Duodecimalne šije i njihov općeniti tekfir muslimana

7/28/2019 Duodecimalne ije i njihov openiti tekfir muslimana

1/98


2/98

Abdullah ibn Muhammediitski Tekfir-iitsko proglaavanjemuslimana nevjernicima

Prijevod: Prof. Sejfullah Bajramovi

Recenzenti: ejh Abdulaziz er-Radihi

Abdulaziz et-Tarifi

DTP: Fatima Bajramovi

Dizajn: Foto-start

Tira: 30 000

Za informacije i komentare:

[email protected]


3/98

Abdullah ibn Muhammed

I I T S K I T E K F I Riitsko proglaavanje muslimana nevjernicima

Prijevod:prof. Sejfullah Bajramovi

Sarajevo, 1430./2009.


4/98


5/98

IITSKI TEKFIR -iitsko proglaavanje muslimana nevjernicima

5

U v o d

ahvala pripada Gospodaru svih svjetova, neka su salavat iselam na Poslanog, kao milost svim svjetovima, naeg

vjerovjesnika Muhammeda, Allah ga blagoslovio i mir mu dao,kao i njegovoj porodici i svim ashabima.

Na poetku... musliman treba znati da je vjerovanjepripadnika Kible, bez obzira na njihovu razliitost, objedinjenosvjedoenjem: Nema drugom boga osim Allaha i Muhammedje Allahov poslanik, to je uslov za primljenost djela kodAllaha i ulazakovjeka pod okrilje islama.

iije dvanaestoimamije se suprotstavljaju ovom principu.Oni govore da je Allah uzeo vrsto obeanje od ljudi,vjerovjesnika i poslanika da e Mu potvrivati Njegovujednou, Muhammedu vjerovjesnitvo, a Alijju vilajet

(vladavinu). U navodnom hadisi-kudsijji stoji: Uzvieni Allahje rekao: Neu primiti djelo nijednog ovjeka osim sapriznanjem njegovog vilajeta i vjerovjesnitvom Ahmeda,Moga poslanika. Tako Mi Moje snage, zaklinjem se, i tako MiMoje Uzvienosti kunem se, da u svakog ovjeka koji prihvatiAlijja udaljiti od vatre i uvesti ga u Dennet. Nee ga zamrzitijedan od Mojih robova i odstupiti od vilajeta njemu, a da ga Ja

neu zamrziti i uvesti ga u vatru, a runo li je ona uto

ite!

1

Jako se udim ljudima koji otpuuju sunnije, openito, a poziv

imama i obnovitelja Muhammeda b. Abdulvehhaba, Allah mu sesmilovao, posebno, da je to poziv koji je nastao na proglaavanjumuslimana nevjernicima, dok u isto vrijeme nalazimo da normevjerovanja kod dvanaestoimamija, te njihove stare i savremeneknjige svjedoe protiv njih da nevjernikom proglaavaju svakoga

1 Knjiga,Bearetu-l-mustafa li iatih-murteda, str. 61.

Z


6/98


6

ko im se suprotstavi ili negira imamet jednog od njihovihdvanaest nepogrjeivih imama. Vidjet e mnogobrojne citate ukojima proglaavaju nevjernicima sve skupine muslimana, pa

ak i one skupine koje ulaze pod pojam iizma, kao to sunusajrije, ismailije, zejdije - ni oni nisu sauvani oddvanaestoimamijskog proglaavanja nevjernicima.

Nije se tome ni uditi, jer kau: Ni o emu proglas nije datkao to je dat o vilajetu. Vilajet kod iija je kamen temeljac iosnovni uslov za primljenost djela.

Navodi se u knjizi Usulu-l-Kafi od Kulejnija1 od Ebu

Dafera da je rekao: Vrhunac, klju, vrata ove vjere i zadovoljstvoMilostivog sadrani su u pokornosti imamu poslije njegovespoznaje. Primjena ovoga nee biti korisna osim sa vilajetomkoji je uslov za primljenost djela. ak kau o Es-Sadiku, kaoto se navodi u Usulu-l-Kafiju od El-Kulejnija2 da je rekao:Tri su temelja islama: namaz, zekat i vilajet. Nijedan od njihnije vaei ukoliko nedostaje jedan od njih.

iije imamije su uvjereni da su muslimanu, ma koliko trudasvojim tijelom uloi u ibadetu i pokornosti, a nije vjerovao uvilajet Ehlul-bejtu, sva njegova djela beskorisna poputbeskorisne pjene.

Zato je El-Medlisi u svojoj knjizi Biharu-l-envar staviopoglavlje sa nazivom: Nee biti primljena djela osim savilajetom3, tj. vilajetom Alijju i davanjem prednosti njemu nad

Ebu Bekrom i Omerom, te odricanjem od njih dvojice. El-Medlisi u istoj knjizi takoer kae: Navode se neosporivepredaje u kojima se kae da nijedno djelo nee biti primljeno,osim sa vilajetom.4

1 1/185.2 2/18.3

27/166.4 8/369.


7/98


7

U ovoj brouri koju sam napisao potvrujemargumentovano jednu od injenica koja je vezana zadvanaestoimamije koju nastoje sakriti, a ona glasi: ONI

PROGLAAVAJU NEVJERNICIMA SVAKOGA KO NIJEIIJA DVANAESTOIMAMIJA.

Mi zasigurno znamo da rafidije (iije) ne proklamiraju ovovjerovanje pred muslimanima zbog svog principa pretvaranja(tukja, tekijja), jer njihova vjera je ezoterina. Tako namprikazuju ljubav, a kriju protiv nas mrnju i netrpeljivost. Mine proglaavamo nikoga od pripadnika ove Kible nevjernikom,

osim ukoliko poini neto to se kosi sa osnovama islama, te senad njim uspostavi argument, a potom ustraje u svom djelu.

Sa Allahovom dozvolom u spomenuti te izvore i imenaonih koji su navodili ove citate. I pored ovih jasnih tekstova ukojima proglaavaju nevjernicima sve islamske skupine, oni idalje u javnosti manifestiraju jedinstvo sa preostalim islamskimfrakcijama, te sazivaju konferencije i simpozije pribliavanja u

muslimanskim prijestonicama kako bi ih drali pod utjecajemsvoga opijuma, a ujedno su uvjereni da onaj ko suprotnoispovijeda njihovom vjerovanju njegovo djelo je odbaeno i naBuduem svijetu e biti od propalih! Allahu se utjeemo odtoga!

Molimo Allaha da pomogne svoju vjeru, da podigne Svojurije, da ujedini zajedniku rije muslimana i da udalji

licemjere i petokolonae, te da njihove spletke vrati na sameurotnike protiv islama.

Neka Allah blagoslovi i dadne mir naem vjerovjesnikuMuhammedu, njegovoj porodici i svim ashabima.

Napisao:Abdullah b. Muhammed,Allah mu oprostio, kao i njegovim

roditeljima, ejhovima i ostalimmuslimanima.


8/98


8

METODE TEKFIRA KOD EHLU SUNNETA

etode tekfira kod Ehlu Sunneta su jasno i preciznoodreene. Te metode imaju svoje uvjete, i neophodno

je da se ti uvjeti ispune i smetnje otklone pa tek onda da seodreena osoba proglasi nevjernikom. Desi se, da ovjekprocijeni da je neko djelo kufr ali se dotinoj osobi neepresuditi da je nevjernik. Zbog mogunosti da je to djelo uradioiz neznanja, pogrenog tumaenja odreenog pitanja ili podprisilom. Zbog toga, izricanje tekfira nad pojedincem podpadapod erijatsko pravno pitanje. to znai da se poinioc kufratreba detaljno ispitati od strane kadije, uenjaka ili mudtehidakako bi se svi uslovi decidno ispunili a otklonile smetnje, i

uspostavio nad njime erijatski argument, pa tek onda da seproglasi nevjernikom.

Zato to je tekfir erijatski propis koji za sobom povlaikaznu, a kaznu nad pojedincem nemogue je sprovesti naosnovu pretpostavki, ak, neophodno je da se ostvari potpunouvjerenje koje ne smije potisnuti ni najmanji vid sumnje.Kakva god da se sumnja isprijei kod kadije, uenjaka ili

mudtehida, ona apsolutno postaje prepreka da se ovjekproglasi nevjernikom kao to se erijatska kazna ne sprovodinad muslimanom bez adekvatnih i validnih dokaza. Ako jeovjek duan da se sustegne od toga da muslimana osudi zablud, fisk ili krau samo zbog toga to u potpunosti nije siguranu to, pa, kako se smije usuditi da ga na osnovu pretpostavkiproglasi nevjernikom?! Zato, osoba koja s potpunimuvjerenjem primi islam ne smije se proglasiti nevjernikomosim ako ga napusti sa istim.

M


9/98


9

ejh, Abdullah ibn Dibrin, neka je Allah njime zadovoljan,komentariui rijei ejhul-Islama ibn Tejmijje, spomenute udjelu Vasitijska akida, kae: Poinioc velikog grijeha ne

izlazi iz islama niti se smije proglasiti nevjernikom, ali seprema njemu ne treba ophoditi s dozom ljubaznosti kao to semusliman inae ophodi prema drugom muslimanu. Njegovaast i krv ne bivaju dozvoljeni kao to je sluaj sa nevjernikom.Takva osoba na ovome svijetu tretira se grjenikom, dok nabuduem svijetu, on biva preputen Allahovoj volji, ako hoeoprostie mu i u Dennet ga uvesti, ili ako hoe kaznit e ga i uvatru uvesti, i u njoj e biti zadran shodno teini grijeha kojegje poinio, a potom e ga Allah izvesti iz nje. Ovo je na osnovumutevatir predaja koje se prenose od Allahovog Poslanika, sallallahualejhi ve sellem, a u kojima se biljei da ni jedan muvehhid,niti iskreni sljedbenik rijei La ilahe illallah nee ostati vjenou vatri, i da e iz nje izai svako ko iskreno posvjedoi da nemadrugog istinskog boanstva osim Allaha, i srce u kojem je bilokoliko i trun imana. Isto tako, i predaje koje govore o Poslanikovom

sallallahu alejhi ve sellem efaatu, i predaje u kojima sespominje za osobu koja umre a nije Allahu nita pridruivala(irk), a i druge predaje koje govore o istoj temi.1

Ibn Tejmijje, Allah neka je Allah njime zadovoljan, upoznatom djelu Minhadus-sunne en-Nebevijje (6-421),kae: iije rafidijje smatraju da se oni striktno pridravajusljedeeg ajeta: Neka vjernici ne uzimaju za prijatelje

nevjernike kad ima vjernika; a onoga ko toini-Allah ne

etititi. To uinite jedino da bi ste se od njih sauvali. Allah vas

podsjea na sebe i Allahu se sve vraa!2

Oni smatraju da su jedino oni vjernici a sve ostalesljedbenike Kible proglaavaju nevjernicima. Meutim, u vezispomenutog, meu njima postoje dva miljenja. Naao sam da

1

Et-Taliqatul-Zekijje alal-Aqidetil-Vasitijje, 2-186, 187.2 Ali Imran, 28.


10/98


10

dobra veina njihovih imama u svojim knjigama i fetvama kojesu izdali dre do stava da su svi ostali sljedbenici Kible kjafiri,murtedi (otpadnici), te pokrajine u kojima ive da su to

pokrajine riddeta (odmetnitva).

ejh Muhammed b. Salih Usejmin, neka je Allah njimezadovoljan, rekao je: Prije izricanja ili donoenja propisatekfira nad odreenom osobom, obavezno je obratiti panju nadvoje:

Prvo: Spomenuti dokaze iz Kurana i Sunneta da je to djelo

kufr, kako se ne bi iznijela la na Allaha.Drugo: Da se osuda tekfira u potpunosti odnosi na dotinu

osobu, tako da se ostvare svi potrebni uslovi i nestane svihprepreka.

Od najvanijih uslova je taj da ovjek zna da njegovprijestup u sebi sadri kufr, shodno rijeima Uzvienog:Onoga koji se suprotstavi Poslaniku, a poznat mu je praviput, i koji poe putem koji nije put vjernika, pustiemo da inito hoe i baciemo ga u Dehennem,- a uasno je onoboravite.1

Dakle, kazna ulaskom u vatru uvjetovana je suprotstavljanjemPoslaniku sallallahu alejhi ve sellem, nakon to mu je bio jasani poznat pravi put.

Od zapreka je i ta da osoba poini djelo kufra pod prisilom,shodno rijeima Uzvienog: Onoga koji zanijee Allaha, nakonto je u Njega vjerovao, - osim ako bude na to primoran, a srcemu ostane vrsto u vjeri, - eka Allahova kazna. One kojima senevjerstvo bude mililo stii e srdba Allahova i njih ekapatnja velika.2

1

En-Nisa, 115.2 En-Nahl, 106.


