-še interesa baviti se njome. Poseban pro-blem su područja sa starim stanovniš-

marstvom i te kako dobar posao. No za to moraju postojati neki preduvjeti, od kojih se veličina posjeda čini najvaž-nijim.

Švedski šumovlasnici rado orga-nizirano posjećuju druge zemlje, ne samo zbog stjecanja uvida u to kako to drugi rade, već i zbog toga što im troškovi puta idu u olakšice za porez! Austrijski primjeri pokazuju kako po-rodica s 50-ak ha šume, uz poljopri-vredno zemljište dobro živi, dok je u Njemačkoj problem privatnike uvjeriti da osim smreke i ostalih brzorastućih vrsta sade i bukvu (čiji trupac također može biti podeblji!).

Što slijedi?Konkretno je Ugovorom o suradnji

u subvencioniranju obnove šuma u

kn/ha), poljskim jasenom (2000 kn/ha) te crnom johom (1000 kn/ha).

Šumarski stručnjaci drže da bi osim pošumljavanja, poticaj trebalo proširi-ti i na neke druge radove kao što su njega i zaštita šuma te da je potrebno osigurati dugoročno subvencionira-nje. Možda bi, rečeno je, još jednom trebalo razmotriti mogućnost izmjene predloženih vrsta kao i visinu poticaja za neke od njih. Već izrađeni obrazac za traženje subvencije potrebno je, misle šumari, izmijeniti i prilagoditi tako da bude sličan zahtjevu za sječu. Budući da je predviđeno kako bi šu-movlasnici dobivali sadnice besplatno te ih sadili, a novac za njih Županija bi uplaćivala proizvođačima sadnica (Hrvatskim šumama), struka misli da bi isto tako trebalo iznaći mogućnost da se dio poticajnih sredstava isplati i privatnim šumovlasnicima. Do sljede-ćeg sastanka razjasnit će se još neke dvojbe i konkretizirati tijek akcija koje treba napraviti kako bi se subvencije realizirale. Sa sastanka u lugarnici Kručka na području

šumarije V. Gorica

ZAGREBAČKA ŽUPANIJA

tvom kojeg je iz godine u godinu sve manje (Žumberak). Proteklih godina najviše se s privatnim šumama radilo na području vrbovečke općine i šuma-


Zaštiti i zdravstvenom stanju šuma u vinkovačkoj Upravi pri-daje se velika pozornost. Tije-kom godine šumarski stručnja-

ci po šumarijama prate stanje bolesti šuma te evidentiraju pojavu štetnika. Tu značajno mjesto zauzima organiza-cija dijagnostičko prog nozne službe za praćenje intenziteta raznih zaraza.

– Zaštita šuma, ističe dipl. ing. Perica Beuk, stručni suradnik za zaštitu šuma, podrazumijeva zaštitu od biotskih i abi-otskih čimbenika, odnosno od svega onoga što bi moglo narušiti integritet

Uspješno i na vinkovačkom područjuAviotretiranje šuma u Upravi šuma Vinkovci obavljeno je početkom svibnja u sedam šumarija na nešto više od 8.000 hektara. Mikroniranje je obavila zrakoplovna kompanija AIR-TRACTOR iz Osijeka. Sa rezervoarom od 1.400 litara, u jednom letu tretira se površina od 250 hektara

Prošle jeseni je na području Hr-vatskih šuma analizom rezulta-ta brojenja jajnih legala gubara utvrđeno značajno povećanje

legala na nekim lokalitetima kontinen-talnih nizinskih hrastovih šuma. Broj-nost gubara osobito je povećana u šumama vinkovačke, našičke, sisačke, bjelovarske, koprivničke i zagrebačke

ZAŠTITA ŠUMA PROTIV GUBARA


podružnice. Na području UŠP Našice, u gospodarskoj jedinici Budigošće-Breza–Lugovi šumarije Koška, nađeno je čak 27.348, a u gospodarskoj jedinici Ceranski lugovi (UŠP Vinkovci) prosje-čno 20.434 legala po hektaru. Zaštitne mjere protiv tog opasnog štetnika i de-folijatora provođene su u prvoj dekadi svibnja na površinama s više od 500 jajnih legala po hektaru.

Tijekom trodnevne akcije zaštite protiv gubarevih gusjenica, od 3. do 6. svibnja, našička podružnica obavi-la je aviotretiranje na 9.528 ha šuma hrasta lužnjaka. Tretiralo se na podru-čju šumarije Koška na čak 5.365 ha-(gospodarske jedinice Lacić-Gložđe i Budigošće-Breza-Lugovi) te šumarija Donji Miholjac (3076 ha; g. j. Kapelački lug-Karaš i Čađavački lug-Jelas-Đol) i Đurđenovac (1087 ha; Đurđenovačke nizinske šume). Prema riječima stru-čne suradnice za zaštitu šuma, dipl. ing. Karmele Glova, aviozaštita je uspješno obavljena, unatoč nepovoljnim vre-menskim uvjetima, jer je povremeno

Tijekom aviozaštite protiv gubara na području UŠP Našice (šumarija Koška)

zaštita šuma

Piše: Zvonko

PeičevićFoto:

Z. Peičević

Gubareva gusjenica


Piše: Ivica TomićFoto: B. Sitaš

Uspješno i na vinkovačkom područjušume. Među insektima, najčešća poja-va su gubari, te mali i veliki mrazovac koji uglavnom brste lišće i na taj na-čin prouzrokuju defolijaciju stabla. Svi ti insekti žive u šumi i samo je pitanje kada će se namnožiti. Kod gubara se to događa svake pete do desete godine, i evo, ova godina jedna je od takvih. Na temelju broja zaraženih stabala i broja legala po hektaru šume, može-mo procijeniti radi li se o uobičajenoj populaciji gubara ili povećanju njihova broja. Ukoliko se skoro na svakom sta-blu ili na svakom stablu uoče po dva, tri ili više legala, odnosno više od 800 jajnih legala po hektaru, znači da je ri-ječ o broju koji će zasigurno izazvati golobrst šume, ističe ing. Beuk.

Aviotretiranje na 8.364 hektara

Najefikasnija zaštita je prskanje,odnosno aviotretiranje. U vinkovačkoj upravi ono je obavljeno od 3. do 15. svibnja u sedam šumarija na površi-ni od 8.364 hektara. Mikroniranje je obavila zrakoplovna kompanija AIR-TRACTOR iz Osijeka s avionom tipa Antunov AN 2 (pilot Mijo Ban i aviome-haničar Ivan Grgić). Na zrakoplovu su ugrađeni rotirajući raspršivači »micro-nairi« s rezervoarom od 1.400 litara. U jednom letu tretira se površina od oko 250 hektara. Korišten je biološki insek-ticid Foray 48B, sredstvo širokog spek-tra bezopasno po čovjekovu okolinu jer se relativno brzo razgrađuje, a pri-

likom prskanja ne miješa se sa vodom. Aviotretiranje u Vinkovcima obavljeno je po pogodnim vremenskim uvjetima, odnosno u vrijeme kada se većina gu-sjenica izleže i krene u krošnje stabala. U akciji su pomagali i šumarski stru-čnjaci vinkovačke Uprave, Milan Bića-nić, Ivan Lešić, Davor Mudrinić, Damir Dekanić, Pero Babić i trojica radnika Šumarije Vinkovci Ivan Molnar, Luka Mudrinić i Predrag Majer.

ZAŠTITA ŠUMA PROTIV GUBARA


Na površinama lužnjakovih šuma našičke podružnice Hrvatskih šuma aviotretiranje je provedeno na čak 9 528 ha, a na području UŠP Nova Gradiška na 1 445 ha

padala kiša i puhao vjetar. Naime, prvi pregledi kontrolnih ploča na šumariji Koška pokazuju da su gubareve gusje-nice zaustavljene te nema opasnosti od golobrsta hrastova lišća. U toj šuma-riji evidentirana je najveća zaraza, i do 70 legala po stablu zaražene površine, odnosno u prosjeku čak 40.000 gusje-nica po stablu. Orošavanje na većem dijelu površine obavljeno je biološko-tehničkim preparatom MATCH-om (0,7 l/ha + 4,3 l/ha vode), a uz ribnjake i vodotoke (oko 700 ha) upotrijebljen je biološki insekticid Foray (4l/ha). Ko-rištena su dva zrakoplova AIR Tractor osječke poljoprivredne avijacije, s pilo-

tima Mijom Banom i Miroslavom Vlaši-ćem, koji su polijetali s uzletišta u Nizi, Obradovcu i Lili.

Najveća akcija u Ključevima

Novogradiška podružnica Hrvatskih šuma obavila je tijekom dvodnevne akcije (7. i 9. svibnja) aviotretiranje na 1.445 ha srednjodobnih i starijih šuma hrasta lužnjaka. Najopsežnije tretiranje bilo je na području šumarije Nova Gra-diška, u gospodarskoj jedinici Ključevi (zaraza 1000 – 5000 legala po hektaru), gdje je na 1200 ha provedeno dimlje-nje (toplo zamagljivanje) insekticidom

Karateom 2,5 EC. Na području šumarija Jasenovac (120 ha; g. j. Žabarski bok i Grede-Kaamre) te Stara Gradiška (125 ha; g. j. Ljeskovače i Međustrugovi), u većem dijelu Lonjskoga polja, obavljeno je mikroniranje, a upotrijebljen je biolo-ški preparat Foray. Kako smo doznali od dipl. ing. Ivana Prgića, stručnog suradni-ka za ekologiju i zaštitu šuma UŠP Nova Gradiška, korištena su dva poljoprivre-dna zrakoplova osječkoga Sparowa, s pilotima Županićem i Conjarom, koji su polijetali s uzletišta Prvča i Subocka. Akcija je uspješno provedena, a to je utvrđeno četiri dana nakon tretiranja. Naime, na kontrolnim pločama nisu pro-nađeni gusjenični izmeti (ekskrementi).

Sve je spremno za polazak

Tretirane vinkovačke šume

Zajednički snimak nakon uspješno obavljenog posla


Piše: Miroslav

MrkobradFoto:

M.Mrkobrad

U Turopolju i te kako brinu o šumama!Omeđena rijekom Savom na sjeveru, prometnicom prema Sisku do Lekenika te šumarijama Pisarovina i Pokupsko na jugozapadu, šumarija Velika Gorica sa svojih je 11.500 ha kvalitetnih pretežno hrastovih šuma, lanjskom dobiti od 3,5 milijuna kuna te drvnom zalihom od 2,9 kubika, bitan čimbenik stabilnosti poslovanja zagrebačke Uprave šuma. No osim osnovnom djelatnošću, gospodarenjem šumama, velikogorički se šumari stjecajem okolnosti ali i potreba okruženja u kojem se nalaze, bave i s nekim drugim djelatnostima

šumske razglednice

S dobiti od 3,5 milijuna kuna šu-marija Velika Gorica prošle je godine bila među najuspješni-jima šumarijama zagrebačke

Uprave. Rijeka Sava na sjeveru, Leke-nik prema Sisku te šumarije Pisarovina i Pokupsko na jugozapadu okvirne su granice veliokogoričkih šuma. Nado-mak metropole, u šestom po veličini gradu Hrvatske, i šumarija je dio sna-žnog privrednog potencijala grada. U takvom okruženju koje pruža različite mogućnosti, i velikogorički su šumari našli svoj interes pa se tako uz osno-vnu djelatnost, gospodarenje šumama, bave i rasadničarskom proizvodnjom. Imaju svoj vinograd i proizvode vino, a nedavno su počeli za potrebe građan-stva proizvoditi i kratko cijepano drvo. Kao aktivni članovi gradske zajednice, šumari se se također, zajedno s lokal-

nim lovačkim društvom i VG Čistoćom, uključili u veliku akciju čišćenja šuma od glomaznog otpada. Očišćeno je čak 2500 ha. Za 60 zaposlenih puno posla!

Povijesno naseljeU blizini ali ne i u sjeni metropole, V.

Gorica se izdigla kao središte područja od oko 556 km2 brežuljkastih Vukome-ričkih gorica i nizinskoga dijela Turopo-lja na kojemu se razvilo 95 naselja. Od općinskog mjesta postala je gradom (1995.) s tri novoustanovljene općine Orle, Kravarsko i Pokupsko. U povije-sti se prvi put spominje 1228. godine kao sjedište župe, a arheološka nala-zišta u samom gradu i okolici govore da se ovdje živjelo i u antičko doba. Na to upućuje iznimno vrijedna ostav-

ština iz doba Rimljana, Andautonija u Šćitarjevu pokraj V. Gorice koja je bila sjedište ilirskoga plemena Andautoni-jaca. Tu su pronađeni temelji zgrada, termalni kompleks, dijelovi cesta. Tra-govi iz rimskoga doba pronađeni su i u Donjoj Lomnici, Buševcu. U centru V. Gorice nalazi se nekadašnji Turo-poljski grad, zgrada iz 1765., gdje je u to doba bilo sjedište »Plemenite opći-ne Turopoljske«, a danas je smješten Muzej Turopolja. U blizini je i dvorac Lukavec, barokni kaštel s unutrašnjim dvorištem i četiri kule na uglovima, sa-građen 1474. od drveta, za obranu od Turaka. I u povijesti to je područje bilo bogato hrastom što je pridonijelo ra-zvoju umjetnosti i izradi predmeta od drva. I turopoljske drvene kuće pone-što svjedoče o tome.

Sušenje hrasta je problem

– Kao gradska šumarija moramo gledati kako zadovoljiti svoje i interese grada – kaže prvi čovjek šumarije dipl. ing. Damir Miškulin. Gospodarimo sa šumskim potencijalom velike vrijedno-sti i želimo da iza nas ostanu takve i još bolje šume.

Stara lužnjakova sastojina u Šiljakovačkoj dubravi

Lugarnica Krušak

Pomlađena površina nakon lanjskog dovršnog sijeka u predjelu Stari gaj

Dipl. ing. Damir Miškulin


U Turopolju i te kako brinu o šumama!Gospodareći sa 11.500 ha najvećim

dijelom nizinskih šuma lužnjaka i graba (oko 75%) te prigorskih šuma hrasta kit-njaka i bukve, šumarija V. Gorica ostva-ruje godišnji prirast od 74.000 m3, a go-dišnje sječe 47.000 m3. Te dvije brojke najzornije pokazuju kako se u V. Gorici misli i na budućnost! Vrijedi još spome-nuti da drvna zaliha iznosi 2,9 milijuna kubika, u čijoj je strukturi 55 % lužnja-ka, 15 % graba, 13 % bukve, sedam posto kitnjaka te 10 % ostaloga.

Pet zaposlenih revirnika (Dragana Draženović, Mladen Mikulin, Branka Pr-njak, Igor Ris, Zlatko Vnučec) zaduženo je za pet revira u četiri gospodarske jedi-nice: Turopoljski lug, Šiljakovačka dubra-va, Vukomeričke gorice, Savski vrbaci.

– Imamo problema u jednoj od dviju najvažnijih gospodarskih jedinica, u Tu-ropoljskom lugu, gdje se unatrag neko-liko godina suši hrast lužnjak. Osnovni razlog je pad razine podzemnih voda, a sušenje počinje već sa stablima u starosti od 70 godina. Stoga nam velik dio etata čini sanitarna sječa što donosi smanjeni prihod. Naši podaci pokazuju da je u posljednjih pet godina udjel sa-nitara u Turopoljskom lugu iznosio čak 54 %! Tek nešto bolje stanje je u Šiljako-vačkoj dubravi – veli ing. Miškulin.

Gdje je puno hrasta, puno je i uzgoj-nih radova. Šumarija je ove godine u obnovu šuma uložila 3,7 milijuna kuna što bi u nekom poduzeću bila i te kakva investicija! Godišnje se prema osnovi obavi priprema staništa na 100 ha, nje-ga pomlatka i mladika na oko 290 ha (u jednostavnoj i proširenoj biološkoj reprodukciji), čišćenje na 112 ha, zaštita šuma na 290 ha. Pomlađene površine re-dovito se ograđuju prenosnom žičanom ogradom što jest skupo, ali nužno.

U cjeloj priči bitan je urod žira, kaže upravitelj. Nemamo previše pošumlja-vanja jer nas je pratio dobar urod i unosili smo žir u pripremljena staništa tamo gdje je trebalo. Popunjavanje sad-nicama obavljamo tamo gdje nema do-voljno pomlatka, kaže zamjenik upravi-telja, dipl. ing. Anđelko Grospić

Sastavni dio toga posla je i zaštita šuma pa je tako početkom svibnja avi-otretiranjem protiv mrazovca zaštićeno 2000 ha šuma u Turpoljskom lugu i Ši-ljakovačkoj dubravi.

Uzgojnu priču zaokružuje rasadnik Lukavec u blizini V. Gorice, u kojem se godišnje na 13 ha proizvede oko mili-jun sadnica šumskoga drveća te nešto hortikulturnoga bilja za prodaju. Rasa-dnik raspolaže potrebnom mehaniza-cijom, a jedan od dva traktora Steyer toga je kišnoga svibanjskoga dana ko-sio travu jer se zbog blata ništa drugo nije moglo raditi. Ovisimo o vremenu pa tako i prilagođavamo poslove, go-vori rukovoditelj rasadnika dipl. ing. Zoran Bumber. Uz traktore tu je i uzgoj-na linija Egedal što rasadnik čini dobro opremljenim i sposobnim da do 2007.godine, to je u planu, proizvodi do tri milijuna sadnica hrasta i jasena. Zasad je jedini problem navodnjavanje, jer postojeći bunar ne može osigurati do-voljno vode u sušnom razdoblju. Stoga je u planu izgradnja akumulacijskog je-

U jednoj od dviju najvažnijih gospodarskih jedinica, u Turopoljskom lugu, unatrag nekoliko godina suši se lužnjak. I to počinje već sa stablima starosti od 70 godina. Osnovni razlog je pad razine podzemnih voda, zbog čega velik dio etata čini sanitarna sječa, što donosi smanjenje prihoda.

Nakon polugodišnjeg uhodavanja, u srpnju prošle godine krenulo se zbog velike potražnje za cijepanim ogrjevom s radom u dvije smjene i prošle je godine iscijepano 3.500 kubika višemetarskog drva, uglavnom bukve, graba i hrsta.

Godišnje se prema osnovi izvrši priprema staništa na 100 ha, njega pomlatka i mladika na oko 290 ha (u jednostavnoj i proširenoj biološkoj reprodukciji), čišćenje na 112 ha, zaštita šuma na 290 ha.

Velika Gorica

Ograđivanje pomlađenih površina je skupo ali nužno – Turopoljski lug

Proizvodnja cijepanog drva u Okujama pokazala se kao višestruko dobar posao

ŠUMARIJA VELIKA GORICA


zera i sistema navodnjavanja čime bi taj problem bio skinut s dnevnoga reda.

