Ivan Gunduli - DubravkaGunduli Ivan (Divo), (Dubrovnik, 1589.-1638.), stihove je poeo pisati u ranoj mladosti. Odgojen u katolikom protureformacijskom duhu poetka XVII. st., ovaj veliki barokni pjesnik smatrao je svoje mladenake stihove "porodom od tmine". Od mnotva stihova i deset drama sauvana je samo Arijadna, Prozerpina ugrabljena, pjesma Ljubovnik srameljiv i ulomak Dijane i Armide.Njegova najpoznatija djela nastala su kasnije, u njegovim zrelim godinama. To su: Suze sina razmetnoga (Venecija, 1622.) religiozna poema, Dubravka (1628.) pastirska drama i Osman - ep.

Dubravka je napisana 1627., a prikazana godinu dana kasnije. To je pastirska igra u tri ina. Ima sve elemente pastirske drama dogaa se u prirodi, likovi su vile, motiv je ljubav..., ali je takoer i alegorija, odraz dubrovake stvarnosti. Smatramo je pastirskom igrom jer se u njoj govori o ljubavi, mladosti i ljepoti mladih i kako su vie sile i bog Lero sprijeili starog, runog i bogatog Grdana da narui prirodni poredak stvari. Pojavljuju se tipini likovi pastirske igre vile, pastiri, satiri. Dubravku moemo smatrati i melodramom, jer joj je tematika sentimentalna, a nakon svakog lika kor (skup) pjeva himnu - u prvom injenju to je himna zvijezdi Danici: Objavi, Danice, jasni zrak objavi;/uj tihe vjetrice u ovoj Dubravi;/prat su poeli po listju zelenu/zovui dan bijeli i zoru rumenu, a zavrava himnom slobodi: O lijepa, o draga, o slatka slobodo,/dar u kom sva blaga vinji nam bog je d,/uzroe istini od nae sve slave,/uresu jedini od ove Dubrave,/sva srebra, sva zlata, svi ljudcki ivoti/ne mogu bit plata tvj istoj ljepoti!Dubravka je alegorijski prikaz odnosa u dubrovakom drutvu. Dubravka je simbol slobode i politike vlasti, Miljenko dubrovake vlastele, a Grdan je predstavnik bogatog dubrovakog graanstva. Gunduli, kao pripadnik plemstva, smatra da je elja graanstva da sudjeluje u vlasti prijetnja, protivi se primanju graanstva meu vlastelu (enidbi Grdana i Dubravke). I svi ostali likovi simboliki predstavljaju neku skupinu ljudi. Tako je ribar Dalmatinac pobjegao od mletakog nasilja i divi se slobodi u Dubrovniku (Toliko 'e vladan'je silno u nas, da se ti,/ena, djeca, iman'je ne moe tvoj rijeti/U mjesti je ovemu slobode estit dar:/svak sebi i svemu svomu je gospodar/Razlog, pravda i mjera svemu je zlato u nas, prodava na nj/vjera, ivot se, dua i s;/dua i s ovuda ne ide za platom,/ ni mjere u suda priteu pod zlatom), satiri Divjak i Gortak su prikaz drutvenih mana i nemorala u Dubrovniku, rasipne vile predstavljaju dubrovake plemkinje.... Mjesto radnje, Dubrava prema povjesniarima knjievnosti, oznaava sam grad Dubrovnik, pastirica Dubravka simbol je dubrovake slobode i vlasti, a njom se eni Miljenko, alegorijsko oblije dubrovakog plemstva. Grdan simbolizira obogaeni sloj dubrovakih graana koji se ele domoi dubrovake vlasti enidbom s plemkinjama. (Dunja Falievac, predgovor u knjizi Ivan Gunduli: Suze sina razmetnoga Dubravka, Zagreb, 1993.)U Dubravci se isprepleu sva tri knjievna roda. Dramski, preko podjele na inove (3 injenja podijeljena na 10, odnosno 9 skazanja), dramskih lica, kora (skupa), razliitih vrsta stihova osmerci i dvanaesterci. Najvei dio napisan je dvostruko rimovanim dvanaestercima, koje cezura dijeli na dva polustiha (esterca) s rimom. Epske elemente pronalazimo u razradi fabule radnja se vie prepriava nego prikazuje. ak i rasplet (kad se Lero pobuni protiv Grdana) prepriava drugi lik. Dubravka je takoer i lirsko djelo. Govori o ljubavi, ljepoti, srei, slobodi...Djelo obiluje stilskim sredstvima, kao to su: paradoks ("Pogledaj sred ela me srce spreno,/ od suha pepela u prahu satreno;/vi luge, dubrave i polja i gore/vee gdi eto sve u ognju mom gore./Je li ovo, reci ti, to zna lis i kami,/Kladene ki uzrasti mojima suzami,/kroz romon kau tvoj uenoj moj dui/kako te oganj moj estokrat prisui?"), concetto ("uj ino: skup broji ovjek se mnogo ti/u ljubav svu koji toliko istrati/rijei, uzdah, moljenja, zaludnijeh stupaja,/pogleda, cviljenja, jauka i vaja"), antiteza ("Dubravko gizdava, na ures rajski tvoj/od gorskijeh dubrava nije ime slino toj./Gustinom od grana dubrava zakriva/da zraka sunana travu i cvit ne opsiva;/iz svijetlijeh tvojijeh oi nadragom tvom licu/dva sunca s istoi goje rajsku ruicu./Sred dubrav, ma lipa, imaju stan svudi/zmije puni nalipa, zvijeri i skot vas hudi;/sred tvoga pogleda i srca svijem blaga/ljubav stan svoj gleda i milos pridraga./Dubravi ures vas prolitnje zeleni/Tru sjever, hara mraz, tlai led studeni"), personifikacija ("Livade su uzeli odjeu zelenu,/da obuku dan bijeli i zoru rumenu.") itd.Isprepleu se razliiti tonovi, pa je uz uzviene tonove prisutan i lakrdijaki, npr. scena u kojoj je Divjak preobuen u haljinu vile: Pristavio sam tue kose/i opleo u cklo prame/i obuk ruho na me/k najljepe vile nose.Gunduli suprotstavlja pastire i pastirice satirima i satiricama, ljepoti je suprostavljena runoa, boanskoj pravdi i pravednosti korupcija i pokvarenost, zlatna stara vremena novom vremenu punom poroka i mana, sloboda Dubrovnika ropstvu Dalmacije.

Radmio, jedan od pastira uvodi nas u radnju. Sve se dogaa na dan sv. Vlaha. Obiaj je da se na taj dan oene najljepi i najplemenitiji mladi i najljepa djevojka. Pastir Miljenko eli isprositi najljepu od svih vila, Dubravku ("O Dubravko, ljepa vele/od svijeh vila u Dubravi"), ali je nesiguran hoe li ona prihvatiti njegovu prosidbu. Prisutna su razna bia iz mitologije, npr. satiri Divjak i Gortak koji misle da bi Dubravka mogla odabrati jednog od njih.Vremena se mijenjaju na gore (da koliko svijet se stara,/toliko je hu i i gori). U Dubravi se nekad ivjelo poteno, a sada satiri misle samo na dobro jelo, zbog kojeg su spremni i ukrasti, i na vile. U drutvu se dogaa korupcija, pa su suci, koji su trebali presuditi ijom e vjerenicom Dubravka postati, podmieni ("Najljepa se vila daje/najgremu u prilici!/Ke ufanje vee ostaje/nami, o verni ljubavnici?/Ljubav, vjera, sluba, lipost/i obiaji i zakoni, -/sve bi zaman: jau kripost/grda u zlatu neman doni"). Obeali su je runom i bogatom Grdanu. U trenutku kada Grdan i Dubravka uu u crkvu, nezadovoljni bogovi izraavaju svoje neslaganje. Tresu tlo i gase vatru: Ali na ognju plam potamni,/pod nami se tle ustrese,/crkva od groma bukom zamni. Dubravka je vraena Miljenku i nastalo je ope veselje i svetkovina slobode: Hod', od pira boe, hodi,/igre mile s nami vodi,/zdrui, sjedini/pod pjesni medene/ove ljuvene. Prinose se simboliki zavjetni darovi. Prvi je sveenik - puta iz kaveza ptice boga ljubavi, pa Miljenko s granom masline, Dubravka s ruicom, a zatim i likovi koji su simbolizirali mane u ast slobode rtvuju svoje mane i poroke (njihove simbole).Pobjedom boanskih zakona sukobi se razrjeuju i pastorala zavrava sretno.

Gunduli se protivi enidbama pripadnika razliitih drutvenih klasa (Naredbe spametne; er kako neobine, /tako su i tetne enidbe nesline), tj. smatra da se plemkinje trebaju udavati samo za plemie. Zato je Grdan (bogato graanstvo) prikazan kao zao i ruan (pjesnik nam je simboliki izgledom i imenom naznaio da je on negativan lik), pokvaren - podmiuje suce. Brak izmeu Miljenka vlastela (dobar, iskren, poten) i Dubravke sloboda i politika vlast (najljepa) je prirodan i u skladu s bojim zakonima. Bogovi ga odobravaju, posebno bog Lero.Alegorijsko znaenje fabule istie Gunduliev stav o slobodi i vlasti, on brani pravo vlastele (lijepi, plemeniti i dobri) na vlast, koja im prema boanskim zakonima pripada. Pokuaju runih, podmitljivih i zlih (graana) da osvoje slobodu i vlast suprotstavljaju se bogovi.Gundulieve ideje prenosi Ljubdrag. On upozorava, prijeti i savjetuje. Dravi i slobodi su, osim vanjskih neprijatelja prijetnja i njeni graani, ako ne potuju zakone Republike.

Mnogo je stihova u kojima Gunduli govori o svojoj ljubavi prema domovini, npr.: "O Dubravo, slavna svima/u uresu slobodnomu,/lijepa ti si mojijem oima,/draga ti si srcu momu./U veseloj ovoj sjeni/od estitih tvojih grana/provesti je milo meni/dio najdrai mojijeh dana./Tim raspinam mree moje,/I u zavjet vjeam vre/na zeleno dubje tvoje,/po kome blazi vjetri pre." O ljepoti svoje domovine i enji za slobodom, Gunduli govori kroz metafore: "Slavicu u gori,/I ti otvori/uber medeni/lijepe zeleni,/u glasu najvii/s nami biglii,/hvalei slave/zore gizdave."; Ali jo, jaoh, I u svrsi/nemilosna mom ivotu/od kamena kae prsi,/krije rajsku tvu lipotu!"; "O lijepa o draga, o slatka, slobodo,/ dar u kome sva blaga vinji nam Bog je do,/...sva srebra, sva zlata, svi ljudski ivoti/ne mogu biti plata tvojoj istoj lijepoti."

Ne mogu rei da mi se fabula Dubravke svidjela, jer ne dijelim Gundulieve stavove i ne mislim da netko ima vea prava od drugih zbog prava roenja. Ipak, Gunduli je napisao moda najljepe stihove o slobodi i zato ga je i danas potrebno itati.

Izvori: Dunja Falievac, predgovor u knjizi Ivan Gunduli: Suze sina razmetnoga Dubravka, Zagreb, 1993.Davor Uskokovi: Vodi kroz lektiruWikipedija: Dubravka (Gunduli)