Ekonomija kolokvijum

17
Ekonomija je naučna disciplina koja – proučava-osnovna pravila ponašanja i ekonomske zakonitosti u funkcionisanju preduzeća, nacionalne i globalne ekonomije Ekonomija proučava - kako društvo koristi oskudne resurse radi proizvodnje i raspodele dobara i usluga među ljudima – članovima društva. Ekonomija – je znanje izbora kako bi iskoristili oskudne resurse da bi zadovoljili neograničene potrebe -nauka o izboru- (kako ljudi vrše izbor roba i usluga, na bazi ograničenog dohodka, odnosno kako odabiraju oskudne i ograničene resurse, da bi proizveli različite robe i izvršili raspodelu odnosno potrošnju). To je i ključni ekonomski problem društva kako uskladiti neograničene potrebe ljudi za dobrima, i ograničene izvore-resurse. Ključni resursi su zemlja, rad i kapital. Ekonomske važne oblasti(grane) se dele na mikroekonomiju i makroekonomiju. Mikroekonomija proučava ekonomske aktivnosti pojedinaca , domaćinstava, preduzeća!- (sa stanovišta troškova proizvodnje, formiranje i raspodela profita, cena, pojedinačna tržišta, lična potrošnja, životni standard...). Znači mikroekonomija proučava svako tržište za svako dobro, pojedinačno. -Ona objašnjava kako potrošači donose odluke o kupovini roba i usluga, kako na njihove izbore utiče promena cena i dohodka, kako firme odlučuju koliko će radnika zaposliti, a radnici odlučuju gde će raditi i koliko. Osnivač mikroekonomije je Adam Smit(„Bogatstvo naroda“, nevidljiva ruka) 1776god. Makroekonomija – proučava ponašanje privrede kao celine! – funkcionisanje i upravljanje ekonomijom u celini odn.bavi se proučavanjem jedne nacionalne i globalne ekonomije.– (nacionalni dohodak, investicije, potrošnja ,štednja, kamate, devizni kursevi, budžet, inflacija, zaposlenost...). Osnivač makroekonomije se smatra Džon Kejnz i ona postaje značajna posle velike ekonomske krize (1929- 1933) vreme „velike depresije“ u Engleskoj i SAD - Korisna je iz više razloga, npr.: kada se menja privredni ambijent, firme mogu da zarade ili izgube mnogo novca, bez obzira koliko uspešno vode poslovnu politiku, zato je bitno da budu uvek spremne na promene, a to je nemoguće bez izučavanja makroekonomije Makroekonomija i mikroekonomija su blisko povezane, te je nemoguće razumeti makroekonomske preomene bez uvažavanja mikroekonomskih odluka koje deluju na te promene, ali su istovremeno ove dve oblasti i razdvojene, te je prirodno da se analiza započne mikroekonomijom a završi se sa makroekonomijom.

description

osnovi ekeonomije kolokvijum

Transcript of Ekonomija kolokvijum

Page 1: Ekonomija kolokvijum

Ekonomija je naučna disciplina koja – proučava-osnovna pravila ponašanja i ekonomske zakonitosti u funkcionisanju preduzeća, nacionalne i globalne ekonomije

Ekonomija proučava - kako društvo koristi oskudne resurse radi proizvodnje i raspodele dobara i usluga među ljudima – članovima društva.

Ekonomija – je znanje izbora kako bi iskoristili oskudne resurse da bi zadovoljili neograničene potrebe -nauka o izboru- (kako ljudi vrše izbor roba i usluga, na bazi ograničenog dohodka, odnosno kako odabiraju oskudne i ograničene resurse, da bi proizveli različite robe i izvršili raspodelu odnosno potrošnju). To je i ključni ekonomski problem društva kako uskladiti neograničene potrebe ljudi za dobrima, i ograničene izvore-resurse. Ključni resursi su zemlja, rad i kapital.

Ekonomske važne oblasti(grane) se dele na mikroekonomiju i makroekonomiju.

Mikroekonomija – proučava ekonomske aktivnosti pojedinaca, domaćinstava, preduzeća!- (sa stanovišta troškova proizvodnje, formiranje i raspodela profita, cena, pojedinačna tržišta, lična potrošnja, životni standard...). Znači mikroekonomija proučava svako tržište za svako dobro, pojedinačno.

-Ona objašnjava kako potrošači donose odluke o kupovini roba i usluga, kako na njihove izbore utiče promena cena i dohodka, kako firme odlučuju koliko će radnika zaposliti, a radnici odlučuju gde će raditi i koliko. Osnivač mikroekonomije je Adam Smit(„Bogatstvo naroda“, nevidljiva ruka) 1776god.

Makroekonomija – proučava ponašanje privrede kao celine! – funkcionisanje i upravljanje ekonomijom u celini odn.bavi se proučavanjem jedne nacionalne i globalne ekonomije.– (nacionalni dohodak, investicije, potrošnja ,štednja, kamate, devizni kursevi, budžet, inflacija, zaposlenost...). Osnivač makroekonomije se smatra Džon Kejnz i ona postaje značajna posle velike ekonomske krize (1929-1933) vreme „velike depresije“ u Engleskoj i SAD

- Korisna je iz više razloga, npr.: kada se menja privredni ambijent, firme mogu da zarade ili izgube mnogo novca, bez obzira koliko uspešno vode poslovnu politiku, zato je bitno da budu uvek spremne na promene, a to je nemoguće bez izučavanja makroekonomije

Makroekonomija i mikroekonomija su blisko povezane, te je nemoguće razumeti makroekonomske preomene bez uvažavanja mikroekonomskih odluka koje deluju na te promene, ali su istovremeno ove dve oblasti i razdvojene, te je prirodno da se analiza započne mikroekonomijom a završi se sa makroekonomijom.

Pozitivna ekonomija – proučava ekonomske odnose analiziranjem podataka i činjenica o pojavama onakvim kakve jesu.odn.kako privreda funkcioniše. (nezaposlenost iznosi 30%, daje konstatacije)

- Cilj korisne ekonomije je da prouči kako društvo donosi odluke o potrošnji, proizvodnji, raspodeli, razmeni roba i usluga.

- Objašnjava zašto privreda radi tako kako radi, a dopušta i predviđanje o tome kako će privreda da reaguje na promene.

- Pozitivni iskazi su deskriptivni (objektivni), pozitivna analiza opisuje stvarne veze između uzroka i posledica

Normativna ekonomija – proučava kakvi bi trebali biti ekonomski odnosi, normativni iskazi su preskriptivni, iznose tvrdnju o tome kakav bi svet trebao da bude. Daje ocene ili nudi preporuke u funkcionisanju privrede, zasnovane na ličnoj proceni.

- Razmatra kakve bi trebale biti veze između uzroka i posledica, uključuje vrednosne stavove (primer: Starije osobe imaju visoke troškove za lekove i vlast bi trebalo da dotira njihove troškove! Savet: šta vlast treba da uradi predstavlja ličnu procenu, što je predmet analize normativne ekonomije, a prvi deo je činjenica, konstatacija i to je pozitivna ekonomija)

Instrumenti ekonomske analize: teorije i modeli, podaci, činjenice, grafikoni, jednačine su ekonomski alati koji pomažu objašnjavanje i analizu proizvodnje i potrošnje roba i usluga

Page 2: Ekonomija kolokvijum

- Teorije i modeli – omogućavaju objašnjenja i predviđanja o ekonomskim pojavama i ponašanju ljudi, na osnovu čega se formira realno mišljenje o određenom problemu

- Ekonomske teorije su osnova za predviđanje, pokazuje npr. hoće li se obim proizvodnje firme povećati ili smanjiti kada se povećaju plate ili smanje cene sirovina

- Model- je matematički, grafički ili drugi prikaz odnosa izmedju dve ili više varijabli. Prikaz tržišta ili nekog drugog subjekta zasnovan na ekonomskoj teoriji firme,prikaz odnosa izmedju ekonomskih varijabli. Pomaže ekonomistima u rešavanju ključnih problema

- Ekonomski podatak – vremenska serija podataka koja predstavlja niz jedinica iste vrednosti u različitom vremenskom periodu, bitan im je prosečni podatak

- Indeksi brojeva – predstavlja podatak analogan datoj baznoj vrednosti.- Nominalna i realna vrednost – je predodređena stopom inflacije koja predstavlja godišnju

stopu promene indexa cena (npr.jednosoban stan u Bg je 1960.god koštao 20.000dem,a 2000.god 120.000dem).Nominalne vrednosti se izražavaju cenama u trenutku izračunavanja, a realne vrednosti uskladjuju nominalne vrednosti sa stopom inflacije.

- Grafikoni,dijagrami, krive i jednačine – omogućavaju analizu posmatranih vrednosti različitih varijabli i njihovu medjuzavisnot i da sagledamo njihovu pozitinu ili negativnu koleraciju. (npr. veza između cena i količine proizvoda u određenom periodu, prosečan odnos). Pozitivna koleracija je kada raste jedna veličina povećava se i druga, a negativna koleracija kada cena raste-količina pada.

Inputi – su robe i usluge koje koriste preduzeća u procesima proizvodnje, to su činioci proizvodnje: zemlja, rad, kapital! Privreda koristi postojeću tehnologiju i kombinacijom inputa proizvodi autpute

- Zemlja – iskorišćava se za proizvodnju poljoprivrednih proizvoda ili služi kao prostor na kome se gradi, osim toga postoje resursi kao što su rude cinka, olova, gvožđa, peska. U prirodne resurse možemo da ubrojimo i vodu i čist vazduh

- Rad – sastoji se od ljudskog rada, odnosno provedenog vremena radne snage u proizvodnji nekog dobra ili pružanja usluge

- Kapital – trajna dobra privrede,proizvedena kako bi se proizvela druga materijalna dobra, u kapital spadaju: mašine, putevi, računari, automobili, zgrade...

Autputi –( proizvodnja) - proizvodne robe i usluge, koje se ili troše ili upotrebljavaju za dalju proizvodnju kao inputi( npr.kukuruz kao autput, služi kao input u prehrambenoj industriji za više od 100 proizvoda)

Privredni (tržišni) subjekti – ko predodređuje kretanja u privredi? Stanovništvo(domaćinstva) i preduzeća, država, ali takođe je bitno funkcionisanje finansijskog tržišta (banke, berze)

Ekonomske aktivnosti u privrednom sistemu – osnovne su: proizvodnja, raspodela, razmena i potrošnja. Na osnovu podele privrednih subjekata aktivnosti se grupišu:

- Proizvodna preduzeća (troše resurse, proizvode autpute)- Finansijska preduzeća (banke, berze, fin.fondovi , penzioni fondovi,

osigur.društva..obavljaju finansijske aktivnosti koje se odnose na poslove sa novcem i kapitalom)

- Investicione aktivnosti (posebne aktivnosti na tržištu novca i kapitala: prikupljanje, raspodela sredstava u sadašnjosti da bi se imala višestruka korist u budućnosti)

Institucije privrednog sistema – predstavljaju trajnu vezu između privrednih subjekata, unutar kojih se neprekidno odvijaju ekonomske aktivnosti – (tržište)

- Svojina – je institucija koja određuje način korišćenja, upotrebe i raspolaganja stvarima, novcem, nepokretnostima

Tri osnovna međuzavisna ekonomska problema koje svako društvo mora neprekidno da rešava(Zajednički problemi za sve privrede sveta, ali svako društvo im drugačije pristupa i rešava ih na specifičan način, u granicama svojih mogućnosti.)

Page 3: Ekonomija kolokvijum

- Šta će proizvoditi i u kojim količinama?sagledati konkurentne prednosti,a potom odlučiti o količini)

- Kako će se dobra proizvoditi?( ko će proizvoditi i sa kojim resursima i na koji tehnološki način?ko će se baviti poljoprivredom, ko će proizvoditi mašine?)

- Za koga će se proizvoditi?(Treba li sebični da osvoje svet, i da li svako zaslužuje parče hleba?)

Granica proizvodnih mogućnosti PPF- ili kriva proizvodnih mogućnosti PPC prikazuje kombinaciju autputa koju je privreda u mogućnosti da proizvede pri raspoloživim činiocima proizvodnje i raspoloživom tehnologijom. Maksimalna proizvodnja predstavljaju tačke na liniji proizvodnih mogućnosti.Tačke unutar krive pokazuju da postoje neiskorišćeni resursi u proizvodnji a tačke izvan krive da proizvodnja nije realna.

Granična stopa transformacije MRTS– predstavlja količinu proizvoda kojeg se treba odreći da bi se proizvela dodatna jedinica drugog proizvoda. Analizira se sa aspekta preduzeća

Granična stopa supstitucije MRS – koja nam govori koju količinu jednog dobra je potrošač voljan da žrtvuje da bi dobio više drugog dobra

Efikasnost privrede – da bi privreda bila efikasna dobra moraju biti proizvedena uz najmanje troškove ali takođe moraju biti proizvedena u onim količinama koje će potrošači biti voljni da kupe

Oportunitetni trošak (ekonomski trošk)– jeste ono čega se odričete da biste neku stvar ili nešto drugo dobili, proizilazi iz propuštenih prilika. Izgubljena mogućnost za drugim dobrom, zato što smo se odlučili za prvo.

Zakon opadajućih graničnih prinosa – *slika!

– kako dodajemo dodatne jedinice određenog inputa, uz ostale inpute fiksne, nakon neke tačke dodatni autput teži smanjivanju

Produktivnost rada – reč je o prosečnom proizvodu koji pokazuje obim i količinu proizvodnje po jedinici inputa rada. Povećava se po osnovu rasta fonda kapitala ili po osnovu tehnoloških promena. Da bi utvrdili produktivnost rada potrebno je da znamo ukupni input rada i obim ukupne proizvodnje

Tržište –* slika! - institucija privrednog sistema- predstavlja skup kupaca i prodavaca koji se dogovaraju po kojim će cenama razmenjivati robe i usluge

Sastavni elementi tržišta su: tražnja, ponašanje kupaca, ponuda i ponašanje prodavaca.

Vrste tržišta (prema predmetu razmene):

- Tržište roba i usluga (dobara) - Tržište inputa tj.faktora proizvodnje (rada, kapitala, zemljišta) - Finansijsko tržište (novca i kapitala,odnosno hartija od vrednosti)

Page 4: Ekonomija kolokvijum

Vrste tržišta posmatrano sa geografskog aspekta (prema veličini tržišta):

- Lokalno (na području grada, opštine)- Regionalno (skup lokalnih)- Nacionalno (skup regionalnih)- Svetsko (tržište svih zemalja sveta)

Tržište prema stepenu konkurentnosti:

- Savršeno konkurentno (ima mnogo kupaca i prodavaca i nijedan kupac niti prodavac ne mogu značajnije da utiču na promenu cena i segmentaciju, preovlađuje tržišna cena)

- Nekonkurentno (čini ga neka kompanija ili nekoliko kompanija i mogu da utiču na cenu i podelu tržišta)monopol, oligopol

Funkcije tržišta : informativna, selektivna, alokativna i distributivna funkcija.

Uloga tržišta – Tržište i država utiču na to Šta, Kako i Za koga proizvoditi?Akcije i ciljevi preduzeća i pojedinaca u dobrovoljnoj razmeni roba i usluga, upravljani su putem cena i tržišta. Ekonomske i političke krize su posledica sloma tržišnog mehanizma.

Analiza tražnje –

- Zakon tražnje - što je viša cena nekog dobra ljudi će ga manje kupovati i obrnuto. - Tražnja - je količina dobara i usluga koje kupci žele da kupe po tržišnoj ceni- Kriva tražnje – grafički prikaz tražnje - pokazuje odnos cene i količine tražene robe uz

nepromenljivost ostalih faktora. Kriva ima negativna nagib (opadajuća) (D)

Zašto tražena količina opada kada cena raste?

- Efekat supstitucije – pri rastu cene dobra, potrošač odlučuje da to dobro supstituiše nekim drugim sličnim dobrom (npr.meso-ako se poveća cena svinjskog, više će kupovati pileće)

- Efekat dohotka – rastom cena svako postaje siromašniji ako ostali uslovi ostaju nepromenjeni

Faktori koji utiču na tražnju:

- Dohodak – rast dohodka pomera krivu tražnje udeslo i obrunuto. Pored cene ovo je najvažniji faktor tj.povećanje dohodka

- Komplementarnost – rast cene jednog dobra dovodi do pada tražnje za drugim dobrom (rast cene benzina, smanjenje tražnje automobila)

- Supstitucija – rast cene supstituta povećava tražnju drugog dobra- Specifični uslovi –sezonski uticaji, praznici, vreme! – kada pada kiša, raste tražnja za

kišobranima- Očekivanja- Stanovništvo – broj stanovnika utiče na veličinu tražnje

Promena krive tražnje *slika

Page 5: Ekonomija kolokvijum

- usled rasta dohotka, povećava se i tražnja i kriva tražnje se pomera udesno- usled pada dohotka, smanjuje se tražnja i kriva tražnje se pomera ulevo

Analiza ponude – *slika!

- Zakon ponude – što je viša cena nekog dobra, proizvođači su voljni da ponude veću količinu i obrnuto (uz ostale nepromenjene uslove)

- Ponuda je količina nekog dobra koju su preduzeća voljna da proizvedu i ponude u određeno vreme i po određenim cenama

- Kriva ponude –grafički prikaz ponude - pokazuje odnos cene i količine ponuđene robe uz ostale nepromenjene faktore. Ima pozitivan nagib (S)

Promena krive ponude *slika!

-rast troškova proizvodnje smanjuje ponuđenu količinu robe, kriva se pomera ulevo

-pad troškova proizvodnje povećava ponuđenu količinu robe, kriva se pomera udesno

Determinante ponude (faktori koji utiču na ponudu):

- Cena robe (veća cena robe, više proizvode)- Veličina troškova proizvodnje (niži troškovi, više proizvode). Najviše utiče na na kretanje

krive ponude.- Očekivanja u pogledu budućih cena (ako se očekuju visoke cene proizvođači će više da

proizvode i obrnuto)- Državna regulativa (rast carina, poreza utiče na smanjenje ponude)- Stanovništvo – broj stanovnika utiče na veličinu ponude- Specifične činjenice – sezonski uticaji, vremenske prilike..

Page 6: Ekonomija kolokvijum

Uravnoteženost ponude i tražnje *slika! – tržišna ravnoteža je cenovni i količinski odnos, gde su sile ponude i tražnje u ravnoteži. Količina koju kupci žele da kupe srazmerna je količini koju prodavci žele da prodaju (tačka ravnoteže). Svako tržište se uravnotežava putem cene.

- Cena određena u ovom preseku zove se: ravnotežna cena- Količina određena u ovom preseku zove se: ravnotežna količina

Promena tržišne ravnoteže - *slika!

a) Promena tržišne ravnoteže usled promene krive tražnje – ukoliko raste dohodak stanovništva raste tražnja i kriva tražnje se pomera u desno, dolazi do rasta cene i do rasta proizvodnje

b) Promena tržišne ravnoteže usled promene krive ponude – troškovi proizvodnje utiču na povećanje ponude, raste ponuda tj.proizvodnja i cene se smanjuju

Elastičnost tražnje i koeficijent elastičnosti - *slika!

Page 7: Ekonomija kolokvijum

- elastičnost je reakcija tražnje na promenu tržišnih cena. Meri osetljivost jedne varijable u odnosu na drugu.Govori nam za koliko procenata ce se promeniti veličina tražnje ako se cena tog dobra poveća za 1%.Uvek je negativna jer se količine i cene kreću u suprotnom smeru. Postoji:

- Cenovna elastičnost (predstavlja jačinu reakcije tražene količine nekog dobra na promenu cene tog dobra, izračunava se tako što se procentualna promena tražene količine podeli

procentualnom promenom cene) EDμ=% ∆ Q% ∆ P

- Dohodovna elastičnost (je procentualna promena količine tražnje (Q) izazvana promenom dohotka (I) za 1%)

- Unakrsna cenovna elastičnost (odnosi se na promenu količine tražnje za nekim dobrom, do koje je došlo zbog porasta cene nekog drugog dobra za 1% (npr.maslac i margarin, benzin i motorna ulja)

Koeficijent elastičnosti tražnje – pokazuje samu elastičnost

- ako promena cene od 1% uzrokuje promenu tražnje veću od 1% onda je tražnja elestičnaEDμ>−1,tražena količina semenja više od promene cene

- ako promena cene od 1% uzrokuje promenu tražnje manju od 1% onda je tražnja neelastičnaEDμ←1,tražena količina semenja manje od promene cene

- kada je procenat promene količine jednak promeni cene reč je o jediničnoj elastičnosti tražnjeEDμ=−1

Ukupni prihod – jednak je proizvodu cene i količine (PxQ). Pri svakoj ceni, ukupna potrošnja potrošača podrazumeva izdatke i trošenja koli su ekvivalentni prihodu od prodaje roba i usluga proizvođača (TR)

Ukupni troškovi – ukupna potrošnja raste sa sniženjem cena, odnosno potrošnja raste kada je tražnja elastična. Kada cena pada ljudi troše manje, ali oni takođe kupuju više jedinica proizvoda, tako da ukupna potrošnja raste a time i prihodi preduzeća (TE)

Elastičnost ponude i koeficijent elastičnosti ponude *slika! – jačina reakcije ponuđene količine nekog dobra na promenu njegove tržišne cene. Izračunava se tako što se procentualna promena ponuđene količine podeli procentualnom promenom cene. Uglavnom je pozitivna jer viša cena podstiče proizvođača

na povećanu proizvodnjuES Σ=% ∆Q% ∆ P

- Potpuno (savršeno ) neelastična ponuda(ES=0)

Page 8: Ekonomija kolokvijum

- Potpuno (savršeno) elastična(ES=∞)- Jedinačna elastičnost (ES=1,procenat promene cene odgovara procentu promene količine)- Neelastična

(ES<1 , promenacene za1% ponudjena količinase menja zamanje od promenecene)- Elastična

(ES>1 , promenacene za1% ponudjena količinase menja za više od promene cene)

Ostale vrste elastičnosti tražnje1. Dohodovna elastičnost tražnje – pokazuje za koliko će se promeniti tražena količina ukoliko se

dohodak promeni za 1%, E I=% ∆ Q% ∆ I

- E I>1, tada se radi o normalnim dobrima ( I↑ Q↑; I ↓Q↓¿- E I<1, tada se smanjuje tražnja normalnih dobara a poveća se tražnja luksuznih dobara (I

↑ Q↓)2. Unakrsna elastičnost tražnje – pokazuje procentualnu promenu količine jednog dobra kada se

cena drugog dobra promeni za 1%, exp y=% ∆ Q% ∆ P drugog dobra

- exp y>0, kod dobra koji se mogu supstituisa(npr. ↑cenamaslaca↑ tražnja zamargarinom¿- exp y<0, kod komplementarnih dobara (dobra koji su povezani u potrošnji, ne mogu jedan

bez drugog) (npr.↑ cenabenzina↓ tražnja za auto . koji iduna benzin ¿- exp y=0, znači da dobra nisu povezana u potrošni ( nema uticaja promena cene jednog dobra

na tržnju za drugim dobrom)

Budžetska ograničenja *slika! – pokazuje sve moguće kombinacije dobara koje potrošač može da kupi za svoj dohodak po postojećim cenama tih dobara

Budežetska linija – predstavlja sve kombinacije dobara na koje protošač troši svoj celokupni dohodak. (tačke na liniji (kombinacije dobara) pri čijoj bi nabavci izdatak bio jednak potroš.dohotku) Budž.linija je

negativna i odredjena je relativnim odnosom cena PxPy . Ako izabere tačke (kombinacije) unutar

Page 9: Ekonomija kolokvijum

budžetskog ograničenja deo sredstava mu ostaje neiskorišćen, a ako izabere tačke (kombin.)izvan budž.ograni. nisu dostupne potrošaču s obzirom na dohodak kojim raspolaže.Teorija racionalnog izbora – bazira se na predpostavci da se ljudi racionalno ponašaju u težnji da maksimiziraju zadovoljstvo koje mogu postići kupovinom nekog dobra ili određenom kombinacijom dobara i usluga. Podrazumeva da potrošači izlaze na trćište sa jasno defin.preferencijama i bira ona dobra i usluge koja su mu dostupna s obzirom na dohodak i cene.Izmene budžeta uslovljene promenom cena i dohotka – *slike!

Preferencije (želje, ukusi) potrošača kao preduslov za izbor potrošača – Preferencije utiču pored cene i dohotka na izbor potrošaća. 4 aksioma za preferenciju potrošača:

- Kompletnost (potpunost)– omogućava potrošaču da rangira sve moguće kombinacije roba i usluga, potrošač u svakom momentu zna šta želi

- Što više,to bolje – predpostavlja da su dobra poželjna, i da su u pitanju dve robe ili usluge iste, koje želi da ima više

- Tranzitivnost –doslednost u izboru a>b i b>c, znači da će preferirati a u odnosu na c- Konveksnost- mešavine roba koje se više preferiraju od ekstrema, potrošač pre preferira

prosek nego ekstremne situacije

Kriva indiferentnosti *slika! – predstavlja sve kombinacije dobara i usluga koje prižaju jednaki nivo zadovoljstva, opadajuće su i ne mogu se seći jedna sa drugom. Više tačke na liniji se više preferiraju u odnosu na niže tačke na krivi. Nagib krive indiferentnosti je odredjen sa MRS koja pokazuje spremnost potrošaća da zameni jedno dobro sa drugim dobrom.

Mape indiferentnosti –daje ordinalni poredak svih izbora koje potrošač izvrši- na kojoj svaka kriva za sebe podrazumeva odgovarajući nivo korisnosti skup svih kriva indiferentnosti, krive se ne mogu seći). Što smo dalje od kordinatnog početka veći je nivo korisnosti koji ostvarujemo.

Marginalna granična stopa supstitucije – količina hrane koju je potrošač voljan da žrtvuje da bi dobio

jednu dodatnu jedinicu platna (za odeću), bez promene korisnosti MRS=∆ y∆ x

Page 10: Ekonomija kolokvijum

Potrošačev izbor i maksimiziranje korisnosti - *slika!-mapa indifer.nam govori kako su kombinacije dobara rangirane u redosledu sklonosti, a budžetsko ograničenje nam govori koje su kombinacije pristupačne. Zadatak potrošača je da uporedi dva dobra i da izabere onaj koji mu je najskloniji, ili da se odluči za najpristupačniju kombinaciju, sve u cilju maksimiziranja svog zadovoljstva, uz ograničen budžet koji mu je na raspolaganju.

- U tački F nagib budžet.linije (-PxPy ) jednak nagibu krive indiferentnosti (MRS=

∆ x∆ y )

Teorija korisnosti - *slike!-označava zadovoljenje potreba. Brojčana vrednost koja predstavlja zadovoljstvo. Korisnost je naučna konstrukcija koju ekonomisti koriste da bi razumeli kako racionalni potrošači dele svoje resurse između dobara koje im pružaju zadovoljstvo .Vrste korisnosti – ordinalna i kardinalna. Ekonomskim dobrom se smatra svako ono dobro koje je retko (količina ograničena) i koje je korisno (osećaj zadovoljstva ili balgostanja kada koristimo neki proizvod ili uslugu).

Korisnot je brojčana vrednost koja pokazuje zadovoljstvo koje pčotrošać ima od odredjene kombinacije dobara i usluga.

- Opadajuća granična korisnost, a u tački 0 je tačka zasićenja

Granična korisnost – predstavlja dodatno zadovoljstvo koje se ostvaruje potrošnjom jedne dodatne jedinice dobra. Kriva granične korisnosti je negativna.

Količ.robe Ukupna korisnost

Granič. korisnost

1 20 202 36 163 48 124 56 85 6 46 60 07 56 -4

Page 11: Ekonomija kolokvijum

Zakon opadajuće granične korisnosti – podrazumeva da sa povećanjem količine utrošenog dobra , dodatno zadovoljstvo će biti sve manje i manje

Individualna kriva tražnje- pokazuje odnos količine dobara koje je potrošač spreman da kupi i cene tog dobra, određuje se na osnovu informacija o ukusu pojedinih potrošača za sva dobra i usluge, te iz njihovog budžetskog ograničenja

Krive cena- potrošnja PCC- pokazuje skup optimalnih kombinacija dva dobra X i Y, koje potrošač bira uz različite nivoe cene proizvoda X. Iz krive PCC moguće je izvesti krivu tražnje proizvoda X

Kriva Dohodak-potrošnja ICC- pokazuje skup optimalnih kombinacija dobara X i Y, koje potrošač bira uz različite visine dohotka. Iz krive ICC izvodi se Engelova kriva

Engelova kriva– pokazuje odnos količine potrošnje nekog dobra i dohotka. Sa rastom dohotka raste potrošnja dobra X, ta dobra se nazivaju normalna dobra. Dobra čija se potrošnja umanjuje, porastom dohotka su inferiorna dobra. *slika

Gifenova dobra- su ona dobra za koja se tražena količina povećava sa povećanjem cene. Slučaj kod snobovske potrošnje i kriznih situacija

Potrošačev višak – razlika između cene koju je potrošač spreman platiti za neko dobro i stvarne cene tog dobra. To je površina ispod krive tražnje a iznad cene.

Izbor potrošača u uslovima nesigurnosti –

- Verovatnoća – ukazuje koje su šanse (izgledi) da se određeni događaj desi. Objektivna-se oslanja na učestalost događaja u prošlosti, a subjektivna – je percepsija da će se neki događaj desiti, temelji se na proceni i iskustvu neke osobe, a ne na učestalosti tog događaja u prošlosti

- Očekivana vrednost – prosečna vrednost svih isplata, ponderisana verovatnoća, mera centralne tendencije (isplata koja se u proseku može očekivati)

- Sklonost prema riziku – sklonost- davanje prednosti nesigurnom dohotku u odnosu na siguran uz jednaku očekivanu vrednost, indiferentnost – ravnodušnost između sigurnog i rizičnog dohotka, neskloni riziku – daju prednost sigurnom dohotku

Diverzifikacija – smanjenje rizika alokacijom resursa na različite aktivnosti koje nisu međusobno povezane

Page 12: Ekonomija kolokvijum

Osiguranje – ljudi neskloni riziku plaćaju premiju osiguranja, u slučaju nastanka štetnog događaja dobijaju osiguranu sumu

Asimetrične informacije – bolja obaveštenost jedne strane u nekom ekonomskom poslu, ugovoru ili transakciji. Jednoj strani donosi korist, drugoj štetu (prodavac proizvoda uvek ima bolje informacije od potrošača, o kvalitetu)ovakav oblik informacija omogućava da loši proizvodi potiskuju dobre sa tržišta –negativna selekcija zbog neobaveštenosti (npr. tržište limunova tj.polovnih automobila)

Tržišno signaliziranje – proces u kome prodavci šalju kupcima signale koji prenose informacije o kvalitetu ptoizvoda i tako rešavaju problem asimetričnih informacija

Moralni hazard – sklonost ka nepoštenom ili nepoželjnom ponašanju osobe (agenta) nad kojom ne postoji savršeni nadzor od strane druge osobe (principal), osoba može da se opredeli za ponašanje kojim sebi ostvaruje korist a drugom štetu (npr.proizvođač teži da smanji troškove pa umanjuje kvalitet proizvoda, vlasnik osigurane imovine se sa manje pažnje odnosi prema njoj da bi se naplatio...)