Imati vlastitu mehanizaciju

Velika Gorica spada u one šumarije koje su oduvijek imale svoju mehani-zaciju za izvlačenje. Nitko dosad nije vjerodostojno, na temelju podataka, izračunao je li to bolja varijanta gospo-darenja od one u kojoj šumarije nema-ju svoje strojeve nego su oni grupirani u posebnim radnim jedinicama, no je li (naj)bolje rješenje isključivo korište-nje privatne mehanizacije, odnosno poduzetnika. Ing. Miškulin misli, a to je pokazala i dosadašnja praksa veliko-goričke šumarije, da je dobro imati vla-stitu mehanizaciju. Pod uvjetom da je dobra, i da se obnavlja. Šumarija raspo-laže s tri traktora (LKT, Ecotrac), koristi i forvardere iz PIM-a Kutina, posebno u dovršnom sijeku, i tako rješava oko 65% II. faze. Ostatak se realizira s poduzet-

nicima kojih je mnogo, što je također dobro jer stvara konkurenciju. Vlastita mehanizacija daje nam sigurnost, kaže Miškulin, da nećemo biti ucjenjivani.

Proizvodnja cijepanog drva

Na inicijativu i u suradnji s komercijal-nim odjelom Uprave u velikogoričkoj je šumariji prije godinu i pol dana pokre-nut projekt koji je kod nekih dočekan i sa skepsom – proizvodnja i pakiranje ci-jepanog drva za ogrjev. Pogon je smje-šten u Okujama, uz glavnu prometnicu od V. Gorice prema Pokupskom, što, po-kazat će se kasnije, nije nevažno.

– Nakon polugodišnjeg uhodavanja, u srpnju prošle godine krenulo se zbog velike potražnje za cijepanim ogrjevom s radom u dvije smjene i prošle je go-dine iscijepano 3.500 kubika višeme-tarskog drva, uglavnom bukve, graba i hrsta – pojašnjava Miškulin. Kad radi u dvije smjene, cjepač opskrbljuje šes-tero radnika. To nisu novozaposleni radnici, posebno naglašava upravitelj, već su svi oni i dosad obavljali različite poslove u šumariji. Već samo to je do-bit za šumariju!

Linija funkcionira jednostavno – s obližnjeg skladišta višemetarsko se drvo viljuškarom dogura do linije i sta-vi na nju. Pila prereže drvo na željenu dužinu koje se potiskom na nož rasci-

Češki šumari na terenima UŠP Delnice

Češki šumari posjetili Hrvatsku

U sklopu međunarodne razmjene grupa profesora i studenata iz Češke posjetila je sredinom svibnja Hrvatsku. Radilo se o grupi od dvanaestak profesora i tridesetak studenata završne godine Šumarskog fakulteta u Brnu, predvođenih profesorima Emerikom Klimom i Peterom Kandorom.

Goste iz Češke su s načinom gospodarenja krškim i prebornim šumama upoznali šumari iz uprava šuma Senj i Buzet, odnosno šumarija Crikvenica i Opatija. Posjetili su i UŠP Delnice, terene šumarije Ravna Gora i park- -šumu Golubinjak. Akademik Slavko Matić govorio im je o gospodarenju prebornim šumama, a doc. dr. sc. Ivica Tikvić o problematici sušenja jele u Gorskom kotaru.

Na području šumarije Lipovljani upoznali su se s gospodarenjem ni-zinskim šumama te posjetili Lonjsko polje. (v.)

MEĐUNARODNA SURADNJA

Predjel Kozjak u Turopoljskom lugu – unesen je žir, čeka se dovršni sijek

Zgrada šumarije

jepi. Rascijepljene dijelove radnici slažu u palete ili idu u kontejnere i prodaju se u rinfuzi.

Gotovo 90 posto proizvodnje otpre-ma se u Italiju velikim šleperima. Za lakši utovar uređena je pristupna površina te povišeni podest, a sljedeći korak bit će asfaltiranje dvorišta koje i nakon manjih kiša postaje duboka blatna površina.

Šumari u V. Gorici, uz one u Iloku, jedini se bave i jednom nešumarskom djelatnošću – proizvodnjom vina. To uključuje vinogradarstvo i podrumar-stvo, a sve je povezano s lugarnicom Krušak, u istoimenom mjestu 12 kilo-metara udaljenom od V. Gorice prema Pokupskom. Na najjužnijem dijelu šu-marije gdje završavaju velikogoričke šume, u lijepom i uređenom okružju lugarnice održavaju se brojni skupovi, ne samo šumara, koji pokazuju da bi turističko-ugostiteljska djelatnost mo-gla postati još jedan ozbiljan posao šumarije. Jer tu je moguće organizirati cjelodnevne boravke (može se i pre-spavati). No, potrebno je još neke stvari doraditi te ishoditi potrebne dozvole.

Na tri hektara imamo 2.600 trsova i godišnje dobijemo oko 2000 litara vina, pinota sivog i bijelog, graševine i škrleta – kaže revirnik Zlatko Vnučec koji je uz šumarske poslove zadužen i za lugarnicu, a vodi brigu i tome »ka-kvo bu vino«!


upotreba drva

Kolanje robe samo je jedan od či-nitelja prijenosa i širenja različi-tih vrsta štetnih organizama. Ni-kako ne smijemo zaboraviti da

i sam čovjek svojim aktivnostima (ne)-namjerno pridonosi introdukciji stranih vrsta organizama u nove ekosustave, kao npr. gradnjom kanala (Panamski, Sueski), odnosno indirektnim djelova-njem preko aktivnosti koje dovode do globalnih promjena klimatskih prilika čime se za pojedine vrste organizama stvaraju povoljni uvjeti za njihovo pre-mještanje prirodnim putem.

Ulaskom Republike Hrvatske u WTO i približavanjem svjetskim i europskim asocijacijama, uvelike se povećava promet svih vrsta proizvoda, pa tako i proizvoda koji su predmet nadzora prema Pravilniku o zdravstvenoj kon-troli bilja i kontroli sredstava za zaštitu bilja u prometu preko državne granice (NN 22/04, NN 25/04, NN 60/04, NN 101/04). U daljnjem tekstu posebno ćemo se osvrnuti na opasnosti od uno-šenja karantenskih štetnih organizama u pošiljkama gdje se koristi drvena ambalaža, odnosno drveni materijal za pakiranje.

DRVNA AMBALAŽA I PAKIRANJE U DRVO – PREDNOSTI I OPASNOSTI

Što su karantenski štetnici i kako ih suzbijatiKarantenski štetni organizmi su štetočinje potencijalno opasne za gospodarstvo neke zemlje, koji se prenose posebno u pošiljkama u kojima se koristi drvena ambalaža. Kako su se posljednjih stotinjak godina stvaranjem jakih

Karantenskim štetnim organizmom prema odredbi važećeg Zakona o zašti-ti bilja (NN 10/94, NN 19/94) smatra se štetočinja koja je potencijalno štetna za gospodarstvo zemlje, koja još ne po-stoji u Republici Hrvatskoj ili je ograni-čeno proširena i koja radi sprečavanja njezina unošenja ili proširenja zahtijeva poduzimanje posebnih postupaka za suzbijanje ili iskorjenjivanje.

Karantenski štetniciPotencijano djelovanje unesenog

karantenskog štetnog organizma mo-žemo podijeliti u tri kategorije, i to: ekološki utjecaj, genetski utjecaj i pa-tološki utjecaj. Ekološki utjecaj ogleda se u potiskivanju udomaćenih vrsta organizama putem konkurentnog odnosa pri izboru hrane i povećane grabežljivosti, jer poznato je da su introducirane vrste organizama agre-sivnije i prilagodljivije u izboru hrane, što je i razumljivo s pozicije održanja populacije. Pod genetskim utjecajem podazumijeva se razrjeđenje i/ili gu-bitak lokalno prilagođenih genetskih baza, odnosno spontano stvaranje novih međuvrsnih hibrida. Patološki

utjecaj rezultat je zaraze udomaćenih vrsta različitim parazitskim organizmi-ma, kao što su bakterije, virusi i različita gljivična oboljenja.

Spomenut ćemo samo dva, prema podacima mnogih u svijetu, najva-žnija i najopasnija karantenska štetna organizma – Anoplophora glabripennis (Motschulsky) – »zvjezdano nebo« i Bursaphelenchus xylophilus (Steiner & Buhrer) – borova nematoda, a koji se prvenstveno prenose drvenim materi-jalom za pakiranje.

Anoplophora glabripennis (Motschul-sky), kao jedan od najnovijih karanten-skih štetnih organizama (od 1999. go-dine na A1 karantenskoj listi), prirodno je rasprostranjena u istočnoj Aziji, a od 1996. registrirana je i na području SAD-a (New York, Chicago) gdje je utvrđena u parkovima. Prema zadnjim podacima u navedenim gradovima i njihovoj oko-lici osušilo se zbog napada strizibube nekoliko desetaka tisuća stabala razli-čitih vrsta drveća (topola, javor, divlji kesten, vrba, jasen, dud, kruška i dr.) s obzirom na to da je navedena stri-zibuba izuzetno prilagodljiva u izboru

Jedan od najopasnijih štetnika - Anplophora glabripennis. Ova strizibuba ne bira hranu!

Bursaphelenchus xylophilus, borova nematoda

ekonomsko-gospodarskih svjetskih sila intenzivirali trgovinski tijekovi i kolanje raznih vrsta robe, poglavito na interkontinentalnoj razini, shodno tome povećao se i broj prijenosnika štetnih organizama. O takvim, karantenskim štetnicima i njihovu suzbijanju riječ je u ovome članku

Piše: Goran Videc, dip. ing.Foto: G. Videc,M. Mrkobrad, D. Štimac


hrane. Prema spoznajama, u SAD je do-šla iz Kine i to drvenom ambalažom u kojoj su bili transportirani strojevi.

Drugi izuzetno opasan štetnik je bo-rova nematoda – Bursaphelenchus xy-lophilus (Steiner et Buhrer). Nematoda napada različite vrste borova (Pinus sp.) od kojih su za područje Europe i naše krajeve najznačajnije vrste Pinus nigra, Pinus sylvestris i Pinus pinaster. Postoje oprečni podaci o opasnosti od nema-tode za vrste iz porodice Larix, Abies i Picea. Važno je naglasiti da u širenju te opasne nematode važnu ulogu imaju vektori iz porodice Monochamus spp. koji su prenosnici nematode.

Posljednjih desetak godina različite vrste karantanskih štetnika počele su se sve češće pojavljivati daleko od svo-jih uobičajenih areala. Tako su vrste ka-rakteristične za središnju i istočnu Aziju dijagnosticirane na istoku SAD-a i Ka-nade, vrste iz Europe, Afrike u Australiji, na Novom Zelandu i sl. Pojačanim pra-ćenjem novounesenih vrsta primijeće-no je da je glavni vektor istih – drvena

Tablica 1. Minimalne dozvoljene koncentracije pri određenoj temperaturi u vremenskom intervalu

Temperatura Doza (g/m³)Minimalna koncentracija (g/m³) pri:

0,5h 2h 4h 16h

21ºC ili više 48 36 24 17 14

16ºC ili više 56 42 28 20 17

11ºC ili više 64 48 32 22 19

Karantenskim štetnim organizmom prema odredbi važećeg Zakona o zaštiti bilja smatra se štetočinja koja je potencijalno štetna za gospodarstvo zemlje, koja još ne postoji u Republici Hrvatskoj ili je ograničeno proširena.

Prema podacima, u svijetu dva najvažnija i najopasnija karantenska štetna organizma su Anoplophora glabripennis (Motschulsky) – »zvjezdano nebo« i Bursaphelenchus xylophilus (Steiner & Buhrer) – borova nematoda, a prvenstveno se prenose drvenim materijalom za pakiranje.

Odrednice standarda se od 2003. godine primjenjuju prilikom unošenja robe u Australiju, Novi Zeland i Indiju, a od 1. ožujka 2005. godine primjenjuju ga i članice Europske unije. Za SAD, Kanadu, Meksiko i Kolumbiju standard će se početi primjenjivati od 15. rujna 2005. godine, dok će za većinu ostalih zemalja potpisnica Međunarodne konvencije o zaštiti bilja primjena standarda započeti početkom 2006. godine.

ambalaža, odnosno drveni materijal za pakiranje.

Radionica o mjerama zaštite u Kanadi

Budući da se povećao in-tenzitet interkontinentalnog širenja karantenskih štetnih organizama na bilju i biljnim proizvodima, prvenstveno putem drvene ambalaže nad kojom nije bio nikakav nad-zor, Međunarodna organiza-cija za zaštitu bilja (IPPC) je početkom 2002. godine u su-radnji sa Svjetskom trgovin-skom organizacijom (WTO), Svjetskom organizacijom za hranu i poljoprivredu (FAO) i 9 regionalnih Organizacija za zaštitu bilja pripremila i usvojila Međunarodni stan-dard za fitosanitarne mjerebroj 15 (ISPM No. 15). Njima se propisuju minimalne fito-sanitarne mjere drvenog ma-terijala za pakiranje i regulira prometovanje istim u međunarodnom prometu.

U cilju razmjene saznanja i iskustava, te pružanja tehničke pomoći zemljama u razvoju u izgradnji kapaciteta za prak-tičnu primjenu ISPM No. 15, u razdoblju od 28. veljače do 4. ožujka 2005. godi-ne u Kanadi (Vancouver), održana je u

organizaciji Međunarodne organizacije za zaštitu bilja (IPPC), Kanadske šumar-ske službe, Uprave za poljoprivredu SAD (APHIS) i Kanadske agencije za inspekciju hrane međunarodna radio-nica s tematikom »Praktična primjena međunarodnog standarda za fitosani-tarne mjere broj 15: Vodič za postupa-nje s drvenim materijalom za pakiranje u međunarodnom prometu«.

Radionica je okupila 200 predstavni-ka nacionalnih vlada, drvne industrije i međunarodnih organizacija (FAO, IPPC, EPPO, NAPPO, APPPC, CPPC, OIRSA) iz 86 zemalja svijeta. Ista je osmišljena u vidu prezentacija, radnih skupina, vježbi, rasprava i praktične terenske demonstracije. Tematika prezentacija je obuhvaćala razvoj standarda i pote-škoće u njegovoj implementaciji, pri-kaz implementacije u svijetu, znanstve-ne osnove odobrenih tretiranja, ulogu NPPO-a u primjeni standarda, prakti-čna primjena u industriji, te uvozno/izvozne kriterije regija, dok je terenski

dio podrazumijevao praktični prikaz primjene standarda u tri tvrtke koje se bave tretiranjem drvenog materijala za ambalažu i njihovim označavanjem.

U radu navedenog skupa sudjelo-vao je i predstavnik Republike Hrvat-ske dipl. ing. šumarstva Goran Videc, stručni suradnik za zaštitu šuma u

Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, ujedno i zamjenik predsjednika Povjerenstva za izradu Pravilnika o uvjetima kojima mora udovoljavati drveni materijal za pakiranje u međunarodnom prometu.

Sukladno ISPM 15, ako to zahtijeva zemlja uvoznica, drveni materijal za pakiranje (palete, sanduci, kutije, okvi-ri, nosači, pregrade, obloge i svi drugi proizvodi koji tijekom primarne pre-rade nisu bili podvrgnuti zagrijavanju, tlaku ili lijepljenju) mora udovoljavati minimalnim fitosanitarnim mjeramakoje propisuje standard.

Radi uništavanja štetnih organiza-ma u drvenom materijalu za pakiranje propisani su postupci tretiranja kojima se oni uništavaju, a u cilju onemogu-ćavanja prijenosa štetnih organizama na velike udaljenosti. Trenutno su na temelju znanstvenih istraživanja odo-brena samo dva postupka tretiranja, i to toplinsko tretiranje (heat treatment) te fumigacija metilbromidom.

Toplinsko tretiranje

Toplinsko tretiranje (me-đunarodna oznaka – HT) je postupak kojim se drvo po-stepeno zagrijava sve dok se ne postigne minimalna tem-peratura u sredini elementa od 56°C i to najmanje u traja-nju od 30 minuta. Navedena temperatura i vrijeme rezul-tat su višegodišnjih istraži-vanja i predstavljaju letalnu temperaturu u minimalnom vremenskom trajanju izlože-nosti za većinu porodica ka-rantenskih štetnih organiza-ma (Anobiidae, Bostrichidae, Buprestidae, Cerambycidae, Curculionidae, Isoptera, Lycti-dae, Oedemeridae, Scolytidae, Siricidae i dr.)

Fumigacija metilbromi-dom (međunarodna oznaka – MB) je postupak koji se provodi u zatvorenom pro-storu u kontroliranim uvje-tima, gdje se u određenom vremenskom intervalu dr-

veni materijal izlaže djelovanju odre-đene koncentracije metilbromida, u cilju sterilizacije ambalaže (tablica 1.). Prilikom obavljanja fumigacije metil-bromidom potrebno je udovoljiti uvje-tima da temperatura ne bude niža od 10°C, ni vrijeme tretiranja kraće od 16 sati. Ta metoda službeno je potvrđena


m

unatoč činjenici da je uporaba metil-bromida Montrealskim sporazumom iz 1987. godine ograničena, jer je za isti utvrđeno da razarajuće djeluje na ozonski omotač. No, s obzirom na to da još uvijek nije otkriveno zamjensko tretiranje za metilbromid, a koje ne bi bilo selektivno, odrednicama toga istog sporazuma dopuštena je ograničena i kontrolirana uporaba metilbromida u takve svrhe.

Uz navedena tretiranja sav drveni materijal treba biti u potpunosti bez kore, jer kora predstavlja i na tretira-nom materijalu (iako s malim postot-kom vjerojatnosti) potencijalnog do-maćina štetnog organizma.

U cilju što bržeg protoka robe i sma-njenja administracije (papirologije), dr-veni materijal tretiran jednom otprije spomenutih metoda valja biti označen i međunarodno propisanom oznakom. Takva oznaka je pravokutnog oblika, najčešće crne boje i sadržava simbol Međunarodne konvecije o zaštiti bilja (IPPC), ISO – code države, jedinstveni broj proizvođača ambalaže koji dodje-ljuje nacionalna organizacija za zaštitu bilja (u RH to je Ministarstvo poljopri-vrede, šumarstva i vodnoga gospodar-stva), te međunarodnu kraticu primije-njenog postupka.

Republika Hrvatska, kao članica Europske organizacije za zaštitu bilja (EPPO), a time i Međunarodne konven-cije o zaštiti bilja, poštivajući preuzete obveze na međunarodnoj razini, u svo-je je zakonodavstvo ugradila smjernice prihvaćenog standarda i to u vidu Pra-vilnika o fitosanitarnim uvjetima koji-ma mora udovoljavati drveni materijal za pakiranje u međunarodnom prome-tu (NN 40/05), kako bi našim gospo-darstvenicima omogućila ravnopravan status na svjetskom tržištu u pogledu udovoljavanja svih zahtjeva kakvoće drvenog materijala za pakiranje.

