DRINSKE MUČENICEInformativni bilten Vicepostulature

Blažene s. Jula Ivanišević i četiri susestre

ISSN 1847-3210 srpanj 2015. br. 14

SADRŽAJ

Informativni biltenVicepostulature bl. s. M. Jule Ivaniševići četiriju susestaraBr. 14/2015.

Bilten izlazi dva puta godišnje,s dozvolom redovničkihpoglavara

Izdavač:Vicepostulatura bl. Drinskih mučenica

Glavna i odgovorna urednica:s. M. Ozana Krajačić

Uredničko vijeće:Ljubica Pribanić, Dinka Parlov, Krešo Bello, s. M. Nikodema Sokol, Ivan Babić

Tisak: Denona d.d.

DRINSKE MUČENICEUVODNA RIJEČ

„Traži mir i za njim idi“ (Ps…) 3

U HODU S CRKVOM

Papina poruka: „Mir vama“ 4

Enciklika „Hvaljen budi“ 7

PROMIŠLJANJE O BLAŽENICAMA

Blago mirotvorcima 8

Čemu nas uče sveci? 11

INTERVJU

Katolička otvorenost i zajedništvo 14

DOGAĐAJI

Promicanje štovanja Blaženica 18

Hodočašće gradišćanskih Hrvata 22

Dani hrvatskih svetaca i blaženika 22

O sestri Franciski, suvremenici Blaženica 23

Vodilje kroz život 24

Utjecanje zagovoru 24

Mlade mise u župama Blaženica 25

Roman „Drinske mučenice“ 25

IZ ŽIVOTA DRUŽBE

Prva zajednica laika 26

Biti Suradnik Božje ljubavi 28

Na grobu Utemeljiteljice 29

MOLITVA 31

3UVODNA RIJEČ

UVODNA RIJEČ 3

„Traži mir i za njim idi“ (Ps 34,14)

Vrijeme…

4 U HODU S CRKVOM

Namjesnik Isusov na zemlji, papa Franjo, došao je 6. lipnja 2015. u Bosnu i Hercegovinu te je poput Isusa na dan uskrsnuća rekao: „Mir vama!“ Veliki je to događaj za ovu zemlju i za sav hrvatski narod. Papin pastirski pohod bio je namijenjen svim ljudima dobre volje. Vidjelo se to i po odazivu, kao i po programima na kojima su sudjelovali mladi iz ostalih Crkava i crkvenih zajednica te drugih religija.

Ljubiti poput njihSvjedočanstva stradalnika tijekom proteklih ratnih zbiva­

nja, vlč. Zvonimira Matijevića, fra Joze Puškarića i s. Ljubice Šekerija, izazvala su snažne emocije kod pape Franje kao i kod svih prisutnih. Svjedočanstva su bila snažna i vrlo potresna. Oni su svjedočili o svojoj žrtvi, ali više od svega svjedočili su o Kristovu miru, o miru praštanja, a ne nemiru osvete.

Papa je spontanim riječima, iz srca, svima poručio: „Nemate pravo zabo­raviti svoju povijest. Ne radi osvete, već zato da budete mirotvorci, da biste mogli ljubiti poput njih. U vama, u vašem pozivu je krv, svjedočanstvo tih vaših mučenika. To je i svjedočanstvo tolikih svećenika, redovnika i redovnica, bogo­slova. Autor poslanice Hebrejima kaže: ‘Ne zaboravite svojih predaka’, one koji su vam prenijeli vjeru i pokazali kako se živi vjera. Sveti Pavao nam isto tako poručuje: ‘Ne zaboravite Isusa Krista, prvog mučenika.’ I oni su išli tragovima Isusa Krista. Moramo primiti to sjećanje kako bismo postali mirotvorci.“

Pažnju je Papa potom usmjerio na potrebu opraštanja. „Čovjek koji se posve tio Gospodinu mora znati oprostiti. Oprostiti nekome koji mi je nešto loše rekao, s kim sam se posvađao, sestr i koja je ljubomorna, to nije teško. Ali oprostiti onome koji te muči, mrcvari, iživljava se nad to­bom, upire pušku u tebe, želi te ubiti – to je teško. Oni su to učinili, oni propovijedaju da se tako treba činiti.“

Papina poruka: „Mir vama“

5U HODU S CRKVOM

Mir valja stvarati zajedno„Mir vama! Ovo je zadaća

koju vam ostavljam. Budite mirotvorci, svi zajedno!“ ­ te je riječi papa Franjo često po­navljao. „Donosim mir. Dono­sim mir Kristov, onaj koji je drugačiji od krhkoga ljud skog mira koji razdirano čovje­čanstvo tako lako uništi“.

Na srcu su mu bili osobito mladi, u kojima vidi nadu i budućnost ove zemlje. Poručio im je da se za mir valja boriti, da ga valja stvarati. I to stvarati zajedno.

Istaknuo je neka čuvaju nadu i budu otvoreni životu: „Želio bih vam poručiti da budete sve više svjesni da ste sinovi i kćeri ove zemlje koja vas je rodila i koja traži da bude voljena; koja traži da joj pomognete u obnovi kako bi duhov­no i materijalno rasla, zahvaljujući također na nezamjenjivom doprinosu vaših ideja i vašeg zalaganja. Kako bi se izbrisao svaki trag pesimizma, potrebna je hrabrost požrtvovnosti, što znači da se s predanjem i radošću izgrađuje društvo koje srdačno prihvaća sve, s poštovanjem prema svim različitostima te usmjere­no prema civilizaciji ljubavi.“

Ne graditi zidove, graditi samo mostoveMnogi bi željeli da se Bosna i Hercegovina još više podijeli kako bi lakše

došli do plijena. Papa Franjo osjeća tu opasnost. Odgovarajući na pitanja troje mladih, upečatljivo je što je odgovorio Ivoni: „Uvijek u susretu s mladima osjetim radost, zbog ideala, zbog života. Ali vi imate jednu posebnost. Vi ste prvi naraštaj nakon rata. Vi ste cvjetovi jednog proljeća koji žele ići naprijed i ne žele se vratiti razaranju, ne žele biti neprijatelji jedni drugima. I to je novo za mene. Vidim da ne želite razaranja, ne želite neprijateljstva. Imate veliki poziv, nikada ne gradite zidove, gradite samo mostove. To je radost koju nalazim u vama.“

Mir kao opredjeljenje Papa Franjo je u nekoliko navrata u Sarajevu ponovio poziv na toliko potre­

ban dijalog, na uvažavanje svakog čovjeka. U evanđelju, dok učenici međusobno razgovaraju, uskrsnuli Isus dolazi među njih. Želi im pokazati kakav taj dija­log treba biti, stoga kaže: „Mir vama!“ To je poziv sudionicima razgovora da shvate kako je mir potreban, jer bez njega nema napretka. To je blagoslov,

6 U HODU S CRKVOM

dar uskrsloga Krista, kako bi njihov razgovor bio iznad osobnih ciljeva. To je opredjeljenje za mir, svakoga po­naosob, kako bi svatko mogao ostva­riti dijalog sa svima i prenijeti im mir koji nosi u srcu.

Svjestan ne­mira u kojemu se Bosna i Hercegovina nalazi, Papa je u svom završnom obraćanju narodu pozvao sve da budu mirotvorci te da svi zajedno rade oko mira. Na kraju je zamolio da mole za njega.

Udružimo se i mi u toj molitvi za našega Papu i za cijelu Crkvu. Posebno molimo za Bosnu i Hercegovinu da smogne snage i prihvati mudrost Duha Svetoga kako bi u svakom susretu i dijalogu imala Kristovu moć, te uz­mogne moliti i pronositi svima: „Mir vama!“

Priredio Krešo Bello

Da poslušam što mi to Gospodin govori:Gospodin obećava mir

narodu svomu,vjernima svojim,onima koji mu sesvim srcem vrate.

Zaista, blizu je njegovo spasenje

onima koji ga se boje,i slava će njegova

prebivati u zemlji našoj.

Ljubav će sei Vjernost sastati,

Pravda i Mir zagrliti.Vjernost će nicat iz zemlje,Pravda će gledat s nebesa.

Gospodin će datiblagoslov i sreću

i zemlja naša urod svoj.Pravda će

stupati pred njim,a Mir tragom

stopa njegovih.

Psalam 85, 9-14

7PROMIŠLJANJE O BLAŽENICAMA

U Vatikanu je 18. lipnja 2015. predstavljena enciklika pape Franje „Laudato si’“ (Hvaljen budi), koja počinje riječima iz Pjesme stvorova sv. Franje

Asiškoga. Papa ističe kako nas asiški svetac u toj pjesmi podsjeća da je „naša zajednička kuća poput sestre s kojom dijelimo svoj život i poput majke koja nas prima u svoje ruke“. Važnost očuvanja prirode i okoliša glavna je, ali ne i jedina tema na koju Papa skreće pozornost ovom enciklikom.

Kakav svijet želimo predati onima koji će doći poslije nas, djeci koja sada odrastaju – to pitanje nalazi se u središtu enciklike kao brižnost pape Franje za zajednički nam dom. Stoga upozorava: „Mi nismo Bog. Zemlja nam prethodi i ona nam je darovana.“ Dok se Papa suočava s problemima aktualne ekološke krize, ponovno iščitava biblijsku pripovijest o stvaranju koja je od temeljnog značenja za promišljanje o odnosu čovjeka s drugim stvorenjima i sa svijetom u cjelini. Prema Bibliji, ljudska opstojnost utemeljena je na trima osnovnim i izravno povezanim odnosima: odnos prema Bogu, prema bližnjemu i prema Zemlji. Međutim, ova su tri životna odnosa prekinuta, ne samo izvana, nego i u nama samima, a taj prekid jest grijeh. Čovjeku, stvorenom na sliku Božju, dana je vlast da sebi podvrgne sve stvoreno i odgovornost da čuva i obrađuje vrt svi­jeta (usp. Post 2,15), ali to ne znači da je dobio vlast za apsolutno gospodarenje nad drugim stvorenjima, odnosno da je gospodar svemira. Potrebna nam je svijest o sveopćem zajedništvu: svi smo od istog Oca pozvani u postojanje, svi smo povezani nevidljivim vezama i tvorimo tako Sveopću obitelj.

Enciklika ukazuje i na planetarnu nejednakost, na vanjski dug siromašnih zemalja koji se pretvorio u pravo iskorištavanje, na nerazumno korištenje zaliha zemlje što stvara ekološki nered. Govori se i o slabosti međunarodne politike te se ukazuje na nužnost izgradnje zakonskog sustava radi očuvanja slobode i pravednosti. Zato Papa na osobit način ističe važnost ekološkog odgoja kao i potrebu usvajanja kontemplativnog vidika koji proizlazi iz vjere.

Za vjernike – svijet se ne promatra izvana, nego iznutra, prepoznavanjem poveznica s kojima nas je Bog Otac ujedinio sa svim bićima. Osim toga, razvi­janjem osobnih sposobnosti koje je Bog dao svakom čovjeku, ekološko nas obraćenje dovodi do veće kreativnosti i radosti življenja.

Potrebno je stoga uključiti novu dimenziju u ljudski život: dužnost ozbiljnog razmatranja kako se živi zajedništvo – ne samo s Bogom, s drugima i sa samim sobom, nego i sa svim stvorenjima i prirodom.

Enciklika „Hvaljen budi“

8 PROMIŠLJANJE O BLAŽENICAMA

Sedmo blaženstvo glasi: „Blago mirotvorcima, oni će se sinovima

Božjim zvati!“ (Mt 5,9). Mirotvorstvo čovjeka tvori sinom Božjim. One koji tvore mir Isus naziva blaženima. Što mir jest? I što je sinovstvo Božje?

Prvo i najvažnije, mir je izričito povezan s Isusom Kristom utjelovlje­nim, mučenim, raspetim, uskrs­lim i prisutnim po djelovanju Duha Svetoga. Isus Krist je jedini koji je donio istinski mir. Ne samo da ga je donio, nego on sam jest mir naš (usp. Ef 2,14­18). Nema drugog načina, puta, lijeka, rješenja za naš nemir osim Isusa Krista raspetoga i uskr­snuloga.

Mir je plod Duha Svetoga (usp. Gal 5,22) – moguć je samo ondje gdje sije Duh Sveti. Tko sije u svoje tijelo, ne može očekivati plod mira. Djela tijela i plodovi Duha ne idu zajedno (usp. Gal 5,16­24). Zato je mir nemoguće naći u ikojoj vrsti grijeha, ma čime ga

mi opravdavali i ma kako ga nazivali. Svako djelo koje se protivi Bogu vodi nas u sve veći nemir i očaj. Mir je prvi dar Krista uskrsloga, izvan njega i mimo njega ne postoji pravi mir i ne postoji način da se smirimo.

Već Stari zavjet jasno progovara o Bogu kao o jedinom izvoru mira. Dobro su poznate riječi psalama, a i Drinske su ih mučenice dobro poznavale: „Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu spasenje. Samo on je moja hrid i spasenje, utvrda moja: neću se pokolebati“ (Ps 62,2).

Divan je psalam 131 koji nosi na­ziv Djetinji pokoj u Bogu: „O Jahve, ne gordi se moje srce niti se oči uz­nose. Ne idem za stvarima velikim ni za čudima što su iznad mene. Ne, ja sam se smirio i upokojio dušu svoju; kao dojenče na grudima majke, kao dojenče duša je moja u meni. U Jahvu se, Izraele uzdaj odsada dovijeka.“

Pogledajmo može li nas život Drinskih mučenica poučiti o tome što bi bio mir i kako ga tvoriti. Mir stoji u suprotnosti s ratom. Blažene su mučenice imale iskustvo i jednoga i drugoga. Zemaljskoga mira i rata, i to i prvoga i drugoga svjetskoga rata. No i duhovnoga mira i rata.

Relativnost rata i mira je nešto što je kršćaninu dobro poznato: kršćanin je uvijek u duhovnoj borbi. Želi li biti u miru, mora uvijek biti u ratu. Isus,

Blago mirotvorcima s. M. Pia Herman, FDC

9PROMIŠLJANJE O BLAŽENICAMA

donositelj mira, reći će i ovo: „Ne mi­slite da sam došao mir donijeti na zem­lju. Ne, nisam došao donijeti mir, nego mač“ (Mt 10,34). „Bdijte i molite da ne padnete u napast“ (Mk 14,38) velika je Isusova opomena i pouka.

Ne postoji ni jedan trenutak u našem životu u kojem možemo napus­titi budnost i smatrati da smo pobije­dili zloga i zlo jednom zasvagda, da smo postigli potpuni mir. Dokle smo god u ovome svijetu a želimo služiti Bogu, u otvorenom smo ratu s đavlom, njegovim slugama i njego­vim ponudama. Nisu li se tako borile i Drinske mučenice? Da nisu, ne bi se mogle onako izboriti za Isusa u onome ključnome trenutku.

No mir ne stoji samo nasuprot i u vezi s ratom. Miru je suprotan i nemir. Životni nemir izvire iz naše izgubljenosti, a ona iz biranja krivih puto­va. Nemir baštinimo svi samim time što smo kao ljudi dionici povi­jesti grijeha, povijesti staroga čovjeka.

To nije bilo strano ni mučenicama. Na sreću, zajedno s njima baštinimo i mir jer smo kao Isusovi učenici učinjeni dionicima nove povijesti, povijesti spasenja. U nju nam je Isus otvorio pristup: Isus, Jaganjac koji oduzima grijeh svijeta, daruje mir. Nemir proizlazi iz nečiste savjesti i

nečista srca, dok čisto srce više nema zapreka na putu prema miru jer može Boga gledati.

Spomenimo da postoje i druge vrste nemira. Primjerice nemir koje­ga dru gi unose u nas svojim postup­cima i riječima. Zatim nemir zbog neodlučnosti, nemogućnosti da se opre dijelimo. Poznaju ga mnogi od nas. Njega se nadvladava donošenjem odlu ke koja je po Božjoj volji.

Prava odluka kršćanina jest uvijek predanje, odluka za Krista. Sjetimo se, takva odluka je donijela mir i blaže­

nim mučenicama. Predanje i pouz­danje u Božju svemoć kojoj

ni smrt nije zapreka do­nosi neuništivi mir srca.

Iz života Drinskih mučenica vidimo da je sastavni dio mira i naše ophođenje pre­ma drugima: one su

činile dobro svima, pa i neprijateljima, i nisu

gledale tko je tko. Bile su sa svoje strane sa svima u

miru, istinske mirotvorke i dobro­tvorke. Nikome nisu činile zlo. Zato su se osjećale sigurnima i nisu mislile da bi im itko htio nauditi.

Taj nepotpuno shvaćen početni osjećaj zaštićenosti od zlih ljudi i od zla vrlo brzo su zamijenile ispravnim stavom srca i narasle do dubljega ra­zumijevanja otajstva spasenja – do spoznaje vlastite nemoći i Božje moći: njihova zaštita od zla je Otac koji je

10 PROMIŠLJANJE O BLAŽENICAMA

uskrisio Isusa od mrtvih, a ne njihova dobra djela!

Njihov spasitelj je Isus, gospo­dar neba i zemlje, slavodobitnik nad samim paklom, a ne ono što su one činile! U srcu tame u nekoliko su dana narasle do tolike dubine vjere i shvaćanja da su postale zrele za Nebo. Odbacile su lažnu sigurnost vlastite zaslužnosti, zasluga i dobrih djela.

U srcu patnje, krajnje nezaštiće­nosti i bespomoćnosti i potpunoga osiro mašenja od svega što su bile, što su stekle, što su mogle, na što su se mogle pozvati, što su mislile o samima sebi, što su ljudi mislili o nji ma, što su značile, postale su istin ska Božja djeca, njegove prave kćeri, istinske Isusove učenice. U svojoj ožalošćenosti, postale su pra­vi siromasi duhom, krotke, gladne i žedne pravednosti, milosrdne, čiste srcem, mirotvorke i progonjene zbog pravednosti. Ispunile su sav Zakon i Proroke. Postale su ono za što su stvorene biti.

Zaista, kada čovjek shvati da ga ne spašava njegova vlastita pravednost, nego samo Božja snaga, kada uvidi da njegova dobra djela u koja se uzdao nemaju moć za­ustaviti zlo, da su zaista ništa pred zlom koje je slijepo, tada shvaća u potpunosti tko je onaj temelj na kojega je položio svoj život i što znači vjerovati u Isusa Krista uskrsloga. Tada

posve drugačije zvuče već gore na­pisane riječi psalama:

„Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu spasenje. Samo on je moja hrid i spasenje, utvrda moja: neću se pokolebati“ (Ps 62,2).

„O Jahve, ne gordi se moje srce niti se oči uznose. Ne idem za stvarima ve­likim ni za čudima što su iznad mene. Ne, ja sam se smirio i upokojio dušu svoju; kao dojenče na grudima majke, kao dojenče duša je moja u meni. U Jahvu se, Izraele uzdaj odsada do­vijeka“ (Ps 131).

Gospodin nije htio uvesti Drinske mučenice u svoje blaženstvo sve dok nisu naučile ispunjavati blaženstvo mirotvoraca.

Nitko od nas ne može očekivati vječno blaženstvo ni pokoj ukoliko na zemlji ne naraste do razine blaženstava. U svojim svakodnevnim ratovima, bo­jevima i nemirima urastajmo uvijek iznova u blaženstvo mirotvoraca koji će se sinovima Božjim zvati.

Slika bl. Drinskih mučenica u Šmarjeti u Sloveniji, župi krštenja s. Krizine

11PROMIŠLJANJE O BLAŽENICAMA

Nek te slave, Gospodine, sva djela tvoja i tvoji sveti nek te blagoslivlju. Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva, neka o sili tvojoj govore (Ps 145,10-11).

U ovom nas promišljanju nadahnjuju ulazne pjesme iz Rimskog misala – najčešće su to psalmi – kojima nas Crkva uvodi u slavlje svetaca. Ova prva ulazna pjesma govori više od svega tko su zapravo sveci i čemu nas oni uče. Biti čovjek u svijetu za mnoge znači biti suobličen tom svijetu, usmjeren na ono što svi­jet pruža, prepustiti se svijetu i njegovim profanostima. A biti svet znači biti suobličen Kristu, biti usmjeren na Boga. To je potpunost predanja njegovim rukama i njegovim promislima. Biti izdvojen iz svijeta i određen za čašćenje i slavljenje Boga. Ta izdvojenost dakle nije fizička, već se ona očituje u namjeni: slaviti djela Gospodnja, blagoslivljati Boga. Oni koji su „izdvojeni“ naviještaju slavu kraljevstva koje nije od ovoga svijeta. Govore o Bogu koji upravlja nama i svijetom. I blago onima koji „se posluže“ tim izdvojenim ljudima, svecima, kako bi i oni čuli i povjerovali. Jer sveti upravo tome služe. To je razlog njihova postojanja. Oni su pokazatelji da je svakome dano biti svet.

Pravednik se raduje u Gospodinu, njemu se utječe (Ps 64,11).Svi se nalazimo na putu k svetosti. Polazište je trenutak u kojemu smo mi

sami ili roditelji u naše ime iskazali tu želju, spremnost da se suobličimo Kristu, želju da krštenjem uronimo u njega. Kada se spominjemo bl. Drinskih mučenica: s. Jule, s. Berchmane, s. Krizine, s. Antonije i s. Bernadete, samim spomenom njihovih imena mislimo na njihovo porijeklo, odakle dolaze i koji su njihovi korijeni. Nije bilo ničega u njihovu životu po čemu bi se moglo ustvrditi: one će sutra biti svete. Osim – molitve i djelovanja.

A zar to nije prisutno u svakome od nas? U čemu je onda posebnost biti svet? U radovanju u Gospodinu. To je kad se sva moja životna radost nalazi u Gospodinu, kad ne tražim u drugome sna­gu ni utjehu, nego se Bogu jedinom utječem. On mi donosi spasenje kad svi „petu na me podižu“. Upravo tada ne zaboravljam kome sam se utekao u danima nevolje, i stoga kličem.

A kliču i svi oni koji su prepoznali u mome spasenju djelovanje Božje namisli i njegovu zaštitu.

Čemu nas uče sveci?Krešo Bello

12 PROMIŠLJANJE O BLAŽENICAMA

Gospodine, zbog tvoje se moći kralj veseli, zbog pomoći tvoje radosno kliče: ti mu ispuni želju srca (Ps 21,2-3).

Propitkuje li se svetac? I te kako! Tame srca koje ga znaju obuhvatiti i bez­vodne pustinje u kojima se zna naći snažne su kušnje koje ga jačaju na putu svetosti. Isus nije rekao da neće biti teško. Na pitanje je li svetost i za nas, odgovara: „Nisam došao zvati pravedne, nego grešnike na obraćenje.“ Svi smo pozvani na obraćenje – od oholosti i taštine koja nam priječi da se odvojimo od svijeta i urastemo u Krista, da se odreknemo zla i prionemo uz dobro. Bez Božje pomoći ne bismo uspjeli napraviti ni koraka na putu svetosti. A ovako: okru njeni smo za kraljeve i dano nam je kraljevstvo. Mislimo li da su to samo prazne riječi? Pozornije slušajmo što nam Bog govori, prepoznajmo dnevnu, konkretnu pomoć koju nam pruža u malim stvarima svagdanjeg života. Radujmo se, kličimo! Ta Bog nam je ispunio želju srca.

Zakon istine bijaše u njegovim ustima i pakost mu ne kaljaše usana, u miru i pravičnosti hodio je sa mnom i mnoge je od grijeha odvratio (Mal 2,6).

Čemu nas uče sveci? Zašto se utječemo njihovu zagovoru u našim potre­bama? Zbog čega, dok naš pogled prelazi preko njihovih slika i kipova, u duši počinjemo osjećati mir? Predmeti koji su namijenjeni bogoslužju održavaju se posebno čistim i sjajnim. Izdvojeni su iz mnoštva drugih, njima sličnih predmeta. Njihova je svrha častiti Gospodina, dati hvalu Bogu, u rukama isto tako izdvojenih osoba, svećenika. Svaki čovjek svojim krštenjem izdvojen je kao osoba, urastao je u Krista i time potvrdio svoju svećeničku ulogu na zemlji. Umro je grijehu, a posvetio se Bogu. Životi svetih nam pokazuju da su oni živjeli svoje opredjeljenje za Boga iznutra i izvana. Nutarnje opredjeljenje – za molitvu, vanjsko – za djelovanje. Kada se nutarnja molitva i vanjsko djelovanje prožmu, tada njihovo biće objavljuje tajnu Božjega lica.

Ko palma cvate pravednik i raste ko cedar libanonski. Zasađeni u Domu Gospodnjem, cvatu u dvorima Boga našega (Ps 92,13-14).

Moj prijatelj drži ispred sebe na radnom stolu dvije slike: sv. Antuna Pado­vanskog i sluge Božjega fra Ivana Perana. Prva prikazuje sv. Antuna u društvu Marije i maloga Isusa, koji stavlja svoju ruku na njegov obraz. U podnožju slike je rastvorena knjiga, Sveto pismo. Od djetinjstva je promatrao tu sliku na oltaru crkve u svom rodnom mjestu. I sada, u dubokoj starosti, pogled na toga sveca potiče u njemu razmišljanje, divljenje i hvalu Bogu. Na drugoj slici fra Ivan stoji na zidiću košljunskog samostana uzdignutih ruku, kao da će poletjeti. Čovjek koji je svojim životom, molitvom i djelovanjem širom otvorio vrata svetosti: posvećenosti Bogu i ljudima. Dvije slike – dva čovjeka, dva sveca.

13PROMIŠLJANJE O BLAŽENICAMA

Jedan cijeloga svijeta, drugi to tek postaje. A treći, onaj budući, sve to promatra. Slika sveca u crkvi usadila se toliko duboko u malenu dječju dušu da je donosila obilni rod kroz mnoge godine. Kako li će tek cvasti u dvorima Boga našega? Ne znam kako će to biti. Ali znam da ćemo se zasigurno iznenaditi.

Blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Gospodina i kome je Gospodin uz-danje. Nalik je na stablo zasađeno uz vodu što korijenje pušta k potoku: ne mora se ničeg bojati kada dođe žega (Jr 17,7-8).

Je li moguće biti svet, slaviti i hvaliti Gospodina cijelim bićem? Ta ja sam samo slab i grešan čovjek. Odakle mi snaga da mu u odlučnom trenutku kažem svoje „da“, da ga se ne odreknem, kada su toliki veći i snažniji tri puta pokleknuli? Svetost je opredjeljenje. Životopisi svetaca pokazuju da su svi oni imali slabosti. Imali su tamna razdoblja u kojima su se pitali: „Zar ja imam snage za to?“ A ta razdoblja Bog pripušta kako bismo u slobodi odluke rekli: „Da! U tebe se Gospodine uzdam. U tvoju riječ.“ Biti svet znači imati čvrstu volju da se odlučim i djelujem „za“ – za sve što je Bog objavio i obećao.

Gospodin mi je baština i čaša: ti u ruci držiš moju sudbinu. Na divnu zemlju padoše mi konopi, vrlo mi je mila moja baština (Ps 16,5-6).

Liturgija nas u slavlje svetih redovnika uvodi ulaznom pjesmom koja ističe da je lađa, kojom se redovnik otisnuo na pučinu života opredijelivši se za posvetu Bogu, sada pristala u sigurnu luku. Drinske mučenice prigrlile su svoju baštinu nakon plovidbe uzburkanim „morem“ Bosne. Njihova molitva i nji­hovo djelovanje u „gostinjcu siromaha“ na Palama omogućilo je konopima da padnu na divnu zemlju i mila im je njihova baština.

Radujmo se svi u Gospodinu! Svetkujmo blagdan u čast svih svetih: njihovu se blagdanu raduju anđeli i zajedno s njima slave Sina Božjega.

Stoga, radujmo se svi! Možda ćemo se ponekad i žalostiti, ali bez te žalosti nije moguće dostići radost u Gospodinu. Ovom ulaznom pjesmom na blagdan Svih svetih Isus nas poziva da se poklonimo onima koji su išli njegovim putem, do kraja – na križu. Poput pet sestara Drinskih mučenica. Radujmo se nad njihovim imenima koja su zapisana na nebesima.

14 INTERVJU

Poštovani mons. Mato Zovkiću, molimo Vas predstavite se našim čitateljima, kojima možda nije poznat Vaš bogati život – što biste poseb-

no istaknuli? Kada i kako ste osjetili Isusov poziv: „Pođi za mnom!“? Rođen sam 1937. u zemljoradničkoj obitelji, s pet sinova i pet kćeri. Osim mene, u du­hovnom zvanju je i moja sestra Marija, članica Karmelićanki Srca Isusova koje u Hrvatskoj imaju kuću maticu u Zagrebu. Prva pomisao da bih nakon završetka osnov­ne škole mogao poći u gimnaziju te pos­tao svećenikom rodila se u razgovoru s roditeljima, ali sam konačnu odluku donio u Beogradu 1959. godine. Tu sam, nakon ma­ture, tijekom dvije godine služenja vojnog roka, susretao mladiće, svoje vršnjake, od kojih su neki mislili da je moguće odgovorno živjeti i bez vjere u Boga. Daleko od svojih odgojitelja i roditelja, uvidio sam da onim što

jesam i što mi je Bog dao mogu najviše pridonositi ako nastavim formaciju za svećenika i prihvatim svećeničku službu u Crkvi, uključivši i celibat.

Godine 2013. proslavio sam pedesetu obljetnicu svećeništva i postao svjes­tan da se Bog služio mojim umom i srcem, mojim darom govora i sposobnošću slušanja u dijeljenju svoga milosrđa ljudima s kojima sam se susretao. O tome sam napisao nešto u svojoj knjizi Iskustvo svećeničkog poziva u Bosni 1963.-2013. Unutarnju intimnost duhovnog poziva posebno sam doživljavao kao rektor bogoslova 1976. do 1983., kada sam s njima, pred njihovo ređenje, razgovarao o tome zašto žele biti Kristovi svećenici, kako bih mogao njihovu biskupu zajamčiti da su prikladni za tu službu. Bog se nama služi u svjedočenju svoje dobrote i pri tome nam daje unutarnje zadovoljstvo u zvanju na koje nas zove i šalje.

U ovom razgovoru željeli bismo se posvetiti Vašim razmišljanjima vezanim uz bl. Drinske mučenice. Prije svega recite nam kako je Vaš život povezan s njima i jesu li one utjecale na neke Vaše životne odluke?

Za mučeničku smrt pet sestara Kćeri Božje ljubavi doznao sam u jesen 1968. kada sam kao novi župnik katedralne župe u Sarajevu upoznao sestarsku crkvu

Katolička otvorenost i zajedništvoRazgovor s mons. Matom Zovkićem

15INTERVJU

Kraljice sv. krunice na Banjskom brijegu te od ondašnje predstojnice s. Mihaele Dodig bio zamoljen da 15. prosinca predvodim misu spomena na njihovo svjedočanstvo. Pročitao sam pisani sadržaj koji su sestre priredile i spremio propovijed. Morao sam biti jako oprezan da ne reknem nešto što bi ondašnjim komunističkim uhodama bilo povod za tužbu i zatvor.

Znajući za rimske smjernice o procesu beatifikacije, potaknuo sam s. Slavicu Buljan na pisanje knjige Zavjet krvlju potpisan, jer sam smatrao da knjiga don Ante Bakovića Drinske mučenice nije dostatna da nadbiskup Vinko Puljić od Sv. Stolice zatraži i dobije dopuštenje za pokretanje biskupijskog procesa za beatifikaciju. Okolnost urušavanja komunističkog sustava 1990. te izdvajanje Bosne i Hercegovine iz ondašnje Jugoslavije 1992., pomogla je da proces slo­bodno pripravimo i provedemo.

Koja je bila Vaša uloga u dijecezanskom dijelu postupka? Nadbiskup Puljić imenovao me sucem delegatom u postupku, ali je odlučna

bila uloga pravnika fra Velimira Blaževića i notarke s. Sniježne Stjepandić. Završili smo sve veoma brzo te je nakon predaje spisa Kongregaciji za proglašenje svetih ustanovljeno da smo ispravno postupili i tako omogućili ubrzani nastavak rimskog dijela procesa, jer je prihvaćeno da su sestre ubijene iz mržnje prema katoličkoj vjeri – prave mučenice.

Proučavanjem dokumenata Drugog vatikanskog sabora, naučio sam da naša Crkva sada službeno prihvaća i razvija dijalog s odijeljenim kršćanima te s muslimanima i Židovima. Meni su Drinske mučenice zato postale inspi­racija za dijalog: dvije od njih su Slovenke, jedna Austrijanka, jedna hrvatska Madžarica i jedna Hrvatica – a sve zajedno katoličke redovnice, prvorazredne članice Crkve, koja jest i treba sve više postajati katoličkom.

Dok sam proučavao život s. Berchmane, divio sam se što je prihvatila ostanak u Bosni, iako je 1918. prestala vladavina Austro­Ugarske. U kronici Družbe našao sam podatke da je pos­ljednjih godina Austro­Ugarske i na početku osamostaljenja hrvatske provincije bilo među sestrama trzavica zbog nacionalnih interesa, ali su ih Pravila družbe i duh redovničkog zajedništva održali u zajednici. Mučenice su u takvoj zajed­nici duhovno sazrele i ostaju nam trajni poticaj na katoličku otvorenost i zajedništvo, što uključuje i dijalog s nekatolicima. s. Berchmana i s. Bernadeta

16 INTERVJU

Kako ste doživjeli njihovu beatifikaciju?Dan njihove beatifikacije proživio sam u velikoj radosti i od tada, prigo­

dom mojih odlazaka u crkvu Kraljice sv. krunice, gdje su položile zavjete, s po sebnom pozornošću zastajem pred njihovim oltarom. One su žrtve nasilja i njihov zagovor nam je potreban u liječenju rana nastalih u ratu 1991.­1995. te u izgradnji pravednog mira u pluralnoj Bosni i Hercegovini i doživljavanju različitosti bližnjih kao bogatstva, a ne kao opasnosti.

Što Blaženice, po Vašem mišljenju, poručuju današnjem svijetu i svima nama?Njihovo uvjerenje da mogu biti istinski sretne ako se pridruže redovničkoj

zajednici Kćeri Božje ljubavi koja se tada intenzivno bavila školovanjem djevojčica i djevojaka te duhovnom brigom za djevojke koje su sa sela dolazile u gradove radi zaposlenja u domaćinstvima gradskih obitelji, dovoljno govori da one svoje zvanje zahvaljuju Božjoj milosti i obiteljima u kojima su odrasle, a svoju ustrajnost Družbi koja ih je podržavala.

U vrijeme prikupljanja građe za knjižicu o s. Luki Liengitz, koja je u Zavodu sv. Josipa vršila službu portirke te umrla 1890. u dobi od 28 godina, razgo­varao sam s jednom muslimankom koja je kao djevojčica kod sestara završila osnovnu školu. Sestre su joj ostale u divnoj uspomeni, iako vjerom motivirano odricanje od vlastitog braka njoj, kao muslimanki, ostaje potpuno strano. Zato Drinske mučenice, kao članice obitelji i pripadnice Družbe koja na svoj način služi obiteljima, ostaju trajno nadahnuće, primjer i poticaj.

Postoji li i neki Vaš, osobni, doprinos u širenju njihova glasa svetosti? Kao slavitelj nedjeljne mise na engleskom jeziku u sarajevskoj katedrali od

lipnja 1996. do prosinca 2014. stvorio sam kontakte s nekim katolicima u zem­ljama gdje se govori engleski. Nakon što je knjižica o Drinskim mučenicama prevedena na engleski, poslao sam je tim svojim znancima. Ovdje u razgovo­rima često spominjem Drinske mučenice kao blaženice i, ako Bog da, svetice,

koje su poseban dar naciona­lno i vjerski mješovitoj zemlji Bosni i Hercegovini.

Potaknuo sam i molitvenu inicijativu da mi, umirovljeni svećenici, u našoj kapelici kroz korizmu za križni put uzimamo i tekst sastavljen kao križni put blaženih Drinskih mučenica.

Petar Zovkić, sin Maria i Ivane r. Župarić, predaje očevu stricu Mons. Mati Zovkiću cvijeće na Zlatnoj misi u Županji 14. srpnja 2013.

17INTERVJU

Imamo pet blaženica: svaka značajna na svoj način. Možete li nam istaknuti njihove vrline, nešto o svakoj pojedinačno?

Najviše podataka i pismenih tragova sačuvano je o s. Juli jer je vršila službu kućne poglavarice te o s. Berchmani, učiteljici njemačkog jezika i učiteljici novakinja. Sestru Julu doživljavam kao vedru redovnicu i poglavaricu koja je razborito vodila povjerene sestre, a i sama je vršila ono što je od drugih očekivala – uključivši i skok kroz prozor iz vojarne u Goraždu radi očuvanja Bogu posvećene čistoće.

Sestru Berchmanu cijenim jer je odmah nakon završenog novicijata u Beču došla u Bosnu i tu ostala i nakon povlačenja Austro­Ugarske, do nasilne smrti. Sestre je se sjećaju kao stroge i pravedne. Meni je značajno što se zanimala za indijskog predsjednika i velikog mirotvorca Mahatmu Gandija te je o njemu govorila novakinjama. To znači da je svoje redovničko služenje uklapala u život Crkve i svijeta, bila je zdravo otvorena za događaje izvan samostana.

Sestra Bernadeta mi je značajna jer je prihvatila svoj niski stas, radosno obavljajući povjerenu joj službu kuharice. Posebno me zadivljuje podatak da je jednoj sestri povjerila kako se boji pucnjave iz šume oko samostana na Palama, ali ostaje nastavljajući svoju službu.

Dvije Slovenke, s. Krizina i s. Antonija, hrabro su i bez dvoumljenja prihva­tile odlazak iz Slovenije u Družbu koja djeluje u Bosni. Prihvatile su jednostavne i skromne poslove te su radosno živjele zavjet poslušnosti radeći u vrtu ili štali. One su primjer kako naša različitost doprinosi zajedničkom poslanju Družbe.

Što bismo, po Vašem mišljenju, trebali činiti da ih vjerni narod bolje upozna?Da Kćeri Božje ljubavi nisu kod vlastitih pripadnica i kod hrvatskih katolika

podržavale zanimanje za Drinske mučenice, ne bi došlo do njihove beatifikacije. Taj interes trebamo svi dalje podržavati kako bi došlo i do kanonizacije. Među tisućama uzornih koji su završili svoj zemaljski hod crkveno učiteljstvo ka­nonizira samo one za koje se vjernici pojedine zemlje zanimaju i to obrazloženo traže. U tom smislu Bilten koji izdajete je dragocjeno glasilo i treba nastaviti rad na njemu. Također pohodi sestara župama u kojima su pojedine od ovih blaženica odrasle te u ostale župe doprinosi buđenju interesa za njih kod naših vjernika.

Što biste poručili našim čitateljima?Nastavite čitati građu o Drinskim mučenicama, jer mi hrvatski katolici vjer­

ski tisak često hvalimo, ali osobno ne čitamo dovoljno. Nadalje, nasljedujmo mučenice u njegovanju katoliciteta Crkve, kojoj s radošću pripadamo.

Razgovor vodila Ljubica Pribanić

18 DOGAĐAJI

Sve što nam se u životu događa Božje je djelo. On daje poticaje, on

nadahnjuje. Razmišljajući o trećoj go­dini beatifikacije Drinskih mučenica te kako obilježiti njihov spomendan 15. prosinca, odlučila sam da putem scen­skog prikaza njihov život približimo ljudima i potaknemo ih da se utječu njihovu zagovoru.

Svoju želju i odluku izrekla sam vjeroučiteljici Nikolini Milatović koja je odmah počela čitati knjige o mučeništvu i životu blaženica. Već na­kon dva tjedna scenski prikaz dobio je konačni oblik i samo je trebalo pronaći glumce. Taj sam dio predala bl. Drinskim mučenicama da između vjeroučitelja i mladih naše Sisačke biskupije pronađu osobe koje će što vjerodostojnije uprizoriti njihov lik i djelo. Nije trebalo dugo čekati, ekipa je bila složena i počelo se s probama.

Svatko od glumaca dobio je na dar knjige s. Ozane Krajačić i Stjepana Licea da što bolje upoznaju njihov život. Bila su to prekrasna druženja u kojima smo razmjenjivali iskustvo života s Bogom uza sve teškoće koje nas pogađaju. Mučenice su bile one koje su nas hrabrile da se isplati biti Božji, ustrajati na Njegovu putu.

Naš prvi nastup bio je u bazilici sv. Kvirina, na prvi dan trodnevnice uoči blagdana Drinskih mučenica. Te su se subote okupili zborovi mladih iz sisačkih župa pa su mladi imali pri­godu pogledati scenski prikaz i čuti o bl. Drinskim mučenicama. Kao uvod u scenski prikaz ukratko sam pred­

stavila njihov život i mučeništvo. Dru­gi dan trodnevnice sv. misu je predvo­dio sisački biskup mons. Vlado Košić, a treći dan, na spomendan 15. pro ­sinca, nastupili smo u crkvi sv. Marije u Sisku.

Nakon proslave spomendana us­li je dili su pozivi župnika s raznih župa Biskupije. Od prosinca 2014. do svibnja 2015. nastupili smo oko dvadeset puta u šesnaest župa Sisačke bisku pije: u župama grada Siska – sv. Kvirina, katedrali Uzvišenja sv. Kri ža, sv. Marije, sv. Josipa Radnika,

Promicanje štovanja Blaženicas. M. Smilja Čirko, FDC

19DOGAĐAJI

Iskustva izvođača scenskog prikaza

Biti mučenik znači žrtvovati to što voliš

Biti mučenik znači žrtvovati svoj život, sve što voliš. Znači odricanje. Žrtvovati se za drugoga iz ljubavi. Žrtvovati se za Ljubav. Upravo to su učinile Drinske mučenice, naše nebeske zaštitnice. Nakon poziva s. Smilje da budem koautorica teksta predstave „Po zagovoru bl. Drinskih mučenica“, osjećala sam se počašćeno zbog ukazanog mi povjerenja. U isto vrijeme obuzeo me osjećaj od­govornosti i strahopoštovanja prema mučenicama. Počela su mi se javljati pitanja poput ovih: hoću li ja to moći, hoću li zorno prikazati žrtvu mučenica, hoće li poruka predstave biti prepoznatljiva...? No, nakon molitve i predanja Gospodinu, postala sam pisaljka kojom se Gospodin poslužio.

Biti dio predstave, glumeći s. Krizinu, za mene je značilo dodatnu radost. Prvobitna gluma pret­vorila se u druženje i prijateljevanje s Drinskim mučenicama, a osobito sa s. Krizinom. Jedna od njenih vrlina bila je preuzimanje težih poslova u samostanu kako bi sestrama ostavila lakše. Budući da se i sama ponekad nađem u takvoj situaciji, molitvom se obratim mučenicama, oso­bito s. Krizini. Tako su mučenice postale i moje zagovornice kod Gospodina.

Nikolina Milatović, vjeroučiteljica

bl. Alojzija Stepinca, sv. Lovre i u župi Preobraženja, zatim u župi sv. Iva na Pavla II. u Petrinji, u župi sv. Ivana Nepomuka u Glini, u župi sv. Marije Magdalene u Sunji, u župama Uzvišenja sv. Križa u Križu i u Kravarskom, u župi sv. Antuna Padovanskog u Voloderu, u župi sv. Mihaela u Velikoj Ludini te u župi Gospe Snježne u Kutini. U svakoj od ovih župa govorila sam o svetačkom životu i porukama koje nam upućuju blažene Drinske mučenice.

Osim scenskog prikaza „Po zago­voru bl. Drinskih mučenica“, za su­srete krizmanika u Sisačkoj biskupiji pripremili smo igrokaz u kojem ih blaženice kroz razgovor uvode u pravo razumijevanje sakramenta potvrde. U svibnju smo u Križevcima, na Danima Hrvatskih svetaca i blaženika, izveli obje predstave. Svaki nastup snažno je odjeknuo u srcima vjernika, kojima smo pokazali put kako se utjecati za­govoru naših svetaca i mučenika.

20 DOGAĐAJI

Pet jakih žena

Ovih pet jakih žena slijedilo je Kristovo probodeno srce koje im je pokazalo kako treba opraštati svima, pa i neprijateljima.

Poglavarica samostana s. Jula, u obrani sv. zavjeta prva je skočila s prozora, a njezin je primjer ohrabrio i ostale sestre da učine isto. I ja, vjeroučitelj, trebam biti primjer učenicima koje vodim.

Da bi čovjek podnio mučeništvo za Boga, mora najprije svakodnevno nositi svoj križ. Sestre Antonija i Krizina služile su sestrama i ljudima kroz tihe sva­kodnevne poslove. Sestra Krizina je uvijek radila teže poslove da bi sestrama ostavila lakše. Često sam vidio da starije sestre Kćeri Božje ljubavi u sisačkoj katedrali za vrijeme mise stoje, a znam da su mogle sjediti, te svoje mjesto prepuštaju drugima. Ove žive sestre, kao i naše blaženice, primjer su mi kako treba činiti.

U gostinjcu siromaha s. Berchmanu su nazivali „turska sestra“ jer je podu­čavala muslimansku djecu čitati i pisati. Zvali su je i „srpska majka“ jer je činila dobro djeci i mještanima pravoslavne vjeroispovijesti. Ekumenizam i dijalog s pripadnicima drugih religija i ateistima moja su životna ljubav. Sestrin primjer mi je snažan poticaj da ustrajem u tim projektima.

Kršćanstvo je radosna vijest, radost. Upravo je s. Bernadeta pokazivala to radosno služenje u kuhinji. Često se koristila klupicom dok bi miješala juhu ili nadgledala jelo jer je bila niska rasta. Domišljata ljubav! I mi smo svoje glumačke nedostatke ispravljali iz predstave u predstavu, a sve smo začinili i finom dozom humora. Vjerujem da smo ljudima približili kraljevstvo Božje i njegovu ljepotu. Drinske mučenice velike su zagovornice obiteljskog, župnog, biskupijskog, narodnog i svakog drugog zajedništva. Ivica Kovačić, vjeroučitelj

Naučiti živjeti sa svojim nedostacima

Velika mi je čast i privilegija što sam imala priliku predstaviti lik bl. Bernadete. Prije svakog izlaska na scenu razmišljala sam kako upravo kroz moje geste, način govora, osmijeha, mira i poniznosti gledatelji, a posebno djeca, trebaju prepoznati lik blaženice. Skromna i jednostavna, s. Bernadeta je usprkos svom niskom stasu bila duhovno velika. Duhovnost i duhovitost se kod nje isprepliću. Njezini savjeti potiču na hrabro i odvažno suočavanje sa životnim situacijama.

21DOGAĐAJI

Svoj tjelesni nedostatak ona čini neznatnim, on ju ne sputava. Dapače, zna s njim živjeti. Blaženica nas uči da, iako neki problemi ne mogu nestati, u vjeri možemo naučiti živjeti sa svojim nedostacima. Đurđica Friš, vjeroučiteljica

Doprinos štovanju Drinskih mučenica

Sa strahopoštovanjem, zahvalnošću i radošću primila sam poziv glumiti lik blažene s. Jule Ivanišević. Bila je to prva uloga u mojemu životu. Kroz igrokaz imala sam priliku puno više naučiti o blaženicama, osobito o njihovu značenju za vjernike i za Crkvu. Njihova požrtvovnost, spremnost na služenje svakom čovjeku i sestrinska ljubav vrline su na koje smo svi pozvani, ali jer ih ne živimo uvijek kako zahtijeva evanđelje, potrebni su nam uzori. Bog i Crkva pružaju nam ih kroz svetost života i smrti ovih mučenica. Hrabrost s. Jule, njezina odlučnost i vjernost Kristovu pozivu mene su osobito dojmili. Pokušavajući se uživjeti u njezin lik uvidjela sam što to još nedostaje u mome životu. Drago mi je što sam imala priliku dati doprinos promicanju štovanja mučenica te vjerujem da će njihov zagovor i primjer mnogima pomoći! Natalija Grubar, vjeroučiteljica

Snaga ljubavi za Krista i Crkvu

Moja uloga u predstavi o Drinskim mučenicama bila je uprizoriti djevojku koja ima tipične probleme jedne srednjoškolke (izlasci, svađe s roditeljima, ocjene). Druga strana te djevojke bila je njezino obraćenje nakon dolaska u crkvu i susreta sa slikom Drinskih mučenica te intenzivna molitva za bližnje po njihovu zagovoru. Predstavu smo uprizorili puno puta, i zaista se život Drinskih mučenica usjekao u moje misli. Sudjelovanje u predstavi pružilo mi je mogućnost pobliže upoznati križni put mučenica, ali isto tako i njihovu snagu ljubavi za Krista i Crkvu. S radošću sam zazivala njihov zagovor prije svake izvedbe, što je, nakon nekoliko predstava, preraslo i u moj svakodnevni život.

Najveći dojam na mene ostavila je rečenica iz naše izvedbe: „Utecite se i vi zagovoru bl. Drinskih mučenica!“. Svaki sam je put s nadom izgovarala pred publikom, jer upravo smo im tom rečenicom željeli poručiti neka se povežu s Bogom u molitvi, neka se mole blaženicama jer će ih utjecanje njihovu zagovoru potaknuti da upoznaju i njihove živote, a i sam put svetosti kojim su one prošle.

Tea Grubor, med. sestra

22 DOGAĐAJI

Hodočašće gradišćanskih Hrvata Iz Gradišća je, pod vodstvom g. Petera Huisza, 1. svibnja 2015. u Sarajevo sti­

gla skupina hodočasnika sa željom da prođu putem blaženih Drinskih mučenica te posjete Međugorje. U crkvi Kraljice sv. krunice i svetištu Blaženica sudjelovali su na svibanjskoj pobožnosti i svetoj misi, a sljedećeg su dana u pratnji s. Kate Trbara i s. Zvonimire Nikolić krenuli u Goražde. Posjetili su školu, mjesto zatočeništva sestara, gdje im je s. Kata ukratko ispripovjedila o njihovu stradanju i mučeničkoj smrti. Nakon što su izmolili litanije bl. Drinskih mučenica, kod spomen obilježja ispred škole upalili su svijeće, a niz rijeku Drinu spustili su pet crvenih ruža. Na Drini su se malo zadržali u tihoj, osobnoj molitvi. Svetu misu u kapelici sv. Dominika predvodio je vlč. Vinko Radić, nakon čega se g. Peter zahvalio njemu i s. Kati te predao novčani dar za samostan i kapelicu koja će se graditi u Goraždu.

Naime, kada je g. Peter prije dvije godine slavio 70. rođendan rekao je svojim prijateljima neka mu ne donose nikakve darove, nego ako tko želi neka mu da­ruje u novcu jer je odlučio to darovati u čast bl. Drinskih mučenica za izgradnju kapelice u mjestu njihova mučeništva. Tom prigodom ih je upoznao sa životom sestara mučenica, uz obećanje da će organizirati hodočašće u Sarajevo, što se, evo, i ostvarilo. Po povratku hodočasnici su navratili na Pale, razgledali župnu crkvu, pomolili se, te posjetili mjesto gdje je nekada bio sestarski samostan. Zahvalna srca vratili su se u Sarajevo te sutradan pošli u Međugorje. Iz izvješća s. Kate Trbara, FDC

Dani hrvatskih svetaca i blaženika U Križevcima su krajem svibnja 2015. održani 7. dani hrvatskih svetaca i blaže­nika. Drugi dan, 29. svibnja, bio je posvećen hrvatskim redovnicima i redovni­cama koji su ostvarili svoj kršćanski poziv na svetost te ih je Crkva proglasila svetima, odnosno blaženima. Nakon sv. mise u crkvi sv. Ane koju je predvodio predsjednik Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica kapucinski provincijal fra Jure Šarčević, u Hrvatskom je domu održan okrugli stol na temu „Kako su hrvatski sve­ci i blaženici redovnici i redovnice ostva rili svoju redovničku karizmu?“ O njima su govorili promicatelji nji­hova štovanja u našem narodu, a o bl. Drinskim mučenicama i o njihovu načinu življenja i svjedočenja karizme Družbe Kćeri Božje ljubavi govorila je s. Ozana Krajačić.

23DOGAĐAJI

U veljači 2015. objavljena je knjiga pod naslovom Majka Franciska Dušić – Kći Božje ljubavi koju je napisala s. Slavica Buljan (autorica poznate

knjige Zavjet krvlju potpisan), kojoj je to četrnaesto književno djelo. Prikaz knjige za Katolički tjednik napisao je Božo Odobašić, profesor na KBF­u u Sarajevu. Sestra Franciska, uzorna redovnica, odgojiteljica djevojaka Doma Gospe Lurdske u Zagrebu i provincijalna glavarica Družbe (od 1949.) u najtežem razdoblju Provincije, rođena je 1897. u Zagrebu, a umrla je 1977. na glasu sve­tosti. Smatrana je „stupom Provincije“, zbog čega je već kardinal Franjo Šeper, tadašnji prijatelj Doma i duhovnik sestara i djevojaka, poticao da se o njoj napiše životopis.

Sestra Franciska je velik dio svoga života provela u Sarajevu, gdje je 1929., u crkvi Kraljice sv. krunice položila prve zavjete. Zbog krhkog zdravlja, osobito zbog bolesti pluća često je odlazila na oporavak u samostan na Pale. Tako je s. Franciska svjedok života i mučeništva sestara Drinskih mučenica. Njoj je, na sam dan uhićenja i odvođenja s Pala, s. Jula poslala svoju posljednju božićnu čestitku. U njoj moli da im „novorođeni Spasitelj donese blaženi mir na ovu uzburkanu zemlju“. Zatim nastavlja: „O ta krvava Bosna, dovijeka nema u njoj mira. Pomozite nam moliti i žrtvovati da se ovo zlo već jednom smiri ili da se mi preselimo u bolji život te ne gledamo toliko zlo oko nas. Ostajte s Bogom i molite za nas jer dani su zli. Vaša s. M. Jula.“

Kada je 1945. komunistička vlast oduzela sestrama Dom Gospe Lurdske i odve­la djecu i djevojke u državne domove, neki od njih su se vratili te je tako Dom ostao nezatvoren vršeći svoju ulogu do danas, pružajući pomoć djevojkama koje se školuju u Zagrebu. Kad su 1949. oduzeti Crkvi u Bosni samostani i škole, a mnoge su sestre, napose učiteljice, osuđivane kao neprijatelji naroda, s. Franciska ih s ljubavlju okuplja u Zagrebu, gdje je preneseno i sjedište Provincije.

Znakovito je ono što je s. Franciska posvjedočila, sudjelujući na sprovodu kardinala Stepinca. Napisala je da je bila „na sprovodu sveca kome je svoje srce stavila u lijes da ga puni redovničkim duhom“. Vjerujemo da je zagovor ovog blaženika urodio plodom još jedne uzorne svete duše, o čemu svjedoči ova knjiga.

O sestri Franciski, suvremenici Blaženica

24 PUTEVIMA BLAŽENICA

Vodilje kroz životKatolički školski centar sv. Josipa u Sarajevu svakog je korizmenog petka

s učenicima organizirao križni put u crkvi Kraljice sv. krunice. Budući da strukturu Centra čine različite škole, svakog je petka druga škola organizirala križni put. Učenici su za razmatranje uzeli i križni put bl. Drinskih mučenica. Molitvom križnoga puta tražili su zagovor onih koje su svoju vjeru izrazile ne samo riječima nego i nasljedovanjem Krista, sve do mučeničke smrti. Po

križnom putu pratili su njihove posljednje dane moleći Isusa da im po njihovu zagovoru pomogne nositi životne križeve i vjerno vršiti školske obveze. Osim tih korizmenih pobožnosti, učenici KŠC­a svake srijede imaju priliku sudjelovati na sv. misi u svetištu blaženica predvođenoj vlč. Marijom Ćosićem, ravnateljem Internata, te na mjesečnom klanjanju. Na taj način izražavaju želju da im bl. Drinske mučenice budu vodilje kroz život.

Iz Izvješća s. M. Antonije Lučić, FDC

Utjecanje zagovoruOd 20. do 22. veljače 2015. u Duhovnom centru sestara Kćeri Božje ljuba­vi u Granešini održan je psihološko­duhovni seminar koji su vodili p. Mijo Nikić i p. Antun Cvek sa svojim suradnicima. Zadnji dan seminara sestre iz granešinske zajednice ukratko su predstavile Družbu Kćeri Božje ljubavi, svrhu njezina osnutka i današnje poslanje sestara, a zatim su progovorile i o najsvjetlijim likovima te Družbe, blaženim Drinskim mučenicama, koje su svoju pripadnost Bogu i Crkvi zapečatile svojom mučeničkom smrću. Sudionici seminara imali su pri­like iskazati i osobno štovanje relikvijama naših blaženica te se na taj način preporučiti njihovu moćnu zagovoru. Relikvijar, s relikvijama trećeg stupnja, bio je potom izložen u dvorani, nakon čega su sestre otpje vale još neko­liko pjesama.

25PUTEVIMA BLAŽENICA

Mlade mise u župama BlaženicaU nedjelju 5. srpnja 2015. u

župi sv. Antuna Padovanskog u Starom Petrovom Selu vlč. Ljubiša Krmar proslavio je svo­ju prvu svetu misu u nazočnosti velikog broja svećenika, vjer­nika, rodbine i prijatelja. Svo je svećeništvo stavio je pod po­sebni zagovor blažene s. Jule, župljanke te župe, koju na pose­ban način štuje i čiji glas sveto­sti promiče na razne načine. Za vrijeme mise mladomisnik je izrazio svoje duboko uvjerenje da su brojna svećenička zvan­ja iz te župe pod posebnom zaštitom njihove blaženice.

Sljedeće nedjelje, 12. srp­nja, u župi Duha Svetoga u Velikom Grđevcu bilo je svečano slavlje mlade mise vlč. Dejana Tota. Svjestan da je svećeništvo dar koji Bog daje odabranima, u zahvalnosti za tu milost svoj život i daljnji hod za Kristom povjerio je za­govoru blažene s. Bernadete koja je rodom iz te župe. U zahvalnosti za njezinu dosadašnju duhovnu potporu i pratnju, kao i ostalih mučenica, oltar je ukrasio i njihovom slikom.

Volim umrijeti, nego ne ostvariti svoj poziv.s. Bernadeta Banja

Roman „Drinske mučenice“Krajem svibnja 2015. objavljen je roman Drinske mučenice čiji je autor hrvat­ski književnik Esad Jogić. Autor opisuje strahote Drugoga svjetskog rata, a u središte pozornosti stavlja žalosni događaj nasilnog odvođenja, zatočeništva i mučeništva pet sestara Družbe Kćeri Božje ljubavi na rijeci Drini u prosincu 1941. godine. Kroz roman se provlači tema o trajnoj borbi dobra i zla, o patnji i nepravdi, o mržnji „drinskih četnika“ prema nedužnim sestrama koje su stradale od ruke onih kojima ništa nije sveto.

26 IZ ŽIVOTA DRUŽBE

Na svečanom misnom slavlju u Duhovnom centru Družbe Kćeri Božje ljubavi u Granešini na svetkovinu Presvetoga Srca Isusova, 12. lipnja

2015., utemeljena je zajednica laika Suradnici Božje ljubavi. To je prva za­jednica vjernika laika, osnovana kao privatno vjerničko društvo pridruženih članova Družbe u Provinciji Božje providnosti. Neposredno prije misnoga slavlja provincijalna glavarica s. Elvira Tadić pročitala je Dekret o osnivanju zajednice u kojemu između ostaloga stoji: „U skladu s postkoncilskim potica­jima crkvenoga učiteljstva na veću i plodniju suradnju redovničkih ustanova s vjernicima laicima u promicanju poziva na svetost svih članova Božjega naroda i u izgradnji Božjega kraljevstva, naša je Družba već desetljećima promišljala o načinu širenja karizme Kćeri Božje ljubavi i u svjetovnom načinu života. Stoga je 25. generalni kapitul 2007. odobrio ad experimentum Statut za pridružene članove, a 26. generalni kapitul 2013. donio je važne odluke s obzirom na sku­pine laika koji su spremni živjeti karizmu Kćeri Božje ljubavi, slijedeći primjer Majke Franziske: činiti vidljivom ljubav Boga nevidljivoga.“

Veća skupina vjernika iz više zagrebačkih župa okupljala se već desetak go­dina na biblijsko­molitvenim susretima, euharistijskim klanjanjima, duhovnim obnovama i duhovnim vježbama koje je vodila s. Ozana Krajačić. Tako je stvorena jezgra suradnika, izgrađena na duhovnosti Majke Franziske Lechner, koji žele još potpunije živjeti krsno posvećenje u izazovima svakodnevnog života u obitelji, na poslu, u svijetu. Tridesetak vjernika laika odlučilo je pre­danije slijediti karizmu Družbe te je od rujna 2014. započela njihova bliža jednogodišnja formacija pod vodstvom s. Gordane Igrec, duhovne voditeljice zajednice. Susreti su bili molitvenog i predavačkog karaktera, a o temama ve­zanim uz karizmu i duhovnost Majke Franziske govorile su sestre Družbe. Na

Prva zajednica laika Ljubica Pribanić

27IZ ŽIVOTA DRUŽBE

putu formacije buduće suradnike pratio je svojim savjetima i poticajnim pre­davanjima i don Stjepan Bolkovac, salezijanac koji je nesebično dijelio svoja iskustva rada sa salezijanskom laičkom obitelji.

Na dan davanja obećanja dvadeset i sedam vjernika laika u prigodnom su obredu tijekom sv. mise, pred provincijalnom glavaricom, sestarskom zajed­nicom, obiteljima, rodbinom i prijateljima, izrazili svoju spremnost riječima: „Evo me“ i izgovaranjem teksta obećanja. Na kraju slavlja s. Elvira svim je Suradnicima Božje ljubavi uručila znak pripadnosti: metalni križ s probodenim Srcem, Statut i knjižicu učlanjenja. Nakon sv. mise, uz prigodni domjenak, ra­dosno je proslavljeno utemeljenje prve zajednice pridruženih članova koji su obećali da će zauzetije činiti vidljivom Božju ljubav u svijetu.

Obećanje Suradnika Božje ljubaviSlavim te, Oče nebeski, jer si dobar i sve ljubiš. Zahvaljujem ti što

si me stvorio, otkupio i pozvao u svoju Crkvu. Zahvaljujem ti što sam u njoj upoznao/la Družbu Kćeri Božje ljubavi koja živi za tebe čineći vidljivom Tvoju neizmjer­nu ljubav. Privučen/a tvojom milosrdnom ljubavlju, želim ti uzvra titi ljubav. Nakon što sam se pripremio/la, potaknut/a milošću Božjom svojom slobodnom odlu­kom pridružujem se zajednici laika Suradnika Božje ljubavi, kako bih razvijao/la krsno posvećenje.

Stoga ja (ime) obećajem da ću služiti Bogu i Crkvi u duhu karizme Družbe Kćeri Božje ljubavi. Nastojat ću živjeti i promicati evanđeoske vrjednote i raditi u tvom Kraljevstvu, osobito za napredak i spasenje mla­dih, posebno mladih žena. Pomagat ću siromašnima i patnicima slijedeći geslo Majke Franziske: „Činiti dobro, darivati radost, usrećivati i voditi u nebo“. Produbljivat ću i svjedočiti karizmu i duhovnost Majke Franziske te surađivati, u zajedništvu sa sestrama Kćeri Božje ljubavi, u apostolskim pothvatima mjesne Crkve. Daruj mi, Oče nebeski, snagu i gorljivost svoga Duha, da okrijepljen/a na izvoru ljubavi Presvetog Srca Isusova mogu ostati vjeran/na ovoj životnoj odluci. Neka me Majka Divna, naša Zaštitnica i Učiteljica u ljubavi, prati i vodi. Amen.

28 IZ ŽIVOTA DRUŽBE

Biti Suradnik Božje ljubaviDinka Parlov

Već duže vrijeme, od kada su sestre Kćeri Božje ljubavi spomenule suradništvo laika koji bi u svijetu živjeli karizmu utemeljiteljice Majke Franziske Lechner, u meni je gorjela želja da i ja postanem dio te Družbe. Nakon molitvene priprave i hodočašća na tu nakanu u svetište bl. Drinskih mučenica u Sarajevu, napisala sam molbu za ulazak u formaciju. Za mene je to bio prirodan slijed moga hoda prema Bogu sa sestrama Družbe, a formativni susreti pomogli su mi u učvršćivanju ove moje odluke.

Na spomendan rođenja za nebo utemeljiteljice Majke Franziske, napisala sam molbu za davanje prvih obećanja. Cijeli mjesec svibanj intenzivnije sam se mo­litveno pripremala u zajednici, produbljivajući značenje i vrijednost obećanja. Često sam se pitala koji je moj put i što Gospodin želi od mene. Ovo je njegov konkretan odgovor: čini moju ljubav vidljivom u svijetu tamo gdje jesi. Za mene

obećanje koje sam dala nije samo izvanjski znak (metalni križ s probodenim Srcem) već ona istinska nutarnja pri ­pad nost Bogu i zajednici suradnika i Družbi. Želim Isusu za lju bav uzvratiti ljubavlju. Biti Suradnik Božje ljuba­vi daje mi identitet i posebno mjesto u Crkvi. Želim surađivati s Bogom u ljubavi, biti odgovorna prema Bogu za brata čovjeka, ali i za sebe. Bog nas sve poziva da s njim surađujemo, a evo i mene pozva da na poseban način svjedočim njegovu ljubav u svijetu prema karizmi Družbe Kćeri Božje ljubavi. Zahvalna Gospodinu za ovu milost, molim zagovor bl. Drinskih mučenica da ustrajem na putu na koji me je pozvao.

Zahvala darovateljima za kauzuvlč. Jan Zajac, Snieznica, Poljska; vlč. Janez Zdešar, Velika Dolina, Slovenija; Milena Jakše, Zbure, Slovenija; župa sv. Kvirina, Sisak; župa bl. Alojzija Stepinca, Budaševo; don Kole Thaqi, Doblibare, Kosovo; Aldo Kezić, München, Njemačka; obitelj Mucak, Zagreb; Ana Ljušanin, Solin; Mirjana Holjevac, Zagreb; Marija Križek, Zagreb; Dragica Laštro, Zagreb; Danica Šneler, Zaprešić; Blanka Kralj, Oroslavje; Mirna Zrinski, Županja; Antun Pospišil, Slavonski Brod; Đurđa Bebić, Donja Lomnica; Suradnici Božje ljubavi, Granešina.

Zahvaljujemo svima koji molitvom i dobrovoljnim prilozima podupiru kauzu bl. Drinskih mučenica!

29IZ ŽIVOTA DRUŽBE

U petak, 1. svibnja 2015., na jednodnevno hodočašće na grob svoje Uteme­ljiteljice krenule su iz Zagreba 34 sestre Kćeri Božje ljubavi. S njima je

bilo i 12 suradnika laika koji žele živjeti karizmu i duhovnost Družbe. Cilj hodočašća bio je, prema poticajima pape Franje za Godinu posvećenog života, gledati prošlost sa zahvalnošću, živjeti sadašnjost s velikom ljubavlju te prigrliti budućnost s nadom. Prvo odredište bila je Kuća matica u Beču u kojemu je pri­je 147 godina započelo djelovanje Družbe Kćeri Božje ljubavi. Hodočasnice je dočekala provincijalna glavarica austrijske provincije s. Emanuela Čermak za­jedno sa sestrama pristiglim iz Poljske, Slovačke, Češke, Mađarske i Brazila, njih oko 150, te oko 50 pridruženih članova. Utemeljiteljica je okupila sestre u jedinstvu različitosti. Prolazeći hodnicima i prostorijama Kuće matice te crkvom Majke Divne sestre su se prisjećale nebrojnih molitava, tjeskoba, nadanja i ra­dosti koje je tu proživljavala Majka Franziska i njezine prve suradnice.

Nakon kratkog posjeta Kući matici hodočasnici­pješaci uputili su se prema Bečkoj šumi, pjevajući i moleći Boga da Majku Franzisku pribroji blaženima svete Crkve. Ostali, koji nisu mogli pješačiti, bili su prevezeni u Breitenfurt. U crkvi sv. Josipa slavljena je sv. misa koju je predvodio biskupski vikar mons. Rupert Stadler, nakon čega se for­mirala procesija od samostana do groblja, do kripte u kojoj se nalaze posmrtni ostaci blagopokojne Majke Utemeljiteljice i drugih vrhovnih glavarica koje su je naslijedile. U svakoj sestri budio se osjećaj radosti dok se približavala kripti. Dojmljivo je bilo vidjeti sestre i pridružene članove laike u molitvi i tišini oku­pljene oko svoje duhovne Majke.

Kao mlada učiteljica Franziska je svoj život povjerila Božjem vod­stvu. Željela je konkretnim djelova­njem Božju ljubav učiniti vidljivom pomažući potrebnima. Poznavala je probleme svoga vremena u zamahu industrijali zacije te s njom povezana

Na grobu Utemeljiteljices. M. Sniježna Stjepandić, FDC

30 IZ ŽIVOTA DRUŽBE

društveno­ekonomska previ ra nja u Europi koja su osobito pogađala siromašne i neuke, one s ruba društva. U listopadu 1868. dolazi u Beč, gdje se susreću suprotnosti ljudskih svakodnevica: bijeda i obilje, sigurnost i nesigurnost, bla­gostanje i oskudica. U tom razdoblju mnoge djevojke dolaze sa sela u grad tražeći posao kao radnice ili kućne pomoćnice. Osim djevojaka, socijalni problem velegrada bila su i siromašna i napuštena djeca za koju se nitko nije brinuo jer su roditelji morali teško raditi da bi preživjeli.

Po karizmi darovanoj joj od Boga, Franziski postaje jasno da je njezin poziv i poslanje prihvaćati te djevojke i djecu te im biti na pomoć u njihovim tjelesnim i duhovnim potrebama. Na blagdan Marijina prikazanja u Hramu, 21. studenoga 1868., prima odobrenje za osnivanje Družbe kojoj daje znakovito ime Kćeri Božje ljubavi i geslo Sve za Boga, za siromahe i za našu Družbu. Tako u Beču započinje svoje socijalno­karitativno i odgojno­obrazovno djelovanje, koje će 1882. preni­jeti i u Bosnu i Hercegovinu, osnivajući škole, zavode, ekonomije, internate i sa­mostane. Svoj život bogat ljubavlju i dobrim djelima završila je 14. travnja 1894., u 61. godini života. U Beču je u studenom 2005. otvoren dijecezanski proces za njezino proglašenje blaženom.

Kratak životopis bl. Drinskih mučenicaU samostanu na Palama kod Sarajeva, ratne godine 1941., živjelo je pet

sestara, članica međunarodne Družbe Kćeri Božje ljubavi: poglavarica zajed­nice s. Jula Ivanišević – Hrvatica (48), s. Berchmana Leidenix – Austrijanka (76), s. Krizina Bojanc – Slovenka (56), s. Antonija Fabjan – Slovenka (34) i s. Bernadeta Banja – Hrvatica mađarskog podrijetla (29). Njihov samostan, poznat po dobrim djelima prema svima, bez razlike na vjeru i naciju, bio je proz­van „gostinjcem siromaha“. Četnici su 11. prosinca 1941. svih pet sestara nasilno odveli u pravcu Goražda, a samostan opljačkali i zapalili. Njihov četverodnevni križni put po hladnoći i snijegu, uz preslušavanja, prijetnje i vrijeđanja, vodio ih je najprije do Sjetline, gdje je 76­godišnja s. Berchmana odvojena od ostalih sestara. Ostale sestre odvedene su u Goražde i smještene u vojarnu, uz rijeku Drinu, na drugi kat. Kad su im te večeri, 15. prosinca, četnici provalili u sobu i nasrnuli na njih, sestre su u obrani svoga ljudskog dostojanstva i zavjetovane čistoće skočile kroz prozor, nakon čega su noževima usmrćene i bačene u Drinu. Sestra Berchmana je ubijena u Sjetlini 23. prosinca 1941.

Glas o mučeničkoj smrti ovih sestara, poznatih kao Drinske mučenice, nadaleko je raširen od samih početaka. Biskupijski postupak za njihovu beati­fikaciju otvoren je u prosincu 1999. u Sarajevu. Sestra Jula Ivanišević i četiri susestre proglašene su blaženima 24. rujna 2011. godine.

31MOLITVA

Tko po zagovoru blaženih Drinskih mučenica u duhovnim i tjelesnim potrebama zadobije koju milost, molimo neka javi na jednu od sljedećih adresa:

• Provincijalat Kćeri Božje ljubavi, Nova ves 16, 10000 Zagreb • Kćeri Božje ljubavi, Ivana Cankara 18, 71000 Sarajevo• Vicepostulatura Drinskih mučenica, Granešina 7, 10040 Zagreb

E-mail: kauza.dmucenice@gmail.comwww.kblj.hr/drinskemucenice

Novčane priloge možete slati na naše račune u Privrednoj banci:Broj kunskog računa: Privredna banka Zagreb, 2340009-1510357988Devizni račun: SWIFT: PBZGHR2X, HR24 23400091 510357988

Molitva za proglašenje svetima bl. Drinskih mučenica

Gospodine Bože, ti si blažene Drinske mučenice,

sestre Julu, Berchmanu, Krizinu, Antoniju i Bernadetu obdario milošću redovničkog zvanja i snagom da

svoju vjernost i ljubav prema tebi potvrde prolijevanjem krvi.Udijeli i nama postojanost u vjeri da se, i uz

cijenu trpljenja, ne odijelimo od tebe.Ponizno te molimo da ove svoje blaženice pridružiš

zajedništvu svetih sveopće Crkve da bismo još odvažnije slijedili primjer njihova života i iskusili njihov moćni zagovor

u svojim potrebama i životnim borbama. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu spasenje.

Psalam 62, 2