2.

DNEVNIK JONATHANA HARKERA

(Zapisan stenografijom)

3. svibnja, Bistrica. Krenuo iz Munchena 1. svibnja u 20.35, te stigao u Beĉ vrlo rano sljedećeg jutra; trebali

smo stići u 6.46, no vlak je kasnio sat vremena. Ĉini se da je Budimpešta prekrasan grad, sudeći po onim

prizorima koje sam vidio iz vlaka te na osnovi kratke šetnje njenim ulicama. Bojao sam se previše udaljiti od

kolodvora jer smo stigli kasno i bio je predviĊen što toĉniji polazak po voznome redu. Stekao sam dojam da

napuštamo Zapad i zadiremo na Istok; prešavši najzapadniji od krasnih mostova preko Dunava, koji je ovdje

uznosite širine i dubine, našli smo se usred obiĉaja iz vladavine Turaka.

Krenuli smo manje-više na vrijeme te nakon sumraka stigli u Klausenburgh. Ovdje smo prenoćili u hotelu

Royale. Objedovao sam, zapravo veĉerao, piletinu pripremljenu s crvenom paprikom, koja je bila vrlo

ukusna, ali ĉovjek od nje oţedni. (Napomena, moram nabaviti recept za Minu.) Pitao sam konobara i on mi

je rekao da se to zove "paprikaš", daje to nacionalno jelo te da ću ga zato vjerojatno nalaziti cijelim putem

duţ Karpata. Ustanovio sam da mi moje natucanje njemaĉkoga ovdje uvelike koristi; štoviše, ne znam kako

bih se uopće snašao bez njega.

Budući da sam u Londonu imao nešto vremena na raspolaganju, bio sam posjetio Britanski muzej te prouĉio

u knjiţnici knjige i zemljovide vezane uz Transilvaniju; sinulo mije da bi nešto predznanja o tim krajevima

svakako moglo utjecati na sklapanje poslova s plemićem iz te zemlje. Otkrio sam da se okrug što ga je

spomenuo nalazi na krajnjem istoku tog podruĉja, na samoj tromeĊi triju drţava -Transilvanije, Moldavije i

Bukovine, usred Karpata; rijeĉ je o jednome od najsurovijih i najslabije poznatih dijelova Europe. Nisam

uspio pronaći ni zemljovid ni knjigu u kojima bi bio ubiljeţen toĉan poloţaj Drakulina dvorca jer još ne

postoje karte tog podruĉja koje bi odgovarale našim vojniĉkim zemljovidima; no ustanovio sam daje

Bistrica, zadnja pošta na tome podruĉju, priliĉno poznato mjesto. Tu ću pribiljeţiti nekoliko stvari, kako bih

uz njihovu pomoć mogao osvjeţiti pamćenje kad budem s Minom priĉao o ovome putovanju.

Stanovništvo Transilvanije dijeli se na ĉetiri tamošnje narodnosti: na jugu ţive Sasi, a s njima su pomiješani

Vlasi, koji potjeĉu od Daĉana; na zapadu ţive MaĊari, a na istoku i sjeveru Šekeli. Ja idem meĊu ove

potonje, koji tvrde da su potomci Atile i Huna. To bi zapravo moglo biti toĉno, jer kad su u jedanaestome

stoljeću MaĊari osvojili ovu zemlju, zatekli su u njoj naseljene Hune. Proĉitao sam da je u

karpatskoj potkovi skupljeno sve praznovjerje svijeta, kao da je to središte nekog zamišljenog vrtloga; ako

je to istina, moj bi boravak ondje mogao biti vrlo zanimljiv, (Napomena, moram pitati Grofa o tome.)

Nisam dobro spavao, iako mi je krevet bio sasvim udoban, jer su me opsjedali razliĉiti ĉudnovati snovi.

Cijele mi je noći pod prozorom zavijao pas, Što je moglo utjecati na takav nemiran san; ili je stvar u

paprikašu, jer popio sam svu vodu iz vrĉa i ostao ţedan. Pred jutro sam Zaspao i probudilo me uporno

kucanje na vrata, pa sam vjerojatno tada ĉvrsto spavao. Za doruĉak sam pojeo još malo paprikaša i nekakvu

kašu Od kukuruznog brašna koju zovu "mamaliga", te patlidţan nadjeven mljevenim mesom, izvrsno jelo

što ga nazivaju "impletata". (Napomena, raspitati se i za taj recept.) Morao sam doruĉkovati na brzinu

budući da Je vlak kretao nešto prije osam, ili je barem tako bilo predviĊeno, jer pošto sam u sedam i pol

odjurio na kolodvor, sjedio sam u vagonu još sat vremena prije nego što smo krenuli. Izgleda da vlakovi

voze sve neredovitije što se dalje ide na istok. Kakvi li su tek u Kini?

Cijeli smo dan takoreći puzili kroz krajolik ispunjen razliĉitim ljepotama. Ponegdje bismo vidjeli gradiće ili

dvorce na vrhu strmih brjegova, poput ilustracija iz starih misnih knjiga; katkad bismo se vozili uz rijeke i

potoke kod kojih je, sudeći po širokim kamenitim rubovima s obje strane, ĉesto postojala opasnost od

poplava. Potrebna je velika koliĉina vode, i to vode koja brzo teĉe, kako bi se poĉistio vanjski rub rijeke. Na

svakoj su se postaji nalazile skupine ljudi, katkad ĉitave gomile, i to u svim mogućim vrstama odjeće. Neki

su nalikovali seljacima kod kuće ili onima koje sam ih viĊao prolazeći Francuskom i Njemaĉkom, u kratkim

bluzama, s okruglim šeširima i ruĉno šivenim hlaĉama; no ostali su bili vrlo slikoviti. Ţene su lijepo

izgledale, osim kad bi im se ĉovjek pribliţio, no nisu baš pazile na liniju. Sve su nosile košulje širokih

bijelih rukava, a većina ih je imala velike pojaseve s mnoštvom nekakvih vrpca koje su se vijorile poput

baletnih haljina, ali ispod njih su, dakako, nosile podsuknje. Najneobiĉnije su izgledali Slovaci, koji su

djelovali primitivnije od ostalih, sa svojim velikim stoĉarskim šeširima, širokim vrećastim hlaĉama, bijelim

lanenim košuljama, te golemim, teškim, koţnatim remenima koji su bili široki tridesetak centimetara, gusto

naĉiĉkani mjedenim zakovicama. Imali su široke ĉizme, u koje su zataknuli hlaĉe, te dugu crnu kosu i guste

crne brkove. Vrlo su slikoviti, ali ne djeluju privlaĉno. Na pozornici bi izgledali kao neka stara istoĉnjaĉka

banda. No, kako sam ĉuo, vrlo su bezazleni i pomalo im nedostaje prirodnog samopouzdanja.

Već je bio zapao mrak kad smo stigli u Bistricu, koja je vrlo zanimljivo staro mjesto. Kako se nalazi

praktiĉki na samoj granici, jer se iz nje u Bukovinu dolazi preko prijevoja Borgo, prošlost joj je bila vrlo

burna i tragovi toga su itekako vidljivi. Prije pedeset godina ovdje su harali veliki poţari, što je pet puta

prouzroĉilo strahovitu štetu. Na samome poĉetku sedamnaestog stoljeća grad je tri tjedna bio pod opsadom i

izgubio trinaest tisuća ljudi, pri ĉemu su ratne ţrtve bile znatno uvećane glaĊu i zarazom.

Grof Drakula mi je preporuĉio da se smjestim u hotelu Zlatna kruna i na svoje sam veliko veselje ustanovio

da je u potpunosti staromodan, jer htio sam, naravno, vidjeti što više obiĉaja te zemlje. Bilo je oĉigledno da

me oĉekuju, jer kad sam se pribliţio vratima, suoĉio sam se s dobro raspoloţenom postarijom ţenom,

odjevenom u uobiĉajenu seljaĉku haljinu; rijeĉ je o bijeloj haljini s dvjema dugaĉkim pregaĉama, prednjom i

straţnjom, naĉinjenima od nekakve obojene tkanine, a previše su pripijene da bi to bilo pristojno. Naklonila

se kad sam se pribliţio.

- Herr Englez? - rekla je.

- Da - rekoh. - Jonathan Harker.

Nasmiješila se i rekla nešto vremešnome muškarcu u bijeloj košulji širokih rukava, koji je pošao za njom do

vrata. Ušao je unutra, no odmah se vratio s pismom.

Prijatelju moj,

dobro došli u Karpate. Željno Vas očekujem. Noćas dobro spavajte. Sutra u tri sata krenut će za Bukovinu

kočija; jedno mjesto u njoj čuva se za Vas. Kod prijevoja Borgo pričekat će Vas moja kočija i dovesti do

mene. Nadam se da ste ugodno putovali od Londona te da ćete uživati u boravku u mojoj prekrasnoj zemlji.

Vaš prijatelj,

DRAKULA

4. svibnja. Saznao sam da je moj krĉmar primio pismo od Grofa, koji mu je dao upute da mi saĉuva najbolje

mjesto na koĉiji; ali kad sam pokušao doznati pojedinosti, djelovao je priliĉno suzdrţano i pravio se da ne

razumije moj njemaĉki. To nije moglo biti istina jer me do tog trenutka savršeno razumio; u najmanju ruku,

odgovarao je na moja pitanja baš kao da me razumije. On i njegova ţena, starica koja me doĉekala,

izmijenili su preplašene poglede. Promrmljao je daje u pismu poslat i novac, i to je bilo sve što je znao. Kad

sam ga upitao poznaje li grofa Drakulu i zna li nešto o njegovu dvorcu, i on i njegova ţena su se prekriţili

izjavivši da ne znaju ništa o svemu tome i jednostavno odbili daljnji razgovor o tome. Vrijeme za polazak

već se toliko primaklo da nisam imao vremena pitati nekoga drugoga o tome, jer sve mi je to bilo vrlo

zagonetno, pa ĉak i neugodno.

Prije mojega odlaska starica je došla gore u moju sobu i rekla vrlo histeriĉnim glasom:

- Zar baš morate ići tamo? O, mladi Herr, zar baš morate?

Toliko se uzbudila da je, po svemu sudeći, izgubila kontrolu i nad ono malo njemaĉkoga kojim je

raspolagala, te ga je sasvim pomiješala s nekim drugim jezikom koji uopće nisam prepoznao. Uspio sam

nešto razabrati od svega toga samo na taj naĉin što sam joj postavio Mnoga pitanja. Kad sam joj rekao da

moram odmah krenuti, te da putujem radi vaţnoga posla, ponovno je zapitala:

- Znate li vi koji je danas dan?

Odgovorio sam da je ĉetvrti svibnja. Odmahnula je glavom i još jednom rekla:

- Ma, da! Znam ja to! Znam ja to, ali znate li koji je danas dan? Kad sam rekao kako je ne razumijem,

nastavila je:

- Dan je uoĉi blagdana Sv. Jurja. Zar ne znate da će noćas, kad sat odbije ponoć, svi zli stvorovi na svijetu

biti u naponu snage? Znat li vi kuda idete i u što se upuštate?

Bilo je oĉigledno da se izuzetno uzrujala, pa sam je pokušao smiriti, ali bez ikakva uĉinka. Na posljetku se

bacila na koljena i stala me preklinjali neka ne idem; neka barem priĉekam dan-dva prije nego što krenem.

Sve je to bilo sasvim besmisleno, ali nisam se osjećao baš Ugodno. No, valja obaviti taj posao i ne smijem

opustiti da ga išta omete. Zato sam je pokušao nagovoriti da ustane i rekao joj s najvećom ozbiljnošću da joj

zahvaljujem, ali da mi duţnost dolazi prije svega, te da moram krenuti. Nakon toga je ustala i obrisala oĉi, te

skinula krunicu s vrata i ponudila mi je. Nisam znao što da uĉinim, jer su me kao pripadnika Anglikanske

crkve nauĉili takve stvari smatrati idolo-poklonstvom, pa ipak, ĉinilo mi se vrlo nepristojnim odbiti molbu te

starice koja je bila sasvim dobronamjerna, a još k tome u onakvu stanju. Vjerojatno je opazila kolebanje na

mom licu, jer mi je stavila krunicu oko vrata, te rekla: - Uzmite, zbog vaše majke. - Nakon toga izašla je iz

sobe. Ovo upisujem u dnevnik dok ĉekam koĉiju, koja dakako kasni; krunica mi je još uvijek oko vrata. Ne

znam da li zbog straha te starice, ili zbog mnogobrojnih predaja o duhovima koje su vezane uz ovo mjesto,

ili zbog same krunice, no nisam ni pribliţno onako smiren kao obiĉno. Stigne li ova biljeţnica do Mine prije

mene, neka joj donese moje pozdrave. Evo i koĉije!

5. svibnja, dvorac. Jutarnje sivilo je prošlo i sunce se nalazi visoko iznad udaljenoga obzorja, koje djeluje

nazubljeno; ne znam ĉini li ga takvim drveće ili breţuljci, jer nalazi se na takvoj daljini da se male stvari ne

mogu razluĉiti od velikih. Nisam pospan, a kako me nitko neće zvati prije nego što se probudim, prirodno je

da se posvećujem pisanju sve dok me ne obuzme san. Dogodilo se mnogo toga neobiĉnog što moram

zapisati. Kako ljudi koji će ovo ĉitati ne bi pomislili da sam se prejeo prije odlaska iz Bistrice, toĉno ću

opisati veĉeru. Blagovao sam nešto što ovdje zovu "razbojniĉki odrezak"; rijeĉ je o komadima slanine, luka i

govedine, koji se zaĉine crvenom paprikom, nabodu na štapiće i peku na ţaru, poput jednostavnih

londonskih raţnjića! Vino koje sam pio, zlatni medijaš, na neobiĉan naĉin grize za jezik, no to uopće nije

neugodno. Popio sam tek nekoliko ĉaša ovog vina, i ništa drugo.

Kad sam ušao u koĉiju, koĉijaš još uvijek nije bio na svome mjestu i vidio sam ga kako razgovara s

gazdaricom. Oĉigledno su priĉali o meni, jer bi me ĉesto pogledavali, a neki ljudi koji su sjedili na klupi

pred vratima - ĉiji naziv u prijevodu znaĉi "mjesto za razgovor" - pribliţili su se i slušali što se priĉa, te me

zatim gledali, većinom s izrazom saţaljenja. Ĉuo sam mnoge rijeĉi koje su se ĉesto ponavljale, neobiĉne

rijeĉi, jer u svjetini je bilo ljudi više narodnosti. Stoga sam neupadljivo izvadio iz torbe svoj višejeziĉni

rjeĉnik i pogledao što te rijeĉi znaĉe. Moram priznati da me njihovo znaĉenje nije osokolilo, jer spominjali

su se Ordog - Sotona, pokol - pakao, stregoika - vještica, te vrolok i vlkoslak; ove dvije zadnje rijeĉi

oznaĉavaju istu stvar, s time da je jedna slovaĉka, a druga srpska. Odnose se na vukodlaka ili pak vampira.

(Napomena, moram pitati Grofa o tom praznovjerju.)

Kad smo krenuli, ljudi u svjetini skupljenoj oko vrata krĉme, kojih je sada već bilo vrlo mnogo, svi su se do

jednoga prekriţili i usmjerili prema meni dva prsta, kaţiprst i mali. Uz nešto poteškoća naveo sam jednog

svog suputnika da mi kaţe što su time mislili. Prvo mi nije to htio protumaĉiti, ali kad je ĉuo da sam Englez,

objasnio je da je to magiĉni znak kojim se štiti od uroka. Bilo mi je neugodno ĉuti to na poĉetku puta na

nepoznato mjesto gdje ću se naći s nepoznatim ĉovjekom; no svi su djelovali dobronamjerno, te toliko

rastuţeno i suosjećajno da me to jednostavno moralo dirnuti. Nikad neću zaboraviti zadnji pogled što sam ga

bacio na dvorište krĉme te gomilu slikovitih ljudi u njemu kako se redom kriţaju, dok su stajali oko široka

dvorišnog ulaza, u ĉijoj su pozadini gusto rasli oleandri i naranĉina stabla u drvenim posudama nagomilanim

nasred dvorišta. Zatim je naš vozaĉ, ĉije su široke lanene gaće prekrivale cijeli prednji dio sjedišta (ovdje taj

odjevni predmet zovu "goca"), pucnuo svojim velikim biĉem ponad ĉetvero malenih konja, te su oni

istovremeno potrĉali i naše je putovanje zapoĉelo.

Dok smo se vozili, zahvaljujući ljepoti krajolika, ubrzo sam zaboravio jezovite slutnje. No, da sam poznavao

jezik ili, bolje reĉeno, jezike kojima su govorili moji suputnici, moţda ih se ne bih tako lako riješio. Pred

nama se prostirala zelena breţuljkasta zemlja, s pokojim strmim brdašcem, okrunjena šumarcima ili

seljaĉkim kućama, ĉiji bi zabat bez vrata i prozora bio okrenut cesti. Posvuda se prostiralo mnoštvo

rascvjetalih voćaka, jabuka, šljiva, krušaka i trešanja. Dok smo se vozili pokraj njih, zapazio sam kako je

zelena trava pod drvećem bila prošarana popadalim laticama. Cesta je zavijala medu breţuljcima u ovome

podruĉju koje nazivaju "Mittel Land", te se gubila oko travnatih zavoja, ili bi je ispresijecali razvuĉeni

ogranci borovih šuma, koje su se ĉesto spuštale niz obronke breţuljaka poput plamenih jeziĉaka. Cesta je

bila krševita, no unatoĉ tome ĉinilo se kao da hitamo njome grozniĉavom brzinom. Tada mi još nije bilo

jasno što znaĉi ta ţurba, ali koĉijaš oĉigledno nije namjeravao izgubiti ni trenutka, ţeleći što prije doći do

Borgo Prunda. Rekli su mi da je ova cesta izvrsna ljeti, no da još uvijek nije popravljena od zimskih

snjegova. Po tome se ona razlikuje od većine cesta u Karpatima, jer stara predaja nalaţe da ceste ne smiju

biti previše dobro odrţavane. Hospadari ih odavna nisu htjeli popravljati kako Turci ne bi pomislili da

namjeravaju tim putem dovesti vojnike iz inozemstva i na taj naĉin završiti rat u kojemu se već odavna nije

naslućivao pobjednik.

S onu stranu zelenih tustih breţuljaka Mittel Landa, prema uznositim obroncima samih Karpata, uspinjale su

se goleme šumske strmine. Uzdizale su nam se i slijeva i zdesna, dok ih je poslijepodnevno sunce obasjavalo

punim sjajem i izmamljivalo sve raskošne boje ovoga prekrasnog planinskog lanca, od tamnoplave i

purpurne u zasjencima vrhunaca, do zelene i smeĊe na mjestima gdje su se miješali trava i kamen. Sve je to

bilo dopunjeno beskrajnim krajobrazom krševita stijenja i uspravnih litica, što su i sami nestajali u daljini te

ustupali mjesto veliĉanstvenim snjeţnim vrhuncima. Ponegdje bi se ukazivale moćne pukotine u planini,

kroz koje bismo ĉesto vidjeli, sada kad se sunce poĉelo spuštati, bjeliĉasto ljeskanje slapova. Jedan od mojih

suputnika dodirnuo me za ruku kad smo zaobišli podnoţje jednog brda i izbili na mjesto s kojeg se vidio

uzvišeni, snijegom prekriveni planinski vrh koji je, kako smo vijugali po neravnoj cesti, izgledao kao da se

nalazi toĉno ispred nas.

- Gledajte, Isten szek! Boţje prijestolje! - reĉe moj suputnik i poboţno se prekriţi.

Dok smo tako vijugali u nedogled, a sunce je tonulo sve niţe i niţe iza nas, oko nas su se poĉele skupljati

veĉernje sjenke. To je bilo još i pojaĉano okolnošću da se zalazeće sunce još uvijek odraţavalo na

snjeţnome planinskom vrhuncu, koji je sada naizgled svjetlucao u

profinjenoj nijansi prigušene ruţiĉaste boje. Povremeno bismo se mimoišli sa slikovito odjevenim Ĉesima i

Slovacima, no zapazio sam da je gušavost ovdje strahovito rasprostranjena. Uz cestu su se nalazili

mnogobrojni kriţevi i kad bismo prolazili pokraj njih, moji bi se suputnici prekriţili. Nerijetko bi neki seljak

ili seljakinja kleĉali pred kapelicom. Nisu se ĉak ni okretali prema nama dok smo prolazili, već su se s

takvim ţarom predavali molitvi da su bili slijepi i gluhi za vanjski svijet. Mnoge stvari iz tog podruĉja nikad

prije nisam vidio; plastove sijena medu drvećem, primjerice, a povremeno bismo naišli i na prekrasne guste

šumarke ţalosnih vrba, ĉije su bijele grane svjetlucale poput srebra kroz njeţno zelenilo lišća. Tu i tamo

bismo se mimoišli s ponekim jednostavnim seljaĉkim kolima - s dugom, zmijolikom kraljeţnicom -što je

bilo prilagoĊeno zahtjevima neravne ceste. Na takvim bi kolima redovito sjedila povelika skupina seljaka

koji su se vraćali kući, od Ĉeha u bijelim koţusima do Slovaka u raznobojnima. Slovaci su poput koplja

nosili sjekire, nasaĊene na dugaĉke motke. Kako je padao mrak, poĉelo je bivati vrlo hladno i sve gušći

sumrak kao da je stopio u jednoliĉnu tamnu maglu sjenke drveća, hrasta, bukve i bora, premda su se u

dolinama koje su bile duboko usjeĉene meĊu strmim breţuljcima, kako smo se uspinjali kroz prijevoj,

mraĉne jele isticale na pozadini snijega zaostala još od zime. Povremeno, dok bi cesta prolazila kroz borove

šume koje su se u mraku naizgled sklapale oko nas, golema koliĉina sivila, kojim bi drveće bilo prošarano,

proizvodila je iznimno ĉudnovat i sveĉan dojam koji je rasplamsavao maštu i izazivao tjeskobne misli,

zaĉete nešto ranije tog predveĉerja, kad je zalazeće sunce naglasilo neobiĉni reljef oblaka sablasna izgleda;

izgleda da se u Karpatima takvi oblaci neprestano valjaju nad dolinama. Ponekad bi breţuljci bili toliko

strmi da su konji, unatoĉ koĉijaševoj ţurbi, bili u stanju napredovati tek vrlo polako. Poţelio sam sići i

hodati im uz bok, kao što je obiĉaj u mojoj domovini, no koĉijaš nije htio ni ĉuti za to.

- Ne, ne - rekao je - ne smijete ovdje hodati; ima strašno opasnih pasa. - Nakon toga, kao da se ţeli zlokobno

našaliti, jer osvrnuo se kako bi provjerio jesu li se ostali putnici nasmiješili s odobravanjem, dodao je: - A

mogli biste još koješta sliĉno doţivjeti prije spavanja.

Zastao je na trenutak tek jednom prilikom, kako bi zapalio svjetiljke.

Kad se smraĉilo, uĉinilo mi se da je putnike obuzelo neko uzbuĊenje i cijelo su mu se vrijeme obraćali,

jedan za drugim, kao da ga potiĉu da još brţe poveze. Nemilosrdno je biĉevao konje svojim dugaĉkim

korbaĉem te ih uz bjesomuĉne usklike tjerao u što brţi trk. Kroz mrak sam ugledao pred nama sivu svjetlost,

kao da se tamo nalazi neki usjek kroz brda. Putnici su se još jaĉe uzbudili; mahnita se koĉija

njihala na svojim snaţnim koţnatim odbojnicima i ljuljala se poput broda na nemirnome moru. Morao sam

se pridrţavati. Cesta je postupno postala ravnijom i ĉinilo se da letimo njome. Planine su nam se naizgled

primaknule sa svake strane i mrko nas pogledale svisoka - ulazili smo u prijevoj Borgo. Nekoliko mi je

putnika, jedan za drugim, ponudilo darove, koje su mi naturali toliko dobronamjerno da ih nisam mogao

odbiti; ti su pokloni bili vrlo ĉudnovati i raznovrsni, no svaki mi je bio darovan od srca, uz ljubaznu rijeĉ i

blagoslov, te uz onu neobiĉnu mješavinu bojaţljivih pokreta Što sam ih vidio ispred hotela u Bistrici -znak

kriţa te zaštita od uroka. Dok smo tako hitali, koĉijaš se nagnuo prema naprijed, pa nad obje strane koĉije,

sasvim preko njenog ruba, budno gledajući u tamu. Bilo je oĉigledno da se dogaĊa nešto vrlo uzbudljivo ili

da bi se svakog trenutka trebalo dogoditi, no iako sam svakog putnika posebice zapitao o ĉemu se radi, nitko

mi nije htio pruţiti ni najmanje objašnjenje. Ovakvo je uzdušje potrajalo još neko vrijeme; naposljetku smo

pred sobom ugledali kako se prijevoj otvara prema istoku. Na nebu su se valjali mraĉni, gusti oblaci, a u

zraku se osjećala teška, prijeteća grmljavina. Ĉinilo se kao da planinski lanac razdvaja dva klimatska

podruĉja, te da ulazimo u oluju. Sad sam se već i sam ogledavao za prijevoznim sredstvom koje će me

odvesti do Grofa. Svakog sam trenutka oĉekivao da će se u tmini ukazati blještanje svjetiljki, no posvuda je

vladao mrak. Jedina je svjetlost dolazila od treptavih zraka naših svjetiljki i u njoj se para s naših gonjenih

konja uzdizala poput bijela oblaka. Sad smo mogli vidjeti pjeskovitu cestu koja je bjeliĉasta leţala pred

nama, no na njoj nije bilo traga nikakvu vozilu. Putnici su se opustili uz uzdah olakšanja, ĉime kao da su se

narugali mome razoĉaranju. Već sam razmišljao što je najpametnije uĉiniti, kad je koĉijaš pogledao na svoj

sat i rekao ostalima nešto što sam jedva ĉuo jer je bilo izgovoreno tihim i prigušenim glasom. Uĉinilo mi se

da je rekao "Uranili smo sat vremena. Zatim se okrenuo prema meni, te rekao na njemaĉkome gorim i od

mojega:

- Ovdje nema nikakve koĉije. Herr, ipak vas nitko nije doĉekao. Sad ćete poći s nama u Bukovinu, pa se

vratiti prekosutra, ili za tri dana. Bolje bi bilo za tri dana.

Još dok je govorio, konji su poĉeli njištati, frktati i divlje se propinjati, tako da ih je koĉijaš morao

pridrţati. Uz vrisak seljaka koji su se redom prekriţili, s leĊa nam je dojurila laka koĉija s ĉetiri konja,

prestigla nas i zaustavila se pokraj putniĉke koĉije. Uz bljesak naših svjetiljki koje su osvijetlile konje vidio

sam da su to krasne ţivotinje, crne poput ugljena. Gonio ih je neki visoki muškarac dugaĉke smeĊe brade, s

golemim crnim šeširom, koji kao da je krio svoje lice od nas. Mogao sam vidjeti tek svjetlucanje njegovih

iznimno blistavih oĉiju, koje su se doimale crvenima, dok se okretao prema nama.

- Veĉeras ste uranili, prijatelju moj - rekao je koĉijašu.

- Herr Englez je u ţurbi - promuca ĉovjek, na što mu je neznanac odvratio:

-I valjda ste ga zato htjeli navesti da produţi za Bukovinu. Ne moţete vi mene prevariti, prijatelju moj;

previše ja toga znam, a konji su mi brzi.

Govoreći to, nasmiješio se i svjetlost je pala na njegova usta surova izgleda, vrlo crvenih usana, s oštrim

zubima, bijelim poput slonokosti. Jedan od mojih suputnika prošaptao je drugome stih iz Burgerove

"Lenore":

Denn die Todten reiten schnell...

(Jer brzo mrtvi putuju.)

Neznani je vozaĉ oĉigledno ĉuo te rijeĉi jer je uzdignuo pogled uz blistavi osmijeh. Putnik je pogledao na

drugu stranu, ispruţivši istovremeno dva prsta i prekriţio se.

- Dajte mi njegovu prtljagu - reĉe koĉijaš; potom su moje torbe s velikom okretnošću smještene u laku

koĉiju. Sišao sam preko ruba putniĉkih kola, dok im je laka koĉija stala uz bok. Koĉijaš mije pomogao

uhvativši me za ruku ĉeliĉnim stiskom; oĉito je bio strahovito snaţan. Bez rijeĉi je zatresao uzdama, konji su

se okrenuli i mi smo utonuli u tminu prijevoja. Pogledavši za sobom, vidio sam paru koju su pri svjetlu

svjetiljki ispuštali konji, a na njoj su se ocrtavale prilike mojih donedavnih suputnika koji su se kriţali.

Koĉijaš je pucnuo biĉem i podviknuo konjima te su oni pojurili putom prema Bukovini. Dok su zamicali u

tamu, osjetio sam neku ĉudnovatu studen i obuzeo me samotni osjećaj; no preko ramena mi je prebaĉen

ogrtaĉ, a preko koljena pokrivaĉ i vozaĉ je rekao na izvršnome njemaĉkom:

- Noć je hladna, mein Herr, a moj gospodar Grof zamolio me da se dobro pobrinem za vas. Pod sjedalom

imate pljosku ovdašnje šljivovice, bude li vam zatrebala.

Nisam se posluţio, no ipak je bilo utješno znati da se rakija ondje nalazi. Osjećao sam se pomalo neobiĉno i

popriliĉno preplašeno. Da sam imao ikakvu drugu mogućnost, mislim da bih posegnuo za njome, radije nego

da se i dalje upuštam u ovo noćno putovanje. Koĉija je jurila velikom brzinom bez skretanja, a zatim smo

zaokrenuli za puni krug i produţili nekom drugom ravnom cestom. Uĉinilo mi se da neprestano idemo po

istom dijelu ceste. Stoga sam potraţio neku orijentacijsku toĉku i utvrdio da sam u pravu. Poţelio sam

zapitati koĉijaša što bi to trebalo znaĉiti, no zapravo sam se bojao tako postupiti jer pomislio sam kako u

mom poloţaju nikakav prosvjed ne bi bio koristan ako je već namjeravao produţiti putovanje. No,

malo-pomalo poĉelo me zanimati kako vrijeme prolazi, te sam zapalio ţigicu i pri njezinoj svjetlosti

pogledao na sat - bilo je nekoliko minuta prije ponoći. To me malo preplašilo jer su, pretpostavljam, nedavni

dogaĊaji uvećali u meni općerašireni praznovjerni strah od ponoći. Ĉekao sam što će se dogoditi uz muĉan

osjećaj neizvjesnosti.

Kod neke seljaĉke kuće daleko niz cestu poĉeo je zavijati pas. Bilo je to dugotrajno, muĉno tuljenje, kao da

je prouzroĉeno strahom. To je prihvatio i neki drugi pas, pa još jedan, i još jedan, sve dok, nošeno vjetrom

koji je sada tiho strujao kroz prijevoj, nije nastalo divlje zavijanje koje kao daje dopiralo iz cijele zemlje, ili

se barem stjecao takav dojam u mrkloj noći. Pri prvome urliku konji su se poĉeli otimati i propinjati, no

koĉijaš im je rekao nešto umirujuće i oni su se smirili, no drhtali su i znojili se kao nakon trka prouzroĉena

naglim strahom. Zatim je negdje u daljini, s planina na obje naše strane, poĉelo još glasnije i oštrije zavijanje

- bili su to vukovi. To zavijanje proizvelo je podjednak dojam i na konje i na mene; spopala me ţelja da

skoĉim s koĉije i pobjegnem, dok su se konji ponovno propeli i stali se bjesomuĉno otimati tako daje koĉijaš

trebao upotrijebiti svu svoju silnu snagu kako bi ih zadrţao. Pa ipak, za nekoliko minuta uši su mi se

priviknule na taj zvuk, a konji su se dovoljno smirili tako da je koĉijaš mogao sići s koĉije i stati pred njih.

Milovao ih je i tepao im te im šaputao nešto na uho, kao što sam ĉuo da rade krotitelji konja, i to s

izvanrednim uĉinkom jer su zbog njegova milovanja opet postali sasvim krotki, iako su i dalje drhtali.

Koĉijaš se vratio na svoje mjesto, mahnuo uzdama i krenuo velikom brzinom. Ovaj put, nakon što smo došli

do udaljena kraja prijevoja, iznenadno je skrenuo nekom uskom cestom koja se pod oštrim kutem odvajala

udesno.

Uskoro smo bili okruţeni drvećem koje se povremeno nadvijalo nad samu cestu, pa smo se vozili kao kroz

tunel; dok bi nas velike namrštene stijene odvaţno ĉuvale s obje strane. Premda smo bili u zavjetrini, ĉuli

smo kako vjetar jaĉa, jer zavijao je i zviţdao meĊu stijenjem, a grane drveća lupale su jedna o drugu kako

smo prolazili. Postajalo je sve hladnije i hladnije i poĉeo je padati sitan, suh snijeg, tako da smo uskoro,

zajedno sa svime oko nas, bili prekriveni bijelim prekrivaĉem. Oštar vjetar i dalje je nosio zavijanje pasa,

iako je ono sve više slabilo kako smo napredovali. Tuljenje vukova doimalo se pak sve bliţim i bliţim, kao

da se skupljaju oko nas sa svih strana. Strahovito sam se preplašio, a konji su dijelili moj strah. No, vozaĉ se

nije ni najmanje uznemirio; i dalje je okretao glavu lijevo-desno, no ja nisam vidio ništa u mraku.

Odjednom, u daljini s naše lijeve strane ugledao sam neki slabašni, treperavi, plaviĉasti plamiĉak. Koĉijaš

gaje opazio istodobno. Odmah je zaustavio konje, skoĉio na tlo i nestao u tami. Nisam znao što da uĉinim,

pogotovo s obzirom na to da se zavijanje vukova još više pribliţilo. No, dok sam se kolebao, koĉijaš se

iznenada vratio i bez rijeĉi sjeo na svoje mjesto, te smo nastavili putovanje. Zacijelo sam zaspao i

neprestance sanjao taj isti dogaĊaj jer se on ponavljao u nedogled i kad sada razmišljam o tome, djeluje mi

poput uţasne more. Jednom se prilikom plamiĉak pojavio toliko blizu ceste da sam ĉak i u mraku koji nas je

okruţivao mogao vidjeti što radi koĉijaš. Brzo je otišao do mjesta gdje se uzdigao plamiĉak, koji mora da je

bio vrlo slabašan jer uopće nije osvjetljavao mjesto oko sebe. Zatim je skupio nešto kamenja i sloţio ga u

odreĊeni oblik. U jednom trenutku došlo je do ĉudnovate optiĉke varke: kad je stao izmeĊu mene i

plamiĉka, nije ga zasjenio jer sam i dalje vidio sablasno treperenje. To me preplašilo, ali kako je trajalo tek

trenutak, pretpostavio sam da su me, zbog naprezanja u mraku, prevarile oĉi. Neko vrijeme nije bilo tih

plaviĉastih plamiĉaka i pojurili smo dalje kroz noć uz urlikanje vukova oko nas, koji kao da su nas pratili u

krugovima.

Na posljetku je došao i trenutak kad je koĉijaš otišao dalje nego prije i za njegove odsutnosti konji su poĉeli

drhtati jaĉe nego ikad, te frktati i njištati od straha. Nisam mogao odrediti razlog jer zavijanje vukova bijaše

u potpunosti prestalo. No, upravo u tome trenu onkraj izlomljena vrhunca neke zgurene, borom obrasle

gudure, ukazao se mjesec koji kao da je plovio kroz crne oblake i pri njegovoj sam svjetlosti ugledao oko

nas obruĉ vukova, bijelih zuba i isplaţenih crvenih jezika, dugih, ţilavih nogu i kudrave dlake. U ovoj

jezovitoj tišini bili su još stoput strašniji nego kad su urlikali. Skamenio sam se od straha. Tek kad se ĉovjek

suoĉi s takvim grozotama, postaje svjestan njihove stvarne snage.

Svi su vukovi istodobno poĉeli zavijati, kao da mjeseĉina ima neki poseban utjecaj na njih. Konji su

poskoĉili i propeli se, bespomoćno se ogledavajući oko sebe, tako silovito kolutajući oĉima da je to bilo

bolno gledati. No, ţivi obruĉ uţasa okruţivao ih je sa svih strana i silom su morali ostati unutar njega.

Doviknuo sam koĉijašu neka se vrati jer mi se ĉinilo da nam je jedina šansa pokušaj proboja kroz obruĉ

vukova. Povikao sam i stao udarati po stranici koĉije, nadajući se da ću tom bukom odagnati vukove s te

strane, te mu pruţiti priliku da doĊe do nas. Ne znam kako je stigao, ali ĉuo sam kako mu se glas

zapovjedniĉki uzdiţe. Pogledao sam prema mjestu odakle je dopirao taj zvuk i ugledao ga gdje stoji na cesti.

Kad je zamahnuo svojim dugim rukama, kao da odgurava neku nezamjetnu prepreku, vukovi su ustuknuli i

stali se udaljavati. Upravo u tom trenutku gusti je oblak prešao preko mjeseĉeva lica, tako da smo se

ponovno našli u mraku.

Kad sam opet mogao vidjeti, vozaĉ se uspinjao u koĉiju, a vukovi bijahu nestali. Sve je to bilo toliko

ĉudnovato i jezovito da me obuzeo veliki strah, te sam se bojao išta reći ili se pak pomaknuti. Vrijeme kao

da je stalo dok smo jurili dalje, sada u gotovo potpunoj tmini jer tmasti su oblaci zasjenili mjesec.

Neprestance smo se penjali, tek povremeno nakratko silazeći, no u pravilu smo se mahom uspinjali.

Odjednom sam postao svjestan da koĉijaš uvodi konje u dvorište golema ruševnog dvorca, iz ĉijih visokih

crnih prozora nije dopirao ni traĉak svjetlosti i ĉija se nepravilna crta izlomljenih bedema vidjela na pozadini

neba obasjana mjeseĉinom.

15.

DNEVNIK JONATHANA HARKERA

(nastavak)

5. svibnja. Valjda sam zaspao tijekom voţnje, jer da sam bio potpuno budan, zacijelo bih zapazio da se

pribliţavamo takvu iznimnom mjestu. U mraku je dvorište djelovalo vrlo prostrano, a kako je iz njega vodio

put kroz više tamnih prolaza, smještenih ispod velikih lukova, vjerojatno se ĉinio i većim nego što je doista

bilo. Još ga nisam imao prilike vidjeti pri danjem svjetlu.

Kad se koĉija zaustavila, vozaĉ je iskoĉio na tlo te mi ispruţio ruku kako bi mi pomogao da siĊem. I opet

sam, htio-ne htio, zapazio njegovu iznimnu snagu. Ruka mu je doslovce bila poput ĉeliĉnog tijeska kojim bi

mi mogao smrskati šaku kad bi mu se to prohtjelo. Izvadio je moje stvari i smjestio ih na tlo pokraj mene,

dok sam ja stajao pokraj jednih velikih vrata, starih i naĉiĉkanih velikim ţeljeznim ĉavlima, ugraĊenih u

postraniĉni dovratak od masivna kamena. U prigušenoj svjetlosti mogao sam vidjeti ĉak i to daje kamen

izdašno izrezbaren, no da su rezbarije u velikoj mjeri pohabane od starosti i klimatskih uvjeta. Dok sam

stajao, vozaĉ je ponovno skoĉio na sjedalo i zatresao uzdama; konji su sunuli naprijed i ĉitava je zaprega

nestala u jednom od mraĉnih otvora.

Stajao sam u tišini tamo gdje sam se zatekao jer nisam znao što uĉiniti. Nije bilo ni traga nekakvu zvonu niti

pak zvekiru; nije bilo vjerojatno da bi moj glas prošao kroz one smrknute zidine i zamraĉene prozore.

Vrijeme koje sam proveo u ĉekanju ĉinilo se gotovo beskrajnim i poĉele su me opsjedati zle slutnje i

bojazni. Na kakvo sam to mjesto došao i meĊu kakve ljude? U kakvu sam se zlosretnu pustolovinu upustio?

Je li ovo bio uobiĉajen dogaĊaj iz ţivota akvizitera nekretninama koji je poslat kako bi protumaĉio jednome

strancu kupnju posjeda u Londonu? Akviziter nekretninama! Mini se to ne bi dopalo. Sad sam pravni

zastupnik, jer sam baš prije puta dobio obavijest da sam s uspjehom poloţio ispit; tako sam sada

pravi-pravcati pravni zastupnik! Poĉeo sam si trljati oĉi i štipkati se kako bih utvrdio jesam li budan. Sve mi

se to ĉinilo poput neke strašne noćne more i oĉekivao sam da ću se iznenada probuditi i zateći se kod kuće,

dok zora nadire kroz prozore, kao što bih se ponekad osjećao nakon prenaporna dana. Ali moja je put

reagirala na štipkanje, a ni oĉi mi se nisu dale zavarati. Bio sam sasvim budan, i to u Karpatima. Preostalo

mi je jedino da budem strpljiv i priĉekam dolazak jutra.

- Baš kad sam dolazio do tog zakljuĉka, ĉuo sam teške korake koji su mi se pribliţavali s one strane velikih

vrata, te kroz pukotine ugledao ţmirkanje svjetlosti koja mi se pribliţavala. Uslijedilo zveckanje lanaca te

škripa masivna zasuna kojega je netko pomaknuo u stranu. Uz glasan štropot, koji je svjedoĉio o dugotrajnu

vremenu tijekom kojeg se brava nije koristila, okrenuo se kljuĉ i velika su se vrata rastvorila.

S njihove druge strane stajao je jedan visoki starac, glatko obrijan s iznimkom vrlo dugaĉkih brkova,

odjeven u crno od glave do pete, bez ijedne mrlje ikakve boje na sebi. U ruci je drţao prastaru srebrnu

svjetiljku u kojoj je plamen gorio bez ikakva odvoda za dim ili staklene kugle, te bacao dugaĉke nemirne

sjenke dok je treperio na propuhu kraj otvorenih vrata. Starac mi je otmjenim pokretom desne ruke dao znak

da uĊem te rekao na izvršnome engleskom, no s neobiĉnim izgovorom:

- Dobro došli u moju kuću! UĊite svojom slobodnom voljom! Nije naĉinio ni korak da mi krene ususret, već

je ostao stajati

poput kipa, kao da ga je izraz dobrodošlice skamenio. No u trenutku kad sam prekoraĉio prag, ţustro je

krenuo prema naprijed, ispruţio ruku i tako silovito se rukovao sa mnom da sam ţmirnuo od boli, a taj je

uĉinak bio pojaĉan okolnošću da mu je ruka bila hladna poput leda; sliĉnija ruci mrtvaca nego ruci ţiva

ĉovjeka.

- Dobro došli u moju kuću! - ponovio je. - UĊite slobodno. OtiĊite u miru i ostavite ovdje dio veselja što ga

donosite!

Stisak njegove ruke bio je toliko nalik onome što ga bijah zapazio kod koĉijaša, ĉije lice nisam ni vidio, da

sam se na trenutak zapitao nije li to ista osoba.

- Grof Drakula? - priupitao sam ga kako ne bih bio u zabludi. Uljudno se naklonio i odgovorio mi:

- Ja sam Drakula i ţelim vam dobrodošlicu u moju kuću, gospodine Harker. UĊite, noćni je zrak studen, a vi

ste jamaĉno već ţeljni jela i poĉinka.

Još dok je to govorio, odloţio je svjetiljku na izboĉinu na zidu te prešao prag i uzeo moju prtljagu. Unio ju je

prije nego što sam ga dospio sprijeĉiti. Prosvjedovao sam, no on se nije dao smesti.

- Ne, gospodine, vi ste moj gost. Kasno je i moje sluge nisu na raspolaganju. Dopustite da se ja pobrinem za

vašu udobnost.

Ustrajao je u tome da mi ponese stvari kroz hodnik, a zatim velikim zavojitim stubištem, te još jednim

dugaĉkim hodnikom na ĉijem su kamenom podu naši koraci teško odzvanjali. Na kraju hodnika rastvorio je

teška vrata i ja sam se razveselio ugledavši dobro rasvijetljenu sobu u kojoj je bio jedan stol rasprostrt za

veĉeru, dok je u golemu ognjištu ţivahno plamsala velika vatra od svjeţe pridodanih cjepanica.

Grof je zastao, odloţio moje torbe, zatvorio vrata, prešao prostoriju i otvorio još jedna vrata, koja su vodila u

malenu osmerokutnu sobu osvijetljenu jednom jedinom svjetiljkom, te, koliko se moglo vidjeti, bez ijedna

prozora. Prošavši kroz tu sobu, otvorio je još jedna vrata i pozvao me da uĊem. Ukazao se lijep prizor. To je

bila dobro rasvijetljena spavaća soba, u kojoj je na ognjištu gorjela još jedna vatra, u koju je takoĊer

nedavno bilo dodano drvo, no prije vrlo malo vremena jer su cjepanice na vrhu bile još svjeţe, što je

izazivalo muklu grmljavinu u široku dimnjaku. Sam mi je Grof unio prtljagu u sobu te se povukao.

- Nakon vašeg putovanja - rekao mi je prije nego stoje zatvorio vrata - sigurno se ţelite osvjeţiti i obaviti

toaletu. Nadam se da ćete pronaći sve što vam treba. Kad budete spremni, doĊite u drugu sobu, gdje ćete

naći pripremljenu veĉeru.

Svjetlost i toplina te Grofova uljudnost kao da su raspršile sve moje brige i strahove. Došavši k sebi, shvatio

sam da sam već napola skapao od gladi. Brzo sam se uredio te otišao u susjednu prostoriju.

Veĉera mi je već bila prostrta. Moj domaćin, koji je stajao s jedne strane velikog kamina, naslonivši se na

njegovu kamenu stijenku, otmjeno je mahnuo rukom prema stolu.

- Molim vas, sjednite i veĉerajte po volji - rekao je. - Nadam se da ćete me ispriĉati što vam se neću

pridruţiti, ali već sam objedovao, a nemam obiĉaj veĉerati.

Uruĉio sam mu zapeĉaćeno pismo koje mi je povjerio g. Hawkins. Otvorio gaje i proĉitao s ozbiljnim

izrazom na licu, te mi ga je, uz šarmantan osmijeh, dao na ĉitanje. Barem jedan ulomak tog pisma silno me

razveselio:

Vrlo mi je žao zbog toga što mi napad gihta, od kojeg neprestano bolujem, na neko vrijeme apsolutno

zabranjuje bilo kakvo putovanje; no drago mije što mogu reći da Vam šaljem dostojnu zamjenu, čovjeka u

kojeg imam puno povjerenje. To je jedan mladić, pun energije i nadaren na svoj način te vrlo pouzdan.

Povjerljiv je i oprezan na jeziku, a u mojoj je službi stasao u muškarca. On će Vam biti na raspolaganju

cijelo vrijeme posjeta kod Vas i udovoljit će svim Vašim prohtjevima.

Grof je prišao stolu i skinuo poklopac s jedne posude, a ja sam se odmah bacio na izvrsnu peĉenu piletinu.

Uz to, za veĉeru je bio sir, salata i boca starog tokajca, kojeg sam popio dvije ĉaše. Dok sam jeo, Grof mi je

postavio mnogobrojna pitanja u svezi s mojim putovanjem i ja sam mu malo-pomalo ispriĉao sve što mi se

dogodilo.

Uz priĉu sam dovršio veĉeru te po ţelji svog domaćina privukao stolicu vatri i zapalio cigaru koju mi je

ponudio, ispriĉavši mi se što i sam ne puši. Sad sam ga imao prilike promotriti i zakljuĉio sam da je vrlo

markantna izgleda.

Po crtama lica u najvećoj je mjeri podsjećao na orla; nos mu je bio tanak i kukast, a nozdrve neobiĉno

svinute; imao je visoko i zaobljeno ĉelo, dok mu je kosa bila prorijeĊena na sljepooĉnicama, ali inaĉe gusta.

Obrve su mu bile osobito guste te su mu se gotovo spajale iznad nosa, a bile su tako ĉupave da su se gotovo

kovrĉale. Usta, koliko sam ih mogao vidjeti ispod njegovih gustih brkova, bila su nepokretna i pomalo

okrutna izgleda, s ĉudnovato oštrim bijelim zubima koji su mu bili istureni preko usana. Iznimno crvenilo tih

usana upućivalo je na zapanjujuću vitalnost ovako vremešna ĉovjeka. Osim toga, uši su mu bile blijede i

vrlo šiljaste na vršcima, brada široka i snaţna, a obrazi ĉvrsti, koliko god mršavi. Prevladavao je izgled

neuobiĉajena bljedila.

Već sam i prije zapazio njegove šake, dok su mu poĉivale na koljenima pri svjetlosti vatre i ĉinile su mi se

vrlo bijele i fine. No sada, kad sam ih vidio izbliza, morao sam primijetiti da su priliĉno grube, široke, sa

zdepastim prstima. Ĉudnovata stvar, u središtu dlanova rasle su mu dlake. Nokti su mu bili dugaĉki i

njegovani, izbrušeni u oštri vršak. Kad se Grof nagnuo nad mene i dodirnuo me rukama, nisam mogao

suspregnuti drhtaj. Moţda je stvar bila u tome da mu je zaudaralo iz usta, jer obuzela me strahovita muĉnina

koju nisam mogao prikriti koliko god se trudio. Grof je to oĉigledno primijetio te je ustuknuo; zatim je

ponovno sjeo sa svoje strane kamina, uz nekakav mraĉan smiješak kojim je najjaĉe dosad razotkrio svoje

dugaĉke zube. Obojica smo šutjeli neko vrijeme, a kad sam pogledao prema prozoru, ugledao sam prvi

prigušeni traĉak nadolazeće zore. Ĉinilo se daje sve obuzela neobiĉna tišina, no kad sam bolje osluhnuo, ĉuo

sam iz smjera doline ispod nas zavijanje mnogobrojnih vukova. Grofu su zablistale oĉi.

- Slušajte ih... djeca noći. Kakvu glazbu proizvode! - reĉe. Vjerojatno je zamijetio na mome licu neki izraz

koji mu nije bio jasan jer je dodao: - Ah, gospodine, vi gradska ĉeljad ne moţete se uţivjeti u osjećaje lovca.

Ali sigurno ste već umorni - dodao je ustavši. - Spavaonica vam je spremna i sutra spavajte do mile volje. Ja

moram nekamo ići i vraćam se tek poslijepodne. Dobro spavajte i lijepo sanjajte!

Uz uglaĊen naklon, sam mi je otvorio vrata osmerokutne sobe i ja sam ušao u svoju spavaonicu.

Ne mogu se naĉuditi svemu ovome. U brizi sam; bojim se; pomišljam na ĉudne stvari koje se ne usuĊujem

priznati ni samome sebi. Neka me Bog ĉuva, pa makar zbog mojih najdraţih!

7. svibnja. Opet je rano jutro, no odmorio sam se i ugodno proveo zadnjih dvadeset ĉetiri sata. Spavao sam

dokasna i sam se probudio.

Kad sam se odjenuo, otišao sam u prostoriju gdje smo veĉerali i pronašao prostrti hladan doruĉak, dok je

kava bila odrţavana vrućom, smještena u posudi na ognjištu. Na stolu je bilo pismo u kojem je pisalo:

Prisiljen sam izbivati neko vrijeme. Nemojte me čekati.

D.

Prihvatio sam se zajutarka i s uţitkom se najeo. Kad sam dovršio, potraţio sam zvonce tako da posluga zna

da sam gotov, ali nisam ga pronašao. U ovoj kući nedostaju neke doista stvari s obzirom na to da su posvuda

oko mene vidljivi oĉigledni dokazi golema bogatstva. Servis za jelo je zlatan, i to tako prekrasno izraĊen da

mu je vrijednost zacijelo golema. Zastori i tapetarija na stolicama i sofama te dekor na mom krevetu od

najskupljih su i najljepših materijala i vrijednost im je vjerojatno bila golema u vrijeme kad su izraĊeni, jer

stoljećima su stari, premda izvrsno oĉuvani. Vidio sam nešto sliĉno u dvorcu Hampton, no ondje su takve

tkanine bile izlizane i izjedene od moljaca. No, s druge strane, ni u jednoj prostoriji nema zrcala. Nema ĉak

ni toaletnog zrcala na mome stoliću, pa sam morao uzeti iz svoje torbe malo zrcalo za brijanje kako bih se

mogao obrijati i poĉešljati. Još nigdje nisam vidio ni jednoga slugu, niti pak ĉuo u okolici dvorca ikakav

zvuk osim zavijanja vukova. Pošto sam se najeo - ne znam je li to bio doruĉak ili veĉera jer sam jeo izmeĊu

pet i šest sati - neko sam vrijeme traţio nešto za ĉitanje, jer nisam se htio vrzmati dvorcem sve dok ne

zamolim Grofa za dopuštenje. U sobi nije bilo apsolutno niĉega, ni knjiga, ni novina, ĉak ni pisaćeg papira,

pa sam otvorio jedna druga vrata u sobi i otkrio svojevrsnu knjiţnicu. Iskušao sam i vrata nasuprot mojima,

no ona su bila zakljuĉana.

U knjiţnici sam, na svoju veliku radost, pronašao mnoštvo knjiga na engleskome, kojima su bile napuĉene

ĉitave police, te uvezane sveske ĉasopisa i novina. Stol u sredini prostorije bio je krcat engleskim ĉasopisima

i novinama, premda ništa nije bilo novijeg datuma. Bilo je knjiga svih vrsta: povijest, zemljopis, politika,

politiĉko gospodarstvo, botanika, geologija, pravo... Sve su se odnosile na Englesku i ţivot u Engleskoj sa

njegovim obiĉajima i navikama. Bilo je ĉak i takvih priruĉnika kao što je vodiĉ kroz London, s adresama

raznih tvrtki, Whitakerov zbornik, spisak djelatnih vojnih ĉasnika, te, što mi je posebno razgalilo srce, spisak

pravnih zastupnika.

Dok sam pregledavao knjige, otvorila su se vrata i ušao je Grof. Srdaĉno me pozdravio i izrazio nadu da sam

se dobro odmorio.

- Drago mi je što ste pronašli ovo mjesto - nastavio je - jer sam siguran da ovdje ima mnogo stvari koje će

vas zanimati. Ovi prijatelji- tu je poloţio ruku na nekoliko knjiga - bili su mi dobro društvo i u proteklih su

mi nekoliko godina, sve otkako sam došao na zamisao da odem u London, pruţili mnogo, mnogo sati

zadovoljstva. Zahvaljujući njima upoznao sam vašu veliku Englesku; a nju poznavati znaĉi i voljeti je.

Ĉeznem za time da prošećem napuĉenim ulicama vašeg veliĉanstvenog Londona, da se naĊem u ljudskoj

vrevi, da sudjelujem u njezinu ţivotu, njezinim promjenama, njezinoj smrti i u svemu stoje ĉini time što jest.

Ali, jao! Zasad poznajem vaš jezik samo preko knjiga. Djelujem li vama, prijatelju moj, kao da se sluţim

njime?

- Ali Grofe - rekao sam - vi temeljito poznajete engleski i teĉno ga govorite!

Naklonio mi se uz ozbiljan izraz.

- Hvala vam, prijatelju, na toj vrlo laskavoj primjedbi, ali ipak se bojim da ĉinim tek prve korake po cesti

kojom bih rado putovao. Istina, poznajem gramatiku i rijeĉi, ali ne znam ih izgovarati.

- Dapaĉe - rekoh - vi izvrsno govorite.

- Nije tako - odgovori on. - Sasvim mi je jasno da bi me po govoru svatko odmah prepoznao kao stranca,

kad bih se našao u Londonu. To mi nije drago. Ovdje sam plemić; boljar sam. Obiĉni ljudi znaju za mene, a

ja sam gospodar. Ali stranac u nepoznatoj zemlji nije nitko i ništa; ljudi ga ne poznaju, a kad nekoga ne

poznajete, nije vas ni briga za njega. Bit ću zadovoljan kad budem poput svih ostalih, tako da nitko ne

zastane kad me vidi, niti pak zastane u govoru kad ĉuje kako ja govorim, te kaţe "Ha, ha! Stranac!" Već sam

toliko dugo gospodar da i dalje ţelim biti gospodarem; ili barem da nitko ne bude moj gospodar. Vi niste

došli ovamo samo kao predstavnik mog prijatelja Petera Hawkinsa iz Exetera, da ugovorimo poslove glede

mog novog posjeda u Londonu. Nadam se da ćete neko vrijeme ostati ovdje, tako da kroz razgovor mogu

nauĉiti engleski izgovor. Ţelio bih da mi naglasite svaku pogrešku, pa i najmanju, koju budem naĉinio u

govoru. Zao mi je što sam danas trebao biti tako dugo odsutan, ali znam da ćete oprostiti ĉovjeku koji

obavlja tolike vaţne poslove.

Naravno, ja sam mu rekao da u potpunosti moţe raĉunati na mene te zapitao smijem li dolaziti u ovu sobu

kad god poţelim.

- Da, svakako - odgovorio mi je, te dodao: - Smijete ići posvuda po dvorcu, osim tamo gdje su vrata

zakljuĉana, a tamo, dakako, nećete ni htjeti ići. Za sve to postoji razlog. Da ste vidjeli ono što sam ja vidio i

kad biste znali ono što ja znam, vjerojatno biste to bolje razumjeli.

Rekao sam da sam uvjeren u to i on je nastavio:

- Nalazimo se u Transilvaniji, a Transilvanija nije Engleska. Naši obiĉaji razlikuju se od vaših i mnoge stvari

uĉinit će vam se ĉudnima. Dapaĉe, iz onoga što ste mi ispriĉali o svojim dosadašnjim iskustvima i sami već

znate o kakvim bi se ĉudnim stvarima moglo raditi.

To je potaknulo dugotrajni razgovor. Bilo je oĉigledno da je raspoloţen za priĉanje, pa sam mu, makar zbog

same konverzacije, postavio mnogobrojna pitanja u svezi sa stvarima koje su mi se već dogodile ili sam ĉuo

za njih. Izbjegavao je neke teme ili bi skrenuo razgovor na nešto drugo, praveći se da ne razumije što ga

pitam. No uglavnom je vrlo otvoreno odgovarao na sva moja pitanja. Kako se naš razgovor odvijao, ja sam

bio sve hrabriji pa sam ge zapitao za neke ĉudnovate stvari od prethodne noći, primjerice, zašto je koĉijaš

odlazio na mjesta gdje je vidio plaviĉaste plamiĉke. Objasnio mi je kako se vjeruje da se jedne odreĊene

noći u godini, toĉnije, prethodne noći, kad svi zli duhovi imaju punu slobodu, na svakome mjestu gdje je

skriveno blago pojavljuje plaviĉasti plamiĉak.

- Nema nikakve sumnje - nastavio je - da je blago skrivano u podruĉju kroz koje ste sinoć prolazili jer su se

za to tlo stoljećima tukli Vlasi, Sasi i Turci. Štoviše, teško da u cijelome ovom podurĉju postoji i stopa tla

koja nije natopljena ljudskom krvlju, bilo domoljuba, bilo osvajaĉa. U stara vremena bilo je nemirnih

razdoblja, kad su Austrijanci i Madţari pristizali u hordama, a rodoljubi bi im krenuli ususret, i muškarci i

ţene, i starci i djeca, te ĉekali njihov dolazak na stijenama iznad klanaca kako bi ih satrli svojim umjetno

izazvanim lavinama. Kad bi osvajaĉ izvojevao pobjedu, malo je toga našao jer bi sve dragocjenosti bile

skrivene u prijateljskome tlu.

- Ali kako to - zapitao sam - daje toliko dugo ostalo neotkriveno kad postoji siguran pokazatelj, samo ako se

ĉovjek potrudi potraţiti?

Grof se nasmiješi i dok su mu se usnice razvukle preko desni, na neobiĉan su se naĉin ukazali njegovi dugi,

oštri oĉnjaci.

- Zato što vam je seljak u duši kukavica i glupan! - odgovorio je. - Oni plamiĉci pojavljuju se samo jedne

noći u godini i te noći nijedan ĉovjek u ovoj zemlji neće ni proviriti izvan svoje kuće, ne bude li baš morao.

Osim toga, dragi gospodine, ĉak i da iziĊe, ne bi znao što mu je ĉiniti. Eto, ĉak i seljak za kojeg mi kaţete

daje obiljeţavao mjesta gdje su se pojavljivali plamiĉci ne bi znao po danjem svjetlu potraţiti ta mjesta.

Usudio bih se prisegnuti da ĉak ni vi ne biste mogli pronaći ta mjesta.

- Tu ste u pravu - rekoh. - Nemam ni najmanju predodţbu ĉak ni o tome gdje bih išao traţiti.

- Hajde - rekao je naposljetku - priĉajte mi o Londonu i o kući koju ste mi našli.

Ispriĉao sam se zbog svoje nemarnosti te otišao u svoju sobu i izvadio iz torbe spise. Dok sam ih slagao po

redu, ĉuo sam iz susjedne sobe zveckanje porculana i srebrnine i kad sam se vratio tamo, opazio

sam da je stol raspremljen, a svjetiljka zapaljena, jer već je bio mrkli mrak. Svjetiljke su bile zapaljene i u

radnoj sobi, odnosno knjiţnici, i zatekao sam Grofa gdje leţi na sofi i ĉita ni više ni manje nego Bradshawov

vodiĉ kroz engleski jezik. Kad sam ušao, maknuo je sa stola sve knjige i spise; potom smo se zajedno

posvetili svim mogućim planovima, dokumentima i proraĉunima. Sve gaje zanimalo i postavio mije bezbroj

pitanja u svezi s posjedom i njegovom okolicom. Bilo je oĉigledno daje prethodno već prouĉio sve što je

našao vezano uz susjedstvo jer je na kraju ispalo da zna o tome mnogo više nego ja. Kad sam mu to rekao,

odvratio mi je:

- Ali prijatelju, zar to nije bilo nuţno s moje strane? Kad odem tamo, bit ću sasvim sam, i moj prijatelj

Harker Jonathan... No, ispriĉavam se, u mojoj je zemlji obiĉaj navoditi prezime prije imena... Moj prijatelj

Jonathan Harker neće biti pokraj mene kako bi me ispravljao i pruţio mi pomoć. On će biti u Exeteru,

miljama daleko, i vjerojatno će se baviti pravnim spisima s mojim drugim prijateljem, Peterom Hawkinsom.

Da, da!

Stali smo temeljito raspravljati o kupnji posjeda kod Purfleeta. Kad sam mu iznio sve ĉinjenice i dao mu da

potpiše sve potrebne papire te napisao uz njih pismo namijenjeno g. Hawkinsu, poĉeo me zapitkivati kako

sam otkrio takvo prikladno mjesto. Proĉitao sam mu bilješke koje sam tom prilikom zapisao i koje ovdje

navodim:

Kod Purfleeta, na jednoj sporednoj cesti, naišao sam baš na takvo mjesto kakvo se po svoj prilici traži i

tamo je stajao trošni natpis da je to mjesto na prodaju. Okruženo je prastarim visokim zidom, sazdanim od

masivna kamenja, i nije održavano već čitavi niz godina. Zatvorena ogradna vrata načinjena su od teške

stare hrastovine i željeza i sva su izjedena od hrĎe.

Posjed se zove Carfax, što je nesumnjivo iskrivljena verzija starog naziva Quatre Face, jer kuća ima četiri

pročelja, postavljena u skladu s četiri glavne strane na kompasu. Cjelokupni posjed ima kakvih dvadesetak

jutara i u potpunosti je okružen čvrstim zidom koji sam već spomenuo. Na njemu raste mnogobrojno drveće,

zbog čega na mjestima djeluje turobno, a ima ijedna duboka bara ili jezerce mračna izgleda, koje očigledno

dopunjuje neki izvor Jer voda Je bistra i otječe u vidu povećeg potoka. Kuća je vrlo velika s

karakteristikama svih graditeljskih stilova od srednjega vijeka do danas. Jedno je krilo od silno debela

kamenja, s tek nekoliko visoko postavljenih prozora; zatvoreno je teškim željeznim zasunom. Izgleda poput

dijela kakve utvrde i nalazi se nedaleko od neke kapelice ili crkve. Nisam mogao ući unutra jer nisam dobio

ključ vrata koja vode onamo iz kuće, ali sam ga svojom fotografskom kamerom snimio iz više kutova. Kuća

je dozidana tom zdanju, ali je vrlo razvedene strukture i mogu tek nagaĎati koliku površinu zauzima, no

zacijelo vrlo veliku. U blizini se nalazi tek nekoliko kuća, a jedna od njih je i vrlo velika zgrada tek nedavno

dograĎena u sklopu privatnog sanatorija za duševne bolesnike. No, ona nije vidljiva s posjeda.

- Drago mi je što je stara i velika - reĉe kad sam dovršio. - Ja potjeĉem iz vrlo stare obitelji i ţivot u novoj

kući bi me dotukao. Kuća se ne moţe u jednom danu uĉiniti pogodnom za ţivot, a u stoljeće ulazi tako malo

dana. Drago mi je i to što je tamo kapelica iz starih vremena. Nama plemićima iz Transilvanije ne sviĊa se

pomisao da bi nam kosti mogle poĉivati uz prosti puk. Ja ne traţim ni veselje ni radost, niti pak vedru

ĉulnost sunĉeve svjetlosti i ţubora vode, što su toliko po volji mladim i vedrim ljudima. Ja više nisam mlad i

moje srce, nakon svih tih turobnih godina oplakivanja mrtvih, nije sklono veselju. Nadalje, zidine mog

dvorca su narušene; sve je puno sjenki i vjetar diše hladnim dahom kroz napukle bedeme i prozorska krila.

Volim mrak i sjenke i najdraţe mi je biti nasamo sa svojim mislima.

Njegove rijeĉi i izgled nekako se nisu poklapali, ili mu je pak zbog izgleda lica osmijeh djelovao zloćudno i

smrknuto.

Na posljetku je uz ispriku napustio moje društvo, zamolivši me da pokupim sve svoje spise. Izbivao je neko

vrijeme i stao sam prouĉavati knjige na stolu. Jedna je bila atlas, koji se rasklopio na Engleskoj, kao daje

ĉesto koristio taj zemljovid. Pogledavši ga, otkrio sam da su neka mjesta bila obiljeţena kruţićima; zapazio

sam da je jedno od tih mjesta u blizini Londona, s istoĉne strane, otprilike tamo gdje je smješten njegov novi

posjed; druga dva bila su Exeter te Whitby na obali Yorkshirea.

Prošlo je dobrih sat vremena prije nego što se Grof vratio.

- Oho! - rekao je. - Još ste za knjigama? Dobro! Ali ne smijete neprestano raditi. DoĊite, javljeno mi je da

vam je veĉera spremna.

Uzeo me pod ruku i otišli smo u susjednu sobu, gdje sam zatekao na stolu izvrsnu veĉeru. Grof se ponovno

ispriĉao, rekavši daje već jeo izvafi kuće. No sjeo je kao i prethodne veĉeri i priĉao sa mnom dok sam jeo.

Nakon veĉere sam zapiišio, kao i sinoć, a Grof je ostao sa mnom te smo satima priĉali, dok me on zapitkivao

o svemu. Imao sam dojam da je već vrlo kasno, no ništa nisam rekao, jer sam osjećao svojom duţnošću

udovoljiti svim prohtjevima mog domaćina. Nisam bio pospan, jer me dugotrajni juĉerašnji san okrijepio; no

svejedno sam osjetio onu jezu koja spopada ĉovjeka u zoru, sliĉnu prijelazu plime u oseku. Kaţu da ljudi na

samrti obiĉnu umiru u zoru ili pak kad plima prelazi u oseku. Svatko tko je - umoran, a vezan uz neku

duţnost - osjetio tu promjenu u ozraĉju, vrlo će lako povjerovati u to. Odjednom smo zaĉuli kukurikanje

pijetla, koje je s natprirodnom oštrinom pristiglo kroz svjeţi jutarnji zrak.

- Jao, evo nam opet jutra! - reĉe grof Drakula, skoĉivši na noge. - Kako li sam bezobziran tjerajući vas da

tako dugo bdijete. Morale malo manje zanimljivo priĉati o mojoj dragoj novoj domovini Engleskoj, tako da

ne smetnem s uma koliko nam brzo prolazi vrijeme.

Uz uljudni naklon, brzo me napustio.

Ja sam otišao u svoju sobu i razmaknuo zavjese, no nije se vidjelo ništa naroĉito; prozor mije gledao prema

dvorištu te sam mogao vidjeti samo toplo sivilo neba koje se razdanjivalo. Stoga sam opet navukao zavjese i

zapisao današnje dogaĊaje.

8. svibnja. Kad sam prije zapisivao u ovaj dnevnik, poĉeo sam se pribojavati da pišem previše razvuĉeno, no

sad mi je drago što sam od samog poĉetka ulazio u pojedinosti jer ovo mjesto i sve u svezi s njime toliko je

ĉudnovato da me jednostavno obuzima nelagoda. Rado bih da sam negdje drugdje, na sigurnome, ili pak da

nikada nisam ni došao. Moţda sav taj ĉudnovati noćni ţivot utjeĉe na mene, ali bilo bi lijepo kad bi to bilo

sve! Mogao bih to podnijeti kad bih ovdje mogao s nekim priĉati, ali nema nikoga. Mogu razgovarati jedino

s Grofom, a što se njega tiĉe, imam dojam da sam ja jedina ţiva duša na ovome mjestu. Drţat ću se ĉinjenica

koliko god budem mogao; to će mi pomoći da ne klonem duhom. Ne smijem dopustiti da me uobrazilje

izlude. U tom bih sluĉaju bio izgubljen.

Otišao sam u krevet i spavao tek nekoliko sati. Osjetio sam da više neću moći zaspati te sam ustao. Objesio

sam svoje zrcalo pokraj prozora i upravo sam se poĉeo brijati kad sam iznenadno osjetio ruku na ramenu i

Grofov glas rekao mi je "Dobro jutro!" Preplašio sam se jer me zapanjilo to što ga nisam vidio, a cijela se

soba iza mene odraţavala u zrcalu. Trgnuvši se, malo sam se porezao, ali nisam to odmah primijetio.

Uzvrativši Grofu pozdrav, ponovno sam se okrenuo prema zrcalu da vidim kako sam to mogao pogriješiti.

Ovog puta nije bilo nikakve greške, jer ĉovjek mi je bio sasvim blizu i mogao sam ga vidjeti preko ramena.

Ali u zrcalu se uopće nije odraţavao! Vidjela se ĉitava soba iza mene, no nije bilo ni traga nekom ĉovjeku,

osim mene. To me preplašilo i nakon svih onih neobiĉnih dogaĊaja još mi pojaĉalo onu neodreĊenu

nelagodu koju sam uvijek osjećao kad je Grof u blizini. No istog sam trenutka primijetio da mi porezotina

malo krvari, te da mije krv potekla preko brade. Odloţio sam britvu te odmah poĉeo traţiti stipsu. Kad mi je

Grof ugledao lice, oĉi su mu bljesnule demonskim bijesom i odjednom mije navalio na grlo. Ustuknuo sam i

njegova je ruka dodirnula krunicu. To je u njemu izazvalo trenutaĉnu promjenu jer bijes ga je tako brzo

prošao da sam jedva mogao povjerovati da gaje uopće i bilo.

- Pripazite - reĉe - pripazite da se više ne poreţete. U ovoj je zemlji to opasnije nego što mislite. - Zatim je

zgrabio zrcalo i nastavio: - A ovo je gadost zbog koje je došlo do nevolje. To je gnusna triĉarija koju je

stvorila ljudska taština. Riješimo je se!

Otvorio je teški prozor svojom strahovito snaţnom rukom i bacio van zrcalo, koje se razbilo u tisuću

komadića na dvorišnome kamenju daleko ispod nas. Zatim je otišao bez rijeĉi. To me vrlo uzrujalo jer nisam

znao kako ću se brijati, osim ako se budem gledao u poklopcu sata ili pak u dnu posude za brijanje, koja je,

srećom, bila od metala.

Kad sam otišao u blagovaonicu, zajutrakje bio prostrt; no nigdje nisam vidio Grofa. Stoga sam doruĉkovao

sam. Ĉudno je kako još nisam vidio da Grof nešto jede ili pije. Zacijelo je veliki ĉudak! Nakon doruĉka,

malo sam istraţio dvorac. Otišao sam niz stubište i pronašao jednu sobu koja je okrenuta na jug. Pogled iz

nje bio je prekrasan i s mjesta na kojem sam stajao sve je bilo na vidiku. Dvorac se nalazi na samome rubu

strahovite provalije. Kamen baĉen s prozora padao bi oko tristo metara prije nego što bi udario o tlo! Dokle

seţe oko, prostire se tek more zelenih krošnji, s povremenim dubokim usjekom gdje se nalazi kakav ponor.

Tu i tamo proteţu se srebrnaste niti, gdje rijeke zavijaju u dubokim klancima kroz šume.

Ali nisam baš raspoloţen za opisivanje krasota. Kad sam se nagledao tog prizora, krenuo sam se dalje u

istraţivanje; posvuda samo vrata, vrata, vrata, sva zakljuĉana i zasunjena. Nema nijednog dostupnog izlaza

osim kroz prozore u zidinama dvorac.

Dvorac je pravi pravcati zatvor, a ja sam zatvorenik!

3.

DNEVNIK JONATHANA HARKERA

(nastavak)

Kad sam zakljuĉio da sam svojevrsni zatvorenik, proţeo me neki divlji strah. Stao sam juriti gore-dolje

stubištima, pokušavajući otvoriti svaka vrata, zavirivši kroz svaki prozor na koji sam naišao. No, nakon

nekog vremena uvjerenje o vlastitoj bespomoćnosti nadvladalo je sve druge osjećaje. Kad se sada, nakon

nekoliko sati, prisjetim toga, pomišljam kako sam na trenutak zacijelo poludio jer sam se ponašao poput

štakora u stupici. No, kad sam se sasvim uvjerio u to da sam bespomoćan, mirno sam sjeo, tako mirno da

nikad u ţivotu ništa smirenije nisam uĉinio, i stao razmišljati što bi bilo najpametnije poduzeti. Još uvijek

razmišljam o tome i zasad nisam došao ni do kakvih konaĉnih zakljuĉaka. Siguran sam samo u jednu stvar -

neće biti korisno dati Grofu do znanja što sam otkrio. On dobro zna da sam zatoĉen, a budući da me on sam i

zatoĉio, za što nesumnjivo ima razloga, samo bi mi bacao pijesak u oĉi kad bih mu se u potpunosti povjerio

sa svim ĉinjenicama. Koliko mogu zakljuĉiti, moj će jedini plan biti zadrţati svoja saznanja i svoje strahove

za sebe te dobro otvoriti oĉi. Pouzdano znadem ovo: ili me poput malog djeteta zavaravaju moji vlastiti

strahovi, ili sam u oĉajniĉki teškome poloţaju. Radi li se o ovome drugome, trebam i trebat ću svu svoju

pamet da se izvuĉem.

Tek što sam došao do ovog zakljuĉka, zaĉuo sam kako se dolje zatvaraju velika vrata i znao sam da se Grof

vratio. Nije odmah došao u knjiţnicu, pa sam oprezno otišao u svoju sobu i zatekao ga gdje mi namješta

postelju. Bilo je to ĉudno, ali samo je potvrdilo ono što sam cijelo vrijeme naslućivao - da u kući nema

nikakve posluge. Kad sam ga kasnije vidio kroz pukotinu u vratima kako prostire stol u blagovaonici,

sasvim sam se u to uvjerio. Ako sam obavlja sve te poslove, to je zacijelo dokaz da nema nikoga drugoga

tko bi ih obavljao. To me preplašilo, jer ako nema nikoga drugoga u dvorcu, sam je Grof vjerojatno bio onaj

koĉijaš koji me doveo ovamo. To je uţasna pomisao. Sto u tom sluĉaju znaĉi ĉinjenica da moţe upravljati

vukovima, kao što je to uĉinio tek podigavši ruku u tišini? Kako to da su se svi ljudi u Bistrici i u koĉiji

uţasno bojali za mene? Koje je znaĉenje toga što su mi poklonili raspelo, ĉešnjak, divlju ruţu i glogovu

granu? Blaţena bila ona dobra ţena koja mi je stavila krunicu oko vrata! Ona mi ulijeva utjehu i snagu svaki

put kad je dodirnem. Ĉudnovato je kako mi stvar koju sam zahvaljujući odgoju oduvijek smatrao

nepoćudnim idolopoklonstvom pruţa pomoć u vrijeme usamljenosti i nevolje! Zar je moguće da ima neĉega

u srţi samog tog predmeta ili je to tek posrednik, koji pruţa opipljivu pomoć te priziva u misli sjećanja na

sućut i utjehu? Uzmognem li, moram jednom prouĉiti to i pokušati se nekako odrediti prema toj stvari. U

meĊuvremenu moram saznati sve što mogu o grofu Drakuli, jer to bi moglo pomoći mom razumijevanju.

Noćas bi mogao priĉati o sebi okrenem li razgovor na tu temu. No, moram biti vrlo paţljiv, kako ne bih

pobudio sumnju.

Ponoć. Nadugo sam razgovarao s Grofom. Postavio sam mu nekoliko pitanja iz povijesti Transilvanije i on

se izvanredno zagrijao za tu temu. Priĉajući o dogaĊajima i ljudima, govorio je kao da je osobno svemu

prisustvovao. To mije kasnije rastumaĉio tako što je rekao da svakome boljaru ponos kuće i imena

predstavlja i osobni ponos, da je njihova slava i njegova slava, te da je njihova sudbina i njegova sudbina.

Kad god je govorio o svojoj kući, uvijek bi rekao "mi", i gotovo da je priĉao u mnoţini, kao kad govori

kralj. Htio bih da mogu zapisati toĉno sve što je rekao i kako je on rekao, jer mi je njegova priĉa djelovala

vrlo upeĉatljivo. Kao da je u njoj bila sadrţana cjelokupna povijest ove zemlje. Uzbudio se priĉajući te

poĉeo hodati po sobi, suĉući svoje velike sijede brkove, steţući sve predmete koje je uzeo u ruke kao da će

ih zdrobiti svojom silnom snagom. Rekao je i jednu stvar koju ću zabiljeţiti što vjernije budem mogao jer tu

je na stanovit naĉin ispriĉana povijest njegova roda:

- Mi Šekeli imamo razloga za ponos jer u našim ţilama teĉe krv mnogobrojnih hrabrih loza koje su se

lavovski borile za plemstvo. Ovamo, u vrtlog europskih naroda, ugarsko je pleme donijelo s Islanda borbeni

duh koji su im podarili Tor i Odin, a njihovi su ga ratnici gorljivo iskazali na obalama Europe, pa i šire, u

Aziji i Africi, sve dok brojni narodi nisu pomislili kako su došli sami vukodlaci. I ovdje, kad su došli, zatekli

su Hune, ĉiji se ratoborni gnjev pronio ĉitavom zemljom poput ţiva plamena, sve dok narodi na samrti nisu

pomislili kako u njihovim ţilama teĉe krv onih starih vještica koje su bile prognane iz Skitije te se sparile s

vragovima u pustinji. Budale, kakve budale! Koji vrag, koja se vještica moţe mjeriti s veliĉinom Atile, ĉija

krv teĉe u ovim ţilama. -Podigao je svoje ruke. - Zar je ĉudo što smo bili pobjedonosna loza, što smo bili

ponosni, što smo svaki put odbili MaĊare, Lombardince, Avare, Bugare i Turke, kad god bi tisuće njihovih

ljudi navalile na naše granice? Zar ĉudi to što su nas ovdje zatekli Arpad i njegove legije, pošto su prešli

MaĊarsku i došli do naše granice; to što je ondje priveden kraju Honfoglalas? A kad je stihija MaĊara navrla

prema istoku, ti su pobjednici prihvatili Sekele kao braću i povjerili nam višestoljetno ĉuvanje granice prema

Turskoj; pa i više od toga, jer ta je graniĉarska duţnost vjeĉita, i kao što Turci kaţu, "voda spava, ali

neprijatelj bdije". Tko je u Ĉetiri Drţave spremnije od nas prihvatio "krvavi maĉ" ili se na ratni zov brţe

postrojio ispod kraljeva stijega? Kad se iskupljivala ona velika sramota moje zemlje, sramota Kasove, gdje

su vlaški i maĊarski stjegovi ustupili mjesto polumjesecu, tko je nego jedan iz moje loze kao vojvoda prešao

Dunav i potukao Turke na njihovu vlastitom tlu? Da, bio je to jedan iz obitelji Drakula! Kakve li nesreće što

je njegov vlastiti neĉasni brat, pretrpjevši poraz, prodao Turcima svoje ljude i pribavio im sramotu ropstva! I

upravo je taj Drakula nadahnuo jednog svog potomka da kroz kasnije vjekove iznova i iznova vodi svoju

vojsku preko velike rijeke u Tursku. Kad bi ga potisnuli natrag, opet bi navalio, i opet, i opet, pa makar bi se

sam morao vratiti s okrvavljena polja gdje su pali njegovi vojnici, jer znao je da sam moţe izvojevati

konaĉnu pobjedu. Govorili su da misli samo na sebe. Koješta! Sto vrijede seljaci bez voĊe? Kakve su

posljedice ratovanja bez mozga i srca? I kad smo nakon mohaĉke bitke odbacili maĊarski jaram, opet smo

mi iz Drakuline loze bili predvodnici, jer duša nam nije mogla podnositi neslobodu. Ah, mladi gospodine,

Šekeli, a obitelj Drakula predstavlja njihovo srce i dušu, njihov mozak i njihove maĉeve, mogu se pohvaliti

poviješću kakvu nikad ne mogu doseći napuhnute veliĉine poput Habsburgovaca i Romanovih. Ratniĉki su

dani gotovi. Krv je previše dragocjena stvar u ovo vrijeme neĉasnog mira; a slava velikih loza okonĉana je

priĉa.

Jutro je već bilo blizu i otišli smo na spavanje. (Primjedba: ovaj dnevnik strahotivo nalikuje poĉetku Tisuću i

jedne noći, ili pak duhu Hamletova oca, jer sve se prekida kad zakukuriĉu pijetlovi.)

12. svibnja. Zapoĉet ću s ĉinjenicama, golim, neospornim ĉinjenicama, koje imaju pokriće u knjigama i

brojkama i u koje se ne moţe sumnjati. Ne smijem ih miješati s dogaĊajima koji poĉivaju na mojim osobnim

zapaţanjima, niti pak na mojim sjećanjima. Kad je sinoć Grof došao iz sobe, poĉeo me ispitivati o nekim

pravnim stvarima, te o izvršavanju odreĊenih poslova. Proveo sam naporan dan u prouĉavanju knjiga, te

sam, tek toliko da budem neĉime zaokupljen, ponovio neke pojedinosti koje su me ispitivali kad sam

polagao ispit za pravnog zastupnika. U Grofovim je pitanjama bilo odreĊene sustavnosti, pa ću ih pokušati

zapisati istim redoslijedom; jednom bi mi to na neki naĉin moglo koristiti.

Prvo me zapitao moţe li ĉovjek u Engleskoj imati dva ili više pravnih zastupnika. Rekao sam mu da ih moţe

imati i deset ako hoće, no da ne bi bilo pametno zaposliti više od jednoga advokata pri jednome odreĊenom

poslu, jer više ih ne moţe istodobno djelovati, pa mu sasvim sigurno ne bi išlo u prilog kad bi drukĉije

postupio. Izgleda da je to shvatio u potpunosti te je nastavio pitanjem bi li u praksi bilo kakvih poteškoća

ako povjeri jednome ĉovjeku, recimo, svoje bankovne poslove, a drugome brigu nad dopremom svojih

stvari, u sluĉaju da mu zatreba lokalna pomoć negdje daleko od kuće bankovnog struĉnjaka. Zamolio sam ga

da mi to detaljnije objasni kako ga ne bih sluĉajno pogrešno posavjetovao.

- Dat ću vam primjer - reĉe. - Vaš i moj prijatelj, g. Peter Hawkins, u sjeni vaše prekrasne katedrale u

Exeteru, koji je daleko od Londona, kupuje mi preko vas, dobri ĉovjeĉe, posjed u Londonu. Dobro! A sad,

ako se ĉudite što sam zaposlio osobu toliko udaljenu od Londona, umjesto nekoga tko ondje ţivi, reći ću

vam otvoreno kako me na to navela ţelja da se udovolji samo mojim prohtjevima, a ne nekim lokalnim

interesima. Budući da bi se stanovnik Londona mogao povesti za kakvim osobnim probitkom, ili pak time

pomoći svome prijatelju, potraţio sam agenta izdaleka, tako da djeluje iskljuĉivo u mom interesu. Recimo

sad da bih ja, koji sam vrlo zaposlen, poţelio poslati svoje stvari do primjerice Newcastlea, ili Durhama, ili

Harwicha, ili pak Dovera. Ne bi li to bilo lakše obaviti ako povjerim posao nekom ĉovjeku koji ţivi u kojoj

od tih luka ?

Odgovorio sam mu da bi to svakako bilo vrlo jednostavno, no da mi pravni zastupnici vrlo dobro

suraĊujemo te da se lokalni poslovi mogu obaviti po nalogu bilo kojega pravnog zastupnika, tako da se

stranka jednostavno moţe prepustiti skrbi jednog ĉovjeka, koji će izvršiti sve njene naloge riješivši je svih

daljnjih briga.

- Ali - reĉe on - ja bih slobodno mogao sam unajmiti nekoga,

zar ne?

- Naravno - odgovorio sam - i to ĉesto rade poslovni ljudi koji ne vole da bilo koji pojedinac bude upućen u

sve njihove poslove.

- E, dobro! - rekao je, te nastavio zapitkivati o postupku prilikom pošiljki robe, o obrascima koje treba

ispuniti, te o svim poteškoćama koje bi mogle iskrsnuti, a koje bi se paţljivom pripremom mogle izbjeći.

Objasnio sam mu sve te stvari koliko sam god umio, a on je ostavio na mene dojam da bi mogao biti izvrstan

pravni zastupnik, jer nije bilo nijedne stvari koju nije predvidio. Za ĉovjeka koji nikada nije bio u toj zemlji i

koji se oĉigledno nije mnogo bavio takvom vrstom posla, raspolagao je izvanrednim znanjem i

domišljatošću. Kad je saznao sve što ga je zanimalo, što sam mu ja protumaĉio koliko sam najbolje znao uz

pomoć dostupnih knjiga, naglo je ustao i zapitao:

- Jeste li u meĊuvremenu od vašega prvog pisma pisali našem prijatelju, g. Hawkinsu, ili kome drugome?

Uz ponešto gorĉine u srcu odgovorio sam mu da još nisam, te nisam imao ni prilike ikome slati pisma.

- Pišite onda sad, moj mladi prijatelju - reĉe, poloţivši mi tešku ruku na rame - pišite našemu prijatelju i

svima kome hoćete, pa im javite, ako ţelite, da ćete ostati sa mnom još mjesec dana.

- Zar ţelite da ostanem tako dugo? - zapitao sam jer mi se srce stegnulo na tu pomisao.

- Veoma to ţelim; dapaĉe, neću da mi se to odbije. Kad je vaš gospodar, poslodavac, zovite ga kako god

hoćete, poslao nekoga u svoje ime, bilo je dogovoreno da će ta osoba gledati jedino kako da ispuni moje

ţelje. Ja sam bio široke ruke što se tiĉe novaca, zar ne?

Što sam mogao uĉiniti nego pristati? Bilo je to u interesu g. Hawkinsa, ne mojemu, pa sam morao misliti na

njega, a ne na sebe. Osim toga, kad je god grof Drakula govorio, u njegovu pogledu i drţanju bilo je neĉega

što me podsjetilo kako sam ja zatoĉenik te da ne bih imao izbora kad bih i htio. Grof je vidio svoju pobjedu

u naĉinu na koji sam kimnuo glavom, a iz zabrinutog izraza na mom licu bilo mu je jasno da on vlada

situacijom, jer je odmah to poĉeo iskorištavati, ali na svoj uglaĊeni naĉin, kojemu se nije moglo oduprijeti:

- Molim vas, dobri moj mladi prijatelju, nemojte u svojim pismima spominjati ništa drugo osim poslovnih

stvari. Vaše će prijatelje nesumnjivo obradovati kad ĉuju da ste dobro, te da jedva ĉekate kako biste se vratili

k njima. Nije li tako?

Dok je govorio, pruţio mi je tri lista pisaćeg papira i tri omotnice. Bile su naĉinjene od najtanjeg inozemnog

papira. Kad sam ih vidio, pogledao sam ga i primijetio njegov suzdrţani osmijeh, dok su mu oštri oĉnjaci

poĉivali na crvenoj donjoj usni. Shvatio sam isto tako dobro kao da mi je to sam rekao da moram pripaziti

što pišem jer će on pronaći naĉin da to proĉita. Stoga sam odluĉio sada napisati tek formalna pisma, ali

potajno napisati podrobni izvještaj g. Hawkinsu i Mini, jer njoj mogu pisati stenografijom, koja će zbuniti

Grofa bude li je vidio. Kad sam napisao dva pisma, i dalje sam mirno sjedio i poĉeo ĉitati knjigu, dok je

Grof napisao nekoliko dopisa, sluţeći se pritom nekim knjigama na svome stolu. Nakon toga uzeo je moja

dva pisma i priloţio ih svojima te ih odloţio uz svoj pribor za pisanje. Ĉim su se za njim zatvorila vrata,

nagnuo sam se preko stola i pogledao pisma, koja su licem nadolje leţala na stolu. Nije me nimalo zapekla

savjest jer sam imao osjećaj da se u takvim okolnostima moram zaštiti kako god budem mogao.

