Esej - Siromastvo i Zivotna Sredina
Transcript of Esej - Siromastvo i Zivotna Sredina
Uvod
“Siromaštvo je bol,oseca se kao bolest.Ono napad pojedinca ne sаmo mаterijalno nego
i morlno.Izjeda čoveku dostojanstvo i tera ga u očaj(,,Žena iz Moldove, Glas siromasnih,
Narayan i saradnici, 2000).Apsolutno siromastvo znači da osoba nema osnovna sredstva za
život, tj.hranu,vodu i smeštaj.Obično se karakterise neodgovarajucim prihodima i meri kao
USD/dan .Medjutim, prema indeksu humanog razvoja prihod nije jedini faktor koji utice na
blagostanje. Siromastvo podrazumeva i ikljucenost, obespravljenost, ugrozenost, gubitak
dostojnstva i nedostatak postovanja od drugih.”Siromaštvo ima tako mnogo uzroka da ni
jedno rešenje samo po sebi ne može da reši sve probleme u jednoj zemlji (,,Agenda 21”).
Siromastvo ima razlicite dimenzije (ekolosku,socijalnu,finansisku, itd.).Prema tome, da bi
neka strategija smanjenja siromastva bila uspesna, ona mora da ima svestran pristup. Kada
razmatramo održivo smanjenje siromastva, potrebno je da stavimo veći naglasak na uzroke,
koji mogu da budu ekološki, a ne da se samo bavimo posledicama.
Poslednjih je deset godina, bez presedana, nagli prelazak sa planske na tržišnu privredu
praćen porastom siromastva u istocnoj Evropi i u zemljama NIS. Pre tranzicije je procenjeno
da oko 25% stanovništva živi sa manje od 2,15 USD na dan.Godine 1998.je porastao broj
ljudi koji žive u apsolutnom siromaštvu, tj.svaki peti je bio siromašan.Mnoge države,medju
njima i one koje su najuspešnije u prevazilaženju problema trnzicije,suočene su sa značajnom
nejednakošću u oblsti prihoda. Mada su u njima uslovi života možda bolji nego u nekim
drugim delovima sveta, kolaps komunizma je doveo do nedostatka zagarantovanog
zapošljvanja i sistema socijalne zaštite. Nedavno su u Zajedničkim procenama
siromastva(Participatory Poverty Assessments), koje je uradila Svetska banka za Izveštaj o
razvoju u svetu i ljudi koji žive u ovom regionu izrazili da imaju dubok osećaj posramljenosti,
beznadežnosti i poniženja zbog pokusaja da održe osnovni životni standard.
Donedavno je kod onih koji odlučuju postojala pogrešna predstava da siromštvo i propadanje
životne sredine predstavljaju povezanu spiralu propadanja koja se ubrzava porastom broj
stanovnika u svetu. U mnogim neindustrijalizovanim zemljama zabrinutost usled sve lošijeg
stanja životne sredine na lokalnom, nacionlnom i globalnom nivou često je okretala ekologe i
organe koji donose odluke protiv siromašnih, jer su oni okrivljavani za prekomernu
eksploataciju prirodnih resursa i tim uzrokovano propadnje životne sredine.Ovakvo stanoviste
je veoma pojednostvljeno i dovelo je do usvajanja politickih mera, koje štite životnu sredinu,
na štetu siromašnih ili smanjuju siromastvo, na štetu životne sredine. Na primer, u EIT regiji
postoji skoro potpuni konsenzus da je proteklog stoleća država bila najveći zagadjivač.
Uopsteno govoreci, na svedskom nivou, bogati uzrokuju najvece propadnje životne sredine ;
nivoi potrosnje siromšnih su mnogo nizi. Medjutim,uništena životna sredina nadproporcijalno
utiče upravo na siromašne, jer su oni najugroženiji i imaju manje resursa za prilagodjavanje.
Sem toga, aktivnosti koje preduzimaju različite zainteresovane grupe imaju mnogo veći uticaj
nego aktivnosti koje se preduzimaju na nivou konkretne zajednice. Na primer,u januaru
2000.godine, usled zajedničkog uticaja različitih okolnosti, uključujući neodgovornost
multinacionalnih kompanija, nepažnju vlade i neubičajene klimatske uslove, došlo je do
probijanja brane u preradjivačkom postrojenju Baja Mare na severoistoku Rumunije.Ugroženi
su mnogi životi jer je iz reka izvadjeno više od 1.200 tona mrtve ribe, a poljoprivrednici više
nisu mogli da prodaju svoje proizvode.
Ljudi zavise od životne sredine preko proizvoda i usluga koje ona omogućava. Mada su te
veze veoma složene, propadanje životne sredine trošenjem prirodnih resursa, zagadjenjem
vazduha i vode,itd. značajno smanjuje mogućnost za privredni rast i razvoj. Iako propadnje
životne sredine deluje na sve ljude, ono ipak najviše utiče na siromašne, jer su oni u većoj
meri ugroženi u pogledu preživljavanja, zdravlja i bezbednosti. Na primer, u nekom gradu
siromašni po prvilu žive u najmarginalnijim oblastima, npr.u blizini industriskih objekata, jer
sebi ne mogu priuštiti život na drugom mestu.
U tabeli su prikazani direktni i indirektni uticaj životne sredine na ljude.
Prezivljavanje (prihod i šanse)
Zdravlje Politika, institucije i procesi
Zemljište, da se obezbedi dovoljno hrane;
Čist vazduh; Regulatorni okviri (nacijonalne strategije,mere, subvencije i podsticaji)
Kvalitet/produktivnost zemljišta;
Čista i ispravna voda; Pristup i kontrola(robe,usluge, trzista)
Kontrola štetocina Stanovanje; Pristup informacijama;
Troskovi za hemikalije;
Upravljanje otpadom; Participacijski procesi koji uključuju sve;
Oprašivanje Sistemi grejanja; Izvorno znanje;
Resursi, ko sto su fosilna goriva, plemeniti metali, minerali, drvna gradja;
Javna rasveta; Sukobi oko nedovoljnih resursa;
Lekovito bilje; Izloženost hemikalijama/toksičnim supstancama;
Obrasci migracija;
Izvori hrane u prirodi, Bezbednost na putevima/nesreće na radu;
Gorivo; Estetske, duhovne i kulturne vrednosti;
Stočna hrana;
Genetske rezerve za sadašnje i buduce generacije;
Rekreacija i turizam;
Vodoprivredni sistemi;
Sistem godišnjih doba i mikroklimatska stabilnost;
Zaštita od prirodnih nepogoda kao sto su klizišta i poplave;
Zaštita od industrijskog zagadjenja;
Razvojna politika koja promoviše povećanu proizvodnju roba, a pri tome ne obezbedjuje
održivost resursa na kojima je proizvodnja zasnovana, na kraju ce opadati, a time će
siromaštvo rasti. Nadalje, politika koja stimuliše energetsku efikasnost, čistije tehnologije i
racionalno korišćenje resursa smanjiće izdatke koje imaju drzava i privatni sektor, kako
kratkoročno tako i dugoročno.
Uticaj boljeg uprvljanja u oblasti životne sredine na siromaštvo
Siromaštvo je višedimenziona pojava i mnoge od interakcija koja na njega deluju nije
lako kvantifikovati. Tradicionalno, pokazatelji su koncetrisani na biofizicko okruženje(seca
šuma, nivo zagadjena, emisuja-ugljen dioksida,itd., čije je merenje često teško i skupo).
Nadalje, nekada je teško shvatiti uzroke i posledice propadanje životne sredine, posebno po
ekonomskim i socijalnim pokazateljima. Na primer,merenje stope seče šuma može pokazati
da se prirodni resursi smanjuju, ali ne i dati dovoljno podataka za definisanje političkih mera
koje bi preokrenule takav trend. Što se tiče definisanja ovih mera, korisnije je razmotriti šta
uzrokuje manje pokrivenost površine šuma (neodrživa eksplotacija šume od strane privatnih
kompanija, stoka, demografske promene,itd.} i kakve su posledice toga (gubitak mogućnosti
preživljavanja,smanjena sigurnost u obezbedjivanju hranom) i definisati pokazatelje za
merenje ovih nalaza. Izabrani pokazatelji moraju da budu jedostavni i merljivi.
Mada ekoloski projekti često doprinose smanjenju siromastva, teško je pronaći promere u
kojima se prate rezultati takvih projekata u odnosu na siromaštvo. Na primer,projekti koje
realizuje UNDP-GEF u Uzbekistanu i Latviji (trenutno u fazi implementacije) značajno
doprinose smanjenju siromaštva, ali ne uključuju pokazatelje koji mere taj uticaj.
Odnosi izmedju ljudskih delatnosti i životne sredine
Sve ljudske delatnosti su povezne sa potrošnjom i proizvodnjom (to vazi i za duhovne i za
kulturne delatnost). Ova činjenica se odslikava u potražnji za prirodnim resursima, s jedne
strane, odnosno u zagadjenju životne sredine, s druge strane. Posledice neodržive ljudske
potrošnje postaju sve očitije kroz regionalne i globalne ekološke probleme, kao sto su
promena klime, trošenje ozona u stratosferi, acidifikacija, nestanak biološkog diverziteta,
ekološki incidenti, porast koncentracija ozona u troposferi, zagadjenje sveže vode, degrdacija
šuma i tla, problemi u priobalnim zonama, uvodjenje genetski modifikovanih organizama i
stvaranje sve većih količina otpada.
Neophodno je da svi ovi problemi životne sredine budu predmet rešavanja, da se smanjuju ili
čak eliminišu. Da bi se to ostvarilo, moramo barem donekle da shvatimo (mada će uvek biti
odredjenih nesigurnosti) načine kako odredjena ljudska delatnost utiče na prirodnu sredinu i
na ljudsko zdravlje. Moramo da steknemo znanja o meri uticaja ovih delatnosti, o njihovom
prostornom dometu i delovanju i o mogućnosti ljudske sposobnosti da rešavaju njihove
posledice. Istovremeno, potrebno je da više saznamo i bolje razumemo postojeće probleme
koji se odnose na životnu sredinu, tj.njihove mehanizme delovanja, uzroka, izvora i posledica,
kao i mere koje su potrebne za ublažavanje ili eliminisanje posledica.
Dok se posmatraju odnosi izmedju životne sredine i ljudskih delatnosti, i obratno, zaključuje
se da degradacija životne sredine može imati ozbiljne implikacije na ljudsko zdravlje,
siromaštvo, ekonomski razvoj, pa čak i na nacionalnu bezbednost. Medjutim, ozbiljnost
posledice degradacije životne sredine prema ranije pobrojanim aspektima jos nije potpuno
poznata, pa je samim tim često podcenjena. Bolje razumevanje ovih pitanja jedan je od
preduslova za ostvarivanje sveobuhvatne podrške i ucešće u preventivnim merama, koje su,
dokazano je, najefiksniji metod da se poveže zaštita životne sredine sa privrednim i
društvenim razvojem.
Sve ljudske delatnosti, naravno, u manjoj ili većoj meri, uticu na životnu sredinu. Da budemo
realni, nepovoljan uticaj je neizbezan, pa cak i prihvatljiv (stepen prihvatljivosti se obično
iskazuje izrazima ,,kritično opterećenje” ili ,,nosivost’’}. Delatnosti koje mogu negativno -pa
samim tim i neprihvatljivo- uticati na životnu sredinu su: energetika (uključujući nuklearnu
energiju), industrija, saobracaj, poljoprivreda, urbani razvoj, turizam i rekreacija,
domaćinstva, šumarstvo, ribolov i akvakultura.
Ove deltnosti stvaraju pritiske koje mogu da budu stresni za životnu sredin (ispuštanje
zagadjenja u vazduh i vodu, otpad, buka, radiacija, hemikalije i prirodne i tehnološke
opasnosti). Utvrdjivanje delatnosti koje uzrokuju najvece zagadjenje može biti izazovan
zadatak, jer je ponekad teško sa punom izvesnošću povezati u odredjenu delatnost i konkretni
problem životne sredine. Razlog tome je što su medjusobne veze ljudskih delatnosti i
promena životne sredine veoma složena. Na primer, porast turizma uzrokuje rad saobraćaja, a
to izaziva povecanje emisije CO2(ugljen-dioksid), što vodi globalnom zagrevanje koja utiče
na poljoprivrednu proizvodnju.
U zemljama u tranziciji je ranija praksa centralnog planiranja privrede u oblasti životne
sredine stvorila probleme kao sto su visok nivo industriskog zagadjenja (npr.u Severnoj
Bohemiji u Republici Českoj, u Gornjoj Šleziji u Poljskoj i bazenu Donetsk u Ukrajini),
zagadjenja reka industrijskim i gradskim otpadnim vodama, neefikasni načini rada u
poljoprivredi, neefikasno korišćenje prirodnih resursa (drvo, minerali, goriva, zemljište i
voda), zanemarivanje aspekta nuklearne bezbednosti, itd. Industrije koje stvaraju veliko
zagadjenje u ovom regionu su obojena metalurgija, crna metalurgija (železo,čelik),
proizvodnja celuloze i papira, proizvodnja hemikalija i petrohemijskih proizvoda. Što se tiče
energije, problem (prvenstveno problem zagadjenja vazduha) povezan je sa činjenicom da
najveći deo proizvedene el.energije(oko 70%) potice iz termo elektrana prvenstveno onih koje
koriste fosilna goriva(90%), pri čemu ugalj predstavlja skoro jednu polovinu (EEA,2001).
Zanemareni aspekt nuklearne bezbednosti doveo je do katastrofe u Černobilu. Neadekvatno
odlaganje nuklearnog otpada, kao i loše upravljanje u rudnicima uranijuma, takodje
predstavlja značajan problem. Ekonomski razvoj se odslikava porastom saobraćaja, što je
prvenstveno okarakterisano povećavanjem broja automobila koji su postali ozbiljan ekološki
problem jer zagadjuju vazduh (uglavnom emisija CO2).
U regiji EIT se, u oblasti poljoprivrede, koriste manje količine veštačkih djubriva i pesticida
nego u Zapadnoj Evropi, ali kako jača sveukupni razvoj, uključujuci i razvoj poljoprivrede, iI
njihova se primena može povećati, što će, verovatno, ukoliko način upravljanja u
poljoprivredi ne bude odgovarajući, uzrokovati zagadjenje tla i vode. Što se tiče šumarstva,
primena intezivne prakse i tehnika je karakteristična za većinu zemalja u regiji EIT, gde
velika državna i privatna preduzeća gazduju velikim šumskim dobrima.
Posledica takvog upravljanja je prekomerna eksploatacija šumskih resursa, što dovodi do
smanjenja šumskog pokrivača. Ovakva intezivna proizvodnja drvne gradje karakteristična je
posebno za zemlje bivšeg Sovjetskog Saveza, Poljska, Rumunija i Republika Češka i
Slovačka (Stannes,d.,Bourdeau,P.,eds.,1995). Turizam postaje brzorastući izvor pritiska na
životnu sredinu i na prirodne resurse. On doprinosi porastu vazdušnog i drumskog saobracaja
i povećanoj potrošnji energije. Nelegalna izgradnja vikendica u zaštićenim oblastima uzrokuje
uništenje staništa i degradaciju prirode. Neke specificne regije (npr.morske lokacije) pod
znatnim su pritiskom zbog broja hotela, bazena i drugih objekata koji se tu smešteni.
Domaćinstva, kao krajni potrošači , prestavljaju glavnu pogonsku snagu privrede i doprinose
osnovnim problemima životne sredine.
Broj domaćinstava raste usled činjenice što sve veći broj mladih ljudi želi da živi samostalno.
To, zauzvrat, dovodi do veće potrošnje energije i vode i na kraju, mada ne poslednja po
značaju, jeste pojava urbanog stresa, koji je najviše uzrokovan najvećim delom stalnom
migracijom, posebno mladih ljudi, iz ruralnih područja u gradove.Za njih mora da se obezbedi
zaposlenje, stanovanje, saobracajna infrastruktura,itd. Medjutim, mnogi gradovi nemaju
potreban kapacitet za prijem novih stanovnika. Glavni problemi koji nastaju usled urbanog
razvoja su loš kvalitet vazduha i vode, buka, stvaranje otpada, saobraćajne nesreće i
nepovoljni uslovi stanovanja.
Šta se može učiniti da se kod smanjenja siromaštva
uzmu u obzir pitanja životne sredine
Da bi se u aktivnostima koje imaju za cilj smanjenje siromastva uzeli u obzir aspekti
životne sredine, potrebno je razmotriti sledeće mere:
1. Saradnju sa državnim organima i civilnim drustvom kako bi se osiguralo da aspekti životne
sredine budu uzeti u obzir u zemljama koje rade na definisanju Strategije smanjenja
siromastva; na primer, u regionu zemalja u tranziciji I u EIT regionu te zemlje su: Albanija,
Jermenija, Azerbejdzan, Bosna I Hercegovina, Gruzija, Kirgijska Republika, Makedonija,
Moldova i Tidzikstan; jačanje procesa izrade nacionalnih razvojnih planova jačanjem
kapaciteta i unapredjenjem Procesa ekološkog uticaja. U procesu odlučivanja; time se
obezbedjuje identifikacija, procesa i razmatranje bitnih uticaja na životnu sredinu u procesu
odlučivanja sa ucešćem javnosti; primeri za to se mogu naći u većini zapadnih zemalja kao sto
su: Belgija, Francuska, Holandija i Velika Britanija; Slovenija primenjuje izradu procesne
uticaja na zivotnu sredinu u svojoj saobraćajnoj politici i u uvodjenju brzih pruga; treba
naglasiti da se veći broj strateških procena uticaja radi na nivou regionalnog planiranja i
programa nego na nivou izrade nacionalnh politika; Pomoc vladama da definišu načine
intervencija koja održavaju lokalne uslove i okolnosti koje se zasnivaju na čvrstim dokazima
tako što će se ne samo uspostavljati sistemi monitoringa nego će se prikupljene informacije
vraćati nazad u procese odlučivanja;
2. Blisku saradnju sa ekonomistima u Vladi jer troškovi sanacije posledica propadnja životne
sredine mogu u mnogome nadmašiti troškove rešavanja uzroka. Moglo bi, u EIT regionu, biti
interesantno uporediti troškove povećanja energetske efikasnosti sistema grejanja sa
troškovima rešavanja posledica, npr.pružanje zdravstvenih usluga, seanse propuštene usled
bolesti ili dugoročne klimatske promene. Na primer, u Brazilu je nedavno dokazano da svaki
dolar koji se investira u vodu i sanitarne sisteme ostvari ustedu od 5$ u zdravstvenoj zaštiti;
3. Pomoc vladama u promovisanju podsticajnih mera i subvencija koje ne samo da
unapredjuju životnu sredinu nego donose korist siromašnima (na primer,u Velikoj Britaniji
vlada pomaže razvoj agroekoloških programa, kakav je na primer Tir Cymen u Velsu;
poljoprivreda je grana privrede u krizi, jer poljoprivrednici u Velsu trpe sve veće štete usled
bolesti BSE I ,odnedavno, slinavke i šapa}, farmeri se, zbog značaja prirodnih lepota za
turizam i rekreaciju i šanse za diverzifikaciju načina preživljavanja, podsticu da svoje farme
vode na ekološki način (na primer, smanjenje broja grla stoke, sadnje izvornih kopnenih
biljnih vrsta, održavanje živica i izrada zidova od kamenja);
4. Jačanje civilnog društva tako što će se ono uključiti u monitoring životne sredine i imati
mogućnost da preispita aktivnosti države, privatnih kompanija i industrije;
5. Jačanje projekata u oblasti životne sredine koje realizuju različite medjunarodne
organizacije, kao sto su UNDP, GEF, Svetska banka, Evropska banka za obnovu i razvoj ,itd.;
one se usredsredjuju na rešavanje ekoloških problema uz, istovremeno, doprinos održivom
razvoju zemlje; ovi projekti se mogu osnažiti ukoliko obezbede oslikavanje državnih planova
za održivi razvoj, izradu valjanih troškovno-efikasnih pokazatelja za merenje doprinosa
smanjenju siromaštva i korišćenje prikupljenih podataka za druge projekte;
6. Podrsku inicijativama kao što je “kapacitet”, čiji je cilj izgradnja kapaciteta zemalja za
implemetaciju lokalne Agende 21, odnosno, lokalne Strategije održivog razvoja.
Z A K LJ U Č A K
Smanjenje siromaštva ili bede, kao rezultat prethodno nabrojanih aktivnosti, može se
sprovesti adekvatnim tehničkim unapređenjima, koja bi bila obuhvaćena nacionalnim i
lokalnim Strategijama održivog razvoja. Primenom tih Strategija u praksi svakako se kao
jedan od rezulatata smanjuje pritisak stanovništva na životnu sredinu i prirodu uopšte.