Evaluacijski izvještaj Društveni centar „Veli Jože“ Pazin · 2015. 4. 10. · Prvi dio...

Evaluacijski izvještaj

Društveni centar „Veli Jože“ Pazin

Naručitelj: Grad Pazin

Provoditelj: Istraživački centar GONG-a

Autori: Nives Miošid i Dražen Hoffmann

Zagreb, ožujak 2015.

2

Sadržaj

0. UVOD ............................................................................................................................................... 3

I. ANALIZA STANJA .............................................................................................................................. 4

1. PROSTOR ..................................................................................................................................... 4

2. ANALIZA PROBLEMA .................................................................................................................... 8

3. POKUŠAJI USPOSTAVE UPRAVLJAČKE STRUKTURE ................................................................... 12

II. KAKO DALJE? ................................................................................................................................. 16

4. „STVARANJE MJESTA“ KAO ZALOG ZA RAZVOJ (SU-)UPRAVLJAČKOG MEHANIZMA U DCVJ I

KOMPLEKSU BIVŠE VOJARNE U PAZINU ............................................................................................ 16

4.1 ŠTO JE „STVARANJE MJESTA“ ............................................................................................ 17

4.2 KAKO PROCIJENITI I UNAPRIJEDITI „MJESTO“ .................................................................. 18

5. PRIJEDLOG MODELA UPRAVLJANJA .......................................................................................... 20

6. MOGUDI IZVORI (SAMO)FINANCIRANJA ................................................................................... 25

7. PREPORUKE ............................................................................................................................... 28

Prilog 1 - PRIJEDLOG PRISTUPA PROCESU „STVARANJA MJESTA“ U PAZINU ....................................... 31

Prilog 2 – INSPIRACIJA ZA BUDUDNOSTI - PRIMJER SU-UPRAVLJAČKOG MEHANIZMA U HRVATSKOJ 38

POGON – zagrebački centar za nezavisnu kulturu i mlade ............................................................... 38

Prilog 3 - Popis sugovornika u polustrukturiranim intervjuima ............................................................ 41

Prilog 4 - Popis korištenih dokumenata za provedbu evaluacije .......................................................... 42

3

0. UVOD

Ovaj dokument je prikaz i nezavisna evaluacija razvoja i dosadašnjeg modela upravljanja

Društvenim centrom „Veli Jože“ (dalje u tekstu: Društveni centar, DCVJ) u Pazinu. Svrha ove

evaluacije je prikazati dosadašnje prakse upravljanja DCVJ u razdoblju od kraja 2012. do

početka 2015. godine te ponuditi prijedloge za pristup razvoju novog modela (su-)

upravljanja.

Evaluaciju je proveo Istraživački centar GONG-a, u sklopu projekta Prostori (su)djelovanja

Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, u razdoblju 04. veljače – 30. ožujka 2015., a

temelji se na pregledu relevantnih dokumenata1 te seriji polustrukturiranih intervjua,

provedenih u Pazinu 27. – 30. siječnja 2015.2. Sugovornici u intervjuima bili su predstavnici i

predstavnice organizacija civilnog društva i neformalnih inicijativa iz Pazina, te bivši i aktualni

zaposlenici gradske uprave uključeni u razvoj Društvenog centra. Nacrt izvještaja poslan je

Gradu Pazinu na komentiranje krajem veljače, te ova finalna verzija uključuje i one

komentare predstavnika gradske uprave za koje su evaluatori smatrali da doprinose kvaliteti

izvještaja i izvedljivosti preporuka.

Prvi dio izvještaja - Analiza stanja - ukratko opisuje prostor i stanje te korištenje objekata u

sklopu bivše vojarne, nakon čega slijedi analiza problema koji su doveli do nemogudnosti

uspostave efikasnog modela su-upravljanja Društvenim centrom Veli Jože. Zatim slijedi

kratak pregled dosad poduzetih koraka s ciljem uspostave modela su-upravljanja. Drugi dio

izvještaja - Kako dalje? - započinje opisom pristupa razvoju javnih prostora nazvanom

„stvaranje mjesta“ čija primjena, po mišljenu evaluatora, može doprinijeti razvoju modela

(su-)upravljanja, s prijedlogom kako principe na kojima je taj pristup zasnovan primijeniti u

pazinskom slučaju. U ovom dijelu donosimo i bitne karakteristike modela upravljanja koje

predlažemo za konkretni slučaj DCVJ. Na kraju donosimo popis mogudih načina

(samo)financiranja prostora Društvenog centra te ostatka kompleksa, a umjesto zaključka

ponavljamo sumarni popis preporuka, koje se nalaze u pojedinim dijelovima izvještaja na

mjestima na kojima su se nužno nametale kao dio analize.

Kao dodatak ovoj evaluaciji, iza teksta evaluacijskog izvještaja ukratko je prenesen prijedlog

procesa „stvaranja mjesta“ koji može dovesti do razvoja modela su-upravljanja (Prilog 1), a

koji se, kako je ved rečeno, nametnuo se kao rezultat evaluacije. Osim toga, donosimo i

primjer dobre prakse su-upravljanja zagrebačkim nezavisnim kulturnim centrom za mlade –

POGON (Prilog 2), koji, iako momentalno nije primjenjiv u Pazinu, može poslužiti kao

inspiracija ubudude.

1 Popis dokumentacije nalazi se u Prilogu 4.

2 Potpuni popis sugovornika nalazi se u Prilogu 3.

4

I.

1. PROSTOR

Društveni centar „Veli Jože“ nalazi se u Pazinu, u krugu bivše vojarne „Veli Jože“ koja je

predana na upravljanje Gradu Pazinu Ugovorom o zamjeni nekretnina, sklopljenim između

Grada Pazina i Ministarstva obrane Republike Hrvatske 2007. godine. Bivša vojarna se nalazi

na vrlo povoljnom položaju – u neposrednoj blizini autobusnog kolodvora, vrlo blizu

željezničke stanice i na udaljenosti od oko 1 km zračne linije od centra Pazina. Radi se o

površini od oko 46,000 m2, od čega oko 4,200 m2 zgrada.

Za potrebe utvrđivanja nove namjene prostora dotadašnje vojarne još je 2005. godine

oformljeno međusektorsko tijelo – Odbor za izradu prijedloga prenamjene prostora Vojarne

u Pazinu, sastavljen od predstavnika organizacija civilnog društva te gradske uprave i pod

predsjedanjem tadašnjeg gradonačelnika. Zaključci odbora odnosili su se na prijedlog

dodjeljivanja prostora gradskim udrugama sukladno iskazanim potrebama, te Veleučilištu u

Rijeci i Šumarskom institutu, sukladno iskazanom interesu. Ugovori s Veleučilištem i

Šumarskim institutom potpisani su tijekom 2007. godine. S početkom 2008. prve udruge

sklapaju ugovore o najmu i korištenju prostora s Gradom, na rok od pet godina s

mogudnošdu produljenja. Udruge su na korištenje dobile ukupno 889 m2, riječko veleučilište

nekih 2,400 m2, a Šumarski institut njih 176. Neraspodijeljeno je ostalo 773 m2.

Veleučilište u Rijeci bila je jedna od prvih institucija koje su uselile u prostor bivše vojarne. Ta

je javna visokoškolska ustanova u Pazinu tražila prostor za održavanje nastave studija

Poduzetništva, te su Veleučilište i Grad Pazin sklopili 2007. godine ugovor o korištenju

nekretnine kojim je Veleučilištu na korištenje dana jedna od najvedih zgrada u krugu bivše

vojarne, kao i zgrada bivšeg učeničkog doma Pazinskog kolegija koja de kasnije postati

Društveni centar „Veli Jože“. Ugovor je sklopljen na rok od 25 godina bez obveze pladanja

najma od strane Veleučilišta, ali uz obvezu uređenja i adaptacije zgrade za održavanje

nastave. Kako Veleučilište nije imalo potrebu za zgradom Đačkog doma, bududi da nije došlo

do organizacije dodatnih studijskih programa, naknadnim potpisivanjem Sporazuma o

zajedničkom korištenju zgrade-đačkog doma 2010. godine Grad i Veleučilište ugovaraju

zajedničko korištenje te sufinanciranje uređivanja, opremanja i održavanja zgrade đačkog

doma. Čini se da iz tog razdoblja potiče i ideja o korištenju upravo te zgrade u funkciji

Društvenog centra, namijenjenog udrugama, neformalnim građanskim inicijativama i samim

građanima.

Osim same zgrade DCVJ, koja je uporabi povremeno i u ograničenom opsegu, druge objekte

u krugu bivše vojarne „Veli Jože“ danas redovito ili povremeno koriste udruge:

Društvo „Naša djeca“

Društvo tjelesnih invalida

Klub mladih Pazin

Klub liječenih alkoholičara

5

Albus

YAMA

Karate klub „Sensei“

Limena glazba Pazin

Folklorno društvo Pazin

Zbor „Roženice“

Roxydance

Biciklistički klub „MTB Istra – Pazin“

Biciklistički klub „Kroz Hrvatsku – Puris – Kamen“

MC „Indians“

Lovačko društvo „Vepar“

javne ustanove:

Hrvatske šume – hrvatski šumarski institut

Muzej Grada Pazina

Etnografski muzej Istre

te odjel visokoškolske institucije:

Veleučilište u Rijeci – poslovni odjel.

Organizatori kulturnih i edukativnih manifestacija – kao što su festivali TradInEtno u

organizaciji istoimene udruge, Sedam dana stvaranja udruge Veliki mali čovjek te Kazališni

kamp Teatra Tirena – prostore DCVJ koriste za smještaj izvođača. Dodatno, na godišnjoj se

bazi u prostorima bivše vojarne održavaju proslava Praznika rada u organizaciji Grada i

Motokluba Indians Croatia, sportske manifestacije i kreativne radionice te, dvaput godišnje,

second-hand sajam humanitarnog karaktera.

Projekt adaptacije prostora bivšeg vojnog objekta u društveni centar sa smještajnim

kapacitetima financiran od strane Grada Pazina, Veleučilišta u Rijeci te Nacionalne zaklade za

razvoj civilnog društva, u sklopu programa Zajedno za bolje, proveden je 2012.-2013.

U rujnu 2012. provedena je Anketa o potrebama i prioritetima udruga s područja Grada

Pazina kojom je utvrđeno kako de gradskim udrugama za organiziranje njihovih manifestacija

biti potrebni prostori i smještajni kapaciteti, čak i u vedem opsegu od onih koje DCVJ

omogudava; nastavno na Anketu, 19. rujna 2012. je provedeno javno savjetovanje o

prijedlogu projekta društvenog razvoja u lokalnoj zajednici, uoči aplikacije na natječaj

Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva s projektom adaptacije prostora bududeg

Društvenog centra. S ciljem vođenja projekta adaptacije prostora, ponovno je formirano

međusektorsko tijelo – Građanski odbor, sastavljen od predstavnika triju organizacija

civilnog društva aktivnih u Pazinu te po jednog predstavnika Veleučilišta u Rijeci i gradske

uprave Grada Pazina.

6

Plan fizičke adaptacije DCVJ utvrđen je kroz konzultativni proces između predstavnika

sektora zastupljenih u Građanskom odboru, ali i drugih lokalnih udruga i institucija, nakon

čega su u provedbi adaptacije sudjelovali – osim izabranih izvođača radova – i volonteri,

uglavnom vezani uz udruge koje su sklopile ugovore o korištenju prostora bivše vojarne.

Adaptacija je provođena do lipnja 2013. godine, a zgrada DCVJ svečano je otvorena 13.

lipnja. Naknadno su obavljeni dodatni radovi poput izgradnje rampe kako bi se prostor fizički

približio za korištenje osobama s invaliditetom te radovi na protupožarnoj zaštiti i grijanju

kako bi DC zadovoljio uvjete za smještaj odnosno hostel.

Po završetku projekta nužne adaptacije, u lipnju 2013. je od strane Grada angažirana

voditeljica Društvenog centra, zadužena za komunikaciju s udrugama-korisnicama kompleksa

te osmišljavanje i koordinaciju aktivnosti u samom Društvenom centru, na rok od sedam

mjeseci. U toj su fazi izrađeni i promotivni materijali DCVJ – promotivni letak, Facebook

stranica i službene internetske stranice. Prve aktivnosti organizirane u Društvenom centru

bile su kreativne likovne radionice, u sklopu kojih je obnovljen i preuređen namještaj za

korištenje u zajedničkim prostorijama te su oslikani hodnici i zidovi pojedinih prostorija u

DCVJ.

Prema razini ulaganja i razvoja, dosad je najviše učinjeno sa zgradom u kojoj Veleučilište u

Rijeci održava nastavu studija Poduzetništva. Zgrada konvertirana u prostor Veleučilišta

jedna je od najvedih u kompleksu vojarne te je u potpunosti adaptirana jedna njezina

polovina. Prema navodima, Veleučilište je u adaptaciju zgrade uložilo znatna sredstva,

uključujudi izgradnju zasebne kotlovnice koja opslužuje zgradu. Navedeno je kako postoji

perspektiva korištenja i vedeg prostora od strane Veleučilišta u Rijeci, koja bi za sobom

povukla potrebu adaptacije dijela zgrade u kojoj je smješten DCVJ; no, potreba za ovakvim

širenjem zasad nije u potpunosti izvjesna i ovisit de o potrebama korištenja prostora za

izvođenje nastave novih studijskih programa ili pak o vedem broju upisanih studenata. Prema

najavama, u doglednoj je bududnosti u planu pokretanje još stručnih, interdisciplinarnih

studija s nastavom u Pazinu, uz mogudnost i daljnjeg širenja aktivnosti u pazinskom prostoru,

sukladno procijenjenom interesu i potrebama Veleučilišta (kao mogudi programi navođeni su

održivi agroturizam u suradnji s LAG-om Središnja Istra i apikultura).

Sama zgrada Društvenog centra „Veli Jože“ je jednokatnica s po 6 vedih i nekoliko manjih

prostorija u prizemlju i na prvoj etaži. Trenutno je u zgradi DCVJ stalno smješten samo ured

Lokalne akcijske grupe središnje Istre (dalje u tekstu: LAG Središnja Istra, LAG), koja u najam

uzima jednu vedu prostoriju u prizemlju. Osim ove prostorije, u prizemlju se nalaze i još tri

prostorije predviđene za zajedničke aktivnosti korisnika prostora, odnosno prostor kojeg

mogu koristiti udruge i građanske inicijative koje nemaju vlastiti prostor ili im je on

nedostatan za pojedine aktivnosti (npr. skupštine). Potrebno je napomenuti kako su u fazi

adaptacije prostora, osim polivalentnih prostorija predviđenih za sastanke i druge aktivnosti

korisnika, sobama u prizemlju DCVJ ved bile dodijeljene pojedine mogude namjene, kao što

je praonica rublja ili čajna kuhinja.

7

Ukupni troškovi dosadašnje adaptacije DCVJ procijenjeni su na oko 1,000,000 kuna, od čega

oko 500,000 gradskih sredstava. Za potpuni završetak potrebno je još oko 400,000 kn3, a

prema najavama, zgrada DCVJ trebala bi biti potpuno funkcionalna najkasnije s krajem 2015.

godine.

Na katu DCVJ nalazi se 6 soba koje su u vrijeme vojarne bile spavaonice, a koje tu funkciju

zadržavaju i dalje, s ukupno oko 25 pojedinačnih kreveta u različitim rasporedima (2-6

kreveta po sobi). Ovi smještajni kapaciteti dosad su u više navrata bili ustupljeni bez naknade

različitim korisnicima (uglavnom organizacijama civilnog društva) za organizaciju njihovih

događanja, odnosno za smještaj posjetitelja njihovih manifestacija, dok je dugoročno

zamišljeno otvaranje hostela koji bi riješio problem malih smještajnih kapaciteta u Gradu

Pazinu, naročito u ljetnim mjesecima, dok se s riječkim Veleučilištem pregovaralo o

korištenju tih prostora u funkciji studentskog doma odnosno za potrebe smještaja nastavnog

osoblja tijekom akademske godine. Veleučilište u Rijeci je navodno ved jednom ispitivalo

potrebe svojih studenata za organiziranim smještajem u Pazinu; u svakom slučaju, obzirom

na perspektive povedavanja broja upisanih studenata, a eventualno i pokretanja novih

studijskih programa, ovu bi potrebu bilo uputno ponovno ispitati kako bi se sa sigurnošdu

saznalo koliko bi korisna bila realizacija ideje o studentskom smještaju.

S druge strane, prema podacima o ponudi i potrebama turističkog smještaja u Pazinu,

ponuda hostelskog smještaja bi bila vrijedna nadopuna relativno ograničenim postojedim

kapacitetima, pogotovo imajudi u vidu sve vedu posjedenost Središnje Istre kao destinacije, a

ne samo tranzitne regije na putu prema obali. Bududi da Središnja Istra zbog razvoja seoskog

turizma broji sve više gostiju tijekom cijele godine, a ne samo u turističkoj sezoni, mogude je

da bi se opcija uređenja hostela pokazala kao rentabilna i kad ne bi bila uparena sa

studentskim domom. U ljetnim mjesecima, dok je sigurno kako nede postojati preklapanje s

eventualnom potrebom za studentskim smještajem, hostel može predstavljati izvor

privremenog samofinanciranja centra uz relativno male troškove amortizacije (održavanja).

Međutim, kako se ovdje radi o pretpostavkama, studija izvedivosti otvaranja hostela je

neophodna za stjecanje vjerodostojne slike o mogudnostima za ekonomsku održivost DCVJ.

Na ovom je mjestu potrebno spomenuti i trenutne infrastrukturne nedostatke zgrade

Društvenog centra. Jedan od glavnih infrastrukturnih problema zgrade DCVJ dosad je bio

nedostatak grijanja koji je onemogudavao dugotrajniji boravak u njemu. Postojali su pokušaji

da se grijanje DCVJ riješi spajanjem na sustav grijanja zgrade koju koristi Veleučilište, no od

toga se odustalo zbog nedostatka tehničkih mogudnosti. Elektroinstalacije u zgradi DCVJ ne

mogu podnijeti velik broj istovremeno uključenih trošila te lako dolazi do njihovog

preopteredenja i „ispadanja“ osigurača. Tijekom provedbe evaluacije Grad Pazin je rješavao

problem grijanja uvođenjem posebne kotlovnice u jednu od prostorija u prizemlju, što bi

trebalo riješiti i problem preopteredenja mreže električne energije. Ipak, treba napomenuti

da prostor DCVJ nema osiguranu svakodnevnu službu održavanja. Naime, kudni majstor

3 Ovdje navedeni iznosi ne uključuju donacije u robi niti volonterski rad uložen u adaptaciju i uređenje prostora.

8

Grada Pazina zadužen je za brigu oko prostora na tjednoj bazi, što znači da nije uvijek

dostupan kad se pojavi potreba za njegovom intervencijom (bududi da održava i sve ostale

gradske prostore na drugim lokacijama). S druge strane, u prostorima Veleučilišta je

zaposlena osoba zadužena za održavanje, no ta osoba ne održava zgradu Đačkog doma, iako

je Sporazumom o zajedničkom korištenju specificirano da Grad Pazin i Veleučilište

sufinanciraju njegovo održavanje. Iako je iz pozicije Veleučilišta donekle razumljivo da ne

održava prostorije koje ne koristi, preporuča se da Grad s Veleučilištem dogovori, sukladno

sporazumu, barem osnovno svakodnevno, odnosno održavanje po potrebi preuzme

Veleučilište.

2. ANALIZA PROBLEMA

Opdenito govoredi, za razliku od vedine drugih gradova u Hrvatskoj, Pazin ima višak javnih

prostora. Kulturni sadržaji i manifestacije u Pazinu uvriježeno se održavaju ili kod Pazinskog

kaštela – atraktivne srednjovjekovne utvrde – ili u Spomen domu blizu centra grada, velikom

objektu u sklopu kojeg se nalaze kino-dvorana i dvije manje polivalentne dvorane dostupne

za najam, zbog čega Spomen dom, prema navodima nekih sugovornika, ima potencijala da se

profilira kao lokacija za kongresni turizam. Ostali sadržaji ved smješteni u Spomen domu

uključuju Pučko otvoreno učilište Pazin, knjižnicu i kafid. Osim toga, nedavno je otvorena i

nova sportska dvorana, koja ima kapacitete za održavanje različitih tipova manifestacija, a

sadrži i polivalentni prostor s tehnološki vrlo naprednom opremom.

Dodatno, prema percepciji koju prenose sugovornici koji žive u Pazinu, a koja je vjerojatno

poopdiva na dobar dio Pazinjana i Pazinjanki, kompleks bivše vojarne „Veli Jože“ smješten je

„malo izvan Pazina“ – na gradskoj periferiji i, iako na maloj udaljenosti, dovoljno izmješten

od gradskog centra i gušdih rezidencijalnih zona da ga se percipira kao odvojenog od grada.

Tek malobrojni građani imaju naviku zalaziti u kompleks vojarne, i to obično oni koji ionako

stanuju blizu. Ovaj je nedostatak navike posjedivanja utoliko razumljiviji što je kompleks

godinama bio vojni prostor, zatvoren za pristup „izvana“. Rezultat ove dugogodišnje

izdvojenosti je duboko usađeni nedostatak osjedaja „vlasništva“ nad prostorom kod

građana i građanki, od kojih su mnogi u prostor bivše vojarne po prvi put u životu ušli

između 2010. i 2014. godine. Na razini dojma, Pazinjani kompleks vojarne i dalje doživljavaju

kao „nešto hladno i daleko“.

Ovaj nedostatak privlačnosti i dalje relativno neuređenog ambijenta bivše vojarne u odnosu

na afirmirane prostore za održavanje manifestacija doveo je u više navrata do niske

vidljivosti i slabe posjedenosti događanja održanih tamo. Za ilustraciju, neka od događanja

organiziranih u prostorima bivše vojarne (npr. sajam udruga u organizaciji Savjeta mladih

Grada Pazina) naišla su na komentare poput pitanja zašto ova manifestacija nije organizirana

u Spomen domu/na središnjem gradskom trgu/kod Pazinskog kaštela/negdje drugdje u

centru grada? Česti su i slučajevi u kojima sudionici nekih manifestacija koriste DCVJ

9

isključivo za spavanje i interne radionice, a javna događanja i priredbe održavaju drugdje,

poput primjerice predstava u sklopu Kazališnog kampa koje se održavaju kod Kaštela.

Govorimo li o samom Društvenom centru, kako je ved navedeno, u lipnju 2013. godine je na

rok od sedam mjeseci od strane Grada projektno angažirana voditeljica DCVJ, sa zadatkom

koordinacije zajedničkih aktivnosti udruga koje koriste prostore i implicitnim ciljem da iz te

koordinacije proizađe i upravljačka struktura.

Međutim, nastojanja za okupljanjem korisnika oko osmišljavanja aktivnosti u zajedničkom

prostoru tada nisu dala rezultata, iz nekoliko razloga. Kao prvo, kontekstualna specifičnost

Pazina jest da unatoč velikom broju organizacija civilnog društva – prema različitim izvorima,

njih nešto više od 70 – velik dio njih ved ima adekvatne gradske prostore u „centru“, što je

slučaj malo gdje drugdje u RH. Osim toga, čak i one udruge koje nemaju prostore mimo

kompleksa bivše vojarne su vedinom hobističke i volonterske, te svoje djelovanje

organiziraju oko korištenja vlastitih, a ne zajedničkih prostora i za aktivnosti usmjerene na

svoje članstvo. Pritom ne iskazuju inicijativu za povezivanjem ili koordinacijom aktivnosti s

drugim udrugama, niti čine iskorake prema građanima. Posljedično, prostor DCVJ koristi se

tek povremeno, za potrebe održavanja vedih sastanaka (npr. skupština) i okupljanja

gradskih udruga ili malobrojnih inicijativa koje nemaju svoje prostore (npr. Naš potok).

Nadalje, prema intervjuima, uz izuzetak nekolicine zainteresiranih udruga i građanskih

inicijativa, obilježje je civilnog društva u Pazinu i njihovo tek sporadično uključivanje u

procese kreiranja lokalnih javnih politika.

S druge strane, intervjuirani predstavnici civilnog društva imali su zamjerke na zapošljavanje,

po njima, nedovoljno iskusne voditeljice DCVJ. Voditeljica je zaposlena putem natječaja

objavljenog na HZZ-u na koji se prijavilo 12 osoba, od čega su četiri ušle u uži izbor, a

izabrana je ona koja je ved radila na projektu kao vježbenica unutar Upravnog odjela za

društvene djelatnosti. No čini se da, što zbog nedostatka iskustva voditeljice DCVJ, što zbog

nejasno iskomuniciranih zadataka prema njoj, nije došlo do osmišljavanja drugih sadržaja za

DCVJ, niti do izrade i predaje projektnih prijedloga koji bi omogudili daljnji razvoj i djelovanje

DCVJ.

Konačno, nastojanje da se udruge okupe oko zajedničke koordinacije nije uspjelo i stoga što

udruge smatraju da je LAG useljen u prostor Društvenog centra odlukom gradskih vlasti, bez

konzultacija s udrugama kao drugom zainteresiranom stranom. S druge strane, predstavnici

Grada ističu da je namjera useljavanja LAG-a, ukoliko dobije potrebna sredstva EU, izrečena

još u srpnju 2013. godine, te još javno istaknuta nekoliko puta. Osnova za dodjelu prostora

LAG-u proizašla je iz potrebe za radnim prostorom u vođenju EU projekta lokalnog razvoja na

koji je akcijska grupa uspješno aplicirala.

Iako praksa da lokalni i regionalni dužnosnici obnašaju dužnosti predsjednika lokalnih

akcijskih grupa smještenih na teritoriju njihovih JLRS nije rijetka, percepcija udruga u Pazinu

je da je LAG „produžena ruka“ gradskih vlasti te kako je dodjela prostora u Društvenom

10

centru LAG-u zapravo bila politička odluka. Utoliko je u nekoliko je intervjua navedena

percepcija kako je LAG političko tijelo, bududi da je njegov predsjednik gradonačelnik Grada

Pazina. S druge strane, iz pozicije Grada koji je u više navrata bezuspješno pokušavao

potaknuti udruge na vedi angažman oko oživljavanja prostora DCVJ potpuno je opravdano

pronadi tom prostoru korisnike, koji osim što ga održavaju redovitim boravljenjem, pladaju

i najam i režije. Ipak, plansko i redovito informiranje građana o svrsi, aktivnostima i

rezultatima rada LAG-a „Središnja Istra“ profiliralo se kroz više intervjua kao potreban

zalog za unaprjeđenje komunikacije između gradskih vlasti, organizacija civilnog društva i

građana, bududi da postoji određena doza sumnjičavosti pa i nepovjerenja u svrsishodnost

davanja dijela DCVJ na korištenje LAG-u od strane Grada.

Ovi akumulirani subjektivni i objektivni razlozi onemogudili su postizanje dogovora o

modelu upravljanja Društvenim centrom, a što se posljedično negativno održava i na

ukupno korištenje Centra, bududi da nije osmišljen set aktivnosti kojima bi se taj prostor

približio Pazinjanima.

Naime, prema prvobitnom planu, prostor cijelog kompleksa bivše vojarne bio je namijenjen

za korištenje kako pazinskim udrugama, tako i građanima nevezanima uz organizacije. Isto

tako, sama zgrada DCVJ zamišljena je kao multifunkcionalan prostor koji de služiti za

organizaciju aktivnosti i događanja organizacija civilnog društva, ali i zainteresiranih građana.

Idealna funkcija društvenog centra opisivana je sintagmama kao što su „tvornica ideja,

znanja i pozitivnih emocija“ (brošura o DCVJ), „laboratorij kreativnosti“ ili „prostor za

razmjenu znanja i prezentiranje djelovanja udruga“ (intervjui). DCVJ je kroz provedene

intervjue identificiran kao potencijal za znatan doprinos kulturnom i društvenom životu u

Pazinu te kao prostor s mogudnošdu animacije lokalnog stanovništva za različite aktivnosti.

No u praksi je slika nešto drugačija. U nekom je trenutku, vjerojatno tijekom procesa

adaptacije, došlo do promjene koncepcije DCVJ iz prostora za građane i udruge u prostor

prvenstveno za udruge, koji sada nema drugu funkciju koja bi se sustavno ostvarivala. Ovaj

raskorak između prvobitne i realizirane koncepcije DCVJ, ali i čitavog kompleksa ostao je,

prema viđenju evaluatora, jedna od glavnih prepreka konstruktivnijem korištenju njegovih

potencijala.

Sumarno, nekoliko problema otežava profiliranje kako DCVJ, tako i cijelog kompleksa bivše

vojarne „Veli Jože“ u prostor ispunjen aktivnostima i privlačan građanima:

Grad ima adekvatnu količinu prostora za javne namjene, koji su „bolje“ pozicionirani i

objektivno bolje opremljeni;

adaptacije prostorija i okoliša bivše vojarne provode se sporo ili se uopde ne provode,

bududi da iziskuju dosta velike troškove. Dodatno, dio udruga kojima je prostor

dodijeljen ne koriste ga redovito jer ved imaju adekvatne prostore za rad u „centru“

Pazina;

11

različite su percepcije oko toga što bi Društveni centar trebao biti – samo jedna

zgrada ili cijeli kompleks bivše vojarne, što otežava usuglašavanje oko razvojnih

prioriteta i aktivnosti;

postoji raskorak u očekivanjima kod udruga i Grada vezano za odgovornost za

upravljanje – udruge očekuju da prvenstveno Grad preuzme odgovornost za

upravljanje, bududi da se radi o gradskom prostoru, dok Grad očekuje višu razinu

odgovornosti udruga u upravljačkom procesu, s obzirom na to da je gotovo cijeli

kompleks de facto dan na korištenje udrugama;

udruge korisnice prostora nemaju upravljačkih kapaciteta niti interesa za

koordinacijom i upravljanjem, bududi da su prvenstveno hobističke i usmjerene na

vlastito članstvo. Dodatno, razvile su nepovjerenje u Grad s obzirom na, po njima,

neiskomuniciranu odluku o davanju prostora LAG-u te odabir osobe koja je bila na

poziciji voditeljice DCVJ;

prostor vojarne, iako objektivno vrlo blizu centra Grada je u percepciji stanovništva

„izvan grada“;

građanima je još uvijek slabo poznato da je kompleks raspoloživ za prijedloge

namjena korištenja; čak i kad se održavaju neke manifestacije, na njih uglavnom

dolaze članovi ili osobe bliske udrugama koje manifestacije organiziraju.

No, niti jedan od ovih problema ne znači da bivša vojarna ne može nositi korisne društvene

funkcije – rekreativnu, kulturnu, obrazovnu i razvojnu – kako za udruge i njihove aktivnosti,

tako i za građane, te za razvoj socijalnog poduzetništva ili pak za potpuno komercijalne

sadržaje u jednom dijelu. O ovim de opcijama biti riječi nakon što se ukratko osvrnemo na

dosadašnje (nedovršene) pokušaje uspostave upravljačke strukture te identificirane

preduvjete za uspješan ishod bududih nastojanja s tim ciljem.

12

3. POKUŠAJI USPOSTAVE UPRAVLJAČKE STRUKTURE

Dosadašnji pokušaji uspostave modela zajedničkog upravljanja kompleksom bivše vojarne ili

pak samim Društvenim centrom sežu u prve godine nakon prijenosa vlasništva nad bivšom

vojarnom u ruke Grada Pazina. Kao provedbeno tijelo za različite faze projekta adaptacije

prostora vojarne (2010. – 2013.) bio je osnovan Građanski odbor, a njegovi su članovi bili

predstavnici udruga koje prostore bivše vojarne koriste (njih triju), predstavnici Grada Pazina

te predstavnici Veleučilišta u Rijeci. Pritom su predstavnici Veleučilišta, koji nisu stalno

prisutni u Pazinu, dobivali zapisnike sa sastanaka Građanskog odbora i bivali redovito

obaviješteni o njegovom radu. Predstavnici Grada u suradnji s organizacijama koje prostore

koriste redovno su sastavljali izvještaje o napretku aktivnosti uređenja. Građanski odbor je za

vrijeme razdoblja u kojem je bio konstituiran održavao sastanke o korištenju prostora i

potrebama za održavanje manifestacija u DCVJ. Po završetku fizičke adaptacije prostora,

mandat Građanskog odbora uključivao je i sekundarni cilj pronalaženja zadovoljavajudeg

modela upravljanja Društvenim centrom te uspostave tijela koje bi okupljalo predstavnike

korisnika svih prostora bivše vojarne.

Prema navodima vedeg broja ispitanika, prvi je problem u ostvarivanju ovih ciljeva nastupio

kad se pokazalo nemogudim donijeti odluku u izboru između mogudih modela upravljanja –

zadruge ili saveza udruga. Prema dokumentaciji i navodima sugovornika, 11. srpnja 2013.

održana je javna rasprava o upravljanju DCVJ, u sklopu koje se nastojalo utvrditi uloge

institucija, gradskih vlasti i organizacija civilnog društva u upravljanju Društvenim centrom,

pravila korištenja DCVJ te potrebe i mogudnosti razvoja programa koji bi bili provođeni u

2014. godini. Kao nastavak na ovaj susret, u Društvenom centru su 3. kolovoza 2013.

gostovali predstavnici Saveza udruga Rojca iz Pule te udruge Alfa Albona iz Labina, kako bi

sudjelovali u razmjeni iskustava i primjera dobre prakse upravljanja društvenim prostorima.

Tom su prilikom, kao mogude opcije za bududi ustroj i samoodrživost DCVJ, predstavljeni

modeli saveza udruga (po uzoru na Savez udruga Rojca) i „zgrade društvenog poduzetništva“

(model implementiran u Labinu od strane udruge Alfa Albona, u prenamjeni učeničkog doma

u hostel s popratnim sadržajima u sklopu programa Zajedno za bolje Nacionalne zaklade za

razvoj civilnog društva).

Model saveza udruga Rojca pokazao se kao slabo primjenjiv, bududi da je model Rojca

baziran na zajedničkom angažmanu vedeg broja udruga oko jedne zgrade, pri čemu postoje

momenti jake mobilizacije korisnika i identifikacije s prostorom, dok oko DCVJ takva

identifikacija ne postoji, a izgledni interes organizacija za uključivanje u takav savez je bio

nizak. Model zadruge također se nije pokazao kao adekvatan, obzirom na to da su zadruge

profitne organizacije koje prema zakonu nisu mogle primati donacije od trgovačkih društava

te posluju s rizicima sličnima onima društava s ograničenom odgovornošdu, a financijska

samoodrživost DCVJ bila je još daleko od realizacije.

Sljededa javna rasprava o bududem modelu razvoja Društvenog centra održana je 19. rujna 2013., uz sudjelovanje udruga i građana zainteresiranih za korištenje prostora DCVJ.

13

Zaključak te rasprave bio je opdenit - nakon analize stanja, a do kraja godine, pokušat de se nadi neko adekvatno „pazinsko“ rješenje.4

Bududi da velik dio udruga u Pazinu ima na raspolaganju uglavnom adekvatne prostore u

gradu, dodatni prostori u kompleksu bivše vojarne uglavnom im nisu niti potrebni, niti

osobito praktični za korištenje, osim u svrhe organiziranja manifestacija s vanjskim

sudionicima koji u Pazin dolaze na više dana. Čak i neke od najaktivnijih udruga koje koriste

neki od prostora u kompleksu te prostore koriste relativno malo i ne svakodnevno. Utoliko je

razumljivije da se interes za uspostavom nekog od predstavljenih modela upravljanja (savez,

zadruga) pokazao niskim jer je, osim sporadično, niska bila i potreba za prostorom.

Bitan aspekt nedostatka zajedničke inicijative udruga je i taj da udruge koje koriste prostore

bivše vojarne pladaju subvencioniranu cijenu mjesečnog najma prostora u iznosu od 1 kn/m2.

Ugovori specificiraju i da su udruge dužne pladati režijske troškove za korištenje prostora; no,

bududi da korišteni prostori nemaju zasebna brojila za potrošnju vode i električne energije,

troškovi režija nisu podijeljeni na korisnike nego ih podmiruje Grad iz proračunskih

sredstava5. Ipak, ne čini se kako se radi o znatnim troškovima, bududi da su oni za 2014.

godinu iznosili oko 33,000 kn.

Bududi da su u sadašnjem modelu udruge u poziciji korisnika izuzetno povoljnog

(subvencioniranog) najma i uživaju potporu Grada u pladanju troškova režija, imaju malo

poticaja iskoračiti iz svojeg užeg kruga interesa i aktivnosti i povezati se s drugim

korisnicima prostora na zajedničkom radu. Napokon, sama je priroda udruga koje koriste

prostore u krugu bivše vojarne – njihova usmjerenost na po jednu, uglavnom rekreativnu

djelatnost – uvjetovala da je osjedaj vlasništva i suodgovornosti za upravljanje ostao slab i

bez perspektive za spontani razvoj. Obzirom na pretežno hobističku i „klupsku“ usmjerenost

udruga, manjak kapaciteta i inicijative za bliskiju suradnju je očekivan. Svi su provedeni

intervjui potvrdili kako su udruge u daleko vedoj mjeri „slučajni susjedi“ negoli međusobno

povezani korisnici sa zajedničkim ciljevima i interesima za razvoj prostora. Utoliko nije

došlo do njihove identifikacije s prostorom DCVJ.

Obzirom na nedostatak potrebe sa strane korisnika prostora, dinamika odnosa između Grada

i organizacija civilnog društva je specifična – primjerice, za razliku od Pule (odn. zgrade

Rojca), gdje su udruge aktivno pokrenule i oživjele su-upravljački model, u Pazinu se

oživljavanje DCVJ dogodilo više na inicijativu Grada nego udruga. I dok takva inicijativa jest

oblik poticanja su-upravljanja od strane Grada, ne postoji nužno i stvarna želja da se udruge

4 Do kraja godine, Društveni centar je ugostio još nekoliko manifestacija, uključujudi one povodom Svjetskog dana demokracije i Svjetskog dana volontera, čiji su sadržaji i poruke bili usmjereni na društveni angažman mladih i poticanje volontiranja kao izvore solidarnosti i osnaživanja lokalnih zajednica. 5 Za razliku od udruga, Šumarski institut i LAG Središnja Istra pladaju puni iznos najma i režijskih troškova za prostore koje koriste, a Veleučilište ne plada najam svojeg objekta ved je ugovorom na 25 godina obvezano ulagati u uređenje i održavanje prostora. Dosad je Veleučilište u adaptaciju zgrade uložilo oko 4,5 milijuna kuna.

14

u taj pothvat uključe umjesto da ostanu uže usmjerene su na vlastite ciljeve. Stječe se dojam

kako je dosad vrlo slabo formalizirani model korištenja prostora DCVJ – korištenje prema

potrebi – udrugama bio prihvatljiv jer je bio neobvezujudi, iako nije donosio i perspektivu

razvoja Društvenog centra.

Kako nije donesena odluka o modelu upravljanja između ponuđenih, a koja je na dnevni red

bila stavljena inicijativom gradske uprave, do kraja 2013. godine efektivno je prekinut

postupak iznalaženja su-upravljačkog modela. Istodobno, iako je odgovornost za

preuzimanje upravljanja očito pala na Grad, nije postojala mogudnost da Grad

automatizmom na upravljačku funkciju postavi osobu koja je ved bila uključena u projekte

adaptacije i uređenja DCVJ, obzirom na nužnost da gradska uprava obavlja redovne radne

zadatke. Svaki daljnji angažman zaposlenika gradske uprave bio je volonterski i zasnovan na

entuzijazmu službenika, iz čega ne može proizadi održiva opcija za izgradnju upravljačkog

modela.

Nakon što su se pokazale nemogudnosti da se donesu obvezujude odluke o upravljanju

prostorom DCVJ i koordinaciji korisnika prostora, pokušaji da se iznjedri upravljački model su

stali, bez jasnog smjera daljnjeg razvoja. Temeljna je odrednica sadašnje situacije ta da na

strani civilnog društva ne postoji interes ni inicijativa da se su-upravljanje formalno

uspostavi. Nastojanja evaluatora da se intervjui s dionicima usmjere u smislu

operacionalizacije su-upravljačkog modela nije doveo do rezultata, bududi da su i sami akteri

koji bi u su-upravljanje trebali biti uključeni, ali i druge intervjuirane osobe izražavale

sumnju u to da bi koncept DCVJ kao su-upravljanog resursa mogao zaživjeti u ovim

okolnostima. Istodobno gradske vlasti, s aktualnom podjelom dužnosti i resursima na

raspolaganju, nemaju kapaciteta upravljati niti zgradom DCVJ niti bivšom vojarnom kao

kompleksom.

Nekoliko je odabira koji se tiču bududnosti kompleksa vojarne ipak razvidno i neovisno o

procesu uspostave upravljačkog modela. Kakav god model (su-)upravljanja na kraju bio

preferiran od zainteresiranih strana, financijska samoodrživost DCVJ namede se kao prvi

prioritet. Prema raspoloživim financijskim izvještajima za 2014. godinu, kompleks bivše

vojarne u sadašnjoj shemi korištenja za Grad Pazin generira troškove (podmirivanje režijskih

troškova korisnika, efektivno odricanje od naplate najma udrugama) i nikakve izravne

prihode osim najamnina koje pladaju LAG i druge javne institucije u sklopu bivše vojarne.

Obzirom na dosadašnje troškove podmirivanja režija udruga te nisku cijenu najma, na

gradskim je vlastima da utvrde kako i koliko ubudude napladivati korištenje prostora te

kakve ugovore sklapati sa zainteresiranim stranama. Ova bi odluka morala biti dobro

balansirana između potrebe da bivša vojarna bude rentabilna i ne proizvodi previše

troškova s jedne strane te potreba korisnika i stimulacije njihovog ostanka u prostorima

koje koriste s druge strane. Primjerice, cijena najma prostora mogla bi ostati

nepromijenjena, no mogude je režijske troškove podijeliti sukladno kvadraturi prostora.

15

Što se tiče onih udruga koje nisu ispoštovale ugovorne obveze uređenja prostora koji su im

dodijeljeni na korištenje na rok od 5 godina (a takve, prema navodima, postoje), evaluatori

smatraju da je potrebno provesti reviziju ugovora i sastaviti prijedlog novog ugovora koji

predviđa naplatu punog iznosa cijene korištenja prostora, kao destimulaciju onima koji

prostore koriste bez ulaganja u njih, a uživaju subvencioniranu cijenu najma i podmirivanje

režijskih troškova iz gradskog proračuna.

Na ovome mjestu evaluatori žele ponovno konstatirati kako dosadašnji pokušaji da dođe do

uspostave modela (su-)upravljanja dogovorom između zainteresiranih strana nisu dali

konkretnijih rezultata i zbog neizgrađenih preduvjeta za jačanje interesa građana i građanki

za prostor bivše vojarne. No, procese kojima neki prostor postaje mjestom koje ispunjava

potrebe građana i postaje im blizak mogude je pokrenuti jednom javnom politikom koju

karakterizira primjena koncepta „stvaranja mjesta“, pristupa kakav nakon prenamjene

prostora nije bio primijenjen na bivšu vojarnu „Veli Jože“. Upravo se ovaj pristup i proces

čini kao relevantan korak za razvoj budude prakse su-upravljanja društvenim prostorom u

bivšoj pazinskoj vojarni, te ga stoga opisujemo u nastavku.

16

II.

4. „STVARANJE MJESTA“ KAO ZALOG ZA RAZVOJ (SU-)UPRAVLJAČKOG

MEHANIZMA U DCVJ I KOMPLEKSU BIVŠE VOJARNE U PAZINU

Su-upravljački modeli omogudavaju eksperimentiranje s praksama upravljanja koje se ne

ograničuju na isključivu ili prevladavajudu ulogu tržišta ili državnih vlasti, uključuju širok krug

ljudi s različitim ideološkim perspektivama, a svojom fleksibilnošdu omogudavaju

jednostavnu prilagodbu lokalnim kontekstima. No, da bi se oni razvili trebaju, s jedne strane,

institucionalnu podršku, a s druge dovoljan broj članova zajednice koji su spremni svoje

resurse (znanje, vještine, vrijeme, a ponekad i novac) uložiti u zajednički resurs.

U slučaju Grada Pazina institucionalna podrška je neupitna, a vidljiva je kako u odlukama o

namjeni i korištenju Društvenog centra „Veli Jože“, ali i cijelog kompleksa bivše vojarne, tako

i u nedavno provedenom procesu participativnog budžetiranja u pripremi proračuna za

2015. godinu. Ono što trenutno nedostaje, a kako je pokazala evaluacija, su kapaciteti i

interes organiziranog civilnog društva za investiranje vlastitih resursa u zajednički resurs –

Društveni centar Veli Jože. Istovremeno, interes i kapaciteti šire zajednice (neorganiziranih

građana i građanki) nisu istraženi.

S druge strane, evaluacija je također pokazala da velik broj intervjuiranih dionika u Pazinu

smatra kako je koncept razvoja društvenog centra potrebno graditi oko kompleksa bivše

vojarne kao jedinstvenog mjesta. Ovaj bi pristup s jedne strane imao vedeg potencijala za

uspješno financiranje razvoja svih kapaciteta kompleksa iz europskih fondova te bi omogudio

razvoj aktivnosti na vedem planu od samo jedne zgrade (DCVJ), iako bi bilo mogude i poželjno

da ona u tom slučaju poprimi središnju ulogu za čitavi kompleks. Stoga donosimo opis

koncepta „stvaranja mjesta“ (eng. placemaking), što nam se, s obzirom na nalaze

evaluacije, čini primjerenijom inspiracijom za oživljavanje tog velikog neiskorištenog

resursa Pazina. Njegova je svrha potaknuti dijalog na razini Pazina kao zajednice o tome na

koji način pristupiti osmišljavanju sadržaja, a zatim i načina zajedničkog upravljanja kako

zgradom Društvenog centra, tako i optimalno, cijelim prostorom bivše vojarne. Naime,

principi pristupa primjenjivi su i tamo gdje (još) ne postoji angažman i interes organiziranih

građana, pa bi tako bili primjenjivi i u Pazinu, ako bi bili dobro i proaktivno vođeni.

Naime, Društveni centar Veli Jože zamišljen je kao polivalentni prostor za građane i udruge,

kombiniran sa smještajnim kapacitetima koji bi doprinijeli njegovoj financijskoj

(samo)održivosti. No, čini se kako je proces adaptacije, fokusiran na zgradu DCVJ, u drugi

plan potisnuo viziju te zgrade kao središnjeg mjesta cijelog kompleksa vojarne, sastavljenog

od velikih otvorenih prostora i dijelom neiskorištenih objekata.

U sadašnjem stanju neuređenog okoliša i neiskorištenosti (koja uključuje i derutno stanje

nekolicine objekata), okružje DCVJ djeluje relativno nepoticajno; no, prostor upravo zbog

veličine i izgrađenosti ima razne mogudnosti i predstavlja neiskorišteni kapital. Evaluatori

17

smatraju kako postoji više argumenta zašto bi koncept razvoja bivše vojarne bilo poželjno

izgraditi oko kompleksa kao jedinstvenog „mjesta“, čak i ako tome prethodi intenziviranje

aktivnosti zgrade DCVJ:

- više mogudnosti za financiranje cjelokupnog kompleksa nego samo jednog objekta,

- veda raspoloživa osnova za razvoj programa, sadržaja i usluga,

- vedi potencijalni broj udruga i poslovnih subjekata korisnika prostora,

- potpunija integracija dugo zatvorenog kompleksa u sastav grada,

- sprečavanje devastacije neiskorištenih objekata i nepotrebne prenamjene zelenih

površina.

4.1 ŠTO JE „STVARANJE MJESTA“

Placemaking je termin za koncept, ali i sve rašireniji pristup u planiranju javnih prostora u

čijem su fokusu građani. Nastao je još 70-ih godina prošlog stoljeda u SAD-u, odakle se širio

na Kanadu, Australiju i Novi Zeland, a zaživio je i u zemljama EU6. U Hrvatskoj je primijenjen

tijekom 2003. i 2004. u sklopu projekta Urban Institute-a u Rijeci, Koprivnici, Slatini i

Karlovcu7, no kako su ti procesi bili vođeni od strane međunarodne organizacije u suradnji s

lokalnim civilnim društvom, njihova je primjenjivost na Pazin iz ved opisanih razloga

ograničena. Stoga ih u ovom izvještaju niti ne opisujemo podrobnije. Umjesto toga, na kraju

izvještaja, u formi Priloga donosimo Prijedlog procesa za stvaranje mjesta u Pazinu, zajedno s

Pazinu prilagođenim prijedlogom anketnog upitnika za građane, prijedlogom dnevnog reda

uvodne radionice te prijedlozima alata za korištenje na uvodnoj radionici stvaranja mjesta8.

U konceptu, „mjesto“ je definirano ne kao fizički prostor, ved kao područje prema kojem

posjetitelji/korisnici razvijaju pozitivan emocionalni odnos i kojemu se vradaju, a koncept i

pokret nastali su kao odgovor na problem neiskorištenih javnih prostora čija je prvotna

namjena prestala postojati ili koji zbog svoje, arhitektonski „predizajnirane“, sterilne estetike

zjape prazni, iako su namijenjeni javnosti.

Prema ovom konceptu, ključno pitanje u ocjeni „mjesta“ jest koriste li ga ljudi i donosi li im

boravak na „mjestu“ zadovoljstvo, zbog čega mu se stalno i iznova vradaju. Drugim riječima,

najvažnija je emocionalna povezanost građana s prostorom, do koje dolazi ukoliko na tom

„mjestu“ mogu ispuniti nekoliko svojih društvenih potreba. Stvaranje mjesta odnosi se na

planiranje, dizajn, upravljanje i osmišljavanje sadržaja javnih prostora koje je ukorijenjeno

u aktivnoj participaciji građana u svim ovim aspektima.

„Stvaranje mjesta“ je kontinuirani proces koji započinje participativnim deliberativnim

procesima s građanima u kojima se otkrivaju njihove potrebe i aspiracije, a koje čine ulazne

6 Primjeri iz EU dostupni na: http://www.lively-cities.eu/

7 Karzen, Mirna (2005). Urban Spaces of Croatia: a Process of Development - Final Research Paper dostupno na: http://www.policy.hu/karzen/Final_Report/Final_Activity_Report_Feb05.doc 8 vidi Prilog 1

http://www.lively-cities.eu/http://www.policy.hu/karzen/Final_Report/Final_Activity_Report_Feb05.doc

18

informacije za stvaranje zajedničke vizije „mjesta“. Vizija se zatim počinje realizirati kroz niz

manjih, izvedivih i jeftinih aktivnosti koje je mogude implementirati u vrlo kratkom roku, a

koje u kratkom vremenu dovode do identifikacije građana sa samim mjestom. „Mjesto“ se

stvara zajedno s ljudima, a ne za i umjesto njih, a proces stvaranja odnosi se kako na

kreiranje vizije mjesta tako i na njegovo fizičko stvaranje/obnovu. Na taj način postiže se

osjedaj identifikacije i ponosa mjestom.

4.2 KAKO PROCIJENITI I UNAPRIJEDITI „MJESTO“ 9

Američka organizacija Project for Public Spaces, razvila je metodologiju za procjenu „mjesta“

koja pomodu niza jednostavnih pokazatelja omoguduje svakom žitelju zajednice napraviti

procjenu, a zatim i pomodi u njegovu unaprjeđenju. Pokazatelji su svrstani u četiri kriterija:

(1) društvenost, (2) korištenje i aktivnosti, (3) imidž i ugoda, (4) pristup i povezanost.

Društvenost Društvenost je vjerojatno najvažniji aspekt javnog prostora. Mjesto je društveno ukoliko se na njemu ljudi sastaju, razgovaraju s prijateljima i susjedima, koriste ga u različita doba dana i doprinose njegovom održavanju. Korištenje i aktivnosti Javni se prostori koriste na različite načine – kafidi, biciklističke staze, kazališta na

otvorenom, igrališta za djecu, igrališta za odrasle, bodališta, velike šahovske ploče, stolovi za

kartanje. Aktivnosti su razlog zbog kojeg ljudi koriste i vradaju se na javna mjesta.

Imidž i ugoda Ljudi se dulje zadržavaju na mjestima koja „imaju dušu“, no osim toga, ljudi vole mjesta na kojima mogu sjediti i dulje de se zadržati ako postoje klupe ili stolice i stolovi, a posebno ako postoje i jednostavnije ugostiteljske usluge. Pristup i povezanost Najatraktivniji javni prostori su oni koji su lako uočljivi i do kojih se može stidi na različite načine – pješice, biciklom, automobilom, javim prijevozom. Istovremeno su pristupačni i osobama s invaliditetom i osobama s malom djecom u kolicima.

Metoda za procjenu, kao i podaci koje treba kontinuirano prikupljati sa svrhom unaprjeđenja

prikazani su u Dijagramu 1 koji slijedi, a dobro se „mjesto“ razvija na način da se aktivnosti i

sadržaji grupiraju.

9 Ovaj dio teksta snažno se oslanja na informacije, primjere i alate američke organizacije Project for Public

Spaces (www.pps.org)

http://www.pps.org/

19

Dijagram 1 – Prikaz metode za ocjenu „mjesta“ – prema Project for Public Spaces – www.pps.org

Grupiranje srodnih i komplementarnih aktivnosti koje se odvijaju na oku ugodnom i po

osjedaju sigurnom prostoru osiguravaju razvoj emocionalne povezanosti s prostorom koja

dovodi do investicija korisnika u unaprjeđenje (kroz volonterski angažman, donacijama u

novcu, stvarima ili uslugama, brige za okoliš, osmišljavanje i vođenje drugih aktivnosti itd.).

Primjerice, dječje igralište može biti samo pješčanik, ali ako se uz pješčanik postave i sprave

za igranje te klupe za roditelje, bit de dulje korišteno. Ukoliko je uz igralište mogude popiti

kavu ili nešto pojesti, ako je osiguran sanitarni čvor i dovoljno kanti za smede, te ako je sve

skupa dovoljno udaljeno od prometnice, napravljeno je mjesto na kojem de se ljudi zadržati i

po nekoliko sati. Uz to, ako je uz igralište prostor na kojem se odvijaju lutkarske predstave ili

http://www.pps.org/

20

čitanje priča (na otvorenom ili u susjednoj zgradi), vjerojatno je da de roditelji male djece

barem dio svog dana pokušati isplanirati na način da ga provedu na tom mjestu.

Sam proces mora biti dovoljno fleksibilan da omogudava promjene u viziji kroz vrijeme, kako

bi „mjesto“ zadržalo privlačnost. Aktivnosti i sadržaji trebaju se graditi organski jedan na

drugom, pri čemu treba imati na umu ekonomske, društvene i kulturne aspekte koji se s

vremenom mijenjaju. Stoga je fleksibilnost jedna ključnih odrednica, a fleksibilne strukture

zahtijevaju upravitelje, a ne održavatelje. Ukoliko zaživi, s vremenom se mjestom počinje su-

ili samo-upravljati od strane korisnika.

Smatramo kako bi primjena ovakve filozofije i pristupa u bududnosti mogla stvoriti

pretpostavke za razvoj su-upravljačkog modela između Grada Pazina, udruga-korisnica i

građana/ki-korisnika/ca.

5. PRIJEDLOG MODELA UPRAVLJANJA

S obzirom na percepciju izdvojenosti kompleksa od grada te neuređenost okoliša, malo je

vjerojatno kako de bilo koji korisnici prostora spontano razviti odnose „vlasništva“ spram

prostora te je stoga potrebno osnažiti namjenu kompleksa za građane. Nužan je preduvjet

za takav scenarij razvoj sadržaja koji de privudi i građane u krug bivše vojarne, a koji bi

kombinirao rekreativne i kulturne aktivnosti, neformalne edukativne sadržaje i radionice te

barem minimalnu komercijalnu ugostiteljsku ponudu. Drugim riječima, prostor bivše

vojarne je potrebno obogatiti i napuniti sadržajima sa svjesnim ciljem da on postane od

građana prepoznat kao „mjesto“ s kojim se identificiraju i kojemu se rado vradaju.

Konceptualno, zgrada DCVJ namjenu bi trebala pronadi u kombinaciji svrsishodno

iskorištenih smještajnih kapaciteta i prostora u koji udruge, ali i zainteresirani građani

smještaju neke elemente svojih redovnih aktivnosti, uključujudi i manifestacije i edukacije.

U trenutku pisanja ovog izvještaja, cjenik korištenja DCVJ je u proceduri donošenja odnosno

još nije na snazi; zbog ovog razloga, kao i činjenice da Društveni centar još nema svu

potrebnu dokumentaciju, dosadašnje korištenje prostora DCVJ za povremeni smještaj i

održavanje manifestacija nije bilo naplativo. Cjenik korištenja, kao i „kudni red“ kojeg je

izradio Građanski odbor aktivan u razdoblju adaptacije prostora, trebali bi stupiti na snagu u

lipnju 2015. godine, nakon čega de biti otvorene nove mogudnosti korištenja DCVJ,

uključujudi onoga za komercijalne namjene. Zbog toga bi predstojede razdoblje trebalo biti

posvedeno postavljanju temelja sustavu upravljanja.

Temeljem analize problema i aktualne situacije evaluatori su zaključili kako trenutno ne

postoje uvjeti za izravno pokretanje modela su-upravljanja, ved je potrebno uspostaviti

model javnog upravljanja na određeni rok, nakon kojega bi eventualno bili stvoreni uvjeti za

osnivanje su-upravljačke strukture za prostor DCVJ. Prije nego su-upravljački model bude

uspostavljen, bilo bi vrlo poželjno da prostor bivše vojarne bude na počecima toga da bude

21

prepoznat kao „stvoreno mjesto“, odnosno prostor prema kojemu postoji izgrađen odnos

građanki i građana zato što nudi sadržaje i prepoznatljiv je kao mjesto na kojemu građani

različitih dobi provode vrijeme zadovoljavajudi svoje i potrebe svojih obitelji – rekreativne,

društvene, kulturne i edukativne.

U idealnoj varijanti, tijekom procesa „stvaranja mjesta“, na udrugama-korisnicama bi bilo da

organiziraju sadržaje, te organiziraju ili sudjeluju u aktivnostima uređenja okoliša, a jedna

osoba odgovarajudeg profila obavljala bi dužnost upravljanja i koordinacije, pri čemu kao

svoj modus operandi primjenjuje principe „stvaranja mjesta“. Ova se preporuka zasniva na

koncepciji razvoja samog Društvenog centra kao iskorištenog i ekonomski samoodrživog

prostora, iz kojega bi postupno bile koordinirane nove aktivnosti i djelatnosti u krugu

vojarne, temeljem priljeva interesenata iz civilnog i privatnog sektora te dobivanjem

sredstava za razvoj socijalnog poduzetništva, s ciljem privlačenja vedeg broja korisnika i

građana s vremenom.

S obzirom na nalaze evaluacije, vodeda uloga Grada de zasad ostati neophodna. Evaluatori

predlažu provođenje natječaja za imenovanje osobe zadužene za upravljanje i razvoj

cijelog kompleksa vojarne, uključujudi i Društveni centar „Veli Jože“.

Kandidati/kandidatkinje bi se na natječaj trebale javiti s prijedlogom programa i aktivnosti, a

profilom bi osoba kojoj je povjereno upravljanje morala objedinjavati više karakteristika, od

kojih su najvažnije:

a) Menadžerske kompetencije za upravljanje multifunkcionalnim javnim prostorima,

b) Znanje i iskustvo iz upravljanja projektima društvenog razvoja u svim fazama, s

rezultatima u dobivanju i uspješnom korištenju sredstava,

c) Upoznatost s lokalnom civilnom scenom i kredibilitet među organizacijama civilnog

društva,

d) Komunikacijske i koordinacijske vještine potrebne za animiranje lokalne zajednice i

povezivanje različitih organizacija,

e) Vizija razvoja kompleksa u skladu s načelima „stvaranja mjesta“, u suradnji s

udrugama.

Uloga osobe postavljene na ovakvu upravljačku funkciju uključivala bi i rad na obnovi

konstruktivnog dijaloga između Grada i civilnog društva te izgradnju odnosa povjerenja i

zajedničkog vlasništva nad bivšom vojarnom. Obzirom na opseg i raznolikost radnih

zadataka, ovoj de upravljačkoj funkciji vjerojatno biti potrebno pridružiti još barem jednu

osobu zaduženu za podupirude poslove.

Preporuka je, po uzoru na način formiranja Građanskog odbora, uspostaviti sastav Odbora

za imenovanje upravitelja/ice u kojemu Grad Pazin ne bi imao vedinu glasova, kako bi ved

u ranoj fazi bila demonstrirana otvorenost za viziju aktera civilnog društva te

transparentnost i apolitičnost selekcijskog postupka. Imajudi u vidu jednoglasno pozitivna

iskustva suradnje lokalnih udruga s pojedinim gradskim službenicima iz Upravnog odjela za

22

samoupravu, upravu i društvene djelatnosti koji uživaju njihovo povjerenje, predlaže se

njihovo ponovno uključivanje u fazi odabira upravljača.

U važedoj sistematizaciji radnih mjesta u Gradu ne postoji funkcija koja bi jednoj osobi

omogudila da preuzme upravljanje i koordinaciju aktivnosti u DCVJ kao radni zadatak koji

popunjava vedi dio radnog vremena; no, sadašnji odnosi upuduju na to da je potreban

angažman osobe čije kvalifikacije za taj posao uvažavaju i Grad i udruge. Stoga je

alternativna opcija natječaju preraspodjela radnih zadataka unutar Upravnog odjela za

samoupravu, upravu i društvene djelatnosti na način da se jednoj osobi, barem na rok od

2-3 godine, omogudi bavljenje isključivo razvojem kompleksa bivše vojarne kako je gore

opisano te uz potporu jedne mlađe osobe koja pokazuje afinitete spram ovakvog tipa

razvoja svojih profesionalnih kapaciteta, a čiji se dohodak u prvo vrijeme može financirati

putem raspoloživih mjera HZZ-a.

Dodatno, predlaže se osnivanje nadzornog tijela, sastavljenog od predstavnika javnog i

civilnog sektora (te eventualno zainteresiranih građana i, u slučaju useljenja poslovnih

subjekata u prostore bivše vojarne, i predstavnika privatnog sektora), kojemu de osoba na

upravljačkoj funkciji odgovarati za svoj rad i redovito podnositi izvještaje o prijavljenim i

tekudim projektima, stanju korištenja DCVJ te o tijeku komunikacije sa zainteresiranim

javnostima i potencijalnim bududim korisnicima prostora. Predstavnici Veleučilišta u Rijeci

izrazili su spremnost za sudjelovanje u su-upravljačkom modelu, ukoliko se lokalni akteri u

Pazinu usuglase oko načina na koji bi oblik upravljanja bio ustrojen. Pritom, treba imati na

umu iskustvo njihovog vedinom formalnog sudjelovanja u Građanskom odboru te, barem u

početnoj fazi, ne očekivati prokativniju ulogu Veleučilišta.

Po završetku adaptacije i ishođenju potrebne dokumentacije za DCVJ, bit de nužno

formalizirati uvjete korištenja prostora. Kako bi se osiguralo korištenje prostora koje

doprinosi popularizaciji kompleksa za budude korisnike i najmoprimce, potrebno je osmisliti

stimulativne mjere za korištenje prostora bivše vojarne za aktivnosti koje doprinose njihovoj

vidljivosti i popularizaciji. Bududi da takva obveza zasad ne postoji, kao najjednostavnija

metoda za postizanje ovog cilja namede se unošenje klauzule o obvezi organiziranja

periodičkih javnih događanja u krugu vojarne za sve udruge - korisnice prostora, na osnovi

npr. minimalno tri događanja otvorena za vanjske dionike godišnje, uz održavanje obveze

podnošenja planova rada i izvještavanja.

Kako bi se postigla ekonomska iskoristivost prostora bivše vojarne, potrebno je prostor

otvoriti i subjektima redovnog, ali i socijalnog poduzetništva. Stoga se, kao prvi korak

osiguravanja ekonomskog aspekta, preporuča provesti anketu među poslovnim

subjektima u Gradu Pazinu, a idealno i na području županije, kako bi se utvrdile njihove

potrebe i interes za različitim oblicima poslovnih prostora te eventualna spremnost na

ulaganja u adaptaciju, uz stimulativne mjere – primjerice, subvencionirana cijena najma

poslovnog prostora ili oslobođenje od najma na određeni period.

23

U uvjetima ekonomske nesigurnosti, osobito se različiti oblici socijalnog poduzetništva

profiliraju kao poželjni i na razini EU poticani oblici poslovnih subjekata, a njihova je

specifičnost ta da višak prihoda usmjeravaju na ostvarenje svojih ciljeva i misije, koji su

pak usmjereni na razvoj zajednice, sprječavanje siromaštva i socijalnu inkluziju različitih

marginaliziranih društvenih skupina. U tom je smislu potrebno razmotriti prijavu na mjeru

predviđenu nacrtom Strategije razvoja društvenog poduzetništva: „Osiguranje povoljnih

uvjeta za korištenje neiskorištenih javnih prostornih resursa poslovnih, građevinskih,

poljoprivrednih i dr.) diljem RH te kroz osiguranje odgovarajudih izvora financiranja za

potrebe prilagodbe, uređenja i opremanja infrastrukture za socijalno-poduzetničke

aktivnosti“, a koja de se financirati sredstvima Ministarstva rada, Ministarstva obrane,

Ministarstva regionalnog razvoja te Europskog fonda za regionalni razvoj (ERDF).

S obzirom da je zgrada DCVJ gotovo u potpunosti adaptirana u dijelu smještajnih kapaciteta,

posebno je važno dobro analitički utemeljiti predviđene namjene smještajnih kapaciteta u

DCVJ. Konkretno, bududi da je studentski dom predviđen kao jedna od ključnih namjena

smještaja, a za koju nije jasno hode li postojati i kolike de biti potrebe, evaluatori predlažu

provedbu ankete među studentima studija Poduzetništva u Pazinu kako bi se ustanovile

njihove navike putovanja u i iz grada, boravka u Pazinu, najma soba i stanova kako bi,

shodno nalazima ankete, bile utvrđene potrebe za uređenje studentskog smještaja. Anketu

bi, obzirom na potrebe planiranja, trebala pripremiti gradska uprava, a najpogodnijim

kanalom studentima distribuirati Veleučilište. Isto tako, kako je ved rečeno, potrebno je

napraviti dubinsku analizu potrebe za hostelskim tipom smještaja, kako bi se mogla

procijeniti njegova komercijalna iskoristivost.

Sumarno, u uvjetima u kojima je faza suradnje između Grada Pazina i gradskih

udruga oko nužnih radova na bivšoj vojarni okončana, došlo je do zastoja u

praksi takve međusektorske suradnje zbog nemogudnosti da se odabere

adekvatan model upravljanja za Društveni centar „Veli Jože“. Kako bi ta

suradnja bila obnovljena i iz nje jednog dana potekla kvalitetna praksa su-

upravljanja, primarna je preporuka ovog izvještaja poticaj gradskoj upravi da

temeljem natječaja ili internom preraspodjelom dužnosti zaposlenika gradske

uprave imenuje osobu zaduženu za upravljanje kompleksom, uključujudi i

DCVJ, projektno financiranje DCVJ te komunikaciju s drugim korisnicima

prostora bivše vojarne.

U razdoblju 2-3 godine zadatak voditelja bio bi razvoj i provedba aktivnosti

popularizacije prostora vojarne i DCVJ po principima „stvaranja mjesta“,

zatim aktivnosti kojima de se osigurati samofinanciranje DCVJ (uključujudi

aktivnosti najma prostora i smještajnih kapaciteta) te koordinacija korisnika

DCVJ kao nužni preduvjet revitalizacije i ostatka prostora bivše vojarne.

24

Kao mogudi modalitet financiranja zaposlenja osobe zadužene za upravljanje, predlaže se

prijava na mjeru Sustavna financijska potpora razvoju sektora socijalnog poduzetništva

kroz europske fondove i programe, uz proračunsko sufinanciranje predviđeno nacrtom

Strategije razvoja društvenog poduzetništva, a koja de se financirati primarno sredstvima

Europskog socijalnog fonda (ESF), te uz sufinanciranje Ministarstva rada, Ministarstva

poduzetništva te Ministarstva branitelja.

U bududnosti, povedanjem broja udruga koje redovito koriste prostore u krugu bivše vojarne

te održavaju aktivnosti u sklopu Društvenog centra, izglednije je kako de nastati i uvjeti da

korisnici prostora, uz poticaj osobe zadužene za upravljanje kompleksom, naprave iskorak

prema zajedničkom modelu upravljanja Društvenim centrom.

Modeli su-upravljanja mogli bi se u tom slučaju dalje graditi na osnovi multisektorskog

nadzornog tijela iz prethodne faze koje bi, u proširenom sastavu i s novim oblikom

formalizacije odnosa s Gradom, preuzelo upravljačku funkciju i uključilo dotadašnju osobu

zaduženu za upravljanje u svoju strukturu. Dugoročno, DCVJ može postati centralni objekt

bivše vojarne i funkcionirati, uz najam prostorija i smještaja, i kao zajednički prostor za

korisnike i kao ured za rad voditelja aktivnosti.

Prije početka uspostave predloženog upravljačkog modela, evaluatori neophodnim smatraju

provođenje ankete10 među građanima i građankama Pazina, kako bi se utvrdile njihove

potrebe u smislu aktivnosti i sadržaja koje nudi DCVJ i vojarna kao kompleks te kako bi se

dobila povratna informacija o tome koji bi tip sadržaja bio najuspješniji u privlačenju

posjetitelja u prostor bivše vojarne.

Obzirom na blizinu gradskih prometnih čvorišta, lokacija kompleksa vojarne je jednoglasno

ocijenjena kao odlična. Međutim, navedeno je i kako postoje prostori za znatnija

unapređenja dostupnosti prostora, u smislu osiguravanja sigurnog prelaska županijske ceste,

uređenja okoliša i drugih intervencija u neuređeni okoliš. Po izboru upravitelja DCVJ, a

paralelno s početkom njezinog/njegovog rada, uređenje prostora bivše vojarne, bilo bi

vrijedno pokušati osigurati uređenje okoliša u krugu vojarne putem volonterskih akcija i uz

vodstvo studenata neke od struka vezanih za okolišno uređenje, poput npr. krajobrazne

arhitekture.

Zaključno, prema viđenju evaluatora, ključna pretpostavka bududeg nastanka su-

upravljanja u praksi je „oživljavanje“ DCVJ i postupno uređivanje cijelog kompleksa na

način da postane prepoznat i korišten od strane građana. S druge strane, samo ispunjenje

ove pretpostavke ovisi o provedbi ankete među građanima o potrebama i interesima za

sadržajima te podizanju svijesti o su-odgovornosti za bivšu vojarnu među udrugama koje

prostor koriste, uključujudi tu i reviziju ugovora s onima koje dosadašnje uvjete ugovora nisu

ispoštovale. Nove zainteresirane korisnike prostora bivše vojarne mogude bi bilo pronadi

uvođenjem poticaja za korištenje upravo tih prostora u gradski Pravilnik o financiranju

10

Prijedlog anketnog upitnika nalazi se u Prilogu 1

25

programa i projekata organizacija civilnog društva, u obliku, primjerice, dodatnog

vrednovanja projekata i programa koji predviđaju uporabu DCVJ i ostalih prostora bivše

vojarne „Veli Jože“ te javna događanja u krugu vojarne.

6. MOGUDI IZVORI (SAMO)FINANCIRANJA

Obzirom na važnost organizacija civilnog društva u oživljavanju prostora bivše vojarne i

privlačenju zainteresiranih građana svojim radom, aktualni model u kojem su aktivne

udruge korisnici objekata u krugu bivše vojarne je mogude i poželjno zadržati, ali s

perspektivom postupnog uključivanja zainteresiranih poslovnih subjekata.

U odnosu na ovu preporuku treba napomenuti kako prema važedem Generalnom

urbanističkom planu postoje ograničenja u pogledu načina korištenja prostora u smislu

njegove rezervacije za „javne i društvene namjene“. Međutim, u izmjene GUP-a Grad je ved

krenuo kako bi se u prostoru DCVJ mogla provoditi gospodarska djelatnost nužna za

registraciju hostela. Izmjene GUP-a na način da cijeli kompleks bivše vojarne postane

prostor mješovite namjene omogudile bi ulazak svih zainteresiranih poslovnih subjekata. S

druge strane, Grad Pazin može odlučiti komercijalne sadržaje u ovom prostoru ograničiti

samo na one poslovne subjekte koji potpadaju pod definiciju socijalnog/društvenog

poduzetništva.

Prema Nacrtu Strategije razvoja socijalnog/društvenog poduzetništva u RH od 2014. do

2020. godine (a koja je trenutno u procesu donošenja), društvenopoduzetničke aktivnosti

nisu ograničene na neprofitni sektor ved ih je mogude ostvariti u bilo kojem pravnom obliku

udruživanja:

„Društvenopoduzetnički subjekti se grupiraju u sljedede kategorije: društva s

ograničenom odgovornošdu, dionička društva, zadruge, udruge, zaklade, ustanove,

društva za uzajamno osiguranje i kreditne unije“11

a samo socijalno poduzetništvo je definirano kao:

„Poslovanje temeljeno na načelima društvene, okolišne i ekonomske održivosti, kod

kojih se stvorena dobit/višak prihoda u cijelosti ili vedim dijelom ulaže za dobrobit

zajednice.“12

Neki od najvažnijih kriterija13 prema kojima pravni subjekt može ostvariti status društvenog

poduzetnika su sljededi:

11

Nacrt Strategije razvoja socijalnog/društvenog poduzetništva u RH za razdoblje od 2014. do 2020. godine. Cjelina II – Terminološke odrednice. Dostupno na http://rasprava.mrms.hr/bill/prijedlog-strategije-razvoja-socijalnogdrustvenog-/print/ (naglasak dodan) 12

Ibid. 13

Ibid.

http://rasprava.mrms.hr/bill/prijedlog-strategije-razvoja-socijalnogdrustvenog-/print/http://rasprava.mrms.hr/bill/prijedlog-strategije-razvoja-socijalnogdrustvenog-/print/

26

obavlja djelatnost proizvodnje i prometa roba, pružanja usluga ili obavlja umjetničku

djelatnost kojom se ostvaruje prihod na tržištu, te koja ima povoljan utjecaj na okoliš,

doprinosi unapređenju razvoja lokalne zajednice i društva u cjelini.

stvara novu vrijednost i osigurava financijsku održivost na način da u trogodišnjem

razdoblju poslovanja najmanje 25% godišnjeg prihoda planira ostvariti ili ostvaruje

obavljanjem svoje poduzetničke djelatnosti.

odlikuje ga dobrovoljno i otvoreno članstvo te visok stupanj autonomije poslovanja.

Odlikuju ga demokratski način odlučivanja (uključenost dionika u transparentno i

odgovorno upravljanje), odnosno odlučivanje nije isključivo vezano uz vlasničke udjele ili

članske uloge ved obuhvada ključne dionike: radnike, članove, korisnike ili potrošače te

suradničke organizacije.

prati i vrednuje svoje društvene, ekonomske i okolišne učinke i utjecaj te rezultate

vrednovanja koristi u planiranju svog daljnjeg poslovanja te vodi računa o njihovu

poboljšanju/povedanju.

Prema ovim kriterijima za definiranje socijalnog poduzetnika, taj je status mogude ostvariti

čitavom nizu poslovnih subjekata koji bi bili zainteresirani za komercijalnu djelatnost u

sklopu bivše vojarne. Pritom je kontinuirano ispunjavanje kriterija za taj status (a ne samo za

kratkoročno zadovoljenje forme) u potpunosti u interesu samih poslovnih subjekata, bududi

da i sadašnja i bududa regulativa predviđaju znatne povlastice za socijalne poduzetnike,

uključujudi olakšice u poslovanju i konkuriranje na nacionalnim natječajima za sredstva

preuzeta iz Europskog socijalnog fonda.

Kao glavne skupine ekonomskih aktivnosti koje su u intervjuima spomenute kao provedive u

prostorima bivše vojarne potrebno je istaknuti:

- davanje prostora u najam za potrebe poslovanja obrtnika i drugih gospodarskih

subjekata te za predstavljanje njihovih proizvoda,

- korištenje prostora za održavanje sajmova, konferencija, konvencija, sastanaka i

drugih manifestacija (prostorije DVCJ ved se koriste za ove svrhe, ali prigodno,

uglavnom tek nekoliko puta godišnje i zasad bez prihoda za DCVJ),

- iznajmljivanje smještajnih kapaciteta DCVJ za potrebe studentskog doma i, izvan

radnog dijela akademske godine, hostelskog smještaja,

- uređenje hangara u krugu vojarne i njegovo korištenje u svrhe poluotvorenog

sajamskog prostora,

- skladišni prostor za potrebe poduzetnika.

Obzirom na djelovanje Društva „Naša djeca“, ali i narav prostora bivše vojarne koji je

pogodan za, primjerice, parkove i sportske terene, dojam je sugovornika kako pogotovo

aktivnosti za djecu imaju potencijala zaživjeti, ali to nede biti dovoljan argument da građani

svih dobnih skupina počnu intenzivnije koristiti prostor ako i za njih tamo nema sadržaja.

27

Stoga se kao ideja vrijedna razmatranja profilirala ona koja bi „izdvojenost“ bivše vojarne u

odnosu na grad nastojala pretvoriti u relativnu prednost kroz koncept kompleksa “stvorenog

mjesta“, koja objedinjuje ponudu zabavnih, sportsko-rekreativnih, kulturnih i ugostiteljskih

sadržaja, s nakanom da posjetitelji tamo provode po više sati u jednom posjetu jer su im svi

interesantni sadržaji dostupni na jednom mjestu. Ovaj bi koncept mogao biti isproban

uvođenjem programa koji bi se održavao barem jednom mjesečno, a u slučaju dobrog

odaziva, i češde.

Dosad navođeni mogudi objekti koji bi doprinijeli komercijalnoj uporabi kompleksa uključivali

su čitav niz različitih prijedloga, kao što su:

- snack bar,

- kafid,

- park za kudne ljubimce,

- biciklistički park,

- skate park,

- trim staza/vanjsko vježbalište,

- dječje igralište,

- sportski tereni,

- otvorena pozornica (koncerti, kazališne predstave, kino na otvorenom),

te, u samoj zgradi DCVJ:

- informatički tečajevi/radionice,

- izložbeni prostor

- studio za snimanje,

- fotokopirnica,

- praonica rublja,

- dnevni boravak s čajnom kuhinjom,

- učiona/čitaonica za studente Veleučilišta,

- studentska menza,

- studentski dom/hostel.

Konačno, obzirom na relativno najvedu gustodu kulturnih manifestacija u ljetnim mjesecima,

koordinacija događanja u krugu vojarne trebala bi planirati aktivnosti otvorene za javnost

na način da ne dolazi do njihove prevelike koncentracije, a time i međusobnog

konkuriranja za pozornost javnosti. Bududi da se kulturne manifestacije uvriježeno

održavaju drugdje u gradu, ali na znatno manjim prostorima, postoji neiskorišteni prostor za

održavanje nekih od manifestacija u krugu bivše vojarne, osobito onih koje se tradicionalno

održavaju u ljetnim mjesecima (kao što je slučaj i s festivalima TradInEtno i Sedam dana

stvaranja), ukoliko to dopuštaju potrebe organizatora poput akustike prostora ili postavljanja

auditorija.

28

7. PREPORUKE

Razvoj modela upravljanja

1. Raspisati i zajedno s predstavnicima zainteresirane javnosti (vidi preporuku 2) provesti

natječaj za imenovanje osobe zadužene za upravljanje i razvoj cijelog kompleksa vojarne,

uključujudi i Društveni centar „Veli Jože“; kandidati/kandidatkinje se na natječaj javljaju s

prijedlogom programa i aktivnosti; alternativno, preraspodijeliti radne zadatke unutar

Upravnog odjela za samoupravu, upravu i društvene djelatnosti kako bi se profiliralo

mjesto upravljača DCVJ u okviru prihvatljivih radnih opteredenja. Bez obzira na odabrani

kadar, osigurati potporu barem jedne osobe čiji bi se asistentski rad honorirao kroz

aktivne mjere zapošljavanja HZZ-a;

2. Uspostaviti sastav Odbora za imenovanje upravitelja u kojem Grad Pazin ne bi imao

vedinu glasova, kako bi ved u ranoj fazi bila demonstrirana otvorenost za viziju aktera

civilnog društva te transparentnost i apolitičnost selekcijskog postupka; kao predstavnika

Grada u odboru za imenovanje odrediti predstavnika Upravnog odjela za samoupravu,

upravu i društvene djelatnosti s iskustvom rada u participativnim tijelima s

organizacijama civilnog društva;

3. Po završetku natječaja za odabir osobe zadužene za upravljanje, osnovati nadzorno tijelo

sastavljeno od predstavnika javnog i civilnog sektora i formalizirati obveze osobe

zadužene za upravljanje prema tom tijelu;

4. Formalno donijeti i objaviti jasne kriterije prioriteta za dodjelu prostora DCVJ na

korištenje, kao i cjenik i ostale uvjete korištenja prostora;

5. Provoditi redovito informiranje građana o prioritetima, aktivnostima i rezultatima rada

LAG-a „Središnja Istra“ te održavati rad LAG-a transparentnim kroz proaktivno

izvještavanje i susrete s građanima i organizacijama civilnog društva.

Popularizacija prostora

1. Provesti anketu među građanima i građankama Pazina, kako bi se utvrdile njihove

potrebe u smislu aktivnosti i sadržaja koje nudi DCVJ te kako bi bio identificiran tip

sadržaja koji bi bio najuspješniji u privlačenju posjetitelja u prostor bivše vojarne -

usporediti rezultate ankete među građanima s dosad financiranim programima i

projektima u sklopu programa javnih potreba u različitim područjima;

2. Razviti sadržaje koji de privudi i građane u krug bivše vojarne, a koji bi bili koncipirani kao

kombinacija rekreativnih i kulturnih aktivnosti, neformalnih edukacija i radionica te

barem minimalne komercijalne ugostiteljske ponude;

3. Pomodu rezultata radionice (v. Prilog 1) identificirati poželjne sadržaje za DCVJ te ih

integrirati kako bi se međusobno podupirali i ispunjavali funkcije sadržane u konceptu

„stvaranja mjesta“;

4. Uložiti sredstva i organizirati akcije vezane uz uređenje okoliša na prostoru bivše vojarne

- zasaditi travu, ukloniti betonske viškove, dodati pješačke prijelaze, spojiti parkirališta…;

29

5. U Pravilnik o vrednovanju programa i projekata OCD Grada Pazina uvrstiti odredbu o

dodatnom vrednovanju projekata koji predviđaju aktivnosti u DCVJ, odnosno kompleksu

bivše vojarne;

6. Upotpuniti ponudu i infrastrukturu DCVJ te dovršiti uređenje i adaptaciju, s punom

infrastrukturom;

7. Uspostaviti koordinaciju aktivnosti otvorenih za javnost na način da ne dolazi do njihove

prevelike koncentracije u kratkom periodu, ved planiranog rasporeda tijekom godine;

8. Unijeti klauzulu o obvezi organiziranja periodičkih javnih događanja u krugu bivše vojarne

u ugovore sa svim udrugama - korisnicama prostora.

Veda ekonomska isplativost

1. Radi otvaranje prostora i subjektima redovnog ali i socijalnog poduzetništva, provesti

anketu među poslovnim subjektima u Gradu Pazinu o potrebama za poslovnim

prostorima i prihvatljivim uvjetima za revitalizaciju prostora.

2. Provesti anketu među studentima studija Poduzetništva u Pazinu kako bi se ustanovile

njihove navike putovanja u grad i iz njega te praksa najma soba, stanova i drugih oblika

smještaja kako bi, shodno nalazima ankete, bile utvrđene potrebe za uređenje

studentskog smještaja;

3. Provesti javnu kampanju promoviranja DCVJ kao generatora gradskih prihoda, uz poziv

zainteresiranim građanima, udrugama i poslovnim subjektima da, ukoliko mogu ponuditi

sadržaje koje bi bili zainteresirani smjestiti tamo, kontaktiraju gradsku upravu oko

mogudnosti dobivanja prostora;

4. Istražiti postojede mogudnosti financiranja socijalnog poduzetništva kroz natječaje za

financiranje kroz ESF i Kohezijske fondove, uključujudi mogudnosti financiranja adaptacije

cjelokupnog kompleksa bivše vojarne - natječaji namijenjeni razvoju socijalnog

poduzetništva, financirani iz ESF i ERDF-a;

5. Provesti studiju izvedivosti otvaranja hostela, s ekonomskom projekcijom rentabilnosti

hostelskog smještaja, kako bi se mogla procijeniti njegova isplativost i očekivani opseg

korištenja;

6. Kroz dijalog Grada s Veleučilištem dogovoriti, sukladno Sporazumu o zajedničkom

korištenju zgrade-đačkog doma, da barem osnovno održavanje zgrade DCVJ preuzme

tehnička služba Veleučilišta, uz primjerenu participaciju Grada u troškovima održavanja;

7. Donijeti uvjete i cjenik budude naplate za korištenje prostora za zainteresirane korisnike

iz različitih sektora, uz zadržavanje aktualnih faktora privlačnosti najma prostora

(subvencija dijela troškova, najam bez naplate uz obvezu uređenja prostora,

volonterskog angažmana na uređenju i popularizaciji kompleksa i sl.);

8. Provesti reviziju ugovora o korištenju prostora s dosadašnjim korisnicima i sastaviti

prijedlog novih ugovora sukladno ulaganjima u uređenje prostora u skladu s odredbama

dosadašnjih ugovora, a koji de uključivati penale u obliku naplate vedeg ili punog iznosa

cijene korištenja prostora za dosadašnje korisnike subvencioniranog najma koji su

prostore koristili bez ulaganja u njih;

30

Prilozi izvještaju

31

Prilog 1 - PRIJEDLOG PRISTUPA PROCESU „STVARANJA MJESTA“ U PAZINU14

1. Identificirajte i razgovarajte s ključnim dionicima o ideji

Političari na vlasti i u opoziciji, ali i svi odjeli u gradskoj upravi

Lokalne organizacije civilnog društva

Lokalni lideri – poslovni sektor, neprofitni sektor, novinari, angažirani pojedinci…

Pojedini eksperti

Mjesni odbori Bez njihove potpore, malo je vjerojatno da dete stvari uspjeti pomaknuti s mjesta. 2. Organizirajte uvodne javne rasprave s građanima S obzirom na pozitivno iskustvo javnih rasprava vezanih za planiranje proračuna, slična se metoda – uz angažman mjesnih odbora – može ponoviti i na temu oživljavanja DCVJ i vojarne. Sadržaj tih rasprava treba se odnositi na potrebu oživljavanja prostora DCVJ i bivše vojarne, uz kratak opis dosad učinjenih koraka. Nakon toga, građane treba pozvati na sudjelovanje u radionici/radionicama „stvaranja mjesta“, uz kratak opis načina rada (vidi korak 4).

Također, na ovim bi raspravama bilo korisno podijeliti kratak upitnik iz kojeg dete dobiti uvid u percepciju građana vezanu za prostor vojarne i DCVJ , ali i početne ideje vezane za sadržaj koji bi im bio zanimljiv. Također, možete ispitati spremnost građana na daljnje sudjelovanje u procesu. Upitnik istovremeno možete postaviti u obliku ankete i na službenu gradsku web stranicu ili u dogovoru s IPazinom. U nastavku se nalazi mogudi oblik upitnika:

14

Ovaj Prilog oslanja se na korake opisane u Karzen, Mirna (2005.), bududi da se radi o primjeni PPS metodologije ved prilagođene hrvatskom kontekstu. Prijedlog procesa dodatno je prilagođen u odnosu na saznanja koja u evaluatori stekli tijekom provedbe evaluacije, ali i poznavanja prilika u Pazinu vezanih za sudjelovanje građana u procesima političkog odlučivanja.

32

Prijedlog upitnika za građane Pazina

1. Koliko često Vi ili Vaša obitelj koristite/posjedujete prostor bivše vojarne?

nikad ponekad često svakodnevno

2. Do koje mjere taj prostor zadovoljava Vaše potrebe i interese?

uopde ne donekle u potpunosti

3. Koliko ste zadovoljni imidžom i osjedajem ugode u prostoru DCVJ ili bivše vojarne?

uopde ne donekle u potpunosti

4. Znate li da se u prostoru bivše vojarne nalazi i Društveni centar koji je dostupan za potrebe građana i

organizacija civilnog društva? da ne

5. Koji javni sadržaji ili oblici aktivnosti, po Vašem mišljenju, nedostaju u Pazinu? Molimo nabrojite

barem tri.

6. Biste li bili voljni sudjelovati na radionicama planiranja sadržaja u prostoru DCVJ i bivše vojarne?

da ne

7. Ukoliko ste na prethodno pitanje odgovorili DA, molimo naznačite koliko ste vremena u

mogudnosti/voljni posvetiti radionici planiranja te naznačite odgovara li Vam bolje vikend ili radni

dan

do 3 sata cijeli dan dva dana

vikend radni dan

8. Ukoliko želite da Vam uputimo poziv na radionicu planiranja, molimo da čitko ostavite svoje kontakt

podatke (ime i prezime, adresa, email, telefon/mobitel) kako bismo Vas mogli kontaktirati.

Zahvaljujemo na suradnji

33

3. Organizirajte radionicu planiranja Temeljem obrade odgovora iz upitnika, odlučite o trajanju radionice. Pozive na radionicu uputite barem 10-ak dana prije svim osobama koje su ostavile svoje kontakt podatke te svim ključnim dionicima iz točke 1. Zamolite ih za potvrdu dolaska kako biste mogli planirati prostor za održavanje radionice, kao i potrebe vezane uz osvježenja. Uz poziv svakako priložite plan rada kako bi sudionici znali što ih čeka.

4. Dnevni red radionice

Napomena: Pripremite dovoljno primjeraka tlocrta prostora kojeg de sudionici ocjenjivati.

Prijedlog plana rada za uvodnu ra

Evaluacijski izvještaj Društveni centar „Veli Jože“ Pazin · 2015. 4. 10. · Prvi dio...

Documents

Transcript of Evaluacijski izvještaj Društveni centar „Veli Jože“ Pazin · 2015. 4. 10. · Prvi dio...