11/98


11

Od zapreka je i ta, kada ovjeku postanu nejasne namjere ipomute se misli tako da iz silne radosti, ili tuge ili alosti ilistraha, i tome slino, ne zna ta govori. Shodno rijeima

Uzvienog:Nije grijeh ako u tome pogrijeite, grijeh je ako tonamjerno uinite: a Allah prata i samilostan je.1

U Muslimovom Sahihu biljei se predaja, od Enesa b.Malika, r.a. da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellemrekao: Allah se vie obraduje tevbi Svoga roba, koji se pokaje,nego to bi to uinio neko od vas kada bi putovao na devi krozpustinju i ona mu pobjegne, a na njoj mu sva hrana i voda, pa

je dugo traio i, izgubivi svaku nadu da e je pronai, legao uhlad jednog drveta da se odmori, i u takvom stanju oaja,odjedanput, ugledao svoju devu u neposrednoj blizini njegovojkako mirno stoji, te odmah skoio i uhvatio je za povodac i, odsilne radosti, uzviknuo: Boe moj, Ti si moj rob, a ja sam tvojgospodar!, pogreno se izrazivi od silne radosti.

Takoer, od zapreka je i ta da osoba pogreno protumai

odreeno pitanje mislei da je na istini, a u biti je time poiniokufr. Takva osoba se nee proglasiti nevjernikom jer nijenamjerno elio da poini prijestup i grijeh. Na takvu osobu seodnose rijei Uzvienog: Nije grijeh ako u tome pogrijeite,grijeh je ako to namjerno uinite: a Allah prata i samilostanje.2 Zbog toga to je to bio krajni ishod njegovog truda, a tonam potvruju i rijei Uzvienog: Allah nikoga ne optereujepreko mogunosti njegovih.3

Isto tako, Allah mu se smilovao, upitan je da li imaopravdanja ako ovjek iz neznanja pogrijei u osnovnomtemelju vjerovanja - tevhidu. Pa je odgovorio: Opravdanjeneznanjem, postoji u svemu onom to predstavlja ovjekov

1 El-Ahzab, 5.2

El-Ahzab, 5.3 El-Bekara, 286.


12/98


12

ibadet Allahu Uzvienom, zbog toga to Uzvieni Allah kae:Mi objavljujemo tebi kao to smo objavljivali Nuhu ivjerovjesnicima poslije njega.1

Uzvieni kae: O poslanicima koji su radosne vijesti iopomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakvaopravdanja pred Allahom imali.2

I Njegove rijei: A Mi nijedan narod nismo kaznili dokposlanika nismo poslali.3

I Njegove rijei:Allah nee nazvati zalutalim narod koji je

na pravi put uputio prije nego to uine ono to im je Onzabranio.4

I predaja u kojoj stoji da je Allahov Poslanik sallallahualejhi ve sellem rekao: Tako mi Onoga u ijoj je ruci duaMuhammedova, ko bude uo za mene, od pripadnika ovogUmmeta, idova ili krana, i umre, a ne povjeruje u ono s imsam poslan, bie stanovnik vatre.5

Mnogo je tekstova koji govore u prilog ovome. Prema tomeovjekovo neznanje u mnogome umanjuje njegovu krivicu uveini ovosvjetskih stvari.

1 En-Nisa, 163.2 En-Nisa, 165.3 El-Isra, 15.4

Et-Tevba, 115.5 Muslim.


13/98


13

KOMPARACIJA IZMEU HARIDIJA I IIJA

oktor Nasir el-Akl, molim Allaha da ga sauva, je, usvojoj knjizi Haridije, prva frakcija u historiji

islama, napravio komparaciju izmeu haridija i rafidija(iija). Mi emo je prenijeti u cijelosti zbog kvaliteta nje samei zbog toga to ona pogaa u samu sr onoga o emu govorimo

u ovoj knjizi.Evo kako to on kae:

Haridije i iije, kao to sam prethodno spomenuo, nastalisu u isto vrijeme i njihov nastanak je prozrokovala ista stvar,iako se mnogi njihovi osnovni postulati i sami ciljevi bitnorazlikuju. Zbog toga se ove dvije sekte (frakcije) meusobnoslau u nekim stvarima dok se u isto vrijeme sutinski razlikuju

u nekim drugim.Haridije i iije se slau u sljedeim stvarima:

1. Pretjerivanje

Sloili su se u osnovi pretjerivanja (el-guluvv), mada semeusobno razlikuju po pitanju njegovih oblika i naina.

Haridijsko pretjerivanje se manifestuje u ekstremnom shvatanju ipoimanju Vjere kao i primjeni vjerskih propisa i zakona, odricanjuod neistomiljenika i estokom odnosu prema njima, i svimonim to iz toga proistie kao to je proglaavanje njih nevjernicima ioruana borba protiv njih.

iijsko pretjerivanje se manifestuje u pretjeranom velianjuodreenih osoba, kao to to ine sa Alijem, r.a., i nekimpotomcima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, idrugima.

D


14/98


14

2. Neznanje, neuraunljivost i kratkovidost

I haridije i iije se, u principu, odlikuju manjom dozom

razboritosti, neznanjem i kratkovidou. Najbolji dokaz neznanja ineukosti haridija jeste njihov stav po pitanju ashaba, njihovoustajanje protiv svoga voe i svoje zajednice. I najbolji dokazneukosti i neznanja iija jeste njihovo pretjerivanje uuzdizanju Alija, r.a., iako se on ogradio od njihovog takvogodnosa i kaznio je neke od njih zbog toga.

3. Nizak nivo erijatskog znanja i nedostatak

temeljitog razumijevanja (fikha) Vjere

Osobina koja preovladava kod haridija jeste zavaravanje svrlo malom koliinom znanja koje imaju. Njima nije svojstvenotemeljito i uporno sticanje znanja niti postizanje nekih velikihrezultata na tom polju.

iije ne trae znanje kod onih koji ga stvarno posjeduju i

koji su ga dostojni, i ne uzimaju ga od imama Ehli Sunneta. Veinanjihovih izvora oslanja se na laljivce i one koji su izmiljalipredanja i hadise. Objema frakcijama je svojstveno to da nemare mnogo za Hadisom niti Sunnetom osim u sluajevimakada se oni podudaraju sa njihovim prohtjevima i stavovima.

4. Odbacivanje Sunneta po strani i ustajanje protivmuslimana i njihovih imama i voa

Haridije su odstupili od demata (zajednice) muslimana,kako svojim uvjerenjima i akidom tako i svojim djelima ipostupcima. Oni su ustali orujem protiv muslimana i njihovihimama i voa.

I iije su, isto tako, odstupili od muslimanske zajednice ivjerovanjem i djelima svojim. I oni takoer smatraju da se

protiv svojih neistomiljenika treba boriti orujem, ali je tanjihova borba uslovljena pojavljivanjem njihovog Mehdija za


15/98


15

kojega vjeruju da e ih povesti. Zbog toga su oni uvijek biliaktivni vinovnici mnogih smutnji i nereda koje su bile odvelike tete za muslimane kroz historiju.

5. Ne postupanje po hadisu i predanjima koja seprenose od Selefa (prethodnika)

Obje frakcije, i haridije i iije, ne oslanjaju se navjerodostojne hadise niti ono to je vjerodostojno preneeno odSunneta, osim u situacijama kada vide da takvi hadisipodravaju njihove stavove i hirove. Oni pri tome odbacuju

predanja koja se prenose od Selefa.

6. Krivo vjerovanje po pitanju ashaba, r.a.

Haridije neke od ashaba, kao to su Alij, Osman, Muavija,Ebu Musa el-Earij, Amr ibn As, r.a., kao i one koji suuestvovali u Bici oko deve, kao i u Bici na Siffinu ili veinunjih, smatraju i proglaavaju nevjernicima. Psuju i vrijeaju

pojedince od Selefa i ismijavaju ih.iije smatraju veinu ashaba nevjernicima i samo mali broj

njih izdvajaju kao one koji nisu nevjernici. Oni psuju sveuenjake Selefa i imame ove Vjere, a da i ne spominjemonjihov odnos prema Ehli Sunnetu.

7. Proglaavanje nevjernikom onih muslimana koji

se sa njima ne slauI haridije i iije smatraju nevjernicima sve muslimane koji

se sa njima ne slau, mada se kod jednih i drugih razlikujuosnovna i temeljna naela po kojima ih oni proglaavanjanevjernicima.

Haridije su neke ashabe proglasili nevjernicima zbog

sudstva. Bilo da su po njemu postupili ili da su ga odobrili. Kaoto smatraju nevjernikom i svakog muslimana koji poini bilo


16/98


16

koji veliki grijeh. Oni nevjernikom smatraju i svakoga onogakoji se sa njima u neemu razie i ne pridrui se njihovimredovima, iako meu njima prave razliku u stepenu nevjerstva.

(Neke smatraju nevjernicima koji su poinili nevjerstvopripisujui Allahu nekoga ravnim i dostojnim, a nekenevjernicima koji su poinili nevjerstvo iz nezahvalnosti naAllahovim blagodatima).

Rafidije (iije) kao to smatraju sve ashabe nevjernicima iotpadnicima od islama, (osim malog broja njih, tj. samosedmorice po nekima), oni takoer nevjernicima smatraju i sve

muslimane i njihove imame.

8. Ove dvije frakcije meusobno se razilaze popitanju mnogih stvari, od kojih su i sljedee:

iije pretjeruju veliajui neke potomke AllahovogPoslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i pripisujui im svetost,

dok ih prve generacije haridija mrze i prema njima seneprijateljski odnose, te su zbog toga prozvani nasibe (nevasib)tj. oni koji mrze porodicu i potomke Allahovog Poslanika,sallallahu alejhi ve sellem.

iije se, u svojim predanjima i preuzimanju temeljnihizvora vjere, mnogo koriste laima i potvorama, te tako mnogolau i na svoje sagovornike (oponente) i na same sebe, dok

haridije apsolutno ne koriste la u vjeri niti u svojimpredanjima niti lau na svoje sagovornike, jer oni la smatrajuvelikim grijehom koji neminovno vodi u nevjerstvo. Meutim,njihovo neznanje ih je dovelo do toga da slijede svoje prohtjevei nahoenja.

Haridije javno obznanjuju svoja uvjerenja i ono to govorei piu kao i stavove koje zastupaju, dok iije svoja uvjerenjakriju i prema drugima se ophode licemjerno i u skladu sasvojim pravilom koje nazivaju et-tekijje tj. skrivanje svoga


17/98


17

stvarnoga uvjerenja i vjerovanja. iije se tako odnose i premamuslimanima u situaciji kada nemaju svoju dravu i kada nijenjihova vlast.

Haridije, u najveem broju sluajeva, sebi stavljaju uobavezu da se oruano bore protiv svih onih koji se sa njima neslau, dok se iije, uglavnom, oruano ne bore protiv svojihneistomiljenika osim predvoeni nekim svojim imamom zakoje vjeruju da su bezgrijeni. Oni tim svojim imamimapripisuju neke stvari koje nije dozvoljeno pripisivati nikomeosim Allahu, d.. Pripisuju im poznavanje skrivenog i tajnog

(el-gajb). Govore za njih da oni vladaju kosmosom, dakontroliraju djela Allahovih robova i vladaju njihovim srcima,da i oni pored Allaha, d.., propisiju erijat i propise vjere izakona. Ali, iako se ne bore oruano, oni ipak uestvuju usvakom neredu koji muslimanima prouzrokuje raznoraznenedae.

Najvei broj haridija je potekao od beduina i onih koji su

po svojoj prirodi bili grubi, bezosjeajni i surovi. A najveibroj iija potie od nearapskih plemena, od oloi, primitivaca iprostaka.

Osnovna karakteristika prirode iija je prevara, pronevjera,podmuklost i skriveno lukavstvo prema svojim oponentima(Sunnijama), dok se haridije prema svojim neistomiljenicimane odnose tako, ve otvoreno i transparentno. Oni otvoreno

istiu svoje odricanje od svih onih koji se sa njima ne slau, i tomanifestuju na vrlo grub i surov nain, nasiljem i terorom.