Jedno od tih pisama bilo je adresirano na Samuela F. Billingtoaa, Crescent 7, iz Whitbya; drugo pak na Herr

Leutnera iz Vame; treće je bilo za tvrtku Coutts & Co. iz Londona, a ĉetvrto za banku Klopstock & Billreuth

iz Budimpešte. Drugo i ĉetvrto pismo bilo je nezapeĉaćeno.. Upravo sam ih namjeravao pogledati kad sam

ugledao kako se pomiĉe kvaka. Imao sam samo toliko vremena da vratim pisma na njihovo

mjesto, nakon ĉega sam se zavalio u svoj stolac i opet zagledao u knjigu, prije nego što je Grof ušao u sobu

drţeći još jedno pismo u ruci. Uzeo je pisma sa stola i paţljivo nalijepio na njih marke. Zatim se okrenuo

prema meni.

- Vjerujem da ćete mi oprostiti - reĉe - ali veĉeras imam mnogo osobnog posla. Nadam se da ćete naći sve

što vam zatreba. Pri vratima se okrenuo, zastao na trenutak te rekao: - Dat ću vam jedan savjet, dragi moj

mladi prijatelju, štoviše, najozbiljnije vas upozoravam da, napustite li ove odaje, ne zaspite ni u kojemu

drugom dijelu dvorca. To je staro zdanje i ĉuva mnoge uspomene te donosi ruţne snove onima koji spavaju

nerazborito. Neka vam to bude upozorenje! Ako vas veĉeras ili u bilo koje vrijeme obuzme san ili

pospanost, poţurite u svoju spavaonicu ili u ove odaje, pa će u tom sluĉaju vaš poĉinak biti siguran. Ali, ne

budete li oprezni, onda...

Okonĉao je svoj govor na jezovit naĉin jer je protrljao ruke kao da ih pere. U potpunosti sam shvatio; muĉila

me jedino sumnja moţe li ikakav san biti uţasniji od ove neprirodne, zastrašujuće mreţe mraka i zagonetki

koja kao da se zatvara oko mene.

Kasnije. Mogu potkrijepiti posljednje rijeĉi koje sam napisao, no sada više nema nikakve sumnje. Neću se

bojati zaspati na bilo kojem mjestu gdje nema njega. Stavio sam svoje raspelo iznad uzglavlja svojega

kreveta. Vjerujem da će odagnati snove za vrijeme poĉinka, pa ću ondje i ostaviti.

Kad se udaljio, otišao sam u svoju sobu. Nakon nekog vremena, ne zaĉuvši nikakva zvuka, izašao sam iz

sobe i uspeo se kamenim stubištem do mjesta s kojega se pruţa pogled prema jugu. Koliko mi god to

golemo prostranstvo bilo nedostupno, ulijevalo mi je nekakav osjećaj slobode, u usporedbi sa skuĉenom

tminom dvorišta. Pogledavši van, osjetio sam da sam doista u zatvoru i kao da mi je ponestalo svjeţeg zraka

iako je bila noć. Poĉeo sam osjećati kako ovaj noćni ţivot utjeĉe na mene. Razara mi ţivce. Plašim se

vlastite sjenke i u svojoj mašti vidim razliĉite grozote. Sam Bog zna da na ovome ukletom mjesto postoje

osnove za moj uţasni strah! Bacio sam pogled na to prekrasno prostranstvo, okupano mekom ţućkastom

mjeseĉinom tako da je bilo svijetlo skoro kao i danju. Pri toj mekoj svjetlosti udaljeni su se bregovi pretapali

jedan u drugoga, a sjenke u dolinama i klancima bile su baršunasto crne. Kao da me sama ta ljepota

razvedrila; u svakome dahu koji sam udahnuo bilo je smirenosti i utjehe. Kad sam se nagnuo s prozora,

pogled mi je zapeo za nešto što se micalo jedan kat ispod mene, malo na lijevu stranu. Po rasporedu soba

zamišljao sam da se tamo nalazi prozor Drakuline sobe. Prozor uz koji sam stajao bio je visok i duboko

uvuĉen u zid, okruţen kamenim stupovima i premda gaje vrijeme naĉelo, još je uvijek bio ĉitav. No, bilo je

oĉigledno da prozorski okvir tamo ne stoji već dugo vremena. Zaklonio sam se iza istesana kamena i

oprezno pogledao van.

Ugledao sam Grofovu glavu kako izlazi kroz prozor. Nisam vidio lice, ali poznavao sam ga po šiji i

pokretima leda i ruku. U svakom sluĉaju, nisam mogao ne prepoznati njegove šake, koje sam imao prilike

dobro prouĉiti. To me isprva zainteresiralo i pomalo zaĉudilo jer pravo je ĉudo kakve sitnice zanimaju i

zaĉude ĉovjeka kad se nade zatoĉen. Ali moji su se osjećaji preobrazili u gnušanje i uţas kad sam vidio kako

je taj ĉovjek malo-pomalo sasvim izašao kroz prozor te poĉeo puziti niz zidinu dvorca iznad onoga

strahovitog ponora, i to licem nadolje, dok mu se plašt raširio oko njega poput velikih krila. Isprva nisam

mogao povjerovati vlastitim oĉima. Pomislio sam da je to neka varka zbog mjeseĉine, neki ĉudnovati privid

sjenki. No, promatrajući dalje shvatio sam kako nije moglo biti nikakve zabune. Vidio sam kako mu prsti i

vršci stopala prianjaju uz kamenje, s kojega je tijekom godina ţbuka bila sasvim isprana. Na taj je naĉin,

koristeći svaku izboĉinu i nepravilnost, silazio priliĉnom brzinom, baš kao što se gušter kreće po zidu.

Kakav je to ĉovjek ili stvor u obliĉju ĉovjeka? Osjećam kako me svladava jeza ovoga uţasnog mjesta; bojim

se, uţasno se bojim, i nema mi izlaza; okruţen sam strahotama na koje se ne usuĊujem ni pomišljati...

15. svibnja. Opet sam vidio Grofa kako izlazi poput guštera. Silazio je postrance, kakvih tridesetak metara

prema dolje i priliĉno na lijevu stranu. Nestao je kroz nekakvu rupu ili prozor. Kad mu je glava išĉeznula,

nagnuo sam se i pokušao vidjeti nešto više, no bez ikakva uspjeha; bilo je to predaleko da bi se moglo dobro

vidjeti. Znao sam da je sad napustio dvorac te sam namjeravao iskoristiti tu priliku kako bih istraţio više

nego što sam se dotad usudio. Vratio sam se u svoju sobu, uzeo svjetiljku i iskušao sva vrata. Sva su bila

zakljuĉana, baš kao što sam i oĉekivao, a brave na njima bile su razmjerno nove. Otišao sam kamenim

stubištem do predvorja odakle sam prvobitno ušao. Ustanovio sam da priliĉno lako mogu povući zasune i

otvoriti teške lance; no vrata su bila zakljuĉana, a kljuĉa nije bilo! Taj se kljuĉ zacijelo nalazi u Grofovoj

sobi; moram uvrebati priliku da ga uzmem kad mu vrata budu otkljuĉana kuko bih mogao pobjeći. Nastavio

sam temeljito pretraţivati razliĉite stubišta i hodnike, te iskušavati vrata koja su se otvarala iz njih. Jednu ili

dvije sobice blizu predvorja bile su prazne, ali se u njima nije moglo vidjeti ništa osim starog pokućstva,

prašnjava od starosti i izjedena moljcima. Na kraju sam ipak pronašao jedna vrata na vrhu stubišta koja su,

iako se ĉinilo da su zakljuĉana, malo popustila pod pritiskom. Upro sam jaĉe i ustanovio da nisu zapravo

zakljuĉana, već da otpor dolazi zbog toga što su im šarke malo popustile, pa su teška vrata leţala na podu.

To je bila prilika kakvu moţda više neću doĉekati, pa sam dao sve od sebe i uz veliki ih napor gurnuo tako

da sam mogao ući. Sad sam se našao u krilu dvorca desno od prostorija koje sam poznavao, i to jedan kat

niţe. S prozora sam mogao vidjeti da taj niz prostorija leţi uzduţ juţne strane dvorca, dok su prozori u

zadnjoj sobi gledali i na jug i na zapad. I s jedne i s druge strane nalazio se golem ponor. Dvorac je bio

sagraĊen na uglu ogromne klisure, tako daje s tri strane sasvim nedostupan, pa su veliki prozori bili

smješteni ovdje gdje ih ne moţe dohvatiti ni strijela, ni zrno muškete, niti trozub na uţetu. Stoga je ovdje

bilo svjetlo i udobno, što ne bi bilo moguće na mjestu koje treba biti dobro ĉuvano. Prema zapadu prostirala

se velika dolina, a iza nje su se u daljini uzdizali golemi nazubljeni planinski lanci, u kojima se vrhunac

nizao za vrhuncem, a goli je kamen bio naĉiĉkan glogom i trnjem, ĉije je korijenje prianjalo uz pukotine,

raspukline i šupljine u kamenu. U davna vremena u ovome dijelu dvorca oĉigledno su ţivjele dame jer je

pokućstvo djelovalo raskošnije od onoga što sam dosad imao prilike vidjeti. Na prozorima nije bilo zavjesa

pa su pri ţutoj mjeseĉini, koja je navirala kroz osmerokutna okna, bile vidljive ĉak i boje, dok je ta svjetlost

istodobno umekšavala debeli sloj prašine kojom je sve bilo prekriveno i koja je donekle prikrivala peĉat

vremena i moljaca. Moja je svjetiljka naizgled bila slabo korisna pri toj jarkoj mjeseĉini, no bilo mi je drago

što je imam sa sobom jer se na tom mjestu osjećala nekakva jezovita pustoš od koje mi se stegnulo srce, a

ţivci su mi se napeli poput struna. Pa ipak, bilo je to bolje nego samovati u sobama koje sam zamrzio zbog

Grofove nazoĉnosti. Nakon što sam neko vrijeme pokušavao smiriti ţivce, uvidio sam da me proţela

nekakva smirenost. I sad sam tu, sjedim za hrastovim stolićem na kojem je u stara vremena neka gospa, uz

mnogo premišljanja i ţarenja obraza, vjerojatno pisala kakvo polupismeno ljubavno pismo. Zapisujem

stenografijom u svoj dnevnik sve što se dogodilo otkako sam ga zadnji put sklopio. To je gotovo osvetniĉki

ĉin u stilu devetnaestog stoljeća. Pa ipak, osim ako me varaju osjetila, protekli su vjekovi imali, i još uvijek

imaju, vlastite moći koje puki "modernizam" ne moţe ubiti.

Kasnije; ujutro 16. svibnja. Neka mi Bog saĉuva zdravi razum jer to je sve što mi je preostalo. Osobna

sigurnost i vjera u nj stvar su prošlosti. Dok ţivim ovdje, mogu se nadati samo jednoj stvari - da ne poludim,

ako već i nisam poludio. Ako i jesam zdrava uma, izluĊuje me pomisao kako je od svih gnusnih stvari što

vrebaju na ovome mrskom mjestu, Grof još ponajmanje jezovit. Jedino se njemu mogu obratiti zbog svoje

sigurnosti, pa makar samo tako dugo dok sam mu koristan. Dragi moj Boţe, milostivi Boţe! Daj mi

smirenosti jer ovo je doista put prema ludilu. Poĉinjem na novi naĉin sagledavati u neke stvari koje su me

prije zbunjivale. Nikad prije nisam toĉno znao stoje Shakespeare mislio vezano uz Hamletove rijeĉi:

Gdje su mi tablice? Dobro je to zapisat, itd.

Jer sada, koliko god osjećam da sam skrenuo umom ili da sam pretrpio takav šok da neću moći zadrţati

zdravi razum, prihvaćam se svog dnevnika poput kakva utoĉišta. Navika da sve toĉno zabiljeţim mora mi

pomoći da se smirim.

Grofovo zagonetno upozorenje onom me prilikom preplašilo. Kada sad razmišljam o njemu, plaši me još i

više jer će u budućnosti on imati strahoviti utjecaj nada mnom. Bojat ću se posumnjati u ono što će mi reći!

Kad sam unio zadnji zapis u svoj dnevnik i srećom vratio biljeţnicu i pero u dţep, poĉelo mi se spavati. Palo

mi je na um Grofovo upozorenje, no pronašao sam zadovoljstvo u neposlušnosti. Uz ţelju za snom javila mi

se i svojevrsna svojeglavost koja mu ĉesto prethodi.. Meka mjeseĉina djelovala je smirujuće, a široka

prostranstva izvan dvorca ulijevala su osjećaj koji me preporodio. Odluĉio sam da se te noći više ne vraćam

u one turobne odaje, već da spavam ovdje, gdje su gospe u stara vremena sjedile, pjevale i ţivjele

gospodskim ţivotom, dok su u dubini svojih profinjenih duša tugovale za muškarcima koji su bili u

nemilosrdnim ratovima. Privukao sam veliki leţaj u kutu sobe gdje sam leţeći mogao promatrati prekrasan

vidik prema istoku i zapadu, te sam se, ne razmišljajući o prašini i ne mareći za nju, pripremio za poĉinak.

Valjda sam zaspao. Nadam se daje bilo tako, ali bojim se, jer sve ono stoje uslijedilo bilo je uzemiravajuće

stvarno, toliko stvarno da i sada, kad sjedim ovdje pri jarkoj jutarnjoj svjetlosti sunca, nikako ne mogu

povjerovati da je sve to bio san.

Nisam bio sam. Soba je bila ista, ni na koji naĉin se nije promijenila otkako sam ušao u nju. Na podu sam,

pri blistavoj mjeseĉini, mogao vidjeti otiske vlastitih koraka na mjestima gdje sam poremetio dugo taloţenu

prašinu. Pri svjetlosti mjeseca nasuprot meni nalazile su se tri mlade ţene, gospodski odjevene i otmjena

drţanja. Kad sam ih ugledao, pomislio sam kako sanjam jer, iako im je mjeseĉina dolazila s leda, nisu bacale

nikakvu sjenu na pod. Sasvim su mi se pribliţile i neko me vrijeme promatrale, a zatim poĉele šaptati. Dvije

su bile crnomanjaste i imale su kukaste orlovske noseve, poput Grofa, te krupne, tamne, prodorne oĉi, koje

su se doimale gotovo crvenima na mjeseĉini. Treća je bila plavuša, prelijepa, s golemim valovitim

kaskadama zlatne kose i oĉima poput blijedih safira. Ĉinilo mi se da odnekud poznajem njezino lice te da ga

poznajem u svezi sa strahom iz nekog sna, ali u tom se trenutku nisam mogao prisjetiti o ĉemu je toĉno rijeĉ.

Sve su tri imale blistavo bijele zube koji su se sjajili poput bisera na rubinsko crvenoj pozadini njihovih

razbludnih usana. Nešto me u njihovoj pojavi uznemirilo; osjetio sam nekakvu ĉeţnju pomiješanu sa

samrtnim strahom. U srcu sam osjetio neku izopaĉenu, vatrenu poţudu, ţelju da me poljube tim crvenim

usnama. Nije dobro što to zapisujem jer bi jednog dana to mogla proĉitati Mina, što bi joj nanijelo bol, no to

je istina. Došaptavale su se, a zatim se nasmijale. Bio je to iznimno srebrnast, muzikalan smijeh, no toliko

prodoran kao da ga meke ljudske usne nikada ne bi mogle proizvesti. Bio je nalik na neizdrţivo, umilno

brujanje glazbe koju vješta ruka proizvodi na ĉašama s vodom. Plavuša je koketno protresla glavom, a druge

dvije su je nagovarale.

- Samo naprijed! - rekla je jedna. - Ti si prva, a mi ćemo za tobom; ti imaš pravo poĉeti.

- Mlad je i jak - rekla je druga. - Ima poljubaca za sve nas. Nepomiĉno sam leţao, gledajući kroz trepavice u

agoniji

sladostrasnog išĉekivanja. Plavuša je stupila naprijed i nagnula se nad mene sve dok nisam osjetio na sebi

strujanje njezina daha. S jedne je strane bio sladak poput meda i od njega me prošao isti onakav srh kao i od

njezina glasa, no u pozadini te slatkoće osjećala se nekakva gorĉina, neka odbojna gorĉina kakva se moţe

nanjušiti u krvi.

Bojao sam se podići vjeĊe, no sve sam savršeno vidio kroz trepavice. Djevojka je kleknula i nagnula se nad

mene, neko se vrijeme tek zlobno naslaĊujući. Bilo je u njoj neke namjerne razbludnosti koja je istovremeno

bila i uzbuĊujuća i odbojna, a kad je zabacila glavu, obliznula je usne poput ţivotinje. Na mjeseĉini sam

mogao vidjeti kako joj vlaga blista na grimiznim usnama i crvenu jeziku dok je njime prešla preko bijelih

oštrih zuba. Glava joj se spuštala sve niţe i niţe, a usne su joj sišle ispod dosega mojih usta i brade, te kao da

su se priljubile uz grlo. Zatim je zastala i zaĉuo sam uzburkani zvuk njezina jezika kojim je oblizivala svoje

zube i usne te osjetio njen vreli dah na svome vratu. Koţa na grlu poĉela mije bridjeti, kako to već biva kad

vam se pribliţava ruka koja će vas poškakljati, sve bliţe i bliţe. Osjetio sam meki, uzdrhtali dodir usana na

prekomjerno osjetljivoj koţi svog grla te ĉvrsti pritisak dva oštra zuba, koji su me tek dodirnuli i zastali u

tom poloţaju. Sklopio sam oĉi u ĉeznutljivoj ekstazi i ĉekao, ĉekao dok mi je srce snaţno tuklo.

Ali u tom trenutku još me jedan osjećaj proţeo brzo poput munje. Postao sam svjestan Grofove prisutnosti,

te ĉinjenice da u njemu kao da buja oluja gnjeva. Protiv volje sam otvorio oĉi i ugledao ga kako je svojom

snaţnom rukom zgrabio krhki vrat plavuše i snagom diva je odmaknuo od mene. Plave su joj oĉi bile

preobraţene od bijesa, bijeli zubi razjareno zaškrgutali, a blijedoputi obrazi zaţarili su se od uzburkanih

osjećaja. Ali Grof! Nikad nisam ni zamišljao da netko moţe pokazati takav gnjev i srdţbu, ĉak ni zlodusi iz

pakla. Oĉi su mu doslovce gorjele. Crvena svjetlost u njima bila je zasljepljujuća, kao da su iza njih

plamsale paklenske vatre. Lice mu je bilo mrtvaĉki blijedo, a crte na njemu bile su oštre poput napetih ţica.

Guste obrve koje su se spajale iznad nosa sada su izgledale poput nabrekle šipke bijelo usijana metala.

Silovitim zamahom ruke odgurnuo je ţenu od sebe, a zatim mahnuo prema drugima, kao da ih odgurava.

Bio je to isti onakav zapovjedniĉki pokret kakav je koristio s vukovima. Kad je progovorio, glas mu je bio

sniţen skoro do šapata, no kao da je rezao zrak, te stao odzvanjati prostorijom:

- Kako ga se usuĊujete dirati, ikoja od vas? Kako se usuĊujete baciti na nj oko kad sam to zabranio? Natrag,

kaţem vam! Ovaj ĉovjek pripada meni! Pripazite na svoje ponašanje prema njemu jer ćete inaĉe imati posla

sa mnom.

Plavokosa djevojka nasmijala se raskalašeno i koketno te mu odgovorila:

- A ti nikada nikoga nisi volio; ti nikad ne voliš!

Potom su joj se ostale ţene pridruţile i sobu je ispunio tako neveseli, tvrdi, bezdušni smijeh da sam gotovo

izgubio svijest zaĉuvši ga. Ĉinilo se kao da se sami vragovi raduju. Zatim se Grof okrenuo, paţljivo mi

pogledao lice te rekao prigušenim šapatom:

- Da, i ja mogu voljeti; to i same moţete posvjedoĉiti iz prošlosti. Nije li tako? No, obećajem vam da ćete ga

ljubiti do mile volje nakon što ja završim s njime. A sad idite! Idite! Moram ga probuditi jer imamo posla.

- Zar veĉeras ništa nećemo dobiti? - reĉe jedna od njih grleno se nasmijavši i pokazavši prstom torbu koju je

on prije bacio na pod, koja se micala kao daje u njoj nešto ţivo. U znak odgovora kimnuo je glavom. Jedna

od tih ţena skoĉila je naprijed i otvorila je. Ako me uši nisu prevarile, zaosjetilo se grcanje i tiho jecanje,

kao daje unutra napola ugušeno dijete. Ţene su se skupile oko torbe, dok sam ja protrnuo od uţasa. No dok

sam gledao, one su nestale, a s njima i ona jeziva torba. Blizu njih nije bilo nikakvih vrata, a pokraj mene

nisu mogle proći neprimijećene. Kao da su se jednostavno stopile sa zrakama mjeseĉine i izašle kroz prozor,

jer vani sam na trenutak vidio nejasne, sjenovite obrise, prije nego što su potpuno išĉeznuli.

Zatim me spopao uţas i izgubio sam svijest.

4.

DNEVNIK JONATHANA HARKERA

(nastavak)

Probudio sam se u vlastitu krevetu. Ako uistinu nisam sanjao, zacijelo me Grof prenio ovamo. Pokušao sam

to nekako ustanoviti, ali nisam došao ni do kakvih nedvojbenih zakljuĉaka. Istini za volju, postoje odreĊeni

sitni dokazi, primjerice to što mi je odjeća bila presavinuta i prostrta na naĉin koji nije u skladu s mojim

navikama. Sat mi nije bio navinut, a imam ĉvrstu naviku naviti ga neposredno prije odlaska u krevet.

Postojale su još mnogobrojne sliĉne pojedinosti. Ali ništa od toga nije predstavljalo dokaz, jer te su stvari

mogle svjedoĉiti tek da nisam bio sasvim pri sebi, a sigurno je da sam se zbog nekog razloga vrlo uzrujao.

Drago mi je zbog jedne stvari; ako me Grof donio ovamo i razodjenuo, vjerojatno mu se pri tome vrlo ţurilo

jer su mi dţepovi bili nedirnuti. Siguran sam da bi moj dnevnik predstavljao za njega neodgonetljivu

zagonetku. Uzeo bi mi ga ili bi ga uništio. Kad sam se ogledao po sobi, unatoĉ strahu koji je ulijevala, sada

mi je predstavljala utoĉište, jer ništa ne moţe biti strasnije od onih uţasnih ţena koje su mi htjele - koje mi

još uvijek ţele - posisati krv.

18. svibnja. Otišao sam opet pogledati onu sobu pri danjem svjetlu, jer jednostavno moram doznati stoje

istina. Kad sam došao do vrata pri vrhu stubišta, zatekao sam ih zatvorenima. Toliko su silovito bila

pritisnuta uz dovratnik da se drvo na njima mjestimice raskolilo. Vidio sam da zasun na bravi nije zatvoren,

već su vrata bila zatvorena iznutra. Bojim se da ono nije bio nikakav san i moram djelovati u skladu s tom

pretpostavkom.

19. svibnja. Uistinu samu škripcu. Sinoć me Grof najudvornijim glasom zamolio da napišem tri pisma, jedno

u kojemu će stajati da je moj posao ovdje skoro završen; drugo, da krećem sutradan ujutro u odnosu na

datum u pismu; te treće, da sam napustio dvorac i stigao u Bistricu. Umalo sam se pobunio, ali sam imao

osjećaj da bi u ovakvim okolnostima bila prava ludost otvoreno se suprotstaviti Grofu, dok sam još uvijek

sasvim u njegovoj moći. Odbiti bi znaĉilo potaknuti njegove sumnje i izazvati u njega bijes. On je svjestan

da ja previše toga znam te da ne smijem ostati na ţivotu, jer ću ga u suprotnom dovesti u opasnost. Moja

jedina šansa leţi u tome da si produţim vrijeme u kojemu još imam priliku da poduzmem nešto. Moglo bi

iskrsnuti nešto što bi mi omogućilo bijeg. Vidio sam mu u oĉima nešto od onoga gnjeva koji je

iskazao kad je odgurnuo onu plavokosu ţenu od sebe. Protumaĉio mi je da je poštanska sluţba neredovita i

nesigurna te da bih sigurno smirio svoje prijatelje napišem li im sada ta pisma. Poĉeo me svom silom

uvjeravati kako će narediti da se druga dva pisma dovoljno dugo zadrţe u Bistrici za sluĉaj da situacija bude

zahtijevala moj ostanak. Da sam mu se suprotstavio, izazvao bih nove sumnje. Stoga sam se pravio da se

slaţem s njegovim nazorima te ga zapitao koje datume da stavim na pisma. Neko je vrijeme raĉunao u sebi

te rekao:

- Na prvome neka bude 12. lipnja, na drugome 19. lipnja, a na trećemu 29. lipnja.

Sad znam koliko mi je još ostalo ţivota. Neka mi Bog pomogne!

28. svibnja. Postoji mala šansa da pobjegnem, ili barem da se javim kući. U dvorac je pristigla skupina

Cigana i sada logoruju u dvorištu. To su Romi i u svojoj knjizi imam bilješke o njima. Tipiĉni su za ove

krajeve, premda su u srodstvu s obiĉnim Ciganima po cijelome svijetu. Ima ih na tisuće u MaĊarskoj i

Transilvaniji i skoro su s onu stranu zakona. U pravilu su privrţeni nekom velikom plemiću ili boljaru i

nazivaju se njegovim imenom. Neustrašivi su i nisu religiozni, osim što se tiĉe praznovjerja, i govore

iskljuĉivo svojom varijantom romskoga jezika.

Napisat ću nekoliko pisama kući i pokušat ću ih nagovoriti da ih za mene pošalju poštom. Već sam im se

javio kroz prozor, toliko da se upoznamo. Skinuli su šešire i dali mi do znanja da su mi na raspolaganju, uz

mnogobrojne pokrete koje, doduše, nisam shvatio ništa bolje od njihova jezika...

Napisao sam pisma. Pismo za Minu napisano je stenografijom, a g. Hawkinsa tek sam zamolio da stupi s

njom u vezu. Njoj sam objasnio u kakvu sam poloţaju, no nisam opisivao strahote koje mogu jedino

naslućivati. Kad bih joj rekao istinu, to bije osupnulo i nasmrt preplašilo. Ako pisma i ne budu poslata, Grof

ipak neće saznati moju tajnu niti koliko znam...

Predao sam pisma; bacio sam ih kroz rešetke svog prozora zajedno s jednim zlatnikom i znakovima im

objasnio, koliko sam već mogao, neka ih daju na poštu. Ĉovjek koji ih je uzeo pritisnuo ih je na srce i

naklonio se, a zatim ih stavio u svoju kapu. Ništa više od toga ne mogu poduzeti. Odšuljao sam se natrag u

radnu sobu i poĉeo ĉitati. Budući da Grof nije došao, tu već pišem...

Došao je Grof. Sjeo je pokraj mene, otvorio dva pisma i rekao svojim najuljudnijim glasom:

- Ovo su mi dali Cigani. Ne znam odakle ta pisma dolaze, ali ću se, dakako, pobrinuti za njih. Gle! -

jamaĉno ih je već prije proĉitao. -Jedno je od vas, upućeno mom prijatelju Peteru Hawkinsu; ovo drugo... -

tu je otvorio omotnicu i opazio ĉudnovate simbole, na što mu se lice smraĉilo i oĉi su mu zloćudno zasjale -

ovo drugo je nekakva gadarija, uvreda za prijateljstvo i gostoljublje! Nije potpisano. No, dobro, onda nema

nikakve veze s nama!

Mirno je pismo i omotnicu prinio plamenu svjetiljke sve dok nisu izgorjeli.

- Ovo pismo za Hawkinsa - nastavio je - njega ću, dakako, poslati jer je vaše. Vaša su mi pisma sveta.

Ispriĉavam se, prijatelju moj, što sam nehotice prelomio peĉat. Hoćete li ga opet zapeĉatiti?

Pruţio mi je pismo i uz otmjeni naklon dao mi ĉistu omotnicu. Jedino što mi je preostalo bilo je ponovno

ispisati adresu, nakon ĉega sam mu ga pruţio u tišini. Kad je izašao iz sobe, zaĉuo sam kako se u bravi tiho

okreće kljuĉ. Trenutak kasnije otišao sam do vrata i probao ih otvoriti, no bila su zakljuĉana.

Grof je tiho ušao u moju sobu sat-dva kasnije; njegov me dolazak probudio jer sam bio zaspao na sofi. Bio

je vrlo uljudan i vrlo dobro raspoloţen, a videći da sam spavao, rekao je:

- A tako, prijatelju moj, zar ste umorni? Idite u krevet. To vam je najsigurniji poĉinak. Noćas moţda neću

imati zadovoljstvo priĉati s vama jer me oĉekuju brojni poslovi, ali nadam se da ćete spavati.

Otišao sam u svoju sobu i legao u krevet; koliko god to bilo ĉudnovato, spavao sam bez snova. Oĉaj ima

svojih mirnih trenutaka.

31. svibnja. Kad sam se jutros probudio, došao sam na zamisao da uzmem iz torbe nešto pisaćeg papira i

omotnica te da ih stavim u dţep kako bih mogao pisati u sluĉaju da mi se za to pruţi prilika. No još jedno

iznenaĊenje, još jedan šok!

Svaki komadić papira je nestao, a s njime i sve moje bilješke, svi moji podsjetnici vezani uz ţeljezniĉki red

voţnje, moje kreditno pismo, zapravo, sve što bi mi moglo biti korisno kad bih se našao izvan dvorca. Neko

sam vrijeme sjedio i razmišljao, a zatim mi je nešto palo na um. Pretraţio sam svoj putni kovĉeg i

garderobni ormar u koji sam smjestio svoju odjeću.

Odijelo u kojemu sam putovao nestalo je, a s njime i moj ogrtaĉ, i putni pokrivaĉ; nigdje niĉemu nema ni

traga. Ovo mi se ĉinilo kao neka nova zloĉinaĉka namjera...

17. lipnja. Jutros, dok sam sjedio na rubu kreveta i naprezao mozak iz petnih ţila, zaĉuo sam izvana, s

kamenitog puta izvan dvorišta, zvuk biĉeva te topot i struganje konjskih kopita. Radosno sam poţurio k

prozoru i ugledao kako u dvorište ulaze dvoja ogromna teretna kola, od kojih je u svaka bilo zapregnuto

osam snaţnih konja, a na ĉelu svakog para nalazio se po jedan Slovak, sa širokim šeširom, širokim remenom

naĉiĉkanim ĉavlima, prljavim koţuhom i visokim ĉizmama. U rukama su imali i svoje dugaĉke štapove.

Potrĉao sam prema vratima s namjerom da siĊem i pokušam im se pridruţiti kroz glavno predvorje, jer sam

pomislio kako će im taj put biti otvoren. I ponovno šok: vrata su bila zakljuĉana izvana.

Zatim sam potrĉao prema prozoru i poĉeo vikati. Pogledali su prema meni s glupavim izrazom na licu i

pokazali na mene prstom, no upravo je tada ciganski starješina izašao i, ugledavši ih kako upiru prstom

prema mome prozoru, rekao im nešto ĉemu su se nasmijali. Nakon toga nikakav moj napor, nikakav ţalobni

jauk ni grozniĉava molba, nisu ih mogli navesti da me makar pogledaju. Tvrdokorno su odvraćali pogled.

Teretna kola sadrţavala su velike ĉetverokutne sanduke, s ruĉkama od ĉvrsta konopca; ti su sanduci

oĉigledno bili prazni, .sudeći po lakoći s kojom su Slovaci baratali njima te po njihovu zvuku dok su ih

grubo premještali. Kad su svi bili istovareni i sloţeni u golemu gomilu u jednome uglu dvorišta, Ciganin je

dao Slovacima nešto novaca; pljunuli su na novac za sreću i lijeno otišli svaki do svog konja. Ubrzo nakon

toga zaĉuo sam kako pucketanje njihovih biĉeva zamire u daljini.

24. lipnja, pred jutro. Sinoć me Grof rano napustio i zakljuĉao se u svoju sobu. Cim sam smogao hrabrosti,

potrĉao sam zavojitim stubištem i pogledao kroz prozor što gleda prema jugu. Odluĉio sam pripaziti na

Grofa jer nešto se dogaĊa. Cigani su smješteni negdje u dvorcu i obavljaju nekakav posao. Siguran sam u to

jer ĉesto zaĉujem udaljeni, prigušeni zvuk koji kao da potjeĉe od trnokopa i lopate; što god to bilo, zacijelo

je rijeĉ o svršetku nekakve bešćutne podlosti.

Bio sam kod prozora nešto manje od pola sata kad sam ugledao kako nešto izlazi kroz Grofov prozor.

Povukao sam se i poĉeo oprezno promatrati te vidio kako izlazi cijela njegova prilika. Bio sam iznova

šokiran videći da nosi na sebi odijelo koje sam ja nosio kad sam putovao ovamo, a preko ramena mu je bila

prebaĉena ona jezovita torba koju su preda mnom odnijele one ţene. Nije bilo nikakve sumnje u kakav se

posao upušta, i to u mojoj odjeći! To je, dakle, njegov novi zloćudni plan: dopustit će drugima da me vide,

barem će oni misliti da sam to ja, tako da jednim potezom ostavi dokaze da sam viĊen kako u gradovima ili

selima predajem svoja pisma na poštu, dok će svako njegovo zlodjelo koje poĉini tamošnji ljudi pripisati

meni.

Pobjesnio sam na pomisao da se ovo moţe i dalje odigravati, dok sam ja ovdje zatoĉen poput pravog

robijaša, bez zaštite zakona na koju ĉak i kriminalci imaju pravo i koja im daje utjehu.

Palo mi je na pamet da priĉekam Grofov povratak te sam dugo vremena skršeno sjedio pokraj prozora.

Poĉeo sam zapaţati da meĊu zrakama mjeseĉine lebde nekakve ĉudnovate sićušne ĉestice. Bile su nalik na

najsitnija zrnca prašine i vrtloţile su se i skupljale u nejasnim oblicima. Dok sam ih promatrao, osjetio sam

kako me umiruju i obuzeo me neki spokoj. Udobnije sam se zavalio u puškarnici, tako da mogu bolje uţivati

u ovome zrakovitom titranju.

Nešto me navelo da se trgnem, nekakvo potmulo, ţalobno zavijanje pasa odnekud duboko iz doline, koja je

bila skrivena mome pogledu. Uĉinilo mi se da mi sve glasnije zvoni u ušima, te da one lebdeće ĉestice

prašine tvore nove i nove oblike u skladu sa zvukom, dok su plesale na mjeseĉini. Osjetio sam kako se

borim da se probudim na nekakav nagonski poticaj. Dapaĉe, borila se i sama moja duša, a moj napola

svjestan razum trudio se odgovoriti na taj poziv. Bivao sam hipnotiziran! Prašina je plesala sve brţe i brţe;

mjeseĉeve zrake kao da su podrhtavale dok su se probijale pokraj mene u gusti mrak iza mojih leda.

Zgušnjavale su se sve više i više, sve dok nisu poĉele zauzimati nejasne sablasne oblike. A zatim sam se

trgnuo, potpuno budan i priseban, ovladavši svim svojim osjetilima, te uz vrisak potrĉao s tog mjesta.

Sablasni oblici, koji su se postupno utjelovljavali iz mjeseĉine, pripadali su onim trima ţenama-prikazama

na koje sam bio osuĊen. Pobjegao sam i osjetio se malo sigurnije u svojoj sobi, gdje nije bilo mjeseĉine i

gdje je blistavo gorjela svjetiljka.

Nakon što je prošlo nekoliko sati, zaĉuo sam kako se nešto miĉe u Grofovoj sobi, nešto poput oštrog, naglo

prigušenog jecaja. Zatim je uslijedila tišina, duboka, uţasna tišina, tišina koja me sledila. Uzdrhtala srca

isprobao sam vrata, no bio sam zakljuĉan u svojoj tamnici i ništa nisam mogao poduzeti. Sjeo sam i

jednostavno briznuo u plaĉ.

Dok sam sjedio, zaĉuo sam neki zvuk iz vanjskog dvorišta, krik neke ţene, pun boli. Pojurio sam do

prozora, rastvorio ga i zavirio izmeĊu rešetaka. Doista, tamo je bila neka ţena rašĉupane kose te drţala ruke

sklopljene na srcu, poput osobe koju je iscrpilo trĉanje. Bila je naslonjena na rub prilaznih vrata. Kad je

ugledala moje lice na prozoru, bacila se prema naprijed i povikala glasom koji je bio ispunjen prijetnjom:

- Zvijeri, vrati mi dijete!

Bacila se na koljena, podignula ruke i kriknula iste te rijeĉi takvim glasom od kojega mi je klonulo srce.

Zatim je poĉela ĉupati kosu i udarati se u grudi te mahnitati uz silovite popratne kretnje koje izazivaju

neobuzdane emocije. Napokon, bacila se na tlo i, premda je nisam mogao vidjeti, ĉuo sam kako golim

rukama udara o vrata.

Negdje visoko iznad mene, vjerojatno na kuli, ĉuo sam kako Grofov glas zaziva svojim oštrim, metalnim

šapatom. Njegovu pozivu kao da se sa svih strana odazvalo zavijanje vukova. Nije prošlo mnogo vremena, a

ĉopor vukova navro je, poput bujice kroz srušenu branu, kroz široki ulaz u dvorište.

Ţena nije ispustila ni krika i zavijanje vukova bilo je kratkotrajno. Nedugo nakon toga razišli su se jedan po

jedan, oblizujući usne.

Nisam je mogao ţaliti jer sad sam znao što se dogodilo s njezinim djetetom - za nju je bilo najbolje da umre.

Što da ĉinim? Što uopće mogu uĉiniti? Kako da pobjegnem od ovog uţasnog robovanja noći, mraku i

strahu?

25. lipnja, ujutro. Tek kad ĉovjek pretrpi strahote noći, moţe biti svjestan koliko mu milo i drago srcu i duši

moţe biti jutro. Kad se jutros sunce uzdiglo toliko visoko daje zasjalo povrh velikih prilaznih vrata nasuprot

mome prozoru, najviša toĉka koju je obasjalo uĉinila mi se kao daje tamo sletjela zavjetna golubica. Strah je

spao s mene kao da se radilo o nekakvu maglenom ogrtaĉu koji se rastvorio na toplini. Moram nešto

poduzeti još dok me proţima danja hrabrost. Sinoć je jedno od pisama koje sam napisao otišlo na poštu;

prvo iz onoga kobnog niza koji bi trebao izbrisati sve tragove mog postojanja s lica svijeta.

Ne smijem razmišljati o tome. Na posao!

Sve nasilje i prijetnje nada mnom, svu opasnost i strah, pretrpio sam noću. Još nikad nisam vidio Grofa pri

dnevnome svjetlu. Moţe li biti da on spava kad drugi bdiju, tako da moţe bdjeti kad oni spavaju? Kad bih

barem mogao ući u njegovu sobu! Ali za to nema nikakvih mogućnosti. Vrata su uvijek zakljuĉana, nema mi

puta onamo.

Ipak, postoji jedan put, samo kad bih se usudio poći njime. Zašto ne bi i tuĊe tijelo prešlo onaj put što gaje

sam prešao? Svojim sam ga oĉima vidio kako gmiţe sa svog prozora. Zašto ga i ja ne bih mogao oponašati,

te ući kroz njegov prozor? Šanse su mi takve da bi se na to odvaţio samo oĉajnik, ali ja sam doista već

doveden do ruba oĉaja. Riskirat ću to. U najgorem sluĉaju, moţe me zadesiti jedino smrt; a smrt ĉovjeka nije

isto što i smrt teleta te se još uvijek mogu nadati zagrobnu ţivotu, kojega se uvijek pribojavamo. Neka mi

Bog pomogne pri toj zadaći! Ne uspijem li, zbogom Mina; zbogom moj vjerni prijatelju i drugi oĉe; zbogom

svima, a osobito Mini!

Kasnije istoga dana. Upustio sam se u onu zadaću i s Boţjom se pomoću sretno vratio u ovu sobu. Moram

zapisati sve po redu. Još dok je u meni bilo hrabrosti, otišao sam do prozora s juţne strane i

odmah izašao na uski kameni podvoj koji se proteţe s vanjske strane zgrade na ovoj strani. Kamenje je

krupno i grubo istesano, a ţbuka izmeĊu njega isprana je zbog klimatskih prilika. Skinuo sam ĉizme i

odvaţio se na taj oĉajniĉki korak. Jednom sam pogledao dolje, tek toliko da se uvjerim kako me iznenadni

pogled na strahovitu dubinu neće uplašiti, no nakon toga pazio sam da ne spuštam pogled. Bio sam priliĉno

dobro upoznat sa smjerom i udaljenošću Grofove sobe i krenuo sam prema njoj kako sam već mogao,

iskoristivši pritom svaku pogodnost koja mi se ukazala. Nije mi se vrtjelo u glavi, valjda sam bio previše

uzbuĊen za to, i za naizgled smiješno kratko vrijeme našao sam se gdje stojim na prozorskoj dasci i

pokušavam podići prozorsko krilo. No, kad sam se sagnuo i uskoĉio kroz prozor s nogama naprijed, spopao

me strah. Ogledao sam se za Grofom te sam iznenaĊeno i razdragano došao do jednog otkrića. Soba je bila

prazna! Bila je oskudno namještena ĉudnovatim pokućstvom, koje kao da nikad nije bilo korišteno. Bilo je

sliĉnog stila kao i ono u juţnim sobama te prekriveno prašinom. Pogledom sam potraţio kljuĉ, ali nije se

nalazio u bravi i nigdje ga nisam mogao naći. Pronašao sam tek veliku gomilu zlata u jednome kutu sobe;

bilo je tu zlatnika svih vrsta, rimskih, britanskih, austrijskih, maĊarskih, grĉkih i turskih, prekrivenih slojem

prašine, kao da su dugo leţali na tlu. Nisu bili, koliko sam zamijetio, novijeg datuma, već od otprije tristo

godina. Bilo je tu i zlatnih lanaca i nakita, od kojega je jedan dio bio optoĉen draguljima, no sav je bio star i

mutna izgleda.

U jednome kutu sobe nalazila su se teška vrata. Iskušao sam ih. Budući da nisam mogao pronaći kljuĉ od

sobe niti od izlaznih vrata, što je bio glavni cilj moje potrage, bio sam prisiljen tragati dalje ili bi sav moj

napor bio uzaludan. Vrata su bila otkljuĉana i vodila su kroz kameniti hodnik do zavojita stubišta, koje se

strmo spuštalo. Stao sam silaziti, pazeći na svaki korak, jer stube su bile u mraku, osvijetljene tek kroz

pukotine u debelim kamenim zidinama. Na dnu stubišta nalazio se mraĉan hodnik, nalik na tunel, kroz koji

je dopirao neki muĉan, mrtvaĉki zadah, zadah svjeţe prekopane zemlje. Dok sam hodao hodnikom, zadah je

postajao sve bliţi i jaĉi. Naposljetku sam rastvorio teška vrata koja su bila odškrinuta i našao se u staroj,

ruševnoj kapelici, koja se oĉigledno koristila kao mjesto za pokapanje. Krov je bio urušen, a na dva mjesta

nalazila su se stubišta koja su vodila u grobnice, no tlo je nedavno bilo prekopano, a zemlja smještena u

velike drvene sanduke, oĉito one koje su dovezli Slovaci. Nikoga nije bilo u blizini i ja sam potraţio još neki

izlaz s tog mjesta, no nije ga bilo. Zatim sam pretraţio svaki pedalj tla, tako da ne propustim ni jednu priliku.

Sišao sam ĉak i u grobnice, u kojima je svjetlost jedva tinjala, premda me od toga spopao uţas u duši. Ušao

sam u dvije grobnice, no nisam vidio ništa osim krhotina starih lijesova i gomilu prašine. No u trećoj sam

naišao na nešto.

Tamo je, u jednome od velikih sanduka, kojih je ukupno bilo pedeset, na gomili svjeţe iskopane zemlje

leţao Grof! Ili je bio mrtav ili je spavao, nisam mogao toĉno zakljuĉiti, jer su mu oĉi bile otvorene i

nepomiĉne, ali bez one staklastog pogleda koji donosi smrt, a u obrazima je unatoĉ njihovu silnom bljedilu

bilo ţivotne topline; usne su mu bile crvene kao i uvijek. Ali nije bilo ni traga kakvu pokretu, ni pulsa, ni

daha, ni otkucaja srca. Nagnuo sam se nad njega i pokušao otkriti bilo kakav znak ţivota, no uzalud.

Zacijelo nije tamo leţao dugo vremena jer bi se miris zemlje raspršio za nekoliko sati. Uz sanduk se nalazio

i njegov poklopac, mjestimice izbušen rupama. Palo mi je na um da Grof uz sebe moţda ima kljuĉeve, ali

kad sam ga krenuo pretraţiti, ugledao sam one mrtve oĉi, a u njima, koliko god bile mrtve, pogled toliko

ispunjen mrţnjom, iako nije bio svjestan ni mene ni moje prisutnosti. Pobjegao sam s tog mjesta i ponovno

se uspeo zidinom dvorca, te izašao kroz prozor Grofove sobe. Kad sam se našao u svojoj spavaonici, bacio

sam se na krevet, sav zadihan, i pokušao nešto smisliti...

29. lipnja. Danas je datum mog posljednjeg pisma i Grof se pobrinuo da ono bude pravodobno poslato jer

sam ga ponovno vidio kako izlazi iz dvorca kroz onaj isti prozor, i to u mojoj odjeći. Dok je poput guštera

silazio niz zid, poţelio sam da imam pištolj ili kakvo drugo smrtonosno oruţje, kako bih ga uništio, ali bojim

se da nikakvo oruţje što ga je stvorila obiĉna ljudska ruka ne bi djelovalo na njega. Nisam se usudio ĉekati

da vidim njegov povratak jer sam se bojao da ću vidjeti one ĉudovišne sestre. Vratio sam se u knjiţnicu i

tamo ĉitao sve dok nisam zaspao.

Probudio me Grof, koji me pogledao na najsmrknutiji mogući naĉin.

- Sutra se moramo oprostiti, prijatelju moj - reĉe. - Vi se vraćate u svoju prekrasnu Englesku, a ja odlazim

obaviti jedan posao koji moţe imati takve posljedice da se moţda nikad više nećemo sresti. Vaše pismo kući

otposlano je. Sutra me neće biti ovdje, ali sve će biti pripremljeno za vaš put. Ujutro dolaze Cigani, koji

imaju ovdje nekog posla, a dolaze i Slovaci. Kad oni odu, moja će koĉija doći po vas i odvesti vas kroz

prijevoj Borgo gdje ćete doĉekati putniĉku koĉiju iz Bukovine za Bistricu. Ali nadam se da ću vas još viĊati

u dvorcu Drakula.

To mi je bilo sumnjivo i odluĉio sam provjeriti koliko je iskren. Iskren! Prava je uvreda za tu rijeĉ napisati je

u svezi s takvim ĉudovištem, pa sam ga zato izravno zapitao:

- Zašto ne mogu ići veĉeras?

- Zato, dragi moj gospodine, što su mi konji i koĉijaš odsutni zbog nekog posla.

- Ali mogao bih sa zadovoljstvom pješaĉiti. Ţelio bih odmah

otići.

Nasmiješio se na tako podmukao, uglaĊen, zlokoban naĉin da sam znao kako se iza njegove uglaĊenosti

krije neki trik.

- A vaša prtljaga?

- Nije me briga za nju. Mogu naknadno poslati nekoga po nju. Grof je ustao i progovorio s umilnom

uljudnošću koja je

djelovala toliko stvarno da sam morao protrljati oĉi:

- Vi Englezi imate izreku koja mi je vrlo draga, jer u njezinu je duhu nešto vrlo tipiĉno za naše boljare:

"Gost je dobro došao i još bolje otišao." DoĊite sa mnom, dragi moj mladi prijatelju. Ni sata više nećete

ĉekati u mojoj kući protiv vlastite volje, iako me rastuţuje što odlazite i što vas je tako naglo obuzela ţelja

za odlaskom. DoĊite!

Dostojanstveno i ozbiljno, sa svjetiljkom u ruci krenuo je preda mnom niz stubište te kroz predvorje.

Odjednom je zastao.

- Slušajte!

Odnekud izbliza doprlo je zavijanje mnogobrojnih vukova. Ĉinilo se kao da se taj zvuk razlijegao na znak

njegove ruke, baš kao što se inaĉe ĉini da glazba velikog orkestra poskakuje pod dirigentskim štapićem.

Nakon kratkotrajne stanke na svoj je dostojanstveni naĉin krenuo dalje prema vratima, povukao u stranu

silne zasune, otkopĉao teške lance i poĉeo ih otvarati.

Na moje golemo zaprepaštenje vidio sam da su otkljuĉana. Sumnjiĉavo sam se ogledao oko sebe, no nigdje

nisam vidio nikakva kljuĉa.

Kad su se vrata stala otvarati, zavijanje vukova izvana postalo je glasnije i bjesnije; njihove crvene ĉeljusti

sa zveketavim zubima te njihove šape u skoku, otupjelih kandţi, ukazale su se na otvorenim vratima. Postalo

mi je jasno da će suprotstavljanje Grofu u tom trenutku biti bezuspješno. Dok su mu ovakvi saveznici bili na

usluzi, ništa nisam mogao. Ali vrata su se nastavila polako otvarati i samo je Grofovo tijelo stajalo u otvoru.

Odjednom mi sine da bi to mogao biti trenutak u kojem će se odluĉiti moja sudbina; da će me predati

vukovima, i to na moj vlastiti poticaj. U toj je zamisli bilo neke Ċavolje zlobe, sasvim dostojne Grofa.

- Zatvorite vrata - povikao sam, uhvativši se za posljednju slamku - priĉekat ću do jutra!

Zatim sam prekrio lice rukama kako bih sakrio suze gorkog razoĉaranja. Jednim zamahom svoje snaţne ruke

Grof je zalupio vrata, a veliki zasuni zazveketali su odjekujući predvorjem, vrativši se na svoja mjesta.

U tišini sam se vratio u knjiţnicu i za trenutak-dva otišao u svoju sobu. Kad sam zadnji put pogledao

Drakulu, dlanom mi je poslao poljubac, dok su mu se oĉi crveno sjajile u znak pobjede, uz smiješak na koji

bi mogao biti ponosan i Juda u paklu.

Kad sam se našao u svojoj sobi i spremao leći, uĉinilo mi se da ĉujem nekakvo šaptanje uz svojih vrata. Tiho

sam im prišao i osluhnuo. Ako me uši nisu prevarile, zaĉuo sam Grofov glas:

- Natrag, natrag gdje vam je mjesto! Vaše vrijeme još nije nastupilo. Ĉekajte! Budite strpljive. Noćas on

pripada meni. Sutradan naveĉer je vaš!

Razlegnuo se prigušeni, umilni smijeh i ja samu gnjevu otvorio vrata te ugledao s njihove druge strane one

tri uţasne ţene kako se oblizuju. Kad sam se pojavio, sve su prasnule u grozan smijeh i pobjegle.

Vratio sam se u svoju sobu i bacio se na koljena. Zar je svršetak, dakle, toliko blizu? Sutra! Sutra! Gospode,

pomozi mi, i onima koji me vole!

30. lipnja, ujutro. Moţda su ovo posljednje rijeĉi što ih zapisujem u dnevnik. Spavao sam sve do pred zoru,

a kad sam se probudio, bacio sam se na koljena jer sam odluĉio da me smrt, pristigne li, zatekne spremnog.

Naposljetku sam osjetio onu finu promjenu u atmosferi i znao daje nastupilo jutro. Uslijedilo je kukurikanje,

koje me osokolilo, i osjetio sam da sam siguran. Laka sam srca otvorio vrata i potrĉao niz stubište do

predvorja. Sinoć sam vidio da su vrata otkljuĉana i bijeg je sada bio moguć. Ruku uzdrhtalih od

nestrpljivosti, otkopĉao sam lance i povukao masivne zasune.

Ali vrata se nisu htjela ni pomaknuti. Obuzeo me oĉaj. Vukao sam i vukao vrata te tresao njima sve dok,

onako masivna, nisu zazveketala u okviru. Vidio sam zatvoreni zasun brave. Grof je zakljuĉao vrata nakon

što sam otišao.

Zatim me obuzela bjesomuĉna ţelja da pod svaku cijenu doĊem do kljuĉa i odluĉio sam da s tog mjesta još

jednom siĊem niz zid i doĊem do Grofove sobe. Mogao me ubiti, ali smrt mi se sad ĉinila najmanjim od svih

zala. Bez oklijevanja sam potrĉao do prozora prema istoku i spuznuo niz zid, kao i prije, do Grofove sobe.

Bila je prazna, ali to sam i oĉekivao. Nigdje nisam vidio kljuĉ, ali hrpa zlata još je bila ondje. Izašao sam

kroz vrata u kutu te sišao zavojitim stubištem, pa nadalje mraĉnim hodnikom do stare kapelice. Sad sam već

dobro znao gdje ću pronaći ĉudovište koje sam traţio.

Veliki je sanduk bio na istome mjestu, tik uza zid, ali na njega je bio postavljen poklopac, koji još nije bio

zakovan, no ĉavli su već bili probodeni kroz poklopac, spremni da ih se ĉekićem zabije u sanduk. Znao sam

da moram doprijeti do njegova tijela kako bih uzeo kljuĉ, pa sam podignuo poklopac i naslonio ga na zid.

Tada sam ugledao nešto što me ispunilo uţasom. Unutra je leţao Grof, no doimao se kao da mu se napola

povratila mladost jer su mu sijeda kosa i brkovi poprimili tamnu, ţeljeznosivu boju; obrazi su bili puniji, a

bijela koţa djelovala je kao da je ispod rumena poput rubina. Usta su mu bila crvenija nego ikad jer su mu

na usnama bili ugrušci svjeţe krvi, koja mu je curila s kutova usana i silazila preko brade i vrata. Ĉak i

duboko usaĊene prodorne oĉi kao da su utonule u naduto meso, jer kapci i podoĉnjaci bili su mu podbuli.

Ĉinilo se kao da je ĉitavo to jezovito biće jednostavno prezasićeno krvlju. Leţao je poput ogavne pijavice,

preţderan do iznemoglosti. Uz drhtaj sam se sagnuo kako bih ga pretraţio i sva osjetila u meni uzjogunila su

se od tog dodira; no morao sam ga pretraţiti jer sam inaĉe izgubljen. U nadolazećoj bi noći i moje tijelo

moglo posluţiti za gozbu onim odurnim ţenama. Pretraţio sam ga po ĉitavu tijelu, no kljuĉu nije bilo ni

traga. Zatim sam zastao i pogledao Grofa. Na podbulu licu nalazio se podrugljivi smiješak koji me umalo

izludio. I tom sam biću pomagao da se preseli u London, gdje će moţda tijekom sljedećih stoljeća

zadovoljavati svoju ţudnju za krvlju meĊu milijunima ljudi koji tamo ţive, te stvoriti novi, sve veći i veći

krug poludemona koji će se hraniti bespomoćnima. Sama me ta pomisao izluĊivala. Obuzela me strahovita

ţelja da oslobodim svijet ovakva ĉudovišta. Pri ruci nije bilo nikakva smrtonosnog oruţja, ali zgrabio sam

jednu od lopata koje su koristili radnici kad su punili sanduke zemljom, visoko je podignuo i zamahnuo

prema mrskome licu, oštrice okrenute prema dolje. No, u istome trenutku glava se okrenula i prodorno me

promotrio, dok su mu oĉi plamtjele tolikim uţasom da se ledila krv u ţilama. Taj prizor kao da me skamenio

te mi se lopata okrenula u ruci i skrenula s lica, naĉinivši mu tek duboki rez iznad ĉela. Lopata mi je ispala iz

ruku te pala preko sanduka i dok sam je uzimao, kut oštrice zahvatio je rub poklopca, koji se ponovno

sklopio i sakrio ono gnusno biće od mog pogleda. Posljednje što sam vidio bilo je naduto lice, umrljano

krvlju i ukoĉeno u takvu zloćudnom smiješku da mu je mjesto bilo u najdubljem krugu pakla.

Razmišljao sam i razmišljao što da sljedeće uĉinim, no mozak mije bio kao spaljen te sam stao išĉekivati,

dok me sve jaĉe obuzimao oĉaj. Ĉekajući, zaĉuo sam kako u daljini razdragani glasovi pjevaju cigansku

pjesmu, sve bliţe i bliţe, a uz njihovu pjesmu osjetilo se i kotrljanje teških kotaĉa i pucketanje biĉeva; to su

dolazili Cigani i Slovaci o kojima je Grof priĉao. Bacivši zadnji pogled oko sebe te na sanduk u kojemu se

nalazilo ono ogavno tijelo, potrĉao sam s tog mjesta i došao do Grofove sobe, odluĉivši nasrnuti istog

trenutka kad se otvore vrata.

Osluškivao sam naćuljenih ušiju te zaĉuo kako na donjem katu u velikoj bravi struţe kljuĉ i rastvaraju se

teška vrata. Zacijelo su postojali i drugi ulazi ili je netko raspolagao kljuĉem nekih od zakljuĉanih vrata.

Zatim se, uz zveketavu jeku, zaĉuo zvuk toptanja brojnih nogu, koji je ubrzo zamro u nekom hodniku.

Okrenuo sam se da ponovno potrĉim dolje u grobnicu, gdje bih mogao pronaći novi ulaz. Ali u tom trenutku

odnekud je došao snaţni zapuh vjetra i vrata prema zavojitome stubištu zalupila su se uz takav tresak da je

poletjela prašina. Kad sam potrĉao da ih otvorim, shvatio sam da su bezizgledno zaglavljena. Ponovno sam

postao zatoĉenik, a mreţa sudbine sve se bliţe sklapa oko mene.

Dok ovo pišem, iz hodnika ispod ĉuje se toptanje mnogobrojnih nogu i silovito spuštanje teških tereta, uz

silan tresak. To se nesumnjivo radi p sanducima napunjenima zemljom. Ĉuje se i udaranje ĉekića; to

zakivaju sanduk. Sad ĉujem teške korake kako ponovno topću duţ hodnika, dok za njima dokono idu brojni

ljudi.

Vrata se zatvaraju i lanci zvekeću; u bravi se ĉuje struganje kljuĉa; ĉujem kako se kljuĉ izvlaĉi iz brave; sad

se još jedna vrata otvaraju i zatvaraju; ĉujem škripu brave i zasuna.

Eto! U dvorištu te niz kameniti put ĉuje se kotrljanje teških kotaĉa, pucketanje biĉeva i zbor Cigana dok

zamiĉu u daljinu.

Sam sam u dvorcu s onim uţasnim ţenama. Fuj! Mina je ţena, a one nemaju nikakvih sliĉnosti s njom. One

su vragovi iz same paklenske jame!

Neću ostati sam s njima; pokušat ću prijeći po zidini dvorca dalje nego što sam pokušao do sada. Uzet ću sa

sobom nešto zlata, ustreba li mi kasnije. Moţda pronaĊem izlaz iz ovog jezovitog mjesta.

A onda brţe-bolje kući; brţe-bolje na najhitriji i najbliţi vlak; brţe-bolje s ovoga ukletog mjesta, iz ove

uklete zemlje, gdje vrag i njegova djeca još uvijek hodaju zemljom!

Barem je Boţja milost bolja od milosti onih ĉudovišta, a klisura je strma i duboka. U njezinu podnoţju

ĉovjek bi mogao spavati, i to dostojno ĉovjeka. Zbogom svi! Mina!

5.

Pismo gdice Mine Murray upućeno gĎici Lucy Westenra

9. svibnja

Najdraţa moja Lucy,

oprosti što ti već dugo ne pišem, ali bila sam doista prezauzeta. Ţivot novopeĉene uĉiteljice ponekad je

prava muka. Od srca bih ţeljela biti s tobom, i to pokraj mora, gdje bismo mogle priĉati do mile volje i

graditi kule u zraku. U zadnje vrijeme vrlo naporno radim jer ţelim stajati uz bok Jonathanu u njegovu radu,

pa vrlo marljivo vjeţbam stenografiju. Kad se vjenĉamo, moći ću biti od korisna Jonathanu, pa bude li mi

stenografija dobro išla od ruke, na taj naĉin mogu zapisati sve što on kaţe i i kasnije to otipkati na stroju, što

takoĊer marljivo vjeţbam. On i ja ponekad se dopisujemo koristeći stenografiju, a on na taj naĉin vodi i svoj

dnevnik s putovanja po inozemstvu. Kad budem s tobom, i ja ću na isti naĉin voditi dnevnik. Nemam na

umu onaj tip dnevnika gdje se tjedno upišu dvije stranice, a nedjelja se stisne negdje u kut, već bih ga pisala

kad god poţelim. Sumnjam da će se u njemu naći išta zanimljivo drugim ljudima, no njima nije ni

namijenjen. Jednog bih ga dana mogla pokazati Jonathanu, bude li u njemu iĉega vrijednog da se podijeli, no

u biti to je vjeţbenica. Pokušat ću slijediti ono što rade novinarke: voditi razgovore i opisivati ih,

pokušavajući što bolje prisjetiti se tih razgovora. Kaţu da se ĉovjek uz ponešto vjeţbe moţe prisjetiti svega

što se dogodilo, ili pak sve što ĉuje tijekom dana. No, vidjet ćemo. Upoznat ću te sa svojim skromnim

planovima kad se sretnemo. Upravo sam primila nekoliko redaka što ih je Jonathan na brzinu napisao u

Transilvaniji. Dobro je i vraća se za otprilike tjedan dana. Jedva ĉekam da ĉujem sve što je doţivio. Mora da

je krasno vidjeti strane zemlje. Pitam se hoćemo li ih, tj. Jonathan i ja, ikad vidjeti zajedno. Upravo odbija

deset sati. Do viĊenja.

Voli te MINA.

Kad mi budeš pisala, reci mi sve što ima novo. Već mi dugo ništa nisi rekla. Ĉujem razliĉite glasine, a

naroĉito glede nekog visokog, zgodnog muškarca kovrĉave kose???

Pismo Lucy Westenra upućeno Mini Murray

Chatham Street 17

Srijeda

Najdraţa moja Mina,

moram ti reći da je vrlo nepošteno od tebe što me optuţuješ da rijetko pišem. Pisala sam ti dvaput otkako

smo se rastale, a tvoje zadnje pismo bilo je tek drugo što si mi poslala. Osim toga, nemam ti što pisati.

Doista nema niĉega što bi te zanimalo. Grad je u ovo vrijeme vrlo ugodno mjesto i mnogo obilazimo

galerije, te odlazimo na šetnje i voţnje u parku. Sto se tiĉe onog visokog kovrĉavog muškarca, zacijelo se

radi o onome koji je bio sa mnom na zadnjoj priredbi. Oĉigledno netko širi glasine. Bio je to g. Holmwood.

On nam ĉesto dolazi u posjet i vrlo se dobro slaţe s mamom; imaju mnogo zajedniĉkih tema za razgovor.

Nedavno smo upoznale jednog ĉovjeka koji bi bio baš za tebe, da već nisi zaruĉena s Jonathanom. Izvrsna je

partija, zgodan, imućan i iz dobre obitelji. Lijeĉnik je i doista je pametan. Zamisli samo! Tek mu je dvadeset

sedam godina, a već je na ĉelu goleme ustanove za duševno oboljele. G. Holmwood me upoznao s njime;

došao nas je ovamo posjetiti i sad ĉesto dolazi. Mislim da je jedan od najodluĉnijih ljudi što sam ih ikad

upoznala, a ujedno ijedan od najsmirenijih. Djeluje kao da ga ništa ne moţe izbaciti iz takta. Mogu zamisliti

kakav izniman utjecaj ima na svoje pacijente. Ima neobiĉnu naviku da gleda ĉovjeka ravno u lice, kao da mu

ţeli proĉitati misli. To je ĉesto pokušavao i sa mnom, ali ja se tješim da sam tvrd orah. Znam to iz svog

zrcala. Pokušavaš li ikad proĉitati svoje lice? Ja da, i mogu ti reći da se tu ima što prouĉavati, te daje to teţe

nego što si moţeš zamisliti ako to nikad nisi pokušala. Kaţe da sam mu ja predmet nesvakidašnjeg

psihološkog prouĉavanja, a ja se skrušeno s time i slaţem. Kao što i sama znaš, odijevanje me ne zanima

dovoljno da bih ti opisivala najnoviju modu. Odjeća je ţiva dosada. Opet se izraţavam šatrovaĉki, ali nema

veze; Arthur to govori svakodnevno. No, eto, sad je sve jasno. Mina, jedna drugoj smo povjeravale sve tajne

još od malih nogu; zajedno smo spavale i zajedno jele, te se zajedno smijale i plakale; i sad, makar sam se

već izlanula, rado bih ti još nešto rekla. O, Mina, nisi li još naslutila? Volim ga. Porumenjela sam napisavši

to, jer iako mislim da i on voli mene, još mi to nije izravno rekao. Ali Mina, jao, ja ga volim! Volim ga,

volim ga! Eto, ovo mi je pomoglo. Da sam barem s tobom, dušo, da sjedimo pokraj vatre dok se

razodijevamo, kao što smo obiĉavale, pokušala bih ti objasniti kako se osjećam. Ne znam kako uspijevam

napisati ovo ĉak i tebi. Bojim se prekinuti, jer bih inaĉe poderala pismo, i ne ţelim prekinuti, jer doista ti

ţelim sve ispriĉati. Javi mi se odmah i reci mi što misliš o tome. Mina, sad moram prekinuti. Laku noć.

Prisjeti me se u molitvama, Mina, moli za moju sreću.

LUCY

P. S. Ne trebam ni spominjati da je ovo tajna. Još jednom laku noć.

Pismo Lucy Westenra upućeno Mini Murray

24. svibnja

Najdraţa moja Mina,

hvala ti, i još ti hvala, i još jednom hvala na onome krasnom pismu. Bilo mi je jako drago što ti se mogu

povjeriti i što mi daješ podršku.

Dušo moja, ni sreća ni nesreća ne dolaze same. Stare su izreke doista toĉne. Eto, u rujnu ću imati dvadeset

godina i do dana današnjeg me nitko nije zaprosio, baš doslovno zaprosio, a danas su me zaprosila tri

muškarca. Zamisli to! TRI muškarca u jednome danu. Nije li to strašno? Zao mi je, stvarno i iskreno ţao,

dvojice od tih jadniĉaka. Jao, Mina, toliko sam sretna da ne znam što bih sa sobom. Tri braĉne ponude! Ali,

za Boga miloga, nemoj to priĉati drugim djevojkama jer će im inaĉe pasti na um kojekakve pretjerane

zamisli, pa će se osjetiti zakinutima i uvrijeĊenima ako prvog dana kad se vrate kući ne dobiju barem šest

braĉnih ponuda. Neke su djevojke baš umišljene! Ti i ja, draga moja Mina, koje smo zaruĉene i uskoro ćemo

se usidriti u braĉnoj luci kao stare udate ţene, moţemo prezirati taštinu. No, moram ti ispriĉati o toj trojici,

ali svakako to ĉuvaj u tajnosti osim, naravno, pred Jonathanom. Njemu ćeš to reći, jer ja bih na tvom mjestu

svakako ispriĉala tako nešto Arthuru. Ţena bi svome muţu trebala reći sve, ne slaţeš li se dušo, pa i ja

moram biti iskrena. Muškarci vole da ţene budu iskrene kao što su i sami, barem njihove supruge, a bojim

se da ţene nisu baš uvijek iskrene koliko bi trebale biti. No, dušo moja, broj jedan pristigao je baš prije

ruĉka. Već sam ti ga spomenula, to je dr. John Seward, upravitelj ustanove za umobolne, s izraţenom

ĉeljusti i lijepo oblikovanim ĉelom. Izvana je djelovao vrlo opušteno, no svejedno je bio nervozan.

Oĉigledno je unaprijed razradio kako će se ponašati, i drţao se toga, no umalo je sjeo na svoj svileni šešir,

što muškarci vrlo rijetko ĉine kad su opušteni. Nakon toga, kad je htio djelovati smireno, poigravao se

skalpelom tako da sam umalo vrisnula. Obratio mi se vrlo izravno, Mina. Rekao mi je da sam mu jako

draga, koliko god me kratko poznaje, te kako bi mu ţivot bio ljepši da mu ja pomaţem i uveseljavam ga.

Upravo se spremao reći koliko bi bio nesretan nije li mi stalo do njega, no kad je vidio kako plaĉem, rekao je

daje prava zvijer te da neće pridonositi mojim brigama. Zatim je odustao i zapitao hoću li ga zavoljeti s

vremenom, a kad sam zavrtjela glavom, zadrhtale su mu ruke te me pomalo oklijevajući zapitao nije li mi

već netko drugi drag. To je izveo na vrlo lijep naĉin, rekavši da ne ţeli silom ĉupati od mene tajne, već da bi

samo htio znati kako stvari stoje, jer ako je srce neke ţene slobodno, muškarac se moţe nadati. I tu sam,

Mina, osjetila svojom duţnošću da mu kaţem kako netko postoji.

Rekla sam mu samo to, nakon ĉega je ustao, djelujući energiĉno i ozbiljno dok mi je stisnuo ruke, te rekao

kako se nada da ću biti sretna i da, poţelim li prijatelja, uvijek moram u punoj mjeri raĉunati na njega. Ah,

Mina, dušo moja, ne mogu a da se ne rasplaĉem; oprosti što je ovo pismo potpuno razmoĉeno. Jako je lijepo

kad te netko zaprosi, i sve što k tome ide, ali uopće nije veselo kad moraš gledati nekog jadniĉka, koji te

sasvim sigurno iskreno voli, kako odlazi savladan, a ti znaš da trajno izlaziš iz njegova ţivota, bez obzira na

sve što oh kaţe. Dušo, sad moram prekinuti jer se osjećam baš bijedno, ma koliko sam sretna.

Navečer

Arthur je upravo otišao, a ja se osjećam vedrije nego kad sam prekinula s pisanjem, pa ti mogu dalje pisati

što se danas dogodilo. Dakle, draga moja, broj dva je pristigao nakon ruĉka. Jako je drag momak,

Amerikanac iz Teksasa, i djeluje tako mladoliko i svjeţe da se ĉini gotovo nemogućim da je prošao toliko

svijeta i proţivio tolike pustolovine. Potpuno razumijem jadnu Desdemonu koja se naslušala onolikih priĉa,

ma i od strane jednog crnca. Valjda smo mi ţene takve kukavice da si zamišljamo kako će nas muškarac

spasiti od naših strahova, pa se udarno za njega. Sada znadem što bih uĉinila da sam ja muško te da ţelim

navesti neku djevojku da me zavoli. Ma, ne, nije to istina, jer g. Morris nam je, eto, ispriĉao tolike priĉe, a

Arthur nijedne, pa ipak... Draga moja, pomalo naglim. G. Quincey P. Morris zatekao me nasamo. Izgleda da

muškarci uvijek zateknu djevojke nasamo. Zapravo ne, jer Arthur je dvaput pokušao izvesti to kao sluĉajno,

pri ĉemu sam mu i ja pomagala koliko god sam mogla; sad me to nije stid priznati. Moram te unaprijed

upozoriti da g. Morris ne priĉa uvijek šatrovaĉki, dapaĉe, nikad ne razgovara na taj naĉin s neznancima niti

pak pred njima, jer on je doista obrazovan i iznimno dobro odgojen, no ustanovio je da me zabavlja kad

govori ameriĉkom šatrom; stoga, kad god sam bila prisutna, a u blizini nije bilo nikoga tko bi se šokirao,

priĉao mi je strašno smiješne stvari. Bojim se, dušo moja, da on to sve izmišlja, jer uvijek se uklapa u ono

što inaĉe ţeli reći. Ali takav je šatrovaĉki govor; ne znam je li mu Arthur sklon, jer još ga nikad nisam ĉula

govoriti šatrovaĉki. Dakle, g. Morris sjeo je pokraj mene, djelujući izuzetno sretno i veselo, no ipak sam

vidjela daje vrlo nervozan. Uzeo me za ruku i rekao strašno njeţnim glasom:

- GospoĊice Lucy, znam da nisam vrijedan ni da vam veţem uzice na cipelicama, ali budete li ĉekali ĉovjeka

koji vas je vrijedan, rek'o bi' da ćete prije završit' u samostanu. Što kaţete na to da uskoĉite kraj mene, pa da

zajedno krenemo onom dugom cestom, upregnuti u ista kola?

Dakle, djelovao je tako raspoloţeno i veselo da ga nije bilo ni upola toliko teško odbiti kao jadnog doktora

Sewarda. Stoga sam rekla, najbezbriţnijim mogućim glasom, da slabo skaĉem i da uopće nisam izdresirana

za vuĉu kola. Zatim je rekao da se nesmotreno izrazio, te da se nada kako ću mu oprostiti ako se zaletio za

vrijeme takvog ozbiljnog i sveĉanog trenutka u svome ţivotu. Doista se doimao ozbiljnim kad je to govorio,

te si nisam mogla pomoći nego da se i sama uozbiljim -znam, Mina, da ćeš me smatrati groznom koketom -

iako nisam mogla odoljeti nekakvom pobjedonosnom osjećaju što mi je to već drugi u jednome danu. A

zatim, draga moja, prije nego što sam išta stigla reći, stao mi se udvarati ĉitavom bujicom rijeĉi,

rasprostrijevši mi pod noge i srce i dušu. Djelovao je pritom tako iskreno da više nikada neću pomisliti kako

je neki muškarac uvijek neozbiljan, a nikad iskren, samo zato stoje ponekad sklon šali. Valjda mi je na licu

zapazio nešto od ĉega se pribrao, jer iznenada je zastao.

- Lucy - rekao je s toliko muţevne gorljivosti da bih ga mogla zavoljeti kad bih bila slobodna - znam da ste

vi poštena djevojka. Ne bih sad razgovarao s vama na ovakav naĉin kad vam ne bih vjerovao do daske, u

dubinu duše. Recite mi, kao jedno dobro ljudsko biće drugome, postoji li netko drugi do koga vam je već

stalo? Ako postoji, nikad vas više neću uznemiriti ni za vlas, već ću vam biti, dopustite li mi to, vjeran

prijatelj.

Draga moja Mina, zašto su muškarci toliko plemeniti kad smo ih mi ţene tako malo vrijedne? Eto, gotovo da

sam se izrugivala iz tog pravog gospodina zlatna srca. Briznula sam u plaĉ - bojim se da ovo pismo nije

samo razmoĉeno nego i ljigavo - i osjećala se uistinu jadno. Zašto ne daju da se djevojka uda za tri

muškarca, ili koliko je muškaraca ţeli, pa da si prištedi ovakve brige? No ovo je već bogohuljenje i ne

smijem to govoriti. Drago mi je što mogu reći da sam, unatoĉ tome što sam plakala, bila u stanju zagledati se

u odvaţne oĉi g. Morrisa i reći mu otvoreno:

- Da, postoji netko koga volim, premda on meni još uopće nije izjavio ljubav.

Ispravno sam postupila što sam mu to rekla na tako otvoren naĉin, jer lice mu je upravo zasjalo, uhvatio me

za obje ruke - mislim da sam mu ih sama pruţila - i srdaĉno rekao:

- Hrabra moja djevojko! Više vrijedi to što sam prekasno došao u priliku da vas zadobijem negoli da sam na

vrijeme došao u priliku da zadobijem bilo koju drugu djevojku na svijetu. Ne plaĉite, draga moja. Plaĉete li

zbog mene, ja sam vam jako tvrd orah; ovo me nije oborilo s nogu. Ako onaj drugi tip nije svjestan svoje

sreće, neka što prije posegne za njome jer će inaĉe sa mnom imati posla. Malena, svojom iskrenošću

i hrabrošću stekli ste u meni prijatelja, a to je rjeĊa stvar nego udvaraĉ; u svakome je sluĉaju nesebiĉnije.

Dušo moja, šetnja odavde do Kraljevstva Nebeskog bit će mi jako samotna. Nećete li mi dati jedan

poljubac? To bi mi povremeno odagnalo tamu. Znate, vi to smijete ako ţelite, jer onaj drugi dobar momak -

zacijelo je dobar i fin, dušo moja, jer ga inaĉe ne biste mogli zavoljeti - još se nije izjasnio.

To me sasvim osvojilo, Mina, jer bilo je to doista hrabro i ljupko od njega, pa ĉak i plemenito prema

suparniku, zar ne, dok je bio onako tuţan. Zato sam se nagnula i poljubila ga. Ustao je drţeći me za obje

ruke i spustio pogled na moje lice. Bojim se da sam se uvelike zajapurila.

- Malena moja - rekao je - drţim vas za ruke, a vi ste me poljubili. Pa ako nas to ne sprijatelji, ništa nikada

neće. Hvala vam na onakvoj draţesnoj iskrenosti prema meni, i doviĊenja.

Stisnuo mije ruku, uzeo svoj šešir i iz istih stopa izašao iz sobe, bez ijedne suze, drhtaja ili zastajkivanja. A

ja plaĉem poput malog djeteta. Ma, zašto taj ĉovjek mora biti tako nesretan kad na svijetu postoje tolike

djevojke koje bi oboţavale tlo po kojemu gazi? Znam da bih i ja tako razmišljala da sam slobodna... samo

što ne ţelim biti slobodna. Draga moja, ovo me sasvim dotuklo i ne bih ti mogla sad odmah pisati o sreći,

pošto sam ti ovo ispriĉala; i ne ţelim ti priĉati o broju tri sve dok ne budem sasvim vedra duha.

Uvijek ti odana LUCY

P. S. Da, što se tiĉe broja tri, ne trebam ti priĉati o njemu, zar ne? Osim toga, sve se to zbilo tako da mi je

teško to povezati; ĉini se kao da je u jednom trenutku ušao u sobu, a u sljedećem me zagrlio objema rukama

i ljubio me. Vrlo sam, vrlo sretna i ne znam ĉime sam to zasluţila. Tek, ubuduće se moram potruditi da

pokaţem kako nisam nezahvalna Bogu za svu njegovu dobrotu što mi je poslao takvog udvaraĉa, takvog

supruga i takvog prijatelja.

DoviĊenja!

Dnevnik dr. Sewarda

(snimljeno na fonografski cilindar)

25. svibnja. Danas sam izgubio tek. Ne mogu jesti, ne mogu spavati, pa umjesto toga vodim dnevnik.

Otkako sam juĉer dobio "košaricu", osjećam nekakvu prazninu u sebi; ništa na svijetu ne ĉini mi se dovoljno

vaţnim da bih se time bavio... Kako sam znao daje rad jedini lijek za to, sišao sam medu pacijente. Odabrao

sam jednoga koji mi je dao prilike za vrlo zanimljivo prouĉavanje. Tako je ĉudnovat da

sam odluĉio proniknuti u njega što god bolje mogu. Izgleda da sam danas došao do srca njegove tajne bliţe

nego ikad prije.

Ispitao sam ga opširnije nego ikad ranije, u namjeri da se detaljno upoznam s njegovim halucinacijama. Sad

vidim da sam tom prilikom bio pomalo i okrutan. Kao da sam ga htio drţati na graniĉnoj toĉki njegova

ludila, što inaĉe izbjegavam kod pacijenata, kao što izbjegavam i vrata pakla.

(Napomena: pod kojim uvjetima uopće ne bih pokušao izbjeći vrata pakla?) Omnia Romae venalia sunt.

Pakao ima svoju cijenu! Mudrome je i rijeĉ dovoljna. Ako ima iĉega iza ovoga instinkta, bit će vrijedno da

kasnije toĉno mogu poći po tragu unatrag, pa ću sada i zapoĉeti s time.

Dakle, R. M. Renfield, star 59 godina. Naprašite ćudi, velike fiziĉke snage, bolesno podloţan uzbuĊenjima;

ima faze depresije koje završavaju nekom fiks-idejom koju ne mogu dokuĉiti. Pretpostavljam da je njegovo

mentalno stanje posljedica same naprasitosti u sprezi s nekim uznemirujućim vanjskim utjecajem. Moguće

je, ĉak vrlo vjerojatno, da je opasan ĉovjek, premda nesebiĉan. U sebiĉnih je ljudi oprez podjednako siguran

oklop za njihove neprijatelje, kao i za njih same. U ovome trenutku razmišljam na sljedeći naĉin: kad je

ĉovjek samome sebi teţište, centripetalna sila uravnoteţena je s centrifugalnom; kad mu je teţište duţnost,

neki cilj itd., ova druga sila nadvladava i samo je sluĉaj ili pak niz sluĉajeva mogu uravnoteţiti.

Pismo Quinceya P. Morrisa upućeno g. Arthuru Holmwoodu

25. svibnja

Dragi moj Art,

priĉali smo dogodovštine uz logorsku vatru u preriji; previjali smo jedan drugome rane nakon pokušaja

pomorskog desanta kod Marquesasa i ispijali zdravice na obali jezera Titicaca. Ima još priĉa vrijednih

paţnje, drugih rana koje se trebaju zalijeĉiti i zdravica koje valja ispiti. Sto kaţeš na to da se naĊemo uz

moju logorsku vatru sutra naveĉer? Pozivam te bez ikakva oklijevanja, jer znam da je stanovita dama

pozvana na stanovitu veĉeru, pa ćeš biti slobodan. Bit će prisutan samo još jedan ĉovjek, naš stari drug iz

Koreje, Jack Seward. I on dolazi, pa obojica ţelimo sloţno zajecati uz ĉašu vina i od sveg srca nazdraviti

najsretnijem ĉovjeku na ĉitavu svijetu, koji je osvojio najplemenitije srce što gaje Bog ikad stvorio,

najvrjednije srce ĉiju naklonost ĉovjek moţe zadobiti. Obećajemo ti srdaĉnu dobrodošlicu, pozdrav pun

ljubavi i zdravicu pouzdanu poput tvoje desnice. Obojica ćemo priseći da ćemo te ostaviti kod kuće budeš li

malo preduboko zavirio u ĉašu zbog dva stanovita oka. DoĊi!

Zauvijek ti odani, QUINCEY P. MORRIS

Brzojav Arthura Holmwooda upućen Quinceyu P. Morrisu

26. svibnja

Raĉunaj na mene kad god poţeliš. Donosim vijesti zbog kojih ćete naćuliti uši.

ART

6.

DNEVNIK MINE MURRAY

24. srpnja. Whitby. Lucy me doĉekala na kolodvoru (izgleda ljepše i draţesnije nego ikad) i odvezle smo se

do kuće u Crescentu gdje se iznajmljuju sobe. Ovo je krasno mjesto. Rjeĉica Esk protjeĉe kroz duboku

dolinu, koja se proširuje kako se pribliţava luci. Preko nje proteţe se veliki vijadukt s visokim stupovima, pa

kad ĉovjek gleda kroz njih, krajobraz se ĉini udaljenijim nego što u stvari jest. Dolina je predivno zelena i

tako je duboko smještena da se s bilo koje visoravni što je okruţuju s obje strane pogled pruţa preko nje,

osim ako je ĉovjek dovoljno blizu da pogleda prema dolje. Kuće starog dijela grada, udaljenije od nas,

redom imaju crvene krovove i djeluju kao da su nabacane jedna na drugu, kao što viĊamo na slikama

Nurnberga. S druge strane grada nalazi se opatija Whitby koju su poharali Danci, a na tome se mjestu

odigrao onaj prizor Marmiona u kojemu ţivu djevojku uzidaju u zid. Rijeĉ je o golemoj, veliĉanstvenoj

ruševini, prepunoj divnih i romantiĉnih detalja; postoji predaja da se na jednome od prozora ukazuje bijela

gospoda. IzmeĊu tog zdanja i grada nalazi se još jedna crkva, ţupna, oko koje se prostire veliko groblje

prepuno nadgrobnih spomenika. Menije osobno to najljepše mjesto u Whitbyju, jer smješteno je toĉno iznad

grada i s njega se stere pun pogled na luku, te preko zaljeva sve do toĉke na kojoj se rt po imenu Kettleness

spušta u more. Na jednome mjestu kameni spomenici prostiru se preko pješĉana puta smještena duboko

ispod razine groblja. Po cijelome groblju ima puteljaka uz koje su postavljene klupe, te ljudi ondje cijelog

dana šeću i sjede, uţivajući u prekrasnome prizoru i blagom povjetarcu. I sama ću ĉesto dolaziti sjesti ovdje

kako bih radila. Štoviše, i sada sjedim ovdje i pišem, s knjigom na koljenima, te slušam razgovor trojice

staraca koji sjede pokraj mene. Izgleda da ĉitavog dana ne rade ništa osim što ovdje sjede i priĉaju.

Luka leţi ispod mene; s njezine udaljenije strane nalazi se jedan dugaĉak granitni zid koji zadire u more. Na

vanjskome kraju ima proširenje u ĉijemu je središtu svjetionik. Uzduţ njegove vanjske strane nalazi se

masivni nasip, na ĉijemu je kraju takoĊer svjetionik. IzmeĊu dva doka nalazi se uski prolaz u luku, koja se

zatim naglo proširuje.

Izgleda lijepo za visoke plime; no kad nastupi oseka, voda se skroz povuĉe i ostaje tek rjeĉica Esk, koja teĉe

meĊu pješĉanim naplavinama i raštrkanim stijenama. Izvan luke s ove strane uzdiţe se gotovo kilometar

visoko golema litica, ĉiji se oštar rub proteţe iz smjera pozadine juţnog svjetionika. Na njegovu svršetku

nalazi se plutaĉa sa zvonom koje se njiše po lošem vremenu i šalje niz vjetar ţaloban zvuk. Ovdje postoji

predaja da se s puĉine ĉuju zvona kad neki brod nestane. Moram pitati o tome starca koji dolazi ovamo...

To je jedan ĉudnovati starac. Zacijelo je strahovito star jer mu je lice potpuno izborano i ĉvorugavo poput

kore drveta. Kaţe mi da ima skoro sto godina te da je sluţio kao mornar u grenlandskoj ribarskoj floti u bici

kod Waterlooa. Bojim se daje vrlo skeptiĉan, jer kad sam ga zapitala za zvona na moru i onu bijelu gospoĊu

u opatiji, rekao mi je vrlo osornim glasom:

- Ne b' seja brinuo o tome, gospodiĉna. Sve je to stvar prošlosti. Paz'te, ne kaţem ja da toga nikad ni' bilo, ali

tvrdim da ni' bilo za mog ţivota. Sve je to dušu dalo za došljake i izletnike i njima sliĉne, ali ne i za takvu

finu mladu damu kakva ste vi. Oni pješaci iz Yorka i Leedsa koji uvijek jedu sušenoga sleĊa, piju ĉaj i samo

gledaju kako da kupe jeftini crni jantar u sve bi povjerovali. Pitam se 'ko im ima volje lagat', eto ĉak su i

novine pune budalaština.

Pomislila sam kako bi se od njega moglo doznati zanimljivih stvari, pa sam ga zapitala bi li mi htio ispriĉati

nešto o kitolovu iz starih dana. Upravo se pripremio da zapoĉne, kad je sat odbio šest, na stoje s mukom

ustao.

- Moram ja sad kući, gospodiĉna - reĉe. - Moja unuka ne voli ĉekati kad pripremi ĉaj, jer meni treba dosta

vremena da odskakutam niz ove skaline. Ima ih puno; osim toga, u ovaj sat već mi i ţeludac zapjeva.

Odšepesao je i mogla sam vidjeti kako ţuri, koliko je god mogao, niza stube. Stube su nešto posebno na

ovome mjestu. Vode iz grada prema gore, do crkve. Ima ih na stotine, ne znam toĉno koliko, i zavijaju u

blagome luku. Nagib im je toliko blag da bi konj s lakoćom mogao hodati njima gore-dolje. Mislim da

zacijelo imaju nekakve veze s opatijom. Idem i ja kući. Lucy je izašla u posjet sa svojom majkom, a kako se

radilo samo o formalnom posjetu, ja nisam išla. Sigurno su se već vratile.

2. kolovoza. Došla sam ovamo s Lucy prije sat vremena i vodile smo vrlo zanimljiv razgovor s mojim starim

prijateljem i još dvojicom koji uvijek dolaze i druţe se s njime. On je oĉigledno bog i batina meĊu njima i

rekla bih da je u svoje vrijeme bio pravi diktator. Ništa ne ţeli priznati i svima proturjeĉi. Ne moţe li nekoga

potući argumentima, sluţi se silom, te prihvaća tuĊu šutnju kao znak slaganja s vlastitim mišljenjem. Lucy je

izgledala draţesno u bijeloj haljini za šetnju. Otkako je ovdje, ima prekrasnu boju. Primijetila sam da starac

nije nimalo oklijevao da nam priĊe i sjedne pokraj nje nakon što smo mi sjele. Ona je zlatna

prema starim ljudima; mislim da se svi istog ĉasa zaljube u nju. Ĉak joj je i moj starac podlegao i nije joj

proturjeĉio, ali zato je meni uzvraćao dvostrukom mjerom. Natjerala sam ga da priĉa o predajama, a on se

odmah zapoĉeo s neĉim poput propovijedi. Moram se što toĉnije prisjetiti i zapisati je:

- Sve su to, od poĉetka do kraja, ĉiste budalaštine. Eto što vam je to, i ništa drugo. Svi ti duhovi, sablasti,

coprnice, krampusi i njima sliĉni mogu prepast' samo djecu i glupave ţene. To vam je obiĉno blebetanje. To

i razne znakove, upozorenja i pretkazanja izmišljaju ţupnici, prevaranti i skitnice da prestraše djecu i ţeleći

natjerati ljude da uĉine nešto što inaĉe ne bi uĉinili. Spopa'ne me bijes kad ih se sjetim. Ma, takvima nije

dosta da tiskaju laţi na papiru i propovijedaju ih u crkvi, nego ih 'oće još i urezivati na nadgrobnim

spomenicima. Pogledajte ovdje u kojem god 'oćete smjeru; sve ove ploĉe, koliko god diţu glave uspravno iz

ĉistog ponosa, nagnute su; jednostavno se ruše pod teretom laţi koje pišu na njima. Na svima piše "Ovdje

poĉiva tijelo" ili "U sveti spomen", a ispod skoro pola njih nema nikakva tijela. U spomen na njih ne bi stalo

ni prstohvat burmuta, taman posla da je spomen još i sveti. Sve su vam to laţi, puste laţi, ovakve ili onakve!

Bogami, bit će silne strke na Sudnji dan, kad se svi ustrĉe u svojoj mrtvaĉkoj odori, svi stanu zajedno i

pokušaju dovuć' svoje nadgrobne kamenove kako bi dokazali koliko su bili dobri. Neki će se tako trest' i

drhtat' rukama i bit će tako sluzavi od leţanja u moru da ih neće moć' ni ĉvrsto uhvatit.

Iz samozadovoljna drţanja tog starca i iz naĉina na koji se ogledavao da vidi kako mu druga dva starca

povlaĊuju, vidjela sam da se pravi vaţan, pa sam umetnula koju rijeĉ kako bih ga još malo potaknula:

- Jao, g. Swales, ne mislite valjda ozbiljno. Ne laţu valjda svi ovi nadgrobni kamenovi?

- Što god! Moţda neki ne laţu, njih vrlo malo, s iznimkom onih na kojima piše da su ljudi strašno dobri; jer

ima ljudi koji misle da je lavor vode velik kao more, samo ako je njihov. Sve su to same laţi. Gledajte

ovamo; vi doĊete ovdje kao stranac i vidite ovaj kirk-gart.

Kimnula sam jer sam smatrala da će biti najbolje ako se sloţim, iako nisam u potpunosti razumjela njegov

dijalekt. Znala sam da ta rijeĉ ima nekakve veze s crkvom.

-1 mislite da svi ti kamenovi govore o ljudima koji su udobno zakopani pod njima? - nastavio je. Ponovno

mu dadoh za pravo.

- E, i tu ste nasjeli laţi. Jer, tu ima na desetine grobova koji su prazni kao duhankesa starog Duna u petak

naveĉer.

Lupnuo je laktom jednog od svojih druţbenika, i svi su se nasmijali. - A bogami, kako bi i bilo drukĉije?

Gledajte onaj tamo, onaj najdalje prema obali; proĉitajte ga! Prišla sam i proĉitala:

Edward Spencelagh, brodski časnik, ubijen od piratske ruke nedaleko od obale Andresa, travnja 1854., star

30 godina.

- Pitam se - nastavi g. Swales - tko ga je dopremio kući da ga ovdje pokopa? Ubijen nedaleko od obale

Andresa! I vi mislite da mu tijelo tu leţi! Ma, mog'o bih vam navest' još deset njih što im kosti leţe u

grenlandskim morima i više - pokazao je prema sjeveru - ili gdje ih je već struja doplavila. Kamenovi su im

oko vas. Vi moţete svojim mladim oĉima odavde proĉitati laţi napisane sitnim slovima. Ovaj Braithwaite

Lowry, znao sam mu oca, nestao je na brodu Lively nedaleko od Grenlanda 1820.; ili Andrew Woodhouse,

utopio se u istom moru 1777.; ili John Paxton, utopljen blizu rta Farewell godinu dana kasnije; ili stari John

Rawlings, ĉiji je djed plovio sa mnom, utopio se u Finskom zaljevu 1850. Mislite li da će svi ti ljudi morati

pojuriti u Whitby kad se oglasi truba? Mogu se kladiti u to! Kaţem vam, kad doĊu ovamo, nastat će takva

strka i natezanje da će biti nalik na borbu na ledu u stara vremena, kad smo bili jedan na drugome od zore do

mraka i pokušavali izjednaĉiti rezultat pri polarnoj svjetlosti.

To je oĉigledno bila neka tamošnja šala, jer starac je prasnuo u smijeh rekavši to, a njegovi su mu se

druţbenici s veseljem pridruţili.

- Ali, - rekoh - zacijelo niste sasvim u pravu, jer polazite od pretpostavke da će svi jadni ljudi, ili njihove

duše, morati ponijeti svoje nadgrobne kamenove sa sobom na Sudnji dan. Mislite li da će to doista biti

potrebno?

- A ĉemu bi inaĉe sluţili ti kamenovi? To mi odgovorite, gospodiĉna!

- Da bi se ugodilo njihovim roĊacima, rekla bih.

- Da bi se ugodilo njihovim roĊacima, rekli bi'! - rekao je to uz silan prezir. - Kako će to ugoditi njihovim

roĊacima kad znaju da na njima pišu laţi i da svi iz mjesta znaju da su to laţi? - pokazao je jedan vodoravno

poloţeni kamen podno naših nogu na kojega se naslanjala klupa, blizu ruba litice. - Proĉitajte laţi na onome

kamenu - reĉe. Slova su bila naopaĉke okrenuta s mjesta na kojem sam se nalazila, no Lucy je bila s njihove

druge strane te se nagnula i proĉitala:

- "U sveti spomen na Georgea Canona, koji je umro u nadi u slavno uskrsnuće 29. srpnja 1873., pavši s litice

kod Kettlenessa. Ovaj grob podiţe njegova oţalošćena majka svome voljenom sinu. On bijaše

sin jedinac svoje materi, a ona udovica." Doista, g. Swales, ne vidim u tome ništa smiješna!

Izrekla je tu opasku vrlo ozbiljnim i ponešto strogim glasom.

- Ne vidite ništa smiješna! Ha, ha! Ali to je zato Što ne znate da je oţalošćena majka bila prava oštrokondţa

koja gaje mrzila jer je bio grbav, pravi-pravcati grbavac, a on je nju toliko mrzio da se ubio samo da ona ne

dobije osiguraninu, jer mu je osigurala ţivot. Prostrijelio sije vrh lubanje starom mušketom koju su drţali za

plašenje vrana. Nije, dakle, bila za vrane, jer je njemu donijela obade i muhe. Tako je on pao s litice. A što

se tiĉe nade u slavno uskrsnuće, ĉesto mije znao reć' da se nada kako će ić' u pakao, jer majka mu je bila

tako poboţna da je bio siguran kako će ona ić' u raj, a nije htio trunut' tamo gdje je ona. No, nije li barem

ovaj kamen - lupnuo gaje štapom rekavši to - gomila laţi? Al' će se Gabrijel smijati kad se Geordie sav

zasoptan popne po skalinama, noseći nadgrobni kamen na grbi, pa zatraţi da se to uzme kao dokaz!

Nisam znala što da kaţem, ali je Lucy promijenila temu razgovora ustavši.

- Jao, - rekla je - zašto ste nam to ispriĉali? To mi je najdraţa klupa i nikako je ne mogu napustiti; a sad sam

saznala da sjedim iznad groba samoubojice.

- Ništa vam neće bit' od toga, lijepa moja, a jadnome Geordieju moţda je drago da mu takva krasna cura

sjedi u krilu. Ništa vam se neće dogodit'. Eto, ja sjedim ovdje svako malo već dvadeset godina i ništa mi se

nije dogodilo. Ne brinite zbog onih koji leţe ispod vas, a ni zbog onih što tu ne leţe! Doć' će vrijeme da se

preplašite tek kad vidite kako su se razbjeţali sa svojim spomenicima, a cijelo će mjesto ostat' prazno kao

strnište. Eno, odbija puni sat i ja moram ići. Vama na usluzi, gospoĊice!

I nakon toga je odšepao.

Lucy i ja ostale smo sjediti još neko vrijeme, a prizor pred nama bio je toliko prekrasan da smo se uhvatile

za ruke. Još jednom mi je ispriĉala sve o Arthuru i svadbi koja je trebala biti uskoro. Od toga sam se pomalo

snuţdila jer već ĉitavih mjesec dana nisam dobila vijesti od Jonathana.

Istog dana. Sama sam došla ovamo gore jer sam vrlo tuţna. Nije došlo nikakvo pismo za mene. Nadam se da

se Jonathanu ništa nije dogodilo. Sat je upravo odbio devet. Vidim svjetla po ĉitavu gradu, ponegdje u

nizovima niz ulice, ponegdje pak pojedinaĉno. Vode ĉitavim putem uz Esk te zamiru iza zavoja doline. S

lijeve strane pogled mi je zaprijeĉen crnim obrisom krova stare kuće pokraj opatije. Daleko na

poljima iza mene mekeću ovce i jaganjci, a s poploĉane ceste ispod ĉuje se topot magarećih kopita. Orkestar

na doku svira neki brzi, odsjeĉan valcer, a dalje niz dok, u nekoj sporednoj ulici, odrţava se sastanak Armije

spasa. Orkestri se meĊusobno ne ĉuju, ali ja ovdje gore ĉujem i vidim oba. Pitam se gdje je Jonathan i misli

li na mene! Da je barem ovdje.

Dnevnik dr. Sewarda

5. lipnja. Sluĉaj Renfield postaje sve zanimljiviji što dublje proniĉem u tog ĉovjeka. Neke su njegove

osobine vrlo razvijene -sebiĉnost, tajnovitost i odluĉnost. Kad bih barem mogao dokuĉiti koji je cilj te

odluĉnosti. Izgleda da ima neki razraĊeni plan, ali još ne znam u ĉemu se on sastoji. Iskupljuje ga ljubav

prema ţivotinjama, iako ima takvih ispada da mi pada na um kako je tek neprirodno okrutan. Ljubimci su

mu ĉudnovate vrste. Njegov je sadašnji hobi hvatanje muha. Trenutno ih ima toliko da sam ga opomenuo.

Na moje ĉuĊenje, nije planuo, kao što sam oĉekivao, već je to prihvatio s priprostom ozbiljnošću. Na

trenutak je promislio, te rekao: "Mogu li dobiti tri dana na raspolaganje? Rašĉistit ću ih." Dakako, rekao sam

da će to biti u redu. Moram ga drţati na oku.

18. lipnja. Sad se prebacio na pauke i u kutiji drţi nekoliko vrlo krupnih primjeraka. Hrani ih muhama, ĉiji

se broj osjetno smanjuje, iako je iskoristio pola svoje hrane kako bi u svoju sobu privukao još više muha

izvana.

1. srpnja. Njegovi pauci sad postaju podjednako velika smetnja kao i muhe, i danas sam mu rekao neka ih se

otarasi. Ĉuvši to, djelovao je vrlo tuţno, pa sam mu rekao da se u svakom sluĉaju mora riješiti jednog dijela

pauka. Vedro se sloţio s time i dao sam mu isto vremensko razdoblje da ih prorijedi kao i prije za muhe.

Uvelike mi se ogadio dok smo bili zajedno jer kad je u sobu dozujala jedna odurna muha-mesarica, naduta

od neke strvinarske hrane, on ju je uhvatio, nekoliko je trenutaka slavodobitno drţao izmeĊu kaţiprsta i

palca te je, prije nego što sam dospio shvatiti što namjerava, stavio u usta i progutao. Prekorio sam ga zbog

toga, no on me tihim glasom stao uvjeravati kako je bila vrlo dobra i vrlo zdrava; daje to ţivot, snaţan ţivot,

koji i njemu ulijeva ţivot. To me navelo na jednu zamisao, barem u grubim crtama. Moram gledati kako se

rješava pauka. Oĉigledno ima na umu neki veliki problem jer ima jedan mali notes u koji neprestano nešto

biljeţi. Ĉitave stranice u njemu ispunjene su gomilama brojki, uglavnom jednoznamenkastih, koje

su sakupljene u skupinama, da bi ukupni zbrojevi ponovno bili sabrani u grupama, kao da "sreĊuje" neki

raĉun, kako kaţu revizori.

8. srpnja. U njegovu ludilu ima metode, a ona grubo ocrtana zamisao raste u meni. Uskoro će ona biti jasna,

a zatim - o, podsvijesti! Morat ćeš predati znanje svome svjesnom bratu. Nekoliko sam se dana drţao

podalje od svog prijatelja kako bih primijetio doĊe li do kakve promjene. Sve je onako kako je i bilo, osim

što se rastao od nekih svojih mezimaca i nabavio nove. Uspio se doĉepati jednog vrapca i već ga je

djelomice pripitomio. Njegov naĉin pripitomljavanja je priprost jer su pauci su već nestali. No, oni koji su

preostali, dobro su uhranjeni jer i dalje pribavlja muhe mameći ih svojom hranom.

19. srpnja. Napredujemo. Moj prijatelj sad ima ĉitavu koloniju vrabaca, a pauci i muhe gotovo su

istrijebljeni. Kad sam ušao, dotrĉao je do mene i rekao da me namjerava zamoliti za jednu veliku uslugu,

vrlo veliku uslugu; pritom mi se ulagivao poput psa. Zapitao sam o ĉemu je rijeĉ, a on je rekao, nekako

ushićena glasa i drţanja:

"Maĉe, lijepo malo, drago, mazno maĉe s kojim se mogu igrati, poduĉavati ga i hraniti... i hraniti... i

hraniti!" Nisam bio nepripremljen za tu molbu jer sam već zapazio da su njegovi mezimci sve veći po stasu i

ţivahnosti, no nije mi se dopala pomisao da njegova lijepa obitelj pripitomljenih vrabaca bude zbrisana

poput muha i pauka. Stoga sam mu rekao da ću razmisliti o tome i zapitao ne bi li radije imao odraslu maĉku

nego maĉe. Njegova gaje gorljivost izdala kad je odgovorio:

" O, da, htio bih maĉku! Zamolio sam za maĉe samo zato da me ne biste odbili. Maĉe mi nitko ne bi odbio,

zar ne?"

Zavrtio sam glavom i rekao da se bojim kako to trenutno nije moguće, ali ću vidjeti što se moţe poduzeti.

Lice mu se snuţdilo i opazio sam na njemu nagovještaj opasnosti jer mi je iznenada dobacio divlji pogled

ispod oka, koji je znaĉio ubojstvo. Ĉovjek je nerazvijeni homicidalni manijak. Testirat ću njegovu sadašnju

ţelju da vidim kako će to ispasti. Tada ću znati više.

10 sati navečer. Ponovno sam ga posjetio i zatekao ga gdje sjedi u kutu, prepušten mraĉnim mislima. Kad

sam ušao, bacio se preda mnom na koljena i stao me preklinjati da mu dopustim drţati maĉku, da njegov

spas ovisi o tome. No, ja sam bio nepopustljiv i rekao mu daje ne moţe dobiti, nakon ĉega je otišao bez

rijeĉi i sjeo, grizući prste, u kut, gdje ga i bijah zatekao. Posjetit ću ga rano ujutro.

20. srpnja. Posjetio sam Renfielda vrlo rano, prije nego što ga je obišao ĉuvar. Zatekao sam ga budna, kako

nešto pjevuši. Razmještao je po prozorskoj dasci šećer koji je saĉuvao i oĉigledno je ponovno zapoĉinjao

svoj muholov, i to vedra duha i u dobru raspoloţenju. Ogledao sam se po sobi za njegovim pticama te ga, ne

videći ih, zapitao gdje su. Odvratio mi je, ne okrenuvši se, da su sve odletjele. Po sobi je bilo nešto perja, a

na njegovu jastuku kap krvi. Ništa nisam rekao, već sam otišao i rekao ĉuvaru neka me obavijesti dogodi li

se s njime tijekom dana nešto neobiĉno.

11 sati prijepodne. Ĉuvar je upravo bio kod mene da mi kaţe kako je Renfielda obuzela snaţna muĉnina, te

je povratio gomilu perja. "Moje je mišljenje, doktore," reĉe, "da je pojeo svoje ptice, i to tek tako, sirove."

11 sati navečer. Veĉeras sam dao Renfieldu snaţan sedativ, u dovoljnoj koliĉini da uspava ĉak i njega, te

uzeo njegov notes da ga pogledam. Zamisao koja me u zadnje vrijeme opsjedala sad je bila potpuno

razraĊena, a teorija dokazana. Moj homicidalni manijak Ĉudnovata je kova. Morat ću za njega izmisliti novu

klasifikaciju i nazvati ga manijakom-zoofagom (koji se hrani ţivotom). On ţudi za time da unese u sebe što

je god više ţivota moguće i odluĉio je to provesti u djelo, korak po korak. Dao je mnogo muha jednome

pauku i mnogo pauka jednoj ptici. Tada je htio maĉku koja bi pojela mnogo ptica. Koji bi bili njegovi kasniji

koraci? Gotovo da bi se isplatilo izvesti taj pokus do kraja. To bi se moglo izvesti samo kad bi postojao

dostatan razlog-. Ljudi su se rugali seciranju, a gledajte kakve rezultate danas daje! Zašto ne bismo

unaprijedili znanost u njezinu najsloţenijem i najvitalnijem aspektu — poznavanju mozga? Kad bih

proniknuo u tajnu samo jednog ovakvog uma, da posjedujem kljuĉ mašte samo jednog luĊaka, mogao bih

unaprijediti svoju granu znanosti do vrhunca u usporedbi s kojim bi fiziologija Burdon-Sandersona i

Ferrierovo poznavanje mozga bili ništavni. Kad bi samo postojao dostatan razlog! Ne smijem previše

razmišljati o tome jer bih mogao doći u iskušenje. Dobar razlog mogao bi pretegnuti na mojoj vagi, jer ne

posjedujem li ja priroĊeno izniman mozak?

Kako li je taj ĉovjek razborito rasuĊivao; luĊaci to uvijek rade unutar svojih granica. Pitam se na koliko

ţivota procjenjuje ĉovjeka, da li na samo jedan. S velikom je toĉnošću završio svoj zapisnik i danas okreće

novi list. Koliko nas okreće novi list svakim danom svoga ţivota?

Meni se ĉini da se tek juĉer moj cijeli ţivot okonĉao novom nadom te da uistinu okrećem novi list. I tako će

biti sve dok Veliki Zapisniĉar ne zatvori moj raĉun, s dobiti ili gubitkom. O, Lucy, Lucy,

ne mogu se ljutiti na tebe niti se pak mogu ljutiti na svog prijatelja ĉija je sreća i tvoja,ali preostaje mi tek

beznadno ĉekanje i rad. Rad, da, rad!

Kad bih samo imao dovoljno jaku motivaciju kao onaj moj jadni ludi prijatelj, dobru, nesebiĉnu motivaciju

koja bi me natjerala na posao. To bi uistinu bila sreća.

Dnevnik Mine Murray

26. srpnja. Napeta sam i voĊenje dnevnika me umiruje; to je kao da ĉovjek šapuće samome sebi i istodobno

se sluša. A u stenografskim simbolima ima neĉega što ĉini stenografiju drukĉijom od pisanja. Tuţna sam

zbog Lucy i zbog Jonathana. Od Jonathana već dugo nisam dobila nikakvih vijesti i bila sam vrlo zabrinuta,

no juĉer mi je dragi g. Hawkins, koji je uvijek tako ljubezan, poslao njegovo pismo. Bila sam mu pisala

kako bih ga pitala je li primio štogod od Jonathana i on je rekao da mu je priloţeno pismo upravo pristiglo.

To je tek jedan redak upućen iz Drakulina dvorca, u kojemu kaţe da upravo kreće na put kući. To ne

nalikuje Jonathanu; ne razumijem to i usplahirena sam. A i Lucy, premda je vrlo dobra zdravlja, ponovno se

vratila svojoj staroj navici da hoda u snu. Njezina mi je majka priĉala o tome i odluĉile smo da svake veĉeri

zakljuĉam vrata naše sobe. GĊa Westenra si je utuvila u glavu da hodaĉi u snu uvijek odlaze na krovove

kuća i rubove ponora te da se naglo probude i padnu uz oĉajniĉki krik koji odjekuje po cijelome kraju. Jadna

draga ţena, prirodno je da je zabrinuta zbog Lucy. Kaţe mi daje njezin suprug, Lucyn otac, imao istu naviku

- budio se noću, odjenuo i izišao, ako ga nitko ne bi u tome sprijeĉio. Lucy bi se trebala udati najesen i već

planira kakvu će haljinu imati i kako će urediti kuću. Potpuno je razumijem jer i ja to ĉinim, samo što ćemo

Jonathan i ja krenuti u ţivot na vrlo skroman naĉin i morat ćemo se truditi spajati kraj s krajem. G.

Holmwood, toĉnije, plemeniti Arthur Holmwood, jedini sin lorda Godalminga, uskoro stiţe ovamo, ĉim

uzmogne otići iz grada, jer otac mu nije dobro, pa mislim da Lucy broji trenutke do njegova dolaska. Ţeli ga

odvesti na onu klupu na litici groblja i pokazati mu ljepote Whitbyja. Vjerujem da je uznemirena zbog

išĉekivanja; bit će dobro kada on stigne.

27. srpnja. Nikakvih vijesti od Jonathana. Već sam se sasvim zabrinula zbog njega, premda ni sama ne znam

zašto; ali doista bih ţeljela da mi piše, pa makar i jedan jedini redak. Lucy noću šeće više nego ikad i svake

noći me probudi njezino kretanje po sobi. Srećom, takve su vrućine da se ne moţe prehladiti; no zabrinutost

i to što se neprestano budim ipak se već poĉinje odraţavati na meni, pa i sama

postajem nervozna i loše spavam. Hvala Bogu, Lucy je i dalje dobra zdravlja. G. Holmwood naglo je pozvan

u Ring u posjet svome ocu, koji se ozbiljno razbolio. Lucy se grize zbog toga što je susret s njime odgoĊen,

no to joj ne narušava izgled; malĉice je punija, a obrazi su joj krasne ruţiĉaste boje. Izgubila je onaj

anemiĉni izgled što ga je prije imala. Molim se da sve to potraje.

3. kolovoza. Još jedan tjedan je prošao i nikakvih vijesti od Jonathana, ĉak ni za g. Hawkinsa, koji mi se

javio. O, nadam se da nije bolestan. Sigurno bi mi pisao. Gledam ono njegovo zadnje pismo, no nekako

nisam zadovoljna njime. Ne'Iiĉi na njegov stil, pa ipak je to njegov rukopis. U to nema sumnje. Prošlog

tjedna Lucy nije previše hodala u snu, ali nekako je ĉudnovato koncentrirana, što ne mogu dokuĉiti; kao da

me promatra ĉak i u snu. Pokušava otvoriti vrata, nalazi ih zakljuĉanima, te luta sobom traţeći kljuĉ.

6. kolovoza. Još tri dana i nikakih vijesti. Ova neizvjesnost postaje uţasna. Kad bih samo znala kome da

pišem ili kuda da idem, bilo bi mi lakše; ali nitko nije ĉuo ni rijeĉi od Jonathana od onoga zadnjeg pisma.

Samo se moram moliti Bogu za strpljivost. Lucy je razdraţljivija nego ikad, no inaĉe je dobro. Prošle noći

vrijeme je bilo vrlo prijeteće i ribari kaţu da se sprema oluja. Moram je promatrati i pokušati zapaziti

znakove za predviĊanje vremena. Danas je oblaĉan dan i dok pišem, sunce je skriveno iza gustih oblaka,

visoko iznad Kettlenessa. Sve je sivo, osim zelene trave, koja se usred tog sivila ĉini poput smaragda; siva

stijena; sivi oblaci, obojeni rumenilom na udaljenom kraju, iznad sivoga mora u koje pješĉani sprudovi

zadiru poput sivih prstiju. More se uz tutnjavu valja preko plićaka i pješĉanih ţalova, a tutnjava je prigušena

u morskoj izmaglici koja nadire prema kopnu. Obzorje je izgubljeno u sivoj magli. Sve je golemo; oblaci su

kao naslagane divovske stijene, a nad morem se ĉuje grmljavina koja zvuĉi poput proricanja sudbine. Na

plaţi su tu i tamo mraĉni likovi, ponegdje napola zaogrnuti u maglu, poput hodajućeg drveća. Ribarske laĊe

jure kući, te se uzdiţu i padaju na valovima dok hitaju u luku, naginjući se u bokovima. Evo staroga g.

Swalesa. Ide ravno prema meni i već prema naĉinu na koji podiţe šešir vidim da ţeli razgovarati...

Silno me dirnula promjena u jadnome starcu. Kad je sjeo pokraj mene, rekao je vrlo blagim glasom:

- Htio bih vam nešto reć', gospodiĉna.

Opazila sam daje uznemiren, pa sam uzela njegovu sirotu staru smeţuranu šaku u svoju i rekla mu neka se

ne ustruĉava.

- Bojim se, draga moja - rekao jeostavivši svoju šaku u mojoj -da sam vas sigurno šokirao svim onim

zloĉestim priĉama o mrtvima i sliĉno, što sam ih priĉao zadnjih tjedana;ali nisam ja to ozbiljno mislio i hoću

da se toga sjetite kad me ne bude. Mi šašavi starci, s jednom nogom u grobu, ne volimo baš mislit' o teme i

ne volimo se toga bojat'; zato sam se ja rugao tome, da malo razveselim samoga sebe. Ali, imena mi Boţjeg,

gospodiĉna, ne bojim se ja umrijet', baš nimalo. Samo ne bi' htio umrijet' ako baš ne moram. Sad mi je

valjda već došlo vrijeme, jer star sam, a sto godina više je nego što se bilo koji ĉovjek smije nadat'; a ja sam

već tako blizu da starica Smrt već brusi kosu. Vidite, ne mogu ja bez navike da brbljam o tome bez reda; ne

moţe ĉovjek nego kako je nauĉen. Uskoro će mi anĊeo Smrti zasvirati u trubu. Ali nemojte vi cmizdrit',

draga moja! - reĉe opazivši da plaĉem. - Ako doĊe i ove noći, neću odbit' njegov poziv. Jer ţivot je, na kraju

krajeva, samo ĉekanje da se dogodi nešto drugo od onoga što radimo, a smrt je ono na što se moţemo

osloniti. Ali ja sam zadovoljan jer dolazi k meni, draga moja, i to brzo. Moţe doć' dok mi gledamo i ĉudimo

se. Moţda je u onom vjetru što nosi sa sobom krš i lom, i tešku tugu i veliki jad. Gle! Gle! -uskliknuo je

iznenada. - U onom vjetru i iza njega ima neĉega što ima i zvuk, i izgled, i okus, i miris smrti. To je u zraku;

osjećam kako stiţe. Boţe, neka radosno odgovorim kad doĊe poziv za mene!

Poboţno je uzdigao ruke i podigao šešir. Usta su mu se pomaknula kao da moli. Nakon nekoliko trenutaka

tišine, ustao je, rukovao se sa mnom i blagoslovio me, oprostio se od mene i odšepesao. Sve me to uveliko

dirnulo i uznemirilo.

Bilo mi je drago kad je naišao obalni ĉuvar, s dalekozorom ispod ruke. Zastao je da popriĉa sa mnom, kao

što uvijek obiĉava, no cijelo je vrijeme promatrao jedan strani brod.

- Nije mi jasan - rekao je. - Ruski je, sudeći po izgledu, ali plovi tako nepravilno da je to pravo ĉudo. Kao da

uopće ne zna što mu je ĉiniti; kao da vidi kako nailazi oluja, no ne moţe se odluĉiti da li pojuriti na sjever,

na otvoreno more, ili pak da se skloniti ovamo. Gle, opet! Kormilarenje je strašno ĉudno, kao da se ne osjeća

ruka na kormilu. Mijenja smjer na svaki udar vjetra. Do sutra u ovo vrijeme ĉut ćemo još svaštu o tom

brodu.

7.

NOVINSKI IZREZAK IZ DAILYGRAPHA,

8. SVIBNJA

(Zalijepljen u dnevnik Mine Murray)

Od dopisnika

Whitby

Ovdje smo upravo iskusili jednu od najjaĉih dosad zabiljeţenih oluja, koja je došla iznenaĊujuće naglo, a

ĉije su posljedice neobiĉne i jedinstvene. Vrijeme je bilo ponešto sparno, no nimalo neuobiĉajeno za mjesec

kolovoz. Subotnje veĉe bilo je lijepo kako se samo moţe zamisliti i mnoštvo izletnika se juĉer zaputilo na

izlete u Mulgravske šume, zaljev Robina Hooda, Rig Mill, Runswick, Staithes, te na razliĉita mjesta u

okolici Whitbyja. Parobrodi Emma i Scarborough plovili su gore-dolje uz obalu, a iznimno mnogo izletnika

kretalo se i u Whitby i iz njega. Danje bio neobiĉno lijep, sve do poslijepodneva, kad je nekoliko dokonih

staraca, koji pohaĊaju groblje na istoĉnoj litici te s tog istaknutog poloţaja promatraju morsku puĉinu prema

sjeveru i istoku, skrenulo pozornost na iznenadnu pojavu "kobiljih repova" visoko na nebu prema

sjeverozapadu. U tom je trenutku puhao blagi jugozapadnjak ĉija se snaga u barometarskome jeziku

oznaĉava kao "br. 2: lagani povjetarac". Obalni ĉuvar na duţnosti odmah je izvijestio o tome, a jedan stari

ribar, koji već više od pedeset godina s istoĉne litice prati znakove za prognozu vremena, s ĉvrstim je

uvjerenjem pretkazao dolazak iznenadne oluje. Suton je bio tako prekrasan, tako veliĉanstven, uz svu silu

predivno obojenih oblaka, da se na šetalištu uz liticu na starome groblju skupila svjetina kako bi uţivala u

toj ljepoti. Prije nego što je sunce potonulo iza crne gromade Kettlenessa, koja je odvaţno stajala nasuprot

neba prema zapadu, njegov je silazak bio obiljeţen nebrojenim oblacima svih boja sutona -

plamenocrvenim, purpurnim, ruţiĉastim, zelenim, ljubiĉastim, te oblacima svih nijansi zlata. Ponegdje bi se

zgusnuli i neveliki, no naizgled potpuno crni oblaci, svih mogućih oblika, ocrtavali su se na nebu poput

divovskih silueta. Slikari nisu propustili tu priliku i bez sumnje će sljedećeg svibnja zidove Kraljevske

akademije uresiti i pokoja skica "Preludija velike oluje". Više je brodskih kapetana u to vrijeme donijelo

odluku da do svršetka oluje zadrţe u luci svoju "kantu" ili svoju "mazgu", kako nazivaju razliĉite vrste

brodova. Vjetar je tijekom veĉeri sasvim utihnuo i u sumrak je nastupila potpuna bonaca, sparna vrućina, te

onaj intenzivni osjećaj koji se javlja kod osjetljivijih osoba prije poĉetka grmljavine. Na moru je bilo

vidljivo tek nekoliko svjetala, jer ĉak i priobalni parobrodi, koji obiĉno plove tik uz obalu, drţali su se

podalje na moru. Na vidiku je bilo tek nekoliko ribarskih brodica. Jedino jedro koje se moglo zapaziti

pripadalo je jednoj stranoj škuni; na njoj su bila razapeta sva jedra i naizgled je plovila prema zapadu.

Naširoko se raspredalo o ludoj odvaţnosti ili pak neznanju ĉasnika tog broda dok je bio vidljiv, te im se

pokušalo dojaviti da skupe dio jedara zbog opasnosti s kojom su suoĉeni. Prije nego stoje potpuno pala noć,

vidjelo se kako na brodu beskorisno lamataju jedra, dok se njeţno valjao na blago uzbibanu moru,

"Dokon k'o naslikani brod na moru od papira."

Negdje oko deset sati nenazoĉnost vjetra poĉela je tištiti, a tišina je postala toliko izrazita da se jasno osjetilo

svaki put kad bi iz unutrašnjosti zablejala ovca ili pak iz grada zalajao pas, a orkestar na doku, koji je svirao

ţivahne francuske arije, kao da je remetio veliku harmoniju tišine u prirodi. Nešto poslije ponoći iz smjera

puĉine zaĉuo se ĉudnovati zvuk, a zrak je na velikoj visini poĉeo prenositi neobiĉno, slabašno, muklo

tutnjanje.

Zatim je bez ikakva upozorenja udarila oluja, tako brzo da se u onome trenutku to uĉinilo nevjerojatnim, a

ĉak je i poslije bilo teško dokuĉivo. Cjelokupna se priroda uskomešala u jednome trenutku. Valovi su se

uzdigli u sve silnijem bijesu, svaki nadvisujući svog prethodnika, sve dok u samo nekoliko minuta

donedavno staklasto more nije bilo poput ĉudovišta koje urla i guta sve pred sobom. Valovi s bijelim

krijestama ludo su udarili na poravnati pijesak, te zapljusnuli po okolnom grebenju. Drugi se stadoše

prelamati na dokovima, te su zasuli svojom pjenom svjetiljke na svjetionicima koji se uzdiţu na krajevima

oba doka u luci Whitbyja. Vjetar je zaurlao poput groma te zapuhao takvom silinom da su se i snaţni ljudi

jedva zadrţali na nogama ili su se oĉajniĉki uhvatili za ţeljezne potpornje. Bilo je nuţno ukloniti sve

promatraĉe s oba doka jer bi inaĉe te noći bilo mnogostruko više poginulih. Da poteškoće i opasnosti budu

još veće, prema kopnu je stala navirati velika magla s moru, poput bijelih, vlaţnih oblaka što su sablasno

jurili, a bili su tako neugodno vlaţni i hladni da se uz tek malo mašte moglo zamisliti kako duhovi

utopljenika dodiruju svoju ţivu braću ljigavim, mrtvaĉkim rukama i mnogi su ljudi zadrhtali dok su

pramenovi morske magle prolazili pokraj njih. Povremeno bi se magla rašĉistila i more je do odreĊene

udaljenosti bilo vidljivo pod bljeskovima munja, koje su se suda brzo nizale jedna za drugom.'popraćene

takvim praskovima groma da se ĉinilo kako se cijelo nebo trese zbog treštanja koraka oluje.

Neki su prizori bili neopisivo veliĉanstveni i izazivali su veliku pozornost - more, koje se komešalo u

valovima velikim poput planine, sa svakim je valom bacalo prema nebu goleme koliĉine bijele pjene, koju je

oluja grabila i u vrtlozima odnosila u ništavilo. Tu i tamo ukazala bi se pokoja ribarska brodica sa sićušnim

jedrom, koja je mahnito jurila u sklonište prije opasnosti; svako malo vidjela bi se bijela krila morskih ptica,

nošena olujom. Na vrhuncu istoĉne litice novi je reflektor bio spreman za uporabu, no još nije bio isproban.

Ĉasnici koji su baratali njime pripremili su ga za rad te u stankama izmeĊu dva naleta magle pretraţivali

njime površinu mora. U nekoliko je navrata bio koristan, kad bi poneka ribarska brodica, ograde potopljene

pod vodom, pojurila u luku, te uspjela, vodena zaštitniĉkim svjetlom, izbjeći opasnost od sudara s dokovima.

Svaki put kad bi se neki brod domogao sigurnosti pristaništa, svjetina na obali povikala bi od radosti i ĉinilo

bi se da taj povik na trenutak rascjepljuje oluju, da bi ga ona potom otpuhnula u svome naletu.

Nedugo nakon toga reflektor je na odreĊenoj udaljenosti otkrio škunu sa svim razapetim jedrima, oĉigledno

onaj isti brod koji je bio primijećen ranije te veĉeri. Vjetar se sad okrenuo prema istoku, a promatraĉi na

litici su zadrhtali shvativši u kakvoj se strahovitoj opasnosti brod našao. IzmeĊu njega i luke prostirao se

veliki i široki greben na kojega bi se s vremena na vrijeme nasukali mnogobrojni dobri brodovi, a s obzirom

na smjer iz kojega je sada puhao vjetar, bilo je sasvim nemoguće da se brod dokopa ulaza u luku. Sad je već

skoro bilo vrijeme najjaĉe plime, no valovi su bili tako veliki da su izmeĊu dva vala bili vidljivi plićaci uz

obalu, a škuna, sa svim jedrima razapetim, jurila je takvom brzinom daje, po rijeĉima jednoga iskusnog

mornara, "morala negdje završiti, pa makar u samome paklu." Zatim je došao još jedan nalet morske magle,

najjaĉi do tada, ĉitava sila vlaţne magle, koja kao daje sve obavila poput sivog pokrova, te ostavila ljudima

na raspolaganju samo osjetilo sluha jer rikanje bure, praskanje gromova i tutnjava silnih valova nadolazili su

iz vlaţne pustoši još glasnije nego prije. Snop svjetlosti iz reflektora bio je prikovan za ulaz u luku kod

istoĉnog doka, gdje se oĉekivao sudar, i ljudi su ĉekali bez daha. Vjetar se odjednom promijenio u

sjeveroistoĉni i ostaci magle raspršili su se u tome udaru; a zatim, mirabile dictu, strana je škuna pojurila

pred naletom vjetra, poskakujući s vala na val dok se brzo kretala ravno naprijed, sa svim jedrima razapetim,

te pristigla u sigurnost luke. Reflektor ju je pratio i svi koji su je ugledali zadrhtali su jer je za krmu bio

privezan leš pognute glave jezovito se njišući naprijed-natrag sa svakim pokretom broda. Nijedna druga

prilika nije bila vidljiva na palubi. Svi su ostali u veliku ĉudu kad su shvatili daje brod, kao nekim ĉudom,

pronašao luku, voĊen tek rukom mrtva ĉovjeka! No, sve se to zbilo mnogo brţe nego što traje zapis. Škuna

nije zastala, već je projurila preko luke i zarinula se u nanos pijeska i šljunka, nastao u brojnim plimama i

olujama na jugoistoĉnome kutu doka koji se izboĉio pod istoĉnom liticom, a ovdje je bio poznat pod

imenom Tate Hill.

Brod se, dakako, silno protresao kad se zabio u pješĉani nanos. Svaka drvena greda, uţe i uporai zategnuli su

se, a nekoliko jarbolskih košara srušilo se uz tresak. No, najĉudnovatije od svega bilo je to stoje, istog

trenutka kad je brod dodirnuo obalu, iz potpalublja iskoĉio golem pas, kao da gaje izbacio potres, te potrĉao

i skoĉio s krme na pijesak. Pojurio je ravno prema strmoj litici, gdje se groblje tako strmo nadvija iznad puta

prema istoĉnoj litici da neki plosnati nadgrobni kamenovi doslovce strše u prazno na mjestima gdje se pod

njima odronio dio litice koji ih je pridrţavao. Pas je potom nestao u tami, koja se doimala još gušćom tik iza

dohvata svjetlosti reflektora.

Sluĉaj je htio da u tom trenutku ne bude baš nikoga na doku Tate Hill, budući da su svi ljudi koji ţive u

neposrednoj blizini bili u krevetu ili pak su se nalazili vani, na okolnim visovima. Tako je obalni ĉuvar na

duţnosti na istoĉnoj strani luke, koji je odmah potrĉao na neveliki dok, bio prvi ĉovjek koji se popeo na

palubu. Ljudi koji su upravljali reflektorom, nakon što su pretraţili ulaz u luku ne vidjevši ništa, okrenuli su

svjetlost na olupinu i zadrţali je na njoj. Obalni je ĉuvar potrĉao prema krmi i, kad je zaobišao kormilo,

sagnuo se da ga pregleda, te odmah ustuknuo kao da gaje obuzela neka snaţna emocija. To kao da je

izazvalo opću radoznalost i nemali je broj ljudi potrĉao. Put od zapadne litice preko Drawbridgea do doka

Tate Hill popriliĉan je, no vaš je dopisnik razmjerno dobar trkaĉ, pa sam stigao znatno prije ostale svjetine.

No, kad sam stigao, već sam na doku zatekao mnoštvo ljudi, kojima obalni ĉuvar i policija nisu dopuštali

pristup na brod. Ljubaznošću glavnog laĊara dopušteno mi je, kao vašem dopisniku, da se popnem na palubu

i bio sam jedan od ĉlanova nevelike skupine koja je vidjela mrtvog mornara još dok je doslovce bio privezan

za kormilo.-

Nije bilo nimalo ĉudno što se obalni ĉuvar zaĉudio, ili ĉak zaprepastio, jer takav prizor ne vida se ĉesto.

Ĉovjek je na jednostavan naĉin bio priĉvršćen za kormilo svojim rukama, koje su bile svezane jedna preko

druge. IzmeĊu ruke koju je drţao bliţe sebi i drveta nalazila se krunica, omotana oko oba zglavka i

uĉvršćena konopcima kojima su bile vezane ruke. Mora daje taj jadnik neko vrijeme sjedio, no lepršanje i

udaranje jedara prenosilo se na kormilo i vuklo ga s jedne strane na drugu, tako da su mu konopci kojima je

bio svezan prerezali meso do kosti. Naĉinjen je detuljan zapisnik toĉnog stanja stvari, a jedan je lijeĉnik -

kirurg J.M.Caffyn. koji ţivi na adresi East Elliot Place 33 - koji je došao odmah nakon mene, izjavio poslije

pregleda da je ĉovjek zacijelo bio mrtav već puna dva dana. U dţepu mu se nalazila paţljivo zaĉepljena

boca, prazna s iznimkom malena smotka papira koji je, kako se pokazalo, predstavljao dodatak brodskome

dnevniku. Obalni ĉuvar je rekao daje ĉovjek po svemu sudeći sam sebi svezao ruke, zategnuvši ĉvorove

zubima. Okolnost što je ĉuvar prvi došao na brod mogla bi prištedjeti neke kasnije komplikacije na sudu

admiraliteta; jer obalni ĉuvari nemaju pravo zadrţavati spašenu robu, koja inaĉe pripada prvome ĉovjeku

koji stupi na nasukani brod. No, pravni jezici ipak su već uvelike zaposleni, a jedan mladi student prava

glasno tvrdi kako su vlasnikova prava već u potpunosti izgubljena, budući da je njegova imovina u

suprotnosti sa statutima nepovredivosti, s obzirom na to da je rudo kormila, koje je simboliĉno za status

dotiĉne imovine, pridrţavala mrtva ruka. Nepotrebno je spominjati da je mrtvi kormilar s duţnim

poštovanjem uklonjen s mjesta na kojem je drţao svoju ĉasnu straţu sve do smrti, postojano i plemenito

poput mladoga Casabiance, te smješten u mrtvaĉnicu gdje će ostati do istrage.

Iznenadna oluja već prolazi i njezina ţestina popušta; svjetina odlazi svojim kućama, a nebo poĉinje rudjeti

ponad jorkširskih pustopoljina. Za vaš sljedeći broj prikupit ću dodatne pojedinosti o nasukanu brodu koji je

tako ĉudesno pronašao put u luku za vrijeme oluje.

Whitby

9. kolovoza. Nastavak neobiĉnog sinoćnjeg dolaska nasukana broda u oluji gotovo je još ĉudniji od samog

tog dogaĊaja. Ustanovljeno je da je ta škuna ruska, iz Varne, a zove se Demeter. Gotovo sav teret na brodu

sastoji se od srebrna pijeska, s vrlo malo brodskog tereta; rijeĉ je o velikim drvenim sanducima napunjenima

zemljom. Taj je teret upućen pravnom zastupniku iz Whitby, gospodinu S. F. Billingtonu, koji ţivi na adresi

Crescent 7, i on se jutros popeo na palubu te sluţbeno preuzeo vlasništvo nad robom koja mu je upućena. I

ruski je konzul, u svojstvu zastupnika brodovlasniĉke tvrtke, sluţbeno preuzeo brod te platio sve pristanišne

pristojbe. Danas se ne priĉa ni o ĉemu osim o tom ĉudnovatom dogaĊaju; duţnosnici Ministarstva trgovine

vrlo su pozorno nadgledali da se svaka pojedinost obavi u skladu s propisima. Budući daje rijeĉ o "ĉudu od

tri dana", oĉigledno je da su odluĉni u namjeri da kasnije ne bude nikakvih razloga za ţalbu. Veliko je

zanimanje izazvao pas koji je skoĉio na tlo kad se brod nasukao i više ĉlanova Društva za zaštitu ţivotinja,

ĉiji je ogranak u Whitbyju vrlo jak, pokušalo se sprijateljiti s tom ţivotinjom. No, na opće razoĉaranje, nisu

mogli pronaći psa; ĉini se daje sasvim nestao iz grada. Vjerojatno se prestrašio i pobjegao prema

pustopoljinama, gdje se još uvijek skriva u strahu. Neki se ljudi pribojavaju takve mogućnosti jer oĉigledno

se radi o vrlo oštrome psu. Rano jutros jedan je veliki pas, kriţanac buldoga ĉiji je vlasnik trgovac ugljenom

nedaleko od doka Tate Hill, pronaĊen mrtav u ulici nasuprot dvorištu svog gospodara. Bio je u borbi i oĉito

je imao divljeg protivnika, jer grlo mu je razderano, a trbuh rasporen, kao nekom silnom kandţom.

Kasnije. Ljubaznošću jednog isljednika iz Ministarstva trgovine dopušteno mi je da pregledam brodski

dnevnik Demetra, koji je uredno voĊen sve do prije tri dana, ali nije sadrţavao ništa zanimljivo glede

nestalih ljudi. No veću je pozornost izazvao papir pronaĊen u boci, koji je danas priloţen u istrazi. U ţivotu

nisam naišao na ĉudnovatiju pripovijest od one koja se moţe povezati iz ta dva spisa. Kako nema razloga za

tajnost, dopušteno mi je da ih upotrijebim, te vam u skladu s time šaljem prijepis iz kojega su izuzete tek

tehniĉke pojedinosti o plovidbi i teretu. Cini se da je kapetan bio obuzet nekakvom manijom još prije nego

što je brod došao na puĉinu, te se ona uporno razvijala tijekom cijelog putovanja. Dakako, moj se iskaz ne

smije uzeti previše doslovno, budući da mi gaje izdiktirao jedan ĉinovnik ruskoga konzula, koji mi ga je, u

nedostatku vremena, Ijubezno preveo.

Brodski dnevnik Demetra

Od Varne do Whitbyja

Bilješka od 18. srpnja; dogaĎaju se tako čudnovate stvari da ću sve pomno bilježiti dok ne pristanemo.

6. srpnja završili smo s utovarivanjem tereta, srebrnog pijeska i sanduka sa zemljom. U podne razapeli jedra.

Puše svjeţi istoĉnjak. Posada, pet mornara,... dva ĉasnika, kuhar i ja (kapetan).

11. srpnja u zoru ušli u Bospor. Primili na brod turske carinike. Platili pristojbe. Sve u redu. Krenuli dalje u

4 poslijepodne.

12. srpnja kroz Dardanele. Opet carinici i brodić s carinskom gardom. Pdhovno pristojbe. Carinici temeljiti,

ali brzi. Ţele da brzo krenemo dalje. U sumrak smo došli do arhipelaga.

13. srpnja prošli rt Matapan. Posada nezadovoljna zbog neĉega. Djeluju prestrašeno, no ne ţele govoriti o

tome.

14. srpnja; bio sam malo zabrinut zbog posade. Sve su to sami postojani momci, koji su već plovili sa

mnom. Prvi ĉasnik nije mogao dokuĉiti što ne valja; rekli su mu samo da ima neĉega, te se prekriţili. Ĉasnik

se tog dana razbjesnio na jednoga od njih i udario ga. Oĉekivao sam ljutu svaĊu, ali sve je bilo mirno.

15. srpnja ujutro ĉasnik prijavio da je jedan od mornara, Petrovski, nestao. Bilo je to sasvim neobjašnjivo.

Sinoć je ĉetiri sata straţario na lijevoj strani broda; smijenio gaje Abramov, no nije' sišao u potpalublje.

Ljudi snuţdeniji nego ikad prije. Rekli su da su i oĉekivali tako nešto, no nisu htjeli reći ništa više nego da

na brodu ima neĉega. Prvi ĉasnik vrlo se razljutio na njih; pobojao sam se da nam predstoji kakva nevolja.

17. srpnja, juĉer, jedan iz posade, Olgaren, došao je u moju kabinu i osupnutim mi glasom rekao kako

smatra da se na brodu nalazi neki neznanac. Rekao je da se za sinoćnje straţe zaklonio iza kućice na palubi

budući daje bio pljusak, kad je ugledao nekog visokog mršavog muškarca, koji nije nalikovao nikome iz

posade, kako se uspinje stubištem iz potpalublja, nakon ĉega je dalje otišao palubom i nestao. Oprezno je

krenuo za njim, no kad je došao do krme, nije bilo nikoga, a sva su grotla bila zatvorena. Bio je obuzet

paniĉnim praznovjernim strahom i bojim se da bi ta panika mogla uzeti maha. Kako bih je uklonio, danas ću

pretraţiti cijeli brod, od pramca do krme.

Kasnije istog dana skupio sam cijelu posadu i rekao im kako ćemo pretraţiti brod od pramca do krme jer

oĉigledno misle kako nekoga ima na njemu. Prvi ĉasnik ljut; rekao je kako je to glupost, te da će popuštanje

pred takvim budalastim zamislima demoralizirati ljude; rekao je kako će se potruditi da ih batinom saĉuva

izvan dohvata nevolje. Prepustio sam mu kormilo, dok su ostali poĉeli pomno pretraţivati, drţeći se jedan uz

drugoga, sluţeći se svjetiljkama; ni jedan kut nismo ostavili nepretraţenim. Budući da su tamo bili samo

veliki drveni sanduci, nije bilo zakutaka gdje bi se mogao sakriti neki ĉovjek. Kad smo završili s

pretraţivanjem, ljudima je bilo mnogo lakše, te su se vedro vratili na svoj posao. Prvi ĉasnik se mrgodio, no

ništa nije rekao.

22. srpnja. Zadnja tri dana imamo loše vrijeme i cijela je posada zauzeta jedrima; nema vremena za

preplašenost. Ljudi kao da su zaboravili na svoj strah. Prvi ĉasnik ponovno dobre volje i svi su u dobrim

odnosima. Pohvalio sam ljude zbog rada pri lošem vremenu. Prošli smo Gibraltar i provukli se kroz tjesnac.

Sve je u redu.

24. srpnja. Kao da se neka kletva nadvila nad brod. Jednog smo mornara već prije izgubili, ulazimo u

Biskajski zaljev s pravim nevremenom ispred nas, a sinoć je još jedan ĉovjek izgubljen, nestao. Poput

prvoga, bio je smijenjen sa straţe i nitko ga više nije vidio. Svi su ljudi u paniĉnome strahu; zatraţili su da

straţare udvoje, jer se boje biti sami. Ĉasnik je ljut. Bojim se da će ponovno biti nevolje, da će ili on ili

posada posegnuti za nasiljem.

28. srpnja. Ĉetiri paklenska dana. Bacakali smo se kao da smo u kakvu vira, a vjetar je bio orkanski. Nitko

nije spavao. Svi su ljudi izmuĉeni. Ne znam kako da rasporedim straţu, jer nitko nije u stanju za to. Drugi

ĉasnik dobrovoljno se prijavio da kormilari i straţari, kako bi omogućio ljudima da odspavaju koji sat.

Vjetar jenjava; more još uvijek snaţno uzburkano, ali ipak mirnije, te je brod postojaniji.

29. srpnja. Još jedna tragedija. Sinoć se straţarilo pojedinaĉno, jer posada je bila odviše umorna za

dvostruku straţu. Kad je ujutro straţar došao na smjenu, na palubi je zatekao tek kormilara. Podignuta je

uzbuna i svi su došli na palubu. Temeljito smo sve pretraţili, no ne naĊosmo nikoga. Sad sam bez drugog

ĉasnika, a posadu mi je zahvatila panika. Prvi ĉasnik i ja dogovorili smo se da se odsada nadalje krećemo

naoruţani, te da dobro gledamo što je tome uzrok.

30. srpnja. Posljednja noć. Nastalo je veselje zbog toga što smo došli nadomak Engleske. Vrijeme je lijepo,

sva su jedra razapeta. Otišao sam na spavanje sav iscrpljen; ĉvrsto sam zaspao; probudio me ĉasnik i rekao

mi da su nestala oba straţara i kormilar. Ostali smo samo ja i ĉasnik, uz dva mornara da upravljaju brodom.

1. kolovoza. Dva dana magle i ni jedra na vidiku. Nadao sam se da ću, kad se naĊemo u La Mancheu, biti u

stanju dozvati sirenom pomoć ili pak pristati negdje. Nemamo dovoljno snage za rukovanje jedrima, pa

moramo juriti nošeni vjetrom. Ne usuĊujem ih se spustiti, jer ih moţda više neću moći razapeti. Kao da nas

k sebi privlaĉi neki strahoviti usud. Ĉasniku je sad pao moral jaĉe nego mornarima. Njegova snaţna narav

kao da gaje okrenula protiv sebe. Mornari su već prošli toĉku na kojoj se osjeća strah; rade ravnodušno i

strpljivo, spremni na najgore. Oni su Rusi, on pak Rumunj.

2. kolovoza, ponoć. Pošto sam odspavao tek nekoliko minuta, iz sna me trgnuo neki krik, naizgled odmah

izvan moje sobe. Ništa se nije vidjelo u magli. Pojurio sam na palubu te naletio na ĉasnika. Kaţe da je ĉuo

krik i potrĉao, no od ĉovjeka na straţi ni traga ni glasa. Još jedan nestali. Boţe, pomozi nam! Ĉasnik kaţe da

smo već zacijelo prošli kroz Doverski tjesnac, jer je u jednom trenutku kad se podigla magla ugledao North

Foreland, baš kad je zaĉuo onaj krik. U tom sluĉaju, sad smo već uplovili u Sjeverno more, i samo nas Bog

moţe voditi u magli, koja kao da se kreće zajedno s nama; a izgleda da nas je Bog napustio.

3. kolovoza. U ponoć sam otišao smijeniti kormilara i kad sam došao onamo, nikoga nisam zatekao. Vjetar

je bio postojan i kako nas je tjerao ravno, nije bilo nikakva zastranjenja. Nisam se usudio napustiti kormilo,

pa sam doviknuo ĉasniku. Nakon nekoliko trenutaka dojurio je na palubu u donjem rublju. Izgledao je

unezvjereno i oronulo, te se bojim da je poludio. Sasvim mi se pribliţio i promuklo prošaptao, prislonivši mi

usta na uho, kao da se boji da bi i zrak to mogao ĉuti: "To biće je ovdje; sad to znam. Sinoć sam Ga vidio za

vrijeme straţe, izgleda poput ĉovjeka, visok je i mršav, te jezivo blijed. Bio je u potpalublju, te gledao van.

Dopuzao sam Mu s leĊa i navalio na Njega noţem, no noţ je prošao kroza Nj, kao kroz zrak." Izrekavši to,

uzeo je noţ i divljaĉki zamahnuo njime u prazninu. Zatim je nastavio: "Ali On je ovdje i ja ću Ga naći.

Nalazi se u spremištu za teret, moţda u jednome od onih sanduka. Skinut ću vijke s njih, s jednog po jednog,

te pogledati. Vi se drţite kormila." Potom je, uz upozoravajući pogled i s prstom na usnama, sišao pod

palubu. Propuhivao je nestalan vjetar i nisam mogao ostaviti kormilo. Vidio sam ga kako je ponovno izišao

na palubu, sa sanduĉićem za alat i svjetiljkom, te sišao niz prednje grotlo. Lud je, do krajnosti lud, i ne bi

bilo korisno da ga pokušam zaustaviti. Ne moţe nauditi onim velikim sanducima; fakturirani su kao "glina",

i bude li ih navlaĉio naokolo, bit će to najbezazlenija stvar stoje moţe uĉiniti. Zato ću ostati ovdje, paziti na

krmu, te zapisivati ove bilješke. Jedino se mogu uzdati u Boga i ĉekati da se magla rašĉisti. Zatim, budem li

uspio dovesti brod u neku luku uz vjetar kakav već bude, spustit ću jedra i zaustaviti brod, te uputiti poziv u

pomoć...

Sad je već sve umalo svršeno. Upravo kad sam se poĉeo nadati da će ĉasnik izaći mirniji, jer ĉuo sam kako u

potpalublju lupa po neĉemu, a rad mu ĉini dobro, iz grotla je dopro iznenadni, preplašeni vrisak od kojega

mi se sledila krv u ţilama i on je dotrĉao gore na palubu kao da gaje netko ispalio iz topa. Bio je to pravi

pobješnjeli luĊak, kolutao je oĉima, a lice mu je bilo iskrivljeno od straha. "Spasite me! Spasite me!",

povikao je, a zatim se ogledao po maglenome pokrivaĉu. Njegov se uţas preobrazio u oĉaj i rekao je

postojanim glasom: "Bolje će vam biti da i vi doĊete, kapetane, prije nego što bude prekasno. On je tamo.

Sad znam tajnu. More će me spasiti od Njega, i to mi je jedino preostalo!" Prije nego što sam stigao izustiti i

rijeĉ, ili pak naĉiniti korak da ga šĉepam, skoĉio je na palubnu ogradu i namjerno se bacio u more. Vjerujem

da sad i ja znam tajnu. Taj je luĊak pobio sve one ljude, jednog po jednog, a sad je i sam pošao za njima.

Neka mi Bog pomogne! Kako ću objasniti sve te uţase kad doĊem do luke? Kad doĊem do luke! Hoće li to

ikada biti?

4. kolovoza. I dalje magla kroz koju sunĉeve zrake zore ne mogu prodrijeti. Znam da je zora samo zato što

sam mornar, ni po ĉemu drugome. Nisam se usudio sići u potpalublje, nisam se usudio napustiti kormilo;

tako sam ostao ovdje ĉitave noći i u tami noći ugledao sam Njega... Njega! Neka mi Bog pomogne, ali

ĉasnik je bio u pravu stoje skoĉio preko palube. Bilo mu je bolje umrijeti dostojno ĉovjeka; nijedan ĉovjek

ne moţe prigovoriti smrti mornara u plavoj vodi. Ali ja sam kapetan i ne smijem napustiti svoj brod. Ali

osujetit ću tog zloduha, ili to ĉudovište, jer kad mi snaga poĉne opadati, svezat ću si ruke za kormilo, a s

njima ću svezati i nešto što se On, to Biće, ne usuĊuje dodirnuti. Zatim ću, bio vjetar dobar ili loš, spasiti

svoju dušu te svoju kapetansku ĉast. Sve sam slabiji, a noć nadolazi. Pogleda li me ponovno u lice, moţda

neću imati vremena za djelovanje... Nasukam li se, moţda netko pronaĊe ovu bocu, te će moţda shvatiti. Ne

shvati li... no, onda će svi ljudi znati da sam ispunio ukazano mi povjerenje. Neka Bog, Blaţena Djevica i

svi sveci pomognu jadnoj neukoj duši koja pokušava obaviti svoju duţnost...

Dakako, tumaĉenje tog sluĉaja otvoreno je. Nikakvi se dokazi ne mogu priloţiti i nitko sada ne moţe reći je

li sam taj ĉovjek poĉinio ona umorstva. Ovdašnji ljudi gotovo svi do jednoga smatraju da je kapetan pravi

junak i bit će mu prireĊen javni sprovod. Već je ureĊeno da ga povorka brodova poveze uz rijeku Esk, te ga

zatim vrati do doka Tate Hill, gdje će potom biti sproveden uz stubište opatije jer će biti sahranjen na groblju

povrh litice. Vlasnici preko stotinu brodica već su se upisali, ţeleći ga otpratiti do groba.

Nije pronaĊen nikakav trag velikog psa, zbog ĉega vlada veliko ţaljenje, jer uz ovakvo stanje javnog

mnijenja, vjerujem da bi ga grad usvojio. Sutra će biti sprovod i tako će završiti još jedna "zagonetka mora".

Dnevnik Mine Murray

8. kolovoza. Lucy je bila vrlo nemirna cijelu noć, a ni ja nisam mogla savati. Oluja je bila zastrašujuća i dok

je glasno tutnjala medu kapama na dimnjacima, upravo sam drhtala. Kad bi uslijedio neki oštar

zapuh, ĉinio bi se poput udaljena topa. Pravo je ĉudo da se Lucy nije probudila; no dvaput je ustala i

odjenula se. Srećom, oba sam se puta probudila na vrijeme, te je uspjela razodjenuti ne probudivši je i vratiti

je u postelju. Ĉudnovata je stvar to hodanje u snu, jer ĉim se njezin naum fiziĉki sprijeĉi, sve njezine

namjere, ima li ih uopće, raspršuju se, i ona se u potpunosti prepušta svakodnevnoj rutini.

Rano ujutro obje smo ustale i sišle u luku da vidimo je li se noću štogod dogodilo. Tamo je bilo vrlo malo

ljudi i premda je sunce jarko sjalo, a zrak bio ĉist i svjeţ, veliki, mrki valovi, koji su se ĉinili tamnima jer je

pjena povrh njih bila snjeţno bijela, silom su navirali kroz uska usta luke - poput nekog nasilnika koji se

probija kroz svjetinu. Nekako mi je bilo drago što Jonathan sinoć nije bio na moru, već na kopnu. Ali,

zaboga, je li doista na kopnu ili pak na moru? Gdje li je i kako mu je? Strašno brinem zbog njega. Kad bih

barem znala što da uĉinim i kad bih mogla nešto poduzeti!

10. kolovoza. Današnji sprovod sirotog kapetana bio je vrlo dirljiv. Izgleda da su se tamo našle sve brodice

iz luke, a lijes su nosili kapetani, ĉitavim putem od doka Tate Hill do groblja. Lucy je pošla sa mnom i rano

smo otišle na naše staro mjesto, dok je povorka brodica plovila uzvodno rijekom do vijadukta i vratila se

natrag. Siroti je ĉovjek poloţen na poĉinak sasvim blizu našeg mjesta, tako da smo stajale na klupici kad je

došlo vrijeme za to i sve smo vidjele. Jadna Lucy djelovala je vrlo snuţdeno. Cijelo je vrijeme bila

uznemirena i usplahirena. Preostaje mi tek pomisao kako se njezini noćni snovi odraţavaju na nju. Vrlo je

svojeglava po jednome pitanju - nikako mi neće priznati da postoji neki razlog za uznemirenost; odnosno,

ako on postoji, ni sama ga ne moţe dokuĉiti. Dodatni je razlog što je jadni stari g. Swales jutros pronaĊen

mrtav na našoj klupici, slomljene šije. Lijeĉnik je rekao daje oĉigledno pao s klupe preplašen neĉime jer mu

na licu bijaše takav izraz straha i jeze da su ljudi rekli kako su zadrhtali vidjevši ga. Ubogi dragi starac!

Moţda je svojim umirućim oĉima vidio Smrt! Lucy je tako draga i tankoćutna da sve osjeća mnogo

intenzivnije nego drugi ljudi. Upravo se sada uvelike uzrujala zbog jedne sitnice na koju nisam osobito

obratila pozornost, iako i sama vrlo volim ţivotinje. Jedan ĉovjek koji ĉesto dolazi ovamo gledati brodove,

došao je sa svojim psom. Pas je uvijek s njime. Oboje su blage ćudi i nikad nisam vidjela da bi se ĉovjek

razljutio ili pas zalajao. Za vrijeme sluţbe pas nije htio prići svom gospodaru, koji je bio s nama na klupi,

već se drţao nekoliko metara podalje, te lajao i tulio. Gospodar mu je isprva govorio blagim glasom, zatim

oporim, te naposljetku ljutitim; no pas nije htio ni doći ni prestati dizati buku. Kao da gaje obuzeo neki bijes;

divlje je gledao, a dlaka mu se nakostriješila poput dlake na maĉjem repu kad se maĉka krene na ratne staze.

Na posljetku se i ĉovjek razljutio, skoĉio s klupe i ritnuo psa, te ga uhvatio za koţu na šiji i napola ga

odvukao, a napola bacio na nadgrobni kamen na kojem stoji klupa. Istog trenutka kad je dodirnulo kamen,

jadno se stvorenje umirilo i poĉelo drhtati. Pas nije pokušavao pobjeći, već se šćućurio, drhtureći sav zguren,

i nalazio se u takvome ţaljenja vrijednom stanju uţasa da sam ga, doduše bezuspješno, pokušala utješiti. I

Lucy je bila puna ţaljenja, no nije pokušavala dodirnuti psa, već ga je pogledala kao u agoniji. Bojim se da

je preosjetljive ćudi, a da bi mogla proći u ţivotu bez neprilika. Sigurna sam da će noćas sanjati o tome. Sve

te stvari povezane zajedno - brod koji je doplovio u luku voĊen rukom mrtva ĉovjeka; njegov poloţaj,

privezan za kormilo krunicom; dirljivi sprovod; pas, na tren bijesan, a odmah kasnije prestravljen - sve će to

posluţiti kao materijal za njezine snove.

Mislim da će joj biti najbolje da ode u krevet tjelesno premorena, pa ću je povesti na dugu šetnju uz litice do

zaljeva Robina Hooda i natrag. Nakon toga ne bi trebala biti previše sklona mjeseĉarenju.

8.

DNEVNIK MINE MURRAY

Istog dana, 11 sati navečer. Kako li sam umorna! Da mi dnevnik nije postao ĉvrstom navikom, danas ga ne

bih ni otvorila. Veĉeras smo otišle u ugodnu šetnju. Nakon nekog vremena Lucy se oraspoloţila, što je, po

mom mišljenju, zasluga nekoliko dragih krava koje su nas došle onjušiti na polju nedaleko od svjetionika i

tako nas preplašile da smo bile izvan sebe od straha. Mislim da smo u tom trenu zaboravile sve osim,

dakako, straha koji nas je obuzeo izbrisavši nam sve iz uma tako da smo poĉele iznova. Popile smo vrhunski

ĉaj u zaljevu Robina Hooda, u jednoj draţesnoj starinskoj krĉmici, s isturenim okruglim prozorom kroz koji

se pruţao pogled na grebenje uz nasip prekriveno morskim algama. Mislim da bismo zaprepastile takozvane

"moderne ţene" svojim apetitom. Hvala Bogu, muškarci su tolerantniji! Zatim smo odšetale kući, zastavši

povremeno ili, bolje reĉeno, svaki ĉas, kako bismo se odmorile, neprestance se u dubini duše bojeći divljih

bikova. Lucy je bila doista premorena i odluĉile smo se uvući u krevet stoje prije moguće. No u posjet nam

je došao mlaĊi kapelan i gĊa Westenra ga je pozvala da ostane na veĉeri. Lucy i ja nasmrt smo se borile da

ostanemo budnima; znam da je u mom sluĉaju to bila teška borba, a inaĉe sam dobar borac. Mislim da bi se

jednog dana trebali skupiti biskupi i razmotriti kako da se stvori novi kov kapelana, koji uopće ne veĉeraju,

ma koliko ih se na to prisiljavalo, i koji će primijetiti da su djevojke umorne. Lucy sad spava i smireno diše.

Obrazi su joj rumeniji nego inaĉe i izgleda upravo draţesne Ako se g. Holmwood zaljubio u nju vidjevši je

tek u salonu, pitam se što bi rekao da je sada vidi. Neke spisateljice iz "novog ţenskog 43fl.kre,ta."4ednog

će dana doći na zamisao da bi muškarci i ţene trebali vidjeti svog budućeg supruţnika kako spava prije nego

što predloţe brak ili ga pak prihvate. Ali emancipirana ţena u budućnosti neće pristajati na to da prihvaća

braĉnu ponudu; ona će sama nuditi brak. I to će biti baš neki krasan posao! To malo tješi ĉovjeka. Veĉeras

sam uistinu sretna jer izgleda daje dragoj Lucy bolje. Doista vjerujem daje s njom krenulo nabolje, te da su

za nas gotove njezine nevolje sa snovima. Bila bih potpuno sretna, samo kad bih znala da Jonathan... Neka

ga Bog ĉuva i blagoslovi.

11. kolovoza, tri sata ujutro. Ponovno dnevnik. Gotovo je zasad sa snom, pa ću radije pisati. Previše sam

uzbuĊena da bih zaspala. Proţivjeli smo takvu pustolovinu, takvo muĉno iskustvo. Zaspala sam ĉim sam

sklopila svoj dnevnik... Odjednom sam se potpuno razbudila i sjela u postelji obuzeta nekim jezovitim

strahom, osjetivši neku prazninu oko sebe. Soba je bila u mraku, pa nisam mogla vidjeti Lucyn krevet.

Prikrala sam se preko sobe i pokušala je dodirnuti. Krevet je bio prazan. Upalila sam ţigicu te ustanovila da

je nema u sobi. Vrata, su bila zatvorena, ali ne i zakljuĉana, kakvim sam ih ostavila. Bojala sam se probuditi

njezinu majku, koja je u zadnje vrijeme bolesnija nego inaĉe, pa sam se na brzinu odjenula i krenula je

traţiti. Dok sam izlazila iz sobe, sinulo mi je da bih po odjeći koju je odjenula mogla dokuĉiti što namjerava

došla u snu. Kućni haljetak oznaĉavao bi kuću; haljina pak vanjski prostor. I kućni haljetak i haljina bili su

na svome mjestu. "Hvala Bogu," rekla sam samoj sebi, "ne moţe biti daleko jer je samo u spavaćici."

Potrĉala sam niz stubište i pogledala u dnevni boravak. Tamo je nije bilo! Zatim sam pogledala u sve druge

otvorene prostorije u kući, dok mi je sve jaĉi strah ledio srce. Naposljetku sam došla do vrata u predvorju i

zatekla ih otvorenima. Nisu bila širom otvorena, no zasun brave nije bio povuĉen. Ukućani paze na to da ga

povuku svake veĉeri, pa sam se pobojala daje Lucy zacijelo izišla u stanju u kakvom je već bila. Nije bilo

vremena za razmišljanje o tome što se moglo dogoditi. NeodreĊeni strah, koji me potpuno obuzeo, potisnuo

je sve pojedinosti. Uzela sam veliku, debelu maramu i potrĉala van. Sat je odbio jedan dok sam bila u

Crescentu i nije bilo ni ţive duše na vidiku. Potrĉala sam duţ sjeverne terase, no nisam vidjela ni traga od

bijele prilike koju sam oĉekivala. Uz rub zapadne litice ponad doka pogledala sam preko luke prema

istoĉnoj litici, obuzeta nekom nadom ili pak strahom, ni sama ne znam ĉime, da ću vidjeti Lucy na našoj

omiljenoj klupi. Svijetlio je blistav, pun mjesec, a na nebu su bili teški crni oblaci koji su polako plovili i

pretvarali ĉitav prizor u nemirnu igru svjetlosti i sjene. Trenutak-dva ništa nisam vidjela jer je sjena jednog

oblaka padala na crkvu Sv. Marije i oko nje. Kad je oblak prošao, ugledala sam kako se ukazuju ruševine

opatije i dok je onuda promicao rub uskog traka svjetlosti, oštar poput maĉa, postupno su postali vidljivi

crkva i groblje. Sto god sam oĉekivala, nisam se razoĉarala jer tamo je, na našoj najdraţoj klupi, srebrnasta

mjeseĉeva svjetlost osvjetljavala napola naslonjenu snjeţnobijelu priliku. Drugi je oblak došao prebrzo da

bih vidjela nešto više. Sjenka je gotovo odmah zaklonila svjetlost, no uĉinilo mi se kao da iza klupe na kojoj

je blistala bijela prilika stoji nešto crno i naginje se nad nju. Nisam mogla vidjeti stoje to, ĉovjek ili zvijer.

Ne ĉekajući da uhvatim još jedan pogled, pojurila sam strmim stubištem prema doku, te dalje pokraj riblje

trţnice do mosta, stoje bio jedini put da se doĊe do istoĉne litice. Grad kao daje bio mrtav bez i jedne ţive

duše. Bilo mi je drago zbog togu jer nisam htjela da netko bude svjedokom u kakvu je stanju jadna Lucy.

Vrijeme i udaljenost kao da su se protezali unedogled, a koljena su mi drhtala i sve sam teţe disala dok sam

s mukom hitala beskrajnim stubištem prema opatiji. Zacijelo sam išla brzo, pa ipak mi se ĉinilo da su mi

noge teške kao olovo, te da mi je zahrĊao svaki zglob u tijelu. Kad sam došla gotovo do vrha, ugledala sam

klupu i bijelu priliku jer sam sada bila dovoljno blizu da vidim ĉak i izmeĊu varavih naleta sjene. Nešto

dugaĉko i crno nesumnjivo se naginjalo nad napola naslonjenom prilikom. "Lucy! Lucy!", povikala sam u

strahu i nešto je podiglo glavu, a s mjesta na kojem sam stajala ugledala sam bijelo lice i crvene, uţarene

oĉi. Lucy nije odgovorila i potrĉala sam do ulaza u groblje. Kad sam ušla, crkva se nalazila izmeĊu mene i

klupe, te sam na nekoliko trenutaka izgubila Lucy iz vida. Kad sam je ponovno mogla vidjeti, mjeseĉina je

tako blistavo zasjala da sam je ugledala napola naslonjenu, dok joj je glava poĉivala na naslonu klupe. Bila

je sasvim sama i nije bilo ni traga nekom ţivom biću.

Kad sam se nagnula nad nju, vidjela sam da još uvijek spava. Usne su joj bile razdvojene i disala je drukĉije

nego inaĉe, u dugaĉkim i teškim uzdisajima, kao da se napinje da svakim dahom napuni pluća. Kad sam joj

se pribliţila, podigla je ruku u snu i povukla ovratnik svoje spavaćice tik uz vrat. Dok je to radila, proţeo ju

je mali drhtaj, kao daje osjetila hladnoću. Obavila sam oko nje toplu maramu i ĉrvsto joj zataknula rubove

oko vrata, bojeći se da će se nasmrt prehladiti od noćnoga zraka, ovako razodjevena. Bojala sam je se odmah

probuditi pa sam, ţeleći si osloboditi ruke kako bih joj mogla pomagati, priĉvrstila šal na njezinu gralu

velikom sigurnosnom pribadaĉom. No, zacijelo sam u svojoj zabrinutosti bila nespretna te je njome uštinula

ili pak ubola, jer je nakon nekog vremena, kad joj je disanje postalo mirnije, prinijela ruku grlu i zastenjala.

Ogrnuvši je je paţljivo, obula sam joj svoje cipele te je poĉela vrlo njeţno buditi. Isprva nije reagirala, no

postupno je postajala sve nemirnija u snu, povremeno stenjući i uzdišući. Naposljetku, kako je vrijeme brzo

prolazilo, a zbog mnogih drugih sam je razloga odmah htjela odvesti kući, snaţnije sam je protresla, sve dok

konaĉno nije otvorila oĉi i probudila se. Nije djelovala iznenaĊeno što me vidi, niti je, dakako, odmah

shvatila gdje se nalazi. Lucy se uvijek budi na lijep naĉin, pa ĉak i u takvom trenutku, kad joj je tijelo

jamaĉno bilo promrzlo od hladnoće, a misli unezvjerene zbog toga što se probudila razodjevena na groblju

noću. Nije izgubila svoju draţest. Malo je zadrhtala i stisnula se uz mene. Kad sam joj rekla neka odmah

poĊe sa mnom kući, digla se bez rijeĉi, poslušna poput malog djeteta. Dok smo hodale, šljunak mi se bolno

zabadao u noge i Lucy je zamijetila kako ţmirkam od boli. Zastala je i ustrajala u tome da uzmem svoje

cipele, no nisam pristala. Kad smo došle do puteljka s vanjske strane groblja, gdje je još od oluje ostala

lokva vode, zaprljala sam si stopala blatom, maţući jednim stopalom drugo, tako da pri povratku kući, za

sluĉaj da nekoga sretnemo, nitko ne primijeti moje bose noge.

Sreća nas je posluţila te smo došle kući ne susrevši ni ţive duše. Jednom smo prilikom ugledale nekog

ĉovjeka, koji se nije doimao sasvim trijezno, kako prolazi ulicom ispred nas, no sakrile smo se u jednome

dovratku sve dok nije nestao u jednome otvoru kakvih ovdje ima (strme slijepe uliĉice koje u Škotskoj

nazivaju "wynds"). Srce mi je cijelo vrijeme tuklo tako glasno da sam nekoliko puta pomislila kako ću se

onesvijestiti. Silno sam brinula zbog Lucy, ne samo za njezino zdravlje, da se ne razboli zbog hladnoće, već

i za njezin ugled u sluĉaju da se priĉa proširi. Kad smo ušle u kuću i oprale noge, te se zajedno pomolile u

znak zahvalnosti, spremila sam je u krevet. Prije nego što je zaspala zamolila me, ĉak i preklinjala, da

nikome, ni njenoj majci, ne kaţem ni rijeĉi o toj mjeseĉarskoj pustolovini. Isprva sam oklijevala, no kad sam

se sjetila kakvo je zdravstveno stanje njezine majke, te kako bi je ta priĉa uzrujala, pomislivši kako bi se ta

priĉa nesumnjivo iskrivila u sluĉaju da procuri, zakljuĉila sam daje najpametnije poslušati Nadam se da sam

ispravno postupila. Zakljuĉala sam vrata i kljuĉ privezala uz zglavak, tako da vjerojatno više neću biti

uznemirena. Lucy ĉvrsto spava. Visoko i daleko nad morem vidi se nagovještaj zore...

Istog dana, u podne. Sve je u redu. Lucy je spavala sve dok je nisam probudila i ĉini mi se da uopće nije

promijenila poloţaj u snu. Noćašnja pustolovina kao da joj nije naškodila; baš naprotiv, ĉini joj dobro, jer

jutros izgleda bolje nego zadnjih nekoliko tjedana. Bilo mi je ţao primijetiti da se ozlijedila nespretno

baratajući sigurnosnom pribadaĉom. Štoviše, to je moglo biti i ozbiljnije jer joj je koţa na grlu joj je

probušena. Zacijelo sam iglom zahvatila komadić opuštene koţe i probola je jer postoje dvije male crvene

toĉkice, poput dva uboda iglom, a na vrpci njezine spavaćice bila je kap krvi. Kad sam joj se ispriĉala i

zabrinula zbog toga, ona se nasmijala i stala me tetošiti te rekla da to uopće nije ni osjetila. Srećom, ne moţe

joj ostati oţiljak jer su ubodi sasvim sićušni.

Istog dana, navečer. Provele smo bezbriţan dan. Zrak je bio ĉist, sunce jarko i puhao je svjeţ povjetarac.

Ruĉak smo uzeli sa sobom u Mulgravske šume; gĊa Westenra se vozila cestom, dok smo Lucy i ja šetule

puteljkom uz litice, te smo se našle kod dvorišne ograde. Osjećala sam se pomalo tuţno, jer da je Jonathan

bio sa mnom, osjećala bih se apsolutno sretnom. Ali što se moţe! Moram jednostavno biti strpljiva. Nuveĉer

smo doSetale do kasina Terrace, gdje smo neko vrijeme slušale dobru glazbu Spohru i Mackenziea, te rano

pošle u krevet. Lucy djeluje odmorenije nego inaĉe i odmah je zaspala. Zakljuĉala sam vrata i spremila kljuĉ

na isti naĉin kao i prije, iako veĉeras ne oĉekujem nikakvih nevolja.

12. kolovoza. Moja oĉekivanja nisu se pokazala toĉnima jer me Lucy noću dvaput probudila pokušavajući

izaći. Kao daje ĉak i u snu bila pomalo nestrpljiva zatekavši vrata zatvorenima, te se vratila u krevet na neki

naĉin prosvjedujući. Ja sam se probudila u zoru te ĉula cvrkut ptica izvana. I Lucy se probudila te mi je bilo

drago vidjeti da izgleda još bolje nego prethodnog jutra. Izgleda da joj se vratila sva njezina veselost te se

uvukla u krevet pokraj mene i ispriĉala mi sve o Arthuru. Rekla sam joj koliko sam zabrinuta zbog

Jonathana, a ona me potom pokušala utješiti. U tome je donekle i uspjela, jer iako sućut ne moţe promijeniti

ĉinjenice, barem pomaţe da one budu podnošljivije.

13. kolovoza. Još jedan miran dan, a u krevet odlazim s kljuĉem na zglavku, kao i prije. Ponovno sam se

probudila noću i zatekla Lucy kako sjedi u krevetu, još uvijek uspavana, te pokazuje rukom prema prozoru.

Tiho sam ustala, povukla zavjesu u stranu i pogledala van. Mjeseĉina je bila blistava i mekana svjetlost na

moru i nebu, koji su se stopili zajedno u jednu veliku, tihu zagonetku, bila je tako prekrasna da se to rijeĉima

ne moţe opisati. IzmeĊu mene i mjeseĉine lepršao je veliki šišmiš, koji se pribliţavao i udaljavao u velikim,

koncentriĉnim krugovima. Jedanput-dvaput došao je sasvim blizu, no valjda me se prestrašio, te je odlepršao

preko luke, prema opatiji. Kad sam se vratila od prozora, Lucy je ponovno leţala i mirno spavala. Cijele se

noći nijednom više nije uznemirila.

14. kolovoza. Ĉitavog dana ĉitam i pišem na istoĉnoj litici. Izgleda da se Lucy zaljubila u to mjesto kao i ja,

te ju je teško maknuti odavde kad je vrijeme za odlazak kući na ruĉak, uţinu ili veĉeru. Danas je u

predveĉerje naĉinila jednu ĉudnovatu napomenu. Odlazile smo kući na veĉeru, te smo došle navrh stubišta

koje vodi iz smjera zapadnog doka. Zastale smo kako bismo malo uţivale u pogledu, što redovito radimo.

Zalazeće sunce, koje je već bilo nisko na nebu, upravo je zapadalo iza Kettlenessa; crvena svjetlost pruţala

se preko istoĉne litice i stare opatije te sve okupala svojim prekrasnim ruţiĉastim sjajem. Neko smo vrijeme

šutjele, a zatim je Lucy odjednom promrmljala, kao da priĉa sama sebi:

- Opet njegove oĉi! Potpuno su iste.

Bila je to tako neobiĉna izjava, s obzirom da niĉime nije bila izazvana, da sam se upravo prepala. Malo sam

nakrivila glavu, tako da dobro pogledam Lucy, a da ne izgleda kao da buljim u nju, te sam vidjeli da se

nalazi u nekakvu polusnu, s ĉudnovatim izrazom na licu koji nisam mogla dokuĉiti. Ništa nisam rekla, samo

sam slijedila njezin pogled. Po svemu sudeći, gledala je prema našoj klupi, na kojoj je sam sjedio neki

mraĉan lik. I sama sam se malĉice prepala, jer na tren mi se uĉinilo da neznanac ima velike oĉi koje kao da

su gorjele poput plamena. No sljedeći je pogled raspršio tu opsjenu. Crvene sunĉeve zrake blistale su na

prozorima crkve Sv. Marije iza naše klupe i kako je sunce još malo potonulo, nagib njegova odsjaja

promijenio se taman toliko da se ĉinilo kako se svjetlost pomaknula. Upozorila sam Lucy na taj ĉudnovati

efekt i ona je uz trzaj došla k sebi, no ipak je izgledala tuţno. Moţda je razmišljala o onoj uţasnoj noći tamo

gore. Nikad ne spominjemo taj dogaĊaj, stoga nisam ništa rekla i pošle smo kući na veĉeru. Lucy je imala

glavobolju i rano je pošla u krevet. Bila sam s njome dok nije zaspala, a zatim sam izišla na malu šetnju.

Šetala sam meĊu liticama u smjeru zapada ispunjena nekom slatkom tugom, jer razmišljala sam o

Jonathanu. Kad sam se vraćala kući, blistala je mjeseĉina tako jako da se moglo vidjeti sve u prednjemu

dijelu s naše strane Crescenta, iako je bio u sjeni. Bacila sam pogled na naš prozor i ugledala kako se Lucyna

glava naginje van. Pomislila sam da moţda pogledom traţi mene, pa sam rastvorila svoju maramicu i

mahnula. Uopće me nije primijetila, niti naĉinila ikakav pokret. Baš u tom trenutku mjeseĉina je dopuzala

oko ugla zgrade i svjetlost je pala na prozor. Jasno se vidjelo da se tamo nalazi Lucy, ĉija je glava poĉivala

na prozorskoj dasci, sklopljenih oĉiju. Ĉvrsto je spavala, a pokraj nje je na prozorskoj dasci sjedilo nešto

stoje izgledalo poput krupne ptice. Bojala sam se da će se Lucy prehladiti, pa sam potrĉala uz stubište, no

kad sam ušla u sobu, ona se vraćala u krevet, i dalje u duboku snu, teško dišući. Pridrţavala je grlo rukom,

kao da ga ţeli zaštititi od hladnoće.

Nisam je probudila, već sam je toplo umotala. Pobrinula sam se da vrata budu zakljuĉana, a prozor ĉvrsto

zatvoren.

Djeluje vrlo ljupko dok spava, no bljeĊa je nego inaĉe i ima tako izraţene, oronule podoĉnjake da mi se to

nimalo ne sviĊa. Bojim se da se u sebi grize zbog neĉega. Kad bih barem znala o ĉemu se radi.

15. kolovoza. Ustala sam kasnije nego inaĉe. Lucy je bila klonula i umorna te je ostala spavati i nakon što

smo bile pozvane. Za doruĉkom smo bile ugodno iznenaĊene. Arthurovu je ocu bolje i ţeli da se brak ubrzo

sklopi. Lucy je prepuna pritajene radosti, a njezinoj je majci istodobno i drugo i ţao. Kasnije mije rekla

razlog. Oţalošćena je što će ostati sama, bez, Lucy, ali presretna je što će uskoro imati nekoga drugoga da je

štiti. Ta jadna, draga gospoĊa! Povjerila mi se da je dala sastaviti svoju oporuku. Nije to rekla Lucy i

natjerala me da obećam kako ću to zadrţati u tajnosti. Lijeĉnik joj je rekao da će zacijelo umrijeti najkasnije

za nekoliko mjeseci, jer srce joj je sve slabije. Neki iznenadni šok mogao bi je gotovo sigurno usmrtiti. Ah,

bile smo mudre što smo od nje saĉuvale u tajnosti onu jezovitu noć kad je Lucy hodala u snu.

17. kolovoza. Puna dva dana nisam vodila dnevnik. Nisam imala srca pisati. Kao da se nad našu sreću

nadvila neka zlokobna sjenka. Nema nikakvih vijesti od Jonathana, a Lucy na oĉigled postaje sve slabija,

dok se sati ţivota njezine majke primiĉu kraju. Ne razumijem zbog ĉega Lucy tako kopni. Dobro jede i

dobro spava, te uţiva u svjeţem zraku; no ruţe u obrazima neprestance joj venu i svakim je danom sve

slabija i tromija. Povremeno ĉujem kako sopće, kao da joj treba zraka. Noću uvijek drţim kljuĉ naših vrata

privezan za svoj zglavak, ali ona ustaje i šeta sobom, te sjedi uz otvoren prozor. Kad sam se sinoć probudila,

zatekla sam je kako se naginje van i kad sam je htjela probuditi, nisam mogla; bila je onesviještena. Kad sam

je uspjela prizvati k svijesti, bila je slaba poput vode i tiho je plakala, izmeĊu dugih, bolnih pokušaja da doĊe

do daha. Na pitanje kako se našla pokraj prozora, odmahnula je glavom i okrenula se. Nadam se da to što se

loše osjeća nije posljedica onog nesretnog uboda sigurnosnom pribadaĉom. Upravo sada, kad je leţala u snu,

pogledala sam joj grlo i ranice kao da nisu zacijeljele. Još su uvijek otvorene, pa ĉak moţda i veće nego

prije, a rubovi su im bjeliĉasti. Izgledaju poput malih bijelih toĉaka s crvenim središtima. Ne zacijele li za

dan-dva, inzistirat ću na tome da ih pregleda lijeĉnik.

Pismo tvrtke Samuel F. Billington & sin iz Whitbyja,

upućeno tvrtki Carter, Paterson & Co. iz Londona

17. kolovoza

Draga gospodo,

izvolite ovim putem primiti fakturu robe poslate Velikom sjevernom ţeljeznicom. Ista se ima dostaviti u

Carfax, blizu Purfleeta, odmah po preuzeću na teretnoj postaji King's Cross. Kuća je trenutno prazna, ali

izvoljet ćete pronaći priloţene kljuĉeve, od kojih su svi oznaĉeni etiketom.

Molimo da deponirate sanduke, njih ukupno pedeset, od kojih se sastoji pošiljka, u djelomice srušenom

zdanju u sklopu kuće, oznaĉenom slovom "A" na priloţenome grubom nacrtu. Vaš će agent lako prepoznati

to mjesto, jer rijeĉ je o staroj kapeli te zgrade. Roba odlazi vlakom veĉeras u 9:30 i trebala bi stići u King's

Cross sutra poslijepodne u 4:30. Kako je ţelja naše stranke da isporuka bude što je god moguće brţa, uĉinili

biste nam uslugu kad bi vaša ekipa već bila spremna kod King's Crossa u navedeno vrijeme, nakon ĉega ćete

odmah isporuĉiti robu na dotiĉno mjesto. Kato bismo sprijeĉili bilo kakva zakašnjenja za vrijeme rutinskih

poslova glede isplate vašoj tvrtki, ovdje prilaţemo ĉek od deset funti (£ 10), za što bismo molili priznanicu.

Bude li cijena prijevoza manja od ove svote, moţete povratiti razliku; bude li veća, ĉim nam se javite,

odmah ćemo vam poslati ĉek da pokrijemo razliku. Kad budete odlazili, ostavite kljuĉeve u glavnome

predvorju kuće, gdje ih pazikuća moţe pronaći kad ude u kuću posluţivši se duplikatom kljuĉa.

Molimo da nam se ne zamjeri zbog pretjerivanja ako zatraţimo od vas da u svakom pogledu budete što

uĉinkovitiji.

Odano Vaši, SAMUEL F. BILLINGTON & SIN

Pismo tvrtke Carter, Paterson & Co. iz Londona,

upućeno tvrtki Billington & sin, Whitby

21. kolovoza

Draga gospodo,

na poĉetku potvrĊujemo primitak 10 funti i vraćamo ĉek na iznos od jedne funte, 17 šilinga i 9 penija, na

ime razlike u plaćanju, što je vidljivo iz priloţenog raĉuna. Roba je dostavljena toĉno u skladu s uputama, a

kljuĉevi su ostavljeni u omotu u glavnom predvorju, kako su i glasile upute.

Uz poštovanje, Vaši CARTER, PATERSON & CO.

Dnevnik Mine Murray

18. kolovoza. Danas sam sretna i pišem sjedeći na klupi na groblju. Lucy se osjeća mnogo, mnogo bolje.

Ĉitave je prošle noći bila dobro i nijednom me nije uznemirila. Izgleda da joj se ruţe već vraćaju u obraze,

iako je još uvijek ţalosno blijeda i izmuĉena. Mogla bih to shvatili da je slabokrvna, ali nije. Dobro je

raspoloţena, prepuna ţivota i veselja. Kao da ju je napustila sva ona morbidna šutljivost i upravo me suda

podsjetila, kao da me uopće trebalo podsjećati, na onu noć, te da sam je upravo ovdje, na ovoj klupi,

pronašla kako spava. Dok mi je to priĉala, raspoloţeno je tapkala petom ĉizme po kamenoj ploĉi i rekla:

- Moja jadna stopala nisu onda proizvodila osobito mnogo buke! Usudila bih se ustvrditi da bi mi siroti stari

g. Swales rekao kako je to zbog toga što nisam htjela probuditi Geordija.

Budući da je bila ovako društvena, zapitala sam je nije li te noći nešto sanjala. Prije nego što mi je

odgovorila, ĉelo joj se naboralo na onaj draţestan, njoj svojstven naĉin što ga Arthur tako voli (nazivam ga

"Arthur" kao i ona); i ne ĉudim se što ga voli. Zatim je napola sneno nastavila, kao da se i sama trudi toga

prisjetiti:

- Nisam dokraja sanjala, već se sve doimalo stvarnim. Samo sam ţeljela biti ovdje, na ovome mjestu, ni

sama ne znam zašto, jer bojala sam se neĉega, ne znam ĉega. Sjećam se, iako sam valjda spavala, kako sam

prolazila ulicama i preko mosta. Kad sam prelazila most, skoĉila je riba i ja sam se nagnula daje pogledam.

Dok sam se uspinjala stubama, ĉula sam kako zavija mnoštvo pasa; ĉinilo se kao da je ĉitav grad prepun

pasa koji zavijaju svi u jedan glas. Zatim sam se ovlaš prisjetila neĉega dugaĉkog i mraĉnog s crvenim

oĉima, baš poput onoga što smo vidjele u suton, a okruţivalo me nešto slatko i gorko u jedan mah. Nakon

toga kao da sam potonula u duboku zelenu vodu, a u ušima mi je odjekivao nekakav pjev, kao što navodno

ĉuju utopljenici. Zatim me sve naizgled poĉelo napuštati; ĉinilo mi se da mi duša izlazi iz tijela i lebdi u

zraku. Ĉini mi se da se sjećam kako je u jednom trenutku zapadni svjetionik bio toĉno ispod mene, a zatim

me spopala nekakva agonija, kao da se nalazim na mjestu potresa, te sam se vratila i zatekla te kako me

treseš. Vidjela sam te prije nego što sam to osjetila.

Zatim se poĉela smijati. To mi se uĉinilo pomalo jezovito i slušala sam je bez daha. Nije mi se to osobito

svidjelo i zakljuĉila sam da će biti najbolje promijenti temu, pa smo poĉele priĉati o drugim stvarima, a Lucy

je ponovno bila nalik sebi. Kad smo došle kući, prohladan povjetarac ju je osvjeţio i njezini blijedi obrazi

doista su se zarumenili. Majka joj je bila presretna kad ju je ugledala i provele smo vrlo sretno veĉe.

19. kolovoza. Radost, radost, radost! Doduše, ne posvemašnja radost. Napokon su stigle vijesti od Jonathana.

Dragi je mladić bio bolestan, zato nije pisao. Sad kada to znam, više se ne bojim razmišljati o tome niti to

spominjati. G. Hawkins mije poslao pismo koje je primio te mi i sam vrlo ljubazno pisao. Sutra ujutro

odlazim na put k Jonathanu, da mu pomognem u njezi te da ga dovedem kući. G. Hawkins kaţe da ne bi bilo

loše kad bismo se tamo vjenĉali. Plakala sam nad pismom dobre sestre sve dok nisam osjetila kako mi je

mokro na grudima, gdje mi poĉiva. U njemu se radi o Jonathanu, i mora mi biti uz srce, jer ori se nalazi u

mom srcu. Moje je putovanje do kraja isplanirano i prtljaga je spremna. Nosim samo jednu presvlaku; Lucy

će odnijeti moj kovĉeg u London i ĉuvati ga tamo sve dok ne pošaljem po njega, jer moglo bi se dogoditi

da... Ne smijem više pisati o tome; zadrţat ću to za sebe sve dok ne kaţem Jonathanu, svome suprugu.

Pismo koje je on vidio i dodirnuo mora me tješiti do našeg susreta.

Pismo sestre Agathe iz bolnice Sv. Josipa i Marije,

Budimpešta, upućeno gĎici Wilhelmini Murray

12. kolovoza

Draga gospodo,

pišem Vam po ţelji g. Jonathana Harkera, koji osobno nije dovoljno snaţan da bi Vam pisao, iako dobro

napreduje, hvala Bogu, svetom Josipu i svetoj Mariji. Nalazi se pod našom njegom već gotovo šest tjedana,

zbog jake upale mozga. Ţeli da Vam prenesem njegovu ljubav te poruĉim da u njegovo ime pišem na adresu

g. Petera Hawkinsa iz Exetera. Ţeli poruĉiti, uz duţno poštovanje, da mu je ţao zbog kašnjenja te da je sav

njegov posao dovršen. Trebat će mu još nekoliko tjedana za oporavak u našem ljeĉilištu u brdima, no nakon

toga će se vratiti. Ţeli da poruĉim kako nema sa sobom dovoljno novaca, a ţelio bi platiti za svoj boravak

ovdje kako drugima, kojima je to potrebno, ne bi bila uskraćena pomoć.

Vjerujte mi,

Vaša, uz sućut i blagoslov,

SESTRA AGATHA

P. S. Moj je pacijent sada zaspao, pa otvaram pismo da Vam još nešto kaţem. Ispriĉao mi je sve o Vama, te

da ćete uskoro postati njegovom suprugom. Budite oboje blagoslovljeni! On je proţivio nekakav uţasan šok,

tako kaţe naš lijeĉnik, i strahovito je mahnitao kad se nalazio u deliriju; o vukovima, otrovu i krvi, o

duhovima i zlodusima, i bojim se reći o ĉemu još. Ubuduće stalno budite na oprezu da ga niĉim sliĉnim ne

uzrujate; tragovi bolesti kao stoje njegova ne odumiru lako. Trebali smo Vam već davno pisati, no nismo

znali ništa o njegovim prijateljima, a nije imao uz sebe ništa na temelju ĉega bismo što odgonetnuli.

Pristigao je vlakom iz Klausenburga, a otpravnik vlakova rekao je ĉuvaru kako je dojurio na ţeljezniĉku

postaju viĉući da ţeli kartu kući. Razabravši iz njegova mahnitanja daje rijeĉ o Englezu, dali su mu kartu do

najudaljenije postaje u tom smjeru do koje je vlak išao.

Budite uvjereni da je dobro zbrinut. Svojom simpatiĉnom i blagom ćudi osvojio je sva srca. Doista se dobro

oporavlja i ne sumnjam da će za nekoliko tjedana ponovno biti nalik sebi. Ali pripazite na njega,

za svaki sluĉaj. Molim se Bogu, svetom Josipu i svetoj Mariji da za oboje poţivite još mnogo, mnogo

sretnih godina.

Dnevnik dr. Sewarda

19. kolovoza. Sinoć je došlo do neobiĉne i nagle promjene u Renfieldu. Oko osam sati se uzbudio i poĉeo

njuškati poput psa kad se namješta. Posluţitelju se njegovo ponašanje uĉinilo ĉudnim, te ga je, upoznat s

mojim interesom za tog pacijenta, naveo na razgovor. Obiĉno je uljudan prema posluţitelju, katkada ĉak i

servilan; no sinoć je, kako mi taj ĉovjek kaţe, bio sasvim ohol. Uopće nije pristajao na razgovor. Govorio je

samo jedno:

- Ne ţelim razgovarati s vama; niste više vaţni. Gospodar je blizu.

Posluţitelj smatra da ga je obuzeo iznenadni vjerski zanos. U tom sluĉaju, moramo biti pripravni na

napadaje s njegove strane, jer snaţan ĉovjek obuzet istovremeno ubilaĉkim nagonima i vjerskim zanosom

moţe biti opasan. Taj je spoj strahovit. U devet sati sam ga i ja posjetio. Prema meni se drţao jednako kao i

prema posluţitelju; u njegovoj tankoćutnoj obuzetosti samim sobom razlika izmeĊu mene i posluţitelja

ĉinila mu se ništavnom. Sve to ukazuje na vjerski zanos i uskoro će se smatrati Bogom. Te beznaĉajne

razlike izmeĊu ĉovjeka i ĉovjeka previše su banalne za svemoguće biće. Kako li se ti luĊaci odaju! Pravi

Bog pazi da se ni vrapcu ništa loše ne dogodi, no Bog stvoren iz ljudske taštine ne vidi nikakve razlike

izmeĊu orla i vrapca. Ah, kad bi ljudi samo znali!

Renfield je punih pola sata bivao sve uzbuĊeniji i uzbuĊeniji. Pravio sam se da ga ne promatram, no ipak

sam netremice pazio. Odjednom mu je u oĉima bljesnuo onaj prepredeni pogled što ga uvijek viĊamo kada

luĊaka spopadne nekakva zamisao, a s njime i prepredeni pokret glave i leĊa koji su tako dobro upoznali

posluţitelji u umobolnicama. Sasvim se umirio te je rezignirano otišao sjesti na rub svog kreveta i

zamagljenim se oĉima zagledao pred sebe. Odluĉio sam provjeriti je li njegova bezvoljnost stvarna ili pak

hinjena, te ga pokušao nagovoriti na razgovor o njegovim ljubimcima. Ta mu je tema uvijek uspijevala

pobuditi pozornost. Isprva nije ništa odgovorio, no nakon nekog vremena mrzovoljno je rekao:

- Neka ih vrag nosi! Baš me briga za njih!

- Što? - rekoh. - Ne ţelite mi valjda reći da vam nije stalo do

pauka?

(Pauci su mu trenutno hobi i biljeţnica se puni stupcima malenih

brojki.)

- Djeveruše su ugodan pogled oĉima koje oĉekuju dolazak nevjeste - odgovorio mi je zatim zagonetno - no

kad se pojavi nevjesta, djeveruše više nisu zanimljive.

Nije to htio objasniti, već je za cijelo vrijeme mog boravka s njime ostao tvrdokorno sjediti na krevetu

Veĉeras sam umoran i bezvoljan. Ne'mogu a da ne razmišljam

0 Lucy, te o tome kako je sve moglo biti drukĉije. Ne zaspim li odmah, posegnut ću za klpralom, tim modem

im morfijem - C2HC1301 H2OI Moram pripaziti da mi to ne prijeĊe u naviku. Ne, veĉeras ga neću uzeti!

Razmišljao sam o Lucy i neću je obešĉastiti time da misli o njoj pomiješam s kloralom. Bude li trebalo,

provest ću besanu noć...

Kasnije. Drago mi je što sam donio onu odluku; još mi je draţe što sam postupio u skladu s njom. Leţao

sam, prevrćući se u krevetu, i ĉuo kako je sat odbio svega dvaput, kad je k meni došao noćni ĉuvar, kojeg su

poslali iz odjela da mi kaţe kako je Renfield pobjegao. Odmah sam nabacio na sebe odjeću i potrĉao dolje;

moj je pacijent odviše opasna osoba da bi slobodno šetala. One njegove zamisli mogle bi se pokazati

opasnima po nepoznate ljude. Posluţitelj me ĉekao. Rekao je da ga je vidio prije nepunih desetak minuta,

kad je pogledao kroz otvor za promatranje u vratima, gdje naizgled spava u krevetu. Paţnju mu je privukao

zvuk prozora koji je bio nasilu otvoren prema van. Potrĉao je natrag i ugledao kako mu noge nestaju kroz

prozor, te je odmah poslao po mene. Bio je odjeven tek u pidţamu i nije mogao daleko odmaći. Posluţitelj je

smatrao da će biti pametnije bude li gledao kuda Renfield ide nego da poĊe za njime, jer ga mogao izgubiti

iz vidika dok bi kroz vrata izlazio iz zgrade. On je krupan ĉovjek, pa nije mogao izaći kroz prozor. Ja sam

mršav, pa sam uz njegovu pomoć izašao, no stopalima prema naprijed. Kako smo se nalazili tek oko metar

iznad zemlje, doskoĉio sam na zemlju nepovrijeĊen. Posluţitelj mi je rekao da je pacijent otišao nalijevo, i

to u ravnoj liniji, pa sam potrĉao što sam god brţe mogao. Probivši se kroz pojas drveća, ugledao sam bijelu

priliku kuko se penje preko visokog zida koji odvaja naše zemljište od zemljišta napuštene kuće.

Odmah sam potrĉao natrag, rekao noćnome ĉuvaru neka odmah prikupi tri-ĉetiri snaţna ĉovjeka i poĊe za

mnom na teren Carfaxa, za sluĉaj da naš prijatelj postane opasan. Sam sam uzeo ljestve, prešao zid

i skoĉio na drugu stranu. Ugledao sam kako Renfieldov lik upravo zamiĉe izu uglu kuće, pa sam potrĉao za

njim. Našao sam ga s druge strane kuće, ĉvrsto pritisnuta uz stara, ţeljezom okovana hrastova vrata kapelice.

Ĉinilo se da razgovara s nekime, no bojao sam mu se pribliţiti toliko da ĉujem Sto govori, kako ga ne bih

preplašio. Potjera za rojem pĉela nije ništa prema potjeri za luĊakom kojeg je obuzela ţelja za bijegom! No,

nakon nekoliko minuta mogao sam vidjeti da ne zapaţa ništa oko sebe, pa sam mu se usudio prići bliţe, tim

više što su moji ljudi sada prešli zid i opkoljavali ga. Ĉuo sam ga kako govori:

- Ovdje sam da vam udovoljim, gospodaru. Vaš sam rob i vi ćete me nagraditi, jer bit ću vjeran. Oboţavao

sam vas dugo i izdaleka. Sad kad ste blizu, oĉekujem vaša nareĊenja, a vi me nećete zaobići, zar ne, dragi

gospodaru, kad budete dijelili dobre stvari?

Doista je pravi sebiĉni prosjak. Na umu su mu hljebovi i ribice ĉak i kad vjeruje daje u prisutnosti Boga.

Njegove manije zastrašujuće su izmiješane. Kad smo ga opkolili, borio se poput tigra. Strahovito je snaţan i

bio je više nalik na divlju zvijer nego na ĉovjeka. Nikad prije nisam vidio nekog slaboumnika u takvu

izljevu bijesa; nadam se da nikad više i neću. Prava je sreća što smo na vrijeme procijenili njegovu snagu i

opasnost. Uz takvu snagu i odluĉnost mogao je poĉiniti strahote prije nego što smo ga sputali. U svakom

sluĉaju, sad je na sigurnome. Ni Jack Sheppard ne bi se mogao osloboditi iz luĊaĉke košulje koja ga sputava.

Lancima je privezan uza zid u sobi obloţenoj jastucima. Njegovi su krici povremeno uţasni, ali tišina koja

nastupa nakon njih još je više prijeteća, jer on svakom mišlju i pokretom smjera ubojstvo.

Upravo je sada prvi put rekao nešto suvislo:

- Bit ću strpljiv, gospodaru. To dolazi... dolazi... dolazi... Pošao sam u svoju sobu. Bio sam previše uzbuĊen

za san, ali me ovaj me dnevnik umirio i osjećam da ću noćas još uhvatiti nešto sna.

9.

Pismo Mine Marker, upućeno Lucy Westenra

Budimpešta, 24 kolovoza

Najdraţa moja Lucy,

znam da jedva ĉekaš da ĉuješ sve što se dogodilo otkako smo se rastale na ţeljezniĉkom kolodvoru u

Whitbyju. Dakle, draga moja, dobro sam doputovala u Huli, te uhvatila brod za Homburg, a odatle sam išla

vlakom. Jedva da se prisjećam iĉega od tog putovanja, osim što sam znala da idem k Jonathanu te da je

najpametnije što više spavati, znajući da ga moram njegovati... Zatekla sam svog dragoga, ah, tako mršavog,

blijedog i iscrpljenog. Sva je odluĉnost nestala iz njegovih milih oĉiju, a s lica mu je išĉeznula i ona

pritajena dostojanstvenost o kojoj sam ti priĉala. On je olupina samoga sebe i ne sjeća se niĉega što mu se

dogodilo tijekom dugog vremenskog razdoblja. U najmanju ruku ţeli da ja to vjerujem, i neću ga nikad

pitati. Proţivio je neki strahoviti šok i bojim se da bi se jadniĉak mogao silno uzrujati kad bi se pokušao

prisjetiti toga. Sestra Agatha, koja je milo biće i roĊena bolniĉarka, kaţe mi daje buncao o jezovitim

stvarima dok nije bio pri sebi. Htjela sam da mi kaţe o ĉemu je rijeĉ, no samo se prekriţila i rekla da nikad

neće reći; da su buncanja bolesnih Boţja tajna, te da bolniĉarka koja ih ĉuje u svome poslu mora poštovati

ukazano joj povjerenje. Ona je draga, dobra duša i sljedećeg dana, kad je vidjela da sam zabrinuta, ponovno

je naĉela tu temu i nakon što je rekla da nikad ne smije spomenuti o ĉemu je buncao moj jadni dragi, dodala

je: "Mogu ti reći samo ovo, draga moja: nije rijeĉ ni o ĉemu lošem što bi sam uĉinio, pa vi, kao njegova

buduća ţena, nemate nikakva razloga za zabrinutost. Nije vas zaboravio, niti pak je zaboravio što vam

duguje. Njegov se strah odnosio na velike i uţasne stvari, kojima se ne moţe baviti nijedan smrtnik." Valjda

je ta draga ţena pomislila kako sam moţda ljubomorna da se moj jadni dragi zaljubio u neku drugu

djevojku. Kakve li zamisli, da sam ja ljubomorna na Jonathana! Pa ipak, dušo moja, prišapnut ću ti daje kroz

mene prošao srh radosti kad sam doznala da nijedna druga ţena nije bila uzrokom nevolje. Sad sjedim uz

njegovu postelju i mogu vidjeti njegovo lice dok spava. Budi se!...

Kad se probudio, zatraţio je da mu dadem kaput, jer je htio izvaditi nešto iz dţepa. Zamolila sam sestru

Agathu i ona je donijela sve njegove stvari. MeĊu njima sam ugledala i njegovu biljeţnicu. Namjeravala sam

gu zamoliti da mi je pokaţe - jer tad sam znala da bih u njoj mogla naći neki kljuĉ njegovih nedaća - no on

mi je zacijelo proĉitao tu ţelju u oĉima, jer poslao me k prozoru, rekavši da na trenutak ţeli biti potpuno

sam. Zatim me pozvao natrag i kad sam došla, drţao je ruku preko biljeţnice te mi rekao vrlo

dostojanstvenim glasom:

- Wilhelmina - tad sam znala da je potpuno ozbiljan, jer nije me nazvao tim imenom još otkako me zaprosio

- ti znaš, draga, što ja mislim o uzajamnom povjerenju izmeĊu muţa i ţene: ne bi smjelo biti nikakve tajne,

nikakvih skrivanja. Proţivio sam veliki šok i kad pokušavam razmišljati o tome što se dogodilo, vrti mi se u

glavi te ne znam je li sve to bilo stvarno ili je tek fantazija maloumnika. Znaš da sam imao upalu mozga, a to

znaĉi ludilo. Tajna se nalazi ovdje i ne ţelim je znati. Ţelim zapoĉeti svoj ţivot ovdje, našim brakom. - Jer,

dušo moja, odluĉili smo se vjenĉati ĉim se obave formalnosti. - Ţeliš li ti, Wilhelmina, podijeliti to moje

neznanje? Evo ti knjige. Uzmi je i ĉuvaj je, proĉitaj je ako hoćeš, ali mi nikad nemoj odati što je u njoj;

osim, dakako, ako neka uzvišena duţnost bude od mene traţila da se vratim gorkim satima koji su ovdje

zabiljeţeni, pa bili oni san ili java, zdrav razum ili ludilo.

Pao je iscrpljen u krevet, a ja sam mu stavila knjigu ispod jastuka i poljubila ga. Zamolila sam sestru Agathu

da nagovori nadstojnicu neka nam dozvoli da se vjenĉamo danas poslijepodne i sad ĉekam njezin odgovor...

Došla je i rekla mi da su poslali po kapelana Anglikanske crkve. Vjenĉat ćemo se otprilike za sat vremena,

ili ĉim se Jonathan probudi...

Lucy, došao je i prošao taj trenutak. Osjećam se vrlo sveĉano, ali i vrlo, vrlo sretno. Jonathan se probudio

nakon nešto više od sata i sve je bilo spremno; sjeo je u krevetu, podloţen jastucima. Izrekao je svoje "da"

ĉvrstim i snaţnim glasom. Ja sam jedva progovorila; srce mi je bilo tako ispunjeno da me ĉak i ta rijeĉ

umalo ugušila. Drage su sestre bile vrlo ljubezne. Molim te, Boţe, da nikad, nikad ne zaboravim ni njih ni

ozbiljnu i slatku odgovornost koju sam preuzela na sebe. Moram ti spomenuti svoj svadbeni dar. Kad su me

kapelan i sestre ostavile nasamo s mojim muţem - jao, Lucy, ovo je prvi put što sam napisala te rijeĉi, "moj

muţ" - kad su me, dakle, ostavile nasamo s mojim muţem, uzela sam onu knjigu ispod'njegova jastuka i

umotala je u bijeli papir te je svezala komadićem blijedoplave vrpce koju sam imala oko vrata, zapeĉatila

ĉvor, a kao peĉatnjak sam upotrijebila svoju prsten. Zatim sam je poljubila i pokazala je svom muţu te mu

rekla da ću je ovako ĉuvati i da će nam to do kraja ţivota biti opipljivi, vidljivi znak da moţemo imati

povjerenja jedno u drugo; da nikad neću otvoriti taj omot, osim kad bi to bilo za njegovo vlastito dobro, ili

pak u korist neke ozbiljne duţnosti. Zatim me uhvatio za ruku i, jao, Lucy, bilo je to prvi put što je

uhvatio ruku svoje supruge, i rekao mi da mu je to najdraţa stvar na cijelome svijetu te da bi ponovno

proţivio svu svoju prošlost da je zadobije, kad bi to bilo potrebno. Taj je dragi jadniĉak zacijelo ţelio reći

"dio prošlosti", ali još uvijek nema predodţbu o vremenu i ne bih se zaĉudila kad bi u prvo vrijeme pobrkao

ne samo mjesec, nego i godinu.

Dakle, dušo moja, što sam mogla reći? Mogla sam mu jedino reći da sam najsretnija ţena na ĉitavome

svijetu, damu nemam što pruţiti osim sebe same, svog ţivota i svog povjerenja te da uz sve to ide i moja

ljubav i duţnost do kraja mog ţivota. I, znaš, kad me poljubio i privukao k sebi svojim oslabjelim rukama,

bilo je to poput nekog sveĉanog zavjeta medu nama...

Lucy, dušo, znaš li zašto ti sve to priĉam? Nije to samo zato što je sve to meni tako drago, već zato što si mi

oduvijek bila, i još si mi uvijek, vrlo draga. Imala sam tu povlasticu da ti budem prijateljica i vodiĉ kad si

izašla iz školskih klupa kako bi se pripremila za ţivot. Ţelim da sad vidiš, i to oĉima vrlo sretne ţene, kamo

me dovela duţnost; tako da u svome braku i ti uzmogneš biti sretna koliko sam i ja. Draga moja, ugaĊaj

Svevišnjemu i ţivot ti moţe biti upravo onakav kakav ti se najavljuje - dug, osunĉan dan, bez oštra vjetra,

lišen zaboravljenih duţnosti, lišen nepovjerenja. Ne smijem ti poţeljeti da bude lišen boli, jer to nikad ne

moţe biti; ali nadam se da ćeš uvijek biti sretna kao što sam ja sada. DoviĊenja, draga moja. Odmah ću ti

poslati ovo pismo i moţda ti vrlo brzo ponovno pisati. Sad moram prestati jer Jonathan se budi; moram biti

na usluzi svome muţu!

Voli te zauvijek MINA HARKER

Pismo Lucy Westenra, upućeno Mini Harker

Whitby, 30 kolovoza

Najdraţa moja Mina!

Šaljem ti oceane ljubavi i milijune poljubaca i ţelim ti da uskoro budeš u svome domu sa svojim muţem.

Kad bi barem uskoro mogla doći kući, da budete ovdje s nama. Snaţni zrak brzo bi oporavio Jonathana;

mene je sasvim oporavio. Jedem poput lava, puna sam ţivota i dobro spavam. Bit će ti drago ĉuti da sam u

potpunosti prestala hodati u snu. Mislim da se već tjedan dana nisam ni pomaknula iz kreveta, to jest kud

naveĉer legnem u njega. Arthur kaţe da se debljam. Usput reĉeno, zaboravila sam ti reći da je Arthur ovdje.

Zajedno odlazimo u prekrasne šetnje i voţnje, jašemo, veslamo, igramo tenis i pecamo; a ja ga volim više no

ikad. On mi govori da me voli više, ali sumnjam u to, jer na poĉetku mi je rekao da me ne moţe voljeti više

nego što me onda volio. Ali ovo su gluposti. Eno ga, doziva me. Zato bi ovo bilo sve zasad od tvoje

LUCY

P. S. Pozdravlja te moja majka. Djeluje bolje, jadna mila ţena. P. P. S. Trebamo se vjenĉati 28. rujna.

Dnevnik dr. Sewarda

20. kolovoza. Sluĉaj Renfield postaje sve zanimljiviji. Sad se već toliko umirio da mu se'povremeno

stišavaju strasti. Prvog tjedna nakon napadaja bio je neprekidno agresivan. Zatim se jedne noći, baš kad se

podigao mjesec, smirio i stao mrmljati sam za sebe: "Sad mogu ĉekati; sad mogu ĉekati." Posluţitelj mi je to

došao reći, pa sam odmah otrĉao dolje kako bih ga pogledao. Još je uvijek bio u luĊaĉkoj košulji u sobi

obloţenoj jastucima, no zaţareni izgled nestao mu je s lica, a u oĉima mu se nalazilo nešto od one stare

molećive, pa ĉak bih gotovo mogao reći i "gmizajuće" blagosti. Bio sam zadovoljan njegovim tadašnjim

stanjem te sam naloţio da ga oslobode. Posluţitelji su oklijevali, no naposljetku su bez prosvjeda izvršli

moje ţelje. Bilo je sasvim neobiĉno što je pacijent imao dovoljno smisla za humor da zamijeti njihovo

nepovjerenje, jer sasvim mi se pribliţio i rekao šaptom, neprestance ih kradomice pogledavajući:

- Misle da bih vas mogao povrijediti! Zamislite to, ja da vas povrijedim! Budale!

Na neki mi je naĉin umirilo osjećaje što me makar i ovaj jadni slaboumnik odvojio od ostalih; no ipak nisam

slijedio njegove misli. Trebam li shvatiti da imam nešto zajedniĉko s njime, tako da mi na neki naĉin stojimo

zajedno; ili pak treba izvući od mene nešto toliko zapanjujuće da mu je potrebna moja dobrobit? Kasnije to

moram ustanoviti. Veĉeras ne ţeli govoriti. Ĉak ni ponuda maĉeta, pa ĉak ni odrasle maĉke, ne dovodi ga u

napast. Govori samo, "Maĉke me uopće ne zanimaju. Sad imam više ciljeve i mogu ĉekati; mogu ĉekati."

Nakon nekog sam ga vremena napustio. Posluţitelj mi kaţe da je bio miran sve do zore. Tada je poĉeo bivati

uznemiren, pa je nakon nekog vremena postao i agresivan, sve dok ga na kraju nije obuzela provala bijesa

koja gaje tako iscrpila daje klonuo u svojevrsnu komu.

...Tri noći zaredom dogaĊa se ista stvar - agresivan je cijelog dana, miran od izlaska mjeseca do izlaska

sunca. Kad bih barem mogao dokuĉiti razlog. Ĉini se da postoji neki utjecaj koji dolazi i prolazi. Sretne li

pomisli! Veĉeras ćemo sukobiti naš zdrav razum njegovu poremećenom. Prije je pobjegao bez naše pomoći;

veĉeras će pobjeći uz našu pomoć. Dat ćemo mu priliku, a lude li potrebno, nekoliko ljudi bit će spremno

poći za njim...

23. kolovoza. "Neoĉekivano se uvijek obistinjava." Kako li je Disraeli dobro poznavao ţivot! Kad je naša

ptiĉica zatekla otvoreni kavez, nije htjela odlepršati, tako da su sve naše promišljene pripreme bile uzaludne.

U svakom sluĉaju, dokazali smo jednu stvar - napadaji mirnog raspoloţenja traju dosta dugo. Ubuduće ćemo

svakodnevno moći na nekoliko sati popustiti njegove spone. Moćnome ĉuvaru sam dao tek nalog da ga

zatvori u obloţenu sobu, i to kad se smiri, pa sve do sat vremena prije zore. Tijelo te uboge spodobe uţivat

će u olakšanju, ĉak i ako mu um ne bude mogao sudjelovati u tome. Slušaj! Opet se dogodilo ono

neoĉekivano! Zovu me; pacijent je još jednom pobjegao.

Kasnije. Još jedna noćna pustolovina. Renfield je pritajeno ĉekao sve dok posluţitelj nije ušao u sobu kako

bi je pregledao. Zatim je jurnuo pokraj njega i poletio niz hodnik. Javio sam posluţiteljima da poĊu za njim.

Ponovno je otišao na teren napuštene kuće. Zatekli smo ga na istome mjestu, pritisnuta uz vrata stare

kapelice. Kad me ugledao, razbjesnio se. Da ga posluţitelji nisu na vrijeme zgrabili, pokušao bi me ubiti.

Dok smo ga drţali, dogodilo se nešto neobiĉno. Odjednom je udvostruĉio svoje napore i zatim se

podjednako naglo smirio. Nagonski sam se ogledao oko sebe, no ništa nisam vidio. Uhvatio sam pogled

svog pacijenta i slijedio ga, no dok je zurio u nebo osvijetljeno mjeseĉinom, nisam mogao zapaziti ništa

osim velikog šišmiša, koji je tiho i sablasno odlepršao prema zapadu. Šišmiši obiĉno lete u krug i jurcaju

amo-tamo, no ovaj kao da je išao potpuno ravno, kao da zna kamo se zaputio, ili pak ima neki svoj vlastiti

naum. Pacijent se umirivao iz sekunde u sekundu.

- Ne trebate me vezati - rekao je naposljetku. - Ići ću mimo!

Vratili smo se u kuću bez poteškoća. Osjećam da ima nešto zlokobno u njegovoj smirenosti i neću zaboraviti

ovu noć...

Dnevnik Lucy Westenra

Hillingham, 24. kolovoza. Moram, kao i Mina, zapisivati dogaĊaje. Onda moţemo dugo razgovarati kad se

konaĉno sretnemo. Pitam se kad će to biti. Da je barem ponovno sa mnom, jer osjećam se vrlo nesretnom.

Izgleda da sam prošle noći sanjala jednako kao u Whitbyju. Moţda je stvar u promjeni zraka ili u tome što

sam ponovno kod kuće. Ti su mi snovi mraĉni i grozni jer se niĉega ne mogu prisjetiti;

ali prepuna sam nekog nejasnog straha i osjećam se toliko slabom i iscrpljenom. Kad je Arthur došao na

ruĉak, izgledao je sasvim rastuţeno vidjevši me, a ja nisam imala snage za veselje. Pitam se da li bih noćas

mogla spavati u majĉinoj sobi. Ispriĉat ću se i pokušati je zamoliti.

25. kolovoza. Još jedna loša noć. Izgleda da se majci nije svidio moj prijedlog. I sama ne djeluje baš previše

dobro te se nesumnjivo boji da će me zabrinuti. Pokušala sam ostati budna i neko sam vrijeme uspjela u

tome; no kad je sat odbio dvanaest, to me razbudilo, pa mora da sam bila utonula u san. Na prozoru se

osjetilo nekakvo grebanje ili lepetanje, ali to mi nije smetalo i budući da se niĉega više ne sjećam, zacijelo

sam tada zaspala. Ponovno ruţni snovi. Kad bih ih se barem mogla prisjetiti. Jutros sam strašno slaba. Lice

mi je jezovito blijedo i boli me grlo. Sigurno mi nešto nije u redu s plućima, jer kao da nikad ne mogu uzeti

dovoljno zraka. Pokušat ću se razvedriti kad doĊe Arthur, jer znam da će inaĉe biti ţalostan kad me vidi u

ovakvu stanju.

Pismo Arthura Holmwooda, upućeno dr. Sewardu

Hotel Albemarle, 31. kolovoza

Dragi moj Jack,

htio bih da mi uĉiniš uslugu. Lucy je bolesna; zapravo, nema neku odreĊenu bolest, ali grozno izgleda i

svakim joj je danom sve gore. Zapitao sam je postoji li kakav razlog. Ne usuĊujem se pitati njezinu majku

jer bi u njezinom sadašnjem zdravstvenom stanju bilo kobno uznemiriti je glede njezine kćeri. GĊa.

Westenra povjerila mi se da joj je sudbina zapeĉaćena (bolest srca), iako jadna Lucy to još uvijek ne zna.

Siguran sam da neke zle misli opsjedaju moju dragu djevojku. Uznemirim se kad pomislim na nju; kad je

pogledam, nešto me probode. Rekao sam joj da ću te zamoliti da je pregledaš i premda se isprva bunila -

znam zašto, stari moj - naposljetku je pristala. Znam da će za tebe to biti bolan zadatak, stari prijatelju, ali to

je za njezino dobro, i ne smijem oklijevati da te to zamolim, niti pak ti smiješ oklijevati. DoĊi sutra u dva

sata na ruĉak u Hillingham, tako da ne pobudimo sumnje u gĊe Westenra, a nakon ruĉka Lucy će pronaći

priliku da se nasamo nade s tobom. Ja ću svratiti na ĉaj i zajedno moţemo otići. Obuzet sam brigama i htio

bih se posavjetovati s tobom nasamo ĉim uzmognem, nakon stoje pregledaš. Nemoj nas iznevjeriti!

ARTHUR

Brzojav Arthura Holmwooda, upućen dr. Sewardu

1. rujna

Pozvan sam da vidim svog oca, kojem je gore. Pisat ću. Piši mi opširno veĉernjom poštom za Ring. Brzojavi

ako treba.

Pismo dr. Sewarda, upućeno Arthuru Holmwoodu

2. rujna

Stari moj,

glede zdravlja gĊice Westenra, odmah ti ţelim reći da po mom mišljenju nema nikakva organskog

poremećaja, niti pak bilo koje bolesti za koju znam. Istodobno, nikako nisam zadovoljan njezinim izgledom;

drukĉija je nego što je bila kad sam je posljednji put vidio. Dakako, moraš imati na umu da nisam imao sve

uvjete za pregled koje bih poţelio. I samo naše prijateljstvo uzrokuje male poteškoće koje ne moţe

premostiti ĉak ni medicinska znanost ni uobiĉajeni postupci. Bit će najbolje da ti ispriĉam što se toĉno

dogodilo, pa tebi prepuštam da izvedeš vlastite zakljuĉke. Reći ću ti što sam poduzeo i što još predlaţem.

Zatekao sam gĊicu Westenra u naizgled vedrom raspoloţenju. Njezina je majka bila prisutna i za nekoliko

sam trenutaka zakljuĉio da ona radi sve što moţe kako bi zavarala majku i sprijeĉila je da brine. Uopće ne

sumnjam da ona naslućuje, ĉak i ako ne zna, koliko je potreban oprez. Ruĉali smo sami i dok smo se svi

trudili biti vedri, u znak nagrade za naš trud doista smo izazvali nešto vedrine. Zatim je gĊa Westenra otišla

prileći, a Lucy je ostala sa mnom. Otišli smo u njezin budoar i ona je zadrţala veselost sve dok nismo stigli

tamo, jer susretali smo se s poslugom. No ĉim su se vrata zatvorila, krinka joj je spala s lica i ona je uz

duboki uzdah utonula u stolicu i rukom sakrila oĉi. Kad sam vidio da je izgubila dobro raspoloţenje, odmah

sam iskoristio njezinu reakciju kako bih postavio dijagnozu.

- Ne mogu vam reći koliko mi se gadi govoriti o sebi - rekla je veoma ljupko. Podsjetio sam je daje

lijeĉniĉka tajnost sveta, no da si ti bolno zabrinut zbog nje. Odmah je shvatila što ţelim reći, te jednom

rijeĉju riješila tu stvar. - Recite Arthuru što god ţelite. Nije mi stalo do sebe, već samo do njega!

Dakle, sasvim sam slobodan.

Lako sam mogao vidjeti da je pomalo slabokrvna, no nisam vidio uobiĉajene znakove anemije. Sluĉajno

sam moga provjeriti njezinu krv, jer kad je otvarala jedan prozor koji je zapinjao, popustio je jedan okov i

ona si je na razbijenom staklu malĉice porezala ruku. Bila je to sama po sebi prava sitnica, ali time mi se

ukazala oĉigledna prilika i skupio sam nekoliko kapi krvi te ih analizirao. Analiza pokazuje na sasvim

normalno stanje i, kako bih trebao zakljuĉiti, krepko zdravlje. I po drugim tjelesnim pitanjima uvjerio sam se

da nema razloga za zabrinutost; ali kako negdje mora postojati nekakav razlog, došao sam do zakljuĉka da je

zacijelo rijeĉ o neĉemu psihiĉkom. Ţali se da povremeno ima poteškoća s disanjem, te da ima teţak,

letargiĉan san, popraćen snovima koji je zastrašuju, ali kojih se uopće ne moţe prisjetiti. Kaţe da je kao

dijete obiĉavala hodati u snu te da joj se za boravka u Whitbyju ta navika vratila. Jednom je izašla noću i

otišla na istoĉnu liticu gdje ju je pronašla gĊica Murray; no uvjerava me da joj se u zadnje vrijeme ta navika

nije vraćala. U nedoumici sam, pa sam uĉinio najbolju moguću stvar za koju znam - pisao sam svom starom

prijatelju i uĉitelju, profesoru Van Helsingu iz Amsterdama, koji zna više o ĉudnovatim bolestima nego

itko na svijetu. Zamolio sam ga da doĊe ovamo. Budući da si mi rekao kako sve mora biti pod tvojim

nadzorom, spomenuo sam mu tko si ti i u kakvoj si vezi s gĊicom Westenra. To je, dragi moj prijatelju, u

skladu s tvojim ţeljama, jer bit ću ponosan i sretan mogu li uĉiniti išta za nju. Znam da bi Van Helsing

uĉinio sve za mene, iz jednog osobnog razloga. Zbog toga, s kakvim god pristupom doĊe, moramo prihvatiti

njegove ţelje. Naizgled je hirovit ĉovjek, no to je zato što zna o ĉemu govori, i to bolje od ikoga drugog.

Filozof je i metafiziĉar, te jedan od najprogresivnijih znanstvenika našeg doba, i po mom uvjerenju

apsolutno je širokih pogleda. Uz sve to idu i ţeljezni ţivci, ćud ledenog potoka, nepokolebljiva odluĉnost,

pribranost i tolerancija, oplemenjeni krepostima, te najiskrenije i najljubaznije srce koje kuca; sve to, dakle,

tvori njegovu opremu za plemeniti posao koji obavlja za ĉovjeĉanstvo -

1 teoretski i praktiĉan rad, jer njegovi su nazori široki, kao i njegova sveobuhvatna naklonost ljudima.

Navodim ti te ĉinjenice kako bih ti objasnio zašto imam takvo povjerenje u njega. Zamolio sam ga da odmah

doĊe. Sutra ujutro ponovno ću vidjeti gĊicu Westenra. Dogovoreno je da se naĊemo u Trgovaĉkoj ulici, tako

da ne uzrujam njezinu majku brzo ponovljenim posjetom.

Uvijek tvoj,

JOHN SEWARD

Pismo Abrahama van Helsinga, liječnika opće prakse, doktora filozofije, doktora književnosti itd., upućeno

dr. Sewardu

2. rujna

Dobri moj prijatelju,

ĉim sam primio Vaše pismo, krenuo sam na put k Vama. Sreća mi je sklona te odmah mogu krenuti, ne

nanijevši štete nikome od ljudi koji imaju povjerenja u mene. Da mi sreća nije bila sklona, to bi bilo loše po

one koji imaju povjerenja, jer ja dolazim na poziv svog prijatelja da pomognem onima koji su mu dragi.

Recite svome prijatelju, kojem je potrebna moja pomoć i u ĉije ime zovete, da ste mu više pomogli onom

prilikom kad ste iz moje rane onako brzo isisali otrov gangrene sa skalpela što ga je u pretjeranoj nervozi

ispustio našdrugi prijatelj, nego bi bilo od koristi cijelo njegovo bogatstvo. Ali postoji i dodatno

zadovoljstvo uz uslugu koju ĉinim; dolazim k Vana. Rezervirajte mi, dakle, sobu u Great Eastern Hotelu,

tako da budempri ruci, i molim Vas da uredite stvari tako da moţemo vidjeti mladu damu sutra, i to ne

prekasno, jer moguće jedaću semorati vratiti ovamo sutra naveĉer. Ali bude li trebalo, doći ću opet za tri

dana i ostati dulje ako moram. DoviĊenja dotad, prijatelju moj Johne.

VAN HELSING Pismo dr. Sewarda, upućeno plem. Arthuru Holmvtoodu

3. rujna

Dragi moj Art,

Van Helsing je došao i otišao. Došao je sa mnom u Hillingham gdje smo ustanovili da je, Lucynim

umijećem, njezina majka ruĉala izvan kuće, tako da smo bili nasamo s njom. Van Helsing je vrlo pomno

pregledao pacijenticu. Poslat će mi izvještaj i ja ću te posavjetovati, jer ja, dakako, nisam bio prisutan

pregledu. Bojim se da se uveliko zabrinuo, ali kaţe da mora razmisliti. Kad sam mu spomenuo naše

prijateljstvo te kako imaš povjerenja u mene, rekao je:

- Morate mu reći sve što mislite. Recite mu i što ja mislim, moţete li to naslutiti, ako ţelite. Ne, ne šalim se.

Ovo nije nikakva šala, već pitanje ţivota i smrti, moţda i više od toga.

Pitao sam ga što time misli reći, jer bio je vrlo ozbiljan. To je bilo kad smo se vratili u grad i on je ispijao

šalicu ĉaja prije svog povratka u Amsterdam. Nije mi htio dati više nikakav kljuĉ. Ne smiješ se ljutiti na

mene, Art, jer njegova je suzdrţanost znak da mu mozak radi za njezino dobro. Budi siguran da će se sasvim

jasno izraziti kad za to doĊe vrijeme. Zato sam mu rekao da ću jednostavno napisati izvještaj o našem

posjetu, kao da pišem slikoviti dopis za Daily Telegraph. On kao da to nije ni ĉuo, već je napomenuo kako u

Londonu više nema toliko code u zraku kao u vrijeme njegova studiranja. Sutra bih trebao dobiti njegov

izvještaj, bude li ga ikako mogao napisati. U svakom sluĉaju, trebao bi mi napisati pismo.

No, sad nešto o posjetu. Lucy je bila vedrija nego onog dana kad sam je prvi put posjetio, i u svakom je

sluĉaju izgledala bolje. Bila je vrlo druga prema profesoru (kakva je, uostalom, i uvijek), te ga je pokušavala

navesti da se opusti, iako sam mogao vidjeti da jadna djevojka ima pritom velikih poteškoća. Vjerujem da je

i Van Helsing to opazio, jer vidio sam mu pod ĉupavim obrvama brzi pogled koji mi je odavna poznat.

Zatim je poĉeo ĉavrljati o svim mogućim stvarima osim o nama i bolestima, i to tako vješto da sam vidio

kako u sirote Lucy himba veselosti prelazi u stvarnost. Zatim je, bez ikakve primjetne promjene teme, vješto

naveo razgovor na svoj posjet, te rekao blagim glasom:

- Draga moja mlada gospoĊice, imam ovo veliko zadovoljstvo zato što ste vrlo voljeni. Velika je to ljubav,

draga moja, ĉak i ako postoji nešto što ja ne vidim. Kaţu mi da ste klonuli duhom i da ste blijedi poput krpe.

Takvima kaţem: "Štogod!" - Tu je pucnuo prstima u mom smjeru, te nastavio: - Ali vi i ja ćemo im pokazati

kako su u krivu. Kako moţe ovaj tu - pokazao me prstom uz isti pogled i gestu kao kad me jednom pokazao

svojoj grupi studenata tijekom, ili bolje reĉeno nakon jedne posebne prilike na koju me nikad ne zaboravi

podsjetiti - znati nešto o mladim damama? On ima svoje gospoĊe s kojima se igra, te ih vraća u sreću,

ljudima koji ih vole. Velik je to posao, a nosi sa sobom i nagrade što moţemo podariti takvu sreću. Ali

mlade dame! On nema ni supruge ni kćeri, a mladi se ne povjeravaju mladima, već starima, kao što sam ja,

koji su upoznali silne tuge i njihove razloge. Zato ćemo ga, draga moja, poslati neka popuši cigaretu u vrtu,

dok vi i ja popriĉamo nasamo. - Shvatio sam poruku i otišao u šetnju, da bi se nakon nekog vremena

profesor ukazao na prozoru i pozvao me unutra. Djelovao je ozbiljno i rekao: - Paţljivo sam je pregledao, ali

nema nikakva organskog uzroka. Slaţem se s vama daje izgubljeno mnogo krvi; krvi je bilo, ali sad je nema.

Ali ona ni u kom sluĉaju nije anemiĉna. Zamolio sam je da mi pošalje svoju sluţavku kako bih joj postavio

pokoje pitanje, tako da ni sluĉajno ništa ne propustim. Dobro znam što će reći. A ipak postoji uzrok; uvijek

za sve postoji neki uzrok. Moram se vratiti kući i razmisliti. Morate mi svakog dana poslati brzojav; pokaţe

li se razlog za to, doći ću opet. Ta bolest, jer kad sve nije u redu, to je onda bolest, zanima me, a ta draţesna

mlada djevojka, i ona me zanima. Ona me oĉarava, pa ne doĊem li zbog vas ili bolesti, doći ću zbog nje.

Kao što sam ti rekao, nije htio reći ni rijeĉi više od toga, ĉak ni kad smo bili sami. I tako sada, Art, znaš sve

što i ja. Budno ću motriti. Nadam se da se tvoj jadni otac oporavlja. Zacijelo ti je strahovito teško, dragi moj

stari prijatelju, što si u ovakvu poloţaju, izmeĊu dvoje ljudi koji su ti toliko dragi. Znam koliku duţnost

osjećaš prema svome ocu i u pravu si što se drţiš toga. No, zatreba li, javit ću ti da odmah doĊeš k Lucy;

zato ne brini previše osim ako ti štogod javim.

Dnevnik dr. Sewarda

4. rujna. Moj pacijent-zoofag i dalje pobuĊuje naše zanimanje.

Imao je samo jedan napadaj, i to juĉer u neuobiĉajeno vrijeme. Baš prije nego što je odbilo podne, poĉeo je

postajati nemiran. Posluţitelj je poznavao te simptome te je odmah pozvao pomoć. Srećom, ljudi su došli

trkom, i stigli smo upravo na vrijeme, jer kad je odbio zadnji udarac, postao je toliko agresivan da smo

trebali uloţiti svu snagu kako bismo ga svladali. No, za oko pet minuta poĉeo se sve više smirivati, te je

naposljetku zapao u nekakvu melankoliju, a u takvom je stanju ostao sve do sada. Posluţitelj mi kaţe da su

njegovi krikovi dok je bio obuzet doista bili jezoviti. Kad sam pristigao, imao sam pune ruke posla da

smirim neke drage pacijente koji su ga se preplašili. Uistinu mogu shvatiti taj uĉinak, jer zvukovi su

uznemirili ĉak i mene, iako sam bio nešto dalje. Sad je već prošao ruĉak, a moj pacijent zasad sjedi u kutu i

turobno razmišlja, s tupim, snuţdenim, ojaĊenim izrazom na licu, koji više upućuje na nešto negoli što

izravno pokazuje. Ne mogu to sasvim shvatiti.

Kasnije. Još jedna promjena u mog pacijenta. Obišao sam ga u pet sati i zatekao naizgled sretna i

zadovoljna, kao što je i prije bio. Lovio je muhe i jeo ih, te vodio zapisnik o svome lovu noktom urezujući

zareze na rubu vrata, izmeĊu rubova jastuka kojima je soba obloţena. Kad me ugledao, prišao mi je i

ispriĉao se zbog svog slabog ponašanja, te me vrlo ponizno i ulizivaĉki zamolio da ga ponovno odvedem u

njegovu sobu i vratim mu biljeţnicu. Pomislio sam kako će biti dobro da mu udovoljim, te se opet nalazi u

svojoj sobi, kraj otvorena prozora. Šećer za svoj ĉaj rasprostro je na prozorsku dasku, te ţanje poveliku

ţetvu muha. Sad ih ne jede, već ih sprema u kutiju, kao nekad, i već pretraţuje kutove svoje sobe ne bi li

pronašao pauka. Pokušao sam ga navesti na razgovor o zadnjih nekoliko dana, jer bilo kakav kljuĉ za

njegove misli bio bi mi od goleme koristi; no nije se dao namamiti. Trenutak-dva djelovao je vrlo tuţno, a

zatim je progovorio odsutnim glasom, kao da više govori za sebe nego meni:

- Sve je svršeno! Sve je svršeno! Napustio me. Sad više nema nade za mene osim ako to sam uĉinim! -

Zatim se iznenadno i odluĉno okrenuo prema meni te rekao: - Doktore, hoćete li biti toliko ljubezni prema

meni da mi dadete malo više šećera? Mislim da bi mi dobro Ĉinio.

- A muhe? - rekoh.

- Da! I muhe ga vole, a ja volim muhe; dakle, i ja ga volim.

I još ima tako neukih ljudi da smatraju kako slaboumnici ne znaju raspravljati. Pribavio sam mu dvostruku

koliĉinu šećera i kad sam ga napuštao. bio je, po mom mišljenju, najsretniji ĉovjek na svijetu. Kud bih

barem mogao shvatiti njegov um.

Ponoć. Još jedna promjena u njega. Pošao sam posjetiti gĊicu Westenra, koju sam zatekao u mnogo boljem

stanju, i baš sam se vraćao te zastao kod naših ulaznih vrata i zagledao se u suton, kad sam ga ponovno

zaĉuo kako viĉe. Budući da mu se soba nalazi s ove strane zgrade, ĉuo sam ga bolje nego ujutro. Bio je pravi

šok za mene kad sam skrenuo misli s prekrasnog, sumagliĉastog prizora zalaska sunca nad Londonom,

prepunog jarkih svjetala i sjenki, te svih onih ĉarobnih nijansi koje prekrivaju ĉak i ruţne oblake i neĉistu

vodu, pa kad sam spoznao koliko je moja hladna kamena zgrada mraĉna i turobna, prepuna ţive bijede te

koliko mi je pusto srce koje sve to mora trpjeti. Stigao sam do njega upravo kad je sunce zalazilo te ugledao

kroz njegov prozor kako crveni krug tone. Kako je sunce silazilo, njega je sve više i više napuštala

mahnitost. U trenutku kad je sasvim zašlo, on je skliznuo iz ruku koje su ga pridrţavale i poput nepokretne

mase stropoštao se na pod. No, ĉudesno je kakvu intelektualnu moć oporavka imaju slaboumnici, jer za

nekoliko je minuta sasvim mimo ustao i ogledao se oko sebe. Dao sam posluţiteljima znak neka ga puste, jer

htio sam vidjeti što će uĉiniti. Uputio se ravno prema prozoru i rakom otro šećerne mrvice; zatim je uzeo

svoju kutiju u kojoj ĉuva muhe i ispraznio je kroz prozor te je odbacio od sebe. Potom je zatvorio prozor,

prošao sobom i sjeo na svoj krevet. Sve me to iznenadilo.

- Nećete li više drţati muhe? - zapitao sam ga.

- Neću - reĉe. -Već mi je zlo od tog smeća!

Doista je iznimno zanimljiv predmet prouĉavanja. Kad bih barem mogao baciti pogled u njegov um, ili pak

nazrijeti razlog njegovih iznenadnih strasti. No, dosta; ipak bi mogao postojati kljuĉ za to, kad bismo

ustanovili zašto su mu danas napadaji došli toĉno u podne i za vrijeme zalaska sunca. Moţe li biti da sunce u

odreĊena razdoblja ima zloćudan utjecaj na neke odreĊene osobe, kao što ih ponekad na neke drage ljude

ima mjesec? Vidjet ćemo.

Brzojav Sewarda iz Londona, upućen Van Helsingu u Amsterdam

4. rujna. Pacijentici danas još bolje.

Brzojav Sewarda iz Londona, upućen Van Helsingu u Amsterdam

5. rujna. Pacijentica se uvelike oporavila. Dobar apetit; spokojno spava; dobro raspoloţena; vraća joj se

boja.

Brzojav Sewarda iz Londona, upućen Van Helsingu u Amsterdam

6. rujna. Uţasna promjena nagore. Odmah doĊite; ne gubite ni sata. Holmwoodu ne šaljem brzojav prije

nego što se susretnem s vama.

10.

Pismo dr. Sewarda, upućeno Aithuru Hdmwoodu

6. rujna

Dragi moj Art,

moje današnje vijesti nisu baš dobre. Lucy se ovog jutra priliĉno pogoršalo stanje. No, ima od toga barem

jedna korist; gĊa Westenra prirodno se zabrinula oko Lucy, te je zatraţila moj struĉni savjetu svezi s njom.

Iskoristio sam tu priliku i rekao da mi moj stari uĉitelj, Van Helsing, veliki struĉnjak, dolazi u posjet,te da

ćemo on i ja zajedniĉki brinuti o Lucy. Tako sad moţemo dolaziti i odlaziti ne uzremiravajući je bez

potrebe; jer šok bi za nju znaĉio sigurnu smrt, a to bi pak moglo biti pogubno za Lucy, s obzirom na to u

kakvu je stanju. Svi smo zatrpani poteškoćama, jadni moj stari prijatelju, ali s Boţjom ćemo pomoći sretno

proći kroz njih. Bude li potrebe, pisat ću ti, pa ako ti se ne javim, znat ćeš zasigurno da ĉekam novosti. I to

nestrpljivo.

Uvijek Tvoj, JOHN SEWARD

Dnevnik dr. Sewarda

7. rujna. Kad smo se Van Helsing i ja sastali u Liverpool Streetu, prvo me zapitao:

- Jeste li išta rekli našem mladom prijatelju, njezinom draganu?

- Nisam - rekoh. - Ĉekao sam da se prvo sastanem s vama, kao što sam i napomenuo u brzojavu. Napisao

sam mu pismo u kojemu spominjem tek da dolazite jer gĊici Westenra nije baš dobro, te da ću mu se javiti

bude li potrebe.

- Ispravno, prijatelju moj - reĉe - sasvim ispravno! Bolje da još ne zna; moţda nikad neće ni saznati. Molim

se za to. No, bude li potrebe, sve će doznati. I da vas upozorim, dobri moj prijatelju Johne. Vi imate posla s

luĊacima. Svi su ljudi ludi na neki naĉin i koliko god se diskretno bavite svojim luĊacima, budite isto tako

diskretni kad imate posla s Boţjim luĊacima, s ostatkom svijeta. Vi ne priĉate svojim luĊacima što radite ni

zašto to radite; ne govorite im o ĉemu razmišljate. Zato ćete sve svoje znanje ĉuvati u tajnosti, gdje moţe

poĉivati, gdje moţe prikupljali istovrsno znanje i mnoţiti se. Vi i ja ĉuvat ćemo ono što znamo ovdje i ovdje.

- Tu mi je dodirnuo srce i ĉelo, a zatim se i sam dotaknuo na isti naĉin. - Zasad imam nešto na umu. Kasnije

ću vam to reći.

- A zašto ne sad? - zapitah. - To bi moglo biti korisno; mogli bismo doći do nekakva zakljuĉka.

Zaustavio se i pogledao me.

- John, prijatelju moj - reĉe - kad kukuruz izraste, još i prije nego što sazri, dok je mlijeko majke zemlje već

u njemu, a sunce ga još nije obojilo svojim zlatom, vlastelin će uzeti jedan klas i otpuhnuti zelenu pljevu, pa

će vam reći: "Gledaj! Dobar je kukuruz; bit će od njega dobra ţetva kad bude vrijeme za to." - Nisam to

mogao ni sa ĉime povezati, pa sam mu to i rekao. U znak odgovora uhvatio me za uho i raspoloţeno ga

povukao, kao što je nekoć davno obiĉavao na svojim predavanjima, te rekao: - Dobar će vam vlastelin to

reći onda kad bude siguran, ali ne prije toga. Ali nećete zateći tog dobrog vlastelina kako iskapa svoj

zasaĊeni kukuruz da bi vidio raste li; to je za djecu koja se igraju vlastelinstva, a ne za one kojima je to

ţivotni posao. Shvaćate li sada, prijatelju John? Ja sam posijao svoj kukuruz i sada priroda radi na njemu

kako bi niknuo; bude li uopće niknuo, ima neke šanse, a ja ĉekam da mu se poĉne debljati klas.

Prekinuo je, jer bilo je oĉigledno da razumijem.

- Vi ste uvijek bili paţljivi student - nastavio je vrlo ozbiljnim glasom - i vaše su bilješke uvijek bile

potpunije od ostalih. U to ste vrijeme bili tek student; sad ste struĉnjak, i ja se nadam da vas ta dobra navika

nije ostavila. Zapamtite, moj prijatelju, da je znanje jaĉe od pamćenja, te da ne smijemo imati povjerenja u

ono stoje slabije. Ĉak i ako niste zadrţali tu dobru naviku, reći ću vam da bi ovaj sluĉaj naše drage

gospoĊice mogao biti - pazite, kaţem mogao biti - od takvog interesa za nas i druge, da mu sve drugo neće

biti ni do koljena, kao što ljudi kaţu. Zato sve paţljivo biljeţite. Ništa nije nebitno. Savjetujem vam da

stavite na papir ĉak i svoje sumnje i pretpostavke. Poslije će vam biti zanimljivo usporediti koliko ste toĉno

nagaĊali. Uĉite iz grešaka, ne iz uspjeha!

Kad sam mu opisao Lucyne simptome - iste kao i prije, no beskrajno izraţenije - vrlo se uozbiljio, no ništa

nije rekao. Uzeo je sa sobom torbu u kojoj su se nalazili brojni instrumenti i lijekovi, "jezoviti alat našeg

dobrotvornog obrta," kao što je jednom prilikom, najednom svom predavanju, nazvao lijeĉniĉku opremu.

Kad smo uvedeni u kuću, doĉekala nas gĊa Westenra. Bila je zabrinuta, no ni pribliţno onoliko kao što sam

oĉekivao. Priroda je u jednome od svojih blagonaklonih raspoloţenja naloţila da ĉak i smrt mora imati neki

protulijek za svoje strahote. Ovdje, u sluĉaju kad bi se svaki šok pokazao smrtonosnim, sve je ureĊeno tako

da, iz ovog ili onog razloga, stvari koje nisu izravno vezane uz nju, pa ĉak i takva strahovita promjena u

njezinoj kćeri kojoj je toliko privrţena, kao da ne dopiru do nje. To je donekle nalik na onaj sluĉaj kad

Majka Priroda stvara oko stranog tijela omotaĉ od nekog neosjetljivog tkiva koje štiti od štetnih utjecaja ono

što bi inaĉe stradalo putem dodira. Ako je to uroĊena sebiĉnost, onda moramo razmisliti prije nego što

osudimo nekoga zbog grijeha egoizma, jer za njegove bi uzroke mogli postojati dublji korijeni nego stoje to

nama poznato.

Ja sam iskoristio svoje poznavanje ove faze duševne patologije te joj naloţio da ne bude u društvu s Lucy i

da ne razmišlja o njezinoj bolesti više nego stoje apsolutno nuţno. Spremno je pristala na to, tako spremno

da sam ponovno vidio u tome ruku Prirode koja se bori za njezin ţivot. Van Helsing i ja uvedeni smo u

Lucyru sobu. Ako sam bio šokiran vidjevši je juĉer, danas sam bio uţasnut. Bila je sablasno blijeda, poput

krede; crvenilo kao da joj je išĉeznulo ĉak i s usana i desni, a kosti lica izraţeno su se isticale; disanje joj je

bilo bolno za gledati i slušati. Lice Van Helsinga ukoĉilo se poput mramora, a obrve su mu se stale

pribliţavati jedna drugoj sve dok se umalo nisu dodirnuh iznad njegova nosa. Lucy je nepomiĉno leţala i

kao da nije imala snage ĉak ni progovoriti, tako da smo neko vrijeme svi ostali u tišini. Zatim me Van

Helsing pozvao prstom i potiho smo izašli iz sobe. Ĉim smo zatvorili vrata, brzo je prešao hodnikom do

sljedećih vrata, koja su bila otvorena. Zatim me brzo povukao unutra sa sobom zatvorivši vrata.

- Boţe moj! - reĉe. - Ovo je uţasno. Nema vremena za gubljenje. Umrijet će jednostavno od toga što nema

dovoljno krvi da bi joj srce normalno radilo. Odmah joj treba dati transfuziju krvi. Hoćete li vi ili ja?

- Ja sam mlaĊi i jaĉi, profesore. To moram biti ja.

- Onda se odmah spremite. Donijet ću svoju torbu. Spreman sam.

Sišao sam s njime u prizemlje. Dok smo hodali, netko je pokucao na ulazna vrata i Arthur je hitro ušao.

Pojurio je prema meni.

- Jack - prošaptao mi je uzbuĊeno - toliko sam se zabrinuo. Proĉitao sam tvoje pismo izmeĊu redaka i pao u

pravu agoniju. Tati je bolje, pa sam dojurio ovamo da sam vidim. Nije li ovaj gospodin dr. Van Helsing?

Vrlo sam vam zahvalan, gospodine, što ste došli.

Kad ga je profesor po prvi put ošinuo pogledom, razljutio se zbog toga što nas prekida u ovakvo vrijeme; no

zatim, kad je odmjerio njegovu mišićavu pojavu i zapazio snaţnu mladu muţevnost koja kao da je strujala iz

njega, oĉi su mu zablistale.

- Gospodine, stigli ste na vrijeme - rekao mu je ozbiljnim glasom, bez oklijevanja, ispruţivši mu ruku. - Vi

ste odabranik naše drage gospoĊice. Njoj je loše, vrlo, vrlo loše. Ne, dijete moje, nemojte tako. -Jer Arthur je

iznenadno problijedio i sjeo u stolicu, gotovo se onesvijestivši. - Morate joj pomoći. Vi moţete uĉiniti za nju

više nego bilo koji drugi ţivi ĉovjek, a vaša će hrabrost biti najbolja pomoć.

- Što mogu uĉiniti? - promuklo zapita Arthur. - Recite mi, i ja ću to uĉiniti. Moj ţivot pripada njoj i dao bih

za nju posljednju kap krvi iz svog tijela.

Profesor je imao izrazit smisao za humor i ja sam, poznavajući ga, prepoznao nešto od tog humora u njegovu

odgovoru:

- Mladi moj gospodine, ne traţim ja toliko mnogo, ne treba nam baš do posljednje kapi.

- Što da radim?

Oĉi su mu plamtjele, a raširene nozdrve podrhtavale od odluĉnosti. Van Helsing ga pljesne po ramenu.

- DoĊite! - reĉe. - Vi ste muškarac, a upravo nam muškarac i treba. Bolji ste od mene, bolji i od mog

prijatelja Johna. - Arthur je djelovao smeteno, a profesor nastavi, ljubazno mu objašnjavajući: - Vašoj je

gospoĊici loše, vrlo loše. Treba joj krv i ne dobije li krv, umrijet će. Moj prijatelj John i ja smo se

posavjetovali; upravo smo se spremili obaviti transfuziju krvi, prebaciti krv iz punih ţila jedne Osobe u

prazne ţile koje vape za krvlju. John je trebao dati svoju krv jer mlaĊi je i jaĉi nego što sam ja... - na tom je

mjestu Arthur prihvatio moju ruku i stegnuo je u tišini - ...ali kad ste već ovdje, bit ćete od veće koristi nego

što smo mi, bili mladi ili stari, koji previše boravimo u misaonome svijetu. Ţivci nam nisu tako postojani,

niti nam je krv tako krepka kao vaša!

Arthur se okrene prema njemu.

- Kad biste samo znali - reĉe - koliko bih rado umro za nju, razumjeli biste...

Zastao je, dok mu je glas zapeo u grlu.

- Dobri mladiću! - reĉe Van Helsing. - U bliskoj budućnosti bit ćete sretni što ste uĉinili za onu koju volite

sve što ste mogli. Sad doĊite i budite tihi. Poljubit ćete je jednom prije nego što to bude gotovo, ali zatim

morate ići, i to na moj znak. Nemojte reći gospodi ni rijeĉi; znate kako s njome stoje stvari! Ne smijemo joj

nanijeti šok; a sazna li išta o ovome, to bije šokiralo. Idemo!

Svi smo pošli gore u Lucynu sobu. Arthur je po uputi ostao vani. Lucy je okrenula glavu i pogledala nas, no

ništa nije rekla. Nije spavala, no bila je previše slaba za takav napor. Govorile su nam njezine oĉi; to je bilo

sve. Van Helsing je uzeo iz svoje torbe nekoliko stvari i poloţio ih na stolić izvan dohvata pogleda.

Izmiješao je narkotik i rekao vedrim glasom, prišavši njezinu krevetu:

- A sad, mala gospoĊice, evo vam lijeka. Popijte ga, kao dobro dijete. Eto, ja ću vas podići tako da ga lako

progutate. Tako.

S uspjehom je naĉinila taj napor.

Zaprepastilo me koliko je dugo trajalo da droga poĉne djelovati. To je zapravo pokazivalo u kojoj je mjeri

iscrpljena. Ĉinilo mi se da je prošla ĉitava vjeĉnost prije nego što je sneno poĉela treptati kapcima. No,

naposljetku je narkotik pokazao svoju pravu snagu i zapala je u dubok san. Kad je profesor bio zadovoljan,

pozvao je Arthura u sobu i naloţio mu neka svuĉe kaput. Zatim je dodao:

- Moţete joj dati onaj jedan mali poljubac dok ja prinesem stol Prijatelju John, pomozi mi!

Na taj naĉin nijedan od nas nije gledao dok se on nagnuo nad nju.

- Toliko je mlad i jak - reĉe Van Helsing, okrenuvši se prema meni - a krv mu je toliko ĉista daje ne trebamo

proĉišćavati.

Zatim je Van Helsing brzo, no s besprijekornom metodiĉnošću, izvršio operaciju. Kako je transfuzija

protjecala, nešto nalik na ţivot kao da se vratilo u obraze sirote Lucy i Arthuru je, kroz sve jaĉe bljedilo, na

licu zablistala radost. Nakon nekog vremena poĉeo sam se brinuti jer je gubitak krvi postajao primjetan na

Arthuru, koliko god bio snaţan ĉovjek. Iz toga sam shvatio kakvu je naporu bio izloţen Lucyn organizam

kad ju je tek djelomice oporavilo ono što je iscrpilo Arthura. Ali profesorovo lice bilo je okamenjeno i stajao

je sa satom u ruci, bacajući pogled ĉas na pacijenticu, ĉas na Arthura. Mogao sam ĉuti otkucaje vlastita srca.

- Ne miĉite se još jedan tren - rekao je naposljetku blagim glasom. - Dostaje. Vi se pobrinite za njega; ja ću

zbrinuti nju.

Kad je sve bilo gotovo, vidio sam koliko je Arthur iscrpljen. Povezao sam mu ranu i uhvatio ga za ruku da

ga odvedem, kad je Van Helsing progovorio ne osvrćući se; taj ĉovjek kao da ima oĉi na potiljku.

- Mislim da hrabri zaljubljenik zasluţuje još jedan poljubac, koji će uskoro dobiti.

Kako je sad priveo operaciju kraju, namjestio je pacijentici jastuk. Dok je to radio, uska crna baršunska

vrpca koju je Lucy, kako se ĉinilo, uvijek nosila oko grla, prikopĉanu starom dijamantskom kopĉom koju joj

je poklonio zaruĉnik, pomaknula se malo naviše, na što se ukazao crveni biljeg na njezinu grlu. Arthur ga

nije zamijetio, ali ja sam ĉuo duboko šištanje uvuĉena daha, što je jedan od naĉina na koje Van Helsing

iskazuje osjećaje. U tom trenutku ništa nije rekao, već se okrenuo prema meni.

- A sad izvedite našeg hrabrog zaljubljenika, dajte mu da pije porto i neka malo prilegne. Onda mora ići kući

i odmoriti se, mnogo spavali i mnogo jesti, kako bi ponovno prikupio ono stoje dao svojoj dragoj. Ne smije

ostati ovdje. Samo trenutak! Vjerujem, gospodine, da vas vrlo zanima kakav je rezultat. Znajte onda da je

operacija uspjela u svakome pogledu. Ovog ste joj puta spasili ţivot, pa moţete ići kući i odmorili se laka

srca, jer uĉinjeno je sve što se moglo. Sve ću joj ispriĉati kad joj bude dobro; još će vas više voljeti zbog

onoga što ste uĉinili.

Nakon što je Arthur otišao, vratio sam se u sobu. Lucy je mimo spavala, no disanje joj bijaše snaţnije; vidio

sam kako se pokrivaĉ miĉe dok su joj se uzdizale grudi. Kraj uzglavlja je sjedio Van Helsing i netremice je

promatrao. Baršunska vrpca ponovno je prekrivala crveni biljeg.

- Što kaţete na onaj biljeg na njezinu grlu? - zapitao sam profesora šapatom.

- Što vi kaţete na nj?

- Još ga nisam pregledao - odgovorio sam, te smjesta stao labaviti vrpcu. Toĉno iznad ţile kucavice nalazila

su se dva uboda, nevelika, no nezdrava izgleda. Nije bilo nikakva traga nekoj bolesti, no rubovi su bili

bjeliĉasti i iskrzani, kao da ih je netko silovito trljao. Odmah mi je palo na um da bi ta rana, ili štogod to

bilo, mogla predstavljati naĉin na koji je izgubila svu onu silnu krv. Izbacio sam tu zamisao odmah iz uma

jer tako nešto ne bi bilo moguće. Cijeli bi krevet bio zarumenjen od krvi koju je djevojka zacijelo izgubila,

sudeći po tome koliko je bila blijeda prije transfuzije.

- Dakle? - zapita Van Helsing.

- Dakle - rekoh - ništa ja ne mogu reći na to. Profesor ustade.

- Veĉeras moram poći u Amsterdam - reĉe. - Trebam neke knjige i stvari odatle. Vi morate ostati ovdje

ĉitave noći i ne smijete skrenuti pogled s nje.

- Da pozovem bolniĉarku da bude sa mnom? - zapitao sam.

- Mi smo najbolje bolniĉarke, vi i ja. Budite budni cijele noći. Neka se dobro najede i neka je ništa ne

uznemiri. Cijele noći ne smijete zaspati. Kasnije moţemo spavati, i vi i ja. Vratit ću se ĉim budem mogao. A

onda moţemo poĉeti.

- Moţemo poĉeti? - rekoh. - Što za ime svijeta mislite time

reći?

- Vidjet ćemo! - odgovorio mije poţurivši van. Vratio se trenutak kasnije i provirio glavu kroz vrata te mi

rekao, priprijetivši mi prstom:

- Zapamtite, vi odgovarate za nju. Ostavite lije nasamo i dogodi se neko zlo, poslije više nećete imati lak

poĉinak!

Dnevnik dr. Sewarda, nastavak

8. rujna. Cijelu sam noć prosjedio uz Lucy. Uĉinak narkoze prestao u sumrak i mogla je hodati s lakoćom.

Izgledala je poput sasvim druge osobe od one prije operacije. Bila je dobro raspoloţena, no vidio sam

tragove iscrpljena stanja u kojemu se nalazila. Kad sam rekao gĊi Westenra da mi je dr. Van Helsing naloţio

da ostanem deţurati pokraj nje, gotovo je posprdno odbacila tu zamisao, ukazujući na obnovljenu snagu i

izvrsno raspoloţenje svoje kćeri. No ja se nisam dao pokolebati te sam se pripremio za svoje dugaĉko

bdjenje. Nakon što ju je sluţavka pripremila za poĉinak, ušao sam u sobu, veĉeravši u meĊuvremenu, i sjeo

uz njezinu postelju. Uopće nije prigovorila, već me zahvalno pogledala kad god bih joj uhvatio pogled.

Nakon dugog vremena kao da je poĉela tonuti u san, ali je ĉinila svjesni napor kako bi se pribrala i

razbudila. To se ponovilo nekoliko puta, svaki put uz sve veći napor i kraće stanke kako je vrijeme prolazilo.

Bilo je oĉigledno da. ne ţeli zaspati, pa sam ja odmah naĉeo tu temu:

- Zar ne ţelite zaspati?

- Ne; bojim se.

- Bojite se zaspati! Ma zašto? To je blagodat kojoj svi teţimo.

- Ah, ne biste da ste kao ja... da je san za vas predznak uţasa!

- Predznak uţasa! Što za ime svijeta mislite time reći?

- Ne znam; ah, ne znam. I baš je to tako uţasno. Ta iscrpljenost dolazi mi u snu; tako da se uţasavam i same

pomisli na nj.

- Ali, draga moja djevojko, noćas moţete spavati. Ja sam tu da pripazim na vas i obećajem vam da se ništa

neće dogoditi.

- O, vama mogu vjerovati! Iskoristio sam priliku te rekao:

- Obećajem vam da ću vas odmah probuditi ĉim vidim bilo koji znak da ruţno sanjate.

- Hoćete li? O, zar doista? Kako ste mi dobri! Onda ću spavati! Ĉim je to izustila, oteo joj se duboki uzdah

olakšanja i utonula je u postelju, usnuvši.

Cijele sam noći bdio uz nju. Nije se ni pomakla, već je samo spavala i spavala, obuzeta dubokim,

umirujućim, krepkim, zdravim snom. Usne su joj bile malĉice razdvojene, a grudi su joj se podizale i

spuštale s pravilnošću njihala. Na licu joj bijaše smiješak i bilo je oĉigledno da joj nikakvi snovi nisu

dolazili poremetiti spokoj.

Rano ujutro došla je njezina sluţavka i ostavio sam je u njezinim rukama te otišao kući jer su me brinule

mnoge stvari. Poslao sam kratke brzojave Van Helsingu i Arthuru, javljajući im za izvrstan rezultat ope-

racije. Trebao mi je ĉitav dan da riješim svoje poslove, s kojima sam bio u velikom zaostatku. Već je bio

mrak kad sam se stigao raspitati za svog pacijenta zoofaga. Izvještaj je bio dobar; proteklog dana i noći bio

je sasvim miran. Dok sam bio na veĉeri, stigao je brzojav od Van Helsinga iz Amsterdama, u kojemu mi je

dao do znanja da bih veĉeras trebao biti u Hillinghumu, da bi moglo biti dobro da budem pri ruci, te mi

poruĉio da dolazi noćnim vlakom i da će mi se pridruţiti rano ujutro.

9. rujna. Bio sam priliĉno umoran i iscrpljen kad sam došao u Hillingham. Već dvije noći jedva da sam i oka

sklopio i poĉeo sam osjećati onu misaonu tupost koja je znak duševne premorenosti. Lucy je bila budna i

vedra duha. Kad se rukovala sa mnom, prodorno mi se zagledala u lice i rekla.

- Veĉeras nećete bdjeti uz mene. Premoreni ste. Doista se opet veoma dobro osjećam, sasvim dobro i ako

netko treba bdjeti, onda ću ja bdjeti uz vas.

Nisam htio raspravljati o tome, već sam otišao na veĉeru. Lucy je pošla sa mnom pa sam, razdragan

njezinom šarmantnom prisutnošću, izvrsno objedovao te popio nekoliko ĉaša izvrsnog porta. Zatim me Lucy

odvela na kat i pokazala mi sobu uz svoju, u kojoj je bila naloţena ugodna vatra.

- A sad - rekla je - morate ostati ovdje. Ostavit ću vrata otvorena, a isto tako i vrata svoje sobe. Moţete leći

na sofu jer znam da vas lijeĉnike ništa ne moţe navesti da legnete u krevet dok je na vidiku neki pacijent.

Budem li nešto htjela, doviknut ću vam i vi moţete odmah doći do mene.

Nisam imao drugog izbora nego pristati jer sam bio umoran poput psa i nisam mogao bdjeti da sam i htio.

Stoga, nakon što mi je ponovno obećala da će me zvati bude li što htjela, legao sam na sofu i zaboravio na

sve.

Dnevnik Lucy Westenra

9. rujna. Veĉeras se osjećam tako sretnom. Bila sam tako jadno iscrpljena da mi je to što ponovno mogu

misliti i kretati se kao sunce nakon dugotrajna istoĉnjaka koji puše pod ĉeliĉnim nebom. Nekako mi se ĉini

kao da mi je Arthur vrlo, vrlo blizu. Kao da osjećam njegovu toplu prisutnost oko sebe. Valjda je stvar u

tome što su bolest i slabost sebiĉna stanja te nam okreću misli i sućut na same sebe, dok zdravlje i snaga

prepuštaju vlast Ljubavi, tako da mišlju i osjećajima moţe lutati po volji. Znam gdje su moje misli. Kad bi

samo Arthur znao! Dragi moj, dragi moj, zacijelo ti uši bride u snu, kao što meni bride najavi. O, blaţeni

sinoćnji poĉinak! Kako li sam spavala, pod nadzorom onog dragog, dobrog dr. Sewarda. A noćas se neću

bojati spavati jer on je nadomak mene i mog poziva. Neka je hvala svima što su mi bili tako dobri! Hvala

Bogu! Laku noć, Arthure.

Dnevnik dr. Sewarda.

10. rujna. Postao sam svjestan profesorovo ruke na svojoj te se razbudio u sekundi. U svakom sluĉaju, to je

jedna od stvari koje nauĉimo u umobolnici.

- A kako je naša pacijentica?

- Dobro, kad sam je napustio, odnosno kad je ona napustili mene - odgovorio sam.

- DoĊite, da vidimo - rekao je. Zajedno smo otišli u njezinu sobu.

Kapak prozora bio je spušten i ja sam ga otišao tiho podići, dok je Van Helsing ušao unutra svojim mekim,

maĉjim korakom, te prišao krevetu.

Kad sam podignuo kapak, jutarnja sunĉeva svjetlost preplavila je sobu, te sam zaĉuo profesorov prigušeni

uzdah kroz zube, u znak otkrića, i kako sam znao koliko je on rijedak, srce mi je obuzeo samrtni strah. Dok

sam mu prilazio, on je ustuknuo i njegov usklik jeze, "Gott im Himmell", nije bio silom izvuĉen iz njegova

osupnuta lica. Podigao je ruku i pokazao prema krevetu, a njegovo je ţeljezno lice bilo izduţeno i pepeljasto

blijedo. Osjetio sam kako mi poĉinju klecati koljena.

Tamo je na krevetu, naizgled u nesvjestici, leţala jadna Lucy, još straviĉnije bijela i izmuĉenija nego ikad.

Ĉak su joj i usne bile bijele, a desni su joj se naizgled povukle sa zuba, kao što ponekad viĊamo kod leševa

nakon dugotrajne bolesti. Van Helsing je podignuo stopalo kako bi gnjevno udario o pod, no njegov ţivotni

nagon i sve duge godine prakse obuzdali su ga, te je polako spustio nogu.

- Brzo! - reĉe. - Donesite brendi.

Pojurio sam u blagovaonicu te se vratio s kristalnom bocom. Navlaţio je brendijem jadne bijele usne i

zajedno smo istrljali dlanove, zglavke i srce. Opipao joj je srce i nakon nekoliko trenutaka muĉne napetosti

rekao:

- Još nije prekasno. Srce kuca, premda vrlo slabo. Sav je naš posao upropašten; moramo poĉeti iznova. Tu

sad nema mladog Arthura; ovaj put moram se osloniti na vas, John.

Dok je to govorio, posezao je u svoju torbu i vadio iz nje sprave z,u transfuziju; skinuo sam svoj kaput i

zasukao rukav. Uz ovakvo stanje stvari nije bilo mogućnosti za narkozu, pa ĉak ni potrebe; tako smo, ne

oklijevajući ni trenutka, zapoĉeli operaciju. Nakon nekog vremena, koje se nije ĉinilo osobito kratkim, jer

uţasan je osjećaj kad vam istjeĉe krv, bez obzira na to koliko je rado dajete, Van Helsing je podigao prst u

znak upozorenja.

- Ne miĉite se - reĉe. - Bojim se da bi se mogla probuditi sad kud joj nc vraća snaga, a to bi bilo opasno, da,

vrlo opasno. Ali poduzet ću mjere predostroţnosti. Dat ću joj injekciju morfija.

Potom je brzo i okretno izvršio svoj naum. Uĉinak nije bio loš jer se nesvjestica polako stopila s narkotiĉkim

snom. Uz osjećaj osobnog ponosa mogao sam vidjeti kako joj se u blijede obraze i usne vraća slabašna boja.

Onaj tko to nije iskusio ne zna kakav je osjećaj kad vam vlastita krv odlazi u ţile ţene koju volite. Profesor

me kritiĉki promatrao.

- Bit će dosta - reĉe.

- Zar već? - prigovorio sam. - Od Arta ste uzeli mnogo više. Na to se tuţno nasmiješio.

- On je njezin dragi - odgovorio je - njezin zaruĉnik. Vi imate posla, mnogo posla, s njom i s drugima; ovo

će zasad biti dovoljno.

Kad smo prekinuli operaciju, pobrinuo se za Lucy, dok sam ja ĉekao da završi kako bi mogao zbrinuti i

mene, jer osjećao sam iscrpljenost i malu muĉninu. Nakon nekog vremena previo mije ranu te me poslao

dolje da popijem ĉašu vina. Kad sam izlazio iz sobe, pošao je za mnom te napola prošaptao:

- Pazite, o ovome ni rijeĉi. Ako se naš mladi zaljubljenik neoĉekivano pojavi, kao prije, nemojte mu reći ni

rijeĉi. To bi ga istodobno preplašilo i naĉinilo ljubomornim. Nijedno od toga ne smije se dogoditi. Eto!

Kad sam se vratio, oprezno me promotrio te rekao:

- Ne izgledate osobito lošije. Idite u sobu i legnite na svoju sofu te se neko vrijeme odmorite; zatim obilno

doruĉkujte i doĊite ovamo k meni.

Uĉinio sam prema njegovim uputama znajući koliko su pravilne i mudre. Svoje sam obavio i sad mi je

duţnost bila obnoviti snagu. Osjećao sam se vrlo iscrpljeno i u toj me iscrpljenosti pomalo napustilo ĉuĊenje

vezano uz ono što se dogodilo. No, ipak sam zaspao na sofi pitajući se i pitajući kako je Lucy tako

nazadovala i kako je mogla izgubiti toliko krvi bez ijednog znaka koji bi posvjedoĉio o tome. Mislim da sam

se nastavio ĉuditi i u snovima, jer i u snu i na javi misli su mi se neprestano vraćale na one male ubode na

njezinu grlu, te na nadraţeni, izmuĉeni izgled njihovih mbova, koliko god bili maleni.

Lucy je spavala dokasna tog dana. Kad se probudila, osjećala se popriliĉno dobro i snaţno, premda ni

izdaleka onako kao prethodnog dana. Kad ju je Van Helsing vidio, otišao je na šetnju, prepustivši mi brigu o

njoj, uz stroge upute daje ne smijem ostaviti ni na trenutak. Ĉuo sam njegov glas u predvorju - raspitivao se

gdje se nalazi najbliţi poštanski ured.

Lucy je bez ustmĉavanja ĉavrljala sa mnom i kao da uopće nije bila svjesna da se nešto dogodilo. Pokušao

sam je zabaviti i zaokupiti joj pozornost. Kad je njezina majka došla gore kako bi je pogledala, ĉini se da

uopće nije primijetila nikakvu promjenu, već mi se zahvalno obratila:

- Toliko vam dugujem, doktore Seward,za sve što ste uradili, ali sad doista morate pripaziti na to da se ne

preforsirate. I sami izgledale blijedi. Treba vam supruga da vas njeguje i malo pazi na vas; eto što vam

treba!

Dok je to govorila, Lucy je pocrvenjela poput maka, premda tek na trenutak, jer njezine jadne iscrpljene ţile

nisu mogle zadugo izdrţati takav neuobiĉajeni odljev krvi ti glavu. Uslijedila je reakcija u obliku izraţenog

bljedila, dok je okrenula prema meni svoj molećivi pogled. Nasmiješio sam se i kimnuo, stavivši prst na

usne; uz uzdah je klonula natrag na svoje jastuke.

Van Helsing se vratio za nekoliko sati.

- A sad vi idite kući - rekao mi je nakon nekog vremena. - Dobro se najedite i napijte. Ojaĉajte malo. Ja ću

noćas ostati ovdje i sam ću bdjeti uz malenu gospoĊicu. Vi i ja moramo nadzirati taj sluĉaj i ne smijemo

dopustiti da itko drugi to sazna. Imam ozbiljne razloge za to. Ne, nemojte pitati koji su to razlozi; mislite što

god hoćete. Nemojte se ustruĉavati pomišljati ĉak ni na ono najnevjerojatnije. Laku noć.

U predvorju su mi prišle dvije sluţavke i zapitale moţe li koja od njih bdjeti uz gĊicu Lucy. Preklinjale su

me da im to dozvolim i kad sam rekao kako je ţelja dra. Van Helsingada bdijemo ili on ili ja, zamolile su me

ganutljivo da posredujem kod "stranog gospodina". Njihova me ljubaznost uvelike dirnula. Moţda je to zato

što sam trenutno iscrpljen, a moţda zbog Lucy, što je njihova privrţenost tako oĉigledna; jer mnogo sam

puta vidio sliĉne primjere ţenske ljubaznosti. Vratio sam se ovamo na vrijeme za kasnu veĉeru te obišao

bolesnike; sve je u redu. Ovo sam zapisao oĉekujući san. On dolazi.

U. rujna. Poslijepodne sam otišao u Hillingham. Zatekao sam Van Helsinga u izvrsnom raspoloţenju, dok je

Lucy mnogo bolje. Nedugo nakon mog dolaska iz inozemstva je pristigao veliki paket za profesora. Otvorio

ga je uz mnogo pompe, naravno, samo hinjene, te pokazao veliki buket bijelog cvijeća.

- Ovo je za vas, gospoĊice Lucy - reĉe.

- Za mene? O, doktore Van Helsing!

- Da, draga moja, ali to nije za igru. Ovo je cvijeće lijek. - Na tom je mjestu Lucy naĉinila grimasu. - Ma ne,

to se ne uzima kao tekućinu, ni u nekom drugom obliku, pa se ne morate tako mrštiti, ili ću ukazati svojem

prijatelju Arthuru na to kakve će muke morati podnositi kud vidi kako se iskrivljuje ova ljepota koju tako

voli. Aha, lijepa moja gospoĊice, ovo je opet izravnalo taj krasan nos. Ovo je ljekovito, ali ne znate na koji

naĉin. Stavit ću to cvijeće u vaš prozor, naĉinit ću od njega lijepi vjenĉić i objesiti vam ga oko vrata, da

moţete dobro spavati. O, da, od njega ćete, baš kao i od lotosova cvijeta, zaboraviti svoje nevolje. Miriše baš

kao voda Lete te onaj izvor mladosti koji su konkvistadori traţili po Floridi i prekasno ga našli.

Dok je govorio, Lucy je pregledavala cvijeće i mirisala ga. Potom ga je odbacila, rekavši napola uz smijeh, a

napola zgaĊeno:

- Jao, profesore, zacijelo se šalite sa mnom. Pa toje cvijeće tek obiĉan ĉešnjak.

Na moje iznenaĊenje, Van Helsing je ustao i rekao ozbiljno, isturene ţeljezne vilice i skupljenih ĉupavih

obrva:

- Ne poigravajte se sa mnom! Ja se nikad ne šalim! Za sve što radim postoji neki mraĉan razlog i

upozoravam vas da me ne uzimate olako. Pripazite, ako ne radi sebe, onda radi drugih. - Zatim je ugledao

kako se Lucy preplašila, što nije ni ĉudno, te nastavio njeţnijim glasom: - Ah, mala gospoĊice, draga moja,

nemojte se mene bojati. Ja samo radim za vaše dobro; ali ovo priprosto cvijeće donijet će vam mnogo snage.

Gledajte, sam ću vam ga odnijeti u sobu. Sam ću naĉiniti vjenĉić koji ćete nositi. Ali tiho! Nemojte to priĉati

drugima koji postavljaju radoznala pitanja. Moramo biti poslušni, a tišina je dio poslušnosti. Poslušnost sluţi

tome da vas snaţnu i zdravu uputimo u voljene ruke koje vas oĉekuju. Sad malo budite mirni dok sjedite.

DoĊite sa mnom, prijatelju John, i pomozite mi da razmjestim po sobi ĉešnjak, koji je stigao ĉak iz

Haarlema, gdje moj prijatelj Vanderpool ĉitave godine uzgaja bilje u svojim staklenicima. Juĉer sam morao

brzojaviti, inaĉe danas cvijeće ne bi pristiglo.

Otišli smo u sobu, uzevši sa sobom cvijeće. Profesorovi su postupci u svakom sluĉaju bili ĉudnovati i ne bi

ih se moglo pronaći ni u jednome medicinskom priruĉniku za kojega sam ikad ĉuo. Prvo je zatvorio prozore

i ĉvrsto povukao zasune; zatim je uzeo pregršt cvjetova i protrljao njima vanjske dašĉice prozora, kao da ţeli

biti siguran da će svako strujanje zraka što doĊe izvana biti zasićeno mirisom ĉešnjaka. Zatim je snopĉićem

natrljao cijeli obrub vrata - gore, dolje i sa svake strane - te na isti naĉin i oko kamina. Sve mi se to ĉinilo

grotesknim te sam nakon nekog vremena rekao:

- Dakle, profesore, znam da ste uvijek imali razloga za ono što ĉinite, no ovo me svakako zaĉuĊuje. Dobro je

što ovdje nismo imali nikoga skeptiĉnog jer bi inaĉe rekao da bacate nekakve ĉini kako biste zadrţali vani

nekog zloduha.

- Moţda je to i istina! - odgovorio je mirno, poĉinjući izraĊivati vjenĉić koji je Lucy trebala nositi oko vrata.

Priĉekali smo dok Lucy nije obavila veĉernju toaletu, pa kad se našla u krevetu, prišao joj je i sam joj

priĉvrstio vjenĉić ĉešnjaka oko vrata.

- Pazite da ga ne poremetite - glasile su zadnje rijeĉi što joj ih je rekao. - Ĉak i ako vam u sobi bude

zagušljivo, nemojte otvarati prozor ni vrata.

- Obećajem - reĉe Lucy - i hvala vam obojici tisuću puta za svu vašu ljubaznost! Ah, ĉime sam zasluţila

takve prijatelje?

Dok smo napuštali kuću u mojoj koĉiji,koja nas je oĉekivala, Van Helsing reĉe:

- Noćas mogu spavati 11 miru, a san mi je i potreban; dvije noći na putu, mnogo ĉitanja za dana. izmeĊu

njih, te mnogo brige sljedećeg dana i jedna noć bdjenja, kad nisam ni oka sklopio. Sutra me rano ujutro

pozovite te ćemo zajedno poći pogledati našu lijepu gospoĊicu, još jaĉu od "ĉini" koje sam bacio. Ho, ho!

Djelovao je tako samouvjereno da sam ja, prisjetivši se svoje samouvjerenosti prije dvije noći te zlokobnih

rezultata, osjetio blagu jezu. Zacijelo sam zbog svoje iscrpljenosti oklijevao da to kaţem svojem prijatelju,

no ipak sam je osjećao, poput neprolivenih suza.

11.

Dnevnik Lucy Westenra

12. rujna. Kako li su svi dobri prema meni! Jako sam zavoljela onoga dragog doktora Van Helsinga. Pitam

se zašto je toliko zapeo za ono cvijeće. Doista me preplašio, kako se razljutio. Pa ipak, zacijelo je bio u

pravu, jer već osjećam koliko mi je to cvijeće pomoglo. Veĉeras se nekako ne bojim biti sama i mogu

zaspati bez straha. Neće mi smetati nikakvo lepetanje krila s vanjske strane prozora. Ah, ta strašna borba

koju sam u zadnje vrijeme tako ĉesto vodila protiv sna; bol uzrokovana nesanicom ili strahom od sna koji mi

donosi sve one neshvatljive strahote! Kako su sretni ljudi u ĉijim ţivotima nema strahova, nema strepnji;

kojima je san blagoslov što dolazi svake noći i ne donosi im niĉega osim slatkih snova. No, veĉeras se i ja

nadam snu te leţim kao Ofelija u drami, kad su joj "djeviĉanski vijenac dali, i drago cvijeće." Nikad prije

nisam voljela ĉešnjak, ali veĉeras je upravo zamaman! U njegovu mirisu ima smirenosti; već osjećam kako

me hvata san. Laku noć svima.

Dnevnik dr. Sewarda

13. rujna. Navratio sam u Berkeley i zatekao Van Helsinga koji je, po obiĉaju, stigao na vrijeme. Koĉija

naruĉena iz hotela već je ĉekala. Profesor je uzeo svoju torbu, koju sada uvijek nosi sa sobom.

Htio bih sve toĉno zabiljeţiti. Van Helsing i ja stigli smo u Hillingham u osam sati. Jutro je bilo prekrasno;

blistavo sunce i sva ona svjeţina rane jeseni kao da su upotpunjavali godišnji posao prirode. Lišće se

probraţavalo u sve moguće prekrasne boje, no još nije poĉelo opadati s drveća. Ušavši, zatekli smo gdu

Westenra kako izlazi iz sobe za zajutrak. Ona je vjeĉiti ranoranilac. Toplo nas je pozdravila i rekla:

- Bit će vam drago kad ĉujete da se Lucy osjeća bolje. Drago dijete još uvijek spava. Zavirila sam u njezinu

sobu daje pogledam, ali nisam ulazila kako je ne bih uznemirila.

Profesor se nasmiješio i djelovao je slavodobitno. Protrljao je

ruke.

- Aha! - reĉe. - Bio sam uvjeren da sam postavio ispravnu dijagnozu. Moja terapija djeluje.

- Ne smijete pripisati sve zasluge sebi, doktore - uzvratila je. -Lucyno jutrašnje stanje djelomice je moja

zasluga.

- Kako to mislite, gospodo? - zapita profesor.

- Pa, noću sam se zabrinula zbog dragog djeteta i otišla sam u njezinu sobu. Ĉvrsto je spavala, tako ĉvrsto

daje ĉak ni moj dolazak nije probudio. Ali u sobi je bilo strašno zagušljivo. Posvuda je bilo tog groznog,

smrdljivog cvijeća, a jedan joj je vjenĉić bio doslovce oko vrata. Pobojala sam se da će taj teţak miris biti

nepodnošljiv dragome djetetu koje je ovako iscrpljeno, pa sam uklonila sve to cvijeće i odškrinula prozore

da pustim malo svjeţeg zraka. Sigurna sam da ćete biti zadovoljni njome.

Krenula je prema svome budoaru, u kojemu je obiĉno rano doruĉkovala. Još dok je govorila, pogledao sam

profesorovo lice te vidio kako je posivjelo poput pepela. Bio je u stanju saĉuvati samokontrolu a prisutnosti

uboge gospode jer je znao u kakvu se stanju nalazi te koliko bi joj šok nanio zla. Ĉak joj se i nasmiješio

otvorivši joj vrata kako bi ušla u svoju sobu. No, istog trenutka kad je nestala nenadano i silovito me uvukao

u blagovaonicu te zatvorio vrata.

Tada sam, po prvi put u ţivotu, vidio kako Van Helsing podlijeţe oĉaju. Podigao je ruke iznad glave u znak

nijemog oĉaja te bespomoćno stao lupati dlanovima. Napokon se svalio u stolicu, stavio ruke na lice i stao

plakati glasnim, suhim jecajima koji kao da su mu dolazili iz rane u srcu. Zatim je ponovno podigao ruke,

kao da se ţeli potuţiti cijelome svemiru.

- Boţe, Boţe, Boţe! - uskliknuo je. - Što smo to skrivili, što je ova jadna ţena skrivila, da nam se dogaĊaju

ovakve strahote? Djeluje li na nas još uvijek kakav usud, poslat još iz starih poganskih vremena, da se

moraju dogaĊati ovakve stvari, i to na takav naĉin? Ta jadna majka, ne sluteći zla, vjerujući da ĉini samo

dobro, uradila je tako nešto, upropastila i tijelo i dušu svoje kćeri; a mi joj ne smijemo to reći, ne smijemo je

ĉak ni upozoriti, jer će inaĉe umrijeti, a onda će obje umrijeti. Jao, kakve nam se strahote dogaĊaju! Kako li

su se snage svih vragova urotile protiv nas! - Odjednom je skoĉio na noge. - DoĊite - reĉe - doĊite, moramo

vidjeti kako stvari stoje i potom djelovati. Vragovi ili nevragovi, ili pak svi vragovi zajedno, to nema

nikakve veze; ipak ćemo se boriti s njima.

Otišao je u predvorje po svoju torbu i zajedno smo krenuli u Lucynu sobu.

Ponovno sam podigao kapak, dok je Van Helsing krenuo prema krevetu. Ovaj se put nije trgnuo pogledavši

jadno lice na kojemu se nalazilo isto ono grozno, voštano bljedilo kao i prije. Na licu mu bijaše pogled pun

smrknute tuge i beskrajne sućuti.

- Kao što sam i oĉekivao - promrmljao je, uz onaj svoj otkroviteljski uzdah kroz zube koji je toliko toga

kazivao. Bez rijeĉi je otišaoo zakljuĉati vrata, a zatim je na stolić stao postavljati instrumente za još jednu

operaciju transfuzije krvi. Ja sam već i prije shvatio da je to neophodno te sam stao skidati kaput, no

sprijeĉio me podignuvši ruku u znak upozorenja.

- Ne! — reĉe. - Danas vi morate operirati. Ja ću dati krv. Vi ste već iscrpljeni.

Izrekavši to, skinuo je kaput i zasukao rukav košulje.

I opet operacija; i opet narkoza; i opet isti povratak boje u pepeljaste obraze te pravilno disanje u znak

zdrava sna. Ovog sam puta ja pazio, dok se Van Helsing išao pri brati i odmoriti.

Kasnije je rekao gĊi Westenra da ne smije ukloniti ni jednu stvar iz Lucyne sobe prije nego što se

posavjetuje s njime; da ono cvijeće ima ljekovita svojstva te daje udisanje njihova mirisa dio terapije. Zatim

je sam na sebe preuzeo taj sluĉaj, rekavši da će noćas i sljedeće noći on bdjeti te da će mi javiti kad da

doĊem.

Nakon što je prošao još jedan sat, Lucy se probudila iz svog sna, svjeţa i krepka, i ĉinilo se da joj nije

mnogo gore nakon ove zadnje muke.

Što sve ovo znaĉi? Poĉinjem se pitati ne utjeĉe li moj dugotrajni ţivot meĊu maloumnicima i na moj zdrav

razum?

Dnevnik Lucy Westenra

17. rujna. Ĉetiri dana i noći spokoja. Ponovno sam tako ojaĉala da se jedva prepoznajem. Kao da sam prošla

kroz nekakvu dugotrajnu moru i upravo se probudila kako bih ugledala prekrasnu sunĉevu svjetlost te

osjetila oko sebe svjeţi jutarnji zrak. Nejasno se prisjećam dugog, muĉnog vremena ĉekanja i strahovanja;

tmine u kojoj nije bilo ni bolne nade da bi mi tadašnja nevolja mogla postati još ljućom. Zatim bi nastupila

dugotrajna razdoblja zaborava te povratak u ţivot, kao što se ronilac vraća na površinu kroz duboku vodu.

No, otkako je dr. Van Helsing sa mnom, kao da su svi ti ruţni snovi nestali; zvukovi koji su me izluĊivali od

straha - lepetanje krila s vanjske strane prozora, udaljeni glasovi koji su mi se ĉinili sasvim bliski, osorni

zvukovi za koje ni sama ne znam odakle su dolazili te mi nareĊivali da uradim ni sama ne znam što - sve je

to prestalo. Sad odlazim u krevet nimalo se ne pribojavajući sna. Ĉak se ni ne trudim ostati budnom. Sasvim

sam zavoljela miris ĉešnjaka i svakodnevno kutija dolazi iz Haarlema. Veĉeras dr. Van Helsing odlazi jer na

jedan dan mora boraviti u Amsterdamu. Ali više ne treba bdjeti nad mnom; sad mi je već dovoljno dobro da

mogu biti sama. Hvala Bogu, zbog moje majke i zbog Arthura, i zbog svih naših prijatelja koji su bili tako

ljubazni! Uopće neću ni osjetiti promjenu jer prošle je noći dr. Van Helsing dugo vremena spavao u svojoj

stolici. Dvaput kad sam se probudila zatekla sam ga kako spava; no nisam se bojala ponovno zaspati, iako je

nešto,grane ili šišmiši, gotovo Ijutito lepetalo po prozorskim oknima.

"The Pall Mall Gazette, " 18. rujna

POBJEGLI VUK

OPASNA PUSTOLOVINA NAŠEG IZVJESTITELJA

Intervju s čuvarom zoološkog vrta

Nakon što sam se dugo raspitivao, pri ĉemu su me gotovo isto tako dugo odbijali, te neprestance koristio

rijeĉi Fall Mall Gazette poput ĉarobne lozinke, uspio sam pronaći ĉuvara onog dijela zoološkog vrta u

kojemu se nalazi kavez s vukovima. Thomas Bilder ţivi u jednoj od baraka u ograĊenom podruĉju iza

slonovske nastambe i baš se spremao na uţinu kad sam ga pronašao. Thomas i njegova supruga gostoljubivi

su ljudi, postariji i bez djece, te ako gostoprimstvo u kojemu sam uţivao spada u prosjek, ţivot im je zacijelo

vrlo ugodan. Ĉuvar se nije htio baciti na "posao", kako je on to zvao, sve dok veĉera nije završila, i svi smo

se zasitili. Kad je stol bio poĉišćen, a on zapalio lulu, rekao je:

- E, sad, gospodine, moš'te me pitat' štogod 'oćete. Neš'te mi zamjerit' što ne priĉam o poslovnim stvar'ma

prije no što s' najedem. I ja dajem vukov'ma, šakal'ma i hijenama uţinu prije nego im idem postavljat'

pitanja.

- Kako to mislite, postavljati pitanja? - priupitao sam, ţeleći ga navesti na razgovor.

- Jedan je naĉin da ih lupim po glavi štapom; drugi kad ih ĉešem iza uva, kad se fina gospoda oće malo

prducirat' pred svojim curama. Ono prvo mi i ni' tako teško, ono kad ih lupam po glavi štapom prije nego im

bacim veĉeru; ali dobro priĉekam da završe s vinom i kavom, što bi rek'o, prije nego ih pokušam ĉeškat iza

uva. Paz'te - dodao je filozofski - i mi i one tamo ţivotinje imamo dosta toga zajedniĉkog. Eto, vi doĊete i

poĉinjete me zapitkivat' o mom poslu, a ja sam takav da bi' radije da puknete nego da vam odgovorim, samo

da mi niste ponudili pola funte. Ĉak ni ka' ste me 'nako ciniĉki pitali jel' bi ja 'tio ići pitat' direktora dal' mi

moţete postavljat' pitanja. Bez uvrede, jesam vam rek'o nek idete k vragu?

- Jeste.

- A kad ste rekli da ćete me prijavit' zbog prostaĉenja, to je bilo k'o da ste me lupili po glavi; ali s oni' pol'

funte sve ste ispravili. Nisam se ju Mio tuć', pa sam priĉek'o hranu i postupio baš k'o moji vukovi, lavovi i

tigrovi. Ali, Bog vam dao zdravlje, sad kad je stara ubacila u mene koji kolaĉić i saprala me sa onim svojim

vraţjim starim ĉajnikom, pa sam se malo podmirio, moš'te me ĉeškat' iza uva koliko god volite, neću ĉak ni

zareţat'. Samo navalite s pitanjima. Znam na što ciljate, na onoga vuka stoje pobjeg'o.

- Upravo tako. Htio bih da mi vi iznesete svoje mišljenje o tome. Samo mi ispriĉajte kako se to dogodilo.

Kad budem znao ĉinjenice, nagovorit ću vas da mi kaţete stoje po vašem mišljenju bio razlog te što mislite

kako će sve to završiti.

- Nema problema, šefe. Evo vam cijele priĉe. Taj vam je vuk što smo ga zvali Bersicker bio jedan od tri siva

vuka što su došli iz Norveške u Jamrachove ruke, a mi smo ga kupili od njega prije ĉetir' godine. Bio je to

fin, kulturan vuk, nikad problema s njime. Više me ĉudi što je on 'tio izać', nego bilo koja druga ţivina ovdi.

Ali, eto, ne moš'te vjerovat vukov'ma više nego ţenama.

- Nemojte obraćat' paţnju na njega, gospo'n! - ukljuĉila se gĊa Tom, raspoloţeno se nasmijavši. - Taj ĉuva

ţivotinje već tako dugo da je već i sam k'o stari vuk! Ali taj nije opasan.

- No, gospo'n, juĉer sam prvi put ĉuo neku guţvu oko dva sata nakon što sam ih nahranio. Slag'o sam u

majmunarniku leţaj za jednu mladu pumu stoje obolila, ali kad sam ĉuo štektanje i zavijanje, odma' sam

otiš'o tamo. Bersicker je navaljiv'o na rešetke k'o lud, k'o da je 'tio ić' van. Taj dan tu ni' bilo puno ljudi, a u

blizini je bio samo jedan ĉovjek, neki visoki, mršavi tip, s grbavim nosom i špiĉastom bradom, s par sijedih

vlasi u njoj. Im'o je neki oštar, 'ladan pogled i crvene oĉi, pa mi se nekako nije baš dop'o, jer mi se uĉinilo da

su se ţivotinje razdraţile na njega. Im'o je bijele jareće rukavice na rukama i pokaz'o mi je ţivotinje i rek'o:

"Ĉuvaru, ti vukovi su bijesni zbog neĉega."

- "Moţda zbog vas," rek'o, jer nije mi se dopalo kako se drţi. Nije se razljutio, k'o što sam se nad'o da 'oće,

nego se nekako uvredljivo nasmij'o, a usta su mu bila puna oštrih, bijelih zuba. "A, ne, mene nikako ne bi

voljeli," rek'o je.

- "A, da, baš bi," rek'o sam ja, oponašajuć' ga. "Oni uvijek za veĉeru vole oglodat' pokoju kost, a u vama ih

ima za dobar rukohvat."

- Ĉudna stvar, ali kad su ţivotinje vidile da priĉamo, legle su, i kad sam priš'o Bersickem dao mi je dao ga

ĉeškam iza uva k'o i uvijek. Priš'o je i taj ĉovjek i, sunca mi, gurn'o je i on ruku kroz rešetke i poĉešk'o

starog vuka iza uva!

- "Pazite," rek'o, "Bersicker je brz."

- "Nije vaţno," kaţe on. "Naviknut sam na njih."

- "Jeste li i vi u biznisu?" kaţem ja, skinuvši kapu, jer ĉovjek koji trguje vukovima i sliĉnim, dobar je

prijatelj ĉuvarima.

- "Ne," kaţe on, "nisam baš u biznisu, ali im'o sam nekoliko vukova za ljubimce." Na to je podign'osvoj

šešit, k'o neki grof, i oš'o. Stari Bersicker gled'o je za njim sve dok se nije makn'o iz vidika, a onda je otiš'o u

kut, leg'o, i nije 'tio izać' cijelo veĉe. Dakle, prošle noći, ĉim se dig'o mjesec, svi su vukovi ovdi poĉeli

zavijat. A nisu imali na što zavijat'. Nikoga nije bilo blizu, osim nekoga što je oĉito doziv'o psa negdi vani u

parku. Par puts sam iš'o van da vidim jel' sve u redu, i bilo je, a onda je zavijanje prestalo. Baš negdi prije

dvanaes' iš'o sam u obilazak prije spavanja, i nek sam proklet, ali kad sam došo pred kavez starog

Bersickera, vidio sam da su rešetke slomljene i svinute, a kavez prazan. I to je sve što zasigurno znam.

- Je li netko drugi vidio bilo što?

- Jedan od naši' vrtlara negdi je u to vrijeme iš'o kući sa zbora, kad je vidio kako kroz vrtnu ţivicu ide neki

veliki sivi pas. Barem tako kaţe, ali ja ne bi' puno vjerov'o u to, jer ako je to istina, nije to govorio svojoj

ţeni kad je stig'o kući i ispriĉ'oje to tek kad se objavilo daje pobjeg'o vuk, a mi smo cijelu noć lovili

Bersickera po parku, tek se onda to sjetio. Ja bi' rek'o da mu je zbor udario u glavu.

- Recite, g. Bilder, moţete li ikako protumaĉiti bijeg tog vuka.

- Ĉujte, gospo'n - rekao je, uz nekakvu sumnjiĉavu skromnost - mislim da bi mog'o; ali ne znam kako bi se

vama dopala ta teorija.

- Zacijelo će mi se dopasti. Ako se ĉovjek kao što ste vi, koji poznaje ţivotinje iz iskustva, ne moţe odvaţiti

na neku pretpostavku, tko će se onda?

- E pa onda, gospo'n, ja to ovako gledam; meni se ĉini daje taj vuk pobjeg'o samo zato –što je 'tio ić' van.

Thomas i njegova ţena tako su se od srca nasmijali toj šali daje bilo oĉigledno kako je već bila

upotrijebljena te daje cijelo to tumaĉenje tek dobra umotvorina koju je ţelio prodati. Nisam se mogao mjeriti

s dobrim Thomasom po duhovitosti, ali naslutio sam sigurniji put do njegova srca, pa sam rekao:

- Slušajte, g. Bilder, smatrajmo da je onih prvih pola funte već potrošeno, a isto toliko vas ĉeka kao nagrada

nakon što mi kaţete što se po vašem mišljenju dogodilo.

- Imate pravo, gospo'n - rekao je ţustro. - Znam da ćete mi oprostit' što vas zavitlavam, ali ova mi je stara

ţena namignula, a to vam je isto k'o da mi je otvoreno rekla neka to kaţem.

- Ma, nisam! - reĉe vremešna dama.

- Moje je mišljenje ovakvo: taj se naš vuk negdje skriva. Onaj zuboravni vrtlar reko je daje odgalopir'o

prema sjeveru brţe nego bi mog'o konj, ali ja mu ne vjerujem, jer gledajte gospodine, vukovi ne galopiraju,

baš k'o ni psi, jer nisu tako graĊeni. Vukovi su krasni u priĉama i usudio bi' se reć' kad se zgomilaju u ĉopore

i krenu u lov na nešto strašljivije od sebe, onda mogu dić' vraţju galamu i razderati što god lovili. Ali, Bog

nek vam je na pomoći, u stvarnome ţivotu vuk je primitivan stvor, ni napola pametan ni hrabar k'o dobar

pas; a ni ĉetvrtinu toliko borben. Ovaj naš nije viĉan borbi, ne zna si ni hranu nać', i bit će da se nalazi

negdje oko parka, skriva se i trese od straha, i ako mu je išta na pameti, onda se pita gdje da nade što za

doruĉak; ili pak je moţda odlut'o u neki podrum za ugljen. Oka mi moga, neka će se kuharica krasno

prepasti kad mu spazi zelene oĉi kako sjaje iz tame! Ako ne moţe nać' hranu, onda će je valjda potraţit' i

moglo bi se dogodit' da za neko vrijeme naleti na neku mesnicu. Ako je ne naĊe, a neka dadilja ode u šetnju

s kakvim vojnikom, pa ostavi bebu u kolicima, e, onda se ne bi' ĉudio da na popisu stanovnika ostanemo

kraći za jedno dijete. To vam je sve.

Upravo sam mu davao pola funte, kad je nešto zalupalo po prozoru, a lice g. Bildera od iznenaĊenja se

podvostruĉilo po duţini.

- Bog mi pomog'o! - rekao je. - Pa to se stari Bersicker vratio sam od sebe!

Prišao je vratima i otvorio ih, što mi se uĉinilo sasvim nepotrebnim. Oduvijek sam bio mišljenja da divlja

zvijer izgleda ponajbolje kad se izmeĊu nje i mene nalazi kakva ĉvrsta prepreka. Osobno me iskustvo više

nagnalo da se priklonim tom mišljenju negoli da zdvojim oko njega.

Na kraju se ipak pokazalo da je sve stvar navike jer ni Bilder ni njegova ţena nisu se prestrašili vuka ništa

više nego bih se ja prestrašio psa. Sama je ţivotinja bila miroljubiva i dobroćudna kao otac svih izmišljenih

vukova - Crvenkapiĉin bivši prijatelj, u trenutku dok prerušen pridobiva njezino povjerenje.

Cijeli je taj prizor bio neizreciva mješavina komedije i patetike. Zloĉesti vuk koji je pola dana paralizirao

London i nagnao svu djecu u gradu da drhte od straha bio je pokajniĉki raspoloţen, te prihvaćen je i

pomilovan kao neki vuĉji razmetni sin. Stari gaje Bilder ĉitavoga vrlo njeţno pregledao.

- Eto - rekao je, završivši sa svojim pokajnikom. - Znao sam da će jadnik upast' u nekakvu nevolju; nisam li

to cijelo vrijeme govorio? Eto, glava mu je sva izrezana i puna razbijenog stakla. Taj se pentr'o preko

nekakvog vraţjeg zida, ili neĉeg sliĉnog. Sramota je da ljudi smiju uzidavat' razbijene boce navrh svojih

zidova. Eto vam što dolazi od toga. DoĊi amo, Bersicker.

Odveo je vuka i zakljuĉao ga u kavez, s komadom mesa koji je, barem što se veliĉine tiĉe, odgovarao

ugojenom teletu, te otišao naĉiniti izvještaj.

I ja sam otišao objaviti jedinu ekskluzivnu informaciju koja je danas na raspolaganju glede ĉudnovat) bijega

iz zoološkog vrta.

Dnevnik dr. Sewarda

17. rujna. Nakon veĉere u svojoj sam se radnoj sobi pozabavio sreĊivanjem svojih knjiga, koje sam zbog

drugih poslova i brojnih posjeta Lucy tuţno zanemario. Odjednom su se vrata silovito rastvorila i u sobu je

uletio moj pacijent, lica iskrivljena zbog emocija. Bio sam kao ošinut gromom jer gotovo da nije zabiljeţen

sluĉaj da pacijent svojevoljno ulazi u ravnateljevu radnu sobu. Ne oklijevajući ni trenutka, navalio je na

mene. U ruci je imao noţ iz pribora za jelo. Kako sam vidio daje opasan, pokušao sam odrţati stol izmeĊu

nas. No, bio je prebrz i previše snaţan za mene, jer prije nego što sam se stigao snaći, udario me noţem i

priliĉno mi duboko zarezao zglavak na lijevoj ruci. No, prije nego što je mogao udariti još jednom, dohvatio

sam ga desnicom i on se rasprostro na leĊima na podu. Iz zglavka mi je obilno krvarilo i na tepih je iscurila

ĉitava mala lokva. Vidio sam da se moj prijatelj ne namjerava dalje truditi, pa sam se pozabavio time da si

previjem zglavak, cijelo vrijeme s oprezom pogledavajući polegnutu priliku. Kad su posluţitelji dojurili u

prostoriju te smo obratili pozornost na njega, ono što je radio upravo mi se zgadilo. Leţao je potrbuške na

podu i poput psa lizao krv koja se prolila iz mog ranjenog zglavka. Bilo ga je priliĉno lako svladati i, na

moje iznenaĊenje, sasvim je mirno otišao s posluţiteljima, tek ponavljajući bez prestanka: "Krv je ţivot! Krv

je ţivot!"

U ovome si trenutku ne mogu priuštiti gubitak krvi; nedavno sam je izgubio toliko da me to tjelesno

unazadilo, a uz to na mene utjeĉe i ta dugotrajna, naporna Lucyna bolest, te njezine zastrašujuće faze.

Razdraţen sam i umoran, te mi treba poĉinka, poĉinka, poĉinka. Srećom, Van Helsing me nije pozvao, pa se

ne trebam lišiti sna; noćas ne bih mogao izdrţati bez njega.

Brzojav Van Helsinga iz Antwerpa, upućen Sewardu, Carfax

(Budući da nije navedena grofovija, brzojav je odaslat u Carfax u Sussexu, te je zakasnio dvadeset dva sata.)

17. rujna. Noćas obvezatno budite u Hillinghamu. Ako i ne budete bdjeli cijelo vrijeme, ĉesto obilazite

pacijenticu i pobrinite se da cvijeće bude namješteno kako treba. Ovo je vrlo vaţno; nemojte zakazati. Naći

ćemo se što je prije moguće po mom dolasku.

Dnevnik dr. Sewarda

18. rujna. Upravo krećem na vlak za London. Dolazak Van Helsingova brzojava ispunio me oĉajem.

Izgubljena je ĉitava noć, a iz gorka iskustva poznato mije što se moţe dogoditi za jednu noć. Dakako,

moguće je da sve bude dobro, ali što li se moglo dogoditi? Jamaĉno se nad nas nadvio neki strahovit usud

kad nas svaki mogući sluĉaj unazaĊuje pri svemu što pokušamo poduzeti. Uzet ću sa sobom ovaj cilindar, pa

mogu nastaviti s dnevnikom na Lucynom fonografu.

Poruka koju je ostavila Lucy Westenra

17. rujna, noć. Pišem ovo i ostavljam da bude proĉitano kako nitko drugi ne bi ni sluĉajno došao u opasnost

zbog mene. Ovo je toĉan izvještaj onoga što se noćas dogodilo. Osjećam kako umirem od iscrpljenosti i

jedva da imam snage za pisanje, ali moram to uĉiniti, pa makar i umrla u tom pokušaju.

Otišla sam u krevet u uobiĉajeno vrijeme, pobrinuvši se da cvijeće bude namješteno kao što je naloţio dr.

Van Helsing, i uskoro sam zaspala.

Probudilo me lepetanje po prozoru, što je zapoĉelo još nakon onog hodanja u snu kod litice u Whitbyju, kad

me spasila Mina, koje sada tako dobro poznajem. Nisam se bojala, ali ipak sam poţeljela daje dr. Seward u

susjednoj sobi, kao što je dr. Van Helsing rekao da će biti, tako da ga mogu pozvati u sluĉaju potrebe.

Pokušala sam zaspati, ali nisam mogla. Zatim me spopao stari strah od spavanja i odluĉila sam ostati

budnom. Naopako, san me poĉeo obuzimati onda kad ga više nisam htjela. Kako sam se bojala biti sama,

otvorila sam vrata i zapitala: "Ima li koga?" Nije bilo nikakva odgovora. Bojala sam se probuditi majku, pa

sam ponovno zatvorila vrata. Zatim sam izvana, iz grmlja, zaĉula nekakvo zavijanje, sliĉno psećem, no

ţešće i dublje. Prišla sam prozom i pogledala van, no ništa nisam vidjela osim velikog šišmiša koji je

oĉigledno lupkao krilima po prozom. Potom sam se vratila u krevet, no odluĉila sam da više ne zaspim.

Nakon nekog vremena otvorila su se vrata i provirila je majka, koja je iz mog kretanja razabrala da ne

spavam; ušla je i sjela pokraj mene. Obratila mi se još ljubaznijim i blaţim glasom nego što joj je obiĉaj:

- Strepila sam zbog tebe, draga, pa sam došla pogledati je li s tobom sve u redu.

Bojala sam se da će se prehladiti sjedeći tamo, te je zamolila da legne u krevet i spava sa mnom. Nije

skinula kućnu haljinu jer je rekla da će ostati samo malo, a zatim se vratiti u svoj krevet. Dok smo tako

leţale jedna dragoj u naruĉju, ponovno se zaĉulo lepetanje i tapkanje po prozoru. Trgnula se i pomalo se

preplašila. - Što je to? - uskliknula je.

Pokušala sam je smiriti, te na posljetku i uspjela u tome. Mirno je legla, ali ĉula sam kako joj drago staro

srce i dalje strahovito lupa. Nakon nekog vremena ponovno se oglasilo ono prigušeno zavijanje ii grmlja, a

nedugo nakon toga zaĉuo se tresak na prozoru i gomila razbijeni stakla pala je na pod. Prozorski se kapak,

rastvorio zbog vjetra, koji je navro u sobu, a u otvoru razbijena okna ukazala se glava velikog, mršavoj sivog

vuka. Majka je prestravljeno ustuknula i s mukom se uspravila u sjedeći poloţaj, te se mahnito uhvatila ni

sama ne mareći za što. IzmeĊu ostaloga, zgrabila je vjenĉić cvijeća za kojeg je dr. Van Helsing ustrajao da

ga nosim oko vrata, te ga strgnula s mene. Sjedjela je tako trenutak-dva, pokazujući prema vuku, a zatim joj

se iz grla zaĉuo neobiĉno i zastrašujuće grgljanje. Potom se srušila, kao daju je grom oborio, te me udarila

glavom o ĉelo i na nekoliko me trenutaka ošamutila. Ĉinilo mi se da se oko mene uzvrtjela soba i sve u njoj.

Pogled mi je bio prikovan uz prozor, no vuk je povukao glavu, a ĉitavo mnoštvo sićušnih iskrica poĉelo je

ulaziti kroz razbijeni prozor, te su se vrtloţile poput stupa prašine što ga opisuju putnici kad nastane

pustinjska pijavica. Pokušala sam se pomaknuti, no kao da sam bila zaĉarana, a pritiskalo me i tijelo moje

drage majke, koje se već poĉelo hladiti, jer milo joj je srce prestalo kucati. Na neko sam vrijeme izgubila

svijest.

Vrijeme koje je proteklo dok mi se svijest nije povratila nije se doimalo dugaĉkim, no bilo je vrlo, vrlo

strašno. Negdje je u blizini zvonilo zvonce; zavijali su psi u ĉitavu susjedstvu; a u našemu grmlju, reklo bi se

odmah kraj prozora, pjevao je slavuj. Bila sam ošamućena i otupjela od boli, uţasa i iscrpljenosti, no zvuk

slavuja ĉinio mi se poput glasa moje mrtve majke koja se vratila kako bi me utješila. Izgleda da su svi ti

zvukovi probudili i sluţavke, jer zaĉula sam kako im bosa stopala tapkaju s vanjske strane mojih vrata.

Dozvala sam ih i one su ušle i kad su ugledale što se dogodilo, te što leţi preko mene na krevetu, vrisnule su.

Kroz razbijeni je prozor navro vjetar i zalupila su se vrata. Podigle su s mene tijelo moje drage majke te ga

poloţile na krevet i prekrile plahtom, nakon što sam ja ustala. Sve su bile tako preplašene i nervozne da sam

im naloţila neka idu u blagovaonicu i natoĉe si po ĉašu vina. Vrata su se na tren otvorila i ponovno

zatvorila. Sluţavke su zavrištale, te zatim sve zajedno pošle u blagovaonicu, dok sam ja sve preostalo

cvijeće stavila na majĉine grudi. Nakon što su otišle, prisjetila sam se što mi je rekao dr. Van Helsing, no

nisam ţeljela micati cvijeće, a osim toga, sad sam mogla reći nekome od posluge da bdije pokraj mene.

Zaĉudila sam se što se sluţavke ne vraćaju. Pozvala sam ih, no nije bilo nikakva odgovora, pa sam otišla u

blagovaonicu da ih potraţim.

Srce mi je klonulo kad sam ugledala što se dogodilo. Sve ĉetiri bespomoćno su leţale na podu i teško disale.

Kristalna boca serija nalazila se napola puna na stolu, no osjećao se ĉudnovat, oštar miris. Obuzele su me

sumnje i pregledala sam bocu. Zaudarala je na laudanum, a kad sam pogledala prema vitrini, vidjela sam

daje boca koju za majku koristi njezin lijeĉnik, ah, koju je koristio, ispraţnjena. Što da radim? Što da radim?

Vratila sam se u sobu gdje je bila majka. Ne mogu je ostaviti, a sama sam, s izuzetkom uspavanih sluţavki,

koje je netko drogirao. Sama s mrtvim tijelom! Ne usuĊujem se izaći, jer kroz razbijeni prozor ĉujem

prigušeno zavijanje vuka.

Zrak kao daje prepun iskrica, koje lebde i vrtloţe se u propuhu s prozora, a svjetla gore plaviĉastim i

prigušenim plamenom. Što da radim? Neka me noćas Bog zaštiti od zla! Sakrit ću ovaj list u njedra, gdje će

ga pronaći kad me budu polagali na odar. Moja draga majka je umrla! Vrijeme je da i ja poĊem. Zbogom,

dragi Arthure, ne preţivim li ovu noć. Neka te Bog ĉuva, dragi, a meni neka pomogne!

12.

DNEVNIK DR. SIWARDA

18. rujna Odmah sam se odvezao u Hillingham i rano stigao onamo. Ostavivši koĉiju uz ogradna vrata,

pošao sam prilaznim puteni do kuće. Obzirno sam pokucao i pozvonio što je god bilo moguće tiše, jer bojao

sam se uznemiriti Lucy ili pak njezinu majku i nadao sam se da ću dozvati samo nekoga od posluge. Nakon

nekog vremena, kako nije bilo nikakva odgovora, ponovno sam pokucao i pozvonio; i dalje nikakva

odgovora. Prokleo sam lijenost posluge, što leţe u krevetu ovako kasno, jer bilo je već deset sati, te još

jednom pozvonio i pokucao, ali nestrpljivije, no i dalje bez odgovora. Dotad sam smatrao samoposlugu

krivom, no sad me poĉeo obuzimati uţasan strah. Je li ova pustoš još jedna karika u lancu sudbine koji kao

da se ĉvrsto obavijao oko nas? Jesam li doista došao, prekasno, u kuću smrti? Znao sam da bi minute, pa ĉak

i sekunde oklijevanja mogle znaĉiti sate opasnosti za Lucy, u sluĉaju da ponovno doĊe do onakvog

zastrašujućeg pogoršanja. Obišao sam kuću da vidim ne bih li sluĉajno mogao pronaći neki ulaz.

Nisam mogao pronaći nikakav naĉin da uĊem u kuću. Svaki prozor i svaka vrata bili su zakraĉunati, te sam

se poraţen vratio na trijem. U tom trenutku zaĉuo sam brzo toptanje silovito gonjena konja. Zastalo je uz

dvorišna vrata i nekoliko sekundi kasnije sreo sam Van Helsinga koji je trĉao prilaznim putem.

- To ste dakle bili vi - izustio je ugledavši me. - Dakle, tek ste stigli? Kako je ona? Jesmo li stigli prekasno?

Zar niste dobili moj brzojav?

Odgovorio sam mu što sam god mogao brţe i povezanije da sam brzojav primio tek rano ujutro, da nisam

izgubio ni trenutka da doĊem ovamo, te da mi se nitko iz kuće ne javlja. Malo je zašutio te podigao šešir.

- Onda se bojim da smo stigli prekasno - rekao je dostojanstvenim glasom. - Neka bude volja Boţja! - Potom

je nastavio, dok mu se energija vratila brzo kao i obiĉno: - DoĊite. Ako nema otvorenog puta kojim bismo

ušli, onda ga moramo naĉiniti. Vrijeme nam je sad najdragocjenija stvar.

Otišli smo iza kuće, gdje se nalazio kuhinjski prozor. Profesor je iz svog kovĉega izvadio malu kiruršku pilu,

pruţio mi je te mi pokazao ţeljezne rešetke koje su štitile prozor. Odmah sam navalio na njih i vrlo brzo

prerezao sam ih tri. Zatim smo dugaĉkim, tankim noţem odgurnuli zasun prozora i otvorili ga. Pomogao

sam profesoru da uĊe, te pošao za njim. U kuhinji i obliţnjim prostorijama za poslugu nije bilo nikoga.

Pogledali smo u prolazu sve prostorije, a u blagovaonici, nejasno osvijetljenoj zrakama svjetlosti što su

dopirale kroz ţaluzinu, zatekli smo ĉetiri sluţavke koje su leţale na podu. Nije bilo potrebe smatrati ih

mrtvima, jer njihovo teško disanje i oštar miris laudanuma u sobi jasno su ukazivali na njihovo stanje. Van

Helsing i ja smo se pogledali.

- Moţemo ih kasnije pogledati - rekao je, te smo krenuli dalje. Zatim smo se popeli u Lucynu sobu. Na

trenutak-dva zastali smo kod vrata kako bismo oslušnuli, no nije bilo nikakva ĉujnog zvuka. Blijedi u licu i

drhtavih ruku, tiho smo otvorili vrata i ušli u sobu.

Kako da opišem ono što smo ugledali? Na krevetu su leţale dvije ţene, Lucy i njezina majka. Majka je bila

udaljenija od vrata i prekrivena bijelom plahtom, ĉiji je rub bio otpuhnut zbog propuha što je dolazio kroz

razbijeni prozor, te se moglo vidjeti upalo, bijelo lice na kojemu je bio utisnut uţasnuti izraz. Pokraj nje je

leţala Lucy, ĉije je lice bilo bijelo i još jaĉe upalo. Cvijeće koje joj se bijaše nalazilo oko vrata zatekli smo

na grudima njezine majke, a grlo joj je bilo golo, te su se vidjele one dvije ranice koje smo već prije zapazili,

no sad su izgledale grozovito bijele i izmrcvarene. Profesor se bez rijeĉi nagnuo nad krevet, dok mu je glava

umalo dodirivala grudi uboge Lucy; zatim je naglo trgnuo glavom, kao ĉovjek koji nešto osluškuje,

poskoĉio na noge i doviknuo mi:

- Još nije prekasno! Brzo! Brzo! Donesite brendi!

Pojurio sam niz stubište i vratio se s brendijem, oprezno ga prije onjušivši i iskušavši, da i on ne bio bio

drogiran kao boca serija što smo je zatekli na stolu. Djevojke su još uvijek disale, no sad već nemirnije, i

uĉinilo mi se da djelovanje narkotika prolazi. Nisam ostao kako bih se uvjerio u to, već sam se vratio k Van

Helsingu. Kao i prethodnom prilikom, utrljao joj je brendi u usne i desni, te na zglavke i dlanove.

- To je sve što se zasad moţe uraditi, pa mogu sam - reĉe mi.

- Vi razbudite one djevojke. Ispljuskajte im lice vlaţnim ruĉnikom, i to snaţno. Neka zapale vatru da bude

toplo, i neka pripreme vruću kupelj. Ova jadna duša gotovo je isto toliko hladna kao i ona pokraj nje. Trebat

će je zagrijati prije nego što uzmognemo bilo što drugo uraditi.

Odmah sam otišao i s lakoćom probudio tri ţene. Ĉetvrta je bila još vrlo mlada djevojka i droga je na nju

oĉigledno izvršila jaĉi utjecaj, pa sam je podigao na sofu i pustio je neka spava. Ostale su isprva bile

ošamućene, ali kako im se vraćalo pamćenje, histeriĉno su zaplakale i zajecale. Noja sam bio strog prema

njima i nisam im dopustio da razgovaraju. Rekao sam im daje dovoljno strašno izgubiti jedan ţivot, te da će,

ne krenu li odmah na posao, ţrtvovati gĊicu Lucy. Tako su, uz plaĉ i jecanje, krenule na posao, napola

odjevene kakve su već bile, te pripremile vatru i vodu. Srećom,u kuhinjskom ognjištu i ispod kotla za vodu

još je tinjala vatra i bilo je vruće vode u izobilju. Pripremili smo kupelj te prenijeli Lucy u onakvu stanju u

kakvom se nalazila i smjestili je u kadu. Dok smo se uţurbali oko toga da joj protrljamo udove, netko je

zakucao na vrata predvorja. Jedna od sluţavki je otrĉala, na brzinu nabacivši na sebe još nešto odjeće, te

otvorila vrata. Zatim se vratila i prošaptala nam da je tamo neki gospodin koji je došao s porukom od g.

Holmwooda. Rekao sam joj da mu poruĉi neka priĉeka jer trenutno nikoga ne moţemo primiti. Otišla je sa

svojom porukom i ja sam, zadubljen u naš posao, sasvim zaboravio na njega.

U ţivotu nisam vidio da profesor radi nešto s takvom smrtnom ozbiljnošću. Znao sam, kao što je i on znao,

da je to izravna borba sa smrću, te sam mu za vrijeme jedne stanka to i rekao. Odgovorio mi je tako da ga

nisam razumio, no pritom je na licu imao izrazito smrknut pogled:

- Kad bi to bilo sve, prekinuo bih tu gdje smo sad i pustio je da utone u mir, jer u njezinu ţivotu ne vidim

nikakve svjetlosti.

Nastavio je sa svojim poslom s obnovljenom, pa ĉak i većom energijom, ako je to uopće moguće.

Nakon nekog smo vremena obojica postali svjesni da toplina poĉinje biti korisna. Lucyno srce zakucalo je

malĉice ĉujnije pod stetoskopom, a pluća su joj se primjetno pomicala. Lice Van Helsinga umalo je zasjalo i

kad smo je podignuli iz kade te umotali u vruću plahtu kako bismo je osušili, rekao mi je:

- Prva bitka je dobivena! Zadali smo šah kralju!

Prenijeli smo Lucy u drugu sobu, koja je pripremljena u meĊuvremenu, te je polegnuli u krevet i silom joj

ulili u grlo nekoliko kapi brendija. Zapazio sam da joj je Van Helsing svezao oko grla mekanu svilenu

maramicu. I dalje je bila bez svijesti, te u podjednako lošem stanju, ako ne i gorem nego prije.

Van Helsing je pozvao u sobu jednu od sluţavki te joj rekao neka ostane s njom i neka ne makne ni pogleda

s nje dok se ne vratimo, a zatim me prstom pozvao van iz sobe.

- Moramo se posavjetovati što da uradimo - rekao je dok smo silazili stubištem. U predvorju je otvorio vrata

blagovaonice i ušli smo unutra, nakon ĉega je paţljivo zatvorio vrata za sobom. Ţaluzine su bile otvorene,

no kapci su već bili spušteni, kao znak smrti u kući. Tog se obiĉaja Britanke niţeg staleţa strogo

pridrţavaju. Soba se zbog toga nalazila u polumraku. No, bilo je dovoljno svjetlosti za naše potrebe. Van

Helsingova smrknutost bila je donekle umekšana zbunjenim izgledom. Bilo je oĉigledno da je u sebi na

mukama zbog neĉega, pa sum priĉekao neko vrijeme.

- Što da sad radimo? - progovorio je. - Gdje da potraţimo pomoć? Moramo izvršiti još jednu transfuziju

krvi, i to brzo, jer inaĉe ţivot te jadne djevojke neće trajati ni sata. Vi ste već iscrpljeni; i ja sam iscrpljen.

Bojim se pokloniti povjerenje onim ţenama, ĉak i kad bi imale dovoljno hrabrosti da pristanu. Sto ćemo

poduzeti da nabavimo nekoga tko će otvoriti za nju svoje ţile?

- A što je, bogati, sa mnom?

Glas je došao sa sofe s druge strane prostorije, te mi donio olakšanje i radost, jer pripadao je Quinceyu

Morrisu. Van Helsing se ljutito trgnuo na prvi zvuk, no kad sam uskliknuo "Quincey Morris!" i pritrĉao mu

ispruţenih ruku, lice mu se ublaţilo, a oĉi ispunile razdraganošću.

- Što te dovelo ovamo? - uskliknuo sam kad smo se porukovali.

- Valjda je Art razlog. Pruţio mi je brzojav:

Seward mi se ne javlja već tri dana i užasno sam zabrinut. Ne mogu doći. Otac i dalje u istom stanju. Javite

mi kako je Lucy. Ne oklijevajte. HOLMWOOD.

- Izgleda da sam stigao u zadnji ĉas. Morate mi samo reći što da

uradim.

Van Helsing je stupio naprijed i pruţio mu ruku, gledajući ga ravno u oĉi.

- Krv hrabrog muškarca najbolja je stvar na svijetu kad je neka ţena u opasnosti - reĉe. - Vi ste muškarac, i

tu nema dvojbe. Dakle, neka vrag poduzme protiv nas sve što moţe, no kad nam zatreba ĉovjek, Bog nam ga

pošalje.

Još jednom smo izvršili tu jezovitu operaciju. Nemam srca još jednom prolaziti kroz sve te pojedinosti. Lucy

je proţivjela neki strahoviti šok, i to se na njoj vidjelo jaĉe nego prije, jer iako joj je u ţile otišlo mnogo krvi,

tijelo joj nije reagiralo na taj postupak onako dobro kao ranije. Njezina je borba da se povrati u ţivot bila

pomalo zastrašujuća za vidjeti i ĉuti. No, poboljšao se rad i srca i pluća, a Van Helsing joj je dao injekciju

morfija, kao i prije, i to s dobrim uĉinkom. Njezina se nesvjestica preobrazila u duboki san. Profesor je pazio

na nju dok sam ja otišao u prizemlje s Quinceyem Morrisom, te poslao jednu od sluţavki da isplati koĉijaše

koji su ĉekali. Pustio sam Quinceya da legne, nakon što je popio ĉašu vina, te naloţio kuharici da pripremi

obilan doruĉak. Zatim mi je nešto palo na um i vratio sam se u sobu u kojoj se sad nalazila Lucy. Kad sam

tiho ušao, zatekao sam Van Helsinga s par listova pisaćeg papira u ruci. Oĉigledno je proĉitao što na njima

piše, te razmišljao o tome dok je sjedio podlaktici ĉelo rikom. Na licu mu se nalazio izraz mraĉnog

zadovoljstva, kao u ĉovjeka koji je rašĉistio s nekom dvojbom. Pruţio mi je papir, rekavši:

- To je ispalo iz Lucynih njedara tad smo je nosili u kadu. Kad sam to proĉitao, zastao sam gledajući

profesora te ga zapitao nakon stanke:

- Što ovo znaĉi, ta ime Boga? Jeli ona luda, ili je bila luda; ili ako nije, kakva je ovo uţasna opasnost?

Bio sam toliko smeten da nisam znao što da još kaţem. Van Helsing je ispruţio ruku i prihvatio papir.

- Ne muĉite se sada time - rekao je. - Zaboravite to zasad. Pravodobno ćete sve saznati i shvatiti, ali tek

kasnije. Nego, što ste mi došli reći?

Tome spustilo na zemlja i opet sam se pribrao.

- Došao sam porazgovarati s vama o smrtovnici. Ne budemo li djelovali valjano i mudro, moglo bi doći do

istrage, pa će trebati izdati taj dokument. Nadam se da neće biti potrebe za istragom jer to bi, ako ništa

drugo, jamaĉno ubilo jadnu Lucy. Ja znam, kao i vi, a i onaj drugi lijeĉnik koji ju je lijeĉio, da je

gĊaWestenra imala bolesno srce i moţemo potvrditi da je od toga i umrla. Sastavimo odmah smrtovnicu, pa

ću je odnijeti u pri javni ured i pogrebniku.

- Dobro je, prijatelju moj Johne! Dobro ste to smislili! Koliko god tuge nanosili Lucy njezini neprijatelji,

toliko joj sreće donose prijatelji koji je vole. Prvi, drugi, treći - svi su otvorili svoje ţile za nju, a uz njih i

starac. Ah da, znam, prijatelju John; nisam ja slijep! Sve vas još i više volim zbog toga. A sad poĊite!

U predvorju sam sreo Quinceya Morrisa, s brzojavom za Arthura u kojem je pisalo daje gĊa Westenra

umrla; daje i Lucy bila bolesna, no da se sad oporavlja; te da smo Van Helsing i ja s njom. Rekao sam mu

kuda idem i on me poţurivao, no kad sam bio na odlasku, rekao je:

- Kad se vratiš, Jack, moţemo li nasamo malo popriĉati? Kimnuo sam u znak odgovora i izašao. Nisam imao

nikakvih

problema sa smrtovnicom, te sam uredio s tamošnjim pogrebnikom da naveĉer doĊe uzeti mjere za lijes i da

se sve ugovori.

Kad sam se vratio, Quincey me ĉekao. Rekao sam mu da ćemo priĉati ĉim vidim kako je Lucy, te otišao

gore u njezinu sobu. Još je uvijek spavala, a profesor se naizgled nije ni pomaknuo sa svog stolca pokraj

njezinu kreveta. Po tome kako je stavio prst pred usne, shvatio sam da oĉekuje kako će se uskoro probuditi,

te se bojao da ne preduhitrimo prirodu. Stoga sam otišao dolje do Quinceya i odveo ga u sobu za zajutrak,

gdje dva kapka nisu bila spuštena, te je djelovala malo vedrije ili, bolje reĉeno, malo manje turobno nego

ostale sobe.

- Jack Seward! - rekao mi je kad smo ostali sami. - Ne ţelim se gurati tamo gdje mi nije mjesto, ali ovo nije

obiĉan sluĉaj. Znaš da sam volio tu djevojku i htio je oţeniti; ali iako je sve to prošlo, ipak ne mogu, a da ne

brinem zbog nje. Što to ne valja s njome? Onaj Nizozemac, a vidim daje to divan stari momak, rekao je, kad

ste obojica ušli u sobu, da mora primiti još jednu transfuziju krvi, te da ste i ti i on iscrpljeni. Znam ja da vi

medicinari razgovarate struĉnim jezikom te da obiĉan ĉovjek ne moţe oĉekivati da će shvatiti sve o ĉemu

oni privatno priĉaju. Ali ovo nije svakodnevna stvar i što god to bilo, i ja sam sudjelovao u tome. Nije li

tako?

- Tako je - rekoh, a on je nastavio:

- Koliko sam shvatio, i ti i Van Helsing ste već uradili ono što sam danas ja uradio. Nije li tako?

- Tako je.

- A vjerujem da je i Arthur sudjelovao. Kad sam ga prije ĉetiri dana vidio u njegovoj kući, ĉudno je

izgledao. Nisam vidio da nešto tako brzo splasne još otkako sam bio u Pampama, gdje mi je jedna kobila

koju sam jako volio oslabila za jednu noć. Jedan od onih velikih vampirskih šišmiša navalio je noću na nju i

dijelom što se on napio, a dijelom što je ţila ostala otvorena, uglavnom, nije joj ostalo dovoljno krvi da bi

mogla stajati i morao sam joj prosvirati glavu metkom tamo gdje je leţala. Jack, ako mi moţeš to reći, a da

ne odaš nikakvu tajnu, Arthur je bio prvi, nije li tako?

Dok je govorio, jadni je momak djelovao strahovito zabrinut. Bio je na mukama zbog ţene koju je volio, a

njegova potpuna neupućenost u uţasnu zagonetku koja ju je okruţivala samo mu je uvećavala bol. Kao da

mu je samo srce krvarilo i trebala mu je sva muškost - a posjedovao je kraljevsku koliĉinu - da ne briţne u

plaĉ. Zastao sam prije nego što sam mu odgovorio jer sam osjećao da ne smijem odati ništa što je profesor

htio zadrţati tajnom, no već je toliko znao, a isto toliko naslućivao, da nije bilo razloga da mu ne odgovorim,

pa sam mu odgovorio istom frazom:

- Tako je.

-1 koliko to već traje?

- Oko deset dana.

- Deset dana! Onda se ĉini, Jack Seward, daje ta jadna ljepotica koju svi volimo za to vrijeme strpala u svoje

ţile krv ĉetvorice snaţnih ljudi. Ĉovjeĉe Boţji, ĉitavo njezino tijelo ne bi to moglo primiti u sebe. - Zatim mi

se pribliţio te progovorio oštrim polušapatom: - Što je izvadilo tu krv?

Zavrtio sam glavom.

- U tome i jest nevolja - rekoh. - Van Helsing je izvan sebe zbog toga, a i ja sam već iscrpio svu svoju

pamet. Došlo je do ĉitavog niza malih okolnosti koje su nas sprijeĉile da Lucy bude pod nadzorom. Ali to

se više neće dogoditi. Ostat ćemo ovdje dok sve ne bude dobro... ili još gore. -Quincey je ispruţio ruku. -

Raĉunajte na mene - reĉe. -Ti i Nizozemac recite što da radim i ja ću to uraditi.

Kad se Lucy probudi la kasno poslijepodne, prvi joj je pokret bio da opipa svoja njedra i, na moje ĉuĊenje,

izvukla je papir koji mi je Van Helsing dao proĉitati. Obzirni ga je profesor vratio tamo gdje ga je pronašao

kako se nakon buĊenja ne bi uzrujala. Tada joj je pogled pao na Van Helsinga i na mene, nakon ĉega se

obradovala. Ogledavši se po sobi, zadrhtala je vidjevši gdje se nalazi. Glasno je zajeĉala i prekrila lice

svojim mršavim šakama. Obojica smo shvatili što to znaĉi - shvatila je da joj je majka mrtva. Pokušali smo

je utješiti, koliko smo god mogli. Naša ju je sućut nesumnjivo pomalo umirila, no bila je vrle potištena te je

dugo i slabašno jecala. Rekli smo joj da ćemo sada cijelo vrijeme biti uz nju, ili jedan od nas, ili obojica, i to

ju je ĉini se utješilo. Pred sumrak je utonula u drijemeţ. Tad se dogodila vrlo ĉudnovata stvar. Dok je još

spavala, izvadila je iz njedra one papire i poderala ih nadvoje. Van Helsing joj je prišao i uzeo joj komade

papira iz ruku. No ona ih je svejedno i dalje nastavila trgati, kao da su joj još uvijek u rukama. Na posljetku

je podignula šake i otvorila ih, kao da prosipa komadiće papira. Van Helsing je djelovao zaĉuĊeno i obrve su

mu se skupile kao da razmišlja, no ništa nije rekao.

19. rujna. Cijele je prošle noći spavala na mahove, neprestance se bojeći zaspati, a kad se probudila, bila je

još slabija. Profesor i ja bdjeli smo na smjene, ni na trenutak je ne ostavljajući samu. Quincey Morris nije

spominjao svoju nakanu, ali znao sam da ĉitave noći obilazi kuću.

Kad je nastupio dan, svjetlost je pokazala koliko je Lucyna snaga narušena. Jedva je mogla okrenuti glavu, a

ono malo jela što je mogla uzeti kao da joj uopće nije koristilo. Povremeno je spavala, te smo Van Helsing i

ja primijetili razliku izmeĊu nje kad je usnula i kad je budna. Dok je spavala, djelovala je snaţnije, iako

mršavije, a disanje joj je bilo mirnije. Kroz otvorena usta vidjele su joj se blijede desni, povuĉene sa zuba

koji su zbog toga izgledali duţi i oštriji nego inaĉe. Kad bi se probudila, blagost njezinih oĉiju oĉigledno bi

se promijenila jer je ponovno liĉila samoj sebi, iako je djelovala kao na samrti. Poslijepodne je zapitala za

Arthura, te smo mu brzojavili da doĊe. Quincey ga je otišao doĉekati na kolodvoru.

Kad je stigao, bilo je gotovo šest sati i sunce je zapadalo, okruglo i toplo, a crvena se svjetlost nadirala kroz

prozor dajući boju blijedim obrazima. Kad ju je Arthur vidio, gušio se od emocija i nitko od nas nije mogao

progovoriti. Tijekom prethodnih sati napadaji sna, ili komatozna stanja poput sna, postali su ĉesti, pa su

stanke u kojima je bio moguć razgovor bile sve kraće. No Arthurova prisutnost kao daju je potaknula;

malĉice se oporavila te razgovarala s njime vedrije nego za ĉitavo vrijeme otkako smo došli. I on se pribrao,

te razgovarao stoje god vedrije mogao, tako daje sve prošlo u najboljem redu.

Sad je već gotovo jedan sat, a on i Van Helsing sjede uz nju. Ja ih trebam smijeniti, a ovo snimam na

Lucynom fonografu. Oni bi se trebali odmoriti do šest sati. Bojim se da će sutra biti kraj našem bdjenju, jer

šok je bio prevelik; jadno se dijete ne moţe oporaviti. Neka nam svima Bog pomogne.

Pismo Mine Harker, upućeno Lucy Westenra (neotvoreno od strane Lucy)

17. rujna

Najdraţa moja Lucy,

ĉini mi se kao da je prošla ĉitava vjeĉnost otkako si mi se javila, pa ĉak i otkako sam ja tebi pisala. Znam da

ćeš mi oprostiti sve moje mane kad proĉitaš kakve ti vijesti šaljem. Dakle, dovela sam svog muţa natrag bez

problema. Kad smo stigli u Exeter, tamo nas je ĉekala koĉija, a u njoj se usprkos napadu kostobolje nalazio

g. Hawkins. Poveo nas je u svoju kuću, gdje su za nas pripremljene lijepe i udobne prostorije, te smo

zajedno veĉerali.

- Dragi moji - rekao je g. Hawkins nakon veĉere - htio bih da popijemo za vaše dobro zdravlje i uspjeh u

ţivotu; neka vas oboje prati svaka sreća. Oboje vas znam još od vašeg djetinjstva i s ljubavlju i ponosom

gledao sam kako odrastate. Sad bih htio da se udomite ovdje sa mnom. Ja više nemam ni pileta ni djeteta,

sve sam izgubio, i u svojoj sam vam oporuci ostavio sve što imam.

Plakala sam, draga Lucy, dok su Jonathan i starac stegnuli šake. To smo veĉe bili vrlo, vrlo sretni.

I tako, evo nas ovdje, smjestili smo se u ovoj prekrasnoj staroj kući, a iz svoje spavaće sobi i salona mogu

vidjeti goleme brijestove oko katedrale; velika crna stabla istiĉu im se na podlozi od ţutog kamena katedrale

i cijelog se dana ĉuje kako vrane nad nama grakću i grakću, brbljaju i ogovaraju, kao što to vrane već

obiĉavaju, a isto tako i ljudi. Ne trebam ti ni spominjati da sam vrlo zaposlena razmještanjem stvari i

voĊenjem kućanstva. Jonathan i g. Hawkins zaposleni su ĉitav dan jer sad kad je Jonathan suvlasnik tvrtke,

g. Hawkins ga ţeli uvesti u poslove svih stranaka.

Kako je tvoja draga majka? Kad bih barem mogla potrĉati gore u grad na dan-dva da vas pogledam, dušo, ali

još se ne usuĊujem otići, dok mi je toliko toga na plećima;a Jonathana još uvijek treba njegovati. Opet je

nabacio malo mesa na kosti, ali ona ga je dugotrajna bolest strahovito iscrpila. Još se uvijek ponekad naglo

budi iz sna,te sav drhti sve dok ga ne navedem da se ponovno smiri. No, hvala Bogu, kako protjeĉe vrijeme,

to postaje sve rjeĊe, a s vremenom će sasvim nestati, nadam se. A sad kad sam ti napisala sve što kod mene

ima novo, što ima kod tebe? Kad se udaješ, gdje će i tko obaviti vjenĉanje, što ćeš odjenuti, hoće li vjenĉanje

biti javno ili privatno? Piši mi sve o tome, dušo; piši mi o svemu što se dogaĊa jer sve što zanima tebe bit će

drago i meni. Jonathan me zamolio da ti prenesem njegovu "duţnu paţnju", ali ne vjerujem da je to dovoljno

dobro za mlaĊeg partnera znaĉajne tvrtke Hawkins & Harker. I tako, budući da me ti voliš, a i on me voli, a

ja vas oboje volim u svim padeţima i glagolskim oblicima, umjesto toga ću ti od njega poslati poljubac.

DoviĊenja, najdraţa moja Lucy, i neka ti je sa srećom.

Tvoja,

MINA HARKER

Izvještaj Patricka Hennesseya, liječnika opće prakse, kirurga, itd., upućen Johnu Sewardu, liječniku opće

prakse

20. rujna

Cijenjeni gospodine,

u skladu s Vašim ţeljama, prilaţem izvještaj o svemu što mi je povjereno. Što se tiĉe pacijenta Renfielda,

moţe se još nešto dodati. Imao je još jedan napadaj, koji je mogao kobno završiti, no kojega, na sreću, nisu

popratile nikakve neţeljene posljedice. Danas su poslijepodne dva radnika došla s teretnim kolima u praznu

kuću u našem susjedstvu, kuću u koju je, kako ćete se prisjetiti, pacijent dvaput pobjegao. Ljudi su zastali

kod našeg ulaza da zapitaju portira za put, jer nisu bili odavde. Upravo sam i sam gledao kroz prozor radne

sobe, nakon pušenja poslije veĉere, te sam opazio kako jedan od njih prilazi kući. Kad je prolazio pokraj

prozora Renfieldove sobe, pacijent ga je poĉeo vrijeĊati i nakitio ga je svim pogrdnim imenima što su mu

došla na jezik. Ĉovjek je djelovao sasvim pristojno i zadovoljio se time što mu je rekao neka "zaĉepi poganu

gubicu", na što ga je naš ĉovjek optuţio da ga je opljaĉkao, da ga ţeli i ubiti, no da će ga on sprijeĉiti u

tome, pa makar zbog toga morao i visjeti. Otvorio sam prozor i dao ĉovjeku znak neka se ne obazire, pa se

on zadovoljio time što se ogledao oko sebe i oĉigledno je shvatio im kakvo je mjesto došao, jer rekao je:

"Bog vam pomog'o, gospo'n, ne bi' se valjda obazir'o na ono što mi govore u vraţjoj ludnici. Zao mi je i vas

i šefa što morate ţivjet' u istoj kući s ovakvom divljom zvijeri." Zatim je sasvim kulturno zapitao za put i

rekao sam mu gdje se nalaze dvorišna vrata napuštene kuće. Otišao je, popraćen prijetnjama, psovkama i

divljanjem našeg štićenika. Sišao sam da vidim mogu li pronaći kakav razlog njegovoj ljutnji, jer obiĉno je

vrlo pristojan, i s iznimkom njegovih silovitih napadaja nikad se nije dogodilo ništa sliĉno. Na svoje

zaprepaštenje, zatekao sam ga sasvim pribranog i krajnje pristojnog. Pokušao sam ga navesti da kaţe nešto o

onome incidentu, no on me ravnodušno zapitao na što mislim i natjerao me da mu povjerujem kako je

potpuno zaboravio taj dogaĊaj. Ţao mi je što moram reći da mu je to bila jedina lukavost, jer za pola sata

opet sam ĉuo za njega. Ovaj put je na silu izašao kroz prozor svoje sobe i zatrĉao se uz prilazni put.

Doviknuo sam posluţiteljima neka poĊu za mnom jer sam se pobojao da smjera nekakvo zlo. Moj se strah

pokazao opravdanim kad sam ugledao ista kola koja su prije prošla cestom, a na njima su se nalazili veliki

drveni sanduci. Ljudi su otirali znoj s ĉela i bili su zajapureni u licu, kao da su nešto teško radili. Prije nego

što sam sustigao pacijenta, on je navalio na njih, povukao jednoga s kola te mu poĉeo udarati glavom o tlo.

Da ga nisam zgrabio u zadnji ĉas, vjerojatno bi ga na mjestu ubio. Drugi je momak skoĉio s kola i udario ga

po glavi drškom teškoga biĉa. Udarac je bio strahovit, no kao da ga nije ni osjetio, već je zgrabio i njega, te

se stao boriti s nama trojicom, nateţući nas ovamo-onamo kao da smo maĉići. Znate da ja nisam baš male

teţine, a i druga su dvojica bila krupna stasa. Isprva se borio u tišini; no kako smo ga poĉeli svladavati, a

posluţitelji su stali navlaĉiti na njega luĊaĉku košulju, poĉeo je vikati: "Osujetit ću ih! Neće me opljaĉkati!

Neće me ubiti malo-pomalo! Borit ću se za svog Boga i Gospodara!", te još svu silu sliĉnih besmislica. Tek

su ga uz velike poteškoće vratili u kuću i strpali u obloţenu sobu. Jedan od posluţitelja, Hardy, zaradio je

slomljeni prst. No, ja sam mu ga namjestio i dobro se oporavlja.

Dvojica nosaĉa isprva su glasno prijetili da će nas dati na sud i traţiti odštetu, te obećali da će na nas sruĉiti

sve zakonske kazne. No njihove su prijetnje bile izmiješane s neizravnim isprikama zbog toga stoje njih

dvojicu porazio jedan nejaki luĊak. Rekli su da bi brzo svršili s njime, samo da nisu bili premoreni od

nošenja i podizanja teških sanduka na kola. Kao dodatni razlog za svoj poraz naveli su to što su strahovito

isušeni, zbog prašnjave prirode svog posla, te ţaljenja vrijedne udaljenosti od poprišta njihova rada do

najbliţe gostionice. Shvatio sam na što ciljaju i nakon povelike ĉaše groga, zapravo još i veće koliĉine, te-s

po funtom u ruci, ublaţili su mišljenje o napadu, prisegnuvši da bi svakog dana rado sreli i goreg luĊaka,

samo kad bi imali zadovoljstvo upoznati takvog Vraţje finog momka"kao što je vaš korespodent. Zapisao

sam njihova imena i adrese, u sluĉaju da nam zatrebaju To su: Jack Smollet, Dudding's Rents,King Gorge's

Road, Great Walworth, te Thomas Snellirg, Peter Farley's Row,Guide Court, BethnalGreen, Obojica su

zaposleni kod Harrin & sinom, tvrtke za selidbu i prijevoz, Orange Mister's Yard, Soho.

Izvijestit ću vas bude li se ovdje dogodilo bilo što zanimljivo, a dogodi li se nešto vaţno, odmah ću vam

poslati brzojav.

Odano Vaš, plemeniti gospodine,

PATRICK HENNESSEY

Pismo Mine Harter, upućeno Lucy Westenra (neotvoreno od strane Lucy)

18. rujna

Najdraţa moja Lucy,

zadesio nas je teţak udarac. G. Hawkins je iznenada umro. Neki moţda misle da za nas to i nije osobito

tuţno, ali oboje smo ga tako zavoljeli da nam se doista ĉini kao da smo izgubili oca. Ja nikad nisam

poznavala ni oca ni majku, tako da mi je starĉeva smrt pravi udarac. Jonathan je veoma jadan. Nije stvar

samo u tome što osjeća tugu, duboku tugu, za tog dragog, dobrog ĉovjeka koji mu je bio prijatelj ĉitavog

ţivota, te ga na svršetku primio kao vlastitog sina i ostavio mu imetak koji za ljude skromnog podrijetla kao

što smo mi predstavlja nezamislivo bogatstvo, već Jonathana muĉi još nešto. Kaţe da ga sva ova

odgovornost što mu je sad pala na pleća ĉini nervoznim. Poĉinje sumnjati u sebe. Ja ga pokušavam

razvedriti i moje povjerenje u njega pomaţe mu da stekne povjerenje u samoga sebe. Ali upravo se tu

najjaĉe oĉituje velik šok što ga je proţivio. Ah, strašno je teško što je takav drag, jednostavan, plemenit, jak

ĉovjek kao stoje on, ĉovjek koji se uz pomoć našeg dragog, dobrog prijatelja za nekoliko godina uspio

uzdići od ĉinovnika do vlasnika tvrtke, tako povrijeĊen da mu je sva snaga nestala. Oprosti mi, dušo, ako te

opterećujem svojim brigama usred tvoje sreće; ali draga Lucy, moram to nekome ispriĉati jer se već jedva

nosim s napornim zadatkom da pred Jonathanom zadrţim hrabar i veseo izgled, a ovdje nemam nikoga

kome bih se mogla povjeriti. Uţasavam se odlaska u London, koji nas oĉekuje prekosutra, jer jadni je g.

Hawkins u svojoj oporuci napisao da mora biti pokopan u zajedniĉki grob sa svojim ocem. Kako uopće

nema drugih roĊaka, Jonathan će biti prvi oţalošćeni. Pokušat ću dojuriti do tebe da te vidim, najdraţa, pa

makar na samo nekoliko minuta. Oprosti što ti stvaram brige. Uz puno sreće,

voli te tvoja MINA HARKER

Dnevnik dr. Sewarda

18. rujna. Samo me odluĉnost i moć navike mogu navesti da veĉeras vodim dnevnik. Previše sam jadan,

previše potišten, previše zgaĊen ovim svijetom i svim stvarima u njemu, ukljuĉujući i sam ţivot, tako da me

nije briga zaĉujem li ovog trenutka ĉak i lepet krila anĊela smrti. A on je u zadnje vrijeme smjerno lepetao

tim sumornim krilima: Lucyna majka i Arthurov otac, a sad... No, da nastavim s radom.

Na vrijeme sam smijenio Van Helsinga u bdjenju nad Lucy. Ţeljeli smo da se i Arthur odmori, no on je prvo

odbio. Tek kad sam mu rekao da ćemo trebati njegovu pomoć za vrijeme dana, te da se ne smije srušiti od

umora, jer bi od toga trpjela Lucy, pristao je otići. Van Helsing je bio vrlo ljubezan prema njemu.

- DoĊite, dijete moje - rekao je. - DoĊite sa mnom. Bolesni ste i slabi, pretrpjeli ste mnogo tuge i duševne

boli, kao i onaj gubitak snage za koji znamo. Ne smijete biti sami, jer kad je ĉovjek sam, prepun je strahova i

strepnji. DoĊite u salon, gdje je zapaljena velika vatra, a tamo se nalaze i dvije sofe. Vi ćete leći na jednu, ja

na drugu, i naša će nam sućut biti meĊusobnom utjehom, ĉak i ako ne budemo razgovarali, pa ĉak i ako

zaspimo.

Arthur je otišao s njime, bacivši ĉeznutljiv pogled na Lucyno lice, koje je poĉivalo na njezinu jastuku,

gotovo bjelje od lana. Leţala je sasvim nepomiĉno i ja sam se ogledao po sobi da vidim je li sve kako treba.

Mogao sam zapaziti da je profesor i u ovu sobu, kao i u onu drugu, uveo obiĉaj da se koristi ĉešnjak.

Njegovog je zadaha bilo po prozorskim rubovima, a oko Lucyna vrata, preko svilene maramice koju joj je

namjestio Van Helsing, nalazio se grubi vjenĉić od istog cvijeća jaka mirisa. Lucy je pomalo teško disala, a

lice joj je bilo u najgoroj fazi, jer kroz otvorena su se usta vidjele blijede desni. Njezini su zubi, pri

nejasnom, prigušenom svjetlu, djelovali dulji i oštriji nego što su bili ujutro. Uslijed nekakve varke

svjetlosti, oĉnjaci su joj djelovali naroĉito dulji i oštriji od ostalih zuba. Sjeo sam pokraj nje i nakon nekog

vremena pomaknula se s nelagodom. Istog trenutka s prozora se zaĉulo nekakvo prigušeno lupkanje ili

lepetanje. Tiho sam mu prišao, te provirio preko ruba prozorskog kapka. Pri svjetlosti punog mjeseca vidio

sam da te zvukove proizvodi veliki šišmiš, koji se vrtio u krug, nesumnjivo privuĉen svjetlošću, pa makar i

ovako prigušenom; svako malo bi udario o prozor svojim krilima. Kad sam se vratio na svoje mjesto, otkrio

sam da se Lucy malo pomaknula, te da je strgnula s grla cvjetove ĉešnjaka. Vratio sam ih na mjesto kako

sam već umio, te sjeo i promatrao je.

Nakon nekog se vremena probudila i dao sam joj jesti, kao što je propisao Van Helsing. Pojela je vrlo malo,

a i to na silu. Sad kao da u njoj više nije bilo nesvjesne borbe za ţivot i snaga koja je dotad obiljeţavala

njezini bolest. Uĉinilo mi se ĉudnovatim što je istog trenutka kad se probudila pritisnula cvjetove ĉešnjaka

bliţe k sebi. Svakako je bilo neobiĉno što je svaki put kad bi zapala u ono letargiĉno stanje, obiljeţeno

teškim disanjem, odmicala cvijeće od sebe; no kad je bila budna, stezala bi ga k sebi. Tu nije bilo nikakve

mogućnosti da se radi o zabuni, jer za dugih sati koji su uslijedili mnogo puta je zapadala u san i budila se, te

je ĉesto ponavljala, i jedno i drugo.

U šest sati došao me smijeniti Van Helsing. Arthur je bio ĉvrsto zaspao i on ga je milostivo pustio neka i

dalje spava. Kad je ugledao Lucyno lice, zaĉuo sam kako uvlaĉi dali medu zubima i oštro mi je prošaptao:

- Povucite gore kapak; ţelim svjetla!

Zatim se sagnuo, gotovo dodirnuvši licem Lucy, te je paţljivo pregledao. Uklonio je cvijeće i podignuo joj s

grla svilenu maramicu. U istom se trenutku trgnuo i ĉuo sam kako mu je u grlu zamro usklik "Mein Gott!" I

ja sam se sagnuo i pogledao. Kad sam primijetio u ĉemu je stvar, obuzela me neka strašna studen.

Rane na njezinu grlu sasvim su nestale.

Van Helsing ju je promatrao punih pet minuta, dok mu je lice bilo krajnje smrknuto. Zatim se okrenuo

prema meni.

- Ona umire - rekao je smireno. - Neće još dugo. Pazite što vam kaţem, uopće nije svejedno hoće li umrijeti

dok je budna ili pak u snu. Probudite onog jadnog mladića, pa neka je zadnji put doĊe vidjeti. On nam

vjeruje, a mi smo mu to obećali.

Otišao sam u blagovaonicu i probudio ga. Na trenutak je bio ošamućen, no kad je vidio kako uz rubove

ţaluzina ulazi sunĉeva svjetlost, pomislio je kako je prespavao, te jasno pokazao svoj strah. Uvjerio sam ga

da Lucy još uvijek spava, ali rekao sam mu najobzirnijim mogućim glasom kako se i Van Helsing i ja

pribojavamo daje svršetak blizu. Prekrio je lice rukama, te pao na koljena pokraj sofe, gdje je i ostao, moţda

jednu minutu, prignute glave u molitvi, dok su mu se ramena tresla od boli.

- DoĊi - rekao sam - dragi moj stari prijatelju, prikupi sve svoje snage; to će biti najbolje i najlakše za nju.

Kad smo ušli u Lucynu sobu, vidio sam da ju je Van Helsing, oprezan kao i obiĉno, uredio, tako da je sve

izgledalo ugodno koliko god moţe biti. Ĉak je oĉešljao i Lucynu kosu, tako da je poĉivala na jastuku u

svojim uobiĉajenim sunĉanim uvojcima. Kad smo ušli u sobu, otvorila je oĉi.

- Arthure! O, ljubavi moja! - prošaptala je tiho kad ga je ugledala. - Tako mi je drago što si došao!

Sagnuo se kako bi je poljubio, no Van Helsing mu je rukom dao znak da odstupi:

- Ne - prošaptao je - još ne! Uhvatite je za ruku; to će je jaĉe utješiti.

I tako ju je Arthur uhvatio za ruku i kleknuo pokraj nje, a ona je izgledala najljepše što je mogla. Sve blage

crte lica poklapale su joj se s anĊeoskim sjajem njezinih oĉiju. Zatim su joj se malo-pomalo sklopile oĉi i

utonula je u san. Grudi su joj se neko vrijeme blago uzdizale, a dah joj je dolazio na mahove, kao u umorna

djeteta.

A zatim je neosjetno nastupila ona ĉudnovata promjena koju sam zapazio noću. Disanje joj je postalo teško,

usta se otvorila, a zbog blijedih desni zubi su joj se doimali duţi i oštriji nego ikad prije. Kao da bdije kroz

san, neodreĊeno i neprisebno je otvorila oĉi te rekla tihim, putenim glasom, kakav nikad nisam ĉuo s

njezinih usana:

- Arthure! O, ljubavi moja, tako mi je drago što si došao! Poljubi me!

Arthur se spremno sagnuo da je poljubi, no istog trenutka Van Helsing, kojega je taj glas zapanjio baš kao i

mene, bacio se na njega, uhvatio ga za vrat objema rukama, povukao ga natrag takvom silovitom snagom za

koju nikad ne bih pretpostavio da je posjeduje, te ga doslovce odbacio preko cijele sobe.

- Ni za ţivu glavu! - rekao je. - Ni za vašu dušu, ni za njezinu! Ostao je stajati izmeĊu njih kao lav spreman

na skok. Arthur je bio toliko zapanjen da na trenutak nije znao što da

uradi ili kaţe; no prije nego što ga je mogao spopasti nagon da uĉini nešto nasilno, sinulo mu je na kakvu se

mjestu i u kakvoj prilici nalazi, te je ostao ĉekati u tišini.

Prikovao sam pogled uz Lucy, kao i Van Helsing, i vidjeli smo kako joj je licem poput sjenke preletio

bijesan grĉ; zubi su joj jarosno zaškrgutali. Zatim su joj se oĉi sklopile i stala je teško disati.

Odmah nakon toga otvorila je oĉi u svoj njihovoj blagosti, ispruţila svoju sirotu, blijedu, mršavu ruku, te

uhvatila krupnu Van Helsingovu šaku; privukavši je k sebi, poljubila ju je.

- Moj iskreni prijatelju! - rekla je slabašnim glasom, ali s neizrecivim emocijama. - Moj iskreni prijatelju, i

njegov! O, ĉuvajte ga i dajte mi poĉinka!

- Priseţem u to! - rekao je dostojanstveno, kleknuvši pokraj nje i podigavši ruku, kao da potvrĊuje zakletvu.

Zatim se okrenuo prema Arthuru i rekao mu: - DoĊite, dijete moje, uzmite je za ruku i poljubite je u ĉelo, ali

samo jednom.

Umjesto usana susrele su im se oĉi; i tako su se oprostili. Lucyne oĉi su se sklopile, a Van Helsing, koji je

paţljivo promatraš, uzeo je Arthtura pod ruku i povukao ga u stranu.

Zatim je Lucyino disanje opet postalo teško i odmah prestalo.

-Gotovo je - reĉe Van Helsing.- Mrtva je!

Uzeo san Arthura pod ruku i odveo ga a salon, gdje je sjeo i prekrio lice rukama tako se rasplakavši da sam

umalo i ja briznuo u plaĉ.

"Vratio sam se u sobu i zatekao Van Helsinga kako promatra jadnu Lucy, dok mu je lice bilo smrknutije

nego ikad. Njezino je tijelo obuzela nekakva promjena. Smrt joj je povratila dio ljepote, jer ĉelo i obrazi

nanovo su zadobili neke stare umilne crte; ĉak su i usnice izgubile ono mrtvaĉko bljedilo. Kao da joj je krv,

sad nepotrebna za rad srca, otišla u lice da bi svojim rumenilom štoviše ublaţila turobnost smrti.

Kad spavala je mišljamo da umire,

Umrijevši, djelovala je ko da spava.

Stao sam pokraj Van Helsinga i rekao:

- Ah, eto, još ima mira za tu jadnu djevojku. Ovo je svršetak! Okrenuo se prema meni.

- Nije tako - rekao je. - Na ţalost, nije tako. Ovo je tek poĉetak! Kad sam ga zapitao što ţeli time reći, tek je

odmahnuo glavom i odvratio:

- Zasada ništa ne moţemo poduzeti. Priĉekajmo pa ćemo vidjeti.

13.

DNEVNIK DR. SEWARDA

(nastavak)

UreĊeno je da sprovod bude sljedećeg dana, tako da Lucy i njezina majka mogu biti zajedno pokopane. Ja

sam obavio sve muĉne formalnosti, a gradski je pogrebnik dokazao da mu ljudi boluju, ili pak da su

blagoslovljeni, od iste servilne ljubaznosti kojom se i sam odlikovao. Ĉak i ţena koja je obavila zadnje

poslove na mrtvima povjerila mi se, kao profesionalac profesionalcu, kad je izašla iz sobe smrti:

- Ona je vrlo lijep leš, gospodine. Prava je povlastica urediti je. Nije pretjerano reći da će sluţiti na ĉast

našem poduzeću!

Zapazio sam da se Van Helsing nikad nije previše udaljavao. To je bilo izvedivo zbog poremećena stanja u

kućanstvu. U blizini nije bilo nikakvih roĊaka; a kako se Arthur morao vratiti sutradan na pogreb svog oca,

nismo bili u stanju obavijestiti nikoga koga je trebalo pozvati. Pod tim uvjetima Van Helsing i ja preuzeli

smo na sebe da pregledamo sve spise. Ustrajao je na tome da osobno pregleda Lucyne spise. Zapitao sam ga

zašto, jer sam se bojao da on kao stranac nije moţda sasvim upoznat s engleskim pravnim propisima, pa bi

mogao izazvati nepotrebne nevolje.

- Znam, znam - odvratio mi je. - Zaboravljate da sam ja i pravnik, a ne samo lijeĉnik. Ali ovo nije samo

pravni sluĉaj. To ste i sami znali kad ste izbjegli mrtvozornika. Ja moram izbjeći više od toga. Moglo bi se

pronaći još... ovakvih spisa.

Izrekavši to, izvadio je iz lisnice poruku koja se nalazila u Lucynim njedrima, koju je poderala u snu.

- Kad ustanovite koji je pravni zastupnik vodio poslove gĊe Westenra, zapeĉatite sve njezine spise i veĉeras

mu napišite pismo. Sto se mene tiĉe, ja ću cijelu noć bdjeti u ovoj sobi, te u staroj sobi gĊice Lucy, i sam ću

potraţiti što se još moţe naći. Ne bi bilo dobro da njezine misli završe u rukama stranaca.

Nastavio sam sa svojim dijelom posla i u sljedećih pola sata pronašao ime i adresu pravnog zastupnika gĊe

Westenra, te mu napisao pismo. Svi spisi jadne gospoĊe bili su u redu; navedene su izriĉite upute glede

mjesta ukopa. Tek što sam zapeĉatio pismo, kad je na moje iznenaĊenje Van Helsing ušao u sobu te rekao:

- Mogu li vam pomoći, prijatelju John? Slobodan sam, pa ako mogu, stojim vam na usluzi.

- Jeste li pronašli ono što ste traţili? - zapitao sam.

- Nisam traţio ništa odreĊeno - odvratio je. - Samo sam se nadao da ću naći,i našao sam sve ĉega je bilo.

Samo neka pisma i nekoliko poruka i nedavno zapoĉeti dnevnik. Ali njih imam kod sebe i zasad ih nećemo

spominjati. Sutra ću naveĉer vidjeti onog ubogog mladića i s njegovom dozvolom iskoristit ću nešto od toga.

Kad smo priveli te poslove kraju, rekao mi je:

- A sad, prijatelju John,mislim da moţemo u krevet. Ivama i meni potrebni su san i odmor kako bismo se

oporavili. Sutra ćemo imati mnogo posla, ali veĉeras više nismo potrebni. Ţali Boţe!

Prije odlaska ra spavanje otišli smo pogledati sirotu Lucy. Pogrebnik je doista dobro obavio svoj posao jer

soba je preureĊena u malenu kapelicu. Bila je tamo mnogo prekrasnoga bijelog cvijeća i odbojnost smrti

svedena je na najmanju moguću mjeru. Rub pokrova bio je poloţen preko lica. Kad se profesor sagnuo i

obzirno ga povukao naniţe, oboje smo ^e trgnuli ugledavši ljepotu pred nama, dok su visoke voštanice

davale dovoljno svjetlosti da bismo sve dobro promotrili. Sva Lucyna ljupkost vratila joj se u smrti i sati koji

su uslijedili, umjesto da ostave na njoj tragove "razornih prstiju truleţi," tek su joj vratili ljepotu iz ţivota, te

nisam mogao povjerovati vlastitim oĉima da promatram leš.

Profesor je djelovao smrtno ozbiljan. On je nije volio onoliko koliko ja i nije bilo potrebe za suze u

njegovim oĉima.

- Ostanite ovdje - rekao mi je te napustio prostoriju. Vratio se s rukohvatom divljeg ĉešnjaka iz kutije koja je

ĉekala u predvorju, koja dotad nije bila otvorena, te pomiješao cvijeće s ostalim na krevetu i oko njega.

Zatim je skinuo sa svog vrata, s unutrašnje strane ovratnika, maleno zlatno raspelo i postavio joj ga preko

usta. Vratio je pokrov na njegovo mjesto i otišli smo.

Upravo sam se razodijevao u svojoj sobi kad je ušao, najavivši mi ulazak kucnuvši na vrata, te odmah

progovorio:

- Ţelim da mi sutra prije noći donesete komplet noţeva za obdukciju.

- Zar je moramo izvršiti? - zapitao sam.

-1 da i ne. Ţelim izvršiti operaciju, ali ne onakvu na kakvu ste pomislili. Sad ću vam reći o ĉemu je stvar, no

o tome nikome drugome ni rijeĉi. Ţelim joj odrezati glavu i izvaditi srce. Ah, kirurg ste, a tako ste šokirani!

Vi, kojeg nisam vidio da bi mu zadrhtala ni ruka ni srce dok ste obavljali operacije u kojima se odluĉivalo

izmeĊu ţivota i smrti, gdje bi svi drugi zadrhtali. No, ne smijem zaboraviti, dragi moj prijatelju Johne, da ste

je vi voljeli; nisam to zaboravio, jer upravo ću ja operirati, u vi morate sumo pomoći. Rado bih to obavio

noćas, ali ne smijem zbog Arthura; on će biti slobodan sutra nakon sprovoda svog oca i ţeljet će je

pogledati... Ţeljet će pogledati to. Zatim, kad bude spremna u lijesu za sljedeći dan, vi i ja ćemo doći kad svi

budu spavali. Skinut ćemo vijke na poklopcu lijesa i izvršiti našu operaciju; zatim ćemo sve vratiti kako je i

bilo, tako da nitko osim nas ne sazna što se dogodilo.

- Ali zašto da to uopće radimo? Djevojka je mrtva. Zašto da bez potrebe mrcvarimo njezino jadno tijelo?

Ako nema potrebe za obdukcijom ni ikakve koristi od nje, ako se time neće postići nikakvo dobro za nju, za

nas, za znanost, za ljudsko znanje, pa zašto da to onda radimo? Bez potrebe će to biti ĉudovišno.

U znak odgovora poloţio mi je ruku na rame te beskrajno njeţno

rekao:

- Ţao mi je što vam srce krvari; i utoliko vas više i volim. Kad bih samo mogao, preuzeo bih na sebe sav

teret što ga nosite. Ali postoje stvari koje ne znate, ali koje ćete upoznati, i zahvalit ćete mi što ćete ih

upoznati, iako to nije ništa ugodno. Johne, dijete moje, prijatelj ste mi već mnogo godina, i jeste li ikad

doţivjeli da nešto uradim bez valjana razloga? Mogu pogriješiti, i ja sam tek ĉovjek; ali vjerujem u sve što

radim. Niste li me upravo zato i pozvali kad je poĉela ova velika nesreća? Jeste! Zar se niste zaprepastili, pa

ĉak i uţasnuli, kad nisam dozvolio Arthuru da poljubi svoju dragu, premda je bila na samrti, već sam ga

otrgnuo od nje svom svojom snagom? Jeste! A ipak ste vidjeli kako mi je zahvalila, onim svojim prekrasnim

umirućim oĉima, te me blagoslovila? Jeste! I zar me niste ĉuli kako sam joj prisegnuo, da moţe sa

zahvalnošću sklopiti oĉi? Jeste!

- Vidite, sad imam opravdanih razloga da uradim sve ono što namjeravam. Vi ste mi vjerovali mnogo

godina; vjerovali ste mi i proteklih tjedana, kad su se dogaĊale tako ĉudnovate stvari da ste lako mogli

posumnjati. Vjerujte mi još malo, prijatelju John. Ako mi ne vjerujete, onda moram reći ono što mislim; a to

moţda ne bi bilo dobro. Ja moram obaviti ovaj posao s vašim povjerenjem ili bez njega, a ako ga obavim

bez povjerenja svog prijatelja, radit ću teška srca i osjećat ću se strahovito usamljeno kad mi bude potrebna

sva pomoć i hrabrost što je mogu dobiti! - Zastao je na trenutak, te nastavio dostojanstvenim glasom: -

Prijatelju John, pred nama su neobiĉni i strahoviti dani. Nemojmo biti podijeljeni, već udruţeni, tako da

uspješno obavimo posao. Zar mi nećete pokloniti povjerenje?

Prihvatio sam njegovu ispruţenu ruku i obećao mu da hoću. Kad je otišao, ostavio sam svoja vrata

otvorenima i promatrao ga dok je odlazio u svoju sobu te zatvorio vrata. Dok sam tako nepomiĉno stajao,

vidio sam kako je hodnikom tiho prošla jedna sluţavka - bila mi je okrenuta leĊima, te me nije vidjela - i

otišla u sobu gdje je poĉivala Lucy. Taj me prizor dirnuo. Privrţenost je tako rijetka i mi smo doista zahvalni

onima koji je iskazuju prema ljudima koje volimo, a da to ne zatraţimo od njih Eto, ta je uboga djevojka

nadvladala sve strahove koje prirodno izaziva smrt, te sam otišla bdjeti uz odar svoje gospodarice koju je

voljela, tako da taj jadni prah ne bude sam do odlaska na vjeĉiti poĉinak...

Zacijelo sam dugo i ĉvrsto spavao jer već je bio bijeli dan kad me Van Helsing probudio ušavši u moju sobu.

Prišao je mom krevetu.

- Ne trebate se truditi oko onih noţeva - rekao mi je. - Nećemo to raditi.

- Zašto ne?- zapitao sam jer je njegovo sinoćnje dostojanstveno drţanje ostavilo na mene jak dojam.

- Zato - rekao je mrko - što je prekasno... ili pak prerano. Gledajte! - predoĉio mi je maleno zlatno raspelo. -

Ovo je noću ukradeno.

- Kako je ukradeno - zapitao samu ĉudu - kad ga sada imate?

- Zato što sam ga oduzeo ništavnoj bijednici koja ga je ukrala, ţeni koja je pokrala i mrtve i ţive. Njezina će

kazna zacijelo uslijediti, ali ne od moje rule; ni sama ne zna što je toĉno uradila i u tom je neznanju ukrala

raspelo. Sad moramo ĉekati.

Potom je otišao, ostavivši me da razmišljam o novoj zagonetki, da razbijam glavu novom tajnom.

Prijepodne je bilo vrlo muĉno, no u podne je došao pravni zastupnik, g. Marquand, iz zastupniĉke tvrtke

Wholeman, sinovi, Marquand & Lidderdale. Bio je vrlo uĉinkovit i cijenio je posao što smo ga mi obavili, te

nam je skinuo s leda brigu oko svih pojedinosti. Za vrijeme ruĉka rekao nam je kako je gĊa Westenra već

neko vrijeme oĉekivala iznenadnu smrt zbog bolesti srca, te je dokraja uredila sve svoje poslove; obavijestio

nas je da je odreĊeni posjed Lucynog oca izravno otišao u ruke jednog udaljenog obiteljskog ogranka, te da

je, izuzev toga, cjelokupno imanje ostavljeno Arthuru Holmwoodu. Rekavši to, nastavio je:

- Iskreno govoreći, mi smo uradili sve što je bilo u našoj moći da sprijeĉimo takvu oporuku, te ukazali na

odreĊene pojedinosti koje bi mogle dovesti do toga da joj kćer ostane bez prebijene pare, ili pak da ima

manju slobodu od one koja joj pripada po majĉinoj liniji. Dapaĉe, toliko smo ustrajali na tome da smo se

skoro sukobili s njom, jer zapitala nas je hoćemo li mi postupiti po njezinim ţeljama ili nećemo. Dakako,

nakon toga nismo imali drugog izbora nego pristati.U naĉelu smo bili u pravu i u devedeset devet posto

sluĉajeva bismo prema razvoju dogaĊaja mogli dokazati daje naša prosudba bila pravilna. No, da budem

iskren, moram priznati da bi u ovome sluĉaju oporuka sastavljena na bilo koji drugi naĉin onemogućila da se

provedu njezine ţelje. Time stoje umrla prije svoje kćeri, potonja bi postala vlasnicom imanja. Makar bi

nadţivjela svoju majku za samo pet minuta, u sluĉaju da nema oporuke - a u ovakvu bi sluĉaju oporuka bila

praktiĉno neizvediva - imanje bi nakon njezine smrti bilo smatrano intestatnim. U tom sluĉaju lord

Godalming, koliko god im bio drag prijatelj, ne bi imao ni najmanje šanse polagati pravo na to imanje; a

daleka rodbina zacijelo se ne bi tek tako odrekla svojih prava jednostavno iz sentimentalnih razloga, prema

potpunome neznancu. Uvjeravam vas, draga moja gospodo, da sam oduševljen ovakvim rezultatom, upravo

oduševljen.

Bio je to dobar ĉovjek, no njegovo oduševljenje glede takve sitnice, za koju je bio poslovno zainteresiran, u

takvoj velikoj tragediji moglo je posluţiti kao primjer ograniĉenosti glede sućuti i razumijevanja.

Nije ostao dugo, već je rekao da će navratiti kasnije istog dana da vidi lorda Godalminga. No njegov nam je

dolazak pruţio odreĊenu utjehu jer nas je uvjerio da se ne trebamo pribojavati nedobronamjerne kritike s

tuĊe strane, što god da poduzmemo. Arthurov dolazak oĉekivao se u pet sati, pa smo nešto prije tog vremena

posjetili sobu smrti. Bila je to u punom smislu rijeĉi, jer sada su i majka i kćer leţale u njoj. Pogrebnik je,

vjeran svom zanatu, izloţio svoju opremu što je bolje umio, i mjesto je toliko liĉilo na mrtvaĉnicu da smo

odmah klonuli duhom. Van Helsing je naredio da se sve uredi onako kako je bilo prije, protumaĉivši da će

vrlo brzo doći lord Godalming, te da će mu nanijeti manju bol bude li vidio posmrtne ostatke svoje

zaruĉnice nasamo. Pogrebnik je bio šokiran vlastitom glupošću te je dao sve od sebe kako bi sve izgledalo

kao prethodne veĉeri. Kad je Arthur došao, bilo je poduzeto sve što se moglo kako bismo ga poštedjeli

nepotrebne boli.

Jadni ĉovjek! Djelovao je oĉajniĉki tuţno i slomljeno; ĉak je i njegova krepka muţevnost naizgled nestala

pod pritiskom prejakih emocija. Znao sam da je bio iskreno privrţen svome ocu te da je za njega bio jak

udarac što ga je izgubio, i to u ovakvo vrijeme. Sa mnom je bio prisan kao i uvijek, a prema Van Helsingu se

drţao vrlo uljudno; no nisam mogao ne primijetiti kako nešto ĉuva u sebi. I profesor je to primijetio te mi

dao znak neka ga odvedem na kat. Tako sam i uĉinio, ostavivši ga na vratima sobe, jer osjećao sam da ţeli

biti sasvim sam s njom. No on me uhvatio za ruku i uveo me unutra.

-1 ti si je volio, stari moj - rekao je promuklim glasom. - Rekla mi je to, i u srcu nije imala bliţeg prijatelja

od tebe. Ne znam kako da ti zahvalim za sve što si uradio za nju. Ne mogu pomisliti...

Odjednom je izgubio vlast nad sobom, zagrlio me oko ramena i poloţio mi glavu na grudi.

- Jao, Jack, Jack! - zaplakao je. - Sto da radim? Kao da me sav ţivot napustio u jednom trenutku i na

cijelome svijetu nema niĉega za što bi vrijedilo ţivjeti.

Utješio sam ga kako sam znao i umio. U takvim situacijama muškarci ne moraju trošiti mnogo rijeĉi. Stisak

šake, ruka oko ramena, jednoglasni jecaj -to su izrazi sućuti dragi muškom srcu. Stajao sam mirno i u tišini

sve dok mu jecaji nisu utihnuli, a zatim sam mu tiho rekao:

- DoĊi i pogledaj je.

Zajedno smo se pribliţili krevetu i podigao sam s lica pokrov. Boţe, kako je bila lijepa! Kao da joj je svaki

sat uvećavao ljupkost. To me pomalo preplašilo i zbunilo. Što se tiĉe Arthura, stao je drhtati i na kraju ga je

isto toliko potresla sumnja kao i bol. Naposljetku, nakon duge stanke, slabašno mi je prošaptao:

- Jack, je li ona doista mrtva?

Tuţno sam ga uvjerio da jest i budući da sam imao osjećaj da ga takva uţasna sumnja ne bi smjela muĉiti ni

trenutka dulje budem li mu ja mogao u tome pomoći, napomenuo sam mu kako se ĉesto dogaĊa da se nakon

smrti lica proljepšaju, pa ĉak i povrate svoju mladenaĉku ljepotu; daje to osobito sluĉaj kad je smrti

prethodila neka dugotrajna ili pak intenzivna patnja. To je po svoj prilici sasvim odagnalo sve njegove

sumnje. Stoga je neko vrijeme ostao kleĉati uz leţaj, dugo je gledajući s ljubavlju, te je odvratio pogled.

Rekao sam mu da to mora biti oproštaj, jer trebalo je pripremiti lijes, pa se vratio i poljubio njezinu mrtvu

ruku. Zatim se sagnuo i poljubio je u ćelo. Na odlasku ju je u hodu njeţno gledao preko ramena.

Ostavio sam ga u salonu i rekao Van Helsingu da se oprostio s Lucy. Profesor je otišao u kuhinju i naloţio

pogrebnikovim radnicima da nastave s pripremama i vijcima priĉvrste poklopac lijesa. Kad se vratio, prenio

sam mu Arthurovo pitanje.

- Ne ĉudim se - odgovorio je. - Na trenutak sam i ja posumnjao! Svi smo veĉerali zajedno i vidio sam da se

jadni Art trudi drţati

što bolje moţe. Van Helsing je šutio za cijelo vrijeme veĉere, no kad smo zapalili cigare, rekao je:

- Lorde... - no Arthur ga je prekinuo.

- Ne, ne, nemojte tako, za ime Boţje, barem ne još! Oprostite mi, gospodine, nisam vas namjeravao

uvrijediti; planuo sam samo zato što mi je rana još tako svjeţa.

Profesor je odgovorio na vrlo ugodan naĉin:

- Upotrijebio sam tu titulu zato što sam bio u nedoumici. Ne smijem vas zvati "gospodine", a zavolio sam

vas, da, dragi moj mladiću, zavolio sam vas kao - Arthura.

Arthur je ispruţio ruku i toplo stisnuo starĉevu šaku.

- Zovite me kako god hoćete - reĉe. - Nadam se da ću uvijek biti vaš prijatelj. I dopustite da dodam kako ne

znam što bih rekao u znak zahvalnosti zbog vaše dobrote prema mojoj jadnoj zaruĉnici. -Zastao je na

trenutak te nastavio: - Znam da je ona shvaćala vašu dobrotu još bolje nego ja; pa ako sam se ponio grubo ili

na bilo koji naĉin nedoliĉno onom prilikom kad ste se ponijeli onako... sjećate se... -profesor kimne -

...morate mi oprostiti.

Van Helsing je odgovorio ozbiljno i ljubazno:

- Znam da vam je onda bilo teško imati u mene povjerenja, jer potrebno je razumijevanje da bi se imalo

povjerenja u nešto toliko nasilniĉko. Vjerujem da još uvijek nemate povjerenja u mene, da ne moţete imati

povjerenja jer još uvijek ne razumijete. A moglo bi doći do još koje prilike kad ću trebati vaše povjerenje, a

vi me još nećete moći, pa ni smjeti, razumjeti. Ali doći će i vrijeme kad će vaše povjerenje u mene biti

ĉvrsto i potpuno i kad ćete me razumjeti kao da je sunce probilo oblake. Onda ćete me bez rezerve

blagosloviti radi sebe, i radi drugih, pa i radi vaše drage, kojoj sam dao zakletvu da ću je zaštititi.

- Doista, gospodine, doista - prisno reĉe Arthur - uvijek ću u svemu imati povjerenje u vas. Znam i vjerujem

da imate vrlo plemenito srce, i Jackov ste prijatelj, a bili ste i njezin. Radite što god ţelite.

Profesor je nekoliko puta proĉistio grlo, kao da ţeli nešto reći, te je naposljetku progovorio:

- Mogu li sad nešto zamoliti?

- Svakako.

- Vi znate da vam je gĊa Westenra ostavila sve što je imala?

- Ne, uboga ţena; nikad nisam ni pomislio na to.

-1 budući daje sve to sad vaše, imate pravo raspolagati time po ţelji. Htio bih vašu dozvolu da proĉitam sve

spise i pisma gĊice Lucy. Vjerujte mi, to nije iz puke znatiţelje. Imam razlog koji bi, vjerujte, ona odobrila.

Svi su ti spisi ovdje. Uzeo sam ih prije nego što smo znali da će pripasti vama, kako ih ne bi taknula ruka

nekog neznanca, kako ni jedno strano oko ne zagledalo u njenu u dušu kroz rijeĉi. Zadrţat ću ih, ako

smijem; zasad ih ĉak ni vi ne smijete vidjeti, ali drţat ću ih na sigurnom. Nijedna rijeĉ neće biti izgubljena, a

u pravo vrijeme ću vam ih vratiti. Ovo je teţak zahtjev, ali vi ćete to odobriti, zar ne, zbog Lucy?

Arthur je srdaĉno progovorio, ponovno nalik sebi:

- Doktore Van Helsing, moţete uraditi što god hoćete. Imam osjećaj da na taj naĉin radim ono što bi

odobrila moja voljena. Neću vas gnjaviti pitanjima prije nego što nastupi vrijeme za to.

Stari je profesor ustao.

-1 u pravu ste - rekao je dostojanstvenim glasom. - Svima nam predstoji bol, ali ne predstoji nam samo bol,

niti će nam ta bol biti zadnja u ţivotu. I mi i vi, a osobito vi, dragi moj mladiću, morat ćemo pretrpjeti još

mnogo mraka prije nego što nam se ukaţe sunce. Ali moramo biti

odvaţna srca i nesebiĉni te obaviti svoju duţnost, i sve će biti dobro!

Te sam noti spavao u Aithurovoj sobi. Van Helsing uopće nije otišao u krevet. Šetkao je amo-tamo, kao da

drţi straţu u kući, i nikad nije odlazio izvan dohvata pogleda sobe u kojoj je Lucy leţala u svome lijesu,

posipana cvijećem divljeg ĉešnjaka. koji je kroz mirise ljiljana i ruţe odašiljao u noć jak nadah koji je sve

proţimao.

Dnevnik Mine Hotter

22. rujna. U vlaku sam za Exeter. Jonathan spava.

Ĉini mi se kao da sam juĉer zadnji put pisala dnevnik, a koliko se toga dogodilo u meĊuvremenu. Bila sam u

Whitbyju, cijeli je svijet bio preda ranom, nije bilo ni Jonathana ni vijesti o njemu. A sad sam se udala

Jonathana, Jonathan je postao pravni zastupnik, suvlasnik tvrtke, obogatio se, postao je vlasnikom tvrtke, g.

Hawkins je umro i sahranjen, a Jonathan je dobio još jedan napadaj koji bi mu mogao nanijeti zla. Jednog bi

ne dana mogao pitati o svemu tome. Zato sve zapisujem. Pomalo sam izgubila vještinu u stenografiji (eto što

nam donosi neoĉekivano blagostanje), pa bi bilo dobro da ponovno malo vjeţbam...

Sprovod je bio vrlo jednostavan i vrlo dostojanstven. Prisustvovali smo mu samo mi i posluga, nekoliko

njegovih starih prijatelja iz Exetera, njegov londonski agent, te gospodin koji je zastupao sir Johna Paxtona,

predsjednika Udruţenja pravnika. Jonathan i ja stajali smo drţeći se pod ruku i osjećali smo kako nas je

napustio naš najbolji i najdraţi prijatelj...

Mimo smo se vratili u grad te uzeli autobus do Hyde Parka. Jonathan je smatrao da će mi kratak boravak u

crkvi biti zanimljiv, pa smo sjeli. No tamo je bilo vrlo malo ljudi, te je bilo tuţno i pusto vidjeti one prazne

stolice. To nas je podsjetilo na praznu stolicu kod kuće, pa smo odšetali do Piccadillyja. Jonathan me drţao

za ruku, kao što je obiĉavao nekad davno, prije nego što sam krenula u školu. To mi se ĉinilo vrlo

nepriliĉnim, jer nakon što sam nekoliko godina poduĉavala druge djevojke bontonu, pravila lijepog

ponašanja i u meni su pustila korijenje. No bio je to Jonathan, moj muţ, i nismo poznavali ljude koji su nas

vidjeli, pa smo samo nastavili šetati. Upravo sam promatrala jednu vrlo lijepu djevojku, sa šeširom golema

oboda, koja je sjedila u otmjenoj koĉiji ispred Giulianove trgovine, kad sam osjetila kako me Jonathan tako

snaţno zgrabio za ruku da me to upravo zaboljelo.

- Boţe moj! - rekao je ispod glasa. Uvijek sam zabrinuta za Jonathana jer se bojim da bi neki od napadaja

ţivaca ponovno mogao poremetiti njegovu ravnoteţu. Stoga sam se brzo okrenula prema njemu i zapitala što

gaje uznemirilo.

Bio je vrlo blijed, a oĉi su mu se izbuljile dok se, napola uţasnuto, a napola u ĉudu, zagledao u visokog,

mršavog ĉovjeka s grbavim nosom i crnim brkovima te šiljastom bradom, koji je takoĊer promatrao onu

lijepu djevojku. Tako ju je prodorno promatrao da nije vidio ni Jonathana ni mene, te sam ga mogla dobro

pogledati. Lice mu nije bilo dobroćudno; bilo je oporo, okrutno i ĉulno, a njegovi veliki bijeli zubi, koji su

djelovali još bjelji jer su mu usnice bile iznimno crvene, bili su šiljasti poput zuba neke ţivotinje. Jonathan je

nastavio zuriti u njega, sve dok se nisam uplašila da će ĉovjek to primijetiti. Usplahirila sam se da će

zamjeriti, jer djelovao je vrlo agresivno i prgavo. Zapitala sam Jonathana zašto se uznemirio i on mi je

odgovorio, oĉigledno misleći da ja o tome znam isto toliko koliko i on:

- Jesi li vidjela tko je to?

- Nisam, dušo - rekla sam. - Ne poznajem ga; tko je to? Njegov me odgovor šokirao i osupnuo, jer bilo je

tuţno vidjeti

kako nije svjestan da se obraća meni, Mini:

- To je upravo onaj ĉovjek!

Jadniĉak se oĉigledno prestravio zbog neĉega, i to silno prestravio. Da nisam bila uz njega i pridrţala ga, a

on se uhvatio za mene, vjerujem da bi se srušio. I dalje je zurio; neki je ĉovjek izašao iz trgovine s

paketićem i dao ga onoj dami, koja se potom odvezla. Pogled crnomanjastog ĉovjeka bio je prikovan za nju,

pa kad je koĉija krenula Piccadillyjem, pošao je u istome smjeru i unajmio koĉiju. Jonathan je i dalje gledao

za njim.

- Uvjeren sam da je to Grof - rekao je kao da govori za sebe - ali pomladio se. Boţe moj, ako je to istina! O,

Boţe moj, Boţe moj! Da sam samo znao, da sam samo znao!

Toliko se uzrujao da sam se bojala pitanjima zadrţavati njegove misli na tome, pa sam šutjeti. Mimo sam ga

odvukla dalje, a on je spremno krenuo, pridrţavajući mi se za ruku. Još smo malo šetali, a zatim skrenuli u

Green Park i sjeli tamo. Dan je bio topao za jesen, a tamo je u sjeni bila udobna klupa. Nakon stoje nekoliko

minuta zurio u prazno, Jonathan je sklopio oĉi i mimo zaspao, naslonivši mi glavu na rame. Smatrala sam to

najboljim za njega, pa ga nisam uznemiravala. Probudio se za dvadesetak minuta i sasvim mi vedro rekao:

- Mina, pa ja sam zaspao! Jao, oprosti mi što sam ispao tako nepristojan. DoĊi, idemo negdje popiti šalicu

ĉaja.

Bilo je oĉigledno da je potpuno zaboravio mraĉnog neznanca, kao što je u svojoj bolesti zaboravio sve na što

ga je podsjetio ovaj dogaĊaj. Ne sviĊa mi se taj zaborav; to bi moglo izazvati ili pak odrţati neko oštećenje

mozga. Ne smijem ga pitati ništa o tome jer se bojim da bi to više štetilo nego koristilo. Ali moram nekako

doznati ĉinjenice o njegovu putovanja po inozemstvu. Pribojavam se da je došlo vrijeme kad moram otvoriti

onu biljeţnica i doznali što ondje piše. O, Jonathane, znam da ćeš mi oprostiti ako te time povrijedim, ali to

je za tvoje dobro, dragi.

Kasnije. Tuţan povratak kući u svakom pogledu; kuća je prazna bez one drage duše koja nam je bila tako

dobra. Jonathan je još uvijek blijed i vrti mu se u glavi zbog iznenadnog povratka bolesti; a sad je stigao i

brzojav od nekoj Van Helsinga, tko god to bio.

U tuzi javljamo da je gĊa Westenra umrla prije pet dam, te da je Lucy umrla prekjuĉer. Obje si danas

sahranjene.

O, koliko tuge u tek nekoliko rijeĉi! Jadna gĊa Westenra., jadna Lucy! Nestale su, nestale, i nikad nam se

više neće vratiti! A i jadni, jadni Arthur, koji je izgubio takvu dragost u ţivotu! Neka nam Bog svima

pomogne da lakše podnesemo naše brige.

Dnevnik dr. Sewarda

22. rujna. Sve je svršeno. Arthur se vratio u Ring, te poveo sa sobom Quinceya Morrisa. Kako li je Quincey

sjajan momak! Duboko u srcu vjerujem daje zbog Lucyne smrti propatio isto što i svi mi; no drţao se poput

kakvog silnog vikinga. Nastavi li Amerika odgajati ovakve ljude, doista će postati svjetska sila. Van Helsing

je prilegao kako bi se odmorio za svoje putovanje. Veĉeras putuje u Amsterdam, no kaţe da se vraća sutra

naveĉer. Samo ţeli srediti neke poslove koje mora osobno obaviti. Onda će odsjesti kod mene, bude li

mogao. Kaţe da ima nekog posla u Londonu koji bi mu mogao oduzeti dosta vremena. Ubogi starac! Bojim

se da su prošlotjedni napori narušili ĉak i njegovu ţeljeznu snagu. Za vrijeme sprovoda jasno sam mogao

vidjeti da se svom silom obuzdava u neĉemu. Nakon stoje sve bilo gotovo, stajali smo pokraj Arthura koji

je, jadnik, priĉao o svome udjelu u operaciji kad je njegova krv transuzijom bila prebaĉena u Lucyne ţile.

Vidio sam kako lice Van Helsinga naizmjence blijedi i rumeni. Arthur je rekao kako je od tog trenutka

osjećao kao da su doista vjenĉani, te da je pred Bogom Lucy njegova ţena. Mi ostali nismo rekli ni rijeĉi o

ostalim transfuzijama, i nikad nećemo. Arthur i Quincey zajedno su otišli na kolodvor, a Van Helsing i ja

krenuli smo ovamo. Istog trenutka kad smo se našli nasamo u vagonu, spopao gaje pravi napadaj histerije.

On mi kasnije nije htio priznati da je to bila histerija i ustrajao je u tome daje to njegov smisao za humor

traţio oduška u vrlo teškim okolnostima. Smijao se dok se

nije rasplakao i morao sam spustiti kapke na vratima kupea kako nas netko ne bi vidio i pogrešno shvatio.

Zatim je plakao sve dok se ponovno nije poĉeo smijati; te se smijao i plakao u isto vrijeme, baš kao kakva

ţena. Pokušao sam biti strog prema njemu, kao što se u sliĉnim okolnostima mora biti strog prema ţeni, no

bez ikakva uĉinka. Muškarci i ţene sasvim se razlikuju po iskazivanju snage i slabosti ţivaca! Kad mu se

lice opet uozbiljilo i smrknulo, zapitao sam ga ĉemu to veselje, te zašto baš u takvo vrijeme. Njegov je

odgovor bio tipiĉan za njega, jer bio je logiĉan, dojmljiv i zagonetan.

- Ah, vi ne shvaćate, prijatelju moj Johne - rekao je. - Nemojte misliti da nisam ţalostan, iako se smijem.

Vidite, plakao sam ĉak i kad sam se gušio od smijeha. Ali nemojte misliti ni da sam potpuno ţalostan kad

plaĉem, jer ipak mi je nadolazio i smijeh. Zapamtite zauvijek da smijeh koji kuca na vaša vrata i pita

"Smijem li ući?" nije pravi smijeh. Ne, smijeh je kralj i on dolazi kad ţeli i u kom obliku ţeli. On nikoga ne

pita za dozvolu, ne bira pogodno vrijeme. Naprosto kaţe "Evo me." Eto vam primjera, srce mi se kida od

ţalosti za onakvom draţesnom mladom djevojkom; dao sam joj svoju krv, iako sam star i iscrpljen; ţrtvovao

sam svoje vrijeme, svoju vještinu, svoj san; pustio sam druge da trpe samo da bi ona imala sve. Pa ipak sam

se mogao nasmijati ĉak i na njezinu grobu; mogao sam se nasmijati kad je zemlja s grobarove lopate pala na

njezin lijes i kao da mi je zalupala po srcu, sve dok mi sva krv nije istekla iz lica. Srce mije krvarilo za onim

jadnim mladićem... onim dragim mladićem, koji je star koliko bi bio i moj djeĉak, samo da sam bio te sreće

daje poţivio, iste kose i istih oĉiju. Eto, sad znate zašto ga toliko volim. Pa ipak, kad govori stvari koje me

diraju kao ĉovjeka i nagone me da oĉinski ĉeznem za njime, više nego za bilo kojim drugim ĉovjekom - pa

ĉak ni za vama, prijatelju John, jer mi smo bliţi po iskustvu nego otac i sin - eto, ĉak i u takvom trenutku k

meni dolazi kralj Smijeh te mi urla u uho "Evo me, evo me!", sve dok mi krv ponovno ne prokola i vrati mi

u obraze nešto sunca što ga uvijek nosi u sebi. O, prijatelju John, ĉudan je ovo svijet, tuţan svijet, svijet pun

patnje, nedaća i briga; pa ipak, kad dolazi kralj Smijeh, sve ih natjera da zaplešu onako kako on svira. Srca

koja krvare, suhe kosti s groblja te suze koje gore dok padaju - sve to zajedno pleše na glazbu koju on pravi

svojim nenasmijanim ustima. I vjerujte mi, prijatelju John, daje dobar i ljubazan svaki put kad doĊe. Ah, mi

muškarci i ţene nalik smo na napete konopce s teretima koji nas vuku na razliĉite strane. Onda dolaze suze; i

poput kiše na konopcima, one nas ojaĉaju, sve dok teret jednom ne postane prevelik i mi puknemo. Ali kralj

Smijeh dolazi poput sunca, te nanovo olakšava teret; potom moţemo dalje na naš posao, kakav god bio.

Nisam ga ţelio povrijediti praveći se da ne shvaćam što ţeli

reći, no kalo još ni sam shvaćao razlog njegova smijeha, zapitao sam ga. Dok mije odgovarao. Lice mu se

smraĉilo i rekao je sasvim drukĉijim glasom:

- Ali, u tome i leţi mraĉna ironija svega toga. Ta prekrasna dama okićena cvijećem izgledala je tako lijepo

kao da je ţiva, sve dok se jedan po jedan nismo zapitali je li doista mrtva. Leţala je u onoj pristaloj

mramornoj kući u samotnome groblju, gdje poĉivaju njezini broj ni roĊaci, leţala je ondje s majkom koja ju

je voljela ikoju je ona voljela. Pa ono sveto zvonce koje je onako tuţno i polako zvonilo; oni sveti ljudi, u

bijelim anĊeoskim odorama, koji sa se pravili da ĉitaju iz knjiga, no ni u jednom trenutku oĉi im nisu bile

spuštene na stranicu; pa svi mi, pognutih glava. I ĉemu sve to? Ona je mrtva! Nije li?

- Dakle, profesore, tako mi ţivota- rekao sam - u svemu tome ne vidim ništa ĉemu bi se moglo smijati.

Zaboga, nakon vašeg tumaĉenja ovo mi je još veća zagonetka nego prije. Ali ĉak i ako je sprovod bio

komiĉan, što je s jadnim Artom i njegovim brigama? Pa, srce samo što mu nije prepuklo.

- Upravo tako. Nije li rekao daje transfuzija krvi u njezine ţile uistinu naĉinila od nje njegovu nevjestu.

- Jest, i to je za njega bila lijepa i utješna pomisao.

- Dapaĉe. Ali tu postoji ijedna poteškoća, prijatelju John. Sto je u tom sluĉaju s ostalima? Ha, ha! Onda naša

draţesna djevojka ima više muţeva, a ja, kome je voljena ţena umrla, no za crkvu je ostala ţiva, premda je

više uopće nema; ĉak i ja, koji sam vjeran muţ toj ţeni koje više nema, ja sam se odao bigamiji.

- Ni u ovome ne vidim ništa osobito duhovito! - rekao sam, i nije mi se osobito svidjelo što govori takve

stvari. Uhvatio me za nadlakticu.

- Prijatelju John – rekao je - oprostite mi ako vam nanosim bol. Nisam pokazao svoje osjećaje pred drugima,

kojima bi to nanijelo bol, već samo pred vama, svojim starim prijateljom, u kojega mogu imati povjerenja.

Da ste mi samo mogli zagledati u srce onda kad sam se ţelio nasmijati; da ste mi mogli zagledati u srce kad

sam se poĉeo smijati; kad biste to sada mogli, kad je kralj Smijeh pospremio svoju krunu i sav svoj ostali

pribor, jer sad je otišao daleko, predaleko od mene, i to na dugo, dugo vrijeme, onda biste me moţda ţalili

više od svih.

Dirnula me njeţnost u njegovu glasu te sam ga zapitao zašto. -Zato što ja znam!

I sad smo se svi raštrkali; i još će mnogo dana usamljenost sjediti na našim krovovima, ovješenih krila. Lucy

leţi u obiteljskoj grobnici, gospodskoj kući smrti u samotnome groblju, daleko od buĉnog Londona; tamo

gdje je zrak svjeţ, a sunce se uzdiţe iznad Hampstead Hilla i gdje divlje cvijeće raste samo od sebe.

I tako mogu privesti svoj dnevnik kraju; sam Bog zna hoću li ikad zapoĉeti drugi. Zapoĉnem li ga, ili ako

ikad ponovno otvorim ovaj, bit će to da bih se bavio drugim ljudima i drugim temama; jer ovdje na kraju,

kad je ispriĉana romantiĉna priĉa mog ţivota, tuţno i beznadno kaţem

SVRŠETAK.

"The Westminster Gazette," 25. rujna

MISTERIJ U HAMPSTEADU

Okolica Hampsteada uzrujala se zbog niza dogaĊaja koji su, ĉini se, povezani s dogaĊajima što su ih

novinari spomenuli u naslovima kao što su "Jeza u Kensingtonu", ili "Ţena-koljaĉ", ili pak "Ţena u crnome".

Tijekom zadnja dva-tri dana nekoliko se puta dogodilo da malena djeca odlutaju od kuće ili se ne vrate na

vrijeme s igre u Heathu. U svim tim sluĉajevima djeca su bila previše mlada da bi pruţila iole razumljivi

iskaz o tome što im se dogodilo, no svi se slaţu u svojim isprikama da su bili s nekom "zgodnom tetom".

Uvijek bi nestali kasno naveĉer, a u dva sluĉaja djeca nisu pronaĊena sve do rano sljedećeg jutra. U

susjedstvu se općenito smatra, s obzirom da je prvo nestalo dijete dalo kao razlog svog izbivanja to što gaje

"zgodna teta" pozvala u šetnju, da su i ostala djeca pokupila taj izraz i posluţila se njime prema potrebi. To

je tim vjerojatnije što se u zadnje vrijeme najdraţa djeĉja igra sastoji u tome da lukavstvima namame jedan

drugoga daleko od kuće. Jedan nam dopisnik piše kako je upravo smiješno da bi se neko sitno dijete išlo

prerušavati u "zgodnu tetu". Kaţe da bi netko od naših karikaturista mogao odrţati ironiĉnu lekciju

prikazavši grotesknu razliku izmeĊu stvarnosti i te predodţbe. Tek, u skladu je s općim naĉelima ljudske

naravi da se "zgodna teta" usvoji kao standardna uloga u tim prerušavanjima. Naš dopisnik naivno kaţe da

ĉak ni Ellen Terry nije mogla biti tako neodoljivo privlaĉna kakvom bi je htjela prikazati, ili ĉak vjeruju da

jesu, ta zamusana djeca.

No, u cijelom tom sluĉaju postoji i ozbiljna strana jer su neka djeca, dapaĉe sva koja su izbivala cijelu noć,

malo ozlijeĊena ili ranjena pri grlu. Rane djeluju kao da ih je naĉinio štakor ili maleni pas. Iako same po sebi

nisu od prevelikog znaĉenja, pokazuju da ţivotinja koja ih uzrokuje ima neku svoju uobiĉajenu metodu.

Podruĉna policija posavjetovana je da dobro pripazi na zalutalu djecu, naroĉito vrlo rane

dobi, u Hampstead Heathu i oko njega,te da obrate pozornost na sve zalutale pse koji bi se ondje mogli

zateći

" The Westminster Gazette," 25, rujna

Posebno izdanje

JEZA U HAMPSTEADU

Još jedno dijete ozlijeĊeno.

"Zgodna teta "

Upravo srao primili obavijest da je još jedno dijete, koje je sinoć nestalo, pronaĊeno tek kasno ujutro pod

grmom ţukovine kod Hampstead Heatha prema Shooter's Hillu, gdje je vjerojatno manje prometno. Mališan

ima istu sićušnu ranicu na grlu, koja je zapaţena i u drugim sluĉajevima. Bio je strahovito iscrpljen i

djelovao je kao da je sasvim omršavio. I on je, nakon što se djelomice oporavio, ispriĉao uobiĉajenu priĉu o

tome kako ga je namamila "zgodna teta."

14.

DNEVNIK MINE HARKER

23. rujna. Jonathan se osjeća bolje nakon vrlo teške noći. Baš mi je drago što ima mnogo posla jer mu to

tjera strašne misli. Presretna sam što mu odgovornosti novog poloţaja ne predstavljaju više teret. Znala sam

da će biti dosljedan samome sebi i sad sam doista ponosna što se moj Jonathan pokazao u punome sjaju

nakon promaknuća, te u svakom pogledu drţi korak sa svojim duţnostima. Izbivat će ĉitav dan, sve do

veĉeri, jer rekao je da neće ruĉati kod kuće. Moji su kućni poslovi obavljeni, pa ću uzeti njegov dnevnik što

ga je vodio u inozemstvu, zakljuĉati se u svoju sobu i proĉitati ga...

24. rujna. Sinoć nisam imala srca pisati; onaj strašni Jonathanov dnevnik vrlo me potresao. Jadni moj! Kako

li je morao patiti, pa bilo sve to istina ili tek fantazija. Pitam se ima li u svemu tome išta istine. Je li prvo

dobio upalu mozga te onda zapisao sve te strašne stvari ili je imao neki povod za to? Vjerojatno nikad neću

doznati, jer ne usuĊujem mu se to ni spomenuti... Pa ipak, onaj ĉovjek što smo ga juĉer vidjeli! Kao da je bio

sasvim siguran da je to on... Jadnik! Vjerojatno ga je potresao sprovod, te mu vratio misli u prošlost... On

vjeruje u sve to. Sjećam se kako je rekao na dan našeg vjenĉanja: "Osim, dakako, ako neka uzvišena duţnost

bude od mene iziskivala da se vratim gorkim satima koji su ovdje zabiljeţeni, pa bili oni san ili java, zdrav

razum ili ludilo." Izgleda da sve to povezuje neka zajedniĉka nit... Onaj zastrašujući Grof dolazio je u

London... Ako je to istina i ako je došao u London, meĊu one silne milijune ljudi... Moglo bi doći do potrebe

za uzvišenom duţnošću, a ako doĊe, ne smijemo ustuknuti od nje... Ja ću biti spremna. S ovog mjesta

odlazim po svoj pisaći stroj i poĉet ću dešifrirati ovu stenografiju i pretipkavati. Onda ćemo biti spremni da

to, u sluĉaju potrebe, proĉita i netko drugi. Dakako, samo bude li to poţeljno. Budem li spremna, jadni se

Jonathan moţda neće uznemiriti, jer ja mogu govoriti u njegovo ime, tako da on nikad ne bude imao s time

ikakvih briga. Ako Jonathan ikad nadvlada ovu nervozu, moţda će mi poţeljeti sam sve to ispriĉati, a ja ću

mu moći postavljati pitanja i doznati razne stvari te vidjeti kako ga mogu utješiti.

Pismo Van Helsinga, upućeno gĎi Harker

(povjerljivo)

24. rujna

Draga gospoĊo,

molim Vas da mi oprostite zbog toga što Vam pišem, budući da sam ja onaj daleki prijatelj koji Vam je

poslao vijest o smrti gĊice Lucy Westenra. Ljubaznošću lorda Godalminga dopušteno mi je da proĉitam

njezina pisma i spise, jer duboko sam zabrinut zbog nekih stvari od ţivotne vaţnosti. Medu njima pronašao

sam i neka Vaša pisma, iz kojih se razabire da ste bile velike prijateljice, te da ste je vrlo voljeli. GospoĊo

Mina, tom Vas ljubavlju preklinjem da ni pomognete. Traţim to za dobro drugih, da se naĊe lijek velikome

zlu, te da se uklone brojne i uţasne nevolje koje bi mogle biti veće nego što si moţete zamisliti. Da li bih

Vas mogao vidjeti?Moţete imati povjerenja u mene. Prijatelj sam dra. Johna Sevvardi i lorda Godalminga

(kako sada glasi titula Lacynog Arthura). Zasad to moram ĉuvati kao tajnu pred svima. Odmah bih Vas

došao obići u Exeter, samo kad biste mi javili da smijem doći, te- gdje i kada. Preklinjem Vas da mi

oprostite, gospĊo. Proĉitao sam Vaša pisma upućena jadnoj Lucy i znam koliko ste doori, te kako trpi Vaš

muţ. Zato Vas molim da ga po mogućnosti ne obavještavate o tome, kao ne bi bilo zla. Još jednom se

ispriĉavam i oprostite mi.

VAN HELSING

Brzojav gde Harker, upućen Van Helsingu

25. rujna. DoĎite danas vlakom od deset i petnaest, ako ga uhvatite. Možete me posjetiti u koje god vrijeme

želite.

WILHELMINA HARKER

DNEVNIK MINE HARKER

25. rujna. Htjela te ili ne, osjećam se strahovito uzbuĊenom sad kad se pribliţava vrijeme Van Helsingova

posjeta, jer nekako oĉekujem da će to baciti nešto svjetlosti na tuţno Jonathanovo iskustvo, a budući da je on

njegovao jadnu dragu Lucy za vrijeme zadnjih dana njezine bolesti, moţe mi ispriĉati i sve o njoj. To je

razlog njegova dolaska; to je povezano s Lucy i njezinim hodanjem u snu, a ne s Jonathanom. Dakle, nikad

neću doznati cijelu istinu! Kako li sam šašava! Onaj grozni dnevnik utjeĉe na moju maštu, te je sve pomalo

obojio svojom bojom. Naravno, rijeĉ je o Lucy. Jadnoj se djevojci vratila navika hodanja u snu, a one

strašne noći na litici zacijelo se razboljela. U svojoj sam prezaposlenosti umalo zaboravila kako je nakon

toga bila bolesna. Jamaĉno mu je ispriĉala svoju pustolovinu kako je u snu otišla do litice, te da sam i ja

znala za to. Sad on ţeli da mu ispriĉam sve što znam, kako bi bolje razumio o ĉemu je rijeĉ. Nadam se da

sam ispravno postupila kad ništa nisam rekla o tome gĊi Westenra. Nikad si ne bih oprostila da je neki moj

postupak nanio zlo jadnoj dragoj Lucy, pa makar se radilo tek o suzdrţavanju od nekog postupka. Nadam se

takoĊer da me dr. Van Helsing neće okrivljavati za to. U zadnje vrijeme pretrpjela sam toliko briga i nevolja

da ih u ovom trenutku jednostavno ne bih više podnijela.

Vjerujem da nam plakanje povremeno svima ĉini dobro; proĉišćava zrak poput kiše. Moţda sam uzrujana

zbog toga što sam juĉer proĉitala onaj dnevnik, a jutros je Jonathan otišao od kuće na ĉitav dan i noć i to je

prvi put što smo tako dugo razdvojeni otkako smo se vjenĉali. Od srca se nadam da će se pripaziti te da mu

se neće dogoditi ništa što bi ga uzrujalo. Sad su dva sata i doktor će uskoro biti ovdje. Neću mu reći ništa o

Jonathanovu dnevniku, osim ako me sam ne bude zapitao za nj. Drago mi je što sam otipkala i svoj dnevnik,

tako da mu ga mogu dati bude li pitao za Lucy. To će uštedjeti mnoga pitanja.

Bio je ovdje i otišao je. O, kakva li neobiĉna susreta i kako mi se od svega toga uzvrtjelo u glavi! Osjećam

se kao da sanjam. Moţe li sve to biti moguće, pa makar i dio toga? Da nisam prvo proĉitala Jonathanov

dnevnik, nikad to ne bih prihvatila ĉak ni kao mogućnost. Jadni, jadni, dragi Jonathan! Kako lije zacijelo

trpio. Molim se dragome Bogu da ga sve ovo nikad više ne uznemiri. Pokušat ću ga spasiti od toga, no

moţda će mu predstavljati utjehu i pomoć spoznaja da ga oĉi, uši i mozak nisu prevarili, daje sve to istina,

koliko god to samo po sebi bilo zastrašujuće. Moţda ga muĉi upravo sumnja. Kad sumnja bude uklonjena i

pokaţe se daje toĉna bilo koja od dvije mogućnosti, daje to bio san ili java, bit će zadovoljniji i spremniji da

podnese taj šok. Budući da je dr. Van Helsing prijatelj Arthura i dr. Sewarda i da su ga doveli ovamo ĉak iz

Nizozemske, zacijelo je isto tako dobar ĉovjek koliko je i pametan. Vidjevši ga, imam osjećaj da i jest dobar,

ljubazan i plemenit u duši. Kad doĊe, pitat ću ga za Jonathana; a onda, molim te Boţe, neka sva ta tuga i jad

dovedu do sretna svršetka. Nekad sam smatrala da bih rado radila intervjue; Jonathanov prijatelj koji radi u

listu Exeter News rekao mu je da je u tome poslu najvaţnije pamćenje, da ĉovjek mora biti u stanju zapisati

gotovo svaku rijeĉ koja se izgovorila, pa makar se poslije moralo nešto i izgladiti. Nisu ĉesti razgovori kao

ovaj današnji; pokušat ću ga zapisati po sjećanju.

Kad je zakucao na vrata, bilo je dva i pol. Skupila sam svu svoju hrabrost i priĉekala. Za nekoliko trenutaka

Mary je otvorila vrata i najavila dra. Van Helsinga.

Ustala sam i naklonila mu se, a on mi je prišao; ĉovjek je srednje teţine, snaţne graĊe, s ramenima koja mu

nadvisuju široki, snaţni grudni koš, te dobro uravnoteţene glave i vrata. Drţanje glave ukazivalo je na

misaonosti snaţne liĉnosti; glava mu je plemenita izgleda, krupna široka, te povećeg zatiljka Na glatko

izbrijanu licu izraţena je ĉvrsta, ĉetvrtasta brada; krupna, odluĉna, pokretna usta; priliĉan nos, ravan, no s

ustreptalim, ćutilnim nozdrvama, koje kao da su mu se širile kad bi mu se velike, ćupave obrve skupile, a

usta stisnula. Ĉelo ma je široko i plemenito, isprva se uzdiţe u gotovo ravnoj crti, da bi se zatim nakosilo

unazad preko dvije široko postavljene kvrge. Crvenkasta mu kosa nikako nije mogla padati preko takva ĉela,

već je na prirodan naĉin padala otraga i sa strane. Krupne tamnoplave oĉi široko su mu postavljene, te su

hitre i njeţne, ili pak mrke, ovisno o tome kako je raspoloţen.

- Gospoda Harker, pretpostavljam? - rekao mi je. Kimmila sam u znak potvrde.

- Djevojaĉki Mina Murray? Ponovno sam potvrdila.

- Došao sam u posjet upravo Mini Murray, koja je bila prijateljica onog jadnog dragog djeteta, Lucy

Westenra. GospoĊo Mina, dolazim po preporuci jedne mrtve osobe,

- Gospodine - rekoh - ne biste mogli doći s boljom preporukom nego da ste bili prijatelj i pomagaĉ Lucy

Westenra.

Na to sam ispmţila ruku. Prihvatio ju je i rekao njeţnim glasom:

- 0, gospoĊo Mina, znao sam da prijateljica onog ubogog ljiljana od djevojke mora biti dobra, ali nisam se ni

nadao...

Završio je reĉenicu uljudno se naklonivši. Zapitala sam ga u svezi s ĉime me došao posjetiti, te je odmah

zapoĉeo:

- Proĉitao sam vaša pisma upućena gĊici Lucy. Oprostite mi, ali morao sam se negdje poĉeti raspitivati, a

nisam imao koga pitati. Znam da se bili s njom u Whitbyju. Povremeno je vodila dnevnik. Ne trebate

djelovati iznenaĊeno, gospoĊo Mina, zapoĉela gaje voditi nakon što ste vi otišli, i to ugledavši se na vas. U

tom dnevniku logiĉkom prosudbom dovodi odreĊene dogaĊaje u vezu s hodanjem u snu iz kojega ste je,

kako je napisala, vi izbavili. Došao sam dakle k vama, uvelike zbunjen, i uzdam se u vašu veliku ljubaznost

da ćete mi ispriĉati sve ĉega se sjećate.

- Mislim, doktore Van Helsing, da vam mogu ispriĉati baš sve o tome.

- Ah, onda zacijelo dobro pamtite ĉinjenice i pojedinosti? To nije uvijek sluĉaj s mladim damama.

- Nije, doktore, ali još sam onda sve to zapisala. Mogu vam pokazati ako hoćete.

- O, gospodo Mina, bit ću vam zahvalan; time biste mi uĉinili veliku uslugu.

Nisam mogla odoljeti iskušenju da ga malo zbunim (valjda je nama ţenama još uvijek ostalo u ustima malo

okusa one prvobitne jabuke), pa sam mu dala dnevnik zapisan stenografijom. Uzeo ga je, zahvalno se

naklonivši, te rekao:

- Mogu li ga proĉitati?

- Ako ţelite - odgovorila sam, što sam god smjernije mogla. Otvorio gaje i na trenutak lice mu se snuţdilo.

Zatim je ustao i prignuo glavu.

- O, vi pametna ţeno! - rekao je. - Odavna sam znao da g. Jonathan ima na ĉemu biti zahvalan. Gle, ţena mu

ima sve dobre odlike. Hoćete li mi onda uĉiniti takvu ĉast da mi to proĉitate? Ţali Boţe, ja ne znam

stenografiju.

Time je moja mala šala bila privedena kraju i gotovo da sam se posramila. Stoga sam iz košarice za ruĉni

rad izvadila otipkani primjerak i pruţila mu ga.

- Oprostite mi - rekla sam. - Nisam mogla odoljeti. Mislila sam da me ţelite pitati za dragu Lucy, pa da ne

morate ĉekati - ne zbog mene, već zato što znam da vam je vrijeme zacijelo dragocjeno - otipkala sam vam

to na stroju.

Prihvatio je rukopis i oĉi su mu zablistale.

- Tako ste dobri - rekao je. - Mogu li sad proĉitati? Nakon što proĉitam, moţda ću vam zaţeljeti postaviti

nekoliko pitanja.

- Svakako - rekla sam - proĉitajte dok ja naruĉim ruĉak. Zatim me moţete pitati što god hoćete dok budemo

jeli.

Naklonio je glavu i smjestio se u stolicu, leĊima okrenut svjetlu, te se zadubio u spise dok sam ja otišla

srediti stvari oko ruĉka, prije svega zato da ga ne uznemiravam. Kad sam se vratila, zatekla sam ga kako

uţurbano šetkara sobom, dok mu je lice bilo zajapureno od uzbuĊenja. Pojurio je prema meni i uhvatio me s

obje ruke.

- O, gospoĊo Mina! - rekao je. - Kkako da vam kaţem koliko sam vam duţan? Ovaj je rukopis kao sunce.

Otvara mi vrata. Ošamućen sam, jedva gledam od tolike svjetlosti; pa ipak svaki put se iza svjetlosti valjaju

oblaci. Ali vi to ne shvaćate, ne moţete to shvatiti. O, kako sam vam zahvalan, vi pametna, pametna ţeno.

GospoĊo - rekao je vrlo dostojanstvenim glasom - ako Abraham van Helsing ikad vama ili vašima uzmogne

uĉiniti kakvu uslugu, uzdam se u to da ćete mi se javiti. Bit će mi radost i zadovoljstvo budem li vam mogao

posluţiti kao prijatelj. Sve što sam ikad nauĉio, sve što ikad mogu uĉiniti, kao prijatelj ću darovati vama i

vašim dragima. U ţivotu ima i mraka i svjetla; a vi ste svjetlost. Proţivjet ćete sretan i ugodan ţivot, a vaš će

muţ biti blaţen pokraj vas.

- Ali doktore, previše me hvalite, a još me ĉak i ne poznajete.

- Da vas ne poznajem, ja, koji sam star i koji cijeloga ţivota prouĉavam muškarce i ţene; ja, kojemu je

mozak i sve srodno struka! A proĉitao sam i vaš dnevnik koji ste mi tako ljubazno prepisali, iz ĉijega svakog

retka izbija istina. Ja, koji sam proĉitao ono vaše draţesno pismo jadnoj Lucy, o svome braku i svojoj

obvezi, pa da vas ne poznajem! Ah, gospodo Mina, dobre ţene svakoga dana,svakoga sata i svake minute

govore takve stvari da bi ih anĊeli mogli slušati, a mi muškarci koji ih ţelimo biti svjesni imamo oĉi sliĉne

anĊeoskima. Vaš je muţ plemenit ĉovjek, a i vi ste plemeniti, jer imate povjerenja,a prizeman ĉovjek nema

ni u loga povjerenja. A vaš muţ... priĉajte mi o njemu. Je li se sasvim oporavio? Je li ona njegova groznica

prošla pa je sada snaţan i vedar?

Tu sam ugledala priliku da ga zapitam za Jonathana, pa sam rekla:

- Gotovo da se oporavio, ali smrt g. Hawkinsa vrlo ga je raţalostila.

- Ah, da - prekinuo me - znam, znam. Proĉitao sam vaša zadnja dva pisma.

- Vjerojatno ga je to rastrojilo - nastavila sam - jer kad smo prošlog ĉetvrtka bili u gradu, doţivio je nekakav

šok.

- Šok, i to tako brzo nakon upale mozga! To nije dobro. O kakvu je šoku rijeĉ?

- Uĉinilo mu se da je vidio nekoga tko ga je podsjetio na nešto uţasno, nešto što je dovelo do njegove upale

mozga.

I sve me to obuzelo u djeliću sekunde. Tuga zbog Jonathana, uţas koji je proţivio, cijela strahovita

zagonetka njegova dnevnika, te strah koji me obuzimao cijelo vrijeme otkako sam ga proĉitala - sve je to

silovito izašlo iz mene. Vjerojatno me obuzela histerija, jer bacila sam se na koljena i sklopila ruke pred

njim, te ga stala preklinjati da izlijeĉi mog muţa. Uhvatio me za ruke i podigao me, te me natjerao da

sjednem na sofu i sam sjeo pokraj mene. Pridrţao je moju ruku u svojoj i rekao mi upravo neizmjerno

ljubazno:

- Moj je ţivot jalov i samotan, te toliko ispunjen poslovima da nikad nisam imao previše vremena za

prijateljstvo, ali otkako me ovamo pozvao moj prijatelj John Seward, upoznao sam tolike dobre ljude i vidio

toliko plemenitosti da više nego ikad osjećam kako sam usamljen u ţivotu, a sve sam usamljeniji u

godinama starosti. Vjerujte mi da sam došao ovamo pun poštovanja prema vama, a vi ste mi ulili nadu,

dobra ţeno, niiclii koja se ne odnosi na ono ĉemu teţim, već nadu u to da još postoje dobre ţene da ĉine

ţivot veselijim, dobre ţene ĉiji ţivot i ĉija naĉelu mogu posluţiti kao dobar primjer budućim naraštajima.

Drago mi je, vrlo drago, što vam mogu ovdje biti od neke koristi. Ako vaš muţ puti, njegove su patnje u

podruĉju mog obrazovanja i iskustva. Obećavam vam da ću rado uĉiniti za njega sve što mogu; uĉinit ću sve

da mu uĉinim ţivot snaţnim i muţevnim, a vaš ţivot sretnim. Sad morate pojesti nešto. Premoreni ste, a

moţda i previše nervozni. Vašem suprugu Jonathanu ne bi se dopadalo da vas vidi ovako blijedu, a ne bi mu

ĉinilo dobro da mu se ne dopadne ono što voli. Zato zbog njega morate jesti i razvedriti se. Ispriĉali ste mi

sve o Lucy, pa više nećemo govoriti o tome, da nas to ne raţalosti. Noćas ću ostati u Exeteru jer htio bih

dobro razmisliti o onome što ste mi rekli. Kad smislim nešto, postavit ću vam nekoliko pitanja, padnu li mi

na pamet. A onda ćete i vi meni ispriĉati nešto o problemima vašeg muţa Jonathana, koliko već znate, ali još

ne. Sad morate jesti; kasnije ćete mi sve ispriĉati.

Nakon ruĉka, kad smo se vratili u salon, rekao mi je:

- A sad mi ispriĉajte sve o njemu.

Kad sam trebala progovoriti pred tim velikim, uĉenim ĉovjekom, pobojala sam da će me smatrati slabićem i

glupaĉom, a Jonathana luĊakom, jer onaj je dnevnik tako neobiĉan, pa sam oklijevala nastaviti. On je bio

vrlo uljudan i drag, te mi je obećao pomoć, i ja sam mu povjerovala, pa sam rekla:

- Doktore Van Helsing, ono što vam imam za reći tako je ĉudnovato da se ne smijete rugati ni meni ni mom

muţu. Od juĉer me opsjedaju grozniĉave sumnje. Morate biti ljubazni prema meni i ne smijete me smatrati

glupom zato što sam uopće i napola povjerovala u neke vrlo neobiĉne stvari.

Bodrio me i svojim drţanjem i svojim rijeĉima:

- Ah, draga moja - rekao je - kad biste samo znali kako su ĉudnovati dogaĊaji zbog kojih sam ovdje, vi biste

se meni smijali. Nauĉio sam da ne smijem podcjenjivati niĉija uvjerenja, koliko god bila ĉudnovata. Uvijek

sam se trudio biti širokih svjetonazora i ne mogu ih suziti obiĉne stvari u ţivotu, već samo ĉudnovate stvari,

iznimne stvari, stvari koje navedu ĉovjeka da posumnja u svoje duševno zdravlje.

- Hvala vam, tisuću vam puta hvala! Skinuli ste mi veliki teret sa srca. Ako mi dopustite, dat ću vam da

proĉitate jedan rukopis. Dugaĉak je, ali ja sam ga otipkala. U njemu ćete naći sve o mojim i Jonathanovim

brigama. To je prijepis njegova dnevnika s puta po inozemstvu i u njemu piše sve što se dogodilo. Ne

usuĊujem se reći ništa o tome; sami ćete proĉitati i prosuditi. A onda kad se naĊemo, moţda ćete biti toliko

ljubazni da mi kaţete što mislite.

- Obećajem - rekao je kad sam mu pruţila rukopis. - Ujutro, ĉim budem mogao, doći ću posjetiti vas i vašeg

muţa, samo ako smijem.

- Jonathan će biti ovdje u jedanaest i pol, a vi morate doći ruĉati s nama, pa ćete ga onda susresti. Moţete

uhvatiti brzi vlak od 15.34, koji će vas dovesti u Paddington prije osam.

Zaĉudio se što tako dobro poznajem ţeljezniĉki red voţnje, ali on ne zna da sam popisala sve vlakove koji

putuju u Exetera i u Exeter, tako da mogu pomoći Jonathanu bude li u ţurbi.

Uzeo sa sobom rukopis i otišao, a ja sjedim ovdje i razmišljam, ni sama ne znajući o ĉemu.

Pismo (rukom ispisano) Van Helsinga, upućeno gĎi Harker

25. rujna, 18 sati

Draga gospoĊo Mina,

proĉitao sam onaj ĉudesni dnevnik Vašeg maza. Moţete spavati bez dvojbe. Koliko god bio ĉudan i uţasan,

on je istinit! Spreman sam to jamĉiti ţivotom. Dnevnik moţe donijeti bojazni drugima; ali za njega i za Vas

nema straha. On je plemenit ĉovjek. Dopustite da Vam kaţem, budući da h iskustva poznajem ljude, da

ĉovjek koji je sišao niz onaj zid, u onu sobu, i to ĉak dvaput, ne moţe zadobiti trajne posljedice od šoka.

Njegov mozak i njegovo srce bez greške su; u ovo priseţem još i prije nego što sam ga vidio, pa moţete biti

mirni. Morat ću ga ispitati mnogo toga o drugim stvarima. Sva sreća da Vam danas ponovno dolazim u

posjet jer u kratko sam vrijeme saznao toliko toga da mi se zavrtjelo u glavi, i to jaĉe nego ikad, pa moram

razmišljati.

Vaš odani

ABRAHAM VAN HELSING

Pismo gĎe Harker, upućeno Van Helsingu

25. rujna, 18.30

Dragi moj doktore Van Helsing,

tisuću Vam puta hvala na onome ljubaznom pismu, koje mi je skinulo veliki teret sa srca. No, usprkos tome,

ako je to istina, kakve li strahote postoje na svijetu i kako li je uţasno ako se taj ĉovjek, to ĉudovište, doista

nalazi u Londonu! Bojim se i pomisliti. Upravo ovog trenutka, dok sam Vam pisala, dobila sam brzojav od

Jonathana u kojemu kaţe da veĉeras vlakom u 18.25 kreće iz Launcestona, te da će biti ovdje u 22.18, tako

da veĉeras neću imati straha. Hoćete li stoga, molim Vas, umjesto da doĊete kod nas na ruĉak, doći na

zajutrak u osam sati, ako Vam to nije prerano? Ako ste u ţurbi, moţete krenuti vlakom od 10.30, kojim ćete

stići u Paddington u 14.35. Nemojte mi odgovoriti jer ne dobijem li poruku od Vas, smatrat ću da dolazite na

zajutrak.

Vaša doista vjerna i zahvalna prijateljica,

MINA HARKER

Dnevnik Jonathana Harkera

26. rujna. Mislio sam da više nikad neću ništa zapisati u ovaj dnevnik, no došlo je vrijeme i za to. Kad sam

se veĉeras vratio kući, Mina je imala spremnu veĉeru. Kad smo objedovali, rekla mi je za posjet Van

Helsinga, te kako mu je dala prijepise naša dva dnevnika i kako se brinula za mene. Pokazala mi je

doktorovo pismo u kojemu stoji kako je sve što sam zapisao istina. To me preporodilo. Zapravo me ubijala

sumnja u to jesu li svi oni dogaĊaji bili stvarni. Osjećam se nemoćno, izgubljeno, nepovjerljivo. Ali sada kad

znam, više se ne bojim, ĉak ni Grofa. Dakle, ipak je na kraju uspio doći u London i vidio sam baš njega.

Pomladio se, a kako? Van Helsing je pravi ĉovjek koji će ga raskrinkati i doći mu glave, ako je iole onakav

kakvim ga Mina opisuje. Sjedili smo do kasno uveĉer i porazgovarali o svemu. Mina se oblaĉi, a ja ću za

nekoliko minuta otići do hotela i dovesti ga ovamo...

Mislim da se iznenadio kad me vidio. Kad sam ušao u njegovu sobu i predstavio mu se, uhvatio me za rame,

okrenuo mi lice prema svjetlu i, nakon što me pomno pregledao, rekao:

- Ali gospoĊa Mina mi je rekla da ste bolesni, da ste pretrpjeli

šok.

Bilo mi je upravo smiješno ĉuti kako ovaj ljubezan starac izraţenih crta lica naziva moju ţenu "gospoĊa

Mina". Nasmiješio sam se te rekao:

- Bio sam bolestan i pretrpio sam šok, ali vi ste me već izlijeĉili.

- A kako?

- Vašim sinoćnjim pismom Mini. Bio sam obuzet sumnjama i zbog toga mi je sve izgledalo nestvarno, pa

nisam znao u što da vjerujem, ĉak ni u ono što su mi javljala moja ĉula. Ne znajući u što da vjerujem, nisam

znao ni što da radim. Tako sam se jednostavno morao drţati svog posla, koji mi je dosad bio glavna ţivotna

preokupacija. Ta mi preokupacija nije više bila korisna, pa sam izgubio vjeru u samoga sebe. Doktore, vi ne

znate kako je to kad sumnjate u sve, pa i u sebe. Ne, vi to ne znate; to ne bi bilo moguće uz ovakve vaše

obrve.

To kao da mu se svidjelo, pa se nasmijao.

- A, tako! – rekao je. - Vi se bavite fizionomijama. Ovdje svakog sata ponešto nauĉim. S velikim

zadovoljstvom dolazim k vama na zajutrak. I, gospodine, oprostit ćete što vas starac hvali, ali vrlo ste sretni

što imate onakvu ţenu.

Bio bih ga u stanju slušati kako hvali Minu cijeli dan, pa sam tek kimnuo i ostao u tišini.

- Ona je Bogom dana, kao da ju je sam Bog stvorio vlastitom rukom da pokaţe nama muškarcima i drugim

ţenama kako postoji raj u koji moţemo ući, te da se njegova svjetlost moţe naći i ovdje na zemlji. Tako je

iskrena, draţesna plemenita, tako je lišena egoizma, a to je, da znate, veliki stvara ovim skeptiĉnim i

sebiĉnim vremenima. A i vi, gospodine, proĉitao sam sva pisma upućena jadnoj gĊici Lucy, a neka od njih

govore i o vama, pa vas odnedavno znam po priĉanju drujih; no sinoć sam vas vidio onakvoga kakvi uistinu

jeste. Dajte mi svoju ruku, moţe li? Budimo prijatelji do kraja ţivota

Rukovali smo se, a on je bio toliko iskreni ljubazan da su mi zastale rijeĉi u grlu

- A sad – rekao je - mogu li vas zamoliti da mi još malo pomognete. Preda mnom je velik zadatak, a da bih

mogao zapoĉeti, moram znati neke stvari. Tu mi vi moţete pomoći. Moţete li mi reći što se zbilo prije vašeg

odlaska u Transilvaniju? Kasnije bih mogao zatraţiti veću pomoć od vas, i to drukĉiju, no ovo će zasad biti

dovoljno.

- Gledajte, gospodine - rekoh - ima li ono što morate uĉiniti veze s Grofom?

- Ima - rekao je dostojanstvenim glasom.

- Onda sam uz vas srcem i dušom. Budući da odlazite vlakom od 10.30, nećete ih imati vremena proĉitati,

no spremit ću vam ĉitavu hrpu spisa. Moţete ih uzeti sa sobom i proĉitati ih u vlaku.

Nakon doruĉka otpratio sam ga do kolodvora. Kad smo se opraštali, rekao je:

- Moţda ćete rado doći u grad ako vas pozovem, te povesti i gospodu Minu sa sobom.

- Oboje ćemo doći kad god zaţelite - rekoh.

Kupio sam mu jutarnje novine te sinoćnje londonske novine i on ih je prelistavao dok smo razgovarali uz

prozor vagona, ĉekajući da vlak krene. Odjednom mu je oko zapelo za nešto u jednim od tih novina, The

Westminster Gazette (poznajem te novine po boji), te je sasvim problijedio. Paţljivo je proĉitao nešto, te

zastenjao sam za sebe: "Mein Gott! Mein Gott! Zar već, zar već!" Sumnjam daje u tom trenutku bio svjestan

moje prisutnosti. Upravo se tada oglasila zviţdaljka i vlak je krenuo. Ovo ga je pribralo i nagnuo se kroz

prozor te mahnuo rukom, doviknuvši:

- Pozdravite gospodu Minu; pisat ću ĉim uzmognem.

Dnevnik dr. Sewarda

26. rujna. Doista ništa nema svršetak. Nema ni tjedan dana otkako sum napisao "svršetak", a eto opet

poĉinjem iznova, odnosno nastavljam s bilješkama o istom sluĉaju. Sve do danas poslijepodne nisam imao

povoda razmišljati o onome stoje uĉinjeno. Renfield je u svakom

pogledu postao priseban koliko god moţe biti. Ponovno se uhodao sa svojim muhama, a upravo je prešao i

na pauke, tako da s njim nije bilo nikakvih poteškoća. Primio sam pismo od Arthura, napisano u nedjelju, i

iz njega razabirem da se izvanredno drţi. S njim je Quincey Morris, a to je velika pomoć, jer on je pravi

vrutak dobrog raspoloţenja. I Quincey mi je napisao nekoliko redaka, pa od njega saznajem da se Arthuru

pomalo poĉela vraćati ona stara poletnost; tako da zbog njih ne brinem. Sto se mene tiĉe, bacio sam se na

svoj posao sa starom zanesenošću, tako da mogu iskreno reći da je rana koju je uboga Lucy ostavila na meni

poĉela zacjeljivati. No sad se sve to ponovno otvorilo i sam Bog zna kako će to svršiti. Nekako mi se ĉini da

i Van Helsing misli da to zna, ali on svaki put oda tek toliko da samo još potakne znatiţelju. Juĉer je otišao u

Exeter i ostao ondje preko noći. Danas se vratio i gotovo mi uletio u sobu oko pet i pol sati, te mi gurnuo

sinoćnji primjerak novina Westminster Gazette.

- Sto kaţete na to? - zapitao me, naĉinivši korak unatrag i prekriţivši ruke.

Stao sam pregledavati novine, jer doista nisam znao na što misli, no on mi ih je uzeo te mi pokazao jedan

ĉlanak o tome kako netko mami i odvlaĉi djecu u Hampsteadu. Nisam iz toga mnogo razabrao, sve dok

nisam došao do mjesta na kojemu su bile opisane malene ubodne rane na njihovim grlima. Nešto mi je palo

na um i podigao sam pogled.

- Dakle? - rekao je.

- Isto kao i kod jadne Lucy. -1 što kaţete na to?

- Da postoji neki zajedniĉki uzrok. Što je god povrijedilo nju, povrijedilo je i njih.

Nisam sasvim shvatio njegov odgovor:

- To je neizravno istina, ali izravno nije.

- Kako to mislite, profesore? - zapitao sam. Nekako ga nisam namjeravao shvatiti ozbiljno jer, napokon,

ĉetiri dana odmora i slobode od one zabrinutosti koja me palila i kidala, pomogla su mi da malo povratim

duh, no kad sam ugledao njegovo lice, to me otrijeznilo. Nikad, ĉak ni usred najvećeg našeg oĉaja glede

Lucy, nije izgledao ozbiljnije.

- Recite mi! - rekoh. - Ne mogu se odvaţiti ni na kakvu pretpostavku. Ne znam što da mislim i nemam

nikakvih podataka na osnovi kojih bih mogao stvoriti zakljuĉak.

- Ţelite li mi reći, prijatelju John, da nemate baš nikakve predodţbe o tome od ĉega je umrla jadna Lucy; ĉak

ni nakon svega što se dogodilo i što sam vam natuknuo?

- Umrla je od ţivĉane malaksalosti zbog velikog gubitka krvi.

- A kako je došlo do gubitka krvi?

Odmahnuo sam glavom. Prišao mi je i sjeo pokraj mene.

- Vi ste pametan ćovjek, prijatelju John - nastavio je. - Pravilno zakljuĉujete i odvaţna ste duha, ali previše

ste skloni predrasudama. Ne dopuštate svojim oĉima da vide »i ušima da ĉuju, te ne marite za stvari koje se

odvijaju izvan vašega svakodnevnog ţivota. Ne mislite li da postoje stvari koje ne moţete shvatiti, ali koje

ipak postoje; da neki ljudi vide stvari koje drugi ne mogu vidjeti? Ali postoje i stare i nove stvari koje

ljudsko oko ne moţe dokuĉiti, jer ĉovjek zna, ili misli da zna, neke stvari koje su inu ispriĉali drugi ljudi.

Ah, upravo je to mana naše znanosti, što sve ţeli protumaĉiti. Ako nešto ne moţe protumaĉiti, onda kaţe da

i ne postoji ništa što bi se tumaĉilo, Ali ipak oko sebe svakodnevno vidimo kako se raĊaju nova uvjerenja,

barem se misli da su nova; no koja sa već vrlo stara, a izdaju se za mlada, poput finih gospoda u operi. Ne

vjerujete u prijenos tijela? Ne? Ni u materijalizaciju? Ni? Ni u astralna tijela?Ne? Ni i ĉitanje misli? Ne? Ni

u hipnozu?

- To da - rekoh. - Charcot je to sasvim uvjerljivo dokazao. Nasmiješio se te nastavio:

- Onda u to vjerujete. Da? I vi, dakako, razumijete kako hipnoza funkcionira, te moţete slijediti um velikoga

Charcota, kojega naţalost više nema, u samu dušu pacijenta kojega je hipnotizirao. Ne moţete? Onda,

prijatelju John, jednostavno prihvaćate tu ĉinjenicu i zadovoljavate se time da povjerujete u nešto bez

objašnjenja? Ne? Onda mi recite, jer ja prouĉavam mozak, kako to da prihvaćate hipnozu, a odbijate ĉitanje

misli? Kaţem vam, prijatelju moj, da se dan-danas u elektriĉnoj znanost, rade stvari koje bi proglasili

bogohulnima upravo ljudi koji su otkrili elektricitet, koji bi i sami još nedavno bili spaljeni kao ĉarobnjaci.

U ţivotu uvijek postoje zagonetke. Zašto je Metuzalem ţivio devetsto godina, a "Stari Pair" sto šezdeset i

devet, a ova pak jadna Lucy, s krvlju ĉetvorice muškaraca u svojim ţilama, nije mogla preţivjeti ĉak ni

jedan dan? Jer da je preţivjela samo još jedan dan, mogli smo je spasiti. Poznajete li vi sve tajne ţivota i

smrti? Jeste li do kraja upoznati s komparativnom anatomijom i moţete li reći zašto neki ljudi imaju

zvjerske osobine, a drugi nemaju? Moţete li mi reći, s obzirom na to da pauci ţive kratko i umiru maleni,

kako to da je jedan pauk ţivio stoljećima u kuli stare španjolske crkve, te rastao i rastao, sve dok nije mogao

popiti ulje iz svih svjetiljki u crkvi? Moţete li mi reći zašto u Pampama, pa i drugdje, postoje šišmiši koji

dolaze noću i otvaraju ţile stoci i konjima, te im popiju svu krv; kako na nekim otocima u zapadnim morima

postoje šišmiši koji cijelog dana vise na drveću, te ih oni koji su ih vidjeli opisuju kao velike orahe ili

ĉahure, a kad mornari zbog vrućine spavaju na palubi, ti šišmiši sunu na njih i onda ih... i onda ih ujutro

pronaĊu mrtve, bijele kao što je bila gĊica Lucy?

- Blagi Boţe, profesore! - rekao sam trgnuvši se. - Mislite li mi reći da je Lucy ugrizao takav šišmiš te da

takvo nešto postoji ovdje u Londonu, u devetnaestom stoljeću?

Mahnuo je rukom da ga ne prekidam, te nastavio:

- Moţete li mi reći zašto kornjaĉa ţivi dulje nego generacije ljudi; zašto slon ţivi i ţivi sve dok ne nadţivi

ĉitave dinastije; zašto papagaj ne umire osim kad ga ugrizne maĉka ili pas, ili od neke boljetice? Moţete li

mi reći zašto ljudi svih doba i iz svih krajeva svijeta vjeruju da postoje osobe koje vjeĉito ţive, samo ako im

se dopusti; da postoje muškarci i ţene koji nikad ne umiru? Mi svi znamo, jer znanost nam je to potvrdila, da

su neke ţabe bile zatvorene u kamenju tisućama godina, zatvorene u sasvim malenoj rupici u kojoj su

boravile još otkako je svijet bio mlad. Moţete li mi reći kako indijski fakir postiţe da umre i bude zakopan,

grob mu se zapeĉati i na njemu posije kukuruz, pa se kukuruz poţanje i odreţe i nanovo posije na tom

mjestu, te ponovno poţanje, odreţe i posije, i još jednom se poţanje i odreţe, te zatim doĊu ljudi i skinu

neoštećeni peĉat i ondje leţi indijski fakir, ne mrtav, nego ustane i hoda meĊu njima kao i prije?

Na tom sam ga mjestu prekinuo. Već mi se zavrtjelo u glavi; toliko mi je opteretio misli popisom

ekscentriĉnosti u prirodi i mogućih nemogućnosti da mi se uspalila mašta. Imao sam nejasnu predodţbu da

mi daje nekakvu lekciju, kao nekad davno dok je poduĉavao u Amsterdamu. No tada mi je obiĉavao reći o

ĉemu se radi, tako da mi predmet pouke cijelo vrijeme bude u mislima. Ali sad sam se našao bez njegove

pomoći, no ipak sam ga ţelio pratiti, pa sam rekao:

- Profesore, dopustite da vam opet budem najdraţi student. Recite mi koja je teza tako da mogu primijeniti

vaše izlaganje. Ovako mi misli skaĉu s jedne toĉke na drugu, kao što razmišlja ĉovjek pomraĉena, a ne bistra

uma. Osjećam se poput poĉetnika koji tumara kroz moĉvaru u magli, te skaĉe s busena na busen u pukome

slijepom naporu da nastavi put, a ne zna ni kuda ide.

- Ovo je dobra prispodoba - reĉe. - No, reći ću vam. Moja je teza sljedeća - ţelim da povjerujete.

- U što da povjerujem?

- Da povjerujete u stvari u koje ne moţete. Da vam to ilustriram. Jednom sam ĉuo kako je neki Amerikanac

ovako definirao vjeru: "To je sposobnost koja nam omogućava da povjerujemo u stvari za koje znamo da su

neistinite." Na neki naĉin slaţem se s tim ĉovjekom. On je ţelio reći da moramo imati otvoreni um, a ne da

neka mala istina sprijeĉi nalet velike istine, kao što maleni kamen zaustavlja ţeljezniĉki vagon. Prvo nam na

raspolaganje dolazi mala istina. Boţe moj! Mi je ĉuvamo i drţimo vrijednom; no ipak je ne smijemo

smatrati jedinom istinom u svemiru.

- Dakle, ne ţelite da neko moje prijašnje uvjerenje osujeti otvorenost mog duha glede neke ĉudnovate

pojave. Jesam li dobro shvatio vašu lekciju?

- Ali, još ste uvijek noj najdraţi uĉenik. Vrijedno vas je poduĉavati. Sad kad ste voljni to shvatiti, naĉinili ste

prvi korak prema razumijevanju. Vi dakle, mislite da je one male ranice na djeĉjim grlima naĉinila ista stvar

koja je naĉinila ranu kod gĊice Lucy?

- Valjda.

Ustao je i rekao dostojanstvenim glasom:

- Onda ste u krivu. O, da je barem tako, ali na ţalost nije! Gore je, mnogo, mnogo gore.

- Za ime Boţje, profesore Van Helsing, što time mislite reći? Oĉajniĉkim se pokretom bacio na stolicu i

nalaktio se na stol, prekrivši lice rakama dok je progovorio:

- Njih je naĉinila gĊica Lucy!

15.

DNEVNIK DR. SEWARDA

(nastavak)

Na neko me vrijeme obuzeo ĉisti bijes; bilo mi je kao da je udario Lucy u lice za njezina ţivota. Snaţno sam

tresnuo po stolu i digao se.

- Doktore Van Helsing, jeste li ludi? - rekao sam. On je podigao glavu i pogledao me, a njeţnost njegova

lica nekako me odmah smirila.

- Da sam barem! - rekao je. - U usporedbi s ovakvom istinom lako bi bilo podnijeti ludilo. O, prijatelju moj,

što mislite zašto sam otišao toliko daleko zaobilaznim putem, zašto sam tako dugo ĉekao prije nego što sam

vam rekao ovu jednostavu istinu? Je li to bilo zato što vas mrzim i što sam vas mrzio ĉitavog ţivota? Je li to

bilo zato što sam vam htio nanijeti bol? Je li to bilo zato što sam vam se, s ovolikim zakašnjenjem, htio

osvetiti zbog toga što ste mi onomad spasili ţivot, i to od strahovite smrti? Ah, ne!

- Oprostite mi - rekoh.

- Prijatelju moj - nastavio je - bilo je to zato što sam vam to htio reći što obzirnije, jer znam da ste voljeli

onu ljupku gospoĊicu. Ali ĉak ni ja zasad ne oĉekujem od vas da povjerujete. Teško da odmah prihvatiti

neku apstraktnu istinu, prihvatiti njezinu mogućnost, ĉak i ako smo ĉitavog ţivota vjerovali kako je to

sasvim nemoguće. Još je teţe prihvatiti tako tuţnu konkretnu istinu, i to na primjeru takve osobe kao što je

gĊica Lucy. Veĉeras ću vam dokazati. UsuĊujete li se poći sa mnom?

Ovo me ošamutilo. Ĉovjek ne voli dokazivati takvu istinu; jedina je iznimka Byron, glede ljubomore.

"Dokazao je toĉnim najveći svoj strah."

- Ovaj put se radi o vrlo jednostavnoj logici - rekao je vidjevši da oklijevam. - Nije to logika luĊaka koji

skakuće s busena na busen u maglovitoj moĉvari. Pokaţe li se to neistinitim, dokaz će nam donijeti

olakšanje; u najgorem nam sluĉaju neće nanijeti zla. Kad bi barem bilo tako! Ah, ima i razloga za strah; no

upravo bi taj strah trebao posluţiti kao pomoć, jer u njemu ima neke potrebe za vjerom. DoĊite, reći ću vam

što predlaţem. Prvo, da sada odemo pogledati ono dijete u bolnici. U novinama piše da se nalazi u Sjevernoj

bolnici; dr. Vincent koji tamo radi moj je prijatelj, a mislim daje i vaš prijatelj, jer bili ste u istoj klasi u

Amsterdamu. Ne dopusti li nam kao prijatelji pogledati povjereni mu sluĉaj, dozvolit će nam kao

znanstvenicima. Nećemo mu reći ništa osim da bismo htjeli nauĉiti nešto izloga. A onda...

- A onda?

Iz svog je dţepi izvadio kljuĉ i podignuo ga.

- A onda ćemo vi i ja provesti noć na groblju gdje leţi Lucy Ovo je kljuĉ od grobnice. Dao mi ga je ĉuvar

groblja, da ga dam Arthuru,

Srce mi je klonulo, jer osjetio san da nas ĉeka neki zastrašujući, teški zadatak. No ništa nisam mogao uĉiniti,

pa sam skupio svu svoju hrabrost i rekao mu kalo je najbolje da poţurimo, jer poslijepodne je prolazilo..

Zatekli smo djeĉaka budnoga. Naspavao se i pojeo nešto te se, sve u svemu, oporavljao. Dr. Vincent mu je

skinuo zavoj s grla te nam pokazao ubode. Nje bilo nikakve greške glede sliĉnosti s ranicama na Lucynom

grlu. Ove su bile manje i rubovi su im djelovali svjeţije; to je bila jedina razlika. Zapitali smo Vincerita

ĉemu ih pripisuje i ori je odvratio da se zacijelo radi o ugrizu neke ţivotinje, moţda štakora; no daje osobno

sklon pomisliti kako je rijeĉ o jednome od šišmiša, koji su vrlo brojni na sjevernim visovima Londona.

- MeĊu tolikim bezazlenim vrstama - rekao je - mogao bi postojati i pokoji divlji primjerak neke zloćudnije

vrste s juga. Neki ga je mornar mogao donijeti kući i ţivotinja je uspjela pobjeći; ili se neki mladi mogao

osloboditi iz zoološkog vrta, ili pak je vampirski šišmiš tamo dobio okot. Takve se stvari dogaĊaju, znate.

Prije samo desetak dana pobjegao im je vuk i ĉini mi se da se bio zaputio u ovome smjeru. Tjedan dana

nakon toga djeca su se na Heathu i po svim uliĉicama igrala samo Crvenkapice, sve dok nije nastala ta

panika oko "zgodne tete", i otad im je to glavna predstava. Ĉak i ovaj ubogi crvić, kad se danas probudio,

zapitao je sestru moţe li otići. Kad ga je zapitala zašto ţeli otići, rekao je da se ţeli igrati sa "zgodnom

tetom."

- Nadam se - reĉe Van Helsing - da ćete, kad budete poslali dijete kući, upozoriti njegove roditelje da ga

dobro drţe na oku. Te ţelje za lutanjem vrlo su opasne i ako dijete ostane vani još jednu noć, to bi

najvjerojatnije bilo kobno. Ali u svakom sluĉaju vjerujem da ga nećete pustiti još nekoliko dana?

- Naravno da neću, barem još tjedan dana; i dulje ako mu rane ne budu zacijelile.

Naš je posjet bolnici trajao dulje nego što smo predvidjeli i sunce je zašlo još prije nego što smo izašli iz nje.

Kad je Van Helsing vidio kako se smraĉilo, rekao je:

- Nema potrebe za ţurbom. Kasnije je nego što sam mislio. DoĊite, potraţimo neko mjesto gdje se moţemo

najesti, pa ćemo onda krenuti dalje.

Veĉerali smo u "Zamku Jacka Strawa" s omanjom svjetinom biciklista i drugih, iznimno buĉnih ljudi.

Napustili smo krĉmu oko deset sati naveĉer. Tada je već bilo vrlo mraĉno, a raštrkane svjetiljke kao da su

još više uvećavale tamu kad bismo se našli izvan dosega svake od njih. Profesor je oĉigledno prepoznao

cestu kojom smo trebali poći, jer krenuo je bez oklijevanja. No, što se mene tiĉe, nisam imao pojma gdje se

nalazimo. Kako smo išli dalje, susretali smo sve manje i manje ljudi, sve dok se na kraju nismo pomalo

iznenadili naišavši na policijsku konjiĉku patrolu koja je po obiĉaju obilazila prigradske ceste. Na posljetku

smo došli do zida groblja te se popeli preko njega. Uz male poteškoće, jer bilo je vrlo mraĉno i cijelo nam se

to mjesto doimalo nepoznato, pronašli smo grobnicu obitelji Westenra. Profesor je uzeo kljuĉ, otvorio

škriputava vrata, stao korak natrag te mi uljudno, no sasvim nesvjesno, prepustio da prvi uĊem. U toj je

ponudi bilo neke fine ironije, u toj uljudnosti što mi je dao prednost u takvoj jezovitoj situaciji. Moj je

suradnik brzo ušao za mnom te oprezno zatvorio vrata, nakon što je paţljivo provjerio je li brava na rezu, a

ne opruţna, jer bismo se u tom sluĉaju našli u grdnoj nevolji. Zatim je poĉeo prekapati po svojoj torbi te,

izvadivši kutiju šibica i komad svijeće, zapalio svjetlo. Grobnica je pri dnevnoj svjetlosti i okićena svjeţim

cvijećem izgledala sasvim mraĉno i sablasno; no sada, nekoliko dana kasnije, kad je cvijeće uvenulo i

klonulo, a bijele latice zahrĊale i zelene stapke posmeĊile, kad su pauci i ţohari ponovno uspostavili svoju

uobiĉajenu vladavinu; kad se svijeća slabašno odraţavala u kamenu izbjeljenome od vremena, na ţbuci

prekrivenoj prašinom, te zahrĊalom, vlaţnom ţeljezu, potamnjeloj mjedi i zamućenu srebru, uĉinak je bio

tuţniji i bjedniji nego što se moglo zamisliti. To je neodoljivo navodilo na zakljuĉak da ţivot nije jedina

stvar koja prolazi.

Van Helsing se sustavno bacio na svoj posao. Uhvatio je svijeću tako daje mogao ĉitati natpise na

lijesovima, pri ĉemu je vosak kapao u bijelim mrljama koje su se skratile dotaknuvši metal, te pronašao

Lucyn lijes. Uslijedilo je još jedno pretraţivanje po torbi i izvadio je odvijaĉ.

- Što namjeravate? - zapitao sam.

- Otvoriti lijes. Uvjerit ćete se.

Odmah je poĉeo skidati vijke, te naposljetku skinuo poklopac, ispod kojega se ukazala olovna navlaka. Taj

je prizor bio previše za mene. Ĉinilo mi se kao da je to uvreda za mrtvu Lucy, kao što bi bilo kad bismo s nje

ţive u snu strgnuli odjeću. Doslovce sam ga uhvatio za ruku da ga sprijeĉim. Rekaoje samo "Vidjet ćete." i

ponovno proĉeprkao po svojoj torbi, te izvadio malenu pilu za rezbarenje. Brzim je udarcem odvijaĉa prema

dolje, od ĉega sam ţmirnuo, napravio malenu rupu u olovu, no kroz nju još uvijek nije mogao proći vršak

pile. Oĉekivao sam da će nas zapuhnuti plin leša starog tjedan dana. Mi lijeĉnici, koji smo

morali prouĉiti opasnosti koje nam prijete, nauĉili smo se na takve stvari i ustuknuo sam prema vratima. No

profesor nije zastao ni za trenutak.; prepilio je oko metar navlake s jedne strane lijesa, zatim poprijeko,te niz

drugu strani. Uhvativši rub slobodnog kraja, svinuo ga je prema podnoţju lijesa,prinio svijeću otvoru te me

pozvao da pogledam.

Pribliţio sam se i pogledao. Lijes je bio prazar.

To je za mene svakako predstavljalo iznenaĊenje i u znatnoj me mjeri šokiralo, no Van Helsing nije ni

trepnuo. Sad je bio sigurniji u sebe nego ikad, potaknut time da nastavi svoj posao.

- Jeste li sada uvjereni, prijatelju John? - zapitao je. Osjetio sam lako se u meni probudila sva moja

tvrdoglava svadljivost.

- Uvjeren sam da Lucyno tijelo nije u tom lijesu - odgovorio sam. - No to dokazuje samo jednu stvar.

- A koju to, prijatelju John?

- Da ga ovdje nema.

- To je dobar primjer logiĉkog rasuĊivanja - reĉe - samo po sebi. Ali kako tumaĉite, kako moţete

protumaĉiti da ga nema ovdje?

- Moţda kradljivci leševa? - pretpostavio sam. - Mogli su ga ukrasti pogrebnikovi ljudi.

Osjetio sam da govorim budalaštine, pa ipak je to bilo jedino objašnjenje koje sam mogao pruţiti.

- Ah, dobro - uzdahne profesor. - Moramo skupiti više dokaza. DoĊite sa mnom.

Vratio je poklopac lijesa na njegovo mjesto, prikupio sve svoje stvari i vratio ih u torbu, puhnuo u svijeću te

stavio i nju u torbu. Otvorili smo vrata i izašli. Kad smo bili vani, zatvorio je vrata i zakljuĉao ih. Pruţio mi

je kljuĉ.

- Hoćete li ga vi ĉuvati? - zapitao je. - Bolje da budete sigurni. Nasmijao sam se, ne baš osobito veselo

moram priznati, te mu

mahnuo neka ga zadrţi.

- Kljuĉ ništa ne znaĉi - rekoh. - Mogu postojati duplikati; a osim toga, nije teško obiti ovakvu bravu.

Ništa nije odvratio, već je spremio kljuĉ u dţep. Zatim mi je rekao neka pripazim na jednome kraju groblja,

dok će on pripaziti na drugom. Zauzeo sam mjesto iza jednog stable tise, te vidio kako se njegova mraĉna

prilika kreće sve dok ga nadgrobni kamenovi i drveće nisu sakrili od mog pogleda.

Bilo je to samotno bdjenje. Neposredno nakon što sam zauzeo svoj poloţaj, ĉuo sam kako sat u daljini

odbija ponoć, a kasnije jedan i dva satu. Bio sam promrzao i nervozan, ljut na profesora što me doveo na

ovakav zadatak te na sebe što sam došao. Bilo mi je previše hladno i previše sam bio pospan da bih mogao

dobro zapaţati, a opet ne toliko pospan da bih izdao ukazano mi povjerenje; tako sam se, sve u svemu, jadno

proveo.

Odjednom, kad sam se okrenuo, uĉinilo mi se da vidim kako se nešto sliĉno bijeloj crti miĉe izmeĊu dvije

tise, sa strane groblja udaljenije od grobnice. Istodobno, mraĉna se prilika pokrenula s profesorova mjesta te

ţurno krenula prema tome. Zatim sam i ja krenuo; no morao sam zaobilaziti nadgrobne kamenove i

ograĊene grobnice, pa sam se spoticao preko grobova. Nebo je bilo oblaĉno, a negdje u daljini oglasio se

rani pijetao. Nedaleko od mene, iza niza raštrkanih ĉempresa koji su oznaĉavali put do crkve, bijela, nejasna

prilika micala se u smjeru grobnice. Sama je grobnica bila skrivena drvećem i nisam mogao vidjeti gdje je ta

prilika nestala. Zaĉuo sam kako je nešto zašuštalo na mjestu gdje sam prvobitno ugledao bijelu priliku.

Otišao tamo i zatekao profesora koji je u rukama drţao maleno dijete. Kad me ugledao, pruţio mi ga je i

rekao:

- Jeste li sada uvjereni?

- Nisam - rekoh upravo ratobornim glasom.

- Zar ne vidite ovo dijete?

- Da, to je dijete, ali tko ga je doveo ovamo? I je li ranjeno? -zapitao sam.

- Vidjet ćemo - reĉe profesor i mi smo sloţno napustili groblje dok je on nosio usnulo dijete.

Kad smo prešli odreĊenu udaljenost, zamaknuli smo u maleni šumarak i zapalili šibicu, te pregledali grlo

djeteta. Bilo je bez ikakve ogrebotine ili rane.

- Jesam li bio u pravu? - zapitao sam pobjedonosno.

- Došli smo baš na vrijeme - zahvalno reĉe profesor.

Sad smo morali odluĉiti što da uradimo s djetetom te samo se posavjetovali glede toga. Kad bismo ga

odnijeli na policiju, morali bismo objasniti gdje smo se noću kretali; u najmanju ruku, morali smo barem

izjaviti na koji smo naĉin pronašli to dijete. Tako smo na kraju odluĉili odnijeti ga na Heath i kad budemo

zaĉuli kako se pribliţava pozornik, ostavit ćemo ga na mjestu gdje će ga svakako ugledati. Zatim ćemo otići

kući, što brţe moţemo. Sve je dobro ispalo. Na rubu Hampstead Heatha zaĉuli smo pozornikov teški korak,

spustili dijete na stazu, te priĉekali dok nismo ugledali kako je lijevo-desno posvijetlio svojim fenjerom.

Zaĉuli smo njegov usklik iznenaĊenja, a zatim je otišao u tišini. Imali smo sreće te smo kod "Španjolaca"

unajmili koĉiju i odvezli se u grad.

Ne mogu spavati, pa dopunjujem dnevnik. Ali moram pokušati odspavati nekoliko sati, jer Van Helsing će

navratiti do mene u podne.

Ustraje u tome da poĊem s njim na još jednu ekspediciju.

27 rujna Već su bila dva sata prije nego što nam se ukazala prikladna prilika za naš pokušaj. Sprovod odrţan

u podne bio je završen i zadnji zaostali oţalošćeni lijeno su odlazili, kad smo, paţljivo pogledavši iza

zaklona od johinih stabala, vidjeli kako grobar zakljuĉava za sobom vrata groblja. Tada smo znali da

neometano moţemo ostati do jutra, poţelimo li to. No, profesor mi je rekao da ćemo ostati najviše sat

vremena. Opet me obuzeo onaj jezovit osjećaj da je sve ovo stvarno i svaki trud da to smatram maštom ĉinio

se nedoliĉnim, a jasno sam shvatio kakvim smo opasnostima izloţeni od strane zakona, koji smo kršili

svojim neposvećenim poslom. Osim toga, sve mi se to ĉinilo beskorisnim. Koliko god mi se ĉinilo

skandaloznim otvoriti olovom zatvoreni lijes, samo da vidimo kako je ţena koja je već tjedan dana mrtva

doista mrtva, sad mi se uĉinilo vrhuncem ludosti ponovno otvarati grob kad smo dobro znali, vidjevši to

vlastitim oĉima, daje lijes prazan. No, slegnuo sam ramenima i mirovao u tišini, jer Van Helsing je imao

naĉina da provede svoje zamisli u djelo, bez obzira na to tko se protivi. Uzeo je kljuĉ, otvorio grobnicu, te

mi još jednom uljudno ponudio da prvi uĊem. Mjesto nije bilo onako sablasno kao sinoć, ali kako li je samo

bilo ruţno kad je navrla sunĉeva svjetlost. Van Helsing je prišao Lucynom lijesu, a ja sam pošao za njime.

Sagnuo se i još jednom odmaknuo olovnu navlaku; a zatim me proţeo šok zaprepaštenja i oĉaja.

Ondje je leţala Lucy, naizgled ista onakva kakva je bila kad smo je vidjeli noću uoĉi sprovoda. Bila je, ako

je to uopće moguće, još blistavije lijepa nego ikad; nisam mogao povjerovati daje mrtva. Usnice su joj bile

crvene, dapaĉe, još crvenije nego prije; a obrazi joj bijahu profinjeno zarumenjeni.

- Je li ovo neki trik? - zapitao sam.

- Jeste li se sad uvjerili? - odvrati mi profesor i dok je to govorio, ispruţio je ruku i povukao u stranu mrtve

usnice, tako da sam zadrhtao, te razotkrio bijele zube. - Gledajte - nastavio je - gledajte, još su oštriji nego

prije. Ovime i ovime... - tu je dodirnuo jedan od oĉnjaka i zub ispod njega - ...mogu se ugristi mala djeca.

Vjerujete li sad, prijatelju John?

I opet se u meni probudila ţelja za prepirkom. Nisam mogao prihvatiti takvu nevjerojatnu zamisao koju je

on spomenuo; i zato, uz ţelju du se prepirem s njime, koje sam se postidio ĉak i onda, rekao suru:

- Netko ju je mogao noćas staviti ovamo.

- Je li? To je istina, ali tko?

- Nc znam. Netko je to uĉinio.

- A ipak, mrtva je već tjedan dana. Većina ljudi za to vrijeme ne bi više ovako izgledala.

Na to nisam imao odgovora, pa sam šutio. Van Helsing kao da nije primijetio moju šutnju; u svakom

sluĉaju, nije djelovao ni ozlovoljeno ni pobjedonosno. Pozorno je promatrao lice mrtve ţene, podignuo joj

oĉne kapke i pogledao oĉi, te još jednom rastvorio usnice i pregledao zube. Zatim se okrenuo prema meni.

- Gledajte - rekao je - ovo se razlikuje od svega što je dosad zapisano; ovdje je dvojni ţivot koji se razlikuje

od obiĉnoga. Ugrizao ju je vampir kad je bila u transu, kad je hodala u snu... O, trgnuli ste se; vi to ne znate,

prijatelju John, ali sve ćete kasnije saznati. I tako, dok je bila u transu, bilo mu je najlakše doći po još krvi.

Umrla je u transu, a u transu je i kad postaje ţivi mrtvac. Po tome se razlikuje od svih ostalih. Obiĉno kad

ţivi mrtvac spava kod kuće... - rekavši to, pokazao je širokim pokretom ruke stoje za vampira "kuća" - ...na

licu im se vidi što su, ali ova djevojka, koja je bila tako draga prije nego je postala ţivi mrtvac, ona se vraća

u ništavilo obiĉnih mrtvaca. Tu nema zloće, gledajte, pa mi je zato teţe što je moram ubiti u snu.

Od ovoga mi se sledila krv i sinulo mi je da već prihvaćam Van Helsingove teorije. No ako je doista bila

mrtva, zašto me onda uţasavala zamisao da je ubijemo? Pogledao me i oĉigledno je vidio promjenu u mom

licu jer je gotovo radosno rekao:

- Ah, sad mi vjerujete?

- Nemojte me previše pritisnuti najednom - odgovorio sam. -Spreman sam prihvatiti. Kako ćete obaviti taj

krvavi posao?

- Odrezat ću joj glavu, napuniti usta ĉešnjakom i probosti joj tijelo kolcem.

Zadrhtao sam zamislivši kako se tijelo ţene koju sam nekoć volio mrcvari na takav naĉin. Pa ipak, taj

osjećaj nije bio tako snaţan kao što sam oĉekivao. Zapravo, poĉeo sam drhtati u prisutnosti tog bića, ţivog

mrtvaca, kako gaje nazivao Van Helsing, i poĉeo sam se gnušati. Zar je moguće da je ljubav iskljuĉivo

subjektivna, ili pak iskljuĉivo objektivna?

Priliĉno sam dugo ĉekao da Van Helsing zapoĉne. On je stajao obuzet mislima. Naposljetku je uz prasak

zatvorio kopĉu svoje torbe i rekao:

- Malo sam razmišljao te odluĉio što će biti najbolje. Kad bih postupio iskljuĉivo onako kako bih htio,

odmah bih sada, u ovome trenutku, uĉinio ono što se mora. No, uslijedit će i druge stvari, i to stvari tisuću

puta sloţenije zato što ih ne poznajemo. Ovo je jednostavno. Ona još nije uzela nijedan ţivot, premda je i to

blizu; i kad bismo sada djelovali, zauvijek bismo je naĉinili bezopasnom. Ali onda bismo mogli

zatrebati Arthura, a kako da ma to ispriĉamo? Ako vi, koji ste vidjeli rane na Lucynom grlu i sliĉne rane na

djetetu u bolnici; ako vi, koji ste sinoć vidjeli prazan lijes, a danas je u njemu leţala ţena koja se tjedan dana

nakon svoje smrti promijenila samo u tom smislu što je još rumeniji i još ljepša, dakle, ako vi znate sve to i

znate za bijelu priliku koja je sinoć donijela dijete na groblje, i još uvijek ne vjerujete svojim ĉulima, kako

bih onda mogao oĉekivati da mi povjeruje Arthur, koji nema ništi od toga? Eto je nepovjerljiv prema meni

kad sam ga maknuo od njezina poljupca dok je bila na samrti. Znam da nije oprostio jer misli da sam

nekom svojom zabludom sprijeĉio da se oprosti od nje na doliĉan naĉin; a moţe pomisliti da je zbog neke

još veće zablude ta ţena ţiva zakopana, te da smo je zbog ponajveće zablude ubili. Onda će tvrditi da smo

mi bili u krivu, da smo je ubili našim zamislima, i tako će zauvijek biti vrlo nesretan. No nikad neće biti

siguran, i to je najgore od svega. A ponekad će razmišljati kako je njegova voljena ţiva zakopana, i to će

obojiti njegove snove uţasima koje je zacijelo pretrpjela. S druge strane, mislit će kako smo moţda bili u

pravu, te da je njegova voljena ipak bila ţivi mrtvac. Ne! Jednom sam mu rekao, a u meĊuvremenu sam

mnogo toga nauĉio. Sad, budući da znam da je sve to istina, stotinu tisuća puta bolje znam da on mora proći

kroz veliki mrak kako bi došao do svjetlosti. Taj jadni ĉovjek mora proţivjeti jedan sat u kojemu će mu se

ĉiniti da se za njega smraĉilo i lice raja; onda moţemo svi zajedno djelovati u dobroj namjeri i donijeti mu

spokoj. Odluĉio sam se. PoĊimo. Vi se preko noći vratite kući u svoju umobolnicu i potrudite se da sve bude

u redu. Što se mene tiĉe, provest ću noć ovdje na groblju, na svoj naĉin. Sutra naveĉer u deset sati doĊite na

sastanak sa mnom u hotel Berkeley. Javit ću Arthuru da i on doĊe, a isto tako i onome krasnom mladiću iz

Amerike koji je dao svoju krv. Kasnije ćemo svi imati posla. Ja ću poći s vama do Piccadillyja i tamo

veĉerati, jer moram se vratiti ovamo prije nego što zaĊe sunce.

Potom smo zakljuĉali grobnicu i otišli i izašli preko zida groblja, što nije bilo osobito teško, te se odvezli

natrag u Piccadilly.

Poruka koju je Van Helsing ostavio u svome kovčegu, u hotelu Berkeley, upućena dr. Johnu Sewardu

(neisporučena)

27. rujna

Prijatelju John,

pišem ovo u sluĉaju da se nešto dogodi. Veĉeras sa^n odlazim bdjeti nn ono groblje. Drago mi je što ţivi

mrtvac, gĊica Lucy, noćas neće izlaziti. U tom ću smislu uzeti neke stvari što ih ona ne voli

ĉešnjak i raspelo - te njima zapeĉatiti vrata grobnice. Ona je mlada kao ţivi mrtvac, pa će to djelovati na nju.

Nadalje, to sluţi samo zato da je sprijeĉi izaći. Moţda je ne bi sprijeĉilo da uĊe, jer onda je ţivi mrtvac

oĉajan i mora pronaći najmanju liniju otpora, što god to bilo. Ja ću biti u blizini cijelu noć, od sumraka do

zore, a ako se bude moglo bilo što saznati, saznat ću to. Ne bojim za gĊicu Lucy, niti pak nje; ali onaj drugi

koji zna daje ona ţivi mrtvac sada ima moć da pronaĊe njezinu grobnicu i potraţi u njoj utoĉište. On je

lukav, što znam preko g. Jonathana i po tome kako nas je ĉitavo vrijeme zavaravao dok se kockao s nama za

ţivot gĊice Lucy. Mi smo izgubili; po mnogoĉemu ţivi mrtvac je snaţan. Uvijek u ruci ima snagu

dvadesetorice ljudi; ĉak i nas ĉetvorica koji smo dali svoju snagu gĊici Lucy, uvećali smo time i njegovu.

Osim toga, on moţe pozvati svog vuka i tko zna što sve ne. Stoga, ako se dogodi da on noćas doĊe ovamo,

zateći će me; no nitko drugi neće... sve dok ne bude prekasno. Ali moguće je da se neće okušati na ovome

mjestu. Nema za to razloga; u njegovu lovištu ima više plijena nego na groblju gdje spava ţena-ţivi mrtvac,

a jedan starac bdije.

Dakle, pišem Vam ovo za sluĉaj... Uzmite spise koju su ovdje priloţeni, dnevnike Harkerovih i sve ostalo, te

ih proĉitajte, a zatim pronaĊite tog silnog ţivog mrtvaca i odreţite mu glavu i spalite mu srce, ili zabijte

kolac u njega, tako da se svijet moţe od njega oporaviti.

Ako se to dogodi, zbogom.

VAN HELSING

Dnevnik dr. Sewarda

28. rujna. Ĉudesno je kako cijela noć ĉvrstog sna moţe oporaviti ĉovjeka. Juĉer sam umalo bio spreman

prihvatiti ĉudovišne Van Helsingove zamisli; ali sada mi se ĉine sablasnima i potpuno suprotne zdravim

razumom. Uopće ne sumnjam da on u sve to vjeruje. Pitam se nije li malo skrenuo umom. Zacijelo mora

postojati barem neko razloţno objašnjenje za sve one zagonetne pojave. Je li moguće da je profesor sve to

sam uĉinio? Toliko je natprirodno inteligentan da, kad bi došao na kakvu ludost, izveo bi je na besprijekoran

naĉin. Upravo mi se gadi razmišljati o tome i teorija da je Van Helsing poludio gotovo je isto toliko

nevjerojatna kao i ona druga; no ipak ću dobro pripaziti na njega. Mogao bih dobiti neki uvid u ovaj misterij.

29. rujna, ujutro... Sinoć, nešto prije deset sati, Arthur i Quincey došli su u Van Helsingovu sobu; ispriĉao

nam je što ţeli da uradimo, no osobito se obraćao Arthuru, kao da sve naše volje imaju središte u njegovoj.

Zapoĉeo je rekavši kako se nada da ćemo svi poći s njime jer, kako je rekao, "ondje treba obaviti jednu

ozbiljnu duţnost. Zacijelo vas je moje pismo iznenadilo?"

Ovo je pitanje bilo izravno upućeno lordu Godalmirgu.

- Jest. Pomalo me uzrujalo. I1 posljednje vrijeme p u mojoj kući bilo toliko briga da mi ih je i bez ovoga

sasvim dovoljno. Osim toga, pitao sam se što time ţelite reći. Quincey i ja popriĉali smo o tome; no što smo

više priĉali, bili smo sve zbunjeniji, te na kraju mogu reći tek da mi više ništa nije jasno.

- Ni meni - lakonski reĉe Quireey Morris.

- Ah, onda ste obojica bliţe poĉetku nego ovdje prisutni prijatelj John - reĉe profesor - koji mora naĉiniti

velik put unatrag prije nego što uopće doĊe do poĉetka.

Bilo je oĉigledno daje primijetio moj povratak staroj sumnjiĉavosti, iako nisam rekao ni rijeĉi. Zatim,

okrenuvši se drugoj dvojici, rekao je s velikom ozbiljnošću:

- Traţim vašu dozvolu da noćas uradim ono što smatram ispravnim. Znam da traţim mnogo, a kad saznate o

ĉemu je rijeĉ, tek onda ćete znati koliko mnogo. Mogu li vas stoga zamoliti da mi to obećate naslijepo,

koliko god se neko vrijeme ljutili na mene. Ne smijem prikriti mogućnost da bi moglo doći do toga. Barem

ni za što nećete okrivljavati sebe.

- U svakom sluĉaju ste iskreni - upadne Quincey. - Ja ću odgovoriti profesoru. Ne vidim baš na što cilja, ali

kunem se daje pošten; a meni je to dovoljno.

- Zahvaljujem vam, gospodine - ponosno reĉe Van Helsing. -Uĉinio sam sebi tu ĉast da vas ubrojim meĊu

prijatelje od povjerenja i ovakva mi je podrška draga.

Zatim je progovorio Arthur.

- Doktore Van Helsing, ja baš ne volim kupovati maĉku u vreći, kako ljudi kaţu, i ako je rijeĉ o neĉemu što

bi dovelo u pitanje moju ĉast dţentlmena, ili pak moju kršćansku vjeru, ne mogu vam dati takvo obećanje.

Ako me uvjerite da ono što namjeravate uraditi neće narušiti ni jedno ni drugo, odmah vam dajem svoj

pristanak; iako ni za ţivu glavu ne mogu shvatiti na što ciljate.

- Prihvaćam vaše uvjete - reĉe Van Helsing - i sve što traţim od vas jest sljedeće: u sluĉaju da budete

prisiljeni osuditi bilo koji moj postupak, prvo ga dobro prosudite i uvjerite se da ne narušava vaše uvjete.

- Dogovoreno! - reĉe Arthur. - Tako je pošteno. A sad, kad su preliminarni razgovori okonĉani, mogu li

zapitati što ćemo to uraditi?

- Ţelim da poĊete sa mnom, i to u tajnosti, na groblje u Kingsteadu.

Arthurovo lice se snuţdilo dok je rekao osupnuto:

- Tamo gdje je sahranjena jadna Lucy? - Profesor kimne i Arthur nastavi: - A kad doĊemo tamo?

- Ući ćemo u grobnicu! Arthur ustade.

- Profesore, mislite li vi ozbiljno ili je to neka strašna šala? Oprostite mi, jer vidim da mislite ozbiljno.

Ponovno je sjeo, no vidio sam daje sjeo ĉvrsto i ponosno, kao ĉovjek kojemu je narušeno dostojanstvo.

Nastala je tišina, sve dok ponovno nije zapitao:

- A kad budemo u grobnici?

- Otvorit ćemo lijes.

- Ovo je previše! - rekao je ljutito, ponovno ustavši. - Spreman sam biti strpljiv kod svih razumnih stvari, ali

ovo... oskvrnuće groba... osobe koja...

Zagrcnuo se uslijed ogorĉenosti. Profesor ga sućutno pogleda.

- Kad bih vam mogao prištedjeti i najmanju bol, jadni moj prijatelju - reĉe - Bog mi je svjedok da i bih. Ali

noćas naša stopala moraju gaziti po trnovitim stazama ili će kasnije, i to zauvijek, stopala koja volite morati

hodati plamenim stazama!

Arthur uzdigne pogled, napeta, blijeda lica.

- Pripazite, gospodine, pripazite!

- Ne bi li bilo pametno saslušati što imam za reći? - zapita Van Helsing. - Onda ćete barem znati do kuda

seţe moj plan. Da nastavim?

- Pošteno - upadne Morris.

Nakon kratke stanke, Van Helsing je nastavio, oĉigledno s naporom:

- GĊica Lucy je mrtva; nije li tako? Jest! Onda je niĉime ne moţemo povrijediti. Ali ako nije mrtva...

Arthur skoĉi na noge.

- Blagi Boţe! - uskliknuo je.- Kako to mislite? Je li došlo do kakve greške; je li ţiva sahranjena?

Zajeĉao je u takvoj boli koju nije mogla ublaţiti ĉak ni nada.

- Nisam rekao daje ţiva, dijete moje; nisam to ni mislio. Reći ću tek da bi ona mogla biti ţivi mrtvac.

- Ţivi mrtvac! A nije ţiva! Kako to mislite? Zar je sve ovo neka mora, ili što je?

- Postoje zagonetke koje ĉovjek moţe samo naslućivati, pa ih tijekom vjekova samo djelomice moţe

odgonetnuti. Vjerujte mi, sad smo na pragu jedne od njih. Ali još nisam gotov. Mogu li odrezati glavu mrtve

gospoĊice Lucy?

- Kraljevstva mi nebeskog, ne moţete! - usklikne Arthur, obuzet silnim gnjevom. - Ni za ĉitav svijet ne bih

pristao na mrcvarenje njezina mrtvog tijela. Doktore Van Helsing, previše me iskušavate. Šio sam vam

skrivio da me ovako muĉite? Što je skrivila ta jadna djevojka da joj na ovakav naĉin ţelite obešĉastiti grob!

Jeste li ludi što govorite ovakve stvari, ili sam ja lud što vas slušam? I ne usuĊujte se više ni pomišljati na

oskvrnuće; neću vam dati pristanak ni za što. Moja je duţnost da joj zaštitim grob od vandalizma i, tako mi

Boga, izvršit ću tu duţnost!

Van Helsing je ustao s mještana kojemu je cijelo vrijeme dotad sjedio te rekao ozbiljnim i strogim glasom:

- Moj lorde Godalrning, i ja imam duţnost koju moram obaviti, duţnost prema drugima, duţnost prema

vama, duţnost prema mrtvoj i, tako ni Boga, ja ću izvršiti tu duţnost! Sada traţim od vas samo da poĊete sa

mnom, da gledate i slušate i ako kasnije, kad sam još jednom uputio taj zahtjev, ne budete još spremniji za

njegovo izvršenje nego ja, onda... onda ću izvršiti svoju duţnost, kakva god bila. A. zatim, da bih postupio u

skladu sa ţeljama vašeg gospodstva, bit ću vam na raspolaganju da poravnamo raĉune, kada i gdje hoćete. -

Glas mu je malo zadrhtao, nastavio je glasom punim sućuti: - Ali, preklinjem vas, nemojte pretjerivati u

svome gnjevu prema meni. Za duga ţivota prepunog zadataka, koji ĉesto nisu bilo osobito ugodni i od kojih

mi je nekad htjelo prepući srce, nikad nisam imao teţi zadatak od ovoga. Vjerujte mi, ako doĊe vrijeme kad

ćete se predomisliti glede mene, jedan pogled iz vašeg oka izbrisat će ovaj tako tuţan sat, jer uradio bih sve

što mogu samo da vas izbavim iz tuge. Promislite samo. Jer, zašto bih sebi zadavao toliko posla i toliko

tuge? Došao sam ovamo iz svoje zemlje kako bih uradio što mogu u dobroj namjeri. Najprije zato da

ugodim svom prijatelju Johnu, a zatim da pomognem jednoj dragoj, mladoj dami, koju sam takoĊer zavolio.

Za nju sam - stid me to reći, ali govorim to u dobroj namjeri - dao ono što ste i vi dali, krv iz svojih ţila. Ja

sam je dao, ja, koji nisam bio njen dragi kao vi, već samo njezin lijeĉnik i prijatelj. Dao sam joj svoje noći i

dane, i prije smrti i nakon smrti; i ako joj moja smrt moţe pomoći ĉak i sad, kad je ona ţivi mrtvac, dobit će

je.

To je rekao s ozbiljnim, draţesnim ponosom i za Arthura je to izazvalo jak dojam. Uhvatio je starca za ruku

i rekao slomljenim glasom:

- Ah, teško mi je i pomisliti na to, i ja to ne razumijem; ali barem ću poći s vama i priĉekati.

16.

DNEVNIK DR. SEWARDA (nastavak)

Bilo je upravo petnaest minuta do ponoći kad smo ušli na groblje preko niskog zida. Noć je bila mraĉna, s

povremenim odbljescima mjeseĉine meĊu pukotinama tmastih oblaka što su klizili preko neba. Svi smo se

drţali nekako zbijeni jedan uz drugoga, dok je Van Helsing išao prvi, nešto ispred nas. Kad smo došli blizu

grobnice, dobro sam promotrio Arthura jer sam se bojao da će ga blizina mjesta koje je opterećeno tako

tuţnim uspomenama uznemiriti, no dobro se drţao. Zakljuĉio sam da zagonetka ovog našeg posla na neki

naĉin djeluje kao protumjera za njegovu bol. Profesor je otkljuĉao vrata te videći kako smo prirodno stali

oklijevati, iz razliĉitih razloga, razriješio poteškoću na taj naĉin što je sam prvi ušao. Mi smo krenuli za njim

i zatvorio je vrata. Upalio fenjer i usmjerio ga prema lijesu. Arthur je oklijevajući stupio korak naprijed. Van

Helsing se obratio meni:

- Juĉer ste bili ovdje sa mnom. Da li se tijelo gĊice Westenra nalazilo u lijesu?

- Nalazilo se.

Profesor se okrenuo prema ostalima te rekao:

- Ĉuli ste; pa ipak, nema nikoga tko mi ne bi vjerovao.

Uzeo je odvijaĉ te ponovno skinuo poklopac lijesa. Arthur je paţljivo gledao, vrlo blijed, no ne govoreći

ništa. Kad je poklopac skinut, stupio je korak naprijed. Oĉigledno nije znao da postoji i olovni lijes ili se

barem toga nije sjetio. Kad je vidio silom naĉinjeni otvor u olovu, na trenutak mu je krv pojurila u lice, no

podjednako se brzo povukla, tako daje ostao jezovito blijed. I dalje je šutio. Van Helsing silom je povukao

olovnu navlaku i svi smo pogledali unutra te ustuknuli.

Lijes je bio prazan!

Nekoliko trenutaka nitko nije progovorio ni rijeĉi. Tišinu je prekinuo Quincey Morris:

- Profesore, ja sam vam odgovorio. Vaša je rijeĉ sve što traţim. U normalnim okolnostima ne bih pitao tako

nešto; ne bih vam nanio takvu uvredu da posumnjam u vas; ali ovo je misterij koja prelazi pitanje ĉasti. Je li

ovo vaše djelo?

- Priseţem vam svime što mi je sveto da je nisam uklonio niti pak dodirnuo. Evo što se dogodilo: prije dvije

noći moj prijatelj Seward i ja došli smo ovamo, s dobrim razlogom, vjerujte mi. Otvorio sam taj lijes, koji je

onda bio zapeĉaćen, i zatekli smo ga, kao i sad, prazna. Onda smo ĉekali i ugledali kako se nešto bijelo

pribliţava kroz drveće.

Sljedećeg smo dana došli ovamo pri dnevnoj svjetlosti i ona je leţala ovdje. Nije li, prijatelja John? -Jest.

-One snio noći došli upravo na vrijeme. Još je jedio malo dijete nestalo i mi smo ga pronašli, hvala Bogu

neozlijeĊeno meĊu grobovima. Juĉer sam došao ovamo prije zalaska sunca, jer kad zaĊe sunce, ţivi se

mrtvaci mogu kretati. Ĉekao sam ovdje cijele noći sve dok nije izašlo sunce, ali ništa nisam vidio.

Najvjerojatnije zato ito sam na spone onih vrati postavio ĉešnjak, kojega ţivi mrtvaci ne mogu podnijeti, te

još neke stvari koje ih odbijaju. Prošle noći nije bilo nikakva kretanja, pa sam veĉeras prije zalaska sunca

skinuo svoj ĉešnjak i ostale stvari. I zato smo zatekli ovaj lijes praznim. Ali strpite se sa mnom. Zasad se

dogodilo mnogo toga ĉudnovatog. Ĉekajte sa mnom vani, pritajen i tako da vas se ne vidi i ne ĉuje, i dogodit

će se još mnogo ĉudnovatije stvari. Evo... - tu je poklopcem zamraĉio svjetlost fenjera - ...sad idemo van.

Otvorio je vrata i mi smo izašli jedan po jedan, a on je izašao zadnji i zakljuĉao za sobom vrata.

Kako li je noćni zrak djelovao svjeţe i ĉisto nakon uţasa one kosturnice! Kako li je sladak bio prizor oblaka

koji su jurili nebom, a dok su pretjecali jedan drugoga i sudarali se, povremeno bi zablistao traĉak mjeseĉine

- kao radost i tuga u ţivotu ĉovjeka! Kako li je bilo slatko udahnuti svjeţi zrak, koji nije imao zadah smrti i

truleţi! Kako je ljudski bilo vidjeti crvenkasto svjetlo neba iza breţuljka, te ĉuti u daljim prigušenu buku

koja oznaĉava ţivot u velikom gradu! Svi smo se na svoj naĉin osjećali sveĉano i zaneseno. Arthur je šutio i,

koliko sam mogao vidjeti, trudio se dokuĉiti svrhu i unutrašnje znaĉenje ove zagonetke. Osobno sam bio

razmjerno strpljiv i bio sam napola spreman ponovno odbaciti sumnje i prihvatiti Van Helsingove zakljuĉke.

Quincey Morris je bio ravnodušan, kao ĉovjek koji sve prihvaća, i to u duhu hladnokrvne odvaţnosti,

svjestan rizika koji je prihvatio. Kako nije smio pušiti, odrezao si je poveliku kvrgu duhana i poĉeo je

ţvakati. Sto se tiĉe Van Helsinga, on se bacio na sasvim odreĊeni posao. Prvo je iz svoje torbe izvadio

ĉitavu gomilu neĉega stoje izgledalo poput tankog biskvita, nalik na vafle, paţljivo umotano u bijeli ubrus.

Zatim je izvadio dvije pregršti nekakve bjeliĉaste tvari, poput tijesta ili staklarskog kita. Izmrvio je vafle na

sićušne komadiće i umiješao ih u masu svojim rukama. Potom je to izvukao u malene vrpce, te ih poĉeo

polagati u pukotine izmeĊu vrata i dovratka grobnice. To me pomalo zbunilo, pa budući da sam bio pokraj

njega, zapitao sam ga što to radi. Arthur i Quincey takoĊer su se pribliţili jer su i oni bili radoznali.

- Zatvaram grobnicu - odgovorio je - tako da ţivi mrtvac ne moţe ući.

- Zar će vam ova pasta pomoći u tome? - zapita Quincey. - Blagi Boţe! Je li to neka igra?

- Jest.

- Što to koristite?

Ovog puta pitanje je postavio Arthur. Van Helsing je poboţno skinuo šešir kad mu je odgovorio:

- Hostija. Donio sam je iz Amsterdama. Imam oprost od grijeha. Taj je odgovor zapanjio i najnepovjerljivije

meĊu nama i svi

smo redom osjetili da u prisutnosti takve iskrene odluĉnosti kakva je resila profesora, odluĉnosti da na taj

naĉin upotrijebi ono što mu je najsvetije, nije moguće sumnjati u njega. U tišini punoj poštovanja zauzeli

smo poloţaje koji su nam dodijeljeni oko grobnice, skriveni od bilo koga tko bi naišao. Ţalio sam ostale,

naroĉito Arthura. Ja sam se već za ranijeg posjeta bio prviknuo na to uţasno bdijenje; a ĉak sam i ja, koji

sam još prije sat vremena nijekao dokaze, osjetio sam kako mi se ledi srce. Nikad mi grobovi nisu izgledali

tako sablasno bijeli; nikad mi ĉempresi, tise i juni perusi nisu toliko djelovali kao otjelovljene pogrebne

tmine; nikad se drveće nije njihalo, niti je trava šuškala onako zlokobno; nikad grane nisu škripale onako

zagonetno; i nikad udaljeno zavijanje pasa nije slalo takve zle slutnje kroz noć.

Nastala je dugotrajna tišina, veliko bolno ništavilo, a zatim je profesor oštro prosiktao, "Ps-s-s-st!" Pokazao

je prstom i daleko dolje niz drvored tisa ugledali smo kako se primiĉe bijela prilika, nejasna bijela prilika,

koja je na grudima pridrţavala nešto tamno. Prilika je zastala i u tom trenutku trak mjeseĉine pao je na

gomilu uskomešalih oblaka, te zastrašujuće jasno pokazao tamnokosu ţenu, odjevenu u grobnu odjeću.

Nismo mogli vidjeti lice jer bila je nagnuta prema, kako smo sada vidjeli, plavokosom djetetu. Uslijedila je

stanka, a zatim sitan, oštar jecaj, kao što se djeca glasaju u snu, ili kakav ponekad ispušta pas kad leţi ispred

vatre i sniva. Krenuli smo naprijed, ali profesorova ruka podignuta u znak upozorenja, koju smo vidjeli dok

je stajao iza stabla tise, zadrţala nas je otraga. Kad smo pogledali, bijela je prilika ponovno krenula naprijed.

Sad je bila dovoljno blizu da je jasno vidimo, a mjeseĉina je još uvijek trajala. Srce mi se sledilo i zaĉuo sam

kako se Arthur zagrcnuo kad smo prepoznali crte lica Lucy Westenra. Lucy Westenra, ali kako lije bila

promijenjena. Draţest se preobrazila u tvrdu, bešćutnu okrutnost, a ĉednost u razbludnu neobuzdanost. Van

Helsing je izašao van, a i mi, ne obazirući se na njegov znak, svi smo krenuli naprijed. Pri koncentriranoj

svjetlosti koja je pala na Lucyno lice mogli smo vidjeti da su joj usnice grimizne od svjeţe krvi, te da joj je

mlaz curio preko brade i umrljao ĉistoću njezine mrtvaĉke halje.

Zadrhtali smo od uţasa. Pri drhtavom sam svjetlu vidio da su popustili ĉak i ĉeliĉni "Van Helsingovi ţivci.

Arthur se nalazio odmah pokraj mene i da ga nisam zgrabio za ruku i pridrţao ga, bio bi pao.

Kad nas je Lucy ugledala (to stvorenje što se nalazilo pred nama nazivam "Lucy" samo zato što je imalo

njezino obliĉje), ustuknula je ljutito zareţavši, kao što ĉini maĉka kad je netko iznenadi. Zatim joj je

pogled preletio preko nas. Oĉi su bile Lucyne po boji i obliku; ali ukaljane i prepune paklenske vatre,

umjesto ĉednih, milih oĉiju koje smo poznavali. U tom trenutku ostatak moje ljubavi preobrazio se u mrţnju

i gnušanje; da ju je onda trebalo ubiti, bio bih to u stanju uĉiniti s divljaĉkim zadovoljstvom. Dok je

gledala,oĉi su joj plamtjele bezboţnim sjajem, a lice joj je uresio puteni osmijeh. O, Boţe, kako sam

zadrhtao videći ga! Nehajnim pokretom, bezobzirna kao neki vrag,bacila je na tlo dijete koje je dotad

silovito pritiskala uz grudi, reţeći za njim kao što pas reţi za komadom kosti. Dijete je prodorno zajeĉalo i

ostalo tamo leţati plaĉući. U tom je ĉinu bilo bešćutnosti koja je iz Arthura izmamila jecaj. Kad je krenula

prema njemu ispruţenih ruku i s raspuštenim j

osmijehom, ustuknuo je i prekrio lice rukama.

No ona mu se i dalje pribliţavala.

- DoĊi k meni, Arthure - rekla je s ĉeznutljivom, razbludnom gracioznošću. - Pusti ove druge i doĊi k meni.

Ruke mi gladuju za tobom.

DoĊi i poĉivat ćemo zajedno. DoĊi, muţu moj, doĊi!

Bilo je neĉega demonski umilnog u njezinu glasu, poput zvonjave udarena stakla, što je odzvanjalo ĉak i u

mozgovima nas koji smo ĉuli te rijeĉi upućene drugome. Što se tiĉe Arthura, bio je kao zaĉaran. Maknuo je

šake s lica i širom rastvorio ruke. Spremila mu se baciti u zagrljaj, kad je Van Helsing skoĉio naprijed i

postavio medu njih svoje maleno zlatno raspelo. Ustuknula je te, iznenadno izobliĉena 1

lica, prepuna bijesa, jurnula kao da ţeli ući u grobnicu.

No kad se našla na korak-dva od vrata, zastala je kao da ju je zaustavila neka neodoljiva sila. Zatim se

okrenula te joj se lice ukazalo u jasnome traku mjeseĉine i pod svjetlošću fenjera koji više nije podrhtavao

pod nadzorom ţeljeznih ţivaca Van Helsinga. Nikad na nekom licu nisam vidio takvu smetenu zlobu; a

uzdam se u to da smrtne oĉi nikad više i neće vidjeti ništa sliĉno. Prekrasna boja postala je mrtvaĉki blijeda,

iz oĉiju kao da su joj prštale iskre paklenskog ognja, ĉelo joj se nabralo tako da su joj nabori nalikovali

klupcima Meduzinih zmija, a lijepa, krvlju umrljana usta izduţila su se u otvoreni ĉetverokut, kao na

japanskim i grĉkim kazališnim maskama. Ako se ikad s nekog lica oĉitovala smrt, kad bi pogledi mogli

ubijati, onda smo mi tome prisustvovali u onome trenutku.

I tako je dobrih pola minute, što se ĉinilo kao ĉitava vjeĉnost, strujala izmeĊu podignutog raspela i hostije

koja joj je zatvarala ulaz.

Van Helsing je prekinuo tišinu.

- Odgovori mi, prijatelju moj! - obratio se Arthuru. - Da li da nastavim sa svojim poslom?

Arthur se bacio na koljena, te rukama sakrio lice.

- Radite što hoćete, prijatelju - odgovorio je. - Radite što hoćete. Više nikad ne smije postojati ovakav uţas.

Potom je bolno zajeĉao. Quincey i ja istodobno smo krenuli prema njemu te ga uhvatili ispod ruke. Zaĉuli

smo kako je fenjer škljocnuo kad je Van Helsing zatvorio na njemu zaslon; pribliţivši se grobnici, poĉeo je

iz pukotina vaditi dio hostije koju je ondje postavio. Ustuknuli smo i s uţasnutom se zapanjenošću zagledali

kako je ţena, koja je trenutak prije imala podjednako opipljivo tijelo kao i mi, prošla kroz otvor u koji bi

jedva ušla oštrica noţa. Osjetili smo olakšanje kad smo ugledali kako profesor smireno vraća komadiće kita

u obrub vrata.

Kad je to bilo gotovo, podignuo je dijete.

- DoĊite sad, prijatelji moji - rekao je. - Noćas više ništa ne moţemo uraditi. U podne će se ovdje odrţati

sprovod, pa ćemo svi doći nedugo nakon toga. Svi prijatelji preminulog otići će do dva sata i kad grobar

zakljuĉa vrata, mi ćemo ostati. Onda ćemo se opet trebati uhvatiti posla, ali ne ovakva kao noćas. Što se tiĉe

djeteta, nije osobito povrijeĊeno i do sutra naveĉer bit će mu dobro. Ostavit ćemo ga ondje gdje će ga zateći

policija, kao i noć prije; a onda kući. - Zatim se pribliţio Arthuru i rekao mu: - Arthure, prijatelju moj,

mnogo ste propatili, ali kad se kasnije prisjetite toga, vidjet ćete koliko je to bilo neophodno. Sad ste u

mraku, dijete moje. Ali u ovo vrijeme sutra, uz Boţju pomoć, već ćete biti izvan mraka i nagledati se

svjetlosti; stoga ne tugujte previše. Dotad neću traţiti vaš oproštaj.

Arthur i Quincey pošli su kući sa mnom i putem smo se meĊusobno pokušali razvedriti. Ostavili smo dijete

na sigurnome i bili smo umorni; stoga smo svi pozaspali manje-više ĉvrstim snom.

29. rujna, noću. Nešto prije dvanaest sati nas trojica, Arthur, Quincey Morris i ja, pojavili smo se kod

profesora. Bilo je neobiĉno zapaziti da smo u skladu s dogovorom svi odjenuli crnu odjeću. Naravno da je

Arthur nosio crninu, jer bio je u koroti, no mi ostali nosili smo je nagonski. Došli smo na groblje u jedan i

pol te stali šetati naokolo, drţeći se podalje od oka zaposlenih, tako da smo kasnije, kad su grobari završili

svoj posao, a ĉuvar groblja zakljuĉao vrata, uvjeren da su svi otišli, sami ostali ondje. Van Helsing je

umjesto svoje male crne torbice imao dugu koţnatu torbu, nalik na torbu za kriketsku opremu. Oĉigledno je

bila priliĉno teška.

Kad smo ostali sami te ĉuli kako i zadnji koraci zamiru na cesti, tiho smo, kao po zapovijedi, pošli za

profesorom do grobnice. On je otkljuĉao vrata i ušli smo, zatvorivši ih za sobom. Zatim je iz svoje torbe

izvalio fenjer i zapalio ga, a s njime i dvije voštarice, koje je, zapalivši ili, zalijepio na lijesove sa strane,

rastopivši im donji kraj, tako da bude dovoljno svjetlosti za rad. Kad je ponovno podigao poklopac Lucynog

lijesa, svi smo pogledali, pri ĉemu je Arthur drhturio poput šibe, i vidjeli da tijelo leţi tamo u svoj svojoj

samrtnoj ljepoti. No u mom srcu nije bilo ljubavi, tek gnušanje prema ogavnome biću koje je uzelo Lucyno

obliĉje bez njezine duše. Vidio sam da je ĉak i Arthuru otvrdnulo lice dok je promatrao. Nakon nekog

vremena zapitao je Van Helsinga:

- Je li ovo doista njezino tijelo ili tek zloduh u njezinu obliĉju? -To i jest njezino tijelo i nije. No priĉekajte

malo te ćete je vidjeti onakvu kakva je bila, ikakva je još uvijek.

Dok je leţala ondje, djelovala je kao iz ruţnog sna; šiljasti zubi, okrvavljena, razbludna usta koja bi ĉovjeka

navela da zadrhti, ĉitava ta putena pojava lišena produhovljenosti, poput nekog Ċavoljeg izrugivanja iz

Lucyne draţesne ĉednosti. Van Helsing je svojom uobiĉajenom metodiĉnošću poĉeo vaditi razliĉite stvari iz

svoje torbe, te ih polagati kako bi bile spremne za upotrebu. Prvo je izvadio lemilicu i nešto olovnog lema, a

zatim malenu uljanu svjetiljku iz koje je, kad ju je zapalio u kutu grobnice, poĉeo izlaziti plin koji je gorio

plaviĉastim plamenom uz silnu toplinu; zatim su uslijedili noţevi za operiranje, koje je odloţio nadomak

ruke; te naposljetku obli drveni kolac, debeo oko šest-sedam centimetara i dugaĉak oko metar. Jedan mu je

kraj bio stvrdnut ţarenjem u vatri te izoštren do finoga šiljka. Uz taj je kolac dolazio i teški malj, kakav se u

kućanstvima koristi u podrumu za razbijanje velikih gromada ugljena. Na mene pripreme lijeĉnika za bilo

kakav posao djeluju ohrabrujuće i poticajno, no u Arthura i Quinceya te su stvari izazvale zabrinutost. No,

obojica su zadrţala hrabrost te su ostali tihi i mirni.

- Prije nego bilo što poduzmemo - rekao je Van Helsing kad je sve bilo spremno - da vam kaţem ovo; taj je

postupak u skladu s obiĉajima i iskustvom naših starih, te svih koji su prouĉavali moći ţivih mrtvaca. Kad

postanu ovakvi, s promjenom nastupa i kletva besmrtnosti; ne mogu umrijeti, već silom prilika ţive

generaciju za generacijom, pridodajući nove ţrtve i umnaţajući zlo na svijetu; jer svi koji umru nakon što su

postali plijenom ţivog mrtvaca i sami postaju ţivi mrtvaci, te svoju vrstu uzimaju za plijen. I tako se krug

neprestance proširuje, poput valića koji nastaju kad se u vodu baci kamen. Prijatelju Arthure, da si primio

onaj poljubac kojeg se sjećaš, prije nego što je jadna Lucy umrla; ili pak sinoć kad si joj raširio ruke, i ti bi

za neko vrijeme, kad bi umro, postao nosferatu, kako ga zovu u istoĉnoj Europi, i cijelo bi vrijeme

proizvodio sve više ţivih mrtvaca koji nas tako ispunjavaju uţasom. Karijera ove nesretne drage dame tek je

zapoĉela. Onoj djeci ĉiju je krv sisala nije zbog toga ništa gore; no daje nastavila ţivjeti, gubili bi sve više i

više krvi, i dolazili bi k njoj privuĉeni njezinim moćima. Tako bi im isisala krv ovim opakim ustima. Ali ako

zaista umre, onda sve to prestaje. Malene rane na grlima će nestati i oni će se vratiti svojim igrama nikad ne

saznavši što se zbilo. Ali najljepše je od svega to što, kad ovaj ţivi mrtvac bude uistinu upokojen, onda će

duša jadne dame koju svi volimo ponovno biti slobodna. Umjesto da noću ĉini zlo, a danju se sve više

srozava zbog toga, ona će zauzeti svoje mjesto pokraj drugih anĊela. I tako će, prijatelju moj, blaţena biti

ruka koja će joj zadati oslobaĊajući udarac. Ja sam to spreman uĉiniti, ali nema li meĊu nama nekoga tko

ima više prava na to? Zar u budućnosti neće predstavljati radost kad u tišini besane noći bude pomislio:

"Moja ju je ruka poslala k zvijezdama; ruka onoga koji ju je najviše volio; ruka koju bi ona i sama odabrala,

da joj je moguće birati?" Recite mi, ima li takvoga meĊu nama?

Svi smo pogledali Arthura. I on je vidio sve ono što i mi, beskrajnu ljubaznost koja je govorila da bi nam

njegova ruka trebala vratiti Lucy u svetoj, a ne u oskvrnutoj uspomeni; stupio je korak naprijed rekavši

odvaţnim glasom, iako mu je ruka drhtala, a lice mu problijedjelo poput snijega:

- Iskreni moj prijatelju, zahvaljujem vam iz dna svog slomljenog srca. Recite mi što moram uĉiniti i ja neću

iznevjeriti.

- Hrabar ste momak! - reĉe Van Helsing, poloţivši mu ruku na rame. - Trenutak hrabrosti i sve je svršeno.

To će biti strahovito muĉno, tu nema zavaravanja, ali potrajat će vrlo kratko, a nakon toga radost će vam biti

veća od boli. Iz ove sumorne grobnice izaći ćete kao hodate po zraku. Ali ne smijete iznevjeriti nakon što

jednom zapoĉnete. Samo pomislite kako smo oko vas mi, vaši iskreni prijatelji, te da cijelo vrijeme molimo

za vas.

- Nastavite - promuklo reĉe Arthur. - Recite mi što da uĉinim.

- Uzmite ovaj kolac u svoju lijevu ruku, tako da stavite šiljak iznad srca, a malj u svoju desnu ruku. Kad

zapoĉnemo svoju molitvu za mrtve - ja ću je ĉitati, imam ovdje molitvenik, a svi će me ostali pratiti - udrite

u Boţje ime, tako da sve bude dobro s mrtvom ţenom koju volimo, te da nestane ţivi mrtvac.

Arthur je uzeo kolac i malj i nakon što se jednom odluĉio djelovati, ruke mu nisu nimalo zadrhtale. Van

Helsing je otvorio svoju misnu knjigu i poĉeo ĉitati, a Quincey i ja slijedili smo ga kako smo već mogli.

Arthur je poloţio šiljak iznad srca i mogao sam vidjeti kako se utisnuo u bijelu put. Zatim je udario svom

silinom.

Biće u lijesu se previnulo, a iz otvorenih crvenih usana izletio je ogavni krik od kojega se ledila krv u

ţilama. Tijelo se stalo tresti, drhtati i uvijati obuzeto divljim grĉevima; oštri bijeli zubi stali su zveketati sve

dok nisu izgrizli usnice, a ista su se umrljala grimiznom pjenom. Ali Arthur nije uzmaknuo. Djelovao je

poput Tora dok ma se postojana raka uzdizala i padala, gurajući kolac koji je donosio milost sve dublje i

dublje, dok se krv iz probodena srca nadimala i šikljala oko kolca. Lice mu je bilo kao okamenjeno i kao da

je iz njega isijavala viša duţnost. Taj nam je prizor ulio hrabrosti,tako da su i naši glasovi stali odzvanjati

malenom kosturnicom.

A zatim je uvijanje i drhturenje tijela postalo slabije, kao i zveketanje zuba i grĉenje lica. Napokon je ostalo

nepomiĉno leţati. Uţasan je zadatak bio okonĉan.

Malj je ispao iz Arthurove ruke. Zanjihao se i bio bi se srušio da ga nismo uhvatili. Krupne kapi znoja pale

su mu s ĉela, a dah mu je izlazio u vidu isprekidana soptanja. To je za njega doista bio strahoviti napor i da

ga nadljudski razlozi nisu prisiljavali da obavi tu zadaću, nikad je ne bi mogao dovršiti. Nekoliko trenutaka

smo se posvetili pa nismo ni pogledali prema lijesu. No kad smo se naposljetku okrenuli, jedan za drugim

stali smo mrmljati, zateĉeni i iznenaĊeni. Tako smo se zagledali da je i Arthur ustao, jer bio je sjeo na pod,

te i on došao pogledati. Lice mu je obasjala ĉudnovata, razdragana svjetlost, koja je sasvim raspršila uţasni

mrak koji je poĉivao na njemu.

Ondje, u lijesu, nije više leţalo gnusno biće kojega smo se onako uţasavali i zamrzili ga toliko da je njegovo

uništenje prepušteno kao povlastica onome koji je imao najviše prava na to, već Lucy kakvu smo viĊali za

ţivota, neusporedivo draţesnog i ĉednog lica. Istina, bili su ondje i tragovi brige, boli i bolesti što smo ih

viĊali za ţivota; no oni su nam bili dragi jer su oznaĉavali njezinu istinu s kojom smo bili upoznati. Svi smo

do jednoga osjetili sveti spokoj koji je poput sunĉeve svjetlosti leţao iznad mršavog lica, a tjelesni oblik bio

je samo zemaljski dokaz i simbol smirenosti koja će je vjeĉito pratiti.

Van Helsing je prišao Arthuru i poloţio mu ruku na rame, te mu

rekao:

- A sad, Arthure, prijatelju moj, mladiću moj, nije li mi oprošteno?

Uslijedila je reakcija nakon onog strahovitog napora, pa je prihvatio starĉevu ruku, prinio je usnama i

poljubio je.

- Oprošteno! - rekao je. - Neka vas Bog blagoslovi što ste mojoj dragoj vratili njezinu dušu, a meni mir.

Stavio je ruke na profesorovo rame, naslonio mu glavu na grudi, te neko vrijeme tiho plakao, dok smo mi

nepomiĉno stajali. Kad je podignuo glavu, Van Helsing mu reĉe:

- A sad, dijete moje, moţete je poljubiti. Poljubite njezine mrtve usne ako to ţelite, jer ona bi to htjela od

vas, kad bi imala izbora. Jer sad više nije iscereni vrag, niti će ikad više biti onaj ogavni stvor. Nije više

Ċavolov ţivi mrtvac. Sada je mrtva u Gospodinu i njezina je duša kod njega!

Arthur se sagnuo i poljubio je, a zatim smo njega i Quinceya poslali van iz grobnice. Profesor i ja otpilili

smo vrh kolca, ostavivši šiljak u tijelu. Zatim smo odrezali glavu i napunili usta ĉešnjakom. Zavarili smo

olovnu navlaku, vijcima priĉvrstili poklopac lijesa, pokupili svoje stvari i izašli. Kad je profesor zakljuĉao

vrata, dao je kljuĉ Arthuru.

Vani je zrak bio sladak, blistalo je sunce i pjevale su ptice, i ĉinilo se kao daje priroda drukĉija. Posvuda je

bilo razdraganosti, veselja i mira, jer i sami smo bili umireni, te osjećali radost, koliko god teško do nje

stigli.

-A sad, prijatelji moji - rekao je Van Helsing prije nego što smo se udaljili - jedan dio našeg posla je

obavljen, i to onaj koji je bio najbolniji za nas. Ali preostaje nam još veći zadatak, i teţi, a uz to je opasan i

bolan. Hoćete li mi pomoći? Svi smo nauĉili vjerovati, nije li tako? I u tom sluĉaju, ne vidimo li svoju

duţnost? Vidimo! I nećemo li obećati da ćemo nastaviti posao do samoga svršetka, koliko god teţak bio?

Svi smo mu redom stisnuli ruku i dali obećanje. Kad smo bili na odlasku, profesor je rekao:

- Prekosutra naveĉer naći ćete se sa mnom i u sedam sati ćemo veĉerati s prijateljem Johnom. Pozvat ću još

dvoje ljudi, koje zasad još ne poznajete; i bit ću spreman obznaniti sav naš rad i razotkriti sve naše planove.

Prijatelju John, vi doĊite sa mnom kući, jer moram se posavjetovati o mnogoĉemu, a vi mi moţete pomoći.

Veĉeras putujem za Amsterdam, ali vratit ću se sutra naveĉer. A onda poĉinje naš veliki zadatak. Ali prije

toga štošta vam moram reći, tako da znate što treba uraditi i ĉega se treba bojati. Onda ćemo jedni drugima

nanovo dati obećanje; jer oĉekuje nas strahoviti zadatak i jednom kad se bacimo na njega, nema više

uzmaka.

17.

DNEVNIK DR. SEWARDA

(nastavak)

Kad smo pristigli u hotel Berkeley, Van Helsinga je ĉekao

brzojav:

Dolazim vlakom. Jonathan u Whitbyju. Važne vijesti.

MINA HARKER

Profesor je bio oduševljen.

- Ah, ta divna gospoĊa Mina - rekao je - dragulj meĊu ţenama! Ona dolazi, ali ja ne mogu ostati. Ona mora

ići u vašu kuću, prijatelju John. Morate je doĉekati na kolodvoru. Brzojavite joj usput, tako da bude

pripremljena.

Nakon što smo odaslali brzojav, popio je šalicu ĉaja. Usput mi je spomenuo dnevnik što gaje Jonathan

Harker vodio po inozemstvu, te mi dao otipkani primjerak, kao i primjerak dnevnika što ga je gĊa Harker

vodila u Whitbyju.

- Uzmite ovo - rekao je - i dobro to prouĉite. Kad se vratim, ovladat ćete svim ĉinjenicama i tada moţemo

bolje nastaviti na našu istragu. Ĉuvajte ove spise na sigurnome mjestu, jer u njima je ĉitavo bogatstvo.

Trebat će vam sva vjera kojom raspolaţete, ĉak i vama koji ste danas proţivjeli onakvo iskustvo. Ono što je

ovdje ispriĉano - tu je ozbiljno i teško poloţio ruku na papire - moglo bi predstavljati poĉetak kraja za vas,

mene i još mnoge ljude; ili pak bi moglo predstavljati smrtno zvono za ţive mrtvace koji hodaju zemljom.

Molim vas da sve ovo proĉitate otvorena duha; pa ako na bilo koji naĉin uzmognete pridodati nešto ovdje

ispriĉanoj priĉi, ne ustruĉavajte se, jer to je od najveće vaţnosti. I vi ste vodili dnevnik o svim onim

neobiĉnim pojavama, zar ne? Da! Onda ćemo zajedniĉki proći kroz sve to kad se naĊemo.

Zatim se spremio za svoj odlazak i ubrzo se nakon toga odvezao u Liverpool Street. Ja sam se zaputio u

Paddington, gdje sam stigao kakvih petnaestak minuta prije dolaska vlaka.

Guţva se raspršila, nakon strke uobiĉajene na peronima po dolasku vlaka, i poĉeo sam strepiti da ne

propustim svoju gošću, kad mi je prišla jedna draţesna djevojka milog lica, na brzinu me pogledala te rekla:

- Dr. Seward, ako se ne varam?

- A vi ste gĊa Harker! - odvratio sam odmah, nakon ĉega mi je ispruţila ruku.

- Prepoznala sam vas po opisu jadne drage Lucy; ali... Odjednom je zastala i lice joj je brzo oblilo rumenilo.

Bilo nam je nekako lakše nakon što sam i sam porumenio, jer bio je to šutljivi odgovor s moje strane. Uzeo

sam njezinu prtljagu, u koju je spadao i pisaći stroj, te smo se podzemnom ţeljeznicom odvezli u Fenchurch

Street, nakon što sam brzojavio svojoj kućepaziteljici da odmah pripremi dnevnu i spavaću sobu za gĊu

Harker.

Stigli smo na vrijeme. Ona je, dakako, znala da je to mjesto umobolnica, ali vidio sam kako nije mogla

suspregnuti drhtaj kad smo ulazili.

Rekla mi je da će uskoro doći u moju radnu sobu, ako smije, te da mi ima mnogo toga za ispriĉati. I tako,

dok je oĉekujem, dovršavam svoj današnji prilog za svoj fonografski dnevnik. Zasad još nisam uspio

pregledati spise koje mi je ostavio Van Helsing, iako leţe otvoreni preda mnom. Moram je zaokupiti

neĉime, tako da ih mogu proĉitati. Ona još i ne zna koliko je dragocjeno vrijeme, niti pak kakav nas zadatak

oĉekuje. Moram pripaziti da je ne preplašim. Evo je!

DNEVNIK MINE MURRAY

29. rujna. Nakon što sam se uredila, sišla sam u radnu sobu dr. Sewarda. Pred vratima sam zastala na

trenutak, jer uĉinilo mi se da s nekim priĉa. No, kako mi je napomenuo neka poţurim, pokucala sam na vrata

te ušla na njegov poziv.

Na moje veliko iznenaĊenje, nikoga nije bilo s njime. Bio je sasvim sam, a na stolu ispred njega nalazio se

predmet kojega sam po opisu odmah prepoznala kao fonograf: Nikad ga prije nisam vidjela, pa me vrlo

zainteresirao.

- Nadam se da me niste morali ĉekati - rekla sam - ali priĉekala sam ispred vrata budući da sam vas ĉula

kako priĉate, te sam pomislila da ste u društvu s nekim.

- Ah - odvratio mi je uz osmijeh - samo sam vodio svoj dnevnik.

- Vaš dnevnik? - zapitala sam ga iznenaĊeno.

- Da - odgovorio je. - Vodim ga pomoću ovoga.

Rekavši to, stavio je ruku na fonograf. To me sasvim zanijelo, jer sam izlanula:

- Zaboga, pa ovo je bolje i od stenografije. Mogu li ĉuti nešto s

njega?

- Naravno - odvratio je ţivahno, te ustao kako bi ga pustio u pogon. Zatim je zastao i licem mu je preletio

zabrinuti pogled.

- Zapravo... - zapoĉeo je s nelagodom-ja vodim preko fonografa samo svoj dnevnik, a u njemu je rijeĉ

iskljuĉivo... gotovo iskljuĉivo, o mojim sluĉajevima Moţda ne bi bilo zgodno... hoću reći...

Zastao je i ja sam mu htjela pomoći da se izvuĉe iz neugodna poloţaja:

- Vi ste pomagali jadnoj Lucy pred kraj ţivota. Da ĉujem kako je umrla; koliko je poznajem, bila bih vam

vrlo zahvalna. Ona mije bila vrlo, vrlo draga.

Na moje iznenaĊenje, odgovorio mi je s uţasnutim izrazom na licu:

- Da vam ispriĉam o njezinoj smrti? Ni za ţivu glavu!

- Zašto ne? - zapitala sam jer poĉeo me obuzimati reki smrtno ozbiljan, jezovit osjećaj. Još jednom je zastao

i vidjela sam da pokušava smisliti neku ispriku.

- Vidite - promucao je naposljetku - ja ne znam. pronaći neki odreĊeni dio dnevnika. - Još dok je to govorio,

sinula mu je neka zamisao i promijenjenim je glasom rekao s nesvjesnom priprostošću i djeĉjom naivnošću:

- To je ţiva istina, tako mi svega. Ĉasna rijeĉ! - Mogla sam se tek nasmiješiti, na stoje naĉinio grimasu. -

Onda sam se izdao! -rekao je. - Ali znate li vi da vodim ovaj dnevnik već mjesecima i još mi nijednom nije

palo na pamet kako ću pronaći neku pojedinost o nekom sluĉaju, poţelim li to?

Sad mi je već sinulo da je u dnevniku lijeĉnika koji je njegovao , Lucy bilo neĉega što bi moglo uvećati

ukupnu koliĉinu našeg znanja o onome strašnome stvoru, te sam odvaţno rekla:

- Onda, doktore Seward, dajte mi da vam ga pretipkam na svojem

stroju.

- Ne, ne, ne! - rekao je, problijedivši poput mrtvaca. - Ne bih dozvolio da saznate onu groznu priĉu ni za

cijeli svijet.

Bila je, dakle, grozna; moja je intuicija bila u pravu! Na trenutak sam se zamislila i dok sam pogledom

preletjela po sobi, nesvjesno traţeći nešto što bi mi moglo pomoći, zapazila sam veliku hrpu otipkanog

papira na stolu. Vidio je da nešto gledam, te je bez razmišljanja i sam pogledao u istom smjeru. Kad je

ugledao one spise, shvatio je što mi je na umu.

- Vi me ne poznajete - rekla sam. - Nakon što proĉitate ove spise, moj dnevnik i dnevnik mog muţa, što sam

otipkala, bolje ćete me upoznati. Nisam oklijevala kad je trebalo za ovaj cilj dati i zadnju moju skrivenu

misao, ali vi me zasad još ne poznajete i ne smijem ni oĉekivati da već sad steknete povjerenje u mene.

On je svakako plemenit ĉovjek. Uboga draga Lucy bila je u pravu. Ustao je i otvorio veliku ladicu, u kojoj je

po redu bio sloţen veći broj metalnih cilindara prevuĉenih tamnim voskom.

- Sasvim ste u pravu - rekao je. - Nisam imao povjerenja u vas zato što vas nisam poznavao. Ali sad vas

poznajem i dozvolite mi da vam kaţem kako sam vas već davno trebao upoznati. Znam da vam je Lucy

priĉala o meni, i meni je priĉala o vama. Mogu li vam izraziti svoje kajanje na jedini naĉin koji je u mojoj

moći? Uzmite ove cilindre i preslušajte ih; prvih pet-šest sasvim je osobne prirode i neće vas uţasnuti.

Nakon toga ćete me bolje upoznati. Dotad će biti pripremljena veĉera. U meĊuvremenu, ja ću proĉitati jedan

dio ovih spisa, te ću bolje shvatiti neke stvari.

Sam mi je prenio fonograf u dnevnu sobu i namjestio ga za upotrebu. Sad ću zacijelo saznati nešto ugodno.

Upoznat ću se s drugom stranom istinite ljubavne zgode ĉije jednu stranu već poznajem...

Dnevnik dr. Sewarda

29. rujna. Onaj ĉudesni dnevnik Jonathana Harkera i dnevnik njegove ţene toliko su me zaokupili da nisam

ni primijetio kako je proletjelo vrijeme. GĊa Harker nije bila dolje kad je sluţavka došla najaviti veĉreu te

sam rekao:

- Vjerojatno je umorna; neka veĉera priĉeka još jedan sat. Potom sam nastavio sa svojim poslom. Upravo

sam dovršio s

dnevnikom gĊe Harker, kad je ona ušla. Djelovala je draţesno i lijepo, no vrlo tuţno, a oĉi su joj bile crvene

od plaĉa. To me uvelike dirnulo. U zadnje sam vrijeme imao mnogo razloga za suze, Bog mi je tome

svjedok, ali njihova mi je utjeha bila zanijekana. Kad sam vidio te draţesne oĉi, blistave od svjeţih suza,

stegnulo mi se srce.

- Strašno se bojim da sam vas uzrujao - rekao sam stoga.

- O, ne, niste me uzrujali - odvratila je - ali vaša me bol neizrecivo dirnula. Ovo je divan stroj, ali okrutno je

iskren. Ĉinilo mi se kao da jedna duša plaĉe pred svemogućim Bogom. Nitko više nikad ne smije ĉuti te

rijeĉi naglas! Gledajte, pokušala sam biti od koristi. Otipkala sam vaš dnevnik na svom pisaćem stroju i sad

više nitko ne treba ĉuti kako vam srce kuca, kao što sam ja ĉula.

- Nitko to ne mora ni znati, pa i neće saznati - rekao sam prigušenim glasom. Stavila je svoju ruku na moju i

rekla vrlo ozbiljnim glasom:

- Ali drugi to moraju saznati!

- Moraju li? Ali zašto? - zapitao sam.

- Zato što je i to dio ove uţasne priĉe, dio smrti jadne drage Lucy i svega što je dovelo do nje; zato što

moramo iskoristiti cijelo raspoloţivo znanje i svu pomoć u borbi koja nam predstoji da oslobodimo svijet od

ovog uţasnog ĉudovišta. Mislim da na cilindrima koje ste mi dali ima više toga nego što ste htjeli da

saznam; ali već vidim da u vašem dnevniku postoje mnoga svjetla što obasjavaju ovaj mraĉni

misterij. Dopustit ćete mi da budem od pomoći, zar ne? Donekle sam upoznata si svime i iako sam došla tek

do 7. rujna u vašem dnevniku, već vidim kako je jadna Lucy bik stisnuta u škripac, te kako je došlo do

njezina uţasnog usuda. Jonathan i ja radili smo danju i noću otkako je profesor Van Helsing bio kod nas. On

je otišao u Withtby da prikupi više podataka i sutra naveĉer bit će ovdje da nam pomogne. Me trebamo jedni

pred drugima imati tajni; budemo li radili zajedniĉki i s potpunim povjerenjem, zacijelo ćemo biti jaĉi nego

ako neki od nas budu u mraku.

Pogledala me toliko molećivo i istodobno u svome stavu pokazala takvu hrabrost i odluĉnost da sam odmah

popustio pred njezinim ţeljama.

- Postupit ćete - rekoh - kako god ţelite. Neka mi Bog pomogne ako sam u krivu! Postoje strahovite stvari

koje ćete tek saznati;ali ako ste već prevalili toliki put po cesti Lucyne smrti, znam da nećete biti zadovoljni

ostanete li u mraku. Štoviše, svršetak, sam svršetak, mogao bi vam donijeti i traĉak mira. DoĊite, veĉera je

spremna. Moramo ostati snaţni za ono što nas ĉeka; imamo okrutan i jezovit zadatak. Nakon što se najedete,

saznat ćete i sve ostalo, a ja ću vam odgovoriti na sva pitanja koja mi poţelite postaviti, nade li se nešto što

ne razumijete, premda je sve bilo jasno nama koji smo prisustvovali tome.

DNEVNIK MINE HARKER

29. rujna. Nakon veĉere pošla sam s dr. Sewardom u njegovu radnu sobu. Prenio je fonograf natrag iz moje

sobe, te uzeo moj pisaći stroj. Smjestio me u udobnu stolicu i stavio fonograf na takvo mjesto da mi bude

nadohvat ruke bez potrebe da ustajem, te mi pokazao kako da ga zaustavim kad budem poţeljela naĉiniti

stanku. Zatim je vrlo promišljeno sjeo, okrenuvši mi leĊa, tako da se osjećam sasvim slobodno, te zapoĉeo

ĉitati. Ja sam prinijela metalne rašlje uhu i stala slušati.

Nakon stoje završila strašna priĉa o Lucynoj smrti te o svemu što je uslijedilo, bespomoćno sam klonula u

stolici. Srećom, nisam sklona nesvjesticama. Kad me dr. Seward ugledao, skoĉio je uz uţasnuti usklik,

izvadio iz ormarića optoĉenu bocu i dao mi malo brendija, koji me za nekoliko minuta ponešto oporavio.

Misli su mi se potpuno uskomešale i da se kroz to mnoštvo strahota nije probijala sveta zraka svjetlosti,

spoznaja da je moja draga, draga Lucy našla mir, mislim da to ne bih mogla podnijeti bez scene. Sve je to

toliko neobuzdano, zagonetno i ĉudnovatno da uopće ne bih povjerovala da nisam bila upoznata s

Jonathanovim iskustvom iz Transilvanije. Ovako, nisam znala u što da povjerujem, te sam se izbavila iz

poteškoća drugim poslom. Skinula sam poklopac sa svog pisaćeg stroja te rekla dr. Sewardu:

- Dopustite mi da sad to otipkam. Moramo biti spremni za dr. Van Helsinga kad stigne. Već sam poslala

brzojav Jonathanu da doĊe ovamo kad stigne u London iz Whitbyja. U ovom su sluĉaju datumi najvaţniji i

mislim da ćemo mnogo toga postići budemo li pripremili naše materijale i sloţili ih kronološkim redom.

Kaţete da stiţu i lord Godalming te g. Morris. Budimo spremni da im sve to prenesemo kad doĊu.

On je stoga postavio fonograf na manji broj okretaja i ja sam poĉela tipkati od poĉetka sedmog cilindra.

Koristila sam indigo te sam tako dobila tri primjerka dnevnika, baš kao i u sluĉaju ostalih rukopisa. Već je

bilo kasno kad sam završila, no dr. Seward se bavio svojim poslom i obilazio pacijente. Kad je bio gotov,

vratio se i sjeo pokraj mene te je ĉitao, tako da nisam bila previše usamljena dok sam radila. Kako li je dobar

i promišljen; svijet kao da je pun dobrih muškaraca, ĉak ako u njemu i postoje ĉudovišta. Prije nego što sam

ga napustila, prisjetila sam se stoje Jonathan zapisao u dnevnik o tome kako se profesor uzrujao proĉitavši

nešto u nekim veĉernjim novina na kolodvoru u Exeteru. Stoga, kako sam zapazila da dr. Seward ĉuva stare

primjerke novina, posudila sam si komplete The Westminster Gazette i The Pall Mall Gazette, te ih odnijela

u svoju sobu. Sjetila sam se koliko su nam The Dailygraph i The Whitby Gazette pomogli da bolje

razumijemo strašne dogaĊaje u Whitbyju kad je grof Drakula pristao, pa ću pregledati veĉernje novine

kasnijeg datuma i moţda ću naići na neki novi trag. Nisam pospana i rad će mi pomoći da se smirim.

Dnevnik dr. Sewarda

30. rujna. G. Harker je pristigao u devet sati. Primio je brzojav svoje ţene upravo prije nego stoje krenuo.

Iznimno je pametan, moţe li mu se to prosuditi s lica, te prepun energije. Ako je njegov dnevnik istinit, a

sudeći po vlastitim zapanjujućim iskustvima zacijelo jest, on je takoĊer i ĉovjek vrlo jakih ţivaca. Onaj

drugi silazak u grobnicu bio je pozornosti vrijedan primjer smjelosti. Proĉitavši njegov izvještaj o tome, bio

sam spreman susresti muţevna ĉovjeka, ali ne ovako tihog gospodina poslovna izgleda koji je danas došao.

Kasnije. Nakon ruĉka Harker i njegova ţena vratili su se u svoju sobu i kad sam malo prije prolazio onuda,

ĉuo sam kuckanje pisaćeg stroja. Svojski su se bacili na posao. GĊa Harker kaţe da kronološkim redom

spajaju zajedno sve, pa i najmanje ĉinjenice kojima raspolaţu. Harker je pribavio pisma koja su izmijenili

konsignator sanduka u Whitbyju te nosaĉi iz Londona koji su ih preuzeli. Sad ĉita prijepis svog

dnevnika što ga je otipkala njegova ţena. Pitam se što su zakljuĉili. Evo ga.;;. .

Ĉudnovato je kako mi nikad nije sinulo da bi upravo susjedna kuća mogla biti Grofovo skrovište! Sam Bog

zna da smo imali dovoljno pokazatelja s obzirom na ponašanje pacijenta Renfielda! Zaveţljaj pisama koja se

odnose na kupnju kuće nalazio se zajedno s prijepisom dnevnika. 0, da smo ih barem prije imali, mogli smo

spasiti jadnu Lucy! No, dosta, taj put vodi u ludilo! Harker se vratio i ponovno usporeĊuje svoj materijal.

Kaţe da će do veĉere biti u stanju povezati cijelu pripovijest. Smatra da bih u meĊuvremenu trebao pogledati

Renfielda jer je on dosad bio svojevrstan indeks glede Grofovih dolazaka i odlazaka, to jedva da sam

primijetio, ali kad prikupim sve datume, vjerojatno ću i sam to uvidjeti. Kako lije dobro što je gĊa Harker

pretipkala moje cilindre! U suprotnome, nikad ne bismo mogli odrediti datume...

Zatekao sam Renfielda kako mirno sjedi u svojoj sobi, prekriţenih ruku, i dobroćudno se smješka. U tom je

trenutku djelovao poput najrazboritijeg ĉovjeka kojega sam ikada sreo. Sjeo sam i zapodjednuo s njime

razgovor o mnogoĉemu, i on je o svemu imao normalan stav. Zatim je svojevoljno poĉeo priĉati o odlasku

kući, a koliko ja znam, za svog boravka ovdje nikad nije naĉeo tu temu. Zapravo, sasvim je uvjereno govorio

kako treba odmah dobiti otpusnicu. Da nisam prije porazgovarao s Harkerom, te proĉitao pisma i datume

kad je imao napadaje, vjerujem da bih mu nakon kratkotrajnog promatranja i potpisao otpusnicu. Ovako,

muĉe me mraĉne sumnje. Svi oni napadaji su na neki naĉin bili povezani s Grofovom blizinom. Sto onda

znaĉi ovo posvemašnje zadovoljstvo? Moţe li biti daje nagonski uvjeren u trijumf? No, polako; on je i sam

zoofag, i za svojih divljanja ispred vrata kapelice napuštene kuće uvijek je spominjao "gospodara". To sve

kao da potvrĊuje našu zamisao. No, nakon nekog sam vremena otišao. Moj prijatelj je zasad malo previše

zdrava uma da bih ga previše iskušavao pitanjima. Mogao bi zapoĉeti razmišljati, a onda...! Zato sam otišao.

Nemam povjerenja u ova njegova smirena raspoloţenja; zato sam naloţio posluţitelju da dobro pripazi na

njega te da ima pri ruci luĊaĉku košulju, za sluĉaj potrebe.

Dnevnik Jonathana Harkera

29. rujna, u vlaku za London. Kad sam primio uljudnu poruku g. Billingtona da će mi pruţiti sve podatke

kojima raspolaţe, uĉinilo mi se najpametnijim da odem u Whitby i na licu mjesta se raspitam o onome

što me zanima. Moj je trenutni cilj ustanoviti na kojem je mjestu u Londonu smješten onaj jezoviti Grofov

teret. Kasnije bismo se mogli pozabaviti njime. MlaĊi Billington, simpatiĉan momak, doĉekao me na

kolodvoru i odveo u kuću svog oca, gdje su odluĉili da moram prenoćiti kod njih. Odlikuju se pravom

yorkshirskom gostoljubivošću: daj gostu sve što imaš i prepusti mu da radi što hoće. Svi su znali da sam u

ţurbi te daje moj boravak kratak, pa je g. Billington u svome uredu već imao spremne sve papire u kojima je

rijeĉ o konsignaciji onih sanduka. Gotovo sam se prepao kad sam ponovno ugledao jedno od pisama koje

sam ih vidio na Grofovu stolu prije nego što sam saznao za njegove paklenske planove. Sve je bilo paţljivo

smišljeno, te sustavno i precizno izvedeno. Kao da je pripremljen za sve zapreke koje bi igrom sluĉaja

mogle izniknuti prilikom izvršavanja njegovih uputa. Ništa nije prepuštao sluĉaju i apsolutna toĉnost s

kojom su njegove upute izvršene bila je naprosto logiĉna posljedica njegove brige. Vidio sam fakturu i

pribiljeţio što na njoj piše: "Pedeset sanduka obiĉne zemlje, za upotrebu u eksperimentalne svrhe." Bila je tu

i kopija pisma upućena Ĉarteru Patersonu, te odgovor te tvrtke; dobio sam oba ta prijepisa. Bili su to svi

podaci kojima je g. Billington raspolagao, pa sam otišao u luku i stupio u dodir s obalnim ĉuvarima,

carinicima i upraviteljem luke. Svi su imali ponešto za reći o ĉudnovatom dolasku broda, što već polako

ulazi u tamošnju predaju, ali nitko nije imao ništa za dodati jednostavnome opisu: "Pedeset sanduka obiĉne

zemlje." Zatim sam otišao do otpravnika vlakova, koji me ljubazno povezao s ljudima koji su osobno primili

sanduke. Njihova je uknjiţba toĉno odgovarala spisku i nisu imali ništa za dodati, osim da su sanduci bili

"tako teški da krepaš od muke", te da su oţednjeli kad su ih pretovarivali. Jedan je dodao kako je prava šteta

što više nema takve gospode "kakvi ste vi, gazda," da na taj naĉin pokaţe kako bi bilo lijepo da tekućim

pitanjima pokaţem koliko cijenim njihove napore. Drugi je napomenuo da su tom prilikom toliko oţednjeli

da vrijeme još nije u potpunosti uklonilo tu ţeĊ. Nepotrebno je dodavati da sam prije odlaska, zauvijek i

primjereno udovoljio takvim prijekorima.

30. rujna. Otpravnik vlakova bio je toliko ljubazan da me povezao sa svojim starim prijateljem koji je

otpravnik vlakova u King's Crossu, pa kad sam stigao onamo ujutro, mogao sam ga zapitati za prispijeće

onih sanduka. I on me odmah povezao s odgovarajućim sluţbenicima te sam vidio da se i njihova uknjiţba

poklapa s originalnom fakturom. Ovdje su prilike za stjecanje abnormalne ţeĊi bile ponešto ograniĉene; no

do umjerene ţeĊi ipak je došlo i bio sam prisiljen naknadno riješiti taj problem.

Odatle sam otišao u središnji ured Ĉartera Patersona, gdje su me krajnje uljudno doĉekali. Potraţili su

bilješke o tom poslu u svome dnevnom zapisniku i arhivi, te odmah telefonirali u svoj ures na Cing's Crossu,

kako bi dobili dodatne pojedinosti. Srećom,ljudi koji su prevezli sanduke upravo su ondje ĉekali posao i

sluţbenik ih je odmah poslao k nama, poslavši po njima i raĉun prijevozi te sve dokumente u svezi s

isporukom sanduka u Carfax. Tu sam još jednom pronašao da se uknjiţba u potpunosti poklapa s fakturom;

radnici su dopunili šturost pisane rijeĉi s nekoliko pojedinosti. Uskoro sam ustanovio da se radi iskljuĉivo o

tome da je posao bio vrlo prašnjav, te da su njegovi izvoĊaĉi u skladu s time oţednjeli. Kad su mi pruţili

mogućnost da, uz pomoć sluţbene valute, naknadno uklonim to korisno zlo, jedan je od njih primijetio:

- Ona tamo kuća, šefe, najgadnija je kuća u kojoj sam ikad bio. Nek' me vrag nosi ako ju je itko pipnuo

zadnjih sto godina. Na mjestima je prašina bila tako debela da bi se moglo spavati na njoj, a da si ne

naţuljate kosti. Mjesto je bilo tako zapušteno da je u njemu mirisalo k'o u starom Jeruzalemu. Ali ona stara

kapelica, ona je zasluţila krunu! Ja i moj kolega mislili smo da nikad nećemo izać' van iz nje. Bogami, ne bi'

ja u njoj ost'o poslije mraka za manje od funtu.

Kako sam i ja bio u kući, lako sam mu mogao povjerovati; no daje on znao ono što ja znam, mislim da bi

povisio cijenu.

Sad sam uvjeren u jednu stvar - svi su sanduci koji su iz Varne došli u Whitby brodom Demeter sigurno

poloţeni u staroj kapelici Carfaxa. Ondje bi ih trebalo biti pedeset, osim ako su neki u meĊuvremenu

uklonjeni, ĉega se i pribojavam, sudeći po dnevniku dr. Sewarda.

Pokušat ću pronaći koĉijaše koji su odvezli sanduke iz Carfaxa kad ih je Renfield napao. Slijedeći tu nit,

mogli bismo mnogo toga saznati.

Kasnije. Mina i ja radili smo ĉitav dan i sredili sve spise. Dnevnik Mine Harker

30. rujna. Tako sam dobre volje da ni sama ne znam kako da se obuzdam. To je vjerojatno reakcija na onaj

muĉni strah koji me progonio: da će ovaj uţasni sluĉaj te ponovno otvaranje njegove stare rane pogubno

djelovati na Jonathana. Otpratila sam ga do vlaka za Whitby s najhrabrijim izrazom lica koji sam mogla

namjestiti, ah bilo mi je gotovo muĉno od strepnji. Nikad nije bio ovako odluĉan, ovako snaţan, ovako

prepun vulkanske energije kao što je sad. Baš je onako kako je rekao onaj dragi, dobri profesor Van Helsing:

uistinu je otporan i oporavlja se pod naporima koji bi ubili nekoga slabijeg. Vratio se pun ţivota, nade i

odluĉnosti; sve smo sredili za veĉeras. Sasvim sam obuzeta uzbuĊenjem. Vjerojatno bi trebalo ţaliti bilo

koje stvorenje na koje se sprema ovakav lov kao na Grofa. U tome i jest stvar: ovo stvorenje nije ĉovjek, nije

ĉak ni zvijer. Dovoljno je da netko proĉita izvještaj dr. Sewarda o smrti jadne Lucy te o onome što je

uslijedilo, pa da sasvim nestane saţaljenja u srcu.

Kasnije. Lord Godalming i g. Morris stigli su ranije nego što smo oĉekivali. Dr. Seward je izbivao poslom i

poveo Jonathana sa sobom, tako da sam ih ja morala primiti. Za mene je to bio bolan susret jer me podsjetio

na sve nade jadne drage Lucy od prije tek nekoliko mjeseci. Naravno da me Lucy spominjala pred njima, a

izgleda da je i dr. Van Helsing u zadnje vrijeme "dolijevao vodu na moj mlin," kako se izrazio g. Morris.

Jadnici, nijedan od njih nije svjestan da ja znam sve o tome kako su zaprosili Lucynu ruku. Nisu bili sasvim

naĉisto o tome što da mi kaţu ili kako da se ponašaju, jer nisu znali koliko toga znam; zato su se drţali

neutralnih tema. No, ja sam promislila o tome i došla do zakljuĉka da će najpametnija stvar s moje strane

biti da ih upoznam s najnovijim razvojem dogaĊaja. Znala sam iz dnevnika dr. Sewarda da su prisustvovali

Lucynoj smrti, njenoj pravoj smrti, te da se ne moram pribojavati da ću prijevremeno odati neku tajnu. Zato

sam im ispriĉala, kako sam najbolje mogla, da sam proĉitala sve spise i dnevnike, te da smo ih moj muţ i ja

otipkali i sredili, s ĉime smo upravo završili. Dala sam im po jedan primjerak da proĉitaju u knjiţnici. Kad je

lord Godalming dobio svoj primjerak i prelistao ga (sad je to već popriliĉna hrpa), zapitao me:

- Jeste li vi sve ovo napisali, gĊo Harker? Kimnula sam.

- Ne znam o ĉemu se ovdje toĉno radi, ali vi ste ljudi tako dobri i ljubazni i tako ste predano i energiĉno

radili da mi preostaje jedino naslijepo prihvatiti vaše ideje i pokušati vam pomoći. Već mije odrţana jedna

takva lekcija o prihvaćanju ĉinjenica da bi me trebala uĉiniti poniznim do kraja ţivota. Osim toga, znam da

ste voljeli moju jadnu Lucy...

Tu se okrenuo ustranu i prekrio lice rukama. Ĉula sam suze u njegovu glasu. G. Morris s nagonskom je

taktiĉnošću tek poloţio na trenutak ruku na njegovo rame, a zatim polako izišao iz sobe. Vjerojatno u

ţenskoj prirodi postoji nešto što omogućava muškarcu da pred njom zaplaĉe i iskaţe svoje njeţne osjećaje, a

da ne osjeti kako je to umanjilo njegovu muškost; jer kad je lord Godalming ostao sam sa mnom, sjeo je na

sofu i otvoreno briznuo u plaĉ. Ja sam sjela pokraj njega i uhvatila ga za ruku. Nadam se da to nije smatrao

drskim s moje strane te da neće to pomisliti ni kad se kasnije bude toga prisjećao. Ĉinim mi nepravdu; znam

da to nikad neće pomisliti, prevelik je dţentlmen za to. Vidjela sam da mu se srce kida te sam rekla:

- Ja sam voljela dragu Lucy i znam koliko vam je ona znaĉila, te koliko ste vi njoj znaĉili. Ona i ja bile smo

kao sestre; a sad kad nje više nema, hoćete li mi dopustiti da i vama u vašoj nevolji budem kao sestra? Znam

kakvu ste tugu preţivjeli, iako ne mogu izmjeriti njezinu dubinu. Ako vam sućut i ţaljenje mogu pomoći u

vašoj boli, hoćete li mi dopustit da vani u tome malo pomognem, radi Lucy?

Za trenutak je taj jadni, dragi ĉovjek bio obuzet bolom. Ĉinilo mi se kao daje odjednom provalilo sve ono

što je u zadnje vrijeme trpio u tišini. Obuzela ga je prava histerija, te je uzdigao dlanove i stao udarati njima

u znak bolne agonije. Ustao je te ponovno sjeo, a suze su mu tekle niz obraze. Osjetila sam beskrajnu sućut

za njega, te bez razmišljanja rastvorila ruke. On ni je uz jecaj poloţio glavu na rame, te plakao poput

izmuĉenog djeteta, podrhtavajući od emocija.

Mi ţene imamo u sebi neke majĉinske osobine koje nas visoko uzdiţu kad je rijeĉ o majĉinskome duhu.

Osjetila sam kako na meni poĉiva glava ovog krupnog, oţalošćenog ĉovjeka, poput glave nekog djeteta koje

bi mi jednog dana moglo leţati na grudima, te sam ga pomilovala po kosi, baš kao da je moje dijete. U tom

trenutku nisam ni pomislila koliko je sve to neuobiĉajeno.

Nakon nekog vremena jecaji su mu zamrli i ustao je uz ispriku, iako nije prikrivao svoje osjećaje. Rekao mi

je da za proteklih dana i noći, zamornih dana i besanih noći, nije bio u stanju ni s kime razgovarati, kao što

ĉovjek mora razgovarati kad je obuzet tugom. Nije bilo ni jedne ţene koja bi mu iskazala sućut, niti pak bi, s

obzirom na straviĉne okolnosti koje su okruţivale njegovu tugu, mogao otvoreno govoriti.

- Sad znam koliko sam patio - rekao je obrisavši oĉi - ali još ne znam, i nitko drugi nikad neće doznati,

koliko mi je danas znaĉila vaša sućut. Kasnije ću to bolje shvatiti; i vjerujte mi, premda ni sad nisam

nezahvalan, da će moja zahvalnost rasti usporedno s mojim razumijevanjem. Dopustit ćete mi da vam

budem poput brata, zar ne, i to ĉitavog ţivota, zbog drage Lucy?

- Zbog drage Lucy - rekla sam dok smo stisnuli šake.

- Da, a i zbog vas same - dodao je - jer ako su poštovanje i zahvalnost jednog muškarca vrijedni osvajanja,

vi ste ih danas osvojili u mene. Ako ikad u vašoj budućnosti nastupi vrijeme u kojemu ćete trebati neĉiju

pomoć, vjerujte mi, nećete me uzalud zvati. Ne daj Boţe da vam takvo vrijeme ikad pomuti sreću u ţivotu,

ali doĊe li do toga, obećajte mi da ćete mi javiti.

Bio je toliko iskren, a njegova tuga još toliko svjeţa, da sam imala osjećaj kako će ga to utješiti te sam rekla:

- Obećajem.

Kad sam prolazila hodnikom, vidjela sam kako g. Morris promatra kroz prozor. Okrenuo se kad je ĉuo moje

korake.

- Kako je Art? - zapitao je. Zatim je, primijetivši moje pocrvenjele oĉi, nastavio: - Ah, vidim da ste ga tješili.

Jadni momak, baš mu je to potrebno. Samo ţena moţe pomoći muškarcu kad tuguje u srcu, a on nije imao

nikoga tko bi ga utješio.

Tako je hrabro podnosio vlastitu tugu da mi se srce stegnulo zbog njega. Ugledala sam rukopis u njegovoj

ruci i znala sam da će, nakon što ga proĉita, saznati koliko ga dobro poznajem. Stoga sam mu rekla:

- Kad bih barem mogla utješiti sve ljude koji tuguju u srcu. Dopustite mi da vam budem prijateljica i doĊite

k meni da vas utješim ako vam to zatreba. Kasnije ćete saznati zašto sam to rekla.

Vidio je da ozbiljno mislim te se sagnuo, uzeo moju ruku, prinio je usnama i poljubio. To mi se uĉinilo

slabom utjehom za takvu odvaţnu i nesebiĉnu dušu te sam se nagonski nagnula prema njemu i poljubila ga.

Suze su mu navrle na oĉi i na trenutak mu je zapelo u grlu.

- Malena - rekao je sasvim pribranim glasom - nikad, dok ste god ţivi, nećete zaţaliti zbog ove iskrene

ljubaznosti.

Zatim je otišao u radnu sobu k svome prijatelju. "Malena!" Upravo je tako oslovljavao i Lucy, te se uistinu

pokazao pravim prijateljem!

18.

DNEVNIK DR. SEWARDA

30.rujna. Došao sam kući u pet sati i ustanovio ne samo da su Godalming i Morris stigli, nego da su se već

bacili na prouĉavanje prijepisa raznih dnevnika i pisama što su ih pretipkali i sredili Harker i njegova ţena.

Harker se još nije bio vratio s posjeta prijevoznicima o kojima mi je pisao dr. Hennessey. GĊa Harker

ponudila nas je šalicom ĉaja i iskreno moga reći da ova stara kuća po prvi put otkako ţivim u njoj djeluje

poput doma.

- Doktore Seward – rekla je gĊa Harker kad smo završili. - Mogu li vas zamoliti jednu uslugu? Htjela bili

vidjeti vašeg pacijenta, g. Renfielda. Dopustite mi da ga vidim. Ono što ste rekli o njemu u svom dnevniku

vrlo me zainteresiralo.

Izgledala je tako moleće i lijepo da joj to nisam mogao odbiti, a nije zato bilo ni razloga. Stoga sam je poveo

sa sobom. Kad sam ušao u sobu, rekao sam mu da bi ga htjela vidjeti jedna gospoda. Na to je odvratio:

- Zašto?

- Ona obilazi kuću i htjela bi vidjeti svakoga u njoj – odgovorio sam.

- No, dobro - rekao je. - Neka svakako doĊe; ali priĉekajte samo trenutak dok poĉistim sobu.

Imao je ĉudnovati naĉin ĉišćenja: jednostavno je progutao sve muhe i pauke iz svojih kutija prije nego što

sam ga mogao sprijeĉiti. Bilo je sasvim oĉigledno da se boji neke smetnje sa strane, ili je ljubomoran.

- Neka gospoĊa uĊe - rekao je vedrim glasom nakon što je dovršio svoj ogavni posao, te sjeo na rub kreveta,

pognute glave, no podignutih kapaka tako daju je mogao vidjeti dok je ulazila. Na trenutak sam pomislio da

bi ga mogao obuzeti još jedan ubilaĉki napadaj. Prisjetio sam se kako je bio miran neposredno prije nego što

me napao u mojoj radnoj sobi, te sam obzirni stao na mjesto s kojega sam ga mogao odmah zgrabiti pokuša

li skoĉiti na nju. Ušla je u sobu sa spontanom draţesnošću, s kojom bih odmah zadobila poštovanje bilo

kojeg umobolnika, jer spontanost je jedna od osobina što ih ludi ljudi najviše poštuju. Prišla mu je uz

ljubazan osmijeh i ispruţila ruku.

- Dobro veĉe, g. Renfield - rekla je. - Vidite, ja vas poznajem, jer doktor Seward mi je priĉao o vama.

Neko vrijeme ništa nije odgovorio, već ju je samo ĉitavu pregledavao, silno se namrštivši. Zatim je taj izraz

ustupio mjesto

ĉuĊenja, koje se miješalo sa sumnjiĉavošću. Tada je, na moje veliko zaprepaštenje, rekao:

- Vi niste ona djevojka kojom se doktor htio oţeniti, zar ne? Znate, vi ne moţete biti ona, jer ona je mrtva.

GĊa Harker se draţesno nasmiješila odgovorivši mu:

- A, ne! Ja imam svog muţa, za kojega sam se udala prije nego što sam uopće i upoznala doktora Sewarda,

ili pak on mene. Ja sam gĊa Harker.

- Pa što onda radite ovdje?

- Moj muţ i ja došli smo u posjet doktoru Sewardu.

- Onda nemojte ostati.

- Ali zašto ne?

Uĉinilo mi se da bi ovakav razgovor mogao biti neugodan za gĊu Harker, kao što je bio meni, pa sam se i ja

umiješao:

- Kako ste znali da sam se ja s bilo kime htio oţeniti? Njegov je odgovor bio prezriv i dao mi ga je za kratke

stanke

dok je svratio pogled s gĊe Harker na mene, da bi ga ponovno vratio na nju:

- Kakvog li blesavog pitanja!

- Ja se uopće ne bih sloţila s time, g. Renfield - rekla je gĊa Harker, odmah me time osvojivši. On joj je

odgovorio s isto onoliko uljudnosti i poštovanja koliko je prema meni pokazao prezira:

- Vi, dakako, razumijete, gospodo Harker, da kad je neki ĉovjek toliko voljen i poštovan kao što je naš

domaćin, sve vezanu uz njega zanimljivo je u našoj maloj zajednici. Doktora Sewarda vole ne samo ukućani

i njegovi prijatelji, već ĉak i njegovi pacijenti, koji su skloni razliĉitim ispadima, budući da su neki duševno

vrlo neuravnoteţeni. Kako sam i ja već neko vrijeme štićenik umobolnice, ne mogu ne primijetiti kako

duševne teţnje nekih drugih štićenika naginju prema greškama tipa non causa i ignoratio elenehi.

Doslovce sam iskolaĉio oĉi zateĉen ovim novim razvojem. Moj najdraţi luĊak, najtipiĉniji primjer svoje

vrste što sam ga ikad sreo, baratao je osnovama filozofije, i to poput kakva uglaĊena gospodina. Pitam se

nije li prisutnost gĊe Harker dirnula neku ţicu u njegovu pamćenju. Ako je ta nova faza bila spontana ili na

bilo koji naĉin povezana s njezinim nesvjesnim utjecajem, ona zacijelo posjeduje neku rijetku darovitost ili

moć.

Neko smo vrijeme nastavili priĉati; vidjevši da je djelovao sasvim razumno, odvaţila se, uputivši mi pritom

upitni pogled, navesti ga na njemu najdraţu temu. Ponovno sam bio zapanjen jer se prema tome postavio s

nepristranošću koja je tipiĉna za potpuno zdrav um; kad je spomenuo neke stvari, ĉak je uzeo samoga sebe

za primjer.

- Eto, i ja sam primjer ĉovjeka obuzeta ĉudnim uvjerenjem. Doista, nije bilo nikakvo ĉudo što su se moji

prijatelji uznemirili te ustrajali u tome dame se smjesti pod nadzor. Nekoć sam si zamišljao da je ţivot

pozitivna i trajna pojava, te da konzumiranjem mnoštva ţivih stvorova, bez obzira na to koliko su nisko na

ljestvici po stanka, ĉovjek moţe u nedogled produţavati ţivot. Ponekad bih se tako ĉvrsto drţao tog

uvjerenja da sam ĉak pokušao uzeti i ljudski ţivot. Doktor koji je ovdje prisutan posvjedoĉit će da sam ga

jednom prilikom, pokušao ubiti kako bih ojaĉao svoje ţivotne moći time što bih u svoje tijelo unio njegov

ţivot kroz medij krvi, oslanjajući se, dakako, na izreku iz Svetog pisma "Jer krv je ţivot." Iako se mora

priznati da je prodavaĉ odreĊenog nadrilijeka vulgarizirao tu istinu do te mjere daje postala vrijedna prezira.

Nije li to istina, doktore?

Kimnuo sam u znak potvrde jer sam bio toliko zapanjen da nisam bio sasvim naĉisto s time što da kaţem ili

uradim. Bilo je teško zamisliti da sam ga prije samo pet minuta vidio kako jede pauke i muhe. Pogledavši na

sat, vidio sam da je vrijeme da odem na ţeljezniĉki kolodvor kako bih doĉekao Van Helsinga, pa sam rekao

gĊi Harker da je vrijeme za polazak. Odmah je pošla, nakon stoje ljubazno rekla g. Renfieldu:

- DoviĊenja, i nadam se da ću vas još mnogo puta sresti, i to pod ugodnijim okolnostima nego što su ove.

- Zbogom, draga moja. Ne daj Boţe da ikad više ugledam vaše milo lice. Neka vas Bog blagoslovi i ĉuva! -

odgovorio je, na moje zaprepaštenje.

Kad sam otišao na kolodvor doĉekati Van Helsinga, ostavio sam mladiće u kući. Jadni Art djelovao je

vedrije nego što je bio još otkako se Lucy po prvi put razboljela, a i Quincey je sliĉniji samome sebi što se

veselosti tiĉe.

Van Helsing je izašao iz vagona s upravo djeĉaĉkom ţustrinom. Odmah me ugledao te pojurio prema meni.

- Ah, prijatelju John - rekao je - kako ide? Dobro? Baš fino! Ja sam imao mnogo posla i ako treba, ovdje

sada mogu ostati. Obavio sam sve svoje poslove i imam mnogo toga za ispriĉati. Gospoda Mina je kod vas?

Da. A onaj njen diĉni muţ? A Arthur i moj prijatelj Quincey, i oni su kod vas? Baš dobro!

Dok smo se vozili prema kući, ispriĉao sam mu sve što se dogodilo, te kako je i moj dnevnik ispao koristan,

na prijedlog gĊe Harker; na što me profesor prekinuo:

- Ah, ta divna gospoĊa Mina! Ona ima pamet muškarca, pamet koju bi trebao imati vrlo nadaren muškarac, a

srce ţene. Dobri ju je Bog stvorio s nekim ciljem, vjerujte mi, kad je naĉinio tako dobru

kombinaciju. Prijatelju John, sve dosad ta nam je ţena na svu sreću bila korisna. Nakon ove noći više ne

smije sudjelovati u ovome uţasnom poslu. Nije dobro da toliko riskira. Mi muškarci odluĉni smo u namjeri,

ĉak smo se i zakleli, da ćemo uništiti ono ĉudovište, ali to nije posao za ţenu. Ĉak i da ni na koji naĉin ne

strada u tome, toliki uţasi mogli bi joj naškoditi srcu, a poslije bi mogla trpjeti i budna, od ţivaca, a i dok

spava, od ruţnih snova. Osim toga, ona je mlada ţena, tek se udala. Moţda će poslije trebati razmisliti o

nekim stvarima, ako ne već i sad. Kaţete da je sve prepisala; onda mora biti prisutna kad se budemo

savjetovali, ali sutra će se pozdraviti s ovim poslom i dalje idemo sami.

Srdaĉno sam se sloţio s njime te mu rekao što smo otkrili za njegova izbivanja: da se kuća koju je Drakula

kupio nalazi odmah pokraj moje. Bio je osupnut i vrlo se zabrinuo.

- O, da smo to prije znali! - rekao je. - Jer onda bismo ga mogli zgrabiti na vrijeme da spasimo jadnu Lucy.

No, kako kaţu, ne vrijedi plakati nad prolivenim mlijekom. Nećemo razmišljati o tome, već idemo dalje po

našem poslu, sve do kraja.

Zatim je utonuo u šutnju koja potrajala sve dok nismo ušli na moj posjed. Prije nego što smo se otišli

pripremiti za veĉeru, obratio se gĊi Harker:

- Kaţe mi moj prijatelj John, gospoĊo Mina, da ste vi i vaš muţ sredili sve što se dogodilo do ovog trenutka.

- Ne do ovog trenutka, profesore - rekla je naglo - već do jutros.

- Ali zašto ne do sada? Već vidjeli kako su korisne bile sve male pojedinosti. Ispriĉali smo naše tajne i to

nije naškodilo nikome tko se povjerio.

GĊa Harker poĉela je rumenjeti, te je izvadila list papira iz svog dţepa i rekla:

- Doktore Van Helsing, hoćete li ovo proĉitati te mi recite mora li i ovo ući. To su moji današnji zapisi. I ja

sam uvidjela potrebu da se sve zapisuje, koliko god djelovalo beznaĉajno; ali ovdje ima malo toga, osim

sasvim osobnih stvari. Mora li to ući?

Profesor je ozbiljno proĉitao taj list te ga vratio.

- Ovo ne treba ući u zapise ako vi to ne ţelite - reĉe - ali volio bih kad bi ušlo. Vaš bi vas muţ nakon toga još

više zavolio, a svi mi, vaši prijatelji, još bismo vas više cijenili, a isto tako i voljeli.

Uzela je papir natrag, još jednom porumenjevši, uz vedar osmijeh.

I tako, svi spisi kojima raspolaţemo do ovoga sata upotpunjeni su i sreĊeni. Profesor je uzeo jedan prijepis

da ga prouĉi nakon veĉere, prije našeg sastanka, koji je zakazan za devet sati. Mi ostali već smo sve

proĉitali. Tako ćemo, kad se sastanemo u radnoj sobi, svi biti upoznati s ĉinjenicama te moţemo razraditi

plan kako da se bormo s ovim uţasnim i zagonetnim neprijateljem.

Dnevnik Mine Harker

30. rujna. Kad smo se sastali u radnoj sobi dr. Sewarda, dva sata nakon veĉere koja je bila postavljena u šest

sati, nesvjesno smo formirali svojevrsni odbor. Profesor Van Helsing sjeo je za ĉelo stola, gdje ga je uputio

dr. Seward kad je ušao u sobu. Mene je posjeo sebi z desna i zamolio me da obavljam duţnosti tajnice;

Jonathan je sjeo pokraj mene. Suĉelice nama nalazili su se lord Godalming, dr. Seward i g. Morris, pri ĉemu

je lord Godalmirig sjedio pokraj profesora, a dr. Seward u sredini.

- Vjerujem - rekao je profesor - kako se mogu osloniti na to da smo svi upoznati s ĉinjenicama koje se

nalaze u ovim spisima.

Svi smo to potvrdili i on je nastavio:

- Onda mislim da bi bilo dobro da vani ispriĉam nešto o neprijatelju s kojim se trebamo obraĉunati, kao

vrsti. Ispriĉat ću vam nešto o povijesti tog ĉovjeka, što sam ustanovio sa sigurnošću. Raspravit ćemo što

poduzeti i za kojim sredstvima posegnuti.

- Ta bića, vampiri, postoje; neki od nas osobno mogu potvrditi da postoje. Ĉak i kad ne bismo imali dokaza

o našemu nesretnom iskustvu, uĉenja i zapisi iz prošlosti pruţaju dovoljno dokaza razboritim ljudima.

Priznajem da sam isprva bio skeptiĉan. Da se tijekom brojnih godina nisam uvjeţbao da mi um bude

otvoren, ne bih povjerovao sve dok mi ta ĉinjenica ne bi zagrmjela na uši: "Gledaj! Gledaj! To je dokaz! To

je dokaz!" Tuge li i nevolje! Da sam odmah saznao ono što sada znam, da sam to makar i naslutio, jedan

dragocjeni ţivot bio bi spašen za mnoge od nas koji su je voljeli. Ali to je svršena stvar i mi moramo raditi,

tako da ne preminu druge jadne duše, koje još moţemo spasiti.

Nosferatu ne umire poput pĉele, nakon što jednom ubode. On time još ojaĉa, a time što ojaĉa zadobije još

više snage da ĉini zlo. Ovaj vampir koji je protiv nas fiziĉki je snaţan poput dvadesetorice ljudi; natprirodno

je lukav jer je njegova lukavost rasla stoljećima. Pomaţe se nekro-mantijom, a to je, kao što samo ime

kazuje, proricanje pomoću mrtvih i svi mrtvi kojih se moţe dokopati pod njegovom su komandom. On je

zvijer, pa i više od zvijeri; tvrda je srca poput samog vraga i nema samilosti. Uz odreĊena ograniĉenja, moţe

se pojaviti gdje i kad hoće te u bilo kojem obliĉju koje mu je podareno. U svome dometu moţe upravljati

prirodnim pojavama, olujom, maglom i gromom; moţe zapovijedati niţim bićima - štakom, sovi i šišmišu,

noćnome leptiru, lisici i vuku; moţe porasti i smanjiti se; a povremeno moţe nestati i doći neprimijećen.

Kako onda zapoĉeti našu borbu da ga uništimo? Kako pronaći njegovo utoĉište, pa ga nakon toga uništiti?

Prijatelji moji, ovo nije lako; mi smo se prihvatili strahovita zadatka i posljedice bi mogle biti takve da od

njih i hrabri ljudi zadrhte. Jer, ne uspijemo li u ovoj našoj borbi, on će zacijelo pobijediti, a što će onda biti s

nama? Ţivot ne predstavlja ništa, nije mi stalo do njega. Ali ne uspijemo li ovdje, u pitanju je više od ţivota i

smrti. U pitanju je to da ćemo postati poput njega; da ćemo poslije i mi postati odvratni stvorovi noći kao

stoje i on, bez srca i savjesti, uzimajući za plijen tijela i duše onih koje najviše volimo. Onda su nam

zauvijek zatvorena vrata raja; jer tko će nam ih više ikad otvoriti? Ĉitavu vjeĉnost svi će nas se groziti; bit

ćemo mrlja na licu Boţjeg sunca; koplje u boku onoga koji je umro kao ĉovjek. Ali suĉeljeni smo s

duţnošću i moramo li nakon svega ovoga ustuknuti? Što se mene tiĉe, ja kaţem ne; ali ja sam star i ţivot, sa

svim svojim suncem, lijepim mjestima, pjesmom ptica, glazbom i ljubavlju, daleko je iza mene. Vi ste

mladi. Neki su od vas upoznali tugu; ali još ima lijepih dana ispred vas. Što kaţete?

Dok je to govorio, Jonathan me uhvatio za ruku. Kad sam vidjela kako mu pruţa ruku, pobojala sam se, tako

sam se pobojala da ga jezovita priroda našeg posla svladava, ali kad sam osjetila njezin dodir, on mi je ulio

ţivot, toliko je bio snaţan, samouvjeren i odluĉan. Ruka hrabra ĉovjeka moţe govoriti sama za sebe; nije

potrebna ĉak ni ljubav ţene da bi ĉula njezinu glazbu.

Kad je profesor završio s govorom, moj me muţ pogledao u oĉi, a ja njega; meĊu nama nije bilo potrebe za

rijeĉima.

- Ja odgovaram u ime Mine i sebe - reĉe.

- Raĉunajte na mene, profesore - rekao je g. Quincey Morris, lakonski kao i obiĉno.

- S vama sam - reĉe lord Godalming - ako ni zbog ĉega drugoga, onda zbog Lucy.

Dr. Seward je jednostavno kimnuo. Profesor je ustao, stavio svoje zlatno raspelo na stol, te ispruţio obje

ruke. Ja sam uzela njegovu desnu raku, a lord Godalming lijevu; Jonathan me svojom ljevicom uhvatio za

desnu ruku, te pruţio drugu g. Morrisu. Tako smo se svi uhvatili za ruke i stvorili naš dostojanstveni

sporazum. Osjetila sam kako mi se srce stegnulo, ali nije mi palo na pamet, da se povuĉem. Vratili smo se na

svoja mjesta i dr. Van Helsing je nastavio s nekakvom vedrinom kojom je pokazao daje zapoĉeo ozbiljan

posao. Trebalo gaje ozbiljno i shvatiti, i to doslovce kao posao, kao bilo koji drugi ţivotni pothvat.

- Dakle, vi znate protiv ĉega se borimo, ali ni mi nismo bez snage. Na našoj je strani moć udruţivanja, moć

kojom vampiri ne raspolaţu Dostupni su nam znanstveni postupci; slobodni smo da djelujemo i

razmišljamo; a podjednako raspolaţemo i dnevnim i noćnim satima. Zapravo, naše se moći proteţu toliko da

nemaju granici i ini ih moţemo slobodno koristiti. Predali smo se jednome uzvišenom cilju i ono što ţelimo

postići nije sebiĉno. Sveto mnogo vrijedi.

- A. sad da vidimo na loji su naĉin moći zdruţene protiv nas ograniĉene, a svaka za sebe nemoćna. Drugim

rijeĉima, razmotrimo opća ograniĉenja vampiri, a osobito ovog vampira.

- Trebamo se drţati jedino predaja i praznovjerja. Na prvi pogled to se ne doima neĉim naroĉitim, kad su u

pitanju ţivot i smrt, dapaĉe, i više nego ţivot i smrt. No to nas ipak mora zadovoljiti. Kao prvo zato jer

nemamo drugog izbora., ne raspolaţemo niĉime drugime, a kao drugo zato što se na kraju krajeva sve sastoji

od tih stvari, predaja i praznovjerja. Nije li vjerovanje u vampire izumrlo u drugih ljudi, premda, na ţalost,

ne i u nas?Tko bi od nas prije godinu dana prihvatio to kao mogućnost, usred našeg znanstvenog,

nepovjerljivog, ĉinjenicama sklonog devet-devetnaestog stoljeća? Ĉak smo se i mi rugali tom vjerovanju, a

vidjeli smo ga vlastitim oĉima. Prihvatimo onda da vampir i vjerovanje u njegova ograniĉenja i mogućnost

istrebljenja poĉivaju na istoj osnovi. Jer, da vam kaţem, on je poznat na svim mjestima gdje je bio i ĉovjek.

U staroj Grĉkoj, u starome Rimu; cvao je po ĉitavoj Njemaĉkoj, u Francuskoj, u Indiji, ĉak i na

Traĉanskome poluotoku; ima ga i u Kini, koja je toliko udaljena od nas, i ljudi gase pribojavaju sve do dana

današnjeg. Slijedio je trag ratobornoga IslanĊana, Huna kojega je sam vrag stvorio, Slavena, Sasa, MaĊara.

Zasad, dakle, imamo sve na osnovi ĉega moţemo djelovati; velik dio tih vjerovanja potvrĊen je onime što

smo vidjeli u našemu tragiĉnom iskustvu. Vampir ţivi bez kraja i ne moţe umrijeti uslijed pukog prolaska

vremena; on cvate sve dok se moţe gojiti na krvi ţivih. Štoviše, sami smo vidjeli da se moţe i pomladiti; da

njegove ţivotne funkcije jaĉaju te se ĉini da se osvjeţavaju kad njegove odreĊene hrane ima u izobilju. Ali

ne moţe cvasti bez te hrane; on ne jede kao drugi. Ĉak i naš prijatelj Jonathan, koji je tjednima ţivio s njime,

nikad ga nije vidio kako jede, nikad! On ne baca sjenu; u zrcalu se ne odraţava, stoje takoĊer zapazio

Jonathan. U ruci ima mnogostruku snagu, to još jednom moţe posvjedoĉiti Jonathan, kad je ovaj zatvorio

vrata pred vukovima te kad mu je pomogao da siĊe s koĉije. Moţe se preobraziti u vuka, što razabiremo iz

dolaska broda u Whitby, kad je razderao psa; moţe biti poput šišmiša, kao što je gospoĊa Mina vidjela na

prozoru u Whitbyju, a i naš prijatelj John kaţe da ga je vidio kako leti iz svoje kuće koja se nalazi tu u

blizini. I moj prijatelj Quincey vidio ga je na prozoru gospoĊice Lucy. Moţe doći u magli koju sam stvara,

što dokazuje onaj plemeniti kapetan broda. Ali, koliko nam je poznato,

udaljenost do koje moţe proizvesti tu maglu ograniĉena je i moţe je stvoriti samo oko sebe. Dolazi na

zrakama mjeseĉine u obliĉju praiskonske prašine, što je takoĊer vidio Jonathan na primjeru onih sestara u

Drakulinu zamku. Moţe se smanjiti; sami smo vidjeli gospoĊicu Lucy prije nego što je dobila spokoj, kako

se provukla kroz otvor na vratima grobnice širok poput vlasi. Kad jednom nade naĉin, moţe ući u bilo što i

izaći iz bilo ĉega, bez obzira na to koliko je ĉvrsto zatvoreno ili ĉak zavareno. Moţe vidjeti u mraku, a to

nije mala moć u svijetu koji je napola izvan dohvata svjetlosti. Ah, ali saslušajte me do kraja. On sve to

moţe, ali nije slobodan. Dapaĉe, još je veći zarobljenik nego rob u galiji, nego luĊak u svojoj ćeliji. On ne

moţe ići gdje bi volio; on koji nije od ove prirode, ipak se mora pokoravati nekim prirodnim zakonima, ni

sami ne znamo zašto. Nikamo ne smije prvi ući, osim ako ga netko iz kućanstva pozove unutra; makar

kasnije smije dolaziti po volji. Njegova snaga, kao i snaga svih zlih stvorova, slabi s dolaskom dana. Samo u

odreĊena vremena moţe imati ograniĉenu slobodu. Ako se ne nalazi na mjestu uz koje je vezan, moţe se

preobraziti iskljuĉivo u podne ili pak toĉno u zoru ili sumrak. Tako nam kaţu, a u ovim našim zapisima

imamo dovoljno dokaza za to. Dakle, kad se nalazi u svome okruţju, kad je u svom podzemnom domu, u

svom lijesu, u svome paklenskom domu, nesvetom mjestu, moţe raditi po volji, kao što smo vidjeli kad je

odlazio u grob onoga samoubojice u Whitbyju. No u drugo vrijeme moţe se preobraziti samo kad za to

nastupi vrijeme. Kaţu takoĊer da moţe prijeći tekuću vodu samo na izmaku plime. Nadalje, postoje stvari

koje mu smetaju, poput ĉešnjaka koji nam je već poznat; a što se tiĉe posvećenih stvari, kao što je ovaj

simbol, raspelo, što se nalazi meĊu nama cijelo vrijeme dok raspravljamo. On je ništavan prema njima i u

njihovoj prisutnosti staje na što veću udaljenost i zašuti uz poštovanje. Postoje i drugi, za koje ću vam

kasnije reći, ako nam zatrebaju u našoj potrazi. Grana divlje ruţe na njegovu lijesu onemogućit će mu

izlazak; posvećeni metak ispaljen u lijes ubit će ga zasigurno; a što se tiĉe zabijanja kolca u njega, već

znamo kakav mir donosi. Poĉinak donosi i odrubljivanje glave. To smo vidjeli vlastitim oĉima.

- Na taj naĉin, kad pronaĊemo prebivalište njega koji je bio ĉovjek, moţemo ga prikovati uz njegov lijes i

uništiti ga, budemo li se drţali onoga što znamo. Ali on je lukav. Zamolio sam svog prijatelja Arminiusa, s

peštanskog sveuĉilišta, da mi sastavi njegovu povijest. Na osnovi onoga što se moţe prikupiti, rekao mi je

kakav je to ĉovjek bio. To je jamaĉno bio onaj vojvoda Drakula koji je stekao ime u borbi protiv Turaka,

preko velike rijeke na samoj granici Turske. U tom sluĉaju, on nije bio obiĉan ĉovjek jer u to vrijeme, i još

stoljećima poslije, govorilo se o njemu kao o najspretnijem i najlukavijem, a ujedno i najhrabrijem

sina "zemlje s druge strane šume". Taj silni mozak i njegova ţeljezna odluĉnost otišli sa s njime u grob i sad

su se udruţili protiv nas. Drakulina obitelj, kaţe Arminius, bila je velika i plemenitaška, premda bi tu i tamo

imala izdanaka za koje su njihovi suvremenici tvrdili da suraĊuju s vragom. Nauĉili su svoje tajne u

Skolomaasi, u planinama iznad jezera Hermanstadt, gdje vrag traţi svakog desetog uĉenika kao plaću.

Ostale su zapisane rijeĉi kao što su "stregoika" - vještica, "Ordog" i "pokol" -sotona i pakao; i u jednome

rukopisu upravo se ovaj Drakula spominje kao "wampyr", što svi itekako dobro razumijemo. Medu

njegovim su potomcima i veliki ljudi te dobre ţene, i njihovi grobovi posvećuju zemlju u kojoj njegova

gnusoba jedino moţe boraviti. Jer meĊu njegove strahote, i to ne najmanje, spada i to daje taj zao stror

ukorijenjen duboko u dobroti; ne moţe poĉivati u zemlji lišenoj svetih uspomena.

Dok je trajao razgovor, g. Morris netremice je promatrao prozor i tad je tiho ustao te izašao iz sobe.

Uslijedila je kratka stanka, a zatim je profesor nastavio:

- A sad moramo odluĉiti što ćemo poduzeti. Ovdje imamo mnogo podataka i moramo poĉeti planirati našu

bitku. Iz Jonathanove istrage znamo daje iz zamka u Whitby stiglo pedeset sanduka zemlje i svi su upućeni u

Carfax. TakoĊer znamo da je jedan dio tih sanduka zacijelo uklonjen. Ĉini mi se da bi naš prvi korak trebao

biti da utvrdimo nalaze li se svi preostali sanduci još uvijek u onoj kući iza zida koju smo danas vidjeli ili ih

je još jedan broj uklonjen. U potonjem sluĉaju moramo ustanoviti...

Ovdje smo bili prekinuti na vrlo naprasan naĉin. Izvan kuće zaĉuo se zvuk pištoljskog hica. Metak je razbio

prozorsko staklo, odbio se od ruba prozorske niše i zabio u suprotni zid sobe. Bojim se da sam u srcu

kukavica jer sam vrisnula. Svi su muškarci skoĉili na noge; lord Godalming pojurio je prema prozoru i

otvorio krilo. U istom trenutku izvana smo zaĉuli glas g. Morrisa:

- Oprostite! Bojim se da sam vas prestrašio. Ući ću i ispriĉati vam što se dogodilo. - Ušao je trenutak kasnije

te rekao: - Bio je to idiotski postupak s moje strane i najiskrenije vas molim da mi oprostite, gospoĊo

Harker; bojim se da sam vas strahovito preplašio. Ali stvar je u tome da je, dok je profesor priĉao, neki

veliki šišmiš sjeo na prozorsku dasku. Nakon nedavnih dogaĊaja te me proklete zvijeri tako uţasavaju da ih

ne mogu podnijeti i otišao sam van kako bih ga ustrijelio, što u zadnje vrijeme radim kad god vidim šišmiša.

Neki dan rugao si mi se zbog toga, Art.

- Jeste li ga pogodili? - zapita dr. Van Helsing.

- Ne znam; vjerojatno nisam jer je odletio u šumu. Zašutio je i sjeo, a profesor je nastavio sa svojim

izlaganjem:

- Moramo ustanoviti gdje se nalazi svaki od tih sanduka. Kad budemo spremni, moramo ili zarobiti ili ubiti

to ĉudovište u njegovoj jazbini; ili moramo sterilizirati zemlju tako da više ne moţe potraţiti sigurnost u

njoj. Tako ćemo ga naposljetku moći pronaći samo u ljudskome obliku izmeĊu podneva i sumraka te se

pozabaviti njime kad bude najslabiji.

- A za vas, gospoĊo Mina, od ove noći pa do svršetka ovaj posao prestaje. Previše ste nam dragocjeni da

bismo vas izloţili ovakvome riziku. Sve ćemo vam pravodobno ispriĉati. Mi smo muškarci i moţemo trpjeti;

ali vi morate biti naša zvijezda i naša nada, te ćemo djelovati utoliko slobodnije kad vi ne budete izloţeni

ovakvim opasnostima kakvima ćemo mi biti.

Svim muškarcima, ĉak i Jonathanu, kao daje laknulo. No meni se nije ĉinilo dobrim da se junaĉe suoĉeni s

opasnostima, te da moţda umanjuju svoju sigurnost, a u snazi im leţi najveća sigurnost, na taj naĉin što će

brinuti za mene. No oni su se već odluĉili i premda sam to s mukom prihvatila, nisam mogla reći ništa drugo

već da prihvaćam njihovu vitešku brigu za mene.

G. Morris je nastavio s diskusijom:

- Budući da nemamo vremena za gubljenje, predlaţem da odmah odemo u onu kuću. Vrijeme je njemu

najvaţnije i brzo djelovanje s naše strane moglo bi spasiti još jednu ţrtvu.

Priznajem da mi se poĉelo stezati srce kad se vrijeme za akciju pribliţilo, ali ništa nisam rekla jer sam se

bojala da bi me sasvim uklonili iz svojih vijećanja kad bih se pokazala kao smetnja ili zadrška njihovu poslu.

Sad su svi otišli u Carfax, s priborom pomoću kojega će ući u kuću.

Kao pravi muškarci, rekli su mi neka odem na spavanje. Kao da ţena moţe spavati kad su ljudi koje voli u

opasnosti! Leći ću i pretvarati se da spavam kako se Jonathan bez potrebe ne bi brinuo zbog mene kad se

vrati.

Dnevnik dr. Sewarda

1. listopada, 4. sata ujutro. Upravo kad smo se spremali napustiti kuću, dobio sam hitnu poruku od

Renfielda, u kojoj me moli da ga odmah primim jer mi je htio reći nešto vrlo vaţno. Poruĉio sam mu da ću

udovoljiti njegovim ţeljama ujutro; u tom trenutku nisam imao vremena.

- Vrlo je uporan, gospodine - dodao je posluţitelj. - Još ga nikad nisam vidio ovako uzbuĊena. Koliko se ja u

to razumijem, ako ga odmah ne pogledate, opet će dobiti agresivni napadaj.

- No, dobro, ići ću sad - rekao sam, znajući da ĉovjek ne bi to rekao bez razloga.

Zamolio sam ostale da me priĉekaju nekoliko minuti jer moram pogledati svog pacijenta.

- Povedite i mene si sobom, prijatelji John -reĉe profesor. -Njegov sluĉaju vašem dnevniku vrlo me

zainteresirao, a tu i tamo bio je povezan i s našim sluĉajem. Vrlo bih ga volio vidjeti, naroĉito kad je

uznemiren.

- Mogu li i ja doći? - zapita lord Godalming. -1 ja? - reĉe Quincey Morris,

Kimnuo sam i svi smo zajedno krenuli hodnikom.

Zatekli smoga u vrlo uzbuĊenom stanju, no mnogo pribranijeg što se tiĉe govora i ponašanja nego što sam

ga ikad vidio. Na neobiĉan je naĉin razumio samoga sebe, što nikad prije nisam vidio u nekoga umobolnika.

Uzeo je zdravo za gotovo da će njegovi argumenti prevagnuti nad argumentima potpuno zdravih ljudi. Svi

ĉetvero ušli smo u sobu, ali nitko drugi ispoĉetka ništa nije rekao. Njegova je molba glasila da ga odmah

otpustim iz bolnice i pošaljem ga kući. To je potkrijepio argumentima glede svog potpunog oporavka, tekao

dokaz priloţio svoju trenutnu razboritost.

- Obraćam se i vašim prijateljima - rekao je. - Moţda će pristati da zajedno donesu presudu u mom sluĉaju.

Usput reĉeno, niste me upoznali s njima.

Bio sam toliko zaprepašten da mi se u tom trenutku uopće nije uĉinilo ĉudnim upoznati nekoga sa zatoĉenim

umobolnikom. Osim toga, u njegovu je drţanju bilo nekakvog dostojanstva, te je djelovao toliko ravan

drugima da sam ga odmah upoznao s njima:

- Lord Godalming; profesor Van Helsing; g. Quincey Morris iz Texasa; g. Renfield.

Rukovao se sa svakim od njih, uz rijeĉi:

- Lorde Godalming, imao sam ĉast sekundirati vašem ocu u Windhamu; ţao mi je što po vašoj tituli

razabirem da njega više nema. Bio je ĉovjek kojega su svi poznanici voljeli i cijenili; a kako sam ĉuo, u

mladosti je izmislio flambirani rum punĉ koji je postao vrlo popularan za veĉeri u Derbyju. G. Morris,

trebali biste se ponositi svojom velikom zemljom. Njezin ulazak u Uniju bio je presedan koji bi mogao imati

dalekoseţne posljedice, kad bi i polarni i tropski krajevi mogli iskazati odanost ameriĉkoj zastavi. Kad

Monroeva doktrina zauzme svoje pravo mjesto u politici, moglo bi se pokazati daje snaga tog

meĊunarodnog ugovora snaţno sredstvo za ekspanziju. Kako da ĉovjek iskaţe svoje zadovoljstvo što moţe

upoznati Van Helsinga? Gospodine, ne ispriĉavam se zbog toga što sam odbacio sve sluţbene titule.

Ĉovjeku, koji je revolucionarizirao terapeutiku svojim otkrićem kontinuirane evolucije

Na tvari ne pristaju nikakve konvencionalne titule, jer one bi vas samo ograniĉavale. Gospodo, vi ste po

svojoj narodnosti, po svojoj baštini i raspolaganjem prirodnih darovitosti,sposobni da zauzmete svaki svoje

mjesto u ovome svijetu koji se mijenja, te vas uzimam kao svjedoke da sam duševno zdrav, barem koliko i

većina ljudi koji u punoj mjeri uţivaju slobodu. A siguran sam da ćete i vi, doktore Seward, koji ste

humanist i medicinski jurist, a ne samo znanstvenik, smatrati svojom moralnom obvezom da odmah riješite

moj sluĉaj, zbog iznimnih okolnosti koje su nastupile.

Ovu zadnju molbu uputio je uz uljudan, samouvjereni stav, koji nije bio sasvim lišen odreĊenog šarma.

Mislim da smo svi bili zaprepašteni. Što se mene tiĉe, usprkos svemu što sam znao o karakteru i povijesti

tog ĉovjeka, bio sam skoro uvjeren da mu se vratio razum i osjetio sam snaţan nagon da mu kaţem kako

sam se uvjerio u njegovo duševno zdravlje, te da ćemo ujutro obaviti sve nuţne formalnosti za njegov

otpust. No smatrao sam da je bolje priĉekati prije nego što izjavim nešto toliko ozbiljno jer iz iskustva sam

znao da je ovaj odreĊeni pacijent podloţan naglim promjenama. Zato sam se zadovoljio općenitom

primjedbom da mi se ĉini kako se vrlo brzo oporavlja; da ću ujutro duţe popriĉati s njime, te da ću onda

vidjeti što se moţe uĉiniti glede ispunjavanja njegovih ţelja. To ga uopće nije zadovoljilo.

- Ali bojim se, doktore Seward - rekao je brzo - da vi niste shvatili moju ţelju. Ja bih ţelio izaći odmah,

ovdje, sada, ovog istog sata, istog trenutka ako je to moguće. Vrijeme brzo protjeĉe i ono je poput ugovora u

zamišljenom dogovoru sa starim koscem. Siguran sam daje dovoljno da takvome cijenjenom lijeĉniku kao

što dr. Seward uputim takvu jednostavnu, no silno vaţnu ţelju te da će se ona ispuniti.

Paţljivo se zagledao u mene te ugledao nijeĉni odgovor na mome licu, pa se okrenuo prema drugima te i

njih paţljivo promotrio.

- Je li moguće da sam pogriješio u svojoj pretpostavci? - zapitao je, ne naišavši na ţeljenu reakciju.

- Pogriješili ste - rekao sam otvoreno, no istodobno mi se taj odgovor uĉinio i brutalnim. Uslijedila je poduţa

stanka, a zatim je nastavio:

' - Onda vjerujem da jednostavno moram promijeniti svoju molbu. Dopustite da vas zamolim za ovaj

ustupak, ili blagodat, povlasticu, kako god hoćete. Prisiljen sam u ovakvu sluĉaju moliti ne radi sebe, već

radi drugih. Nisam slobodan pruţiti vam sve svoje razloge; ali uvjeravam vas da su ti razlozi valjani,

ispravni i nesebiĉni, te izviru iz najvišeg Oljećaja duţnosti. Kad biste mi mogli zagledati u srce, gospodine,

u potpunosti biste odobrili osjećaje koji me proţimaju. Štoviše, ubrojili biste me meĊu svoje najbolje i

najiskrenije prijatelje.

Ponovno nas je sve napeto promotrio. Sve sam više bio uvjeren da je ova iznenadna promjena u njegovu

cjelokupnom intelektualnom ponašanju tek još jedan oblik ili faza njegova ludila, pa sam odluĉio da ga još

malo pustim, znajući iz iskustva da će se, kao i svi luĊaci, na kraju odati. Van Helsing gaje promatrao s

krajnjom pozornošću, dok su mu se ĉupave obrve gotovo sastale zbog postojane koncentracije njegova

pogleda. Obratio se Renfieldu glasom koji me nije zaĉudio u tom trenutku, već tek kad sam kasnije

razmišljao o njemu, jer zvuĉao je kao da se obraća sebi ravnome:

- Zar ne moţete otvoreno reći koji je vaš razlog da noćas budete slobodni? Ja ću se potruditi za to da vam,

uvjerite li makar i mene, neznanca bez predrasuda, koji je po navici otvorena uma, dr. Seward na vlastiti

rizik i vlastitu odgovornost da povlasticu koju traţite.

Tuţio je odmahnuo glavom, i to s izgledom silnog ţaljenja na licu.

- Hajde, gospodine, razmislite malo - nastavio je profesor. - Vi traţite povlasticu da vas smatramo u najvećoj

mjeri razumnim jer nas ţelite impresionirati svojom potpunom razumnošću. I to vi, u ĉiji zdrav razum

imamo razloga sumnjati, jer još uvijek niste osloboĊeni medicinskog lijeĉenja, i to upravo na duševnoj

osnovi. Ako nam ne pomognete u našim naporima da donesemo najmudriju odluku, kako onda moţemo

obaviti duţnost koju ste postavili pred nas? Budite mudri i pomozite nam; pa uzmognemo li, pomoći ćemo

vam da ostvarite svoju ţelju.

On je ponovno odmahnuo glavom.

- Doktore Van Helsing - rekao je - nemam vam što reći. Vi ste rekli sve sa svoje strane, a da je meni

omogućeno da govorim, ne bih oklijevao ni trenutka, ali ja nisam gospodar samoga sebe po tom pitanju.

Mogu vas zamoliti jedino da mi povjerujete. Odbijete li mi to, ja neću biti odgovoran.

Zakljuĉio sam kako je vrijeme da okonĉam tu scenu, koja je postajala komiĉno ozbiljna, pa sam krenuo

prema vratima.

- DoĊite, prijatelji - rekao sam - imamo posla. Laku noć.

No, kad sam došao do vrata, pacijenta je obuzela nova promjena. Krenuo je prema meni tako brzo da sam na

trenutak pomislio kako se sprema na još jedan ubilaĉki napad. No moji su strahovi bili neosnovani, jer

podigao je obje ruke u znak preklinjanja, te dirljivo ponovio svoju molbu. Kad je vidio da upravo

neobuzdanost njegovih emocija radi protiv njega, te nas vraća na stare odnose, postao je još uporniji. Bacio

sam pogled na Van Helsinga i vidio da se moj zakljuĉak odraţava i u njegovim oĉima; stoga sam postao još

malo nepopustljiviji, ako ne i stroţi, te odmahnuo rukom da mu dam do znanja da mu nikakav trud neće

uroditi plodom. Već sam i prije vidio nešto od tog uzbuĊenja koje je neprekidno raslo, kad bi me zamolio

nešto što bi mu u to vrijeme mnogo znaĉilo, kao na primjer kad je htio maĉku, i bio sam spreman vidjeti

kako će se i ovaj put naglo i mrzovoljno pomiriti s time. Moja se oĉekivanja nisu ostvarila jer kad je

ustanovio da njegova molba neće biti plodonosna, sasvim je pomahnitao. Bacio se na koljena i podigao ruke,

lomeći ih tugaljivo i moleći, te sasuo ĉitavu bujicu molbi, dok su mu suze tekle niz obraze, a ĉitavo lice i

drţanje odavali su najdublje osjećaje.

- Kako da vas nagovorim, doktore Seward, o, kako da vas zamolim da me odmah pustite iz ove kuće?

Pošaljite me kako god hoćete i kamo god hoćete; pošaljite sa mnom ĉuvare s biĉevima i lancima; neka me

odvedu u luĊaĉkoj košulji, u lancima i okovima, makar i u zatvor; ali pustite da izaĊem. Govorim iz dubine

svog srca, iz same dubine svoje duše. Vi ne znate kome ćete nanijeti zlo i na koji naĉin, a ja ne smijem reći.

Jao meni, ne smijem reći! Ali tako vam svega što vam je sveto, tako vam svega što vam je drago, tako vam

vaše izgubljene ljubavi i vaše nade koja još uvijek ţivi, tako vam Svevišnjega, izvedite me van odavde i

izbavite mi dušu od krivice! Zar me ne ĉujete, ĉovjeĉe? Zar me ne razumijete? Zar nikad nećete shvatiti? Zar

ne znate da sam sad pri sebi i da ozbiljno mislim; da nisam luĊak koji je dobio napadaj, već priseban ĉovjek

koji se bori za svoju dušu? O, ĉujte me, ĉujte me! Pustite me van! Pustite me van! Pustite me van!

Zakljuĉio sam da će sve više mahnitati što dulje ovo bude trajalo, pa će imati novi napadaj. Stoga sam ga

uhvatio za ruku i pomogao mu da ustane.

- Hajde - rekao sam strogo - dosta toga; već nam je dosta. Idite u krevet i pokušajte se ponašati manje

upadljivo.

Odjednom je stao i na nekoliko trenutaka prodorno me promotrio. Zatim je bez rijeĉi ustao, otišao do

kreveta i sjeo na njegov rub. Kao što sam i oĉekivao, došlo je do predaje, baš kao i za ranijih prilika.

Kad sam izlazio iz sobe, kao zadnji iz našeg društva, rekao mi je mirnim, dobro odgojenim glasom:

- Vjerujem, doktore Seward, da ćete kasnije biti toliko pravedni da priznate kako sam veĉeras uĉinio sve što

sam mogao da vas uvjerim.

19.

DNEVNIK JONATHANA HARKERA

1. listopada,5 ujutro, Laka srca otišao sam u potragu s društvom jer mislim da nikad nisam vidio Minu

ovako potpuno snaţnu i zdravu. Drago mi je što je pristala da se suzdrţi i prepusti sav posao nama

muškarcima. Nekako me plašilo što je uopće sudjelovala u ovome jezovitom poslu, ali sad, kad je njezin

posao obavljen,i samo njezinoj energiji, pameti i dalekovidnosti moţemo zahvaliti što je cijela priĉa

sastavljena tako da svaki dio ukazuje na neki dragi, ona se moţe osjećati zadovoljnom što je njezin udio

završen, te što ubuduće sve moţe prepustiti nama. Mislim da nas je onaj prizor s g. Renfieldom malo

snuţdio. Kad smo se udaljili od njegove sobe, šutjeli smo sve dok se nismo vratili u radnu sobu. Zatim se g.

Morris obratio dr. Sewardu:

- Slušaj, Jack, ako ovaj ĉovjek nije pokušao blefirati, onda je to najrazboritiji luĊak kojeg sam ga ikad vidio.

Nisam siguran, ali vjerujem da je imao neku ozbiljnu namjeru i ako je to sluĉaj, bila je popriliĉna grubost

prema njemu što nije dobio priliku.

Lord Godalming i ja ništa nismo rekli, ali dr. Van Helsing je dodao:

- Prijatelju John, vi znate više o umobolnicima nego ja, i to mi je drago, jer bojim se da bih ga oslobodio

prije onog zadnjeg histeriĉnog napadaja, da sam ja morao donijeti odluku. Ali uĉimo dok smo ţivi i u

našemu sadašnjem zadatku ne smijemo ništa riskirati, kao što bi rekao moj prijatelj Quincey. Ovako će biti

najbolje.

Dr. Seward im je obojici odgovorio na naizgled nekakav sneni naĉin:

- Ne znam da li se slaţem s vama. Daje taj ĉovjek bio obiĉan luĊak, odvaţio bih se na to da mu poklonim

povjerenje, ali na neki neodreĊeni naĉin on mi se ĉini toliko povezan s Grofom da se bojim kako ću poĉiniti

nekakvu grešku budem li udovoljavao njegovim mušicama. Ne mogu zaboraviti kako je gotovo isto tako

vatreno molio da mu dadem maĉku, a zatim mi pokušao razderati grlo zubima. Osim toga, on je nazvao

Grofa svojim "bogom i gospodarom" i moţda bi mu htio pomoći na neki zloćudan naĉin. Onome straviĉnom

biću već pomaţu vukovi, štakori i pripadnici njegove vrste, pa vjerujem da se ne bi ustruĉavao posluţiti i

jednim poštovanja vrijednim luĊakom. No, doista je djelovao iskreno. Samo se nadam da smo ispravno

postupili. Te stvari, uz strašni posao kojim se bavimo, lako mogu rastrojiti ĉovjeka.

Profesor mu je prišao, poloţio mu ruku na rame, te rekao na svoj ozbiljan, ljubazan naĉin:

- Prijatelju John, nemajte straha. Mi pokušavamo obaviti svoju duţnost u jednome vrlo tuţnom i strašnom

sluĉaju; moţemo raditi samo ono što smatramo najboljim. Ĉemu se inaĉe moţemo nadati, osim samilosti

dragoga Boga?

Lord Godalming se bio udaljio na nekoliko minuta, no sad se vratio. Podigao je malenu srebrnu zviţdaljku.

- Ono staro mjesto moglo bi biti puno štakora - rekao je - i u tom sluĉaju imat ću uz sebe nešto protiv njih.

Prešli smo preko zida te se zaputili prema kući, pazeći da se drţimo u sjeni drveća dok smo išli preko

travnjaka, gdje nas je obasjavala mjeseĉina. Kad smo stigli do trijema, profesor je otvorio svoju torbu i

izvadio iz nje mnogo stvari koje je poredao na stubu, slaţući ih u ĉetiri malene skupine, oĉigledno po jednu

za svakoga od nas.

- Prijatelji moji - progovorio je zatim - mi se odajemo strahovitoj opasnosti i treba nam raznovrsno oruţje.

Naš neprijatelj nije samo duh. Prisjetite se da raspolaţe snagom dvadesetorice ljudi, da su naše šije i dušnici

obiĉni, dakle, podloţni lomljenju ili pak ĉupanju, no njegovi organi nisu osjetljivi na obiĉnu snagu. Neki jaĉi

ĉovjek, ili skupina ljudi koji su svi zajedno jaĉi od njega, mogli bi ga u odreĊeno vrijeme zadrţati, ali ne

mogu ga povrijediti na onaj naĉin na koji on moţe povrijediti nas. Zato se moramo zaštititi od njegova

dodira. Ĉuvajte ovo pokraj svog srca... - izrekavši to, podignuo je maleno srebrno raspelo i pruţio mi ga,

budući da sam mu bio najbliţi - ...stavite ovo cvijeće oko vrata... - tu mi je dodao vjenĉić uvelih cvjetova

ĉešnjaka - ...a za naše ovozemaljske neprijatelje evo vam revolver i noţ. Uz sve to pomoći će nam i ove

malene elektriĉne svjetiljke, koje moţete priĉvrstiti na grudi i za sve nas, ponad svega, ovo što ne smijemo

oskvrnuti bez potrebe. - Bila je to sveta hostija, koju je stavio u omotnicu i predao mi je. Na sliĉan je naĉin

opremio i sve ostale. - A sad - reĉe - prijatelju John, gdje su otpiraĉi za brave? Ako otvorimo vrata, ne

trebamo ulaziti kroz prozor, kao prije kod gospoĊice Lucy.

Dr. Seward je isprobao nekoliko otpiraĉa, vješto se sluţeći svojom kirurškom okretnošću. Napokon je našao

jedan koji je odgovarao; nakon kratkog poigravanja naprijed-natrag, brava je popustila i otvorila se uz

zahrĊali štropot. Pritisnuli smo vrata, zahrĊale šarke zaškripale su i vrata su se polako otvorila. Prizor je bio

jezovito sliĉan onome koji je dr. Seward opisao u svome dnevniku nakon što su otvorili grobnicu gdice

Westenra. Mislim da su i ostali došli na istu zamisao je sur svi ustuknuli kao jedan. Profesor je prvi krenuo

naprijed, te prošao kroz otvorena vrata.

- In manus tuas, Domine! - rekao je, prekriţivši se dok je prelazio preko praga. Zatvorili smo za sobom vrata

da sluĉajno ne privuĉemo na sebe pozornost s ceste kad ukljuĉimo svoje svjetiljke, Profesor je paţljivo

isprobao bravu kako se ne bi dogodilo da je ne moţemo otvoriti iznutra budemo li trebali i naći u ţurbi.

Ukljuĉili smo svjetiljke i poĉeli traţiti.

Svjetlost iz malenih svjetiljki padala je na kojekakve ĉudnovate oblike dok su se zrake kriţale jedna s

dragom, ili su naša neprozirna tijela bacala velike sjenke. Ni zazivu glavu nisam se mogao osloboditi dojma

da je još netko medu nama. Valjda je to bilo prisjećanje na ono strahovito iskustvo u Transilvaniji, što mi

gaje ova turobna sredina tako moćno prizvala u sjećanje. Mislim da smo svi podijelili taj osjećaj, jer zapazio

sam da drugi pogledavaju preko svog ramena na svaki zvuk i svaku nov« sjenku, baš kao što sam i ja radio.

Cijelo je mjesto bilo prekriveno debelim slojem prašine. Na podu prašina kao daje bila centimetrima debela,

osim tamo gdje su se nalazili svjeţi tragovi stopala. Kad sam okrenuo svjetiljku prema dolje, vidio sam na

mjestima gdje je prašina bila odgrnuta tragove ĉavala kojima su cipele bile potkovane. Zidovi su bili

pahuljiĉasti i obloţeni prašinom, a u kutovima su se nalazile ĉitave mase pauĉine na kojoj se nalovila

prašina. Zbog teţine bile su napola pokidane, te su izgledale poput nekih starih, otrcanih dronjaka. Na stolu

u predvorju nalazio se veliki sveţanj kljuĉeva, a na svakome se nalazila etiketa poţutjela od starosti.

Kljuĉevi su bili nekoliko puta korišteni, jer na stolu je u prašnjavu pokrivaĉu bilo više pukotina, sliĉnih

onima koje su se pokazale kad ih je profesor podignuo. Okrenuo se prema meni i rekao:

- Vi poznajete ovo mjesto, Jonathane. Precrtavali ste njegove nacrte i u najmanju ga ruku poznajete bolje

nego mi. Kojim se putem dolazi do kapelice?

Imao sam neku predodţbu o tome u kojem se smjeru nalazi, iako za svog prethodnog posjeta nisam uspio

ući u nju. Stoga sam krenuo naprijed i nakon nekoliko pogrešnih zaokreta našao sam se pred niskim

hrastovim vratima, optoĉenim ţeljeznim preĉkama.

- To je traţeno mjesto - rekao je profesor okrenuvši svjetiljku prema malenom nacrtu kuće, što ga je precrtao

iz fascikla u kojemu se nalazila moja originalna prepiska vezana uz prodaju kuće. Uz manje poteškoće

pronašli smo kljuĉ na sveţnju i otvorili vrata. Bili smo spremni na neke neugodnosti. Kad smo otvarali vrata,

kroz šupljine kao da je prostrujao nekakav zagušljiv, smrdljiv zrak, no nitko nije oĉekivao smrad koji smo

zatekli kad smo ušli. Nitko osim mene nije izbliza sreo Grofa, a u trenucima kad sam gaja sretao, gladovao

je u svojim odajama ili se, preţderan svjeţe krvi, nalazio u ruševnu zdanju kroz koje je strujao zrak. No ovo

je mjesto bilo maleno i zatvoreno, a zbog dugog nekorištenja zrak je postao ustajao i smrdljiv. Osjećao se

zadah zemlje, poput nekog suhog kuţnog taloga, koji je dolazio kroz još smrdljiviji zrak. Kako da opišem taj

miris? Nije bila stvar samo u tome što se sastojao od svih smrtnih bolesti i oštrog, jetkog zadaha krvi, već se

ĉinilo daje i sama truleţ istrulila. Fuj, pozli mi kad uopće i mislim o tome! Svaki dah što gaje to ĉudovište

izdahnulo kao da se uhvatio za to mjesto i pojaĉao njegovu ogavnost.

U uobiĉajenim okolnostima takav bi smrad priveo naš zadatak kraju, no ovo nije bio uobiĉajen sluĉaj te nam

je uzvišeni i strašni cilj pred nama ulijevao snagu koja se uzdizala iznad pukih fiziĉkih pojava. Nakon što

smo nenamjerno ustuknuli udahnuvši prvi muĉni dah, svi smo se kao jedan nastavili naš posao kao da je ono

ogavno mjesto ruţiĉnjak.

Pomno smo pregledali mjesto, nakon što je profesor rekao:

- Prvo treba vidjeti koliko je sanduka ostalo. Zatim moramo pregledati svaku rupu, kut i pukotinu kako

bismo na neki naĉin naslutili što se dogodilo s ostalima.

Jedan je pogled bio dovoljan da otkrijemo preostale sanduke jer su velike škrinje sa zemljom bile krupne i

nije moglo doći do zabune.

Ostalo ih je samo dvadeset devet od pedeset! U jednom trenutku sam se preplašio jer sam, videći da se lord

Godalming naglo okrenuo i pogledao kroz vrata u mraĉni hodnik iza njih, i ja sam pogledao, te mi je na

trenutak zastalo srce. Uĉinilo mi se da vidim kako negdje iz sjene promatra Grofovo zloćudno lice; kao da

sam vidio njegove najizrazitije detalje - greben nosa, crvene oĉi, crvene usne, jezovito bljedilo. To je

potrajalo tek jedan trenutak, nakon ĉega je lord Godalming rekao:

- Uĉinilo mi se da vidim neko lice, no bile su to tek sjenke. Potom je nastavio s pretraţivanjem. Okrenuo

sam svoju svjetiljku u onom smjeru i kroĉio u hodnik. Nije bilo ni traga nikome; a kako tamo nije bilo

nikakvih zakutaka, vrata, ni bilo kakvog otvora, već samo ĉvrsti zidovi hodnika, nije moglo biti skrovišta

ĉak ni za njega. Zakljuĉio sam da je strah potaknuo maštu i ništa nisam rekao.

Nekoliko minuta kasnije vidio sam kako je Morris naglo ustuknuo u kutu koji je pregledavao. Svi smo

pogledom pratili njegove pokrete jer nije bilo sumnje da nas obuzima nekakva nervoza. Ugledali smo

mnoštvo fosfornih toĉkica koje su treptale poput zvijezda. Svi smo naglo ustuknuli. Ĉitavo mjesto se poĉelo

ispunjavati štakorima.

Nekoliko trenutaka stajali smo kao skamenjeni, svi osim lord Godalminga koji se, po svemu sudeći,

pripremio za takvu vrstu nedaće. Pojurio je do velikih, ţeljezom okovanih hrastovih vrata, koja je dr. Seward

opisao izvana i koja sam i ja vidio, te je okrenuo kljuĉ u bravi, povukao goleme zasune i rastvorio vrata.

Zatim je iz dţepa izvadio svoju malenu srebrnu zviţdaljku i puhnuvši u nju proizveo nizak, prodoran

zviţduk. U znak odgovora, s onu stranu kuće dr. Sewarda zaĉuli su se glasovi nakon otprilike minutu tri su

terijera dojurila oko ugla kuće. Svi smo se nesvijesno pomaknuli prema vratima. Dok smo se pomicali,

primijetio sam da je prašina ovdje bila vrlo poremećena;sanduci koji su bili uklonjeni izneseni su ovim

putem. No ĉak i za tu minutu koja je prošla, broj štakora silno se uvećao. Kao da su u jednome trenutku

zauzeli ĉitavo mjesto, sve dok svjetlost svjetiljki, koja je sjala na njihovim pokretnim tamnim tijelima te

blistavim, zloćudnim oĉima, nije stvorila dojam da mjesto izgleda poput lijehe zemlje naĉiĉkane

krijesnicama. Psi su pojurili, no na pragu su iznenada zastali i zareţali, a zatim istodobno podigli noseve i

zapoĉeli ţalosno zavijati. Štakori su se mnoţili u tisućama i mi smo izašli van.

Lord Godalming je podignuo jednog psa te ga unio unutra i stavio na pod. Ĉim su mu šape dotakle tlo,

izgleda da mu se vratila hrabrost i pojurio je na svoje prirodne neprijatelje. Tako su brzo potrĉali pred njim

da je zajedno s dragim psima, koji su unijeti na isti naĉin, uspio dohvatiti tek maleni plijen prije nego štosu

nestali.

Ĉinilo se kao da je s njihovim odlaskom nestao i nekakav osjećaj zla, jer psi su stali poskakivati i veselo

lajati dok su se naglo zalijetali na svoje ispruţene neprijatelje, te ih preokretali i bacali u zrak naglim

trzajima. Svima kao da nam je porastao moral. Ni sam ne znam je li to bilo zbog toga što se zrak proĉistio

nakon što su otvorena vrata kapelice ili zbog olakšanja koje smo osjetili našavši se na otvorenom. Ali sasvim

je sigurno da je sjenka straha spala s nas poput ogrtaĉa i naš je dolazak na to mjesto izgubio nešto mraĉnosti,

iako nismo izgubili ni mrvicu odluĉnosti. Zatvorili smo vanjska vrata, povukli zasun i zakljuĉali ih, te stali

pretraţivati kuću, povevši pse sa sobom. U cijeloj kući nismo pronašli ništa osim prašine, i to u golemim

koliĉinama, a sva je bila nedirnuta s iznimkom mojih tragova koje sam ostavio kad sam prvi put bio ondje.

Psi nijednom nisu pokazali neki znak nelagode, pa su ĉak i kad smo se vratili u kapelicu skakutali amo-tamo

kao da love zeĉeve ljeti u šumi.

Jutro se već budilo na istoku kad smo izašli iz kuće kroz prednja vrata. Dr. Van Helsing skinuo je kljuĉeve

od predvorja sa sveţnja, te na uobiĉajeni naĉin zakljuĉao vrata i nakon toga stavio kljuĉ u svoj dţep.

- Zasad - rekao je - naša je noć bila izvanredno uspješna. Nije nas zadesilo nikakvo zlo kakvoga sam se

pribojavao, a ipak smo utvrdili koliko sanduka nedostaje. Najviše me od svega raduje to što je ovaj naš prvi,

a moţda i najteţi i najopasniji korak obavljen, a da naša draga gospoda Mina nije sudjelovala u njemu, niti

smo pak poremetili njezine budne ili usnule misli prizorima i zvukovima, te straviĉnim mirisima koje moţda

nikad ne bi zaboravila. Nauĉili smo još jednu stvar, ako se o njoj moţe govoriti kao o zasebnoj pojavi.

Ţivotinje kojima Grof zapovijeda same nisu na razini njegove duhovne snage jer gledajte, ovi štakori što su

došli na njegov poziv, baš kao što je s vrha svog zamka pozvao vukove kad ste vi odlazili i kad je plakala

ona jadna majka, iako su se odazvali njegovu pozivu, razbjeţali su se glavom bez obzira pred ova tri psića

mog prijatelja Arthura. Pred nama su drugi poslovi, druge opasnosti, drugi strahovi; a ono ĉudovište... on

veĉeras nije upotrijebio svoje moći nad ţivotinjskim svijetom ni prvi ni zadnji put. I tako je otišao nekamo

drugamo. To je dobro! To nam je pruţilo priliku da nekoliko puta zadamo šah u ovoj šahovskoj igri, u kojoj

su ulog ljudske duše. A sad poĊimo kući. Zora je već blizu i imamo razloga za zadovoljstvo nakon naše prve

noći posla. Moglo bi se dogoditi da uslijede još mnoge noći i dani, i to puni opasnosti; ali moramo ići dalje i

nećemo ustuknuti ni od kakve opasnosti.

Kad smo se vratili, kuća je bila u tišini, s iznimkom nekog jadnog stvora koji je vrištao u jednome odjelu u

daljini, te prigušenog jaukanja koje je dopiralo iz Renfieldove sobe. Ubogi se ĉovjek oĉigledno muĉio

nepotrebnim pomislima na bol, kao stoje uobiĉajeno kod poremećenih umom.

Vratio sam se u našu sobu na vršcima prstiju i zatekao Minu kako spava; tako je tiho disala da sam morao

spustiti uho kako bih joj ĉuo dah. Djeluje bljeĊe nego inaĉe. Nadam se da je naš veĉerašnji sastanak nije

uznemirio. Doista sam zahvalan što će ona biti iskljuĉena iz našeg budućeg posla, pa ĉak i iz naših kovanja

planova. To je preveliki teret da bi ga podnijela neka ţena. Isprva nisam tako mislio, no sad sam shvatio da

je tako. Stoga mi je drago da je to riješeno. Mogla bi se prestrašiti i kad ĉuje neke stvari; a bilo bi ih teţe

sakriti od nje negoli joj ih ispriĉati, samo kad bi doznala da nešto skrivamo. Od sada će naš posao za nju biti

zatvorena knjiga, sve do trenutka kad ćemo joj moći reći kako je sve svršeno, te daje svijet osloboĊen od

ĉudovišta iz podzemnog svijeta. Vjerujem da će biti teško ĉuvati tajne uz ovakvo povjerenje koje vlada

meĊu nama, ali moram biti odluĉan i sutra ću joj prešutjeti noćašnje dogaĊaje te joj neću ispriĉati ništa o

onome što se noćas dogodilo. Legao sam na sofu tako daje ne uznemirim.

1. listopada, kasnije. Vjerujem daje prirodno što smo svi spavali dokasna jer smo imali naporan dan, a noć

nam uopće nije donijela poĉinka. Ĉak je i Mina zacijelo osjetila napor tog dana jer iako sam spavao sve dok

se sunce nije visoko diglo, probudio sam se prije nje, te sam je morao dvaput ili triput dozvati prije nego što

se probudila. Štoviše, toliko je ĉvrsto spavala da me nekoliko sekundi nije prepoznala, već me pogledala s

nekakvim bezizraţajnim uţasom, kao što pogleda ĉovjek koji se probudio iz ruţna sna. Malo se ţalila daje

umorna i pustio sam je da se odmata dokasna. Sad znam da je uklonjen dvadeset jedan sanduk i ako ih je po

nekoliko odvezao svaki put kad su bili uklanjani, mogli bismo ih sve pronaći, To će, dakako, dosta

pojednostaviti naš trud i ĉim prije to bude riješeno, tim bolje. Danas ću obići Thomasa Snellinja.

Dnevnik dr. Sewarda

1. listopada. Već se pribliţavalo podne kad me profesor probudio ušavši i moju sobu. Bio je veseliji i

raspoloţeniji nego inaĉe i oĉigledno je da maje sinoćnji posao pomogao skinuti dio turobnog tereta s duše.

Nakon što je još jednom prepriĉao sinoćnju pustolovinu, odjednom je rekao:

- Vaš me pacijent vrlo zainteresirao. Mogu li ga jutros posjetiti s vama? Ili ako ste vi previše zaposleni,

mogu otići sam ako je to moguće. Za mene je nešto sasvim novo pronaći luĊaka koji priĉa o filozofiji i tako

pravilno rasuĊuje.

Ja sam imao nekog neodloţivog posla, pa sam mu rekao da bi mi bilo drago kad bi pošao sam, jer na taj me

naĉin ne bi morao ĉekati. Stoga sam pozvao posluţitelja i dao nam nuţne upute. Prije nego što je profesor

izašao iz sobe, upozorio sam ga neka ne podlijegne nikakvim laţnim dojmovima od strane mog pacijenta.

- Ali - odgovorio je - htio bih da mi priĉa o sebi i o svojoj fantaziji vezani uz konzumiranje ţivih bića. Kako

vidim u vašem dnevniku od juĉer, rekao je gospoĊi Mini da je nekoć ţivio u takvu uvjerenju. Zašto se

smiješite, prijatelju John?

- Oprostite mi - rekoh - ali odgovor se nalazi ovdje. - Stavio sam ruku na otipkane materijale. - Kad je naš

bistroumni i uĉeni luĊak izjavio kako je nekoć obiĉavao konzumirati ţivot, u ustima mu je još uvijek bilo

muĉno od'muha i pauka koje je pojeo neposredno prije nego što je gospoĊa Harker ušla u sobu.

Van Helsing se nasmiješi u znak odgovora.

- Dobro je! - reĉe. - Vaše je pamćenje toĉno, prijatelju John. Trebao sam se prisjetiti toga. Pa ipak, upravo ta

nestalnost pamćenja i misli ĉini duševne bolesti ovako fascinantnim predmetom prouĉavanja. Moţda ću više

nauĉiti iz ludosti ovoga umobolnika negoli iz poduĉavanja najmudrijih. Tko zna?

Ja sam nastavio sa svojim poslom i vrlo brzo obavio sam sve što mi je bilo pri ruci. Izgleda daje doista

prošlo tek kratko vrijeme, no Van Helsing se već vratio u radnu sobu.

- Smetam li? - zapitao je uljudno, zastavši na vratima.

- Ni govora - odvratio sam. - UĊite. Završio sam s poslom i sad sam slobodan. Ako ţelite, mogu sad poći s

vama.

- Nije potrebno; već sam ga vidio.

- Dakle?

- Bojim se da me ne cijeni baš osobito. Naš je razgovor bio kratak. Kad sam ušao u sobu, on je sjedio na

stolcu u sredini prostorije, nalaktivši se na koljena, a lice mu je bilo slika i prilika mrzovoljna

nezadovoljstva. Obratio sam mu se što* sam god mogao vedrije i s najvećom dozom poštovanja što sam

mogao prikupiti. Baš mi ništa nije odgovorio. "Zar me ne prepoznajete?" zapitao sam. Njegov odgovor nije

bio utješan: "Dobro vas ja poznajem; vi ste ona stara budala Van Helsing. Volio bih da zajedno sa svojim

idiotskim teorijama o mozgu odete nekamo drugamo. Prokleti bili svi tupavi Nizozemci!" Nije htio reći više

ni rijeĉi, već je ostao sjediti s nepomirljivom mrzovoljnošću, toliko ravnodušan prema meni kao da uopće

nisam bio u sobi. Tako je zasad propala prilika da nešto nauĉim od ovoga toliko pametnog luĊaka; zato ću,

ako smijem, otići da se malo razveselim razgovarajući s onom draţesnom dušom, gospoĊom Minom.

Prijatelju John, doista me neizrecivo raduje što ona više ne mora trpjeti bol, te što ne mora više brinuti zbog

ovih naših uţasnih poslova. Iako će nam njezin rad uvelike nedostajati, ipak je bolje ovako.

- Svim se srcem slaţem s vama - odgovorio sam iskreno, jer nisam htio da se predomisli. - Najbolje je da

gospoĊa Harker ostane izvan toga. Stvari priliĉno loše stoje i za nas, koji smo redom svjetski ljudi, i koji

smo se u svoje vrijeme našli na mnogobrojnim nezgodnim mjestima; ali to nije nikakvo mjesto za jednu

ţenu. Ako ostane u dodiru s tim poslom, to bi za neko vrijeme jamaĉno ostavilo posljedice na nju.

I tako je Van Helsing otišao popriĉati s gĊom Harker i njezinim muţem; Quincey i Art otišli su u potragu za

tragovima sanduka sa zemljom. Ja ću dovršiti svoje poslove i veĉeras ćemo se sastati.

Dnevnik Mine Harker

1. listopada. Ĉudan mi je osjećaj što sam ovako neupućena u stanje stvari; nakon što mi se Jonathan tolike

godine povjeravao do zadnje pojedinosti, sad izriĉito izbjegava odreĊene teme, i to one najvaţnije. Jutros

sam dugo spavala nakon juĉerašnjih napora, pa se Jonathan, iako je spavao dokasna, prvi probudio.

Porazgovarao je sa mnom prije nego što je izašao, i to najprisnije i najnjeţnije, ali nijednom rijeĉju nije

spomenuo što se dogodilo za posjeta Grofovoj kući. A zacijelo zna koliko sam se strahovito brinula. Jadni

moj dragi! Vjerojatno gaje to izbacilo iz takta, još i više nego mene. Svi su se sloţili da će biti najbolje da

mene više ne uvlaĉe u ovaj grozan posao i ja sam pristala na to. Ali kad pomislim da on taji nešto od mene! I

sad plaĉem poput kakve glupaĉe, kad znam da je to samo zbog toga što me moj muţ vrlo voli, te zbog toga

što mi i oni drugi snaţni ljudi ţele samo najbolje...

Nikakve utjehe od toga. No, jednog dana Jonathan će mi sve ispriĉati i ako se ikad bude dogodilo da on

pomisli kako skrivam bilo što od njega, nastavit ću voditi svoj dnevnik po obiĉaju. Onda ću mu ga, ako ikad

posumnja u moju iskrenost, pokazati i u njemu će biti sve misli mog srca zapisane kako bi ih proĉitale

njegove drage oĉi. Danas se osjećam ĉudnovato tuţna i potištena. Vjerojatno je to reakcija na ona strahovita

uzbuĊenja

Sinoć sam otišla u krevet nakon što su muškarci otišli zato što su mi rekli neka tako postupim. Nisam bila

pospana, već sam se, naprotiv, grizla od zabrinutosti. Neprestano sam razmišljala o svemu što se dogodilo

otkako me Jonathan došao psjetiti u Londonu i sve mi se to ĉini poput uţasne tragedije u kojoj sudbina

nemilosrdno pritišće do unaprijed odreĊenog svršetka. Što god tko uĉinio, bez obzira na to koliko je to

ispravno, dovodi uprava do one stvari koju svi najmanje ţele. Da nisam otišla u Whitby, moţda bi jadna

draga Lucy sad bila s nama. Nije poĉela posjećivati groblje sve dok ja nisam došla, a da nije išla onamo za

dana sa mnom, ne bi odšetala onamo ni u snu. Da nije otišla tamo noću i u snu, ono ĉudovište ne bi je

uništilo na onakav naĉin. Ah, zašto sam uopće išla u Whitby? Eto, opet plaĉem! Pitam se što me danas

spopalo. Moram to sakriti od Jonathana jer ako sazna da sam se rasplakala dvaput u jednome jutru, i to ja,

koja nikad ne plaĉem ni zbog ĉega i kojoj on nikad nije dao povoda da prolije nijednu suzu, zacijelo bi mu

srce prepuklo. Namjestit ću vedro lice i ako mi se bude plakalo, on to nikad neće vidjeti. Vjerojatno je to

jedna od onih stvari koje moramo nauĉiti mi, jadne ţene...

Ne sjećam se toĉno kako sam sinoć zaspala. Sjećam se kako sam odjednom zaĉula laveţ pasa i još mnoštvo

ĉudnovatih zvukova iz sobe g. Renfielda, koja se nalazi negdje ispod moje, kao da se gromoglasno moli. A

zatim je sve prekrila tišina, tako temeljita tišina da sam se trgnula, te sam ustala i pogledala kroz prozor. Sve

je bilo u mraku i tišini, a crne sjenke što ih je bacala mjeseĉina same su se po sebi ĉinile kao da su pune

nekog tihog misterija. Kao da se baš ništa nije micalo, već je sve bilo mrko i ukoĉeno poput smrti ili

sudbine. Tanka pruga bijele magle, koja se s gotovo neprimjetnom sporošću kretala preko travnjaka prema

kući, kao da je imala vlastite osjećaje i vlastiti ţivot. Mislim da mi je koristilo što su mi misli skrenule na

drugu temu jer kad sam se vratila u krevet, osjetila sam kako me proţima letargija. Neko sam vrijeme leţala,

no nisam mogla zaspati, pa sam ustala i još jednom pogledala kroz prozor. Magla se širila i sad je bila

sasvim blizu kuće, tako da sam je mogla vidjeti kako se gusto skupila uz jedan zid, kao da se prikrada gore,

prema prozorima. Onaj je jadnik bio glasniji nego ikada. Iako nisam mogla razumjeti nijednu rijeĉ koju je

govorio, na neki sam naĉin mogla iz njegova glasa razabrati da nešto preklinje od sveg srca. Zatim se zaĉuo

zvuk otimanja i znala sam da ga posluţitelji obuzdavaju. Toliko sam se preplašila da sam se odšuljala u

krevet, navukla posteljinu preko glave i prstima zaĉepila uši. U tom trenutku nisam bila ni najmanje pospana

ili mi se barem tako ĉinilo, no zacijelo sam zaspala jer se, osim snova, ne sjećam niĉega sve do jutra, kad me

Jonathan probudio. Mislim da mije trebao odreĊeni napor i neko vrijeme da shvatim gdje se nalazim i da se

to Jonathan naginje nad mene. Moj je san bio vrlo ĉudnovat i gotovo tipiĉan za naĉin na koji se budne misli

miješaju sa snovima, ili prelaze u njih.

Uĉinilo mi se da spavam i ĉekam da se Jonathan vrati. Bila sam vrlo zabrinuta za njega i sasvim nemoćna da

išta uĉinim. Moja stopala, ruke i mozak bili su kao oteţani, tako da se ništa nije moglo odvijati uobiĉajenom

brzinom. I tako sam nemirno spavala i razmišljala. Zatim sam poĉela opaţati kako je zrak teţak, vlaţan i

hladan. Maknula sam posteljinu s lica i ustanovila, na moje iznenaĊenje, daje oko mene sve nejasno. Plinsko

svjetlo koje sam ostavila da gori za Jonathana, no vrlo prigušeno, dopiralo je poput sićušne crvene iskrice

kroz maglu, koja se oĉigledno zgusnula i navrla u sobu. Zatim mi je sinulo kako sam zatvorila prozor prije

nego što sam legla u krevet. Poţeljela sam ustati kako bih to provjerila, no neko olovno mrtvilo kao da mi je

prikovalo udove, pa ĉak i moju volju. Leţala sam nepokretno i trpjela; to je bilo sve. Zatvorila sam oĉi, no i

dalje sam mogla gledati kroz oĉne kapke. (Ĉudesno je kakve trikove snovi izvode s nama, te kako prikladno

moţemo maštati.) Magla je postajala sve gušća i gušća i sad sam mogla vidjeti na koji je naĉin ušla jer

vidjela sam je poput dima, ili poput bijele energije uzavrele vode, kako navire ne kroz prozor, već kroz

prorez uz vrata. Sve se više i više zgušnjavala, sve dok mi se nije uĉinilo da se zgusnula u nekakav magleni

stup unutar sobe, kroz ĉiji sam vrh mogla vidjeti plinsko svjetlo koje je svjetlucalo poput kakva crvenog oka.

Sve mi se poĉelo vrtjeti u mislima, baš kao što se magleni stup vrtloţio u sobi, a kroz sve to nadošle su mi

rijeĉi iz Svetog pisma, "stup oblaka danju, stup ognja noću." Je li mi doista u snu došao neki takav duhovni

vodiĉ? Ali stup se sastojao i od dnevnog i noćnog vodiĉa, jer vatra se nalazila u crvenome oku, koje me

nakon te pomisli nadalje zapanjilo; jer, dok sam gledala, vatra se podvojila i uĉinilo mi se da me promatra

kroz maglu poput dva crvena oka, kakva mi je Spomenula Lucy kad su joj se na trenutak izgubile misli, dok

je na litici zalazeće sunce obasjalo prozore crkve Sv. Marije. Odjednom sam uţasnuto shvatila da je

Jonathan upravo na taj naĉin vidio kako one ogavne ţene postaju stvarne, kroz vrtloţnu maglu na mjeseĉini,

i usnu sam se zacijelo onesvijestili jer je sve prekrila crna tmina. Posljednja stvar koju sam vidjela u mašti

bilo je mrtvaĉki blijedo lice koje se nagnuto nad mene iz magle. Moram pripaziti na takve snove jer kad bi

postali ĉesti, mogli bi mi utjecati na zdrav razum. Zamolila bih dr. Van Helsinga. ili dr. Sewarda da mi

pripišu nešto za spavanje, samo se bojim da bih ih time uznemirila. Takav san u ovakvo vrijeme uvećao bi

njihove strahove za mene. Noćas ću se ĉvrsto potruditi da prirodno zaspim. Ne budem li mogla, sutra

naveĉer ću ih zamoliti da mi daju dozu klorala. Ne moţe mi naškoditi ako ga jednom uzmem, a od njega ću

dobro spavati cijelu noć. Prošla me noć više izmuĉila nego da uopće nisam spavala.

2. listopada, 10 sati ujutro. Prošle sam noći spavala, no ništa nisam sanjala. Zacijelo sam ĉvrsto zaspala jer

se nisam probudila kad je Jonathan došao u krevet. No san me nije oporavio, jer se danas osjećam strahovito

slaba i potištena. Provela sam ĉitav juĉerašnji danu pokušaju da nešto proĉitam, ili sam leţala i drijemala.

Poslijepodne je g. Renfield upitao moţe li me vidjeti. Jadnik, bio je vrlo obziran i kad sam odlazila, poljubio

mi je ruku te rekao neka me Bog ĉuva. To je na neki naĉin jako utjecalo na mene i rasplaĉem se kad

pomislim na njega. Ovo je nova slabost, na koju moram pripaziti. Jonathan bi se jadno osjećao kad bi znao

da sam plakala. On i ostali izbivali su sve do veĉere i svi su se vratili umorni. Uĉinila sam sve stoje bilo u

mojoj moći da ih razvedrim i vjerojatno mi je taj napor pomoga jer sam zaboravila na vlastiti umor. Nakon

veĉere poslali su me u krevet i svi su izašli da zajedno zapale, kako su rekli, ali znala sam da ţele ispriĉati

jedan drugome što im se dogodilo tijekom dana. Vidjela sam iz Jonathanova drţanja da im ima nešto vaţno

za reći. Nisam bila tako pospana kao što sam trebala biti, pa sam, prije nego što su otišli, zamolila dr.

Sewarda za malo nekog sredstva za spavanje jer prošle noći nisam dobro spavala. Vrlo ljubazno mi je

naĉinio napitak za spavanje te mi ga dao rekavši da mi neće naškoditi jer je vrlo blag... Popila sam ga i sad

oĉekujem san, koji nikako ne dolazi. Nadam se da nisam pogrešno postupila jer kako san poĉinje oĉijukati

sa mnom, obuzima me novi strah. Nisam li moţda lakomisleno postupila što sam se na taj naĉin lišila moći

buĊenja? Moţda će mi ona zatrebati. Eto, dolazi san. Laku noć.

272.

DNEVNIK JONATHANA HARKERA

1. listopada, navečer. Zatekao sam Thomasa Snellinga u njegovoj kući u Bethnal Greenu, no na ţalost nije

se mogao niĉega sjetiti. Oĉekivao je moj dolazak, pa su izgledi da će to uroditi pivom bili preveliko

iskušenje za njega, te se prerano bacio na oĉekivano pijanĉevanje. No, od njegove ţene, koja djeluje poput

pristojne, uboge duše, saznao sam da je on tek Smolletov pomagaĉ te da je od dvojice prijatelja Smollet

odgovoran za sve. Stoga sam se odvezao u Walworth i zatekao g. Josepha Smolleta kod kuće, kako opušteno

odjeven pije ĉaj sluţeći se tanjurićem. Rijeĉ je o pristojnom, inteligentnom ĉovjeku, iznimno dobrom i

pouzdanom radniku, koji ima mozga u glavi. Sjećao se svega o dogaĊaju sa sanducima i posluţio se svojom

ĉudesnom biljeţnicom prepunom magarećih ušiju, koju je izvadio iz zagonetnog dţepa što se nalazio negdje

oko sjedala na njegovim hlaĉama, u kojoj su bile napola izbrisane, hijeroglifske bilješke naĉinjene debelom

olovkom, te mi naveo na koje su mjesto odvezeni sanduci. Rekao mi je da ih je bilo šest u jednim kolima što

ih je odvezao iz Carfaxa i ostavio u Chicksand Streetu 197, Mile End Town, i još šest koje je ostavio u Ja-

maica Laneu, Bermondsey. Dakle, ako je Grof namjeravao posijati ta svoja jezivita utoĉišta po cijelome

Londonu, ova su mjesta odabrana kao ishodišta, tako da ih kasnije moţe temeljitije raspaĉavati. Sustavnost

kojom je to uĉinjeno navela me na pomisao da se on moţda ne namjerava ograniĉiti samo na dva podruĉja

Londona. Sad je bio udomljen na dalekom istoku sjeverne obale, na istoku juţne obale, te na jugu. Zacijelo

nikada nije namjeravao izostaviti sjever i zapad iz svog paklenskog plana, a kamoli grad London i samo srce

tog pomodnog grada na njegovu jugozapadnom i zapadnom kraju. Zamolio sam Smoletta da kaţe je li

odvezao još koji sanduk iz Carfaxa.

- Pa, šefe - odgovorio je - bili ste fer prema meni... - dao sam mu pola funte - ...i reć' ću vam sve što znam.

Naveĉer prije ĉetir' dana ĉuo sam u krĉmi "Zec i psi", u Pincher's Alleyju, kako neki ĉovjek po imenu

Bloxam priĉa kako su on i njegov kolega obavili neki strašno prašnjavi pos'o u nekoj staroj kući u Purfectu.

Tu vam nema puno takvih poslova, pa mislim da bi vam Sam Bloxam mog'o nešto reć'.

Zapitao sam ga bi li mi mogao reći kako da ga pronaĊem. Rekao sam mu da bi mu njegova adresa donijela

još pola funte. Stoga je strusio ostatak svog ĉaja i ustao, rekavši mi da iz ovih stopa kreće u potragu. Zastao

je na vratima.

- Gledajte, šefe - rekao je - nema smisla da vas ovdje drţim.

Moţda ću brzo pronać' Sama, a moţda i neću; ali teško da će veĉeras biti u stanju da vam kaţe Bogznašto.

Malo je takvih k'o što je Sam kad se uhvate pića. Dajte mi kuvertu s kartom i napišite na nju svoju adresu, a

ja ću ustanovit' gdje se moţe pronaći Sama i naveĉer ću vam to poslat'. Ali bilo bi vam najbolje da krenete k

njemu odma' sutra ujutro, jer ga inaĉe nećete moć' ufatit'; jer Sam vam rano kreće, bez obzira koliko se

prethodne noći napio.

Ovo je bila praktiĉna zamisao, pa je jedno od njegove djece otišlo s penijem kupiti omotnicu i list papira.

Kad se dijete vratilo, ispisao sam na omotnici adresu i nalijepio marku, pa kad je Smoliet još jednom dao

rijeĉ da će mi poslati adresu ĉini je pronaĊe, otišao sam kući. U svakom sluĉaju, na tragu smo. Veĉeras sam

umoran i ţeljan sna. Mina ĉvrsto spava i djeluje malo previše blijeda; oĉi joj izgledaju kao da je plakala.

Sirotica, ne sumnjam da je muĉi što je drţimo u neznanju i zbog toga dvostruko brine za mene i za druge.

Ali ovako će biti najbolje. Bolje je da sad bude ovako razoĉarana i zabrinuta, nego da doţivi slom ţivaca.

Lijeĉnici su bili sasvim u pravu kad su ustrajali u tome da nju izostavimo iz ovoga strašnog posla. Moram

biti odluĉan jer osobito na meni mora leţati teret šutnje. Ni pod kojim okolnostima neću s njome ĉak ni

zapodjenuti razgovor o toj temi. No, moţda to ipak neće biti tako teţak zadatak jer je i sama postala šutljiva.

Otkako smo joj rekli što smo odluĉili, nijednom nije spomenula ni Grofa ni njegova djela.

2. listopada, navečer. Dugaĉak, zamoran i uzbudljiv dan. Prvom jutarnjom poštom dobio sam svoju

adresiranu omotnicu u kojoj je bio priloţen prljavi komadić papira, a na njemu je pisalo razvuĉenim

rukopisom u tesarskoj olovci:

Sam Bloxam, Korkrans 4, Poters Cort, Bartel Street, Walworth. Traste pastelja.

Primio sam to pismo u krevetu i ustao ne probudivši Minu. Izgledala je kao da ĉvrsto spava i bila je blijeda,

kao da joj uopće nije dobro. Odluĉio sam da je ne probudim, već da je po svom povratku s ove nove potrage

pošaljem u Exeter. Mislim da bi bila sretnija u vlastitom domu, gdje bi se mogla zaokupiti svakodnevnim

poslovima, nego stoje ovdje meĊu nama, u neznanju. Vidio sam dr. Sewarda tek na trenutak i rekao mu

kamo sam se uputio, obećavši mu da ću se vratiti i reći ostalima ĉim budem nešto otkrio. Odvezao sam se u

Walworth i uz male poteškoće pronašao Potter's Court. Greška u pisanju g. Smolleta navela me na pogrešan

trag jer sam traţio Poter's Court, umjesto Potter's Court. No, kad sam pronašao tu ulicu, bez ikakvih sam

poteškoća otkrio gdje se nalazi Corcoranov pansion. Kad sam ĉovjeka koji je otvorio vrata zamolio da

pozove "pastelja", odmahnuo je glavom.

- Ne poznam ga - rekao je. - Nema vam tu takvoga, u ĉitavom vraţjem ţivotu nisam ni ĉuo za nekog

pastelja. Nemojte vjerovat' da vam u ovom kvartu ţivi neki takav.

Izvadio sam Smolletovo pismo i kad sam ga proĉitao, palo mi je na pamet da mogao izvući pouku iz

pogrešno napisanog imena ulice.

- A što ste vi? - zapitao sam.

- Ja sam kućepazitelj - odgovorio je. Odmah sam shvatio da sam na dobrome tragu; pogrešno ispisana rijeĉ

još me jednom navela na krivi trag. Kućepazitelj mi je nakon napojnice od pola krune rekao sve stoje znao i

saznao sam daje g. Bloxam, koji je kod Corcorana prespavao uĉinak piva što gaje popio naveĉer, otišao na

posao u Poplar u pet sati ujutro. Nije mi znao reći gdje se toĉno nalazi njegovo radno mjesto, ali nekako mu

se ĉinilo da se radi o nekom "skladištu u izgradnji" i s tim sam nejasnim uputama morao krenuti u Poplar.

Tek sam oko dvanaest sati dobio koliko-toliko zadovoljavajuću informaciju o takvome zdanju, i to u jednoj

kavani, gdje su neki radnici ruĉali. Jedan od njih natuknuo je da se u Cross Angel Streetu gradi nova

hladnjaĉa; a kako je to odgovaralo opisu "skladišta u izgradnji", odmah sam se tamo odvezao. Nakon

kratkog razgovora s mrzovoljnim vratarom i još mrzovoljnijim predradnikom, a obojicu je trebalo

udobrovoljiti s nešto gotovine, upućen sam na Bloxamov trag; poslali su po njega nakon što sam predloţio

da ću njegovu predradniku platiti za cijeli dan rada u zamjenu za povlasticu da mu postavim nekoliko

povjerljivih pitanja. Bio je to priliĉno pametan ĉovjek, premda neuglaĊena govora i pojave. Kad sam mu

obećao da ću mu platiti za ono što mi bude rekao, te mu to i potkrijepio dokazima, rekao mi je da je obavio

dva putovanja izmeĊu Carfaxa i jedne kuće u Piccadillyju, te da je u tu drugu kuću prenio devet velikih

sanduka, "strašno teških", pomoću kola i konja koje je unajmio u tu svrhu. Zapitao sam ga moţe li mi reći

broj one kuće u Piccadillyju, na stoje odvratio:

- Ĉujte, šefe, zaboravio sam broj, ali mislim daje to bilo samo par ulaza od velike bijele crkve ili tako neĉeg',

što je nedavno sagraĊeno. Kuća je bila velika i prašnjava, makar se ne da usporeĊivat' po prašnjavosti s

onom kućom iz koje smo uzeli vraţje sanduke.

- Kako ste ušli u te kuće, ako su obje bile prazne?

- Jedan stari tip što me unajmio doĉek'o me u kući u Purfleetu. Pomog' o mi je da podignem sanduke i

stavim ih u kola. Nek' sam proklet ako nije bio najjaĉi ĉovjek što sam ga u ