Anarhistiki program

Errico Malatesta

1920.

Sadraj1. to hoemo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32. Putovi i sredstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43. Ekonomska borba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64. Politika borba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85. Zakljuak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9

2

Ovaj lanak je bio napisan za anarhistiku grupu iz New London, Connecticut, 1905. Kas-nije, sa kojom ispravkom, predstavljen je i usvojen na Nacionalnom kongresu Talijanskoganarhistikog saveza, odranog u Bolonji jula 1920. Bio je usvojen i od FAI (Talijanskaanarhistika federacija) 1945. godine, kao i na njezinim iduim kongresima, te predstav-ljao program talijanskih anarhista udruenih u FAI ili Grupu anarhistike inicijative.

1. to hoemoMi vjerujemo da je najvei dio zala koja mue ljude posljedica loe drutvene organizacije i da ih

ljudi, ako to ele i znaju, mogu unititi.Postojee drutvo rezultat je stoljetnih borbi u kojima su se ljudi borili izmeu sebe. Ne shvaajui

prednosti koje su svi mogli imati od meusobne suradnje i solidarnosti, videi u svakom drugomovjeku (osim najbliih krvnih veza), konkurenta i neprijatelja, gledali su kako da osiguraju, svatkoza sebe, najveu moguu koliinu uitaka, ne brinui o interesima drugih.Borba kao injenica te, naravno, najjai ili najspretniji , morali su pobijediti i na razne naine ug-

njetavati i podinjavati pobijeene. Sve dok ovjek nije postao sposoban proizvoditi vie no to muje trebalo za njegovo golo odranje, pobjednici nisu mogli nego otjerati ili masakrirati pobijeene ipokupiti namirnice koje su ovi sakupili.Kasnije, kad je s pojavom stoarstva i zemljoradnje jedan ovjek mogao proizvesti vie no to mu

je bilo potrebno za ivot, pobjednicima je vie odgovaralo drati poraene u ropstvu i koristiti ih zarad. Kasnije su se pobjednici dosjetili kako je lake, produktivnije i sigurnije iskoritavati rad drugihna drugaiji nain: zadrati za sebe ekskluzivno pravo na vlasnitvo nad zemljom i sredstvima za radte ostaviti nominalno slobodnima one liene svega, koji su poslije, nemajui sredstava za ivot, biliprisiljeni obraati se vlasnicima i raditi, pod uvjetima koji su ovima odgovarali, za njihov raun.Tako je, postupno, kroz itavu mreu kompliciranih borbi svake vrste, invazija, ratova, pobuna,

represija, iznuenih povlastica, udruivanja pobijeenih radi obrane i pobjednika radi napada, dolou drutvu do uspostave drave u kojoj su neki zadrali pravo nasljeivanja zemlje i svih drutvenihbogatstava, dok je velika veina ljudi, liena svega, ugnjetavana i podinjena od malog broja vlasnika.To je ishodite bijede u kojoj se nalaze radnici i svih zala koja iz nje proizlaze: neznanje, zloini,

prostitucija, fizika deprimiranost, moralna podlost i prerana smrt. Posljedica je i stvaranje posebneklase (uprave) koja , opskrbljena materijalnim sredstvima represije, ima zadau legalizirati i branitiposrednike od proleterskih osveta; poslije se slui snagom koja ima, da bi sebi stvorila privilegije,sebi podinjenu klasu posjetnika. Stvorena je i druga posebna klasa (kler) koja nizom bajki o Bojojvolji, zagrobnom ivotu itd., nastoji navesti ugnjetavane da posluno podnose svoje ugnjetavanje te,zajedno s vladom, pored interesa posjednika nastoji ostvariti i svoje vlastite. Slijedi zatim i formiranjeslubenog nauka koji je, pored toga to moe sluiti interesima vladajuih, negacija istinske znanosti.Domoljublje, rasne mrnje i ratovi te naoruani mir isto su tako poesto razorniji i od samog rata.Posljedica je i ljubav preobraena u muku ili besramnu trgovinu, iz ega proizlazi mrnja, vie ilimanje prijetvorna, rivalitet i nepovjerenje meu ljudima, nesigurnost i strah veine.Takvo stanje mi elimo radikalno izmijeniti, i poto sva ta zla proizlaze iz borbe meu ljudima,

traenja dobrobiti samo za sebe i protiv svih, mi to elimo promijeniti zamjenjujui mrnju ljubavlju,konkurenciju solidarnou, ekskluzivno traenje vlastite dobrobiti bratskom suradnjom za dobrobitsvih, potlaivanja i namete slobodom, religiozne izmiljotine i pseudo znanost istinom.elimo dakle:

1. Ukidanje privatnog vlasnitva nad zemljom, sirovinama i sredstvima za rad; jer nitkone bi trebao stjecati sredstva za ivot iskoritavajui rad drugih, i svi bi, imajui sred-

3

stva za proizvodnju i ivot, bili doista neovisni te bi se mogli slobodno prema vlastitimsimpatijama udruivati s drugima za dobrobit zajednice.2. ukidanje vlade i svake vlasti koja pie zakone i primjenjuje ih na drugima: dakle, uki-danje monarhije, republike, parlamenta, vojske, policije, sudstva i svake sline institucijeoboruane prisilom.3. organizaciju drutvenog ivota putem slobodnih asocijacija i federacija proizvoaai potroaa, sainjenu po elji lanova i voenih znanou i iskustvom te slobodnih odsvakog nametanja koje ne proizlazi iz prirodne potrebe, kojoj e svatko, pobijeen odvlastitog osjeaja neizbjene potrebe, slobodno podiniti4. Zajamena sredstva za ivot, razvoj i dobrobit djece, te svih nesposobnih za brigu o sebi5. Objavljujemo rat svim religijama i izmiljotinama ak i ako se skrivaju pod platomznanosti. elimo znanstvenu naobrazbu za sve, do najvieg mogueg stupnja.6. Objavljujemo rat rivalitetu i svim nacionalistikim predrasudama. elimo ukidanje gra-nica; bratstvo meu svim narodima7. Obnovu porodice na nain koji proizlazi iz ljubavne prakse, osloboenje od svih zakon-skih obveza, svih ekonomskih i fizikih podinjavanja i svih religijskih predrasuda.

To je na ideal.

2. Putovi i sredstvaIzloili smo u glavnim crtama koji je na cilj, to elimo postii i koji je ideal za koji se borimo.Nije meutim dovoljno eljeti jednu stvar: ako je se eli postii, treba upotrijebiti doista sva postoje-

a sredstva za njeno postizanje. Ta sredstva nisu proizvoljna nego neizbjeno proizlaze iz cilja kojemse tei i okolnosti u kojima se bori; pogrijeimo li u izboru sredstva, neemo ostvariti zacrtani cilj, kojibi bio prirodna i nuna posljedica upotrebljenih sredstava. Tko nekamo krene i pogrijei cestu, ne idekamo bi htio nego gdje ga odvede prevaljeni put.Potrebno je, stoga, rei koja su to sredstva koja, po nama, vode postavljenom cilju I koja mi namje-

ravamo upotrijebiti.Na ideal nije od onih ije postignue ovisi o izolirano promatranom pojedincu. Radi se o promjeni

naina ivota u drutvu, uspostavljanju meuljudskih odnosa ljubavi i solidarnosti, postizanju punoematerijalnog, moralnog i intelektualnog razvoja, na samo za jednog pojedinca, niti za lanove odree-ne klase ili odreene partije, nego za sva ljudska bia a to se moe ostvariti iskljuivo kroz slobodanpristanak svih.Naa prva zadaa mora biti uvjeravanje ljudi.Potrebno je da ukaemo ljudima na patnje koje potiu i mogunost da ih se uniti. Potrebno je pobu-

diti saaljenje za patnje drugih i ivu elju za dobro svih. Onima koji su gladni i hladno im je, pokazatemo kako je mogue i jednostavno osigurati zadovoljenje materijalnih potreba. Potlaenima i oma-lovaavanima rei emo kako se moe sretno ivjeti u jednom drutvu slobodnih jedinki, a muenimamrnjom i zlopamtilima pokazat emo kako da, ljubei blinje, postignu mir i sreu srca. Kada pakpostignemo da se u duama ljudi rodi pobuna protiv nepravednih i izbjeivih patnji koje podnose udananjem drutvu, kada ljudi shvate koji su uzroci tih patnji te da njihovo uklanjanje ovisi o voljiljudi; kada kod ljudi potaknemo ogromnu elju za preobrazbom drutva na dobrobit svih, oni e se,zadovoljni zbog vlastitog impulsa i poticaja onih koji su prethodili zadovoljstvu, ujediniti, te e eljetii moi ostvariti zajednike ideale.

4

Bilo bi ve smo to rekli apsurdno i proturjeno naim ciljem htjeti nametnuti slobodu i ljubavmeu ljudima, integralni razvoj svih ljudskih mogunosti putem sile. Treba, dakle, raunati na slobod-nu volju drugih i jedina stvar koju moemo uiniti jest poticanje oblikovanja i oitovanja spomenutevolje. Bilo bi meutim isto tako apsurdno i suprotno naem cilju pretpostaviti kako e nas oni koji nemisle kao mi ometati u ostvarenju nae elje, sve dok ona ne ometa njihovo pravo na slobodu jednakunaoj.Sloboda, dakle, za sve da eksperimentiraju i promiu svoje ideje bez drugog ogranienja osim onog

koje, naravno, proizlazi iz slobode za sve. Ali tome se suprotstavljaju i to brutalnom snagom onikoji uivaju postojee povlastice i dominiraju u postojeem drutvenom ivotu.Oni imaju u rukama sva sredstva za proizvodnju i zbog toga osporavaju ne samo mogunost

eksperimentiranja novim nainima drutvenog zajednitva, ne samo pravo radnika d slobodno iveod svog rada nego i pravo na postojanje, obvezujui onoga tko nije posjednik na podinjenost ipotlaenost, ako ne eli umrijeti od gladi.Oni imaju policiju, sudstvo, vojsku stvorenu upravo da brani njihove interese; i pretresaju, zatvaraju,

masakriraju one koji ele ukinuti te povlastice, a zahtijevaju sredstva za ivot i slobodu za sve. Ljubo-morni na svoje trenutno postojee interese, korumpirani duhom dominacije, uplaeni od onoga toe se dogoditi, povleteni su, openito govorei, nesposobni za jedan irokogrudni zanos, nesposobniza ire poimanje vlastitih interesa. Bila bi ludost nadati se njihovu dobrovoljnom odricanju od vlas-nitva i vlasti te privikavanju da budu jednaki onima koje vide podinjenima. Ostavljajui po stranipovijesno iskustvo (koje pokazuje kako se nikad niti jedna klasa nije, potpuno ili djelomino, odreklasvojih povlastica i niti jedna vlada napustila vlast osim ako nije bila prisiljena silom ili strahom odsile), suvremene injenice dovoljno nas uvjeravaju kako buroazija i vlast namjeravaju upotrijebitimaterijalnu silu da se obrane, ne samo od potpune eksproprijacije nego i od malih narodnih zahtjevai uvijek su spremni okrutna propagiranja i najkrvavije masakre.Narodu koji se eli emancipirati ne ostaje drugo nego da na silu odgovori silom. Rezultat buenja

elje kod potlaenih za socijalnom preobrazbom i ujedinjenjem jest njihova svijest kako oni imaju sna-ge za pobjedu; moramo promicati na ideal i pripremati potrebnu moralnu i materijalnu silu da bismopobijedili neprijatelja i organizirali drutvo. Kad budemo imali dovoljno snage, moramo, koristei po-voljne okolnosti koje se pojave ili stvarajui ih sami, provesti socijalnu revoluciju, ruei vladu silom;eksproprirajui silom vlasnike i spreavajui da nove vlade nametnu svoju volju i sprijee socijalnureorganizaciju koji provode neposredno zainteresirani.Sve to nije tako jednostavno kako moe na prvi pogled izgledati. Trebamo raditi s ljudima u pos-

tojeem drutvu u nesretnim moralnim i materijalnim uvjetima i prevarit emo se mislei kako jepropaganda dovoljna da ih uzdignemo na onaj stupanj moralnog i intelektualnog razvoja koji je po-treban za ostvarivanje naih idela. Izmeu drutvenog okruja i ovjeka postoji reciproan odnos.Ljudi ine drutvo takvim kakvo jest, a drutvo ini ljude takvima kakvi jesu, iz ega proizlazi jednavrsta circulum vitiosusa. Da bi se preoblikovalo drutvo, potrebno je preoblikovati ljude, a da bi sepreoblikovalo ljude, potrebno je preoblikovati drutvo.Bijeda porunjuje ovjeka, a za razaranje bijede potrebno je da ljudi imaju svijest i htijenje. Ropstvo

ui ovjeka da bude rob, a za osloboenje iz ropstva potrebni su ljudi koji tee slobodi. Neznanje inida ljudi ne priznaju uzroke zla i ne znaju ga otkloniti, a za razaranje neznanja potrebno je da ljudiimaju vremena i naina za uenje. Vlada privikava ljude da potuju zakon i vjeruju kako je on potrebandrutvu; za ukidanje vlasti potrebno je ljude uvjeriti u njenu nepotrebnost i tetnost.Kako izai iz tog zaaranog kruga? Sreom, postojee drutvo nije uoblieno eljom vladajue klase

koja bi u tom sluaju mogla sve potlaene svesti na pasivna i nesvjesna orua svojih interesa. Onoje rezultat tisua unutarnjih borbi, tisua prirodnih i ljudskih imbenika uzrokovanih sluajno, bezkriterija upravljanja; ne moemo, dakle, govoriti o jasnim podjelama meu pojedincima ni meu kla-

5

sama. Raznolikosti sumaterijalnih uvjeta beskrajne; beskrajni su i stupnjevi moralnog i intelektualnograzvoja; i gotovo uvijek rijetko to istiemo mjesto koje netko zauzima u drutvu ne odgovara nje-govim mogunostima i aspiracijama. esto neki pojedinci padaju u loije uvjete od onih na koje sunavikli, a drugi se, u izvanredno povoljnim okolnostima, ne uspijevaju uzdignuti do boljih uvjeta odonih u kojima su roeni. Dobar je dio proletarijata ve doao do izlaza iz stanja apsolutne bijede kojainae nikada ne bi mogla biti smanjena; niti jedan radnik, ili skoro niti jedan radnik, ne nalazi se ustanju potpune nesvjesnosti, potpunog pristajanja na uvijete koje postavljaju gospodari. Same institu-cije, koje su proizvod povijesti, sadre u sebi organska proturjeja koja su svojevrstan zametak smrtii koja, razvijajui se, potiu raspadanje institucija i potrebu njihova preoblikovanja. Upravo iz togaproizlazi mogunost napretka ali ne i mogunost dovoenja svih sredstvima propaganda do stupnjana kojem e provoditi ili htjeti anarhiju, bez prethodnog postupnog preoblikovanja okoline.Napredak treba tei istovremeno i paralelno u pojedincima i okolini. Trebamo iskoristiti sva sred-

stva i mogunosti, sve prilike koje nam prua postojee drutvo da djelujemo na ljude i razvijemonjihovu svijest i njihove elje; trebamo iskoristiti svaki napredak u svijesti ljudi da ih navedemo dapromiu i nametnu najvee mogue drutvene promjene koje e bolje sluiti otvaranju puta kasnijemnapretku. Mi ne trebamo ekati trenutak kada emo moi ostvariti anarhiju i tako se ograniiti naobinu propagandu. Ako to uinimo, brzo emo propustiti priliku; imat emo preobraenike, tj. sveone koji su u postojeem drutvu pogodni da shvate i prihvate nae ideje i naa kasnija propagandaostat e besplodna; ako bi se pak iz drutvenih preobraaja uzdigli novi narodni slojevi i prihvatilinove ideje, to bi bilo bez naeg utjecaja, javile bi se predrasude prema naim idejama.Mi trebamo pokuati postii da ljudi u cjelini ili kroz razne grupe tee, nametnu i prisvoje sva po-

boljanja svake slobode koju ele, da malo pomalo dou do toga da ih ele i imaju snage nametnuti ih;propagirajui itav na program i borei se uvijek za njegovo popuno ostvarenje, moramo potaknutinarod na nametanje svih viih kriterija, sve dok ne ostvari kompletnu emancipaciju.

3. Ekonomska borbaPotlaivanje koje danas najizravnije pogaa radnike i koje je glavni uzrok svih moralnih i mate-

rijalnih podinjenosti koje radnici podnose te ekonomsko iskoritavanje, dakle, iskoritavanje kojegospodari i trgovci vre nad njima, zahvaljujemo monopolizaciji svih veih sredstava za proizvodnjui razmjenu.Za radikalno ukidanje potlaivanja bez opasnosti njegova povratka potrebno je da svi ljudi budu

uvjereni kako imaju pravo na upotrebu sredstava za proizvodnju i ostvarenje tog svog prvotnog pravakroz oduzimanje vlasnicima zemlje i drutvenih bogatstava, stavljajui ih time svima na raspolaganje.Ali moe li se danas uiniti ta eksproprijacija? Moe li se izravno, bez meu stupnjeva iz pakla u kojemse danas nalazi proletarijat, prijei u raj zajednikog vlasnitva?injenice pokazuju za to su radnici danas sposobni.Naa je zadaa da moralno i materijalno pripremimo narod za tu toliko potrebnu eksproprijaciju

i pokuavamo je uvijek iznova provesti, jer svaki nam revolucionarni udar predstavlja priliku, svedo konanog uspjeha. Ali na koji nain moemo pripremiti narod? Na koji nain pripremiti uvjetekoji donose mogunost ne samo materijalnog ostvaraja eksproprijacije nego i koritenja zajednikogbogatstva u korist svih?Prethodno smo rekli da je sama propaganda, pisana ili govorena, nedostatna da pridobije itave

narodne mase za nau ideju. Potrebno je praktino prouavanje koje e vremenom biti uzrokom i pos-ljedicom postupnog preobraaja okoline. Potrebno je da se u radnicima polako razvije osjeaj pobuneprotiv nepravdi i nepotrebnih patnji ije su rtve, I oni e se, proeti eljom za poboljanjem svojih

6

uvjeta, ujedinjeni i solidarni boriti za ostvarenje svojih elja. Ami, kao anarhisti I kao radnici, trebamoih ohrabrivati i poticati na borbu i boriti se skupa s njima.No, jesu li u kapitalistikom reimumogua ta poboljanja? Jesu li korisna s gledita budue potpune

emancipacije radnika?Koliko god su praktini rezultati borbe korisni za neposredna poboljanja, glavna je korist borba

sama. Kroz nju radnici ue kako gospodar ima interese suprotne njihovima i kako ne mogu poboljatisvoje uvjete, a jo manje emancipirati se, ako se ne ujedine i postanu jai od gospodara. Ako uspijudobiti ono to ele, bit e im bolje, zaraivat e vie, raditi manje, imat e vie vremena i snage bavitise stvarima koje ih zanimaju i ubrzo e imati uzvienije elje i potrebe. Ako ne uspiju, bit e prisiljeniprouavati uzroke neuspjeha i prepoznati potrebu boljeg ujedinjavanja, vee energije i razumjet e nakraju da je za sigurnu i konanu pobjedu potrebno razoriti kapitalizam. Poetak revolucije, poetakuzdizanja i njihova emancipacija mogu uslijediti samo iz injenice da se radnici ujedinjuju i bore zasvoje interese.Ali, jo jednom, je li mogue da radnici, u postojeem stanju stvari, stvarno poboljaju svoje uvjete?

To ovisi o stjecaju beskonano mnogo okolnosti. teta je, kau mnogi, to ne postoji prirodni zakon(zakon o nadnicama) koji odreuje koji dio ide radniku od proizvoda njegova rada; ili, ako se zakon eliformulirati, trebao bi biti ovakav: nadnica, naravno, ne moe pasti ispod koliine potrebne za ivoti, normalno, ne moe porasti toliko da ne ostane nikakav profit gospodaru. Jasno je da bi u prvomsluaju radnici umrli od gladi i ne bi vie ubirali nadnicu, a u drugom bi sluaju gospodari prekinulis upoljavanjem i ne bi vie isplaivali nadnice. No izmeu te dvije nemogue krajnosti beskonanaje ljestvica koja ide od bijednih uvjeta kod mnogih zemljoradnika do onih pristojnih, kod radnika sdobrim zanimanjem u gradu.Nadnica, trajanje radnog dana i ostali radni uvjeti rezultat su borbe izmeu gospodara i radnika. Prvi

pokuavaju dati radnicima to je mogue manje i iskoristiti ih do iscrpljenosti, a drugi pokuavaju,ili bi trebali pokuati, raditi to manje i zaraditi to vie mogu. Tamo gdje su zadovoljni sa svime,ili su ak djelomino nezadovoljni, radnici ne znaju pruiti valjan otpor gospodarima i brzo bivajusvedeni na ivotinjske uvjete ivota; gdje, naprotiv, imaju poneto razvijeniju svijest o nainu kako bitrebala ivjeti ljudska bia, znaju se ujediniti i odbacivanjem rada, latentnom prijetnjom ili naglaenimrevoltom, nameu potovanje gospodara i tretirani su na relativno podnoljiv nain. Na odreeni senain moe rei da je nadnica, unutar odreenih granica, onolika koliku radnik (ne kao pojedinacnego, razumije se, kao klasa) zahtijeva.Borei se opirui gospodarima, radnici mogu sprijeiti, do odreene toke, da se njihovi uvjeti po-

goraju i ostvariti neka realna poboljanja. Povijest radnikog pokreta ve je vie puta potvrdila tuistinu.Ipak, ne treba pretjerivati u prenoenju borbe izmeu radnika i gospodara iskljuivo na ekonomsko

podruje. Gospodari mogu popustiti i esto poputaju pred energino izraenim zahtjevima; kada bimeutim radnici poeli (krajnje je vrijeme da ponu) zahtijevati postupak koji bi apsorbirao sav pro-fit gospodara i proveli time neizravnu eksproprijaciju, sigurno je da bi gospodari apelirali na vladu ipokuali prisiliti radnike da ostanu u svojoj poziciji robova nadniara. No, puno prije nego bi radnicimogli zahtijevati da u zamjenu za svoj rad prime jednak dio svega to su proizveli, ekonomska bi seborba pokazala nesposobnom da nastavi poboljanje uvjeta radnika. Radnici proizvode sve i bez njihse na moe ivjeti; ini se, dakle, da bi odbijajui rad, mogli postii to ele. Ali udruenje svih radnika,ak samo jedne struke ili jedne zemlje, teko je ishoditi, a udruenju radnika suprotstavljaju se udru-enja gospodara. Radnici ive od danas do sutra i ako ne rade, brzo ostaju bez kruha, dok gospodariputem novca raspolau svim ve akumuliranim proizvodima i mogu mirno ekati da glad snizi njiho-ve nadnice na umjerenu razinu. Pronalaenje ili uvoenje novih strojeva ini uzaludnim rad velikogbroja radnika i poveava ogromnu vojsku nezaposlenih koje glad prisiljava da se prodaju pod bilo ko-

7

jim uvjetima. Imigracija u zemlje u kojima radnici ive bolje brzo stvara kolone izgladnjelih radnikakoji, htjeli to ili ne, nude gospodarima mogunost da snize nadnice. Sve te injenice, nuno proizaleiz kapitalistikog sustava kao protutee napretku radnike svijesti i solidarnosti, esto idu bre odspomenutog napretka te ga gue i unitavaju. U svakom sluaju, uvijek ostaje prvotna injenica daje proizvodnja u kapitalistikom sustavu organizirana zbog osobnog profita svakog kapitalista, a nena zadovoljenje, to bi bilo prirodno, potreba radnika na najbolji mogui nain. Stoga su nered, rasi-panje ljudskih snaga, nestaica proizvoda, tetni i uzaludni radovi, nezaposlenost, neobraena zemlja,nedostatna upotreba strojeva i slino, redom zla koja se ne mogu izbjei, osim ako se kapitalistima neoduzme vlasnitvo nad sredstvima za proizvodnju, a time i upravljanje proizvodnjom.Brzo se pokazuje da se radnici, koji se nastoje emancipirati ili samo ozbiljno poboljati svoje uvjete,

trebaju braniti od vlasti, napadati tu vlast koja ozakonjujui pravo vlasnitva i podupirui ga grubomsilom predstavlja prepreku napretku. Treba je tui silom ako se ne eli beskonano ostati u postojeemili gorem stanju.Od ekonomske treba prijei na politiku borbu, tj. na borbu protiv vlasti; i umjesto suprotstavljanja

milijuna na jedvite jade od radnika skupljenih bezvrijednih novia, pukama i topovima koji branevlasnitvo treba suprotstaviti najbolja sredstva koja narod moe nai da bi silu pobijedio silom.

4. Politika borbaPod politiko borbom podrazumijevamo borbu protiv vlasti. Vlast je, skupa s pojedincima koji je

dre, stekla pravo da donosi zakone i namee ih podanicima odnosno javnosti. Posljedica je duha gos-podstva nasilje kojim su se neki ljudi nametnuli drugima, a taj je duh, istovremeno, tvorac i tvorevinapovlastica te njihov prirodni branitelj.Poesto se govori da vlada danas ima funkciju obrane kapitalizma, ali ako se ukine kapitalizam, ona

e postati predstavnik i upravitelj opih interesa. Prije svega, kapitalizam se nee moi unititi sve dokradnici, ukidajui vlast, ne preuzmu vlasnitvo nad drutvenim bogatstvima i organiziraju proizvodnjui potronju u interesu svih i sebe, bez ekanja da to vlada, ak i ako bi htjela, sama uini. tovie: akobi kapitalizam bio uniten i ako bi se dopustilo postojanje vlade doputanjem bilo kakvih povlastica,on bi se obnovio jer, ne mogavi zadovoljiti sve, vlada bi imala potrebu za novom, ekonomski jakomklasom koja bi je, u zamjenu za pravnu imaterijalnu podrku, podravala. Slijedi da se nemogu ukinutipovlastice i uspostaviti stabilna i konana sloboda i drutvena jednakost ako se ne ukine vlada neova ili ona, nego sama institucija vlasti. Zato je u tome, kao i u svim injenicama od opeg interesa,vie nego drugdje potreban opi konsenzus, pa stoga trebamo snanije djelovati na uvjeravanju ljudikako je vlast nepotrebna i tetna i kako se puno bolje moe ivjeti bez nje.No, kao to smo ve ponovili, sama propaganda nije sposobna sve u to uvjeriti. elimo li se ograniiti

samo na propovijedi protiv vlasti ekajui, nepokretno, dan kada e javnost biti uvjerena u mogunosti korist punog ukidanja svih oblika vlasti, taj dan nee nikada doi. Propovijedajui protiv svih oblikavlasti i zahtijevajui potpune slobode, trebamo ustrajno potpomagati borbe za djelomine slobode, jere ljudi kada se jednom naue boriti i ponu uivati neke slobode na kraju svi eljeti te slobode.Trebamo uvijek biti s narodom i ako ga ne uspijemo potaknuti da zahtjeva puno, treba ga potaknutida pone traiti bar neto; trebamo biti uporni jer e jedino tako nauiti zahtijevati slobodu za sebe iprezirati i mrziti svakog tko eli doi na vlast.Budui da vlada dri vlast radi zakonskog reguliranja drutvenog ivota i poveavanja ili smanji-

vanja sloboda graana, budui da joj jo ne moemo oduzeti tu vlast, trebamo je pokuati umanjiti iprisiliti vlastodrce da je upotrebljavaju sa to manje tete. Ali to moramo napraviti postavljeni uvijekizvan i protiv vlade, vrei pritisak putem javnih agitacija i prijetei nasilnim prisvajanjem onog to

8

se zahtijeva. Isto tako, ne smijemo prihvatiti bilo koji zakonodavnu funkciju, lokalnu ili iru, jer bitako umanjili uinkovitost nae akcije i izdali zbivanja koja potiemo.Borba protiv vlasti rjeava se, po posljednjoj analizi, u fizikoj i materijalnoj borbi. Vlada donosi

zakone. Ona, dakle, mora imati materijalnu silu (vojsku i policiju) da ih nametne, jer ih inae ne bi po-tivao tko god bi tako htio i oni vie ne bi bili zakoni nego obian prijedlog koji bi svatko bio slobodanprihvatiti ili odbaciti. Vlade tu silu imaju, a njome se slue kako bi mogle zakonima uvrstiti svo-ju dominaciju i zadrati interese povlatene klase, tlaei i iskoritavajui radnike. Granica vladinogpotlaivanja snaga je kojom se narod pokazuje sposobnim da joj se suprotstavi.Moe postojati otvoreni ili latentni sukob, ali uvijek sukob, budui da se vlada ne zadrava na neza-

dovoljstvu i otporu sve dok postoji opasnost od pobune. Kad narod dobroduno podnosi zakone ili jeprosvjed slab i idejni, vlada se bavi svojim udobnostima ne brinui o narodnim potrebama; kad pros-vjed postane snaan, postojan i prijetei, vlada ga, na vie ili manje poznat nain, ublaava ili suzbija.No uvijek dolazi do ustanka, jer ako vlada ne popusti, narod se pobuni; a ako vlada popusti, narodstjee povjerenje u sebe i zahtijeva uvijek vie, sve dok nepomirljivost izmeu slobode i autoriteta nepostane oigledna i ne izbije nasilan sukob.Potrebno je, dakle, pripremati se moralno i materijalno jer u eksploziji borbe pobjeda ostaje narodu.Pobjedniki ustanak najuinkovitiji je in za narodnu emancipaciju budui da narod, zbacivi jaram,

postaje slobodan da osnuje institucije za koje vjeruje da su najbolje, a procjep izmeu zakona koji jeuvijek u zakanjenju i stupnja civilizacije do kojeg je dolo, prijeen je time u jednom skoku. Pobunaodreuje revoluciju, to jest brz razvoj latentnih snaga akumuliranih za vrijeme prethodne evolucije.Sve je sadrano u onome to je narod sposoban zahtijevati.U pobunama u prolosti narod je, nesvjestan stvarnih razloga svoje nesree, uvijek zahtijevao pre-

malo i premalo dobivao.to e se dogoditi u sljedeoj pobuni?To ovisi, djelomino, i o naoj propagandi i energiji uloenoj u objanjavanje. Moramo potaknuti

narod da eksproprira vlasnike i uini robu zajednikim vlasnitvom, organizira vlastiti drutveni ivotputem slobodno osnovanih udruenja, bez oekivanja nareenja od bilo koga, odbacujui imenovanjeili priznavanje bilo koje vlade, ustavnog tijela koje bi se bilo kakvim imenom (skuptina, diktaturaitd.) nazivalo, pa bio to i privremen naziv, odbacujui pravo donoenja i nasilnog nametanja vlastitevolje drugima. Ako, meutim, narodne mase ne odgovore na na apel, mi moramo u ime prava dabudemo slobodni ak i ako drugi ele ostati robovi, te zbog djelotvornosti primjera ostvariti sami,koliko god moemo, nae ideje, ne priznati novu vladu, odravati otpor i omoguiti da se podrujana kojima e nae ideje sa simpatijama biti prihvaene, konstituiraju u anarhistike zajednice koje eodbaciti svako uplitanje vlasti, ustanoviti slobodne odnose s drugim podrujima i nastojati ivjeti nasvoj nain.Mi se moramo iznad svega svim sredstvima suprotstaviti obnavljanju policije i vojske i iskoristi-

ti dobru priliku da u podrujima koja nisu anarhistika potaknemo radnike da iskoriste nedostatakrepresivnih snaga za postavljanje najveih zahtjeva na koje ih mi moemo nagovoriti. Kako god sestvari razvijale, moramo se neprekidno boriti protiv vlasnika i protiv vlastodraca, imajui uvijek uvidu potpunu ekonomsku, politiku i moralnu emancipaciju itavog ovjeanstva.

5. ZakljuakMi, dakle, elimo radikalno ukidanje dominacije i izrabljivanja ovjeka po ovjeku; mi elimo da svi

ljudi, pobratimljeni u svjesnoj i eljenoj solidarnosti, dobrovoljno surauju na dobrobit svih; mi elimoda drutvo bude konstituirano u svrhu pruanja svim ljudskim biima sredstva za postizanje najvee

9

mogue dobrobiti i najveeg mogueg moralnog I materijalnog razvoja; mi elimo kruha, slobode,ljubavi i znanja za sve. Uvjereni smo kako je za postizanje tog najvieg cilja potrebno da sredstva zaproizvodnju budu na raspolaganju svima te da niti jedan ovjek ili grupa ljudi ne smije obvezati drugeda ovise o njihovoj volji, ni vriti svoj utjecaj, osim snagom razuma i primjera.Dakle, eksproprijacija vlasnika zemlje i kapitala u korist svih i ukidanje vlasti te, ekajui dok to

bude mogue, propagiranje ideala; organiziranje narodnih snaga; neprekidna borba protiv vlasnika,mirna ili nasilna prema potrebi, za osvajanje maksimalne slobode i dobrobiti za sve.

10

Anarhistika bibliotekaAnti-Copyright

Errico MalatestaAnarhistiki program

1920.

Preuzeto iz Antologija anarhizma, Vieslav Kirini (urednik i prevoditelj), Naklada MD, Zagreb 2003.Errico Malatesta, Il Programma Anarchico, 1920.

anarhisticka-biblioteka.net

1. to hoemo2. Putovi i sredstva3. Ekonomska borba4. Politika borba5. Zakljuak