Sabina Podvez, 3.l

Dvorac Rubido-Erdödy

grofica i hrvatska operna pjevačica (sopran)

rođena je 7. veljače 1819. u Zagrebu

u Razvoru u Hrvatskom zagorju je provela svoje djetinjstvo

roditelji su joj pružili izuzetno obrazovanje, pa je tako uz strane jezike (francuski, njemački, latinski) i hrvatski što u ono doba baš i nije bilo uobičajeno

Sidonija Erdődy Rubido

vrlo rano je ušla u društveni život i priključila se ilirskom pokretu

već 1833. u dobi od samo 14. godina izvela je Gajevu budnicu "Još Hrvatska ni propala" uz neviđene hvale publke

vrhunac svoje slave doživjela je na praizvedbi prve hrvatske opere "Ljubav i zloba" Vatroslava Lisinskog

nakon velikog uspjeha s operom Ljubav i zloba, Sidonija Erdödy Rubido nije više javno nastupala

bavila se dobrotvornim radom, te je, među ostalim, osnovala u Zagrebu prvu hrvatsku ustanovu za nezbrinutu i napuštenu djecu

nakon 1847. povlači se u Gornju Rijeku gdje s obitelji živi povučeno u dvorcu Rubido na ulazu u selo

postaje vrlo pobožna te daje sredstva za obnovu župne crkve i sudjeluje na misnim slavljima

umire u Gornjoj Rijeci, gdje je i pokopana u obiteljskoj grobnici u župnoj crkvi, nedaleko od dvorca

početkom 20. stoljeća plemićko dobro Gornja Rijeka sačinjavali su: dvorac i dvorište s gospodarskim zgradama, dva perivoja, kuća kod dvorca i u okolici, mlin, šume, ribnjak, vinograd i oranice

dvorac u Gornjoj Rijeci izgradio je, na mjestu stare kurije, između 1650. i 1663. Vladislav Orehoczy mlađi

Dvorac Rubido-Erdödy

od brojnih vlasnika i stanovnika plemićkog dvorca u Gornjoj Rijeci najslavnije i najpoznatije ime bila je Sidonija pl. Rubido rođ. grofica Erdödy

od vremena nastanka do danas dvorac je prošao kroz četiri velike graditeljske faze i niz manjih arhitektonskih zahvata.

Gradnja i renoviranja

najprije je jednokatna pravokutna stara kurija dograđena i pretvorena u katni trokrilni “castellum” (kaštel) sa četiri ugaone kule

prema opisu iz 1731. godine, dvorac je imao osam soba na katu i tri u prizemlju, dva spremišta i dvije kuhinje

obnova dvorca s kraja 18. stoljeća, kada je vlasnik Gornje Rijeke bio Ivan Chamaré, dala dvorcu tipična barokna obilježja

za vladavine primadone Sidonije, krajem 19. stoljeća, vanjsko glavno pročelje istočnog krila dobiva historicističke znakove (nazupčani krovni završetak) te se izvode manji arhitektonski zahvati (bojanje pročelja okerastom bojom)

danas dvorac ima oblik slova U sa hodnikom prema dvorištu i sobama prema vanjskim pročeljima

sve su prizemne prostorije svođene bačvastim svodovima, a hodnik s križnim svodovima

glavna dvorana i dvije kule su prepoznatljivi prostori dvorca

Današnji izgled dvorca

budući da je cijeli dvorac devastiran, malo je izvornog interijera ostalo u njemu dio namještaja iz dvorca nalazi se u jednoj kući u Gornjoj Rijeci kamo ga je preselio posljednji vlasnik Antun Turk.

danas u dvorcu od inventara nažalost ništa nije sačuvano, a dvorac je 2007. godine prodan tvrtki Split Ship Management Ltd.

Kraj