Trenutačno je u izradi i Zakon o bilj-nom zdravstvu, koji predviđa podza-konskim aktom na isti način propisati minimalne fitosanitarne uvjete kojimamora udovoljavati drveni materijal za pakiranje prilikom unošenja u Repu-bliku Hrvatsku.

Zaštita bilja u šumarstvu, sukladno europskim i svjetskim trendovima, po-prima sve veći značaj, koji će u buduć-nosti biti još i veći, s obzirom na to da nam se očuvanje biodiverziteta i vita-litet šume, tog najkompleksijeg ekosu-stava na Zemlji, nameću kao osnovne odrednice održivog gospodarenja. U cilju smanjenja unošenja i širenja ka-rantenskih štetnih organizama Repu-blika Hrvatska prati svjetske trendove i neprestano provodi stalni nadzor nad određenim štetnim organizmima kako bi se na vrijeme mogla predvidjeti po-jačana opasnost njihova pojavljivanja, te potreba poduzimanja preventivnih mjera sprečavanja unošenja na teritorij Republike Hrvatske.

Pišu: novinari HŠFoto:M. Mrkobrad, D. Štimac

Iprije službenog ulasku u EU, šumari prilagođavaju svoje norme europ-skim standardima. U svakoj upravi kontinentalnog i prebornog dijela

odabrana je po jedna šumarija u kojoj se primjenjuju nove Hrvatske norme za proizvode iskorištavanja šuma. Radi se zapravo o prilagođavanju postojećim europskim standardima u krojenju i pri-manju drvnih sortimenata. U tu svrhu u Hrvatskim je šumama osnovano po-sebno povjerenstvo s tri podpovjerens-tva (za slavonski, središnji i preborni dio) čiji je zadatak organizirati stručnu edukaciju za rukovoditelje prozvodnih odjela, stručne suradnike za iskorišta-vanje, revirnike i pomoćnike revirnika.

Na području »prebornih« uprava, Delnica, Ogulina, Gospića i Senja s uvođenjem novih hrvatskih normi za bukvu započelo se početkom godine. Uprave šuma su u suradnji s koordina-torima odredile po jednu šumariju u kojoj će se cjelogodišnja proizvodnja odvijati po tim normama. Za područje Uprave šuma Delnice to je šumarija Skrad, te šumarije Jasenak (Ogulin), Krasno (Senj) i šumarija Otočac (Gos-pić).

U sklopu priprema za početak rado-va šumarije su trebale osigurati potreb-nu opremu dok je Informatička služba prilagodila aplikaciju za praćenje proiz-vodnje HsPRO 2000 novim hrvatskim normama.

Na terenuU šumariji Novoselec zagrebačke

Uprave šuma prisustvovali smo jed-

NOVE HRVATSKE NORMEUvođenje novih hrvatskih normi za proizvode iskorištavanja drva zapravo je primjena europskih standarda u klasiranju drvnih sortimenata.

nom od dva pokazna klasiranja i pri-manja trupaca, održanima na području gospodarske jedinice Žutica, u predje-lu Žalkovo krajem travnja. Najprije je, u prisutnosti koordinatora za središnji dio Mirka Gerecija i članova povjeren-stva, održano probno klasiranje za bu-kvu i kitnjak, a potom, 29. travnja, i za lužnjak i obični jasen gdje su trupci bili sortirani u A, B, C i D klasu.

Na primjerima krojenja hrasta po-kazalo se da vanjski izgled (furnir, pro-mjer 64 cm) neće biti dovoljan da tru-pac bude, po europskim standardima, svrstan u A klasu! Ne odgovara širina goda ni boja pa je svrstan u B klasu. Kod drugog primjera (promjer 33 cm) već se uvukla mušica, koja je doduše dopuštena u bijeli, ali tek u C klasi! I tako redom. Jedan jasen bio je truli odozdo po cijeloj dužini i dohvatila ga je D klasa. Treba voditi računa, rečeno je, o debljini trupca (što donosi višu cijenu), a u praksi će trebati rješavati neke nedorečenosti i dvojbe u propisi-ma (npr. kako će se tretirati žljebovitost stabla).

Stručno educiranje o primjeni novih standarda se nastavlja.

europske norme

Šumari se pripre za EuropuZasad se to radi, uz stručnu pomoć za to posebno imenovanoga povjerenstva, u jednoj šumariji u svakoj upravi

Stručna edukacija u primjeni normi u šumariji Skrad

Ovaj furnir u Novoselcu nije prošao u A klasu!


stare šume, prašume, gorostasi

Hrast, jasen i brijest – ta tri debla otimlju se za prvenstvo, što se tiče ogromnosti i veličine...ovdje nadjačava hrast, tamo

jasen i brijest – oni su što lav i tigar u carstvu zvjeradi...« piše Josip Kozarac u svojim sličicama i doživljajima iz slavonske šume. I dok se još hrastova iz tog Kozarčeva doba može pronaći ponegdje u tim nizinskim močvarnim šumama Slavonije i Baranje, brijesta gotovo i nema. Premda areal njegove rasprostranjenosti obuhvaća srednju, zapadnu i južnu Europu, s prelaskom na sjevernu Afriku i Malu Aziju, pošast nazvana holandska bolest, koja je otkri-vena početkom prošlog stoljeća 1918. g. i krenula iz zapadne Europe, uništila je gotovo sve brijestove. A brijest je bio poput hrasta visok i do 35 metara, promjera debla do dva metra, a starosti više stoljeća. U hrastovim sastojinama činio je i do 30 posto stabala.

Stoga naš baranjski orijaš, iz g. j. »Dvo-rac – Siget«, šumskog predjela Veneci-je, Šumarije Tikveš, UŠP Osijek, zaslužu-je posebnu pozornost, jer je izuzetnih dimenzija, dobrog zdravlja premda nosi breme starosti nekoliko stoljeća. I s pravom ga možemo nazvati suvreme-nikom princa Eugena Savojskog.

Tko je bio Eugen Savojski?Francuski plemić, princ Eugen Sa-

vojski, rođen 1663. godine, kao mla-dić, dvadesetogodišnjak, podvrgnut ruglu od kralja Luja XIV. nije mogao mirno slušati i gledati što se događa u ovim našim dijelovima Europe. Prijavio se kao dragovoljac u službu austrijske vojske koja se 1683. očajno borila za obranu Beča, protiv znatno moćnije turske vojske. Tada su Turci i doživjeli prvi poraz pod Bečom i već u tim svo-jim prvim bitkama istakao se hrabro-šću, a u kasnijim i dokazao kao vrsni vojni strateg. Car Leopold I. dodjeljuje mu čin feldmaršala i postavlja 1697. za glavnokomandujućeg austrijske vojske. U odlučujućoj bitci kod Sente 11. rujna 1697. nanosi težak poraz Turcima, kada gine i njihov zapovjednik Mehmed El-mas-paša. Turci bježe prema jugu, a Eugen Savojski ih progoni preko Save

ŠTO JE OSTALO OD STARIH BARANJSKIH ŠUMA

Brijest orijaš

Piše: Antun Zlatko LončarićFoto: A. Z. Lončarić

Tek u rano proljeće, kada je šuma bez lišća može se sagledati sva veličina brijesta orijaša

– suvremenik Eugena Savojskog


ŠTO JE OSTALO OD STARIH BARANJSKIH ŠUMA

Časopis Hrvatske šume u kratkom serijalu pokušava zabilježiti ono što je preostalo od starih šuma, predstaviti neke zanimljive predjele, podsjetiti na ostatke prašuma, ili ispričati priče o usamljenim gorostasima lužnjaka, jele, smreke. O nekima je već bilo riječi, no mi ćemo vas još jednom podsjetiti na njih

u Bosnu, opsjeda Sarajevo, ulazi u grad i spaljuje ga. Bojeći se zime, Eugen Sa-vojski napušta Sarajevo i Bosnu, a s njim se povlači i nekoliko tisuća kršća-na u predjele preko Save, u Slavoniju i Baranju. Vraćajući se slavodobitno u Beč, car Leopold I. 30. siječnja 1698. daruje mu za njegove vojne zasluge fe-udalni posjed od 100.000 jutara šuma u južnoj Baranji. To je područje između Drave i Dunava, u nizinskim močvarnim predjelima bogato staništem jelenske divljači i močvarom nekadašnje delte rijeke Drave u Dunav. Princ Eugen Sa-vojski i sam ljubitelj šuma i lova podi-že na povišenom dijelu, u naselju Bilju svoj dvorac 1707. godine, pa je kasnije i čitav posjed dobio naziv Belje, prema mađarskom izgovoru tog imena. Kada je 1736. Eugen Savojski umro, budući da nije imao nasljednika, čitav posjed ponovno dolazi u vlasništvo habsbur-ške krune sve do 1918. godine.

Upravo zahvaljujući darovnici cara Leopolda I., čitavo to područje sačuva-no je u cijelosti. Šume, livade, trščaci, močvarni predjeli i brojni rukavci ne-kadašnje delte rijeke Drave u Dunav, stvorili su izuzetno povoljno stanište bogato lovnom divljači. Na povišenim predjelima ili gredama omogućen je razvoj dunavskih ritskih šuma hrasta lužnjaka, poljskog jasena i brijesta, dok su u nižim predjelima ispresijeca-nim brojnim kanalima i močvarnim de-presijama staništa bijele i crne topole i vrba.

Početak proučavanja flore i fauneBaranje započinju botaničari austro-ugarske provenijencije. Carski šumari kasnije unose i neke alohtone vrste, poput crnog oraha i krajem prošlog stoljeća neke klonove euroameričkih topola.

Mijenjaju se gospodariPoslije smrti Eugena Savojskog i

dalje se nastavlja tradicija lovnog go-spodarenja hasburškog plemstva, po-dižu novi carski dvorac usred tikveških šuma. Kada se početkom XIX. stoljeća grade i prvi obrambeni nasipi za obra-nu od visokih proljetnih voda Dunava, počinje i gospodarski razvoj Belja. Na-kon raspada Austro-Ugarske Monarhije 1918. godine, područje južne Baranje i cijelo imanje prelazi u sastav Kraljevi-ne SHS. Gospodarstvo Belje progla-šava se državnim dobrom, a šume i lovište i dalje ostaju za uživanje kra-ljevske oligarhije. Poslije II. svjetskog rata ovim prostorom gospodari novi vladar FNRJ. Uvodi se Savezna uprava za lovišta »Jelen« za potrebe Vlade u Beogradu, pristup šumama i lovištu je strogo zabranjen, osim za brojne drža-vnike i republičke i partijske moćnike. Mirnom reintegracijom Baranje u sa-stav matične države, konačno šumama i šumskim zemljištem upravljaju Hrvat-ske šume, UŠP Osijek. Tikveške šume i lovište pripada Šumariji Tikveš. Dobar dio godine veći dio površina šuma ugrožen je od poplavnih voda Dunava ili od podzemnih voda.

Zahvaljujući upravo svim tim napri-jed iznesenim povijesnim i prirodnim uvijetima, danas u ovim šumama nala-zimo izuzetne primjerke starih osamlje-nih hrastova, brijestova, crnih i bijelih topola ogromnih stabala i raspona kro-šanja, baš kao što su i nekada bili na ovim močvarnim i teško pristupačnim baranjskim prostranstvima.

I naš današnji suvremenik Eugena Savojskog, orijaš brijest je nijemi svje-dok svih tih burnih događanja prošlih nekoliko stoljeća, koji ponosno natkri-ljuje stogodišnje mladiće hrasta lužnja-

Baranja, omeđena sa sjevera državnom mađarskom granicom, sa istoka Dunavom i na jugu Dravom, poznata po Kopačkom ritu,staništu baranjskog jelena i bogatom lovištu, krije u dubini svojih nizinskih ritskih šuma i veći broj ogromnih stabala hrastova, bijelih i crnih topola i vjerojatno najveći živući brijest u Hrvatskoj, a možda i u Europi.

– suvremenik Eugena Savojskog

Trupac ima promjer 240 cm

Duboko izbrazdana kora svjedoči o više stoljeća prohujalom vremenu


ka. Nalazi se u sastojini hrasta lužnjaka s brijestom i poljskim jasenom u staro-sti od 115 godina, kako piše u Osnovi gospodarenja za ovu gospodarsku je-dincu »Dvorac – Siget«. Povremeno k njemu navrate pokoji mladi šumari, po-put našeg Dražena Ekmečića, mladog revirnika koji nam šireći ruke, pokušava zorno predočiti deblo tog gorostasa. Bolje rečeno orijaša, jer nalazimo se na govornom području mađarskog jezika, pa je možda i ispravnije i u duhu tog jezika, reći orijaš.

Ovaj gorostasni starac, već pomalo i metuzalem, svojim ogromnim stablom i debelim moćnim horizontalno polo-ženim granama, podupire uzburkano proljetno baranjsko nebo. I zaista je ogroman, visine peterokatnice, oko tridesetak metara, prsnog promjera de-bla 240 cm, zdrav, dobrodržeći starac čije godine je teško utvrditi, ali zasigur-no ima više od tri stoljeća.

Tijekom 2004. godine na podru-čju slavonskih podružnica Hr-vatskih šuma (Vinkovci, Osijek, Našice, Požega i Nova Gradi-

ška) na prosječno 3 096 zaposlenih za-bilježeno je 217 ozljeda na radu. S po jednom ozljedom bilo je 190 radnika, 12 ih je imalo dvije, a samo jedan rad-nik tri ozljede. Najviše ozljeda bilo je u ožujku (28), srijedom (51) te između 9 i 10 sati (47). S obzirom na izvore, gotovo 32 % ozljeda dogodilo se zbog procesa rada (leteći komadi i čestice), 26,73 % na površini za kretanje, 15,20 % zbog strojeva i uređaja za iskorišta-vanje šuma (motorna pila), a 11,52 % zbog sredstava opreme (kosir, sjekira, mačeta). Analizirajući uzroke, 26,27 % ozljeda dogodilo se zbog neprimje-njivanja osnovnih pravila zaštite na radu, a čak 50,23 % nastalo ih je zbog izvođenja radnoga postupka na na-čin protivan pravilima zaštite na radu – naglašeno je to na sastanku stručnih suradnika zaštite na radu i zaštite od požara slavonskih podružnica, održa-nom polovicom travnja u rasadniku Hajderovac UŠP Požega. Na skupu je bio nazočan dipl. ing. Marijan Aladro-vić, voditelj požeške podružnice. Dipl. ing. Đuro Bertić, samostalni stručnjak zaštite na radu, napomenuo je kako navedeni podaci predstavljaju realan uzorak za utvrđivanje zaključaka i ot-krivanje određenih zakonitosti, na ra-dnoj površini 357.000 ha. Analiza nam ukazuje na zaštitne mjere koje mora-mo provoditi da bismo ozljede sveli u što manje okvire. Indeks učestalosti, odnosno broj ozljeda na milijun sati rada, iznosi 47,15 i na vrlo objektivan način utvrđuje učestalost ozljeđivanja.

Dipl. ing. Đuro Bertić

Zaštitne opreme i opreza nikad previše

U prvome tromjesečju ove godine dogodile su se na slavonskom području HŠ-a 54 ozljede, a kao i lani nastajale su najčešće kao posljedica nekorištenja zaštitne opreme ili zbog izvođenja radnih operacija protivno pravilima zaštite na radu. U Hrvatskim šumama

Naime, on polazi od toga da ozljede nastaju u ovisnosti od efektivnog ra-dnoga vremena, a dok radnik efektivno radi veći je rizik ozljeđivanja. Međutim, taj indeks sam po sebi ne ukazuje na ozbiljnost problema. Indeks težine je 1,41, to znači izgubljene dane zbog ozljede na 1 000 sati rada, a izražava ekonomsku posljedicu ozljeđivanja, da-

kle gubitak u radnom vremenu. Najveći je indeks učestalosti (66,36) i indeks te-žine (2,47) u UŠP Našice.

Nužno stalno provođenje nadzora na terenu

Na sastanku je bilo riječi o ozljedama na radu u prvome tromjesečju 2005.,


zaštita na radu

Piše: Ivica TomićFoto:Ivica Tomić

ŠTO JE POKAZALA ANALIZA PROŠLOGODIŠNJIH OZLJEDA U SLAVONSKIM ŠUMSKIM UPRAVAMA

Zaštite nikad previše!Analizom uzroka prošlogodišnjih 217 ozljeda na radu u slavonskim podružnicama Hrvatskih šuma ustanovljeno je kako ih se čak 50 posto dogodilo zbog izvođenja radnoga postupka na način protivan pravilima ZNR-a

Sa sastanka zaštitara na radu u rasadniku Hajderovac

Dipl. ing. Perica Frković

prisutan je polagani trend smanjivanja ozljeda na radu, a najviše ih možemo smanjiti primjenjujući pravila ZNR-a. Stoga je nužno provođenje nadzora i osposobljavanja ovlaštenika koji bi trebali biti u Uredu voditelja podružnice – istaknuo je dipl. ing. Perica Frković, voditelj Službe ZNR-a.

kontroli kvalitete osobnih za-štitnih sredstava i korištenja na radilištima te ujednača-vanju propisanih evidencija i internim nadzorima na pri-vremenim radilištima. U pr-vome tromjesečju ove godi-ne dogodile su se 54 ozljede, a nastajale su najčešće kao posljedica nekorištenja zašti-tne opreme ili zbog izvođe-nja radnih operacija protivno pravilima ZNR-a. Podnoseći izvještaj o analizi ozljeda u Hrvatskim šumama u prote-kloj godini, voditelj Službe zaštite na radu dipl. ing.

Perica Frković, istaknuo je kako je u Hrvatskim šumama prisutan polagani trend smanjivanja ozljeda, a najviše ih možemo smanjiti primjenjujući pravila ZNR-a. U odnosu na 2003. indeks teži-ne smanjen je s 1,22 na 1,02, a prošle se godine dogodio jedan smrtni slučaj. S obzirom na to da se polovica svih ozljeda dogodila zbog izvođenja rado-

va propisno pravilima ZNR-a, nameće se zaključak da je nužno provođenje nadzora i osposobljavanje ovlaštenika prvoga stupnja, koji bi trebali biti u Uredu voditelja podružnice. Ovlašteni-cima, uz obučavanje na terenu, treba osigurati prijevoz za provođenje nad-zora. Frković je obavijestio nazočne da je Poslovnom odlukom o nabavi u 2005. odlučeno da se osam osobnih zaštitnih sredstava nabavlja putem di-rekcije i to u iznosu većem od 200.000 kuna, a sredstva kojima je cijena ma-nja od navedenog iznosa nabavljat će se u pojedinim podružnicama. Bitna je pri tome kontrola, a kvalitetna se zaštit-na sredstva zatim prosljeđuju podru-žnicama. Ako kvaliteta ne zadovoljava s dobavljačem je potrebno raskinuti ugovor. Pravilnikom o ZNR-u Hrvatskih šuma radnik ne smije na radilište ako ne nosi zaštitna sredstva. U cilju što točnije i brže informatizacije u šuma-rijama i podružnicama osnovat će se projektni tim za uvođenje programa, koji podrazumijeva bazu s točnim po-dacima te ažuriranje potrebne eviden-cije iz zaštite na radu.

Pozornost kvaliteti zaštitne opreme

Dipl. ing. Đuro Bertić i dipl. ing. Vla-dimir Košćević (UŠP Vinkovci) naveli su probleme koji nastaju na terenu. Tako

za zaštitne rukavice postoje uvjerenja o ispravnosti, koja ne odgovaraju mode-lu, ali ni broju isporučenih pari. Radnici umjesto čizama radije nose cipele, koje se stoga potroše prije roka. Također ne nose vizire, antifone i kacige, pravdaju-ći se da su ta zaštitna sredstva loše kva-litete. Činjenica je da je zeleni potplat na cipeli nekvalitetniji od crnoga, pa u

novi propisnik i to treba unije-ti. Kada je riječ o preuzimanju zaštitnih sredstava, dobavljač je prije isporuke dužan obavi-jestiti stručnoga suradnika u podružnici. Dipl. ing. Željko Dolenec (Direkcija) istaknuo je kako radnici koji ne nose kacigu, vizir, antifone ili dru-ga osobna zaštitna sredstva, moraju biti udaljeni s radilišta, uz mogućnost otkaza ugovo-ra o radu. Također, upravitelji šumarija, revirnici i poslovođe moraju u šumi uvijek imati kacigu, a poslovođa prije po-četka izvođenja rada ne smije radnika pustiti u vozilo ako

nema kompletnu zaštitnu opremu. O potonjem problemu govorio je i dipl. ing. Stjepan Plantak (UŠP Osijek) te napomenuo da knjigu nadzora popu-njava stručni suradnik ZNR-a, upisuje u nju uočene nedostatke te proslje-đuje upravitelju šumarije. Naši interni nadzori i potrebna dokumentacija su vrlo bitni u slučaju sudskoga postup-ka. Dipl. ing. Krunoslav Mašić (UŠP Našice) naglasio je kako ovlaštenici od prvoga do četvrtoga stupnja moraju shvatiti svoju obvezu i odgovornost, jer su u protivnom neminovni gubici sudskih parnica. Dinamiku nabave za-štitne opreme treba ažurirati, a ako je nekvalitetna, treba je vratiti dobavlja-ču, uz kontrolu da se ne isporuči ne-koj od podružnica. Dipl. ing. Jasenka Kovačević (UŠP Nova Gradiška) upo-zorila je na problem slabe ili gotovo nikakve suradnje stručnoga suradnika s komercijalom, koji je stoga gotovo u izolaciji. Knjiga nadzora ne postoji u svakoj šumariji, a u nju se nerijetko ne upisuju primjedbe zbog nemogućnosti dobivanja vozila i odlaska na teren. A samostalni stručnjak ZNR-a Blaženka Rogan (Direkcija) objasnila je tijek re-alizacije informatičkoga programa koji će biti povezan s kadrovskom službom, a sadržavat će evidencije iz zaštite na radu za svakoga radnika.


čudesna priroda

Kada upitate različite ljude da vam opišu morsku obalu, neki će vam pokušati dočarati ki-lometre i kilometre pješčanih

plaža, drugi će opisivati nepregledne stijene što se obrušavaju u morske du-bine. A neki treći bi mogli obalu opisati i na posve drukčiji način. Tako bi, pri-mjerice, stanovnik Kariba obalu opisao kao gusti pojas šume koja lagano zalazi u more.

Šume mangrova predstavljaju jedin-stven ekosustav. One nastanjuju po-dručja na kojima ni jedna druga biljna zajednica ne može opstati – prijelaz oceana i kopna. One predstavljaju uto-čište za mnogobrojne kopnene i vode-ne organizme kao što su razni školjkaši, puževi, rakovi, ribe.

Sama činjenica da šuma raste u moru, nameće nekoliko pitanja: Što su to uopće mangrove?, Kako šuma može rasti u slanoj vodi?, Koja je njihova ulo-ga u oceanskom okolišu?

Što su mangrove? Mangrove čine halofitne dvosu-

pnice koje dio vremena rastu i žive u slanoj vodi. Nalazimo ih duž kopna i otoka, a raširene su na gotovo cijeloj Zemlji između 38˚sgš i 38˚jgš. Na tim područjima mangrove prekrivaju oko 25 posto obale Kariba i oko 75 posto obala u drugim dijelovima svijeta kao što su Azija i Južna Amerika. Na svije-tu postoji 16–24 porodice i 54–75 vrsta mangrova (ovisno kojeg znanstvenika pitate). Najveću raznolikost mangrova nalazimo u Aziji. Južna i srednja Ame-rika zajedno imaju 12 vrsta, a Sjeverna Amerika i Karibi svega četiri.

Na prvi pogled tako obične, a s druge strane tako neobične… Mangrove su šume koje rastu na najneobičnijem mjestu, u pličinama oceana i mora gdje ni jedna druga biljna zajednica ne može opstati

Znanstvenici pretpostavljaju da su se prve vrste mangrova pojavile u Indo-malajskom području. Tu teoriju potkrepljuje činjenica da na tom po-dručju ima više različitih vrsta man-grova nego bilo gdje drugdje na svi-jetu. Zbog jedinstvenog plutajućeg sjemenja i mladica, rane mangrove su se mogle morskim strujama proširiti u Indiju, istočnu Afriku, te dalje do sre-dnje i Južne Amerike, u razdoblju gor-nje krede i donjeg miocena (prije 66 do 23 milijuna godina). To objašnjava zašto Ameriku naseljava svega nekoli-ko vrsta mangrova dok se u Aziji, Indiji i Africi može naći puno veći broj vrsta.

Kako preživjeti teške uvjete?

Jeste li se ikad zapitali zašto normal-no drveće ne raste na plaži? Zbog tri stvari – soli, kisika i vode. Što se soli tiče, morska voda je ima previše pa obične biljke to ne mogu tolerirati. Tlo blizu mora, ima još veću koncentraci-ju soli. Zašto? Nakon svake plime tlo je natopljeno morskom vodom koja za vrijeme oseke polako isparava i za sobom ostavlja određenu količinu soli. Iduća plima ponovno natopi već slano tlo, ostavljajući nove količine soli... i tako u nedogled, do prve kiše koja će isprati sol iz tla. No u vrijeme velikih

Mirna laguna okružena mangrovama

Mangrove čine halofitnedvosupnice koje dio vremena rastu i žive u slanoj vodi. Nalazimo ih duž kopna i otoka, a raširene su na gotovo cijeloj Zemlji između 38˚sgš i 38˚jgš. Na tim područjima mangrove prekrivaju oko 25 posto obale Kariba i oko 75 posto obala u drugim dijelovima svijeta kao što su Azija i Južna Amerika.

Piše: Olga

JovanovićFoto:

O. Jovanović, G. Šafarek


suša, tlo postaje prezasićeno solju pa uvjeti postaju sve nesnošljiviji. Zbog toga biljke koje nastanjuju takva po-dručja imaju ili obrambeni mehanizam od ulaska soli ili višak soli mogu izlučiti kroz pore. Osim toga, mangrove imaju jedinstveni sustav razmnožavanja – vi-viparnost. Umjesto da otpuštaju sje-me u more, koje bi se natopilo solju i uginulo, njihovo sjeme klija dok je još zakvačeno za stablo. Mlada klica pada u vodu i pluta dok ne naleti na plitko područje gdje se može zakorijeniti.

Osim soli, važan čimbenik je i količi-na kisika koja je vrlo niska u obalnom pojasu, zbog jake biorazgradnje lišća i drugih organizama. Organizmi koji uzrokuju proces razgradnje, troše sav dostupan kisik, ostavljajući za sobom anoksične uvjete. Vrste koje ovdje ra-stu, iz toga razloga imaju posebne pri-lagodbe – neke imaju štakasto korije-nje koje viri van iz vode, neke korijenje s pneumatoforima, a neke pak imaju posebne strukture – lenticele, koje su povezane sa zračnim tkivom (aerenhi-mom) te omogućavaju direktan unos O2. Mnoge su mangrove usko specijali-zirane za određene tipove obala – neke bolje podnose stalno namakanje, dok druge više izdrže na suši i slanijoj po-dlozi. Zbog toga, kada se pogleda neka obala, može se vidjeti većinom samo

Šume mangrova obrubljuju velik dio otoka Mauricijusa

jedna vrsta. Pažljivijim pogledom pre-ma kopnu, može se primijetiti da kako se udaljavamo od vode, postupno do-minira druga vrsta prilagođenija pro-mijenjenim uvjetima. I tako se vrste izmjenjuju jedna za drugom, što se još naziva i zonacija.

Zašto su mangrove važne?

Mangrove imaju vrlo važnu ulogu u oceanskim ekosustavima – sudjeluju u stvaranju otoka, služe kao pufer zona između oceana i kopna, te predstavlja-ju poseban tip staništa. Mnoge otočne skupine su prekrivene mangrovama, a neki od otoka su i nastali zahvaljujući njima. Mlada plutajuća biljka zakori-jenila bi se na privremenoj nakupini pijeska nanesenoj valovima, koja bi se zbog prisutnosti korijena učvrstila. Na takav »otočić« naselilo bi se još mladih biljaka, i takav »otočić« bi s vremenom prerastao u pravi otok. Još jedna bi-tna uloga ovih neobičnih zajednica je obrana kopna koje naseljavaju, od or-kanskog nevremena.

Šume mangrova osiguravaju oboje, i utočište i hranu za nevjerojatan broj organizama. To započinje opadanjem lišća koje u kratkom roku postaje gusto naseljeno kolonijama bakterija koje to isto lišće razgrađuju. Raspadnuto lišće i bakterije predstavljaju obilan obrok za planktone, a osim toga otpuštaju i hranjive tvari koje potpomažu razvoj morskih algi. A planktonom se hrane mnogi sićušni morski i kopneni orga-nizmi. Općenito organizme koji žive u zajednici s mangrovama možemo podijeliti na vodene i kopnene orga-nizme.

Od vodenih organizama mnogo ih je sesilnih (sjedilačkih) što žive na ko-rijenju najčešće crvenih mangrova pa jednom kad se zakvače, ne mogu se više seliti. Neki od njih su različite alge, spužve, moruzgve, školjke.

Za razliku od vodenih organizama, u kopnene spadaju razni člankonošci (uključujući kukce i rakove), te neko-liko vrsta ptica, a često ih posjećuju i čovjekovi ljuti neprijatelji komarci, te nekoliko vrsta rakova. Neki rakovi, specijalizirali su se za penjanje na dr-veće, a neki drugi grade gnijezda u tlu iznad razine vode. I razne vrste ptica iskoristile su blagodati mangrova, pa se nekima ta riječ nalazi i u njihovom imenu (npr. mangrovska kukavica). Tu još dolaze i vodomari, nekoliko vrsta čaplji te ponekad zaluta pokoji ibis.

Tipovi (vrste) mangrova

Nakon uvoda o prilagodbama man-grova, mogli bi se upoznati i s njihovim sastavom. U američkom dijelu možemo ih podijeliti u četiri skupine. Ako krene-mo od granice vode dalje u kopno prva vrsta na koju ćemo naići bit će crvena mangrova Rizophora mangle. Nju je

Na svijetu postoji 16 – 24 porodice i 54 – 75 vrsta mangrova (ovisno kojeg znanstvenika pitate). Najveću raznolikost mangrova nalazimo u Aziji. Južna i srednja Amerika zajedno imaju 12 vrsta, a Sjeverna Amerika i Karibi, svega četiri.

lako prepoznati po velikom potpornom korijenju koje strši iz vode i omogućava biljci opskrbu kisikom i onemogućava prodor soli. Ta vrsta je jako tolerantna na »teške« uvjete okoliša pa zbog toga raste u vodi ili jako blizu nje. Čak su joj i listovi prekriveni voskom koji sprečava gubitak vode.

Ovo drveće igra važnu ulogu u formiranju otoka, služi kao obrana od oluja i jakih valova te predstavlja pravi raj za mnoge organizme. Nažalost, egzistencija tog jedinstvenog ekosustava znatno je ugrožena čovjekovim djelovanjem.

Kako se kroz plićak približavamo obali, crne mangrove Avicennia germinans zamje-njuju crvene mangrove.

Kretanjem dalje u kopno tlo postaje pre-slano za crne mangrove. U ovom blatnom predjelu, iznad razine plime naselile su se bijele mangrove Laguncularia racemosa.

Na kraju nailazimo na tzv. drvo-gumb (»buttonwood«) Conocarpus erectus. To je nesretno drvo prema nekim znanstveni-cima samo »uljez« u skupini mangrova jer nije otporno na sol, nije viviparno i nedo-staje mu specijalizirano korijenje. Unatoč okrutnom »tretmanu«, to drvo redovito nalazimo u zajednici mangrova, otporno je na nisku razinu nutrijenata u tlu i izgle-dom je vrlo slično nabrojenim vrstama. Lišće se ipak razlikuje – iako jednake boje, usko je i šiljasto. Osim toga, raspoređeno je naizmjence dok kod ostalih nabrojenih vrsta raste jedan list nasuprot drugom. A cvijeće ove vrste podsjeća na male gumbe pa je po tome vrsta i dobila ime.

Ugroženost mangrovaU mnogim dijelovima svijeta, a posebno

u Južnoj Americi, uzgoj račića predstavlja vrlo unosan posao te se šume krče kako bi se napravilo dovoljno mjesta za uzgajališta. No, krčenje šuma nije jedina posljedica. Velike količine otpadnih tvari s uzgajališta nakupljaju se u plitkim lagunama i uzroku-ju bujan razvoj algi (tzv. »cvjetanje mora«) koje šteti drugim stanovnicima ovog po-dručja. Izgradnja nasipa, jaraka, kanala ima za posljedicu trajno poplavljene šume što onemogućuje korijenju da se snabdijeva kisikom.

Onečišćenje predstavlja drugu glavnu prijetnju mangrovama, a možemo ga po-dijeliti u dvije kategorije – točkasto i difu-zno. Na sreću, u posljednje vrijeme postoje mnoge inicijative koje nastoje zaštititi ove zajednice. Mnoge zemlje su razvile plano-ve upravljanja koji onemogućuju daljnju sječu ili ju čine izrazito zahtjevnom. Bilo bi šteta da takve jedinstvene »šume u moru« nestanu, kako za ljude, tako i za mnoge životinje koje ovise o njima.

Kornjače su česti stanovnici ovih jedinstvenih ekosustava u Karipskom moru

Čaplje predstavljaju samo mali dio ornitofaune ovih područja

22 Broj 102 • lipanj 2005. HRVATSKE ŠUME

Mangrova ima i na obalama Madagaskara


informatika

Realizacija ovog, za Informati-čku službu temeljnog projekta, započela je još 2004. godine analizom postojećeg stanja in-

formatičke potpore poslovanja. Uz su-radnju konzultanata iz revizijske kuće Deloitte&Touche izvršena je analiza na nekoliko područja: dosadašnji razvoj informatičke potpore, upravljanje IT inovacijama, aplikacijski sustav, IT pro-jekti, IT infrastruktura, IT operacije, or-ganizacija i operacije helpdeska, strate-ško planiranje informatike, upravljanje informatikom i upravljanje financijskimsredstvima za informatičku podršku.

Analiza je pokazala da sadašnja organizacija Informatičke službe i po-

INFORMATIČKA SLUŽBA DANAS I SUTRA (2)

Zbog potreba budućeg ustroja Hrvatskih šuma za pravovaljanim, brzim i točnim informacijama u realnom vremenu, potrebno je definirati i izgraditi strategijurazvoja informacijskog sustava

Prioritet –

stojeći informacijski sustav ne mogu pratiti i podržati buduće restrukturiranje poduzeća, niti menadžmentu osigurati pravo-vremene i točne informacije. Pri-likom analize također su uočene i mnoge pozitivne i dobre prakse upravljanja informacijskim susta-vom: uvođenje inovativnih rješe-nja (client-server aplikacije, SQL baza podataka, ASP tehnologija), uvođenje geografskog informacijskog sustava (GIS), pozitivno raspoloženje korisnika prema uvođenju novih rješenja radi bolje podrške poslovanju te entuzi-jazam i spremnost informatičara na edukaciju i usavršavanje radi uvođenja i održavanja novih rješenja.

Projektni timovi– Uvažavajući zaključke analize, već ti-

jekom prošle godine Informatička služba je izvršila određenu internu preraspodje-lu poslova i zadataka. Zbog ravnomjerne raspodjele razvojnih i operativnih poslo-va, dio radnika koji su do tada obavlja-li operativne poslove u Informatičkim odjelima uključen je u razvojni tim i radi

U okviru Informatičke službe formirana je funkcija korisničke pomoći (Help desk). Njegova svrha je registriranje svih korisničkih problema i upita na jednom mjestu, te pružanje što kvalitetnijeg i bržeg rješenja.

na poslovima programiranja. Njihove operativne poslove podrške korisnicima preuzeo je Help desk – istakao je dipl. inž. Ivica Nikolić, rukovoditelj Informati-čke službe Hrvatskih šuma.

Uvedena je praksa osnivanja projekt-nih timova za točno određene i ciljane zadatke. Projektno se organiziraju ekipe sastavljene od poznavatelja domene, iskusnog projektanta, programera i ko-risnika koji će testirati novi sustav. Mogu-će je da ista osoba obavlja više funkcija. Poznavatelj domene može biti ujedno i projektant informacijskog sustava, uz uvjet da ima dovoljno tehničkih znanja. Voditelj razvojne ekipe za svoj rad odgo-vara rukovoditelju Informatičke službe.

Konkretne ekipe traju koliko traje razvoj, njihov broj i veličina mogu varirati pre-ma potrebama, a ista osoba može biti članom više ekipa, pojašnjava Nikolić.

Help deskU okviru Informatičke službe formi-

rana je funkcija korisničke pomoći Help desk. Poznat je kao kvalitetno rje-šenje za podršku korisnicima upravo u velikim i distribuiranim informacijskim sustavima. Svrha Help deska je registri-ranje svih korisničkih problema i upita na jednom mjestu te pružanje što kvali-tetnijeg i bržeg rješenja. Korisnicima se pruža pomoć u korištenju i rješavanju problema u korištenju aplikacija, infra-strukture, servisa i usluga postavljenih od strane Informatičke službe.

Na WEB stranicama redovno se objavljuju novosti o radu Help deska, a taj je sustav pružio i značajnu po-moć korisnicima prilikom uvođenja In-ternet bankarstva, kaže Nikolić. Infor-matičari su prezentirali način na koji se poslovne aplikacije Hrvatskih šuma (HsODA, HsERA, HsZAP) mogu koristiti za pripremu zbrojnih naloga te njiho-vo povezivanje s Internet bankarstvom. Održane su edukacije za UŠP koje su u svom poslovanju vezane za Erste&Stei-ermarkicshe banku ili PBZ.

Puno pažnje posvećuje se edukaciji informatičara i korisnika. Informatiča-ri su prošli obuke za replikaciju baze podataka, instalaciju i konfiguraciju

MCAFEE antivirusnog softwera, in-stalaciju VPN sustava i za programi-ranje. Za korisnike su organizirani tečajevi za ažuriranje i održavanje WEB sadržaja i korištenje Internet bankarstva, a kao pilot-projekt po-četkom ove godine počeo je u Di-rekciji tečaj za osnovno korištenje računala i MS Office.

Služba mora inzistirati na neprekidnoj edukaciji i usavršavanju informatičara, jer oni se trebaju baviti informatikom, a ne kontroliranjem podataka. Timski rad i komunikacija na svim nivoima predu-vjet su za uspješno ostvarivanje postav-ljenih ciljeva – naglašava Nikolić.

S razvojem informatike i porastom ovisnosti o njezinom ispravnom funk-cioniranju, javila se potreba za defini-ranjem sigurnosne politike kojom će se informacijskom sustavu Hrvatskih šuma osigurati povjerljivost, integritet i dostupnost podataka. Stoga Infor-matička služba priprema Pravilnik o sigurnosti i funkcioniranju informacij-skog sustava HŠ kojim će biti točno definirano što je čiji posao i tko za što odgovara.

strategija razvoja informacijskog sustava

Piše: Antun Zlatko LončarićFoto: A. Z. Lončarić

S obuke Help desk tima


Proizvodi iz šume su:●� Šumski plodovi su: pitomi kesten,

pitomi orah, lješnjak, divlje jabuke i kruške, oskoruše, merale, maginja, rašeljka, dudinja, mogranj, krušćica, rogači, pinjoli, šipak, jagode, borov-nice, brusnice, kupine, maline, dre-njine, trnine i dr.; jestivo bilje, ko-rijenje i podzemne stabljike, gljive, žabe, pčelarenje i dr.

● Samoniklo bilje ili dijelovi biljaka koji služe kao lijek: cvijet, list, stab-ljika, korijen, podzemna stabljika, kora ljekovitog drveća, grmlja i bilja za koje ne postoji zabrana sakuplja-nja, lišaji, mahovina i dr.

● Proizvodi za potrebe stočarstva: šumska paša, žirenje, brst, lisnik, stočna hrana, stelja, trava za košnju i dr.

● Proizvodi za razne industrijske i druge svrhe i potrebe: smola, liko, trska, treset, humus, šumska zemlja, grane za vijence, grane za metle, bršljan, božićna drvca, iglice i češeri za destilaciju eteričnih ulja i smola, šiške za tanin, češeri za ukras, maho-vina, brnistra, kora drveća i drugo.

Tko smije sakupljati šumske plodove?● Lokalno stanovništvo za vlastite po-

trebe.● Tvrtke ovlaštene za sakupljanje sa-

moniklog bilja i šumskih plodova u komercijalne svrhe.

Sakupljanje samoniklog bilja i njiho-vih dijelova dopušteno je samo uz suglasnost vlasnika ili ovlaštenika prava na šumi i na šumskom zem-ljištu na kojem se obavlja sakuplja-nje.

Sakupljanje šumskih plodova i samoniklog bilja

Služba Nadzorna stanica izradila je male upute kako skupljati šumske plodove i samoniklo bilje

Kako sakupljati šumske plodove i samoniklo bilje?Način branja plodova mora biti takav da se ne oštećuje matična (plodonos-na) biljka.

Plodovi pitomog kestena i pi-tomog oraha skupljaju se samo sa zemlje bez prethodne trešnje stabala na bilo koji način.Sakupljanje bilja i njihovih dije-lova dozvoljeno je uz uvjet da se ne naruši struktura sastojine i staništa, nadzemni dijelovi biljke se moraju rezati, nakon branja ili vađenja biljaka jedna trećina treba ostati radi produ-ljenja vrste. Ako se vrsta poja-vljuje pojedinačno ne smije se brati. Jame nastale vađenjem podzemnih dijelova samoniklih biljaka treba zatrpati iskopanom zemljom i tlo vratiti u prvobitno stanje.Drvenasti izbojci koji se koriste radi kore mogu se sjeći samo od negospodarskih vrsta i to po mogućnosti, u vrijeme vegeta-cijskog mirovanja.Gljive oprezno odsjeći nožem neposredno iznad zemlje kako se ne bi oštetilo micelij. Stare i crvljive primjerke ne oštećivati niti brati.Nije dozvoljeno branje nedo-raslih primjeraka gljiva. Svaku treću gljivu treba ostaviti na staništu neoštećenu. Opasno je brati gljive u blizini prometnica i onečišćenih mjesta.

šumski plodovi


Koje su posljedice nekontro li ra nog sakupljanja i njiho vog uniš ta vanja?● Potpuni nestanak biljnih i životinj-

skih vrsta.● Nekontroliranim sakupljanjem ugro-

ža va se postojeća bio loška i krajo-brazna raznolikost.

● Ugrožava se prirodnost tla, očuvanje kakvoće, količine i dostupnost vode, održavanje atmosfere i proizvodnja kisika, te održavanje klime.

Prepoznajmo kvalitetu šumskih proizvoda i čuvajmo ih i kroz eko-markicu.

Koje vrste i gdje se ne smiju sa kup ljati?Zaštićene i strogo zaštićene bilj ne i životinjske vrste na cijelom šum s ko-gospodarskom području ne smiju se sa-kupljati niti otkupljivati. Hrvatske šume d.o.o. dužne su poduzeti sve mjere da se onemogući branje, sakupljanje i otkup zašti ćenih i strogo zaštićenih biljnih i životinjskih vrsta.Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu prirode može dozvoliti sakupljanje za-štićenih vrsta na lokacijama na kojima te vrste nisu ugrožene.U nacionalnim parkovima, strogim i posebnim rezervatima zabranjeno je sakupljanje svih biljnih i životinjskih vrsta.

Što je to eko-markica?● Potvrda da neki proizvod namije-

njen za ljudsku pre hranu udovoljava svim kriterijima Zakona o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i pre h-rambenih proizvoda (NN 12/01).

● Ekološka proizvodnja je poseban sustav održivog go spo darenja u po ljoprivredi i šumarstvu pa tako i šum ski plo dovi i samoniklo bilje mogu dobiti eko-markicu ako udo-vo ljavaju svim kriterijima iz Zakona. Na taj način se potvrđuje kvaliteta i kontrolirano sakupljanje šumskih proizvoda. U svrhu nadzora i pre-poruke za dobivanje eko-markice Hrvat ske šume d.o.o. ovlaštene su Rje šenjem Ministarstva poljopri-vrede i šumarstva od 5. prosinca 2003.

Gljive se trebaju sakupljati i prenositi odvojeno.U svim slučajevima branja šum skih plodova ili sakupljanja sa mo niklog bi-lja treba paziti da se ne oštećuje ostala vege tacija, stabla i tlo.

Na područjima parkova prirode sakup-ljanje samoniklog bilja i njihovih dije-lova dopušteno je samo uz suglasnost javnih ustanova koje upravljaju tim za-štićenim područjem.

Kako pridonijeti očuvanju šum skih plodova i samo niklog bilja?● Zaštita prirode pravo je i obveza

svake fizičke i pravne osobe, te su u tom cilju svi dužni surađivati radi izbje gavanja i sprječavanja opasnih radnji i nastanka šteta, uklanjanja i sanacije posljedica nastale štete, te obnove prirodnih uvjeta koji su po-stojali prije nastanka štete

● Kontrolom područja sakupljanja.● Pravovremenim upozoravanjem na

nekon trolirana i nedo zvo ljena sa-kup lja nja.

● Postavljanjem edukativno-pro midž-be nih plakata.

Izradila: Nadzorna stanica za ekološku proizvodnju Tel.: 01 4804 159, fax.: 4804 101

e-mail: [email protected]

Fotoobrada:MiljenkoVrebčević


ljekovito bilje

Piše: Vesna Pleše

Foto:Arhiva

rajna je proljetna biljka, s odebljalim i kratkim po-dankom iz kojeg izlaze nadzemne puzave vriježe.

Sadrži salicilnu kiselinu, alkaloid violi, eterično ulje i neke soli, vitamin C i karoten. U korijenu ima saponina slično kao i jaglac pa se zbog toga koristi za omekšanje sluzi i lakše iskašljavanje.

Za liječenje se koristi list, cvijet, korijen i sjemenke, a ponekad i cijela biljka s korijenom. Cvjetovi se beru u proljeće za vrijeme cvat-nje, te ih brzo sušimo da bi saču-vali boju na toplom mjestu. List se bere poslije cvatnje, a sjeme kada dozrije.

Primjenjuje se u liječenju astme, dušnika i bronhija, čisti krv, kod tuberkuloze, glavobolja, katara crijeva, za umirenje (kod histerije, depresije, lupanja srca, nesanice). Liječi bolesti očiju (upalna stanja i infekcije) oči se ispiru čajem, te raznih kožnih nečistoća... Za sma-njivanje bolova koriste se listovi. Nekad su se svježi listovi močili u octu i stavljali na čelo ili potiljak protiv migrene i glavobolje. Svježi listovi stavljaju se i na razne bolne otekline, edeme i sl.

Čaj od ljubice: jednu jušnu žlicu usitnjenih cvjetova prelije se sa 2 dcl vruće vode. Poklo-pi se i pusti stajati 15 minuta a potom procijedi. Uzima se tri do četiri šalice čaja na dan s me-dom od kadulje, vrijesa ili lipe. Izvrstan je u liječenju upale grla i bronhitisa.

Za liječenje katara pluća lišće se kuha u mlijeku.

Kod upale bubrega i mje-hura djelotvoran je čaj od 10 g suhog cvijeta koji se prelije s litrom kipuće vode.

Sirup: potrebno je 90 g cvje-tova mirisne ljubice, 120 grama šećera i 1,5 dl vode. Cvjetovi bez cvjetne čašice stavljaju se u lonac i preliju kipućom vodom. Lonac se poklopi, a ova smjesa pusti se odstajati 24 h. Nakon toga to se cijedi, dobro istisne i dodaje se šećer. Zagrijava se na laganoj vatri uz stalno mije-šanje, dok se šećer u potpuno-sti ne rastopi. Kad sirup počne ključati, treba ga maknuti s vatre i ostaviti da se ohladi. Ulijeva se u čiste staklenke, koje moraju biti dobro začepljene. Čuva se na tamnom i hladnom mjestu. Dobar je lijek kod kašlja, nesa-nice i srčanih tegoba.

Ulje: šaka ubranih cvjetova bez peteljke prelije se s pola decilitra maslinova ulja i posli-je četiri dana iscijedi u manju bočicu. Služi za laganu masažu očnih kapaka i sljepoočica, ali je korisno i kod bronhitisa, reuma-tizima, slabe cirkulacije, proble-ma s grlom i stresom.

Tinktura: 200 g cvjetova ili cijele biljke s listom, korijenom i cvijetom, močimo 30 dana u litri 70 postotnog alkohola. Na-kon toga tinktura se procijedi i

koristi tri puta po 30 kapi s malo čaja i vode.

Kristalizirani cvjetovi ljubi-ce dobivaju se na sljedeći način. Za suha vremena ubrani cvjetovi pažljivo se odvajaju od peteljki. Bjelance se lagano istuče s vili-com da se zapjeni. Čistim, me-kim kistom premazuju se latice i posipaju šećerom. Slažu se na masni kuhinjski papir, kojim su prethodno prekrivene rešetke pećnice. Prije sušenja, još se jednom prekriju slojem papira. Pećnica se ugrije na najnižu tem-peraturu i pri otvorenim vratima zagrijava se dok se latice osuše. Tako karmelizirane ljubice ču-vaju se u hermetički zatvore-nim posudama. Njima se mogu ukrasiti voćne salate, sladoledi i druge slastice.

Na kraju donosimo još neke zanimljivosti o ovoj prelijepoj biljci opjevanoj u mnogim pje-smama. U kršćanstvu ljubičasta boja simbol je vladavine i au-toriteta, pa je kao takva i obi-lježje svećeničkih i kraljevskih odora. Ljubičica se povezuje i sa skrivenim vrlinama, ljepo-tom i skromnošću. U kršćanstvu predstavlja oživotvorenje Božjeg sina, dok je bijela ljubičica sim-bol Djevice Marije. U hrvatskom jeziku dolazi od riječi ljubiti, pa je po njoj nazvano i žensko ime Ljuba.

Ljubica – lijek za pluća

Ljubica (Viola odorata L.) prekrasna je biljka lijepih mirisnih

cvjetova koju često darujemo na poklon dragim osobama.

Istodobno ona je vrlo ljekovita biljka koja se u narodu koristi od

davnina za liječenje raznih bolesti. Poznata je i po nazivima fijolica,

mirisna ljubica, plava ljubica, mirisna ljubičica...

Dijelovi biljke

Listovi su joj okruglasto bubreža-stog oblika do široko jajastog, sa srcolikom osnovom na 1 – 5 cm dugoj dršci. Cvijet je plave ili ljubi-časte boje, rijetko bijel, s pet lati-ca, ugodna mirisa. Plod je tobolac sa sitnim sjemenkama. Uz vriježe razmnožava se i sjemenom.

Raste na livadama, uz puteve, potoke, u vrtovima, poljima, šum-skim čistinama i sl. Cvate u ožujku i travnju, a ponekad i u jesen.

Sadrži salicilnu kiselinu, alkaloid violi, eterično ulje i neke soli, vi-tamin C i karoten. U korijenu ima saponina slično kao i jaglac pa se zbog toga koristi za omekšanje sluzi i lakše iskašljavanje.

T


sport

Šumarija Buje u lovačkoj kući Kor-narija bila je domaćin 5. sportskih igara buzetske Uprave šuma, održanih u okviru Skupa rad-

nika, 25. svibnja. Nakon što je zapo-slene upoznao s poslovanjem Uprave u prvom tromjesečju ove godine te s ostalim aktualnostima vezanima za poslovanje Hrvatskih šuma, donošenja Zakona o šumama te predstojeće re-strukturiranje, 5. igre otvorio je voditelj Uprave Mario Marečić.

Zaposleni u istarskoj podružnici na-tjecali su se u 10 disciplina, među nji-

5. SPORTSKE IGRE UŠ BUZET

Kornarija odličan domaćin

Na terenima teniskog kluba Vinkovci od 20. do 22. svibnja održano je 6. državno (među-narodno) prvenstvo tenisača

inženjera šumarstva i drvne industrije Hrvatske na kojem je nastupilo 50 natje-catelja iz Hrvatske, te gosti iz Slovenije. U prisutnosti brojnih gostiju, sudionike natjecanja pozdravili su direktor turnira i predsjednik Teniskog kluba Vinkovci Zdenko Rečić, gradonačelnik dr. Mla-den Karlić, predstavnik Republike Slo-venije gospodin Tibor Palfy, te državni tajnik za šumarstvo Herman Sušnik koji je službeno otvorio prvenstvo.

U kategoriji preko 40 godina na-stupilo je 16 tenisača, a najbolji je bio Miroslav Čuljak (Spačva Vinkovci), sa 4 pobjede. Po tri pobjede i poraz imali su: Marko Majstorović i Stjepan Nikolić, Vinkovci, te Jože Jeromel iz Slovenije. U kategoriji do 40 godina u konkurenciji 20 tenisača, prvi je bio Hrvoje Jerak iz Ogulina sa 4 pobjede. Drugo mjesto sa 3 pobjede i jednim porazom podijelili su Zdenko Rečić iz Vinkovaca i Doma-goj Magdić i Milan Kolić iz Ogulina.

6. DRŽAVNO PRVENSTVO INŽENJERA ŠUMARSTVA U TENISU

U konkurenciji dama (pet tenisačica) prvo mjesto osvojila je Bernarda Jako-pač iz Ogulina sa 4 pobjede, ispred Eve Nedić (Vinkovci) s 3 pobjede, Danijele Zajc (Ogulin) s 2 pobjede, Gordane Vukadin (Zrinjevac Zagreb) s jednom pobjedom, te Tijane Grgurić iz Delnica. Tako je Uprava šuma Ogulin i ove godi-ne najuspješnija ekipa prvenstva.

Čuljak, Jerak, Jakopač, Nikolić...

ma i u nekim tradicionalno domaćima (pljoćkanje). Dva prva mjesta osvojile su Stručne službe (stolni tenis, ploćka-nje) i šumarija Buje, u trapu i jednoj »neolimpijskoj« disciplini, briškuli i tre-šetu! U malom nogometu tradicional-no najbolji su Labinjani koji imaju i je-dno prvo mjesto u pojedinačnoj kun-kurenciji, u šahu, gdje je najuspješniji bio Kruno Božićević (ispred Ahmeta Seliovića i Valtera Bušića). U boćanju prvi Pazin, u pikadu (mješovite ekipe) šumarija Cres-Lošinj, u streljaštvu Ro-

vinj, u »najtežoj« disciplini, potezanju konopa sve su prevukli Porečani.

Po dva druga mjesta imali su Buje, Buzet i Pula. Iako se ukupni poredak po šumarima nije vodio, to bi uz još jedno treće mjesto Buja, domaćinima priskr-bilo i ukupno prvo mjesto.

Sudionici sportskih igara, koje su zajedno organizirali Uprava, Hrvatski sindikat šumarstva te Radničko vijeće, slažu se da su domaćini igre odlično or-ganizirali i da je druženje bilo jednako važno kao i sportski rezultati. (sm, zs)

Turnir gostiju imao je 8 sudionika, a prvo mjesto osvojio je Ivica Nikolić (Vinkovci), drugi je bio Ivica Lučić iz Austrije, a treći Jurica Zajc iz Ogulina. Najuspješnijim natjecateljima zamjeni-ca voditelja UŠP Vinkovci Marica Rečić, predsjednica organizacijskog odbora turnira uručila je pehare, poklone i pri-godne nagrade. (zp)

Pobjednici


šumski štetnici

Piše: prof. dr.

Radovan Kranjčev

Foto: R. Kranjčev Unekoliko porodica reda leptira (Lepi-

doptera), osobito u onima koje običa-vamo nazivati moljcima, nalazi se veći broj vrsta čije gusjenice, hraneći se

tkivima lišća različitoga šumskog i drugog ra-slinja, unutar listova ostavljaju često prepozna-tljiv trag svoje nazočnosti. Najčešće na listovima ostaje nedirnuta gornja i donja epiderma, a gu-sjenice koje su jedva duge nekoliko milimetara do jednog centimetra, izgrizaju sav lisni sadržaj ostavljajući iza sebe staklasto prozirne dijelove listova u obliku različitih šara, ili grizenjem čine različite svijetle hodnike. Kad takav list okrene-mo prema svjetlu, zamijetit ćemo na kraju ho-dnika tanku izduljenu gusjenicu koja kod nekih vrsta i prezimi u tim dijelovima listova.

Ako je napad gusjenica veći, veći broj listova je prošaran minama, hodnicima lisnih minera, pa u tom slučaju možemo govoriti o štetnosti takvih vrsta. Nerijetko minere nalazimo na listo-vima hrastova, graba, bukve, johe, ali i na listo-vima većeg broja niskih zeljastih biljaka gdje ih otkrivamo upravo po tim svjetlijim hodnicima koji su, nerijetko, karakteristično oblikovani za pojedinu vrstu minera.

Brezov prelacNeke naše leptire prelce ne zamjećujemo če-

sto u prirodi pa su i istraživači ponekad skloni tvrdnji kako su to rijetke vrste ili da ih u ne-kom šumskom području uopće nema. Takva promišljanja mogla bi se odnositi i na našeg razmjerno čestog brezovog prelca (Endromis versicolora).

U blizini naselja Rasinje, sa sjeverne strane ceste koja vodi prema V. Pogancu na obronci-ma Kalnika, prostrano je šumsko područje na-

Lisni mineri

Hodnici minera u listu jedne glavočike (Asteraceae)

Lisni mineri u listu topole trepetljike (Populus tremula)

Ženka brezovog prelca


Odrasla gusjenica Endromis versicolora

zvano Ris. Šuma obiluje raznovrsnošću drvenastih vrsta, premda se nalazi na prijelazu zone hrvatske miješane šume hrasta kitnjaka i običnog graba (Qu-erco-Carpinetum croaticum) i hrvatske šume bukve (Fagetum croaticum). Od listopadnih vrsta znatno područje za-uzima samonikla brezova šuma koja se na ranijim sječinama, zahvaljujući specifičnostima pedološke podloge,održala kao pionirski stadij s primjesa-ma topola i crne johe. Entomološka istraživanja u takvim mješovitim i či-stim brezovim sastojinama otkrila su čitav niz zanimljivih i rijetkih vrsta u redu leptira, a među njima i razmjerno čestu vrstu brezovog prelca.

Već u rano proljeće krajem mjeseca ožujka i u travnju, mužjake se može su-sresti u oblijetanju grmlja i rubova šuma u vrijeme sunčanih podneva. Međutim, mužjaci rado dolaze i na jako svjetlo pa je na taj način prikupljeno nekoliko primjeraka mužjaka ali i ženki. Stjeca-jem slučajnih okolnosti tijekom ljetnih mjeseci u pridanku jednog debla breze otkrio sam i odraslu gusjenicu ove vrste. Potvrdu nalaza našao sam naknadnim uzgojem. Gusjenica brsti lišće breza vi-soko u krošnjama stabala i prava je rijet-kost naići na nju na tlu. Ali kad bismo i mogli pretraživati krošnju brezovih stabala, postojala bi tek neznatna vjero-jatnost otkriti zelenu gusjenicu, bojom tako dobro prilagođenu boji lišća.

zdravlje

Oprez, krpelj!Bolest se u radnika javlja sezonski, u proljeće i ljeto, kada je i aktivnost krpelja najveća. Premda naoko malen i bezazlen, krpelj predstavlja stalnu opasnost za zdravlje šumskih radnika, jer ubodom može prenijeti čitav niz bolesti

Glavni štetni biološki faktor u šumi su mikroorganizmi tj. mikrobi, gljivice, paraziti i vi-rusi koji su u šumskoj okolini

u zemlji, podzemnim vodama i zraku te na šumskim životinjama i ljudima. Jedan od najpoznatijih parazita je kr-pelj (ixodes ricinus) koji se uglavnom zadržava u grmlju na visini 30 – 50 cm od zemlje, najčešće u listopadnim šu-mama. Šumskim radnicima i šumarima krpelj je itekako dobro poznat, jer su često izloženi njegovom ubodu. Krpelj može biti vrlo opasan, jer ubodom prenosi bolest, koja se nalazi u raznim šumskim životinjama, na ljude i kod njih izaziva meningoencefalitis ili upa-lu moždane ovojnice i mozga. Ako se pravodobno ne liječi, od meningoen-cefalitisa može se i smrtno stradati.

Nakon ugriza nastaje mala crvena oteklina, čovjek četiri do pet dana ima povišenu temperaturu, jednu vrstu gripoznog stanja i obično se nakon te faze ništa ne događa, »bolesnik« po-staje zdrav. Ako se poslije toga nastavi druga faza, onda govorimo o oboljenju i zarazi. Temperatura u međuvremenu nekoliko dana nestaje i dolazi do me-ningitisa – oboljenja moždanih opni, a u najgorem slučaju stradava mozak. Prvu fazu ljudi obično prebrode sami, ne treba im liječnička pomoć osim da im se, ako nešto sumnjaju, kaže što je zapravo posrijedi. Ako nastupi druga faza, onda je nužna liječnička pomoć i smještaj u specijalnim bolnicama kako bi se, ako bi trenutno zakazao neki od vitalnih organa u ljudskom organizmu, spriječilo ono najgore.

Obvezno cijepljenjeStručni suradnik za zaštitu na radu

u vinkovačkoj Upravi dipl. ing. Vladi-

mir Koščević kaže da se u vinkovačkoj Upravi godinama sustavno provodi ci-jepljenje protiv krpelja pa je tako ove godine sredinom svibnja cijepljeno oko 200 radnika.

– Krpelja se ne moramo bojati, ali moramo biti oprezni i to naročito u lip-nju i srpnju kada je njegova aktivnost najveća, time i opasnost od zaraze, kaže ing. Koščević. Inkubacija poslije ugriza traje desetak dana. Bolest se manifesti-ra u dvije faze, prvu konkretizira glavo-bolja, povišena temperatura, klonulost, a u drugoj fazi su karakteristični znaci oboljenja živčanog sustava, vrtoglavi-ca, povraćanje, koma... Bolest se češće javlja u tzv. prirodnim žarištima (vlažni šumski predjeli, šikare, pašnjaci, ravni-ce), gdje postoji uvjet za život i životinja – rezervoara zaraze i krpelja – prenosite-lja bolesti. Pri sumnji u oboljenje treba se što prije javiti liječniku koji će odrediti daljnje liječenje bolesnika. Liječnici koji obavljaju cijepljenje protiv zaraznog virusa vrlo dobro poznaju i vremenski interval između pojedinih doza cjepiva. Preporučuje se stoga obvezno cijeplje-nje, jer virusni meningoencefalitis može dovesti do trajnih posljedica.

Piše: Zvonko PeičevićFoto: Z. Peičević

Cijepljenje protiv zaraznog virusa krpelja je najbolji lijek

Listopadne šume su velika staništa krpelja

KRPELJNI MENINGOENCEFALITIS


povijest šumarstva

Pedesete godine prošlog stoljeća bile su prijelomne za šumarstvo. Poslije dugotrajnoga, naporno-ga i teškog fizičkog rada ljudi u

sječi, izradi, izvlačenju i prijevozu drvnih sortimenata, počinje se uvoditi mehani-zacija. Uvođenju promjena pridonijela je i nagla urbanizacija, industrijalizacija i migracija ljudi, a zbog teškog rada sve se manje ljudi zapošljava u šumarstvu. Broj šumskih radnika počeo se smanji-vati, mehanizacija je počela zamjenjivati težak fizički rad. Time su se radni i živo-tni uvjeti radnika značajno poboljšali.

Zbog obnove poslije II. svjetskog rata nastala je velika potražnje za drvom. Oni koji su se bavili iskorištavanjem šuma bili su primorani zbog lakšeg oba-vljanja poslova u sječu i izradu uvesti motornu pilu. U razdoblju od 1946. do 1949. nabavljene su tzv. dvoručne pile (za dva radnika). Organizirani su i teča-jevi za radnike. Takva škola bila je orga-nizirana u Zalesini kraj Delnica u zgradi nekadašnje šumarije. Nažalost, prvi po-kušaji uvođenja pila u šumarstvo propa-li su : zbog toga što neki od radnika nisu imali dovoljno znanja i iskustava u radu s njom, pomanjkanja rezervnih dijelova, te težine pile (od 20 do 30 kg).

Ponovni pokušaj uvođenja pila u šumarstvu Gorskog kotara dogodio se 1961./62. Nove pile bile su konstrui-rane za jednog radnika, težile su oko 15 kg. S vremenom su postajale sve funkcionalnije, težina im se smanjivala, započeli su raditi servisi pa je bilo lakše doći do rezervnih dijelova, a i radnici su se kontinuirano obučavali za rad.

Prijelomna godina 1961.

U Šumskom gospodarstvu Delnice prve motorne pile nabavljene su 1961.,

GORSKI KOTAR

Tek uvođenjem motornih pila u sječi 1961. godine, te izvlačenje traktorima 1963. i zglobnim traktorima desetak godina kasnije, olakšan je i humaniziran iscrpljujuće težak rad u šumarstvu. To je priča o počecima mehanizacije rada u šumarstvu Gorskoga kotara

a prva obuka za radnike organizirana je u svibnju mjesecu iste godine u Bego-vom Razdolju. Na obuci je uz nekoliko inženjera i tehničara bilo i dvadesetak sjekača iz svih šumarija. U zimi 1963. održan je i prvi tečaj za poslovođe na uzgoju i iskorištavanju šuma koji su se obučavali za instruktore kako bi bili u mogućnosti podučavati radnike.

Pile su najprije bile u vlasništvu ra-dnika, kasnije samih šumarija.

Najteža i najskuplja faza u iskorišta-vanju šuma je izvlačenje drvnih sorti-menata. U prošlosti taj se posao obav-ljao konjskom i volovskom zapregom. Zbog prebornog načina gospodarenja, brdovitih i strmih terena u šumama Gorskog kotara taj posao je bio težak. Uvođenje mehanizacije pokazalo se

Pokretna dizalica

Stari kamion i volovska zapregaSjekači

Piše: Vesna PlešeFoto:

Arhiva

Prve motorne pile i volovska zaprega


ispravnim i unijelo je značajne promje-ne i poboljšanja u radu.

Izvlačenje i prijevozPrvi pokušaji započeli su odmah

poslije II. svjetskog rata uvođenjem prijenosnih žičara i traktora gusjeniča-ra. Izvlačenje žičarama obavljalo se na udaljenosti do 1 km, a učinak se kretao u prosjeku od 20 do 30 m3 oblovine u osamsatnom radu. Kako su troškovi bili vrlo veliki takav sistem rada je napušten, a za izvlačenje se počinju koristiti trak-tori gusjeničari »Cater-Pilar« i »S-8«. S vremenom su strojevi dotrajali, prestali su se koristiti u radu. Od 1963. oblovina se počela izvlačiti traktorom točkašem domaće proizvodnje po licenci tvornice Ferguson tipa F-35. Problema je bilo i s primjenom traktora. Nije bilo dovoljno mehaničara za njihov popravak, ruko-vatelji nisu bili dovoljno obučeni za taj rad, a teško su se opskrbljivali i gorivom. No, unatoč poteškoćama rad u šumar-stvu sve se više usavršava i modernizira. Od 1971. do 1973. nabavaljaju se i prvi zglobni traktori. Krajem 1979. ŠG Delni-ce imalo je 31 traktor od toga tri teška, marke »LKT80« s ugrađenim vitlima, 23 »IMT 558« i 5 komada ostalih. Traktori IMT 558 bili su opremljeni dvobubanj-skim vitlima, vrlo praktičnim za primje-nu u šumarstvu.

Prijevoz drvnih sortimenata obavljao se u prošlosti konjskom zapregom ili zimi saonicama, a utovar je bio ručni. Takav način rada pokazao se dobrim u vrijeme dok su sječe bile male, a kirijaša je bilo mnogo. Poslije II. svjetskog rata morao se i prijevoz mehanizirati. Tome je znatno pomogla i gradnja šumskih prometnica i otvaranje šuma. Prijevo-zom drvnih sortimenata u Gorskom kotaru počinje se baviti posebna orga-nizacija transporta »Šumatrans«, osno-

vana 1948. Poduzeće je imalo vlastitu mehaničku radionicu za održavanje vozila. U to vrijeme bilo je to i najveće transportno poduzeće u Hrvatskoj. Do 1951. poduzeće ima 70 vozila, 6 dizalica, 3 žičare i priključna vozila.

Uz kamione prijevoz drva obavljao se i željeznicom, pa je jedna takva šum-ska željeznica radila kod Fužina, bila je duga 8 km. U Litoriću kod Vrbovskog radila je šumska željeznica koju su vukli konji. Kako se i taj način rada pokazao neučinkovitim i preskupim, za prijevoz su se i dalje najviše koristili kamioni.

Za utovar i istovar drva počele su se upotrebljavati i samohodne dizalice, uvedene u proizvodnju 1963. Nezgo-dna strana bila im je visoka cijena, a mala iskoristivost jer ih je trebalo stal-no premještati. Rješenje je bilo u na-bavi kamiona s utovarnim napravama. Osamdesetih godina prošlog stoljeća OOUR Transport Delnice raspolagao je s 48 kamiona, 17 kamionskih prikolica, 3 samohodne dizalice, 18 hidrauličnih dizalica montiranih na kamione.

I danas kad je rad u šumarstvu pot-puno mehaniziran, iako fizički težak, mnogo je humaniji i učinkovitiji u po-stizanju dobrih rezultata u proizvodnji.

Ponovni pokušaj uvođenja pila u šumarstvu Gorskog kotara dogodio se 1961./62. Nove pile bile su konstruirane za jednog radnika, težile su oko 15 kg, no s vremenom su postajale sve funkcionalnije. Najteža i najskuplja faza u iskorištavanju šuma je izvlačenje drvnih sortimenata. U prošlosti taj posao obavljao se konjskom i volovskom zapregom. Zbog prebornog načina gospodarenja, brdovitih i strmih terena u šumama Gorskog kotara taj posao bio je vrlo težak.

Žičara Ručni utovar na kamion

Prve motorne pile i volovska zaprega


Na trasi vodotoka rijeke Dra-ve, od Austrije do Dunava, u dužini od 439 km i Dunava od mađarske granice do ušća

Drave (47 km), stotinjak i više ornito-loga i promatrača ptica, od 8. do 24. siječnja ove godine uspjelo je prebrojiti više od 134.000 ptica močvarica, pede-setak različitih vrsta, od čega je više od 82 posto izbrojano u Hrvatskoj. Ptice su brojane na samoj rijeci, kao i na ra-zličitim vodenim površinama uz rijeku – kanalima, ribnjacima, mrtvajama, šo-dericama i pojedinim pritokama.

Međunarodne i nacionalne organi-zacije za zaštitu prirode poput WWF, EURONATUR, Hrvatsko društvo za zašti-tu ptica i prirode, Dravska liga, DOPPS, Zelena akcija i mnoge druge, ovogodi-šnjim su rezultatom prebrojavanja više nego zadovoljne, čak dapače i oduše-vljene. Nacionalni koordinator Među-narodnog zimskog prebrojavanja ptica mr. sc. Tibor Mikuška tim povodom kaže:

»Uz pomoć kolega iz Austrije, Slo-venije i Mađarske, uspjeli smo prvi put gotovo u cjelini prebrojiti ptice s područja Drave u Hrvatskoj. Rezultati su to od iznimnog značaja za identifi-kaciju i potvrdu međunarodno značaj-nih područja za ptice (IBA – Important Birds Area) na rijeci Dravi, koje će sa pristupom Hrvatske Europskoj uniji biti integrirano u mrežu europsko važnih ekoloških područja Natura 2000.«

Rezultati zimskog prebrojavanja po-sebno su važni i za Konvenciju o mo-čvarnim staništima od međunarodnog značaja, tzv. Ramsarsku konvenciju. I do sada hrvatski dio Drave je nadmašio više puta kriterije za močvarno stanište od međunarodnog značaja, koji nalaže barem 20 tisuća vodenih ptica u vrije-me zimovanja na određenom staništu,

»I dok nepomično sjedi i dok lagano lebdi nebeskim prostranstvima, Zeusov čuvar munja, simbol je hrabrosti, slobode i neukrotivog duha...«

Piše: Antun Zlatko

LončarićFoto:

Željko Gubijan

Zeusov čuvar munja

ORAO ŠTEKAVAC ILI BJELOREPAN (Haliaeetus albicilla L.)

Kao da stoji u zraku

a siječanjsko prebrojavanje nadmašilo je taj broj za čak 5,5 puta.

Biologinja Irma Popović ističe: »Bogatstvo Drave možemo razvijati i čuvati u obliku rezervata biosfere, jer je to instrument UNESCO-a koji naj-bolje podupire i integrira mogućnosti gospodarskoga razvitka i održivog ra-zvoja čitave regije uz Dravu. A ptice na poučan način potvrđuju vrijednosti rijeke Drave, jer, recimo, niti jedan orao štekavac nije zabilježen uz kanale i aku-mulacije hidroelektrana!«

Više od 100 primjeraka

Na temelju izbrojanih ukupno 90 pri-mjeraka orla štekavca ili bjelorepana (Ha-liaeetus albicilla L.) može se procijeniti da zimujuća populacija te rijetke europske vrste u predloženom Rezervatu biosfere Mura – Drava – Dunav, premašuje 100 primjeraka. Najveći broj izbrojan je na području Kopačkog rita, ali po nekoliko parova štekavaca zabilježeno je i u Varo-škom lugu, Crnoj mlaki, Lonjskom polju, Radinju, Jelas polju kod Slav. Broda i na Virovima u spačvanskim šumama. Raču-na se da populacija bjelorepana u našoj zemlji čini čak i do deset posto ukupnog broja u Europi. Štekavci su pouzdan pokazatelj ekološke vrijednosti svojih staništa. Kopački rit je jedno od najvred-nijih staništa ove rijetke vrste u Europi i zimsko je okupljalište štekavaca južnog područja Panonske nizine.

Orao štekavac ili bjelorepan, kako ga još najčešće u narodu nazivaju, je-dina je vrsta toga roda koja obitava u Europi. Do početka XIX. stoljeća bio je široko rasprostranjen u mnogim podru-čjima Europe. Tada njegov broj drama-tično opada, cijele populacije izumiru u zapadnoj Europi, dok u istočnim eu-ropskim zemljama dostiže najniže razi-

hrvatska fauna

Tu se gnijezdi


Orao štekavac ili bjelorepan, kako ga još najčešće u narodu nazivaju, jedina je vrsta toga roda koja obitava u Europi. Njegov areal danas seže od zapadne obale Irske i Norveške preko istočne i južne Europe, bivšeg SSSR na istok do Kamčatke i Japana. Nestao je u Portugalu, Španjolskoj, Francuskoj, Švicarskoj i Italiji.

Zeusov čuvar munja

ORAO ŠTEKAVAC ILI BJELOREPAN (Haliaeetus albicilla L.)

Bjelorepan je najveći orao Europe i najveća grabljivica među orlovima. Ženka je malo veća od mužjaka, dužine od kljuna do repa od 70 do 91 cm, a raspona krila i do 240 (čak je zabilježen i 250 cm.) Zahvaljujući velikom rasponu krila može satima lebdjeti na uzgonu toplijeg zraka podsjećajući na široku dasku.

Orao štekavac

ne, svega 120 – 150 parova. Posljednjih godina u nordijskim zemljama bilježi se porast broja štekavaca, zahvaljuju-ći različitim zaštitnim mjerama, zaštiti mjesta gniježđenja, smanjivanju upo-trebe pesticida u poljoprivredi, te za-branjivanju trovanja nekih životinjskih vrsta i ilegalnog lova i krađe gnijezda. Njegov areal danas seže od zapadne obale Irske i Norveške preko istočne i južne Europe, bivšeg SSSR na istok do Kamčatke i Japana. Nestao je u Portu-galu, Španjolskoj, Francuskoj, Švicar-skoj i Italiji.

U svijetu još nalazimo bjeloglavog štekavca (Haliaeetus leucocephalus L.) u Americi, gdje su ga stavili i u svoj grb (bijela glava, bijeli rep) te veliki šteka-vac (Haliaeetus pelagicus L.) i afrički šte-kavac (Haliaeetus vocifer L.).

U Hrvatskoj je populacija s otoka Cresa izumrla početkom prošlog stolje-ća, te s donjeg toka Neretve početkom 60-ih godina najviše zbog krivolova.

Tako se i posljednji primjerak koji je ubijen nedavno nalazi u zbirci u Me-tkoviću.

Bjelorepan je najveći orao Europe i najveća grabljivica među orlovima. Ženka je malo veća od mužjaka, duži-ne od kljuna do repa od 70 do 91 cm, a raspon krila i do 240 cm (čak je zabi-lježen i 250 cm.) Zahvaljujući velikom rasponu krila može satima lebdjeti na uzgonu toplijeg zraka podsjećajući na široku dasku. Vršno perje na krilima je prepoznatljivo rašireno, glava i vrat su istegnuti, a otraga je kratki klinasti bi-jeli rep. Vrlo je lagan u odnosu na svoju veličinu, svega 6 – 6,5 kg.

Orao štekavac je na vrhu hranidbe-nog lanca i nema prirodnog neprijate-lja. Na jelovniku mu prevladavaju ribe i do 8 kg težine, koje hvata pri površi-ni vode u brišućem niskom letu jakim kanđama, ptice močvarice, patke, gu-ske, galebove, gnjurce, čaplje, sisavce do veličine zeca i lisice, kornjače, zmije i dr. Plijen hvata jakim nogama, grubo očerupa i raskomada, hranu guta i skuplja u volji, te ju kasnije postupno

probavlja. Često se hrani i strvinama, a najčešće uginulim ribama te ga zbog toga smatramo i korisnim u šumama.

Gnijezdi se u blizini velikih vodenih površina, močvara, rijeka, jezera, mr-tvaja i ribnjaka, najčešće na visokim hrastovim stablima čije grane mogu podnijeti velika i teška gnijezda, pro-mjera i do 180 cm i ponekad toliko i vi-soka, jer ih nadograđuje svake godine sve dok grane to izdrže. Ženka jednom godišnje polaže jedno do dva jaja na kojima naizmjenično sjedi i mužjak, ti-

jekom veljače i ožujka, da bi se nakon 35 – 40 dana, najduže 49 izvalili mladi čučavci otvorenih očiju i ušiju. Poslije približno 70 dana, sredinom lipnja po-lijeću na prvi let. Sljedećih 28 – 30 dana mladi se vraćaju svakodnevno u gnije-zda gdje ih roditelji hrane, prije nego li se osamostale. Mlada ptica je tamnijeg perja, ali bez karakterističnoga bijelog repa. Tek za pet godina postaju spolno zreli i dobivaju bijela repna pera, kada pronalaze i svoga partnera i traže pro-stor za izgradnju novoga gnijezda.

U gnijezdu


zoonoze

Piše: prof. dr. sc.

Darko Ropac

Foto:Arhiva Neobično je zanimljiv život-

ni ciklus ehinokokusne trakavice. Odrasli oblik du-gačak je od 3 do 9 mm, a

ima glavu s četiri pipka na kojima se nalazi vijenac kukica, te vrat i tri članka. Pomoću kukica trakavica se drži pripijena uz gornji dio tankog crijeva u psu. Pas se zarazi jedući ži-votinjske organe koji sadrže ehinoko-kusne ciste. Jajašca odrasle trakavice izlučuju se u okolinu izmetom zara-ženog psa. Ovce i goveda unose ja-jašca preko trave, a čovjek vjerojatno s njegove dlake gladeći psa, na kojoj se ona mogu naći. Iz unijetih jajašaca u početnom dijelu tankog crijeva ra-zvije se zametak koji probija stijenku crijeva te limfom i krvlju dospijeva u najrazličitije organe tijela. Iz zametka se u tim organima postepeno razvije mjehurić, a zatim i cista koja može biti različite veličine. U gotovo dvije trećine slučajeva bude zahvaćena je-tra. Kod gotovo 25% oboljelih cista se nađe u plućima, dok se u sasvim malom broju slučajeva može naći i u mišićima, kostima, bubregu, slezeni, mozgu, srcu i drugdje. Unutar cista nalazi se žućkasta tekućina čija se količina s vremenom povećava i tako rastu ciste.

Rasprostranjenost Ehinokokoza je rasprostranjena po

cijelom svijetu. Prema podacima Epi-demiološke službe Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u zadnjih deset godina ehinokokoza je redovito utvr-đivana u našoj Republici, a godišnje se prijavi od svega nekoliko do oko deset slučajeva bolesti.

EhinokokozaEhinokokoznu bolest izaziva vrsta trakavice nazvana Echinococcus granulosus. Odrastao oblik trakavice živi u psu i njemu srodnim životinjama (lisica, vuk), dok se ciste nalaze u ovci, svinji, govedu i čovjeku. Jedan bliski srodnik ove trakavice obitava u probavnom traktu lisica, a na čovjeka može biti prenijet jajašcima koja se nalaze u lisičjem izmetu

Simptomi koje izaziva ehinokokoza zapravo odgovaraju onima koje stvara lagano rastući tumor u nekom organu. Sve, dakle, ovisi o organu u kojem se razvija cista. Rast ciste ovisi o prokrvljenosti zahvaćenog organa. Stoga najbrže raste u jetri i plućima i to po 2 do 3 cm u promjeru godišnje. Najčešće zahvaćeni organ je jetra što je i logično s obzirom na to da svi zametci koji probiju stijenku crijeva moraju proći krvlju kroz ovaj organ.

Mora se imati na umu da je ne-moguće utvrditi broj stvarno infesti-ranih ljudi. Ono što se godišnje prijavi odnosi se prije svega na osobe kod kojih je bolest utvrđena nakon ope-rativnog zahvata na organu u kojem su nađene ciste. Stoga se može pret-postaviti da je problem puno ozbilj-niji jer se radi o teškoj bolesti.

Kliničke pojaveSimptomi koje izaziva ehinokoko-

za zapravo odgovaraju onima koje stvara lagano rastući tumor u nekom organu. Sve, dakle, ovisi o organu u kojem se razvija cista. Najbrže raste u jetri i plućima i to po 2 do 3 cm u promjeru godišnje. Najčešće zahva-ćeni organ je jetra što je i logično s obzirom da svi zametci koji probiju stjenku crijeva moraju proći krvlju

ehinokokusna cista je dvaput češća u desnom plućnom krilu nego u li-jevom. Najčešći simptom je kašalj. Premda bol nije jaka bolesnik ima osjećaj pritiska u prsnom košu. U iskašljaju ponekad se javlja krv, a kod pucanja ciste nastaje upala pluća ili plućne maramice. Moguća je i izne-nadna smrt uslijed tzv. anafilaktičkog šoka (alergijski šok). Kod djece se po-nekad mogu javiti ciste u mozgu, a kod odraslih zbog sporog rasta mogu ostati i neotkrivene. Simptomi su po-put onih kod rastućeg tumora mozga s pojavom padavice. Moderne te-hnike medicinske dijagnostike mogu danas dijagnozu utvrditi s velikom vjerojatnošću. Pri tome se koriste RTG metode i ultrazvučna pretraga poje-dinih organa. Kožni alergijski dijagno-stički test visoko je pozitivan, prem-da negativan nalaz ne ukazuje na sigurnu odsutnost parazita. Naravno, danas su razvijeni i neki laboratorijski dijagnostički testovi koji mogu utvr-diti određeni nivo specifičnih protu-tijela na ehinokoke, a time potvrditi

dijagnozu bolesti i prije samog ope-rativnog zahvata. Ciste je zabranjeno punktirati kako ne bi došlo do širenja bolesti na nezahvaćene dijelove tije-la. Premda je prognoza same bolesti dobra ona ipak ovisi o lokalizaciji ci-ste, kao i mogućnosti njenog pucanja i širenja. Jedina stvarno uspješna te-rapija je kirurško uklanjanje cističnih promjena.Prevencija

U krajevima gdje je bolest utvrđe-na posebno je značajno izbjegavati dodir s psima koji su moguće zara-ženi. Sve pse potrebno je staviti pod kontrolu i redovito im svakih šest mjeseci davati antiparazitne lijekove, čime ih oslobađamo i od ovog para-zita. Nakon dodira sa psima redovito prati ruke i na to stalno upozoravati djecu. Prigodom klanja potrebno je dobro pregledati unutarnje organe zaklanih životinja, posebice ovce, svi-nje i krave, ali i njima srodnih divljih životinja. Organe zaražene cistama treba uništiti, a ne davati kao hranu drugim životinjama. Ako su životinje uginule od ehinokokoze potrebno ih je zakopati tako da psi ili divlje životi-nje ne bi došle u dodir sa infestiranim mesom.

kroz ovaj organ. Kako jetra ima veli-ku sposobnost regeneracije to pone-kada i velike ciste u ovom organu ne stvaraju ozbiljne probleme. No, ako cista stisne žučne putove može na-stati žutica kao vodeći znak bolesti. Ponekad se javlja mučnina, gubitak apetita, nadutost nakon jela i izljev tekućine u trbušnu šupljinu. Ozbilj-ni problemi nastaju ako cista pukne a njen sadržaj se razlije po potrbu-šnici. Nastaju brojne nove ciste koje brzo rastu. Ako su zahvaćena pluća,


lovački psi

Piše: Zoran TimaracFoto:Arhiva

Labradorski

PSI S KOJIMA NE LOVIMO

Dovoljan je pas, koji markira, diže i aportira odstrijeljenu i nastrijeljenu

divljač

U Engleskoj je lijep lov na sitnu divljač s dizačem, obično nekim od špa-

nijela, koji pronalazi divljač, i s retriverom, koji nalazi i do-nosi odstrijeljenu i nastrije-ljenu divljač. U SAD je u po-sljednje vrijeme kod mnogih lovaca za lov dovoljan samo labradorski retriver, jer mar-kira, diže i aportira divljač. Labradorski retriver je en-gleska pasmina. Predak mu je bio ribarski pas na New-foundlandu, obučen za dovla-čenje mreža kroz opasne, zale-đene vode. Vjerojatno je to bila pasmina poznata pod nazivom njufaunlender sv. Johna.

retriver

LipanjPiše: Dražen Sertić, dipl. ing. šum.

Budući da je lipanj ljetni mjesec, treba se (i u lovištu) pripremiti za vruće ljetne dane. U lovištu je puno mladunaca jelena, srna, divljih svinja, muflona, medvjeda i divokozai potreban je prije svega mir.

U lipnju se kose livade i sprema sijeno za zimsku prihranu divljači. Najbolje sijeno daje livada koja se kosi za vrijeme cvjetanja. Popravljaju se hranilišta, solišta i pojilišta te lovno-tehnički objekti, ponajprije čeke, a či-ste se i lovne staze. Najvažniji lov je u tom mjesecu na srnjaka. Prije odstrela moramo dobro razmotriti starost i uzgojnu vrije-dnost svakog pojedinog grla predviđenog za odstrel. Fond srneće divljači je u većini naših lovišta u propisanom matičnom fon-du. U strukturi planiranog odstrela moramo postići pravilni omjer spolova (1:1). Trofejne srnjake dobrih uzgojnih svojstava treba od-

Njufaudlenski ribari, koji su pro-davali ribu u Engleskoj prodavali su i svoje pse. U novoj domovini pasmina je uzgojena kao lovačka. Grof pod. Malmesburyja, jedan od prvih obožavatelja tih pasa, dodao im je 1887. godine pridjev – »labra-dorski«.

Labradorski retriver je snažan pas, jakog kostura. Visina u hrptu je za mužjake od 56 do 57 cm, a za ženke od 54 do 56 cm. Dlaka je kratka, gusta, te talasasta, bez zasta-vica, prilično oštra, s gustom podla-kom. Rep »vidrast«, okrugao, debeo u korijenu, ravnomjerno se sužava prema kraju, bez zastavica, odla-kan kratkom, debelom i gustom dlakom. Boje je jednobojno crno-žute ili jetreno-čokoladno-smeđe. Prihvatljiva je mala bijela mrlja na prsima. Dobre je naravi, prijateljski raspoložen. Labradorski retriver ne koristi se samo u lovu nego i kao policijski i carinski pas, vodič slijepih osoba i pas za društvo. Zbog svojih

izvrsnih osobina, posebno zato što se odlično snalazi u vodi i može duboko roniti, korišten je u II. svjet-skom ratu kao vojni pas.

Poslije II. svjetskog rata američki lovci su otkrili da labradorski retri-ver u aportiranju pernate divljači – ptica vodarica iz vode može uraditi dva puta više od ptičara ili dizača, a da se ne govori o radu u ekstrem-nim uvjetima.

Lovci su bili sretni, sve dok ka-snije nisu testirali pse te pasmine u poljskim utakmicama i radu u podizanju divljači. To je zahtijeva-lo drukčiji način obuke pasa. Neki uzgajivači i dreseri se nisu s time složili, jer su smatrali da su labra-dorski retriveri aporteri i da ih je dovoljno teško obučiti u toj disci-plini. U novije vrijeme je došlo na vidjelo još nešto što ta pasmina može učiniti – markirati divljač kao ptičari. Već je ranije primjećeno da neki psi te pasmine markiraju od-

strijeljenu divljač, umjesto da je donesu, a neki markiraju i živu. Neki američki uzgajivači i lovci već imaju obučene la-bradorske retrivere, koji rade sve što je potrebno u lovu sitne divljači: markiraju, po-dižu i donose odstrijeljenu i nastrijeljenu divljač. Smatra se da je markiranje recesivna (povratna) genetska osobina. Ako se u nekom leglu pojave psi koji markiraju, to znači da oba roditelja imaju taj rece-sivni gen. Ukoliko je taj gen kao i drugi recesivni, primje-rice, za zlatnu boju, treba tri generacije labradorskih retri-vera koji markiraju da se do-

biju legla sa štencima, koji svi imaju tu osobinu.

Na sreću labradorski retriver ima taj recesivni gen i ne treba ga zbog markiranja križati, primjerice, s po-enterom. Zato se neće gubiti ostale dobre osobine te pasmine i pasmin-ske grupe.

No, labradorski retriveri markira-ju s raznih udaljenosti. Neki to čine s oko metar i po do oko petnaest metara, a drugi s nosom u perju fa-zana ili druge pernate divljači. Zato se smatra da za markiranje treba posvetiti pozornost nosu labrador-skog retrivera, veću nego što je to potrebno za aportiranje, urođenu osobinu te pasmine i pasminske grupe.

U novije vrijeme se labradorski retriveri u SAD mogu testirati na osobinu i disciplinu markiranja i zato dobivaju određene certifikate.Te osobine labradorskog retrivera trebalo bi istražiti i u nas, i pronaći način da se one verificiraju.

strijeliti poslije parenja kako bi na potom-stvo prenijeli dobre nasljedne osobine. Od ostale krupne divljači lovi se vepar, krmača, nazime i prase. Krmače još treba maksimal-no štedjeti jer još vode prasce. Odstrelom vodeće dominantne krmače povećavaju se štete na poljoprivrednim usjevima. I poje-dine nazimice imaju prasad pa je potrebno prije odstrela dobro paziti da se takva nazi-mica ne odstreli. Kod muških grla može se odstrijeliti planirani broj muške nazimadi i vepra. Nije poželjno dočekom odstrijeliti mladog vepra, jer u toj starosnoj dobi osim divljačine nema veću trofejnu i komercijal-nu vrijednost. Sa čeka treba odstreljivati zrele veprove. Dobra kob!

PODSJETNIK ZA LOVNIKA


Piše: Zoran

TimaracFoto:

Arhiva

događaji

Osnovan Sindikat inženjera i tehničara šumarstvaU Lovačkoj kući Brezovica u Sisku, na

osnivačkoj je Skupštini 20. svibnja uteme-ljen Sindikat inženjera i tehničara šumar-stva. Za predsjednika novoga Sindikata izabran je Darko Cvijić (Osijek), za dopred-sjednika Dražen Abramović iz Delnica, taj-nica je Jasenka Puškarić (Zagreb).

Osnivačkoj Skupštini prisustvovali su predstavnici šumskih uprava Vinkovci, Osijek, Požega, Nova Gradiška, Zagreb, Si-sak, Delnice, Gospić, Senj, Split, Koprivnica i Ogulin. Predstavnici Bjelovara i Buzeta nisu sudjelovali u radu Skupštine, Uprava šuma Našice i Direkcija su ispričali svoj

nedolazak, a Karlovčani nisu prisustvovali zbog promjene termina sastanka.

Nezadovoljni radom postojećih (četiri) sindikata, inženjeri i tehničari šumarstva osnovali su sindikat sa svrhom okupljanja svih inženjera i tehničara šumarstva radi zaštite i promicanja digniteta šumarske struke, te će u tom cilju voditi brigu za društveni i socijalni položaj svojih člano-va, poduzimati mjere i akcije za poboljša-nje plaća i naknada, uvjeta rada, te dodat-nog obrazovanja i stručnog usavršavanja svojih članova.

Postupak osnivanja podružnica i učla-njenje je u tijeku. (dc)

Primjerno organizirano natjecanje

Nikola Purić iz šumarije Kutina, pobjednik je natjecanja sjekača zagrebačke Uprave održanog u subotu 7. svibnja na poligonu Fazanerija u šumariji Lipovljani. On je bio uspješniji od Mije Jurčina (Samobor) te Milana Ćorkovića (Kutina) i njih će trojica s četvrtoplasiranim Veselkom Šolajom (Lipovljani) kao pričuvom, predstavljati UŠ Zagreb na državnom natjeca-nju u Karlovcu. Ukupni pobjednik je šumarija Kutina ispred Lipovljana i V. Gorice. Tjedan dana ranije ovdje je održano i natjecanje u trapu na kojem su najuspješniji bili Ivica Kovačić (Remetinec), Milan Vujić (Kutina), Ivica Molnar (Novoselec) i Nenad Kolundžija (Novoselec).

Sudionike i goste pozdravili su voditelj zagrebačke Uprave Stjepan Petreš i predsjednica Hrvatskog sindikata šumarstva Gordana Colnar. Na jednom od najbolje organiziranih na-tjecanja dosad, ako ne i najboljem, posjetitelji su na lijepo uređenim drvenim štandovima svake šumarije mogli kušati njihove specijalitete, uz štandove bile su drvene klupe i sto-lovi te 15 velikih suncobrana, tako da je šetnja uz štandove, poredane jedan do drugog, davala presjek i mogućnost upo-znavanja zagrebačke Uprave.

Pobjednicima natjecanja pripale su i brojne nagrade koje su osigurali zagrebačka Uprava, sponzori te Hrvatski sindikat šumarstva.

Franc Žalac

Premoćni pobjednici 25. natjecanja šumarskih radnika bjelovarske Uprave, održanog 21. svibnja u lijepo uređe-nom šumskom ambijentu Sjevernjaci u šumariji Ivanska bili su Franc Žalac u pojedinačnoj i šumarija Ivanska u ekipnoj konkurenciji. Brojne goste, radnike te natjecatelje pozdravio je voditelj uprave Stjepan Ivezić, podsjetivši na dosadašnje dobre rezultate Bjelovarčana na državnim natjecanjima.

Iza Žalca, inače državnog prvaka s natjecanja 2003. u Vinkovcima, koji je skupio 888 bodova, plasirali su se An-tun Vugrić (Ivanska, 834 boda), Ivica Kitner (Bjelovar, 804) te kao četvrti Miroslav Ahac (G. Polje 798) i oni će predstavljati Upravu Bjelovar na državnom prvenstvu u Karlovcu. Poredak šumarija: 1. Ivanska 1722, 2. Bjelovar 1589, 3. G. Polje 1576.

Na natjecanju su tradicionalno bili proglašeni najbolji radnici po šumarijama 2004. godine, te tri najbolja radni-ka Uprave koje je Uprava nagradila. Odigrana je i završnica malonogometnog turnira osam šumarija bjelovarske Upra-ve. Nakon odigranih četvrtfinalnih i polufinalnih utakmicaza prvo mjesto snage su odmjerile Ivanska i Uprava, a po-bjednik je nakon 2:2 u regularnom dijelu i boljeg izvođenja sedmeraca bila Ivanska. (m)

Pobjednička četvorka – Žalac, Vugrić, Kitner i Ahac S natjecanja u Ivanskoj

IsprikaTehničkim propustom u posljednjem je broju Hrvatskih

šuma (101) ispao potpis autora teksta »Stupčanica, tvrd je i divan grad«, objavljenog na 32. stranici časopisa. Molimo autora da uvaži našu ispriku te obavještavamo čitatelje da je autor teksta dipl. arh. Berislav Schejbal.

i šumarija IvanskaBJELOVARUPRAVA ŠUMA ZAGREB

Pobjednici

ŠUMARSKA SINDIKALNA SCENA

U Fazaneriji u Lipovljanima sve je teklo kao po špagi!

Najstariji šumar u Hr-vatskoj Ivan Šavor u svib-nju je navršio 104 godi-ne! Rođen 22. svibnja u Koprivnici, diplomirao na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu 1931. godine, radni je vijek pro-veo službujući u Koprivnici, Đurđevcu (gdje se najduže zadržao), u Ministarstvu u Zagrebu, na Šumarskoj

ŽIVOT

Dipl. ing. I.Šavor

školi u Karlovcu i Drvnoindustrijskoj školi u Za-grebu. Preživio je, kako sam kaže tri rata i pet država! Nije bilo posebne proslave rođendana, u Centru za starije i nemoćne osobe u Klaićevoj ulici u Zagrebu, gdje živi, kažu da se malo po-vukao u sebe i oslabio.

104 godine Ivana Šavora!


Pobjednička četvorka – Žalac, Vugrić, Kitner i Ahac

Svi koji ljetuju u Quercusu u Dr-veniku moraju okom »zapeti« o silan sklop stijena koje se nad-vijaju nad starim selom ponad

Drvenika. Poneki, kojima ljetovanje nije samo more i sunce, zapute se i izbli-za pogledati. Dakako, pravi planinari koji u prtljagu za ljetovanje obavezno ubacuju i gojzerice, obično se popnu i na sam prijevoj Drveničkih stina. PD Šumar se već nekoliko godina trudi po-moći na »proširenju turističke ponude« hotela Quercus i iz godine u godinu ti napori ipak daju rezultate.

Najnovija je vijest da je vrh Sokolić, lijevo od prijevoja, uvršten među sto-tinjak odabranih kontrolnih točaka Hr-vatske planinarske obilaznice. To znači da postaje obavezno mjesto posjeta za brojne planinare koji sustavno obilaze tu obilaznicu, ali isto tako je izvjesno priznanje i Šumarima na njegovu oda-biru i uređenju pristupa, te potvrda njegove planinarske »kvalitete« i atrak-tivnosti.

Kakvi vidici!A što je to tako atraktivno u neve-

likom vrhu skromne visine od samo 788 m? Ponajprije vidici. Sama blizina mora i položaj na samom rubu gotovo vertikalno odrezane stijene osigurava-ju da se već na prilaznoj stazi svakim korakom otkrivaju novi i ljepši vidici. A pogled s vrha sve to zaokružuje. S dru-ge strane, sama staza u svom gornjem dijelu od prijevoja prema vrhu, ide sa-

Piše: Branko MeštrićFoto: B. Meštrić

DRVENIČKE STINE

Nova kontrolna točka hrvatske planinarske obilazniceČlanovi PD Šumar sudjelovali u akciji obilježavanja kontrolne točke HPO na Drveničkim stinama

mim bridom petstometarske provalije i vrlo je atraktivna i zahtjevna, traži od hodača stalno balansiranje ponekad i na oštrim bridovima velikih stijena. Dok je to za planinare izazovno, valja odmah naglasiti da taj vršni dio staze nipošto nije za turiste bez planinarsko-ga iskustva i odgovarajuće opreme.

No, svakom turistu već u običnim tenisicama dostupan je prijevoj Drve-ničkih stina na 635 m visine, sa svim vidicima koji se otvaraju putem. Valja podsjetiti i da je prije dvije godine raskrčeno i obilježeno još 7 km bitno lakših i pristupačnijih staza kojima sva-tko može krenuti ili na prvu stijenu iznad Drvenika (tzv. Prvi pogled), ili u staro selo Drvenik. Odatle je i polazak na Drveničke stine gore spomenutom planinarskom stazom ali obilježen je put i na Gradinu, staru utvrdu iz turskih vremena iznad zaseoka Gabrića, zatim na vrh Plišivac. Zatim se starom stazom obraslom makijom obronkom Plišivca možete spustiti do crkve sv. Roka na magistrali.

Kako doćiStaze »kreću« sa autobusne stanice

Drvenik na magistrali, gdje je i puto-kazna tabla s daljinarom i kartom. Za petnaestak minuta svatko će doći na Prvi pogled, a dalje – već prema mo-gućnostima. I pazite na sebe, pogo-tovo ako idete ljeti! Valja poći rano ili za oblačna dana, obuti čvrstu obuću i ponijeti dovoljno tekućine. Ne skrećite sa staze u bespuće i neprohodnu ma-kiju. Opasni su i sipari i provalije, a u kršu ima zmija. Pazite se, ponesite štap,

Dodatne informacije o Turističkim stazama Drvenika možete dobiti na recepciji hotela Quercus, u turističkoj agenciji Hrvatskih šuma, a detaljan vodič možete naći i na Internetu na web adresi http://www.pdsumar.hr/obilaznice/hpo1909/ .

A dolje Drvenik

stvarajte buku! No, nije to tako strašno. Kad smo prošlih godina uređivali staze tjednima smo bili gore i to usred ljeta, i ništa se nije dogodilo.

ljudi i planine


južna amerika

Piše: Božidar

Krznarić dipl. ing. geo.

Foto:B. Krznarić Na jezeru su plutajući otoci od

trske (otočje Uros) na kojima živi narod Uro. Stanovništvo se bavi ribarstvom, turizmom

i izradom raznih predmeta upravo od trske, a i od drugih materijala. Pristali smo barkom uz jedan takav otok gdje žene prodaju suvenire odjevene u svo-ju tradicionalnu odjeću. Dok hodam po otoku tlo od trske se lagano ugiba pod nogama. Struju dobivaju iz solarnih će-lija, ukratko rečeno, žive tradicionalno uz korištenje novih tehnologija.

Nastavljamo za Cusco, grad smje-šten na 3400 metara nadmorske visi-ne, s otprilike 100.000 stanovnika, gdje je sve podređeno turizmu. Agenti nas doslovce vuku za rukav želeći prodati bilo kakav aranžman. Izašavši u Cuscu iz autobusa nakon sedmosatne vožnje, na izlazu s perona stoji nepoznat čo-vjek držeći pred sobom papir na koje-mu piše BOZIDAR. Naime, u Punu prije polaska autobusa za Cusco prišao nam je turistički agent s ponudom rezerva-cije lijepoga, mirnoga, tradicionalnog hotela u blizini centra grada i da će nas

ANDE – NA NAJVIŠEM AKTIVNOM VULKANU NA SVIJETU, OJOS DEL SALADO (6.893 M) (3)


Dva člana PD Šumar, Božidar Krznarić i Dubravko Stipaniček prošle su zime boravila na Andama, na najvišem aktivnom vulkanu na svijetu, Ojos del Salado. U ovome, posljednjem nastavku pratimo njihove doživljaje s puta

na izlasku s perona čekati taksi. Ubrzo staje u uskoj, strmoj uličici pred ho-telom Cristoles i za par minuta smo u sobi. Nekada je tu bilo glavno sjedište Inka, kraljevstva koje je imalo više od 100 plemena. Kao vrsni graditelji izgra-dili su mnoge gradove s velebnim pala-čama i hramovima, a sve u čast Suncu. Bili su izvrsni poznavatelji fizike, mate-matike i astronomije. Kada je došlo do otkrića Amerike i dolaska Španjolaca na kontinent pod vodstvom Pizarra, sve je naprasno opljačkano a kraljev-stvo razrušeno. Ostvarilo se proročan-stvo Virakoče – Španjolci grade nove građevine, donose kršćanstvo, niču crkve i katedrale.

Posljednje utočište crkvenih i svje-tovnih poglavara Inka postaje čuveni Machu Pichu, grad izgrađen na vrho-vima izoliranim strmim, gotovo 1000 metara visokim padinama obraslim gustom tropskom prašumom i uvijek nabujalom brzom rijekom Urubam-bom. Sve govori u prilog tome kako je grad izvrsno skriven, pa i podatak da je pronađen tek 1911. godine. U

njega su ugrađena sva znanja i umije-ća Inka. Grad je podijeljen na 2 dijela, urbani (kuće i hramovi) i poljoprivredni (terase). Građevine su vezane uz sim-bole kulture Inka pa tako vrh Huayana Pichu predstavlja pumu, hram kondo-ra je simbol mira i ljubavi, astronom-ski hram, mjesto proučavanja neba

Nastavljamo za Cusco, grad smješten na 3400 metara nadmorske visine, s otprilike 100.000 stanovnika. Nekada je tu bilo glavno sjedište Inka, kraljevstva koje je imalo više od 100 plemena. Kao vrsni graditelji izgradili su mnoge gradove s velebnim palačama i hramovima, a sve u čast Suncu. Bili su izvrsni poznavatelji fizike, matematike i astronomije.

Machu Pichu

Santiago, pogled na grad

Arequpa – Trg Plata de Armas


ANDE – NA NAJVIŠEM AKTIVNOM VULKANU NA SVIJETU, OJOS DEL SALADO (6.893 M) (3)


i zvijezda i najviši dio grada, je hram posvećen suncu. Svaka kuća je imala vodu i kupaonicu. Voda se grijala na način da se prelijevala iz kamenog ka-nala na izuzetno glatku kosu kamenu plohu veličine 7-8 m2, okrenutu prema sjeveru u debljini gotovo nevidljivog filma. U kanal u dnu plohe stizala je

topla, ugrijana voda odvođena u ka-menu kadu. Poznavali su geografski i magnetski sjever, imali su kalendar po nekima točniji od gregorijanskog. Tera-se na kojima su uzgajali poljoprivredne kulture bile su navodnjavane. Gledaju-ći to sve oko sebe i slušajući vodičevo obrazlaganje osjećao sam se nekako uzvišeno, privilegirano, kao da sam na krovu svijeta. Zašto se o toj kulturi ipak malo zna? Vjerojatno zato jer Inke nisu imali pismo nego su vezali čvorove.

Vrativši se vlakom u Cusco proveli smo još dva dana u obilasku ostataka preostalih nakon osvajanja i vandal-skog uništavanja ovakve kulture.

Santiago Krećemo natrag prema jugu. Od

Santiaga smo udaljeni 2500 kilometa-ra. Avionom letimo do Arequipe, grada sa 900 000 stanovnika i vjerojatno tisu-ćama taksija. Na glavnom trgu Plaza de Armas je prekrasna katedrala.

Na prvome katu jedne građevine, mnoštvo restorana u nizu, odijeljenih samo cvjetnjacima, a ispred svakog na ulici stoji mladić ili atraktivna djevojka mameći vas izuzetnom gastronom-skom ponudom. U jednome smo i mi večerali uz odlično vino i živu peruan-sku glazbu.

Sljedeće odredište nam je Arica, najsjeverniji grad Čilea. Smještena je na obali Pacifičkog oceana i krasi ga

topla, suha klima. Grad danas broji gotovo 200.000 stanovnika. Za prošlo-ga boravka u gradu bio sam gost kod jednoga Hrvata. Neposredno iznad grada na obližnjem brežuljku s kojeg se pruža prekrasan pogled na nepre-glednu pučinu Tihog oceana i na sam grad, nalazi se utvrda u kojoj je muzej iz pacifičkog rata s mnoštvom oružja, oruđa i spomenika.

I na kraju puta glavni grad Čilea, Santiago. To je prava metropola, poli-tičko, ekonomsko, financijsko i kultur-no središte sa 4,5 milijuna stanovnika. Osnovao ga je 1541. godine Pedro Val-divia. U središnjem dijelu grada je utvr-da na brežuljku, koja je nekada služila kao rezidencija, danas je to turistička atrakcija s prekrasnim parkom bogatim svim poznatim vrstama drveća svijeta pa smo tako pronašli i naš hrast. Park se svakodnevno navodnjava.

Odsjeli smo u istom hotelu u kojem sam bio i prije desetak godina i ništa se nije promijenio. Nalazi se u samom centru grada, a opet u maloj tihoj uli-čici staroga dijela. Na recepciji velik plakat Dubrovnika. Obišavši u tri dana sve što je vrijedno vidjeti završavamo naše tridesetdnevno putovanje. Zado-voljni, jer smo ispunili svoj cilj. Dok avi-on rula pistom opraštam se u mislima od Južne Amerike ne sa zbogom već – doviđenja. Nikad se ne zna!

Machu Pichu je podijeljen na dva dijela, urbani (kuće i hramovi) i poljoprivredni (terase). Svaka kuća je imala vodu i kupaonicu. Poznavali su geografski i magnetski sjever, imali su kalendar po nekima točniji od gregorijanskog. Terase na kojima su uzgajali poljoprivredne kulture bile su navodnjavane.

Santiago, bivša rezidencija

Cusco, glavni trg

Arica

Broj 102 • lipanj 2005. HRVATSKE ŠUME40 Broj 102 • lipanj 2005. HRVATSKE ŠUME40

turistička razglednica

Putnička agencija Hrvatske šumeID COD: HR-AB-01-080251008Lj. F. Vukotinovića 2, 10000 ZagrebTel. 01/4804 231, fax. 01/4804 241

floraart 2005

Izložbeni prostor Hrvatskih šuma i ove je godine od prvog dana pri-vlačio pozornost brojnih posjeti-telja 40. jubilarne međunarodne

izložbe vrtnog cvijeća Floraart 2005, što je u Zagrebu održana od 1. do 5. lipnja. Ovogodišnju priredbu koja je u Boćarskom domu okupila 140 domaćih i 25 stranih izlagača, otvorio je pred-sjednik Republike Stjepan Mesić, koji se tom prilikom zahvalio svima koji su »pokrenuli ovu izložbu kao i onima koji ovu tradiciju uspješno održavaju«.

Uređen pod motom »Mi u prirodi i priroda oko nas«, izložbeni prostor

40. JUBILARNI FLORAART 2005 – OKUPIO 165 IZLAGAČA

Mi u prirodi i priroda

Hrvatskih šuma u nekoliko je cjelina na oko 320 četvornih metara ponudio posjetiteljima uvid što to i kako radi šumarstvo na rubu grada. Preslikana je, u malom, pilana Bliznec sa svojom stazom za invalide koja postoji na Me-dvednici, postavljena je i već poznata drvna galanterija koja se koristi po kućama i vikendicama, a koju proiz-vode zagrebačka i požeška uprava šuma, prikazana su i medna područja Medvednice što će svakako oduševiti zagrebačke pčelare. Posebnu je pažnju privukla Šumska knjižnica od drvenih knjiga u kojima se može pročitati o

jestivim gljivama, zaštićenim prirodnim objektima, o uzgajanju i zaštiti šuma i drugom. Šumari su po običaju izložili i sve što se proizvodi u šumskim rasa-dnicima, od sadnica do hortikulturnog bilja. Da se u šumskom prostoru ne bi izgubili, posjetitelji su na putokazu, napravljenom naravno u deblu, mogli pročitati gdje se što nalazi.

Poslovima na postavljanju izložbe koordinirao je dipl. ing. Milan Žgela, a najveći dio posla odradila je Uprava šuma Zagreb, šumarija Zagreb (dipl. ing. Biserka Šavor, Herbert Krauthaker), uz pomoć požeške, bjelovarske uprave i novogradiške uprave.

Za svoju prezentaciju Hvatske su šume nagrađene Zlatim stručkom za vlastitu proizvodnju te nagradom Turi-stičke zajednice grada Zagreba. (m)

oko nas Piše: Miroslav MrkobradFoto:M. Mrkobrad

Fascinantno carstvo Inka i Machu Pichu

Documents

Transcript of Fascinantno carstvo Inka i Machu Pichu