Haridije je nemogue voditi i predvoditi jer se oni nikomene pokoravaju niti ikoga sluaju. Za razliko od njih, iije suslijepo pokornii svojim voama. Oni slijede svakog ko povie isvakoga ko pone veliati njihova obiljeja i ono po emu seraspoznaju, ili ko kae da voli porodicu i potomke AllahovogPoslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ko potvrdi njihovusvetost te se stavi na njihovu stranu i prie im u pomo. Takav


18/98


18

moe biti i heretik ili teki grijenik. Zbog toga se u njihovimredovima pojavljuje veliki broj varalica, prevaranata i onih kojitvrde da su vjerovjesnici, kao i onih koji se odaju grijehu i

razvratu.Haridije se prihvataju samo pojavnog i vanjskog znaenja

tekstova bez dubljeg uputanja u prouavanje i temeljitijerazumijevanje njihovog pravog znaenja. Kod njih nemanikakvog uticaja pravo znaenje tih tekstova koje se iz njihrazumije. Oni ne prihvataju niti priznaju ikakva pravilaargumentacije tekstovima, niti pokuavaju objediniti sve

dokaze po odreenom pitanju. Ne osvru se ni na to kakouenjaci poimaju i razumiju tekstove i dokaze. Zbog svegatoga, oni se najee oslanjaju na tekstove koji sadre prijetnjei govore o strahotama, a zapostavljaju tekstove koji sadreobeanja i govore o nadi.

iije postpupaju upravo suprotno haridijama. Oni tekstovetumae na svoju ruku i ne pridaju im njihova prava znaenja.

Ne prihvataju stvarno jeziko i erijatsko (terminoloko)znaenje tekstova. Komentariu tekstove i tumae ih shodnosvojim potrebama i prohtjevima. To ine po svome batinijskom(tajanstvenom, ezoterinom) i simbolikom sistemu iprogramu. Oni slijepo slijede svoje voe pri tome ne vodeirauna ni o emu drugome niti koristei svoj razum niti logiku,tvrdei za njih da su nepogreivi.

Meu haridijama nema heretika niti se oni prema bilokome licemjerno odnose. Za razliku od njih, meu iijamapostoji mnogo heretika i licemjera. Zbog toga je meu njimanastao veiliki broj batinijskih (tajanstvenih, ezoterinih) ibezbonikih podfrakcija i sekti. Meu njima se pojavljivaoveliki broj onih koji su tvrdili da su vjerovjesnici ili da sumehdije. Onaj koji pomno istrai historiju nai e da jeveina pokvarenih i nastranih ljudi pripadalo rafidijama iiijama.


19/98


19

Izvori iz kojih haridije crpe vjeru su mnogo zdraviji negoizvori iz kojih to ine rafidije. Haridije slijede Kuran shodnosvome razumijevanju i shvatanju, iako je to najee pogreno i

neispravno shvatanje. Za razliku od njih, rafidije svoju vjeruuzimaju od njihovih imama za koje vjeruju da su nepogreivi ibezgrijeni. Pri tome lai i potvore iznose na raun imama iuenjaka Ehli Sunneta, pa ak i na Poslanika, sallallahu alejhive sellem. Oni vjeruju svojim laima i laima koje iznosenjihovi predvodnici.

Rafidijski usulu (temeljna naela) poivaju na novotarijama

i izmiljotinama, na irku (djelima koja izvode iz vjere zbogpripisivanja Allahu nekoga drugoga dostojnim i ravnim), kakou akidi (vjerovanju) tako i u ibadetima (obredoslovlju) i umnogim fikhskim propisima. Kod haridija su vrlo rijetkoprisutne novotarije koje izvode iz vjere, novotarije u ibadetima,privrenost kaburima i sufizam.

U principu, rafidije su kroz historiju bili mnogo tetniji,podmukliji i opasniji po islam i muslimane nego haridije.

Mnogo su vie ispoljavali neprijateljstva prema Allahu, d..,Njegovoj vjeri, prema Sunnetu Njegovog Poslanika, sallallahualejhi ve sellem, i vjernicima. To zbog toga to su oni u osnovii haridije po pitanju odstupanja od ummeta i djelovanja uskladu sa tim, kao i proglaavanja muslimana nevjernicima, ana to sve dodali su jo i one zablude kojima se samo oniodlikuju, kao to su imamet, nepogreivost njihovih imama,tekijje (princip skrivanja svoje prave vjere i uvjerenja), refd(odstupanje od puta ummeta) i nifak (licemjerstvo).

I ejhul-islam Ibn Tejmijje, r.a., je takoer kompariraoiije (rafidije) i haridije na mnogim mjestima u svojimdjelima. Smatram jako potrebnim i podesnim, ovom prilikom,spomenuti neka od tih poreenja. Pa evo kako to on kae:

Dehmije i rafidije su u mnogo goroj situaciji negoharidije. Haridije su se borili protiv muslimana a tvrdili su dase bore protiv nevjernika, a ovi su pomagali nevjernicima u


20/98


20

borbi protiv muslimana a istovremeno su bili ponizni prednevjernicima. Oni su tako pomagali nevjernicima osjeajui seponiznim prema njima, a neprijateljski su se odnosili prema

vjernicima osjeajui se snanim i monim u borbi protivnjih. Tako neto nalazimo samo kod karamita, rafidija,dehmija i onih koji su vjerovali da se Allah utjelovio u svimsvojim stvorenjima (Euzu billahi). Onaj ko se posvetiistraivanju toga vidjee udesa i pouke. Oni lie na one zakoje je Allah, d.., rekao u Kuranu: Zar ne vidi onekojima je dat jedan dio Knjige kako u kumire i ejtanavjeruju, a neznabocima govore: Oni su na ispravnijem

putu od vjernika.12ejhul-islam nastavlja: A rafidije, ako nisu jo gori od

haridija o kojima smo govorili, sigurno nisu nita bolji odnjih. Haridije su nevjernicima smatrali samo Osmana i Alija,r.a., i one koji su pristali uz njih, ne smatrajui nevjernicima idruge koji nisu htjeli uestvovati u borbi ili one koji su prijetoga umrli. Dok rafidje nevjernicima smatraju Ebu Bekra,

Omera, Osmana, sve Muhadire i Ensarije i one koji su ih udobru sljedili, Allah bio zadovoljan sa njima i oni sa Njim.Rafidije nevjernicima smatraju veinu Ummeta Muhammeda,sallallahu alejhi ve sellem, kako onih iz prethodnih generacijatako i kasnijih. Oni nevjernikom smatraju i svakoga onoga kovjeruje da su Ebu Bekr, Omer, Muhadiri i Ensarije, r.a., bilipravedni, i ko je zadovoljan sa njima kao to je i Allah, d..,zadovoljan sa njima, ili za njih oprost zamoli od Allaha, d..,

kao to to Allah i nareuje da se za njih ini. Iz tog razloga oninevjernicima smatraju najeminentnije uenjake ovogaUmmeta, kao to su bili: Seid ibn El-Musejjib, Ebu Muslim el-Havlanij, Uvejs el-Karenij, Ata ibn Ebi Rebbah, Ibrahim en-Nehaij, i kao to su bili: Malik, El-Evzaij, Ebu Hanife,Hammad ibn Zejd, Hammad ibn Seleme, Sevrij, afiij, Ahmed

1

En-Nisa, 51.2Derut-tearud, 7/138, 139


21/98


21

ibn Hanbel, Fudajl ibn Ijad, Ebu Sulejman ed-Daranij, Marufel-Kerhij, El-Dunejd ibn Muhammed, Sehl ibn Abdullah et-Testerij i dr.

Rafidije dozvoljavaju krv tj. da je dozvoljeno ubiti svakogaonoga ko im se suprotstavi. Oni za svoj mezheb kau da je tomezhebul-dumhur (mezheb koji slijedi veina), a tako ih ifilozofi nazivaju.1

I tvrde da je hodoae ovih izmiljenih i drugih stvarijedan od najvrednijih ibadeta, ak ih mnogi njihovi uenjacismatraju vrednijim od hodoaa Kabe koju su Allah, d.., i

Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredilivjernicima hodoastiti. Jo mnogo bi trebalo vremena iprostora da se opie kompletna njihova situacija.

Ovim postaje jasno da su oni najgora od svih novotarskihsekti koje su pole za svojim prohtjevima i nahoenjima. Preeje boriti se protiv njih nego protiv haridija. Ovo je razlog toje bilo opepoznato da se termin novotari ili oni koji slijede

svoje prohtjeve i hirove odnosi posebno na rafidije. Kodmuslimanskih masa je bilo opepoznato da su Sunijama kaooponenti bili jedino rafidije, jer su oni jedina sekta koja jepokazala inat i neposlunost prema Sunnetu AllahovaPoslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i openito premaAllahovom erijatu (zakonu).2

ejhul-islam, dalje kae: Haridije su slijedili Kuranshodno svome shvatanju, a ovi slijede nekog svog bezgrijenog

imama koji ni ne postoji. Time je ono na to se oslanjaju ipozivaju haridije mnogo bolje nego ono na to se pozivajurafidije. Osim toga, meu haridijama se nikada nije pojavioheretik (zindik) niti neko ko je pretjerivao u hvaljenju bilokoga, dok je meu rafidijama takvih uvijek bivalo toliko danjihov broj samo Allah, d.., zna.

1

El-Fetava, 28/4772El-Fetava, 28/482


22/98


22

Uenjaci su pojasnili da je ta ideja rafidizma (iijizma)potekla od heretika Abdullaha ibn Sebee koji je javnopristupio islamu a u sebi je duboko krio jevrejstvo i cijelo

vrijeme je traio priliku kako da rastoi islam iznutra. Istotako je inio i Polis en-Nasranij, koji je bio Jevrej, anavodno je prihvatio hrianstvo kako bi ga rastoioiznutra.1

Ovi su bili gori nego i haridije i ostali koji su se za svojimnahoenjima poveli jer su njihovi mezhebi sadrali i obuhvatalimnogo gore stvari nego mezhebi haridija. To zato to su

haridije bili prva frakcija koja se povela za svojim nahoenjima itako odstupila od Ehli Sunneta i demata.2

Haridije slijede Kuran prema svome shvatanju irazumijevanju, i tvrde da slijede Sunnet za koji vjeruju da sekosi sa Kuranom. A rafidije slijede Ehlu Bejt (neke potomkeAllahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem) i tvrde da sumeu njima neki bezgrijeni kojima nema nita nepoznato, niti

ikada pogrijee hotimino niti nehotimino.3

Rafidije su gori novotari od haridija. Oni nevjernicima

smatraju i one koje nevjernicima nisu smatrali ni haridije, kaoto nevjernicima smatraju Ebu Bekra i Omera. Rafidije laiizmiljaju i na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegoveashabe onako kako to nikad niko osim njih nije uinio.Haridije na njih nita nisu slagali, a uz to, mnogo su iskreniji,

hrabriji i odvaniji, i mnogo su se bolje i dosljednije dralidogovora. Zbog toga su mnogo vie uestvovali u borbama ibitkama nego rafidije, koji su bili vei laljivci, kukavice,prevaranti i bili prezreniji i ponieniji.4

1El-Fetava, 28/4832El-Fetava, 28/4893

El-Fetava, 28/4914Minhaduu-s-Sunne, 5/154


23/98


23

Istina, neke iije koje su ivjele u ranom periodu iijizmabile su bolje nego haridije: Postoji jedna skupina koja se veeza iijizam, ali je izumrla i nije na kursu dananje sekte iija

rafidija, niti iija zejdija. Njihov iijizam se ogledao u tometo su smatrali da je Alij, r.a., vredniji i bolji od ostalih ashabapa i od Ebu Bekra, i Omera, r.a., mada su smatrali da je njihovimamet i hilafet bio ispravan. O ovoj grupi ejhul-islam IbnTejmijje je rekao: Zbog toga su prethodne (ranije) iije boljenego haridije protiv kojih se borio emirul-muminin Alij ibnEbi Talib, r.a., po naredbi Allahovog Poslanika, sallallahualejhi ve sellem. A veina kasnijih rafidija je postala mnogogora nego haridije. ak tavie, meu njima su najveilicemjeri i munafici koji su po tome, manje-vie, ravnilicemjerima i munaficima koji su bili u vrijeme AllahovogPoslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Zbog toga je imam Buhari, autor Sahiha, u djelu Halkuefalil-ibad (Stvaranje ljudskih djela), rekao: Svejedno mi jeda li sam klanjao za dehmijom ili rafidijom, ili sam klanjao zajevrejom ili hrianinom. Ne treba im nazivati selam, niti ihobilaziti, niti ih eniti ni udavati, niti ih kao svjedoke uzimati,niti jesti ono to oni svojim rukama zakolju.12

1

Bejanu telbisi-l-Dehmijje, 2-539.:Halku efalil-ibad, od imama Buharije, 12.2El-Havarid, 18-21.


24/98


24

POGLAVLJE DA SE DJELA NE PRIMAJU

OSIM VJEROVANJEM U VILAJE

l-Vilaje: Da ponemo sa najveim ejhom kod iija,el-Medlisijem.1 U njegovom djelu Biharu-l-Enwar,

27-1662 nalazimo mnoge rivajete u kojima se proglaavajunevjernicima oni koji im se suprotstavljaju, poto iije vjeruju

da se djela ne primaju osim vjerovanjem u vilaje. U poglavljuEl-Bekara, 48:I bojte se Dana kada niko ni za koga nee moinita uiniti, kada se niiji zagovor nee prihvatiti, kada se ni odkoga otkup nee primiti i kada im niko u pomo nee pritei.Ovo je dan smrti kad se ne prima posredstvo niti nadoknada, aSudnjeg dana na bedemima izmeu Denneta i Dehennemastajae Muhammed, Ali, Fatima, Hasan i Husejn i ispravni iz rodanjihova, pa ko od naih iija bude kanjen od Allaha

Dehennemom zbog nevjerovanja u vilaje(vostvo muslimanskezajednice nakon preseljenja Allahovog Poslanika na ahiret inastavljanje duhovne zadae Allahovog Poslanika obzirom nanjihovo vjerovanje u nepogreivost Alija i njegovih potomaka),poaljemo mu od naih izaslanika iija poput Selmana Farisije,Mikdada, Ebu Zerra, Ammara i njima slinim iz kasnijihpokoljenja da ih izbave i u Dennet uvedu. I poaljemo drugim

od onih to su nas volili od naih izabranih iija poputHumama pa ih izvedu sa suenja i prenesu ih u Dennet unaem prisustvu, pa se dovedu jedan od naih iija nepotpunog

1 Veli za njega el-Erdebili: Muhammed Bakir el-Medlisi, na uitelj iejh i ejhu-l-Islam i ejh muslimana, peat mudtehida, uzviena stepena...Umro 1110 po hidri.

2 Veli za ovo djelo Akabzerk el-Tahrani (3-16): Nikad nije napisano,

ni prije ni poslije, djelo koje je skupilo rivajete imama poput ovoga. Ovose djelo smatra jednim od osam priznatih izvora kod iija.

E


25/98


25

ibadeta pa se postave nasuprot njemu izmeu stotinu do stotinuhiljada sunija, pa mu se kae: Ovi su tvoj iskup od vatre. Pauu vjernici u Dennet a sunije u vatru.

Uzvieni kae: esto bi htjeli oni to porekoe da su bilimuslimani.1

To jest oni to porekoe vilaje Ehlu-Bejta.

Uzvieni kae:Primjer je onih to porekoe svoga Gospodara:djela su im poput pepela to ga raznese vjetar u danu olujnom.Ne koristi im nita to zaradie. To je zabluda daleka.2

I Uzvieni kae: A ja sam uistinu oprata onom koji sepokaje i uzvjeruje i dobra djela ini a onda se uputi.3

I Uzvieni kae:Ko ini dobra djela a vjernik je, ne boji sezulma niti okrnjenja prava.4

Od imama se prenosi da se pod nevjernicima misli na oneto su porekli imame.

Prenosi se od Alije ibn Ibrahima da je nevjernik u ovom

ajetu onaj koji je porekao vilajet Alija, pa mu se djela raznesupoput pepela od strane vjetra.

Kao to se prenosi da je uputa na koju se misli slijeenjevilajeta a isto tako i vjerovanje.

Uslov je primanja vjerovanja i dobrih djela kod imamijaprihvatanje vilajeta svih imama. Prenosi es-Sabati od Ebi Abdillaha(Dafer es-Sadik): Prvo zata se pita rob na Sudnjem danu jesu

propisani namazi i propisani zekat i propisani post i propisani haddi nae vilaje Ehlu Bejta, pa ako umre priznavajui nae vilajeprihvata mu se namaz i post i zekat i hadd, a ako ne priznanae vilaje ne prihvata Allah od njega nita od njegovih djela.

1 El-Hidr, 2.2 Ibrahim, 18.3

Ta-ha, 82.4 Ta-ha, 112.


26/98


26

Prenosi Muhammed ibn Dafer od svog oca i djedova:Siao je Dibril Allahovom Poslaniku i rekao mu: OMuhammede, es-Selam (Allahovo ime) ti alje selam i kae:

Stvorio sam sedam nebesa i ono to je u njima i sedamzemalja i ono to je u njima, i ne stvorih mjesta uzvienijeg odrukna i mekama (na haddu). Kad bi mi tamo rob dovu uputiopa me sreo poreknuvi vilaje Alija u vatru bih ga bacio.

Prenosi Hafs od Dafera es-Sadika da je Ali govorio:Nema hajra na dunjaluku osim kod dvojice: Jedan poveavasvaki dan svoje dobroinstvo, a drugi za svako loe djelo tevbu

ini. Allaha mi, kad bi ostao na seddi dok mu se vrat ne prekine,ne bi mu je Allah prihvatio bez naeg vilajeta Ehl-Bejta.

Prenosi Muhammed ibn El-Fudejl od Ebu Hamze od Abdillahada je rekao: Ko vam se usprotivi spada u ovaj ajet, sve i da jeibadet inio i u dihadu bio: Lica su tog dana uplaena, zbogonog to injahu brina. Vatrom se estokom pre.1

Prenosi Eban od el-Harisa ibn Jahje od Ebu Daferatumaei ajet: A Ja sam oprata onome koji tevbu uini iuzvjeruje i dobra djela ini a potom se uputi.2 Kae: Nekoristi mu tevba niti iman niti dobro djelo dok se ne uputi.Tako mi Allaha, ne prima mu se dok se ne uputi. Upitah:Kome?, pa ree: Nama.

Potom nastavlja El-Medlisi: Mnogo je rivajeta po ovom

pitanju koje smo spomenuli u prijanjim poglavljima, poputrijei Uzvienog: O Muhammede, kad bi Mi rob robovao dokne bi postao poput mjeine pohabane, a onda Mi doao poriuinjihovo vilaje, ne bi ga smjestio u svoj Dennet niti bi gasklonio u sjenu prijatelja svoga.3

1 El-Gaiijeh, 2.-4.2

Ta-ha. 82.3Biharul-Enwar, 27-169.


27/98


28/98


29/98


29

Prenosi Abdurrahman: - Bio sam na haddu sa Ebu Abdullahom,pa se pope na brdo i pogleda u svijet, pa ree: Mnotvo vrevea malo hadija! Pa mu ree Dawud er-Ruki: O sine Allahova

Poslanika, uzvraa li Allah dovama ovog mnotva? Pa odgovori:O Eba Sulejman, Allah ne oprata da Mu se to pridruuje. Koporekne vilajet Alija, taj je poput roba idolu. Pa rekoh:Prepoznajete li one koji vas vole od onih koji vas ne vole? Paree: O Eba Sulejman, ne rodi se rob a da mu se ne napiemeu oima mumin ili kafir. Ue kod nas ovjek priznavajuinae vilaje i odriui se od naih neprijatelja, pa vidimo napisanomeu njegovim oima mumin ili kafir. Kae Uzvieni:Uistinu su u tome znaci za one koji shvataju.1

Prenosi Ibn Miskan od es-Semalija kako je Ali rekao nahutbi: Uistinu je Allah uzvisio Muhammeda s Porukom iobavijestio ga Objavom, pa je proiri meu ljudima, a kod nasEhl-Bejta su utoita znanja i vrata mudrosti. Pa ko nas voli odvas, koristi mu iman njegov i primaju mu se djela, a ko nas nevoli od vas, ne koristi mu iman njegov, niti mu se djelaprimaju.

Zatim pojanjava el-Medlisi: To jest, iako je AllahovPoslanik proirio znanje meu ljudima do istinskog se znanjane dolazi izuzev preko nas.

Prenosi Ubejdullah ibn Ali el-Halebi da je Ebu Abdullahrekao: Nisam htio da vam o ovom govorim ali u vam rei i

savjet dati, a kako da vas ne savjetujem a vi ste vojniciAllahovi. Tako mi Allaha, samo vi robujete Allahu, s toga gauzmite i proirite i ne krite ga od onih kojima pripada, pa kadbi ga sakrio od vas, sakrio bi se od mene.

Kae Dafer es-Sadik: Najveeg je gubitka ovjek koji skupigolem mal s mukom i opasnostima se izlaui, pa ga potroi usadaku i dobroinstvo, i potroi mladost i snagu u ibadetu i namazu,

1 El-Hidr, 75.


30/98


30

ali pored svega toga ne priznaje Aliju pravo njegovo niti poloaj.Ako mu se dokazi donesu nee da ih prihvati, pa taj je najveeggubitka Sudnjeg Dana. Sadaka mu se njegova ukae poput zmije

koja ga proguta, a namazi se njegovi i ibadeti ukau u liku uvaragonei ga u Dehennem. Pa kae: Jao meni, zar ne bih odklanjaa? Zar zekat ne davah? Pa mu se kae: O nesretnie, nekoristie ti djela tvoja jer si zapostavio najvaniju dunost nakonvjere u jednog Allaha i poslanstvo Poslanika Njegova, zapostaviosi to ti je bila dunost od priznavanja prava Alija a prihvatio sito ti Allah zabrani da ti imam bude Allahov neprijatelj. Da siibadet inio od poetka do kraja svog ivota, i da si sadahu potroiomal itava dunjaluka i svog zlata dunjalukog, ne bi ti to povealood milosti Allahove, ve samo odaljilo od nje i srdbi Allahovojpribliilo. Kae Allahov Poslanik: Ko dadne zekat onome komepripada i namaz obavlja u granicama njegovim i ne pridrui imnita od velikih grijeha doe Sudnjeg Dana pa ga zapahne povjetaracDennetski i podigne u najvie sobe njegove, u drutvo onihkoje je slijedio, drutvo Muhammeda i roda njegova. A onaj koji

bude krt u zekatu pa ga ne dadne, naredi se namazu njegovom,te mu se povrati, pa se njime po licu udari, pa mu se rekne: Orobe Allahov, to e ti namaz bez zekata1? Pa rekoe AshabiAllahovog Poslanika: Kakva li nesretnika! Pa ree AllahovPoslanik: Hoete li da vas obavijestim o onom koji je nesretnijiod ovog? Rekoe: Dakako, Allahov Poslanie. Pa ree:ovjek pogibe u dihadu na Allahovom putu i hurijedennetske bacaju poglede na njega, riznice dennetske oekuju

dolazak due njegove pa ne doe. Pa kau meleci na Zemljiokupljeni oko poginulog: Zato mu hurije ne silaze? Pa sepozovu od povi sedmih nebesa: O meleci, pogledajte dokledoseu nebesa! Pa pogledaju, pa vide jednobotvo ovoga roba ivjeru njegovu u poslanstvo Allahovog Poslanika, i namaznjegov, i zekat njegov, i sadaku njegovu, i sva dobra djela

1

Pripadnici crnih turbana meu iijama pozivaju se da su od Ehlu-Bejta i uzimaju petinu od zekata svih iija.


31/98


31

njegova iza zatvorenih vrata nebeskih, a meleci pomagaju:Zato nam se ne otvaraju vrata nebesa da uemo s djelima ovogehida?! Pa naredi Allah da se otvore nebeska vrata, pa se

meleci pozovu: O meleci, uite ako moete! pa ne mognupodii svojih krila natovarenih djelima roba, pa kau:Gospodaru na, ne moemo da se podignemo sa ovim djelima!Pa ih se pozove: O meleci, niste vi ti koji e se popeti noseiove terete! Pa kau meleci: Gospodaru na, pa ko e ihponijeti? Pa kae Allah uzvieni: ta nosite od njega? Pakau: Vjeru u Tebe jedinog i vjeru u Tvog Poslanika. Pa kaeAllah uzvieni: A pokornost Aliju i imamima istim? To je tonosi djela i stavlja u Dennet.! Pa pogledaju meleci, pa vide daih pored svih djela njegovih nema kod njega pokornosti Aliju irodu njegovu niti neprijateljstva prema neprijateljima njegovim.Pa kae Allah uzvieni melecima: Ostavite djela njegova ivratite se u mjesta svoja. Doi e ko je prei da ih ponese tamogdje zasluuju. Pa se vrate meleci odakle dooe, pa pozovepozivaoc Gospodara naeg: O uvari ponesite ih usred

Dehennema, jer vlasnik njihov ne bi pokoran Aliju i rodunjegovu! Pa uini Allah meleke u liku lavova, iz usta im vatraizlazi i spri sva djela roba, i nita mu ne preostane sempokornosti neprijateljima Alijevim i poricanje vilajeta njegova,pa mu propadnu djela njegova. To je taj to je goreg stanja odonog to pazi na namaz a ne daje zekat.1

Prenosi Jusuf ibn Sabit od Ebu Abdullaha: Ko nas voli

do

e sa nama Sudnjeg Dana ovako, pa sastavi svoja dvakaiprsta, a onda ree: Tako mi Allaha kad bi neko postio podanu i klanjao po noi, a onda Allaha susreo nepriznavajui navilaje, sreo bi Ga rasrena na njeg. Potom proui kuranskiajet:I ne sprijei ih da im se davanja prihvate sem to porekoe

1 Ovako se opisuje Allah kao zulumar, Uzvien je od toga, Koji kae:Ine ini Gospodar tvoj nepravdu nikome. (El-Kehf, 49.), a u hadisu Kudsijju

koji prenosi Muslim: O robovi Moji, Ja sam zabranio Sebi nepravdu iuinih je meu vama zabranjenom, pa ne budite zulumari.


32/98


33/98


33

Prenosi Ebu Hurejre r.a., kako je Ali ibn Ebi Talib proaopored grupe Kureja u mesdidu, pa se stadoe namigivati, pase potui Allahovom Poslaniku, pa doe ljutit i ree: O ljudi,

zato vam se lica obasjaju kad se spomene Ibrahim i rodIbrahimov, a kad se spomene Muhammed i rod Muhammedovotvrdnu vam srca i namrte se lica? Tako mi Onoga u ijoj jeRuci dua moja, kad bi neko od vas dosegao djela sedamdesetPoslanika, ne bi uao u Dennet dok ne uzvoli ovog mog brataAlija i potomstvo njegovo. Uistinu Allah ima hak kojeg nikone zna osim mene i Alija, i uistinu ja imam hak za koji niko nezna osim Allah i Ali, i Ali ima hak koji niko ne zna osim Allahi ja.

Prenosi se od Dafera es-Sadika, a onda od njegovog oca,pa onda od njegovog djeda: Proe Ali kroz mesdid u Kufi udrutvu Kanbera pa vidje ovjeka kako stoji na namazu, paree: O voo vjernika, nisam vidio ljepeg namaza od ovog!Na to mu Ali ree: O Kanbere, tako mi Allaha, onaj kojivrsto vjeruje u vilajet nas Ehli-Bejta bolji je od onog koji

hiljadu godina ibadet ini. Kad bi rob Allahu robovao hiljadugodina, ne bi Allah prihvatio od njeg dok ne bude znao zavilaje nas Ehli-Bejta. I kad bi rob Allahu robovao hiljadugodina i doao Mu s djelima poput djela sedamdeset dvojicePoslanika, ne bi mu Allah primio dok ne zna za vilaje nas Ehli-Bejta, a u suprotno bi ga Allah na njuku njegovu bacio u vatrudehennemsku.

Prenosi Ubejd ibn Kesir od Ebu Dafera: Kae Uzvieni uSvojoj knjizi: Ja sam uistinu oprata onome koji se pokaje iuzvjeruje i dobra djela ini a potom se uputi.1 Onda ree EbuDafer: Tako mi Allaha, kad bi se pokajao i uzvjerovao idobra djela inio a ne bi se uputio naem vilajetu i ljubaviprema nama i poznavanju nae prednosti nad ljudima, nita muto ne bi koristilo.

1 Ta-ha, 82.


34/98


34

Prenosi se od Ebu Zerra el-Gafarija da je protefsirioAllahove rijei: Ja sam uistinu oprata onome koji se pokaje iuzvjeruje i dobra djela ini a potom se uputi.1 Povjerova u

ono s ime doe Muhammed i ini dobra djela, to jest farzoveobavlja a potom se uputi ljubavi roda Muhammedova. uo samAllahovog Poslanika kako kae: Tako mi onoga koji me poslas istinom Poslanikom, ne koristi nikome od vas troje bezetvrtog, pa ko htjedne obistini ga, a ko htjedne porekne ga. Mismo stanita upute i predvodnici takvaluka i preko nas se dovauzvraa i nedaa otklanja i putem nas silazi kia sa nebesa i mi

smo la

a Nuhova i mi smo ue Allahovovrsto za koje seprihvati onaj koji se uputi putem ispravnim. Onaj koji nas voli

biva prognan i usamljen i vrijean i porican, plana oka i tunasrca sve dok ne umre, a to je malo porad Allaha.

Prenosi Davud Er-Ruki kako je pitao Ebu Abdullaha zaznaenje Allahovih rijei: Ja sam uistinu oprata onome kojise pokaje i uzvjeruje i dobra djela ini a potom se uputi.2, pa

ga upita za znaenje ... a potom se uputi. Pa re

e:Poznavanje imama, tako mi Allaha, imama po imama

ponaosob.

Prenosi Mensur el-Sejkal kako je bio kod Ebu Abdullaha naMini, pa pogleda u svetinu i ree: Jedu haram, i oblae haram,i ene se u haramu, a jedu halal i oblae halal i ene se u halalu.Ne, tako mi Allaha, niko hadd ne ini sem vas, i od nikog sene prima osim od vas.

Prenosi Sulejman El-Eame od Dafera es-Sadika, odsvojih oeva i djedova da je Allahov Poslanik rekao: O Alij, tisi voa vjernika i voa bogobojaznih, ti si nasljednik znanjasvih Poslanika. Ti si najiskreniji od iskrenih i najbolji od svihkoji ti prethodie. Ti si mu najbolje od svih ena svijeta, i ti si

1

Ta-ha, 82.2 Ta-ha, 82.


35/98


35

onaj kojem se vjernici pokoravaju. Ko se tebi pokorava uDennet ulazi, a ko se tebi protivi vatru zaslui. O Ali, tako miOnoga koji me posla s poslanstvom, kad bi rob Allahu robovao

hiljadu godina nebi mu to Allah prihvatio bez priznanja vilajetatebi i imamima iz tvog roda, a ne prihvata se priznanje tvogvilajeta bez odricanja od tvojih neprijatelja i neprijatelja imamaiz tvog roda. Tako me obavijesti Dibril, a.s., pa ko hoce nekvjeruje, a ko hoe nek porekne.

Prenosi Ibn azan lancem prenosioca do AllahovaPoslanika da je rekao: U noi kad sam podignut kod

Uzvienog Allaha objavi mi se: Povjerova Poslanik u ono tomu se spusti od Gospodara Njegova.1, pa rekoh: I vjernici?Pa Ree: Istinu si rekao Muhammede. Koga e ostaviti da tenaslijedi u tvom ummetu? Rekoh: Najboljeg meu njimaRee: Ali ibn Ebi Talib? Rekoh: Tako je Gospodaru Ree:O Muhammede, Pogledah na zemlju pa te odabrah i dadoh tiime od Mojih imena, pa se ne spomenem a da se i ti nespomene. Ja sam El-Mahmud (Hvaljeni) a ti si Muhammed(pohvaljeni). Onda Pogledah drugi put pa izabrah Alija i dadohmu ime od Mojih imena. Ja sam El-Eala (Najuzvieniji) a onje Alijj (uzvieni). O Muhammede, stvorih tebe i stvorih Alijjai Fatimu i Hasana i Husejna i imame od roda njegova od svjetlaMoga, i upoznah stanovnike nebesa i zemalja s vaimvilajetom, pa ko ga prihvati, vjernik je kod Mene, a ko gaporekne nevjernik je kod Mene. O Muhammede, kad bi Me rob

robovao toliko da bi postao kao mjeina pohabana a onda Midoao poreknuvi vae vilaje, ne bi mu oprostio dok ne bipriznao vilaje vae. O Muhammede, bi li ih volio vidjeti?Rekoh: Bih, Gospodaru. Pa mi ree: Okreni se na desno odPrijestolja Pa se okrenuh i ugledah Alija i Fatimu i Hasana iHusejna i Alija sina Husejnovog i Muhammeda sina Alijeva iDafera sina Muhammedova i Musu sina Daferova i Alija

1 El-Bekara, 285.


36/98


36

sina Musinog i Muhammeda sina Alijevog i Alija sinaMuhammedovog i Mehdija u bljesku svjetla klanjaju a usreditu Mehdi bljeti poput zvijezde. Pa Ree: O Muhammede,

tako mi moi Moje on je osvetnik nad Mojim neprijateljima injima se nebesa dre da ne padnu na zemlju osim podoputenju Njegovu.

Prenosi Ed-Dejlemi u djelu Ealamu-d-Din od Ebu SeidaEl-Hudrijja kako je Allahov Poslanik sjedio sa grupom ashaba imeu njima Alijj ibn Ebi Talib, pa ree Allahov Poslanik: Kokae la ilahe illallah, ulazi u Dennet. Pa rekoe dvojica od

ashaba: Mi kaemo la ilahe illallah. Pa ree AllahovPoslanik: ehadet la ilahe illallah prima se od ovoga i strankenjegove, pa stavi Allahov Poslanik ruku na glavu Alijevu iree onoj dvojici: Od znakova je toga da ne sjedate tamo gdjeon sjedi i da ne poriete govor njegov.

I kae Uzvieni u nekim od Svojih knjiga: Kazniu sveone koji budu posluni neispravnom imamu sve i da su

dobroinitelji i bogobojazni, i oprostiu svakom onom ko budeposluan imamu uputitelju sve i da su zulumari i grijenici, aonaj koji sebi pripie vostvo a nije imam slagao je na Allaha ina Njegovog Poslanika. Ovde se zavrava navoenje rivajeta izMedlisijevog djela Biharu-l-Envar, 27-202.

Eto brate imao si prilike vidjeti rivajete koje sam preneoonakve kakvi su u knjizi Biharu-l-Envar, i kako iije proglaavaju

nevjernicima sve one koji ne prihvataju takozvano vilaje Alijaibn Ebi Taliba. El-Medlisi je posvetio itavo poglavlje u ovojsvojoj knjizi ovom predmetu pod naslovom Poglavlje da se neprimaju djela osim sa vilajetom (27-166) u kojem spominjerijei itske uleme poput Es-Sadduka, El-Mufida, ElAjjaiija,Es-Safara, El-Erbilija i drugih.

Da se zapitamo: Zato iije proglaavaju nevjernicima onekoji poriu vilajet Alija ibn Ebi Taliba? Odgovor: Zato toiije vjeruju da je islam osnovan na pet stubova, od kojih je


37/98


37

najvaniji vilajeh. Prenosi njihov ejh El-Kulejni u djeluUsulu-l-Kafi, 2-18.: Od Ebu Hamze od Ebu Dafera da jerekao: Islam se temelji na petero: Na namazu i zekatu i postu i

haddu i vilajetu, i niemu se vie ne poziva nego vilajetu.Spominje El-Mazenderani u djelu erh usulu-l-Kafi 8-63.

Ovo rivaje prenosei ga od Zurara od Ebu Dafera i dodajekako je Zurara upitao: ta je od toga najbolje? Pa muodgovori Ebu Dafer: Vilaje je najbolje, jer je ono klju svihostalih.

Zapitati se je onda, ako je ovolike vanosti i stepena, i radinjega se ulazi u Dennet i Dehennem, to ga ne spominjeAllah u Kuranu ajetima jasnim kao to se spominju ostalistubovi imana? Kako to da spominje Uzvieni namaz i zekat ipost i hadd u mnogim ajetima, a ne spominje vilajet niti ujednom, a od njega ovisi primanje djela kao to to tvrde iije?

VJEROVANJE IIJA DA SU NEKI POSLANICI ODBILI

VILAJE EHLI BEJTA PA SU ZBOG TOGA KANJENINEDAAMA

Spominje Niametullah El-Dezairi u djelu El-Enwaru-l-Numanijje (1-24.): Prenosi Hamza Es-Semali da je Abdullahibn Omer uao kod Zejnul-Abidina i rekao mu: O sineHuseinov, ti si taj koji kae da je Junus, a.s., progutan od ribezato to je odbio vilajet Alija? Pa mu ovaj odgovori potvrdno,

a Abdullah ibn Omer ree: Pokai mi dokaz za to ako istinugovori. Pa naredi da nam se sveu oi a nakon sata naredi danam se odveu, te naosmo sebe na obali mora uzburkanihvalova. Pa pozva ribu, te pomoli glavu svoju iz mora poputbrda golema govorei: Odazivam ti se velijo Allahov. Paree Zejnul-Abidin: Ko si ti? Pa ree: Ja sam riba Junusova.Gospodaru moj, uistinu Allah nije poslao poslanika od Ademado djeda tvog Muhammeda a da mu ne Pokaza vae vilaje Ehli- Bejta, pa ko ga primi od Poslanika spasi se a ko zastade i


38/98


38

zamuca, snae ga to ga snae od nedaa poput Adema i tosnae Nuha od potopa i to snae Ibrahima od vatre i to snaeJusufa u jami i to snae Ejjuba od belaja i to snae Dawuda

radi grijeha njegova, sve dok ne posla Allah Junusa pa munadahnu da slijedi vou vjernika Alija i imame ispravne iz rodanjegova, pa ree Junus: Kako da slijedim onoga koga nisamvidio niti upoznao? Pa mi Allah nadahnu da progutam Junusa,pa ostade u stomaku mome etrdeset jutara obilazivi samnommora dozivajui: Nema boanstva izuzev Tebe, slava je Tebi,uistinu bijah od zulumara. Prihvatio sam vilajet Alija ibn EbiTaliba i ispravnih imama iz roda njegova. Pa kad povjerova u

vae vilaje naredi mi Gospodar moj, pa ga izbacih na obalumora. Pa ree Zejnul-Abidin: Vrati se ribo u svoje stanite!Pa se vrati riba i smiri se voda.

Na nama je da se upitamo kako to da Allah trai odposlanika da priznaju vilajet Alija prije nego je stvoren? Zarnije pree da im spomene poslanstvo Muhammedovo? Zar nijevjerovanje u poslanstvo Muhammedovo drugi temelj ehadeta?


39/98


39

PROGLAAVANJE ASHABA ALLAHOVA

POSLANIKA S.A.V.S. NEVJERNICIMA ODSTRANE IIJA RAFIDIJA

oriste se iije rafidije kuranskim ajetima koji govoreo nevjernicima kako bi dokazali da se odnose na

ashabe Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. U El-Kulejnijevom djelu Usulul-Kafi, 1-420., prenosi se lancemprenosioca do Ebu Abdullaha da je rekao u vezi kuranskogajeta: Uistinu oni koji porekoe nakon vjerovanja njihova, apotom poveae nevjeru.1 Da se odnosi na Ebu Bekra, Omerai Osmana, radiallahu anhum. Prvo su povjerovali u AllahovogPoslanika, a onda su porekli vilaje Alijevo kad je rekaoAllahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: Kome sam ja

prijatelj, Ali mu je prijatelj, onda povjerovae u prisegu Aliju,potom porekoe nakon smrti Allahova Poslanika i nepriznadoe da su dali prisegu Aliju i poveae nevjeruprimanjem prisege sebi, pa im nita ne preostade od imana.

O istoj trojici, shodno El-Kulejniju, govori kuranski ajet:Uistinu oni koji lea okrenue nakon to im bi pojanjenauputa.2, stavljajui ovo opet u usta Ebu Abdullaha. U drugom

El-Kulejnijevom djelu: Er-Rewda fi-l-Kafi (8-334) spominjuse rijei Ebu Abdullaha u vezi kuranskog ajeta: Gospodaruna, pokai nam one koji nas zabludie, od dina i ljudi da ihpod noge nae stavimo i budu od ponienih.3: To su Ebu Bekri Omer, a Omer je bio ejtan.

1 Ali Imran, 90.2

Muhammed, 25.3 Fussilet, 29.

K


40/98


40

El-Medlisi u djelu Miratu-l-ukul (26-488) kae da jeOmer neka je Allah zadovoljan njime, bio ejtan jer je roen uzinaluku, a mogue je da se pod ejtanom misli na Ebu Bekra

neka je Allah zadovoljan njime, obzirom na njegove spletke.Kae Ali ibn Ibrahim El-Kommi u svom tefsiru (1-117) da

je Ebu Zerr rekao u vezi kuranskog ajeta: Dana kad pobijelelica.1 Da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem,rekao: Prolazi pored mene moj ummet Sudnjeg dana u petskupina. Skupina s teletom ovoga ummeta (tj.Ebu Bekr), pa ihupitam: ta uradiste s dvojicom skupocjenih (Ali i Husejn)

nakon mene? Pa odgovore: Starijeg smo odbacili, a mlaemneprijateljem bismo i nepravdu uinismo.

Pa kaem: U vatru, lica pocrnjelih. A onda niae drugaskupina sa faraonom ovog ummeta (tj. Omer), pa im kaem:ta uradiste s dvojicom skupocjenih i nakon mene? Paodgovore: Starijem se usprotivismo a protiv mlaeg seborismo. Pa kaem: U vatru, lica pocrnjelih. Potom doe

pred mene skupina sa Saamirijom ovog ummeta (tj. Osman),pa ih upitam: ta uradiste s dvojicom skupocjenih nakonmene? Pa odgovore: Starijem se usprotivismo i napustismoga a mlaeg ponizismo i na najgori nain postupismo. Pakaem: U vatru, lica pocrnjelih. Onda naie skupinaHavarida, pa ih upitam: ta uradiste s dvojicom skupocjenihnakon mene? Pa kau: Od starijeg smo se odvojili i odrekli aprotiv mlaeg se borismo. Pa kaem: U vatru, lica

pocrnjelih. Potom naie grupa sa voom bogobojaznih inasljednikom Poslanika nasljednikom Gospodara svjetova, paih upitam: ta uradiste s dvojicom skupocjenih nakon mene?Pa odgovore: Starijeg slijedismo i pokorava smo mu se, amlaeg zavolismo i pomogosmo i krv za njega prolismo. Pakaem: U Dennet lica pobijeljelih, potom proui AllahovPoslanik sallallahu alejhi ve sellem ajet: Dana kad lica

1 Ali Imran, 106.


41/98


41

pobijele i lica pocrne. Pa se kae onima to im lica pocrnie:Zar porekoste nakon vaeg vjerovanja? Pa okusite kaznu zatoto porekoste. A oni to im lica pobijelie u milosti Allahovoj.

U njoj su vjeni.1A u tefsiru poglavlja E-ems, spominje El-Kommi da je

Ebu Abdullah rekao za ajet: Spasi se ko je oisti: Voavjernika (Ali), Gospodar ga Njegov oisti. A za ajet: I propadeko je pogazi : Ebu Bekr i Omer, jer pogazie prisegu Aliju.

Kae El-Medlisi u djelu El-Akaid, (str.58): Od obaveznihina u vjeri Imamija jesu: Dozvoljenost privremenog braka iodricanje od Ebu Bekra i Omera i Osmana i Muavije.

A u djelu Hakku-l-Jekin kae El-Medlisi: Od nae vjereda se odriemo od etiri idola: Ebu Bekra i Omera i Osmana iMuavije i od etiri ene: Aie i Hafse i Hind i Ummi-l-Hakem iod svih onih to ih slijedie, i da su najgora Allahova stvorenjana Zemlji, i da vjerovanje u Allaha i Njegova Poslanika iimame biva potpuno odricanjem od njihovih neprijatelja.

U djelu Biharu-l-Envar (69-137) kae El-Medlisi da jesluga Alija ibn Husejna traio od njega da ga obavijesti o EbuBekru i Omeru, pa mu ree: Nevjernici, i nevjernik je ko ihvoli.

U djelu Nefehatu-l-Lahut fi lani El-Dibti ve-t-Tagut(str.140) kae El-Karaki u vezi treeg halife Osmana: Onajkoji ne nae u svome srcu neprijateljstva prema Osmanu i nedozvoljava sebi ast njegovu i ne smatra ga nevjernikom, takavje neprijatelj Allahu i Njegovom Poslaniku, nevjernik u ono toje Allah objavio.

Kae Nimetullah El-Dezairi u djelu El-Envaru-n-Numanijje(1-81): Osman je u doba Poslanika bio od onihkoji su ispoljavali Islam a krili nifak (licemjerstvo).

1 Ali Imran, 106.-107.


42/98


42

Kae Zejnud-Din El-Bejadi u djelu Es-Siratul-Mustekim(3-50) za biljenika objave Muaviju, petog halifu muslimana,da nije umro dok nije objesio krst oko vrata.

Tako dragi itaoe presudie iije rafidije ashabimaAllahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, najboljimljudima nakon poslanika, da su nevjernici i munafici, o kojimaUzvieni veli: Muhammed, Poslanik Allahov. I oni koji su sanjim, estoki prema nevjernicima a milostivi meusobom.Vidi ih na rukuu i na seddi, trae naklonost Allahovu iZadovoljstvo. Na licu im obiljeje od traga sedde.1

I ne samo to, ve presudie svakom onom koji uzimaashabe Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, zavoe da je nevjernik.

Prenosi El-Mufid u djelu Evailu-l-Mekalat, (str. 45) dasu iije imamije i zejdije uestvovali u borbi protiv Alijevevojske na Siffinu svi nevjernici i prokleti od Allaha i vjeno uvatri.

Rafidije se ne zadovoljavaju samo proglaavanjem ashabanevjernicima nego u svojim knjigama posveuju itavapoglavlja kako je proklinjanje neprijatelja vjere, kako nazivajuashabe, mustehab na kraju svakog namaza. Na primjer, El-Amili u knjizi Vesailu-l-ija (2-1037) posveuje poglavljeProklinjanju neprijatelja vjere na kraju svakog namazapoimenino, i prenosi da je Ebu Abdullah na kraju svakog

namaza proklinjaoetvoro mukaraca i ena: Ebu Bekra,Omera, Osmana i Muaviju te Aiu, Hafsu, Hind i Ummul-

Hakem, sestru Muavije, neka je Allah zadovoljan sa njima.

Spominje El-Merai u knjizi Ihkaku-l-Hak (1-97) dovuDva kurejijska idola (Ebu Bekra i Omera): Allahu na,prokleti dva kurejijska idola i keri njihove koji sesuprostavie Tvojoj Naredbi i porekoe Tvoj Vahj-objavu i ne

1 El-Feth, 29.


43/98


43

povinovae se Tvom Poslaniku i izokrenue Vjeru Tvoju iiskvarie Knjigu Tvoju i obatalie zakone Tvoje i farzoveTvoje i neprijateljima bijehu Tvojim evlijama i Zemlje Tvoje

unitie i robove Tvoje iskvarie. Allahu na, prokleti njih isljedbenike njihove i one koji ih vole, jer unitie kuuposlanstva i iskorjenie rod njegov i porobie pomagaenjegove i poubijae djecu njegovu i od minbera Tvog sprijeienasljednika Poslanika Tvoga i porekoe vostvo njegovo i irkuinie pa poveaj grijehe njihove i vjeno ih u vatri uini (recietiri puta): Allahu na, mui ih mukom od koje zapomaustanovnici vatre, amin, Gospodaru svjetova. Onda reci:

Allahu na, prokleti ih sve skupa.

DVANAESTOIMAMIJE PROGLAAVAJUNEVJERNICIMA VJEROVJESNIKOVE, SALLALLAHU

ALEJHI VE SELLEM, UKUANE.

Vjerovatno e se neko zauditi ovom naslovu, ali je on

istinit, a evo knjiga i spisa od dvanaestoimamija koji topotvruju:

Prenosi El-Kulejni1 od Hamrana b. Eajuna da je rekao:Rekao sam Ebu Daferu: rtvovao bih se za tebe, kako nas jesamo malo, pa kada bismo se okupili da pojedemo ovcu nebismo je u cjelosti pojeli. Ree: Hoe li da te obavijestim oneemu jo udnijem. Svi muhadiri i ensarije su otili, pa je

pokazao svojom rukom - osim trojice. El-Mazindrani

2

kae usvom komentaru ovog hadisa: Vjerovatno je pod ovomtrojicom mislio na Selmana, Ebu Zerra i El-Mikdada.

Propis ovdje sve obuhvata: i ashabe i Ehlul-bejt, pa ak iako se navode neke predaje koje izuzimaju Alijja i njegovesinove, dok preostali lanovi Ehlu-l-bejta, poput Akilove,

1

Usulul-Kafi, 2/244.2 9/188.


44/98


44

Daferove i El-Abbasove porodice, kao i ostale Vjerovjesnikove,sallallahu alejhi ve sellem, supruge spadaju pod ovo izuzee izislama. A Allahu se od toga utjeemo.

ak iije dvanaestoimamije posebno vrijeaju i proglaavajunevjernicima odreene pripadnike Ehlul-bejta, kao to jeVjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, amida El-Abbas.Tako kau da je o njemu Allah objavio ova dva ajeta:Muhammed b. El-Hasen et-Tusi u svojoj poznatoj knjiziRidalul-kei1 od Ebu Dafera prenosi da je rekao da jeAllah objavio: Onaj ko je na ovom svijetu bio slijep, bit e

slijep i na onom i daleko od svakog dobra. (El-Isra, 72) inee vam savjet moj koristiti, ma koliko ja elio da vassavjetujem. (Hud, 24.) o El-Abbasu b. Abdul-Muttalibu.

Pa ak proglaavaju nevjernikom Ibn Abbasa, uenjakaovog Ummeta i tumaa Kurana koji nije spaen od njihovihuvreda. Muhammed b. El-Hasen et-Tusi2 prenosi sljedei citat:Od Fudajla b. Jesara, a on od Ebu Dafera da je rekao: uo

sam ga kako govori: Rekao je voa vjernika: Allahu moj,prokuni dva sina tog i tog, oslijepi ih kao to si zaslijepionjihova srca, njihovu sljepou uini dokazom sljepila njihovihsrca.

U margini ove knjige se navodi: Dva sina tog i tog suAbdullah i Ubejdullah, sinovi Abbasovi.

ak i Muhammed b. El-Hanefijje3 brat El-Hasana i El-

Husejna nije spaen od tekfira, jer poslije pogibije El-Husejnasina Alijjevog na Kerbeli, Muhammed se raziao sa svojimbratiem Alijjom b. El-Husejnom b. Alijjom b. Ebi Talibom,

1Ihtijaru marifetir-ridal, str. 128.2Ihtijaru marifetir-ridal, str. 125.3 On je Muhammed b. Alijj b. Ebi Talib, poznat kao Muhammed b. El-

Hanfijje. El-Hanefijje je nadimak po njegovoj majci koja je bila iz plemenaBenu Hanife. Sijeru ealamin-nubela, 4/110.


45/98


45

tvrdei da njemu pripada imamet poslije smrti njegovog brataEl-Husejna. Alij b. El-Husejn je tada rekao: Moj otac mi jepredao imamet prije nego to je otiao u Irak. Poto

Muhammed b. El-Hanefijje nije bio zadovoljan onim to jerekao njegov brati, otili su da trae presudu od El-Haderul-esveda, a El-Haderul-esved je posvjedoio imamet Aliju b. El-Husejnu. Potom El-Kulejni navodi ove jasne predaje onevjerstvu i navodnom nevjerstvu i lai Muhammeda b. El-Hanefijje, jer je htio prisvojiti za sebe imamet, a nije ga biodostojan, kako ve rafidije govore.

U knjizi Usulu-l-Kafi od El-Kulejnija1

navodi se poglavljeKo bude zagovarao imamet, a imamet mu ne pripada u komese kae:

Prvi hadis: Od Surea b. Kulejba, a on od Ebu Dafera da jerekao: Rekao sam mu rijei Uzvienog: Na Sudnjem danuvidjete one koji su o Allahu lai govorili, a lica im pocrnjela.(Ez-Zumer, 60.), ree: Odnose se na onoga ko bude govorio:

ja sam imam, a nije imam. Upitah: Pa makar bio iz Alijjeveporodice? Ree: Pa makar bio. Upitah: Pa makar biodirektni potomak Alijja b. Ebi Taliba? Ree: Pa makar bio.

Drugi hadis: Od Ebana, a on od Fudajla, a on od EbuAbdullaha prenosi se da je rekao: Ko bude zagovarao svojimamet, a njemu imamet ne prilii, postao je nevjernik.

El-Mazindrani u komentaru ovog hadisa2 kae: On je

nevjernik - tj. nevjernik koji je izaao iz islama, kao kada nekotvrdi da je vjerovjesnik, a ustvari nije. Isto je sa onim ko negiraimamet onome kome imamet pripada.

Trei hadis: Od El-Husejna b. El-Muhtara prenosi se da jerekao: Rekao sam Ebu Abdullahau: Iskupio bih se za tebe,Uzvieni kae: Na Sudnjem danu vidjet e one koji su o

1

1/372.2 6/355.


46/98


46

Allahu lai govorili, a lica im pocrnjela. (Ez-Zumer, 60.).Ree: Ovaj ajet se odnosi na svakoga onoga ko tvrdi da jeimam, a ustvari nije imam. Upitah: Pa makar bio iz

Fatimine i Alijjeve porodice? Ree: Makar bio iz Fatiminei Alijjeve porodice.

Iz ovih tekstova se tebi oituje da je Muhammed b. El-Hanefijje, radijallahu anhu, kod rafidija laov i nevjernik, jer jeon zagovarao da je imam, a nije bio toga dostojan. Je li toljubav prema Ehlul-bejtu na koju se pozivaju rafidije? Allahuse utjeemo.

PROGLAAVANJE SUPRUGA VJEROVJESNIKA,SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM, NEVJERNICIMA

KOD DVANAESTOIMAMIJA

Supruge plemenitog Vjerovjesnika i majke vjernika okojima Uzvieni kae: Vjerovjesnik treba da bude prei

vjernicima nego oni sami sebi, a ene njegove su - kao majkenjihove. (El-Ahzab, 6.), ime im je dao visoku poziciju ipoast, jer ih je proglasio majkama vjernika, doivjele su onoto su doivjeli i ostali vrijedni i visoko pozicionirani ashabiVjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Ne znam kakvuljubav zagovaraju ove rafidije dvanaestoimamije prema Ehlul-bejtu, a ovo su njihova uvjerenja. Utjeemo se Allahu odnjihovih stanja.

Njihov ejh Dafer Murteza1 kae: Mi nosimo uvjerenjekoje nose i nai istaknuti uenjaci, a oni su predvodnici u mislii argumentaciji: Vjerovjesnikova supruga moe da budenevjernica poput supruge Nuha ili Luta. Vjerovjesnikova,sallallahu alejhi ve sellem, supruga koja se cilja ovim rijeimaje majka vjernika Aia, radijallahu anha.

1Hadisu-l-ifk, str. 17.


47/98


47

Njihov ejh Zejnuddin El-Bejadi en-Nebati1 o majcivjernika Aii, radijallahu anha, kae: Rekoe: Allah ju jeoistio, a mi kaemo: Ima li vee neistoe od borbe

protiv naega imama? To je najvei razvrat. Uzvieni kae:O ene Vjerovjesnikove, ako bi koja od vas oitu bestidnostuinila, kazna bi joj udvostruena bila, a to je Allahulahko. (El-Ahzab, 30.)

Uzvieni Allah obavjetava o Nuhovoj i Lutovoj eni da imnisu nita koristile mimo Allaha, a ovim se indirektno ciljajuAia i Hafsa za svoj postupak, jer se nisu oslonile na Poslanika,

pa im on nije mogao nita koristiti.Njihov ejh Zejnuddin el-Bejadi en-Nebati2 u hadisu od

Husejna b. Avvana i Ed-Dejlemija koji prenose od Es-Sadika o rijeima Uzvienog: A kad Poslanik jednoj enisvojoj tajno govor povjeri. (Et-Tahrim, 3.) kae da je toHafsa. Es-Sadik je rekao: Uznevjerovala je, jer je rekla:Ko tebe o tome izvijesti?(Et-Tahrim, 3.) Allah je o njoj i

njenoj sestri rekao: Ako vas dvije uinite pokajanje Allahu,pa, vi ste bile uinile ono zbog ega je trebalo da sepokajete. (Et-Tahrim, 4.) tj. njihova srca su zalutala, alutanje oznaava nevjerstvo.

U drugoj predaji se navodi da je on obavijestio Hafsu dae se njen otac i Ebu Bekr odazvati, pa je ona to otkrila Aii,a onda ona svome ocu, a on je to otkrio svome drugu

(Omeru). Zatim su se ujedinili ne bi li to ubrzali, tako to ega otrovati. Kada ga je Allah obavijestio o njihovompostupku, htio je da ih ubije, a oni mu se zakletoe da to nisuuinili. Tada je Uzvieni objavio: O vi koji niste vjerovali,danas se ne pravdajte, kanjavate se samo za ono to stezasluili.(Et-Tahrim, 7.)

1

Es-Siratul-mustekim ila mustehikki et-takdim, 3/165.2Es-Siratul-mustekim ila mustehikki et-takdim, 3/168.


48/98


48

Jusuf El-Bahrani1 kae o majci vjernika Aii, radijallahuanha, da se poslije smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,odmetnula od islama, kao to se odmetnula velika skupina ije

je vjerovanje prethodno bilo potvreno.Muhammed b. Husejn en-Nedefi el-Komi2 kae sljedee:

Od onoga to ukazuje na imamet naih dvanaest imama jesteda je i Aia nevjernica koja zasluuje vatru. Ova injenica jeneminovna zbog prioritetnosti naega pravca, a i naihdvanaest imama. Svako ko vjeruje u dvanaest imama ujednogovori da ona zasluuje prokletstvo i patnju.

El-Medlisi o rijeima Uzvienog:On nama navodi primjer.(Ibrahim, 4.) kae: Nije skriveno pronicljivu ovjeku da se utim ajetima indirektno, pa ak i direktno, spominje licemjerstvoi nevjerstvo Aie i Hafse.3

Rafidije nisu na ovome zastale, ve njihov ejh Ahmed El-Ahsai4 spominje da e njihov navodni Mehdija, kada se pojavipred Smak svijeta, proivjeti majku vjernika Aiu, radijallahu

anha, i bievati je kao kaznu za njenu potvoru protivIbrahimove majke.

Imam Ibn Kesir, Allah mu se smilovao, u komentaru sureEn-Nur kae: Svi uenjaci su suglasni da onaj koji vrijea ipripisuje joj ono to je u ajetu pojanjeno da joj je pripisivano,postao je nevjernik, jer prkosi Kuranu.

Imam El-Kurtubi, Allah mu se smilovao, u svome Tefsiru5

kae: Svako ko je bude vrijeao onim od ega ju je Allahproglasio istom nijee Allahovu istinu, a ko slae na Allahaon je nevjernik.

1E-ihabus-sakib fi bejani mana en-nasib, str. 236.2El-Erbein fi imametil-eimmetit-tahirin, str. 615.3Biharul-envar, 22/233.4

Er-Redea, str. 116.5El-Damiul ahkamil-Kuran, 12/184


49/98


49

Kaem: Nakon to smo vidjeli ove jasne tekstove oproglaavanju nevjernicima ashaba i majki vjernika od straneiija dvanaestoimamija, pitamo ove rafidije sljedee:

Kako moete tvrditi da dajete prednost Vjerovjesniku, sallallahualejhi ve sellem, nad Alijjem b. Ebi Talibom i pazite na njegovopravo i stepen kada govorite da su se Vjerovjesnikovi, sallallahualejhi ve sellem, drugovi odmetnuli i postali licemjeri i suprotstavilise, dok u isto vrijeme vidimo kako su drugovi Alijja b. EbiTaliba dobri vjernici koji ga dosljedno slijede? Potom pitamokako je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, mogao da

navodno oeni nevjernice, grjenice, licemjerke, nepokorne, au isto vrijeme vidimio kako je Alijj b. Ebi Talib enio estite iiste vjernice? Zar ovo nije ista kontradiktornost?

PROGLAAVANJE HALIFA, KADIJA I VLADANEVJERNICIMA OD STRANE IIJA

DVANAESTOIMAMIJA

Niko nije sauvan od proglaavanja nevjernikom, ni vladajuini podreeni. iije dvanaestoimamije su muslimanske vladare,kadije i vlade osudili za nevjerstvo govorei da su to neispravnevlade i da je traenje njihovog suda traenje suda od taguta.

El-Medlisi1 spominje: Prenosi Ebu Besir, a od njegaAbdullah, alejhisselam, koji je rekao: Svaka zastava koja sepodigne prije pojave Mehdija, alejhisselam, njen nosilac je

tagut koji se oboava mimo Allaha.Nije dozvoljeno biti pokoran vladaru koji nije od Allaha,

osim iz principa pretvaranja (tukija). Nepravedni imam,tiranski imam, koji nisu dostojni imameta i sline epitete,iije daju muslimanskim vladarima ne spominjui svojeimame. Prema njima na proelju ovih vladara su pravedne halife,neka je Allah s njima zadovoljan: Ebu Bekr, Omer i Osman.

1Biharu-l-envar, 52/143.


50/98


50

Njihov ejh El-Medlisi1 o trojici pravednih halifa kae:Oni nisu bili nita drugo do uzurpatori, tiranini, otpadnici odvjere, Allah ih prokleo, a i one koji ih slijede u nepravdi prema

Ehlu bejtu, bili oni prvi ili posljednji.Shodno njihovom principu prema halifama muslimana,

svakoga onoga ko sa njima sarauje smatraju tagutom itiraninom. El-Kulejni, sa lancem prenosilaca od Omera b.Hanzale, prenosi: Upitao sam Ebu Abdullaha o dvojici ljudinaih sljedbenika koji se spore oko duga ili nasljedstva, pazatrae sud od sultana ili kadije, je li im to dozvoljeno? Ree:

Ko od njih bude traio sud, s pravom ili bez prava, takavnepravedno uzima tui imetak, makar se i za njega istinautvrdila, jer ju je uzeo presudom od taguta.

Homeini2, popratno govorei o ovome, pod naslovomZabrana traenja presude od neerijatskih vlasti kae: Imamje odgovorio da je zabranjeno obratiti se neerijatskimdravnim institucijama, svejedno bile one izvrne ili sudske.On govori da muslimanski narod nije duan da se u svojimpitanjima obraa nepravednim vladarima i kadijama koji radekod njih, makar osoba koja potrauje pravo bila u pravu i eliim se obratiti da bi dola do toga prava i dobila ga.

Ukoliko dijete muslimana bude ubijeno ili mu kua budeopljakana nema pravo, takoer, obratiti se nepravednimvladarima radi presude. Takoer, ukoliko je nekome dao dug iima iva svjedoka, ne moe se obratiti sudijama koji slijede

nepravedne vladare i kod njih rade. Onaj ko im se obratipovodom ovakvih i slinih sluajeva, obratio se tagutu, tj.neerijatskim vlastima. Pravo koje uzme njihovim posredstvom,uzima ga kao nepravedno uzurpiranje imetka, makar takvopravo bilo potvreno za njega. Ono je za njega zabranjeno inema prava da njime raspolae...

1

Biharu-l-envar, 31.2Islamska vlast, str. 136.


51/98


51

U knjizi Biharu-l-envar od El-Medlisija1 od Hubejba es-Sidistanija prenosi se da je Ebu Dafer el-Bakir prenio odsvojih oeva, a oni od Alijja, alejhisselam, a on od Allahovog

Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi, a on od Dibrila, alejhisselam,a on od Allaha da je rekao: Tako mi Moga ponosa i uzvienosti,kaznit u svaki narod u islamu koji se pokori vlasti nepravednogvladara koji nije od Allaha, pa makar takav narod imao dobra ibogobojazna djela. Oprostit u svakom narodu koji se pokorivlasti pravednog vladara od Allaha Uzvienog, makar taj narodimao loa djela i postupke.

Kaem: Shodno ovome, sve islamske vlade smatraju senevjernikim vladama, a njihovi vladari tagutima, poevi odvladavine prvog halife Ebu Bera es-Siddika, radijallahu anhu,preko Umejevia i Abasovia do dananjeg dana. Sve ovevlade, prema njima, su nevjernike i nije dozvoljeno pokoravatiim se i sluati ih, niti traiti presudu od njihovog suda, osimkada to tukija nalae.

SUD IIJA DVANAESTOIMAMIJA OISLAMSKIM POKRAJINAMA

ak i islamske pokrajine, kao to su Arabljanskopoluostrvo, Egipat, am, Basra obuhvaene su vrijeanjem,proklinjanjem i proglaavanjem nevjernicima od strane iijadvanaestoimamija, tj. tih pokrajina i njihovih stanovnika.Nasrnuli su i na Mekku koju je Allah poastio i u njoj nainio

Svoj Bejtul-haram i za koju je Allahov Vjerovjesnik Ibrahim,alejhisselam, molio. Uzvieni Allah kae: Kada je Ibrahimzamolio: Gospodaru moj, uini ovo mjesto sigurnim boravitem isnabdij plodovima stanovnike njegove. (El-Bekare, 126.)Takoer, nasrnuli su i na Medinu Allahovog Poslanika,sallallahu alejhi ve sellem, na njene asne stanovnike, neka jeAllah na pomoi.

1 27/201.


52/98


52

El-Kulejni1 od Sulejmana b. Halida, a on od Ebu Abdullahaprenosi da je rekao: Stanovici ama su gori od Bizantijaca, astanovnici Medine su gori od stanovnika Mekke, a stanovnici

Mekke javno ne vjeruju u Allaha.U istom izvoru od Ebu Besira, a on od jednog od dvojice,

alejhimesselam, prenosi se da je rekao: Stanovnici Mekkejavno ne vjeruju u Allaha, a stanovnici Medine su poganiji odstanovnika Mekke za sedamdeset puta.

Eto takvi su, iznose optube protiv preostalih podneblja ukojima ive muslimani. U jednoj od predaja u kojoj se optuuju

stanovnici ama, a prenosi je El-Kulejni2 od Ebu Bekra el-Hadremija, kae: Upitao sam Ebu Abdullaha: Ko je gori,stanovnici ama ili Bizantinci? Ree: Bizantinci su nevjernicikoji nisu protiv nas poveli borbu, a stanovnici ama sunevjernici koji su protiv nas poveli borbu.

U knjizi Biharu-l-envar od El-Medlisija3 od Abdulmelikab. Haruna, a on od Ebu Abdullaha, a on od svojih oeva

prenosi da je rekao: Kada je do voe vjernika dolainformacija o Mauviji oko kojeg se okupilo stotinu hiljadaljudi, rekao je: Iz kojeg naroda? Rekoe: Od stanovnikaama. Ree: Nemojte govoriti da su stanovnici ama, negostanovnici uma (nesree).

Evo i ostalih predaja u kojima se iznose otpube o Egiptu iupozoravaju na njegove stanovnike, a Allahu se od toga

utjeemo. U Tefsiru-l-Burhan od Haima el-Bahranija4

prenosi se da je Ebu Dafer rekao: Lijepa li je zemlja am, aruni su njegovi stanovnici. Runa li je drava Egipat, jer jezatvor za one na koje se Allah rasrdio. Sinovi Israilovi nisu

1Usulul-Kafi, 2/409.2Usulul-Kafi, 2/409.3

57/208.4 1/457.


53/98


53

doli u Egipat osim zato to su inili nepokornost Allahu, jerUzvieni kae: O narode moj, uite u Svetu zemlju, koju vam jeAllah dodijelio, i ne uzmiite nazad, pa da se vratite izgubljeni.

(El-Maide, 31.) Tj. ovo se odnosi na am. Odbili su da uu unjega, pa su lutali po zemlji etrdeset godina u Egiptu, a potomsu u nju uli nakon etrdeset godina. Ree: Njihov izlazak izEgipta i ulazak u am je bio nakon njihovog pokajanja iAllahovog zadovoljstva. Rekao je: Prezirem da pojedem bilota to je skuhano u egipatskim loncima. Ne volim da operemsvoju kosu egipatskom zemljom bojei se da mi to ne doneseponienje i od mene ukloni ljubomoru.

U knjizi Biharu-l-envar od El-Medlisija1 od Jahje b. El-Hasena koji prenosi hadis od Allahovog Poslanika, sallallahualejhi ve sellem, sa potpunim lancem, kae se: IzbjegavajteEgipat i nemojte u njemu traiti da boravite, jer smatram da toovjeku moe samo donijeti neljubomoru.

U tefsiru Nuru-s-sekalejn od Huvejzija2 i El-Komijevom

Tefsiru3

od Ebu Abdullaha prenosi se da je rekao: Alijj b.EbiTalib je rekao: Egipani su prokleti jezikom Davuda,alejhisselam, pa ih je Allah preinaio u majmune i svinje.

Takoer, u knjizi Biharu-l-envar od El-Medlisija4 navodise navod o Egiptu od El-Bizantija da je rekao: Rekao sam Ridau:Egipani tvrde da je njihova zemlja sveta. Upitao je: A kakoto? Rekoh: Iskupio bih se za tebe, tvrde da e iz njihovih brda

biti proivljeno sedamdeset hiljada ljudi kojie u

i u Dennetbez polaganja rauna. Ree: Ne, nije to tako. Allah se rasrdio

na Sinove Israilove, pa ih je odveo u Egipat, a kada je postao sanjima zadovoljan iz njega ih je izveo u druge krajeve.

1 Str. 660.2 2/241.3

57/205.4 57/208.


54/98


54

Pa ak i sama Basra nije sauvana od uvreda iijadvanaestoimamija. U knjizi Biharu-l-envar od El-Medlisija1od Mejmuna b. Abdullaha, a on od Ebu Abdullaha, prenosi da je

rekao: Kada je Alijj htio krenuti iz Basre, stao je na njene obronke,a potom rekao: Allah te prokleo, zemljo koja si najsmrdljivija,koja se najprije srui i koja e biti najee kanjena.

Poslije svih ovih kletvi za Mekku, Medinu i ostalapodneblja u kojima ive muslimani, koji je to onda grad koji jesiguran i bezbijedan kod iija dvanaestoimamija?

U knjizi Biharu-l-envar od El-Medlisija2 od Ebu el-Ekrada

Alijja b. Memnuna es-Saida prenosi se da je Ebu Abdullah rekao:Allah je uzeo Kufu kao argument protiv ostalih gradova i vjernike,stanovnike ovog grada, protiv stanovnika ostalih gradova. Uzeo jekao argument grad Kom nad ostalim gradovima i njegove stanovnikenad svim stanovnicima istoka i zapada od dinna i ljudi. Allahnije ostavio Kom i njegove stanovnike potlaenim, ve ih jeuputio i pomogao..., da bi na kraju ove predaje rekao: Melekiodstranjuju nedae od Koma i njegovih stanovnika. Nee nekinasilnik krenuti na njega, a da ga Allah nee unititi kao nasilnikaili ga pretei iznenadnom nedaom ili neprijateljem.

I ne samo to, ve jedna od dennetskih vrata e biti, kakotvrde, samo za stanovnike Koma. U knjizi Biharu-l-envar odEl-Medlisija3 od Ebu El-Hasena er-Ridaa prenosi se da jerekao: Dennet ima osmera vrata, a stanovnicima Koma epripadati jedna od njih. Blago li njima! Blago li njima!

U drugoj predaji iz istog izvora4 prenosi se od Ridaa da jerekao: Dennet ima osmera vrata, troja su za stanovnikeKoma, pa blago li njima, blago li njima!

1 75/203.2 57/212-213.3 60/215.4 60/228.


55/98


56/98


56

imamet da bi djela bila primljena. Potom u istom izvoru1spominje od Vjerovjesnika da je rekao: Tako mi Onoga kojime je poslao sa istinom, kada bi neko od vas hiljadu godina bio

u ibadetu, izmeu rukna i mekama (Kabe i Mekami Ibrahima),a ne bude pokoran Alijju i imamima od njegovih potomaka,alejhimesselam, Allah e ga na njegovim nozdrvama odgurati uvatru. Ibn Babuja el-Kommi, poznatiji kao Es-Saduk2 kae:Vjerujemo da onaj ko negira imamet voe vjernika Alijja b.Ebi Taliba i imama poslije njega, poput je onoga ko negiravjerovjesnitvo svih vjerovjesnika. Takoer vjerujemo da onajko potvrdi i prizna vou vjernika (Alijja), a negira jednog odimama poslije njega da je poput onoga ko prizna svevjerovjesnike, a negira vjerovjesnitvo Muhammeda, sallallahualejhi ve alihi. Potom je argumentirao hadisom koji sepripisuju Daferu es-Sadiku da je u njemu rekao: Ko negiranaeg zadnjeg kao da je negirao i naeg prvog. Takoer,pripisuje se Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, da jerekao: Poslije mene e biti dvanaest imama. Prvi od njih je

voa vjernika Alijj b. Ebi Talib, a zadnji od njih je Mehdija.Ko se njima pokorava pokorava se meni, ko je njimanepokoran nepokoran je i meni. Ko negira jednog od njihnegirao je i mene.

Kaem: Nema sumnje da je negiranje Vjerovjesnika,sallallahu alejhi ve sellem, nevjerstvo koje izvodi iz vjere. Ovoje citat od njihovog povjerljivog ejha koji nam govori da ne

vjeruje svako ko nije iija dvanaestoimamija, pa ak i ako jezejdija ili ismailija, jer zejdije i ismailije se sadvanaestoimamijama ne slau u pogledu svih imama, ve samooko nekih, pa stoga o njima donose sud nevjerstva. Zato e svibiti vjeno u vatri. Nema pokreta, nema snage osim uz pomoAllaha.

1

Damiu ehadisi-iah, 1/429.2El-Iatikadat, str. 103.


57/98


57

Njihov ejh Abdullah ibr1 prenosi citat od svoga ejha El-Mufida iz knjige El-Mesair: Imamije su se usaglasile daonaj ko negira imamet jednog od imama i zanijee ono ime ga

je Allah obavezao u vidu obavezne pokornosti, zalutali jenevjernik koji zasluuje vjenu patnju u vatri. ejh raifidijskesekte Et-Tusi kae: Odbijanje imameta je kufr, kao to jeodbijenje vjerovjesnitva kufr, jer njihovo nepoznavanje jeistoznano. El-Fejz el-Kaani2 kae: Ko negira imametjednog od njih, ili dvanaest imama, poput je onoga koji negiravjerovjesnitvo svih vjerovjesnika, alejhimusselam.

Ibn El-Mutahher el-Hilli u knjizi El-Elfejn kae: Imametje ope dobro, a vjerovjesnitvo posebno dobro, jer mogue da uodreenom vremenu nema ivog vjerovjesnika, za razliku odimama, a to emo kasnije pojasniti. Negiranje opeg dobra je veezlo od negiranja posebnog dobra. Na to ukazuje Es-Sadik, alejhis-selam, kada govori o onome ko direktno nijee imamet i kae daje takva osoba najgora. Ovo znaenje je jasno, jer idovi i kranisu negirali vjerovjesnitvo sa posebnim dobrom, a sunnije su negirale

ope dobro koje se nalazi u imametu. Onaj ko negira posebnodobro, kao to kae, gori je od onoga koji negira ope dobro.Tako su sunnije prema miljenju ovog iitskog dvanaestoimamskoguenjaka gori od idova, krana i medusija.

Njihov ejh i muhaddis Jusuf el-Bahrani3 kae: Kada bisamo bilo razlike izmeu nevjerovanja u Allaha Uzvienog iNjegovog Poslanika, te izmeu nevjerovanja u imame, jer je

potvreno da je imamet jedan od temelja vjere! Takoer, istiovaj njihov ejh4 jasnim izraajem kae: Saznao si da onaj kose

Duodecimalne šije i njihov općeniti tekfir muslimana

Documents

Transcript of Duodecimalne šije i njihov općeniti tekfir muslimana