Evropska funkcionalna arhitektura ITS-a Fakultet za saobraćaj i komunikacije, Alisa Sefer

Evropska funkcionalna arhitektura ITS-a

Sadržaj:

2. UVOD..................................................................................................................................3

3. Arhitektura ITS-a..............................................................................................................4

3.1. Razine ITS arhitekture.................................................................................................5

4. Logička ( funkcionalana) arhitektura ITS-a...................................................................6

5. Europska funkcionalna arhitektura ITS-a......................................................................8

5.1. Funkcionalna područja evropske okvirne arhitekture ITS-a......................................16

6. Zaključak..........................................................................................................................25

7. Literatura.........................................................................................................................26

Fakultet za saobraćaj i komunikacije Page 2


2. UVOD

Arhitektura predstavlja temeljnu organizaciju inteligentnog transportnog sustava kojisadrži ključne komponente, njihove odnose i veze prema okolini, te načela njihovadizajniranja i razvoja promatrajući cijeli životni ciklus sustava.

ITS arhitektura predstavlja primarni zahtjev i element ITS planiranja i usklađenograzvoja brojnih ITS aplikacija. Arhitektura specificira kako su različite komponente uinterakciji tako da se rješavaju konkretni transportni i prometni problemi u određenomkontekstu. Arhitektura daje opći predložak (General Framework) prema kojemu seplaniraju, dizajniraju i postavljaju integrirani sustavi u određenom prostorno- vremenskom obuhvatu. Različite dizajnerske alternative mogu se razvijati oko iste arhitekture.

Uspješan razvoj i gradnja kompleksnih sustava poput ITS-a ne može se temeljiti naklasičnom razvojnom ciklusu, koji pretpostavlja da su ulazni zahtjevi dobro definirani i da se tehnologija neće bitno promijeniti tokom razvojnog ciklusa. Kao dokaz te tvrdnje mogu poslužiti brojni projekti kompleksnih sistema, kao i početni ITS projekti koji su realizirani u razvijenim zemljama. Korisnici ne mogu jasno izraziti zahtjeve niti spoznati moguće implikacije novih tehničko tehnoloških rješenja. Dinamičan razvoj informacijsko komunikacijskih tehnologija stalno proširuje prostor mogućih rješenja sve do razine sveprisutnog računalstva odnosno ambijentalne inteligencije.

Kao poseban problem kod izgradnje inteligentnih transpornih sistema je mogućnostkorištenja nekih od postojećih resursa izgrađenih u okvirima klasične cestovne prometne infrastrukture. Ovaj pristup nudi čitav niz mogućih ušteda, ali i potencijalnihopasnosti za nefunkcionalna buduća rješenja. U tom smislu potrebno je pažljivorazmotriti mogućnosti postojećih dijelova sistema u predvidljivom životnom ciklusubudućeg inteligentnog transportnog sustava.



3. Arhitektura ITS-a

Arhitektura predstavlja temeljnu organizaciju inteligentnog transportnog sustava kojisadrži ključne komponente, njihove odnose i veze prema okolini, te načela njihovadizajniranja i razvoja promatrajući cijeli životni ciklus sustava. Na slici 1. prikazani su temeljni aspekti realizacije jednog ITS rješenja.

Slika 1. Osnovno gledište na arhitekturu ITS-a

Početni korak u razvoju ITS arhitekture je dovoljno jasno i jednoznačno definiranjepotreba odnosno zahtjeva korisnika (interesnih skupina). Nakon toga, slijedi istraživanje funkcionalnog aspekta kojim se definiraju funkcije (više i niže razine) neophodne za zadovoljenje zahtjeva i ostvarivanje sučelja s vanjskim svijetom preko terminatora ili aktera. Funkcionalni tokovi podataka mogu se promatrati kao zasebna arhitektura ili kao dio funkcionalne (logičke arhitekture).

ITS arhitektura predstavlja primarni zahtjev i element ITS planiranja i usklađenograzvoja brojnih ITS aplikacija. Arhitektura specificira kako su različite komponente uinterakciji tako da se rješavaju konkretni transportni i prometni problemi u određenomkontekstu. Arhitektura daje opći predložak (General Framework) prema kojemu seplaniraju, dizajniraju i postavljaju integrirani sustavi u određenom prostorno- vremenskom obuhvatu. Različite dizajnerske alternative mogu se razvijati oko iste arhitekture.

Uspješan razvoj i gradnja kompleksnih sustava poput ITS-a ne može se temeljiti naklasičnom razvojnom ciklusu, koji pretpostavlja da su ulazni zahtjevi dobro definirani i da se tehnologija neće bitno promijeniti tokom razvojnog ciklusa. Kao dokaz te tvrdnje mogu poslužiti brojni projekti kompleksnih sistema, kao i početni ITS projekti koji su realizirani u



razvijenim zemljama. Korisnici ne mogu jasno izraziti zahtjeve niti spoznati moguće implikacije novih tehničko tehnoloških rješenja. Dinamičan razvoj informacijsko komunikacijskih tehnologija stalno proširuje prostor mogućih rješenja sve do razine sveprisutnog računalstva odnosno ambijentalne inteligencije.Kao poseban problem kod izgradnje inteligentnih transpornih sistema je mogućnostkorištenja nekih od postojećih resursa izgrađenih u okvirima klasične cestovne prometne infrastrukture. Ovaj pristup nudi čitav niz mogućih ušteda, ali i potencijalnihopasnosti za nefunkcionalna buduća rješenja. U tom smislu potrebno je pažljivorazmotriti mogućnosti postojećih dijelova sistema u predvidljivom životnom ciklusubudućeg inteligentnog transportnog sustava.

Svrha arhitekture sustava ITS-a je da pruži stabilan i otvoren okvir za razvoj sustava niže razine koji će biti :- konzistentni- kompatibilni- interoperabilni

3.1. Razine ITS arhitekture

Projekt CONVERGE definirao je četiri razine, pri čemu razina 0 zapravo nije dio arhitekture jer se odnosi na dizajn komponenata i ovisi o izabranoj tehnologiji.Polazeći od specifičnih zahtjeva ITS-a može se definirati višerazinski model kao što je prikazano u tabeli.

Tabela 1.Razine arhitekture ITS-a

Razine 1,2,3 su neovisne o izabranoj tehnologiji i stabilne su u smislu ITS usluga i funkcija.

Razina 0 tipično se odnosi na dobavljače koji razvijaju pojedine komponente ili podsustaveprema fiksiranim ciljevima i standardnim razvojnim procedurama.U razvoju sudjeluju uglavnom disciplinarni stručnjaci (jedno područje-disciplina) i koriste seširokodostupna standardna (područno specifična) pomagala.

Na razini 1 definira se struktura sustava te relacije između podsustava. Obično se sastoji odnekoliko posebnih arhitektura:- logičke ili funkcionalne arhitekture koja opisuje funkcije ITS-a, tokove podataka izmeđunjih i glavne baze podataka- fizička arhitektura koja opisuje grupiranja funkcija i podfunkcija u fizičke podjedinice te



komunikacijske veze između njih- komunikacijska arhitektura koja opisuje tokove podataka i zahtjevne karakteristikeprijenosnih medija

Razina 2 arhitekture definira svojstva i integraciju sustava koji djeluje unutar jedneorganizacije (single agency level). Zahtijevaju se multidisciplinarna znanja i primjenjujurazličite nestandardne procedure. Ta razina obično je predstavljena s jednim ili višereferentnih modula u kojima su identificirani glavni informacijski i upravljački tokovi.

Na razini 3 uvažavaju se realna ograničenja i djelovanja prema drugim organizacijama.Specificira se zahtijevana razina međusobnog povezivanja i interoperabilnosti, ali se izbortehnologije prepušta dizajnerima podsustava. Mogu se zahtijevati modifikacije organizacijekako bi se učinkovitije pružile ITS usluge. Za međusobne međuorganizacijske komunikacijeponekad je dovoljno jednostavna telefonska linija, ili pak unajmljeni vodovi velike brzine zaprijenos multimedijskih poruka.

4. Logička ( funkcionalana) arhitektura ITS-a

Logička ITS arhitektura definira unutarnju logiku odnosa pojedinih entiteta.Logička arhitektura je predstavljena nazivom temeljne funkcije s informacijskim inputima (izvorima) i odredištima.

Logička ili funkcijska arhitektura:• prikazuje potrebne funkcijske procese i tokove podataka koji su potrebni da se

zadovolje zahtjevi korisnika odnosno usluge• neovisna je o tehničko-tehnološkoj implementaciji (opremi)• osnova je za definiranje fizičke arhitekture• informacijska arhitektura (kao dio logičke) opisuje podatke potrebne za ITS funkcije.

Tok razvoja arhitekture sa prikazom osnovnih značajki i odnosa logičke i fizičke arhitektureITS-a je prikazan na slici.



Slika 2. Primjer logičke (funkcionalne) arhitekture

Logička (funkcionalna) arhitektura izvodi se iz specificiranih korisničkih zahtjeva i služiza izradbu fizičke arhitekture odnosno primjera ITS sustava (example systems).

Nakon zadovoljavajućeg definiranja korisničkih zahtjeva pristupa se razvoju logičke(funkcionalne) arhitekture pri čemu je početni korak definiranje granica i dijagramakonteksta (Architecture Context Diagram) koji je prikazan na slici.



Slika 3. Dijagram konteksta

Logička arhitektura je na najvišoj razini predstavljena nazivom temeljne funkcije sinformacijskim inputima (izvorima) i odredištima.

5. Europska funkcionalna arhitektura ITS-a

U kreiranju europske funkcionalne arhitekture korišten je procesno orijentiranipristup. Polazeći od korisničkih zahtjeva funkcionalna arhitektura je opisana kao niz funkcionalnih područja koja sadrže funkcije i baze podataka koji su povezani sa terminatorima putem toka podataka.



Početni korak u razvoju ITS arhitekture je dovoljno jasno i jednoznačno definiranje potreba odnosno zahtjeva korisnika (interesnih skupina). Nakon toga, slijedi istraživanje funkcionalnog aspekta kojim se definiraju funkcije (više i niže razine) neophodne za zadovoljenje zahtjeva i ostvarivanje sučelja s vanjskim svijetom preko terminatora ili aktera.

Pri razgraničenju europske okvirne arhitekture ITS-a sa okolinom definirani suterminatori putem kojih ITS djeluje sa okolinom vršeći razmjenu podataka.Terminator je veza između okvirne arhitekture i vanjskog svijeta. Terminator može biti ljudski entitet, sustav ili fizički entitet iz kojeg se mogu prikupljati podaci, poputatmosfere ili površine ceste. Ljudski faktor i sustavi mogu biti dio organizacija ili javnih vlasti, koje na neki način doprinose realiziranju ITS usluga. Rigorozna definicija data je za svaki terminator kako bi terminatori ispunili uloge koje su ima namjenjene. U europskoj ITS arhitekturi je definirano 20 terminatora. U sljedećoj tablici je dat pregeled terminatora europske funkcionalne arhitekture ITS-a.

Tablica 2. Definicije terminatora evropske okvirne arhitekture ITS-a



Gornja tabela je važna jer definira funkcionalnost svakog od terminatora i postavlja granice sustava. Ove granice pokazuju šta je unutar, a šta van sustava. Postavljene su tako da se, sve stvari koje sustav treba da daje ITS usluge koje trebaju korisniku, nalaze unutar sustava. Tako naprimjer, detektori vozila i drugi cestovni uređaji jesu unutar sustava. Kad je u pitanju vozilo, samo oni uređaji koji su potrebni za implementacijuITS usluga nalaze se unutar sustava.

Terminatori su podijeljeni u četiri skupine :- fizički entiteti (okolina, površina ceste i dr.)- ljudski entiteti (operater, vozač, putnik i dr.)- operativni sustavi (žurne službe, sustavi za nadzor vremenskih prilika i dr.)- organizacije (uprave za transport, financijske institucije i dr.)

Postoje dva osnovna metodološka pristupa razvoju ITS arhitekture i konkretnih ITS aplikacija:

1. funkcijski ili procesno orijentirani pristup2. objektno orijentirani pristup

Procesno orijentirani pristup koriste softverski inženjeri te niz drugih struka tako da jepostao gotovo prirodan način analize i sinteze informacijski intenzivnih sustava. Nizrazvijenih metoda i alata korištenih u pojedinim fazama životnog ciklusa sustava izveden je izfunkcijskog ili procesnog pristupa.

U žarištu procesnog pristupa su :- definiranje procesa- funkcionalna dekompozicija- tokovi podataka

Postojeći standardi, upute i tehnike postizanja sigurnosti su u osnovi procesno orijentirane.To daje prednost tom pristupu i objašnjava njegovo daljnje korištenje.Pojava i dinamičan razvoj objektno orijentiranog (OO) pristupa, metoda i alata rezultat jedinamičnog razvoja digitalnih računala i matematičkologičkih disciplina tijekom posljednjihdesetljeća.

Objektno orijentirane metode izvorno su vezane za informacijske sustave odnosnosoftverske sustave gdje se slični procesi izvode na različitim tipovima podataka.Zanimljivo je da je prva uporaba OO pristupa koja uključuje realne (opipljive) objekte bilavezana za simulacije kretanja vozila i prometnih svjetala.

Dinamičan razvoj distribuiranih baza podataka, grafike sučelja i sučelja prijateljskih



korisniku pogodovao je prihvaćanju objektno orijentirane paradigme koja je postaladominantna. Ključni problem objektno orijentirane paradigme vezan je za probleme ukorištenju deskriptivno opisanih korisničkih zahtjeva, te u problemu sigurnosti. KorištenjeOO paradigme s pripadajućim programskim jezikom C++ u više primjera nije bilo uspješnoiako je opći trend prema OO pristupu neupitan.

Temeljni problem primjene objektno orijentiranog pristupa je to da je specifikacija zahtjevavezana prvenstveno uz funkcionalnu procesnu paradigmu tako da objektno orijentiranaparadigma ima ozbiljne probleme s tekstualno formuliranim zahtjevima.Opisno prevođenje (riječima) u inženjerske zahtjeve veoma je teško. Dijagramskoizražavanje zahtijeva i razvoj alternativnih scenarija s različitim slučajevima korištenja (UMLuse case) može dijelom smanjiti aktualne probleme.

Logička arhitektura ITS je osnova za definiranje fizičke arhitekture i ona je neovisna ofizičkim zahtjevima. Logički model ITS definira funkcije (procese) koje je potrebno podržavati da bi se realizirale ITS korisničke usluge, te osigurala razmjena podataka/informacija između tih funkcija.

Prometni procesi i tokovi podataka su grupirani u obliku zasebnih transportnih upravljačkihfunkcija i oni se grafički prikazuju sa dijagramima podataka.



Slika 4. Funkcija upravljanja incidentima

Na slici 4. kao primjer, prikazana je funkcija upravljanja incidentima. Ovo je funkcija visoke razine u području upravljanja prometom kojom se osigurava upravljanje incidentima.

Funkcija upravljanja incidentima je podijeljena na sljedećih pet funkcija niže razine:1. Detekcija incidenta2. Identifikacija i klasifikacija incidenta3. Procjena incidenta i određivanje odgovora na incident4. Upravljanje podatcima o incidentu5. Osiguranje interfejsa operatoru koji upravlja incidentima



Funkcionalno gledište definira i opisuje šta je potrebno za funkcionalnost da bi blia uključena u sustav koji može ispuniti zahtjeve Evropske ITS arhitekture prema potrebama korisnika.

Funkcionalno gledište stoga izražava sustav u funkcionalnom smislu. Ona također pokazuje kako se njezina funkcionalnost veže s vanjskim svijetom, a posebno korisnici sustava i podataka koji se koriste unutar sustava. Opis podataka ponekad je uključen u odvojenim informacijskim stajalištima, ali za evropske ITS okvire arhitekture, to je podvesti u funkcionalni gledištima. Funkcionalno gledište je sastavni dio okvira evropske arhitekture i s toga dijeli svoje karakteristike.

Procesno orijentirani pristup je proveden u razvoju, ažuriranju i održavanju evropskog ITS okvira arhitekture. Ona dijeli funkcionalno stajalište u niz funkcionalnih područja. Svaka od ovih funkcija sadrži funkcionalnosti potrebne za ispunjavanje potreba korisnika. Oni također mogu sadržavati pohranjivanje podataka, koji drže podatke za uptrebu funkcije. Obje funkcije i pohranjivanje podataka su međusobno povezane i terminatori predstavljaju vanjski svijet s funkcionalnim protokom podataka. Sljedeći odjeljci daju detaljnije opise za svaku od tih subjekata.

Funkcionalnosti u svim arhitekturama sistema moraju se odnositi na niz potreba korisnika. Tim potrebama definiraju se usluge koje korisnici sustava zahtijevaju. Potrebe korisnika čine temelj na kojem je izgrađena arhitektura sustava.

5.1. Funkcionalna područja evropske okvirne arhitekture ITS-a

Funkcionalna arhitektura je podjeljena na 8 funkcionalnih područja. Ona sadržefunkcije, tokove podataka i baze podataka koja su međusobno blisko povezana i dio su sustava. Broj, ime i funkcionalnost uključena je u svako od područja i definirana u sljedećoj tabeli. Svaka definicija napisana je u ‘’shall’’ jeziku kako bi se potvrdilo da područje daje funkcionalnost, koju arhitektura treba.

Primjer opisa pokazuje primjer na sljedećoj slici :

Slika 5. Primjer, opis funkcionalnog područja

Tablica 3. Definiranje funkcionalnih područja



Sva područja se dijele na skupove funkcija, baza podataka i tokovima podatakaizmeđu njih. Komunikacija između funkcionalnih područja je data kroz podatke koji teku između njih, koji su prikazani dijagramima tokova podataka DFD (Data Flow Diagram).

Područje 1: Elektronička plaćanja

Funkcionalnost u području 1 ima primarnu odgovornost za prikupljanje elektronskih uplata za servise ITS-a. Ove uplate su bazirane na ugovorima koji su prethodno uspostavljeni koristeći funkcionalnost unutar područja.

Na najvišoj razini funkcionalno područje 1 je podijeljena na šest funkcija visokerazine:F 1.1: Sklapanje ugovoraF 1.2: Upravljanje korisničkim računomF 1.3: Sprovođenje transakcije elektroničke uplate



F 1.4: Upravljanje prihodima operatoraF 1.5: Kontroliranje transakcija i sprečavanje zloupotrebaF 1.6: Upravljanje tarifama i pravima pristupa

Funkcije daju sredstva za sprovođenje elektronskih uplata vezano za različite usluge ITS-a. Mali broj tokova podataka između funkcija omogućava da međusobno komuniciraju. Također, postoji veliki broj tokova podataka koji omogućavaju da funkcije razmjenjuju podatke sa drugim područjima i sa terminatorima.

Područje 2: Sigurnost i djelovanje žurnih službi

Područja odgovornosti koje pokriva ovo područje je upravljanje odgovorima sustava u hitnim situacijama, te obavještenja o ukradenim vozilima i slično.

Na najvišoj razini funkcionalno područje 2 je podijeljena na 2 funkcija visoke razine:F 2.1: Upravljanje iznenadnim događajimaF 2.2: Upravljanje obaviještenjima o ukradenim vozilima

Ne postoje tokovi podataka između ovih funkcija. Postoje pak mnogi tokovi kojiomogućavaju da ove funkcije razmjenjuju podatke sa drugim područjima i saterminatorima.

Područje 3: Upravljanje prometom

Kako samo ime implicira, ovo područje je odgovorno za upravljanje prometnimtokomna prometnoj mreži. Funkcionalnost koju sadrži područje će omogućiti da se prometnim tokom upravlja na način koji potiče efikasnu upotrebu raspoloživih kapaciteta mreže i minimizira utjecaj vozila na okoliš. Na ovome se radi kontinuirano svaki dan, bez obzira na nivo i lokaciju prometa u mreži. Kada se dese planirani ili neplanirani incidenti, postoji mogućnost da se njihov utjecaj na cestovnu mrežu minimalizira.

Na najvišoj razini funkcionalno područje 3 je podijeljena na 5 funkcija visoke razine:F 3.1: Upravljanje prometomF 3.2: Upravljanje incidentimaF 3.3: Upravljanje zahtijevimaF 3.4: Davanje informacija o okolišuF 3.5: Upravljanje održavanje

Između svake od ovih funkcija postoje tokovi podataka. Neki od njih omogućujurazmjenu podataka. Ipak, na ovom nivou velika većina tokova omogućava dafunkcije razmjenjuju podatke sa drugim područjima i sa terminatorima.

Područje 4: Upravljanje operacijama javnog transporta

Kako samo ime kaže, ovo područje je odgovorno za upravljanje operacijama usluga javnog transporta u geografskom području u kojem se nalazi sustav. Funkcije koje sadrži ovo područje, daju mogućnosti da se usluge javnog transporta planiraju i rade na način koji



omogućava iskorištenje voznog parka javnog prevoza, gradske i međugradske cestovne mreže na najefikasniji način.

Na najvišoj razini funkcionalno područje 4 je podijeljena na 4 funkcija visoke razine:F 4.1: Nadziranje voznog parka javnog prevozaF 4.2: Planiranje usluga javnog prijevozaF 4.3: Upravljanja javnim transportomF 4.4: Upravljanje voznog parka javnog prijevoza

Između svake od ovih funkcija postoje tokovi podataka. Neki od njih omogućavaju razmjenu podataka. Ipak, na ovom nivou velika većina tokova omogućava da funkcije razmjenjuju podatke sa drugim područjima i sa terminatorima.

Područje 5: Napredni sustavi pomoći vozaču

Funkcionalnost u ovom području omogućava da se vozila kontroliraju na automatski način, ostavljajući mogućnost vozaču da preuzme kontrolu kada je to potrebno.Također, daje se pomoć vozaču u kontroliranju i manevriranju vozilom.

Na najvišoj razini funkcionalno područje 5 je podijeljena na 8 funkcija visoke razine:F 5.1: Poboljšanje vidljivostiF 5.2: Omogućavanje automatiziranog upravljanja vozilomF 5.3: Omogućavanje longitudinalnog izbjegavanja sudaraF 5.4: Omogućavanje lateralnog izbjegavanja sudaraF 5.5: Osiguranje sigurnosne spremnostiF 5.7: Omogućavanje umrežavanja vozilaF 5.8: Omogućavanje integracije vozila u promet

Između svake od ovih funkcija postoje tokovi podataka. Neki od njih omogućujurazmjenu podataka. Ipak, na ovom nivou velika većina tokova omogućava dafunkcije razmjenjuju podatke sa drugim područjima i sa terminatorima.Funkcionalnost u ovom području je podijeljena u funkcije da bi se olakšalo da se u implementaciju uključe različite mogućnosti.

Područje 6: Pomoć putnicima tokom putovanja

Ovo područje pruža funkcionalnost koja omogućava da putnici planiraju i obavljaju putovanja. Jednom kada je putovanje u toku, sadržaj njegovog plana se može prilagoditi promjenama, ukoliko se pojave nepredviđena stanja. Implementacija puta može uključivati davanje instrukcija putniku kao vozaču, što je poznato kao dinamično navođenje.

Na najvišoj razini funkcionalno područje 6 je podijeljena na 4 funkcija visoke razine:F 6.1: Izbor putovanjaF 6.2: Planiranje putovanjaF 6.3: Davanje podrške tokom putovanjaF 6.4: Procijeniti putovanje



Između svake od ovih funkcija postoje tokovi podataka. Neki od njih omogućujurazmjenu podataka. Ipak, na ovom nivou velika većina tokova omogućava dafunkcije razmjenjuju podatke sa drugim područjima i sa terminatorima.

Područje 7. Provedba prometne regulative

Funkcionalnost u ovom području ima primarnu odgovornost prijavljivanja prekršaja agencijama za provedbu zakona. Sa iznimkom otkrivanja preteških vozila i individualnih nivoa zagađenja od vozila, ovi se prekršaji otkrivaju putemfunkcionalnosti u drugim područjima.

Na najvišoj razini funkcionalno područje 7 je podijeljena na 5 funkcija visoke razine:F 7.1: Otkrivanje prekršajaF 7.2: Identifikacija prestupnikaF 7.3: Procesiranje obaviještenja o prekršajimaF 7.4: Pohranjivanje prekršajaF 7.5: Upravljanje pravilima i registrima korisnika

Funkcije komuniciraju međusobno koristeći mali broj tokova podataka. Postojitakođer veći broj tokova koji ih povezuju sa drugim područjima i sa terminatorima.Pet funkcija u ovom području su dopunjene procesuiranjem kršenja pravilaprometnog sustava. One skupljaju obavijesti o prekršajima od drugih funkcijaidentificiraju prestupnika, pripremaju dokumente za krivično gonjenje i šaljuinformacije prikladnoj agenciji za provedbu zakona putem terminatora.

Područje 8. Upravljanje operacijama transporta robe i voznim parkom

Upravljanje operacijama transporta robe i voznim parkom. Funkcionalnost u ovom području omogućava da se roba transportuje sa jedne lokacije na drugu te da se upravlja radom voznog parka teretnih vozila.

Na najvišoj razini funkcionalno područje 8 je podijeljena na 3 funkcija visoke razine:F 8.1: Upravljanje logistikom i teretomF 8.2: Upravljanje komercijalnim voznim parkomF 8.3: Upravljanje opremom za vozilo/vozača/teret

Funkcije komuniciraju međusobno koristeći mali broj tokova podataka. Postojitakođer veći broj tokova koji ih povezuju sa drugim područjima i sa terminatorima.Tri funkcije u ovom području daju mogućnosti za upravjanje transportom tereta i voznim parkom u dvije situacije. Prve dvije funkcije daju mogućnosti za statični teret i centar operacija voznog parka. Ovaj centar prihvata robu (teret) za transport. Druga funkcija (F 8.2) može također upravljati radom vozila za prijevoz tereta. Ovo uključuje pravljenje rasporeda i specifikaciju dužnosti vozača, te održavanje vozila.Treća funkcija daje funkcionalnost za upravljanje operacijama koje se dešavaju na samom vozilu za prijevoz tereta.



Postoje dvije vrste funkcija koje se mogu naći u područjima - visoka razina funkcije i niska razina funkcije.

Funkcije na visokoj razini

Na visokoj razini funkcije, su funkcije koje su vrlo složene. Da bi njihov opis bio što lakše razumljiv, oni su podijeljeni u niže razine funkcija. Opis svake visoke razine funkcija je podijeljen u dva dijela, koji se sastoji "Pregled" svrhe funkcije, plus popis sastavnih funkcija, kao što je prikazano na primjeru na slici ispod.

Slika 6. Primjer, Opis funkcije visoke razine

Pregled je napisan u "shall" jeziku za dva glavna razloga. Prvi razlog je da bi se lakše razumjelo ono što uključuje funkcionalnost. Drugi razlog je da bi se lakše provjerilo kad je arhitektura završena, funkcija sadrži sve očekivane mogućnosti. Funkcije visoke razine rijetko ispunjavaju potrebe korisnika za sebe, ali uvijek ispune one koje su pokrivene njihovom sastavnom funkcijom niske razine.

Funkcije niske razine

Funkcije niske razine su funkcije kojim se može opisati funkcionalnost bez potrebe pod okvirova na konstitutivne (niže razine) funkcije. Oni stoga predstavljaju najnižu razinu funkcionalnosti u svakom području, a time i na funkcionalnom gledištu. Opis svake funkcije niske razine je podijeljen u četiri dijela, koji se sastoji pregleda, popis ulaznog i izlaznog protoka podataka, detaljni funkcionalni zahtjevi i popis zahjeva korisnika koje su služili. Tipičan primjer je prikazan na sljedećoj slici.



Slika 7. Primjer, opis funkcije niske razine

Opet "shall" jezik se koristi za pregled i funkcionalni zahtjevi za dva glavna razloga. Prvo da bi se lakše razumjelo ono u što je uključena funkcionalnost. Drugi razlog je da bi se lakše konstruirao "test dokument" za komponentu (e) koji sadrži funkcionalnost svakog od funkcija niske razine.

Funkcija hijerarhije

Kao što se može vidjeti iz ovog primjera, oba tipa funkcija su numerirane. Brojevi počinju sa prva znamenkasta broja za funkcionalno područje u kojima obitavaju. Ostatak znamenki je u oblika hijerarhijskog niza unutar svakog područja. Na primjer, sve funkcije u zoni 3 su brojevima 3,1, 3,2, 3,1 itd. Ako je funkcija na visokoj razini funkcije, njene sastavne funkcije



će biti numerirani, 3.1.1, 3.1.2, itd. Ako su oni zauzvrat funkcije visoke razina i sastavne su funkcije, onda će biti numerirani F3.1.1.1, F3.1.1.2, ...F3.1.2.1, F3.1.2.2, ... itd. Ovaj proces se ponavlja ako je (npr.) funkcija 3,2 funkcija na visokoj razini, koja ima svoje niže razine funkcije.

Funkcija Imena i general bodova

Kao funkcionalno područje, svaka funkcija ima svoje ime. Opet ovaj naziv je izraz onoga što ona radi, a uključivat će "glagol" u tekstu. Tako je funkcija s imenom "Upravljanje vozila hitne" će sadržavati funkcionalnost koja omogućava rad vozila hitne pomoći da se upravlja. Tu će biti bez ponavljanih funkcija visoke razine preko cijelog sustava. To znači da određeni skup funkcija, npr. one za rute smjernice, će osigurati da ustanove za sva funkcionalna područja. Moguće je da će funkcije niske razine biti dvostruke. To ima za cilj da smanji količinu kompleksnosti funkcionalne arhitekture i čine lakšim sljedeći izvod fizičke arhitekture.



6. Zaključak:

Dosadašnji rezultati primjene inteligentnih transportnih sustava, u mnogim primjerimapostojeće prakse u svijetu, neosporno ukazuje na veoma značajne dobitke kodpoboljšanja sigurnosti u prometu (10-30 %). Pri tome treba pretpostaviti da su mogućidobici u nekim državama, kao npr Hrvatska, i veći, jer se radi o puno nepovoljnijoj polaznoj osnovi što se tiče stanja sigurnosti u prometu prema pokazateljima učestalosti nezgoda i brojasmrtno stradalih u odnosu na ukupnu populaciju.

Prometne nesreće na cestama i drugim prometnicama trebaju se sustavno proučavatitako da se različitim načinima, mjerama i postupcima može djelovati na smanjenjenjihova broja i njihovih posljedica. U razvijenim zemljama učestalost i posljediceprometnih nezgoda su takve da je to jedan od najjačih pokretača za uvođenje ITS-a.

Različite ITS usluge i tehnologije, koje doprinose sigurnosti u prometu, neophodno jeuključiti u nacionalne (i druge) "Programe sigurnosti u prometu". Programom se zadajuciljevi koji se žele postići, aktivnosti i njihovi nositelji, prioritetni pravci, vrednovanjerezultata, itd.



7. Literatura:

[1] Bošnjak, I., Inteligentni transportni sustavi 1, Fakultet prometnih znanosti, Zagreb,2006.

[2] Richard Bossom, Peter Jesty and Guy Davies, European ITS Framework Architecture Functional Viewpoint, Version 3, November 2004

[3] Prof. Dr. Kemo Sokolija, predavanje na predmetu: Inteligentni transportni sistemi, Fakultet za saobraćaj i komunikacije, Univerzitet u Sarajevu, Š/K 2010/2011.


Evropska funkcionalna arhitektura ITS-a Fakultet za saobraćaj i komunikacije, Alisa Sefer

Documents

Transcript of Evropska funkcionalna arhitektura ITS-a Fakultet za saobraćaj i komunikacije, Alisa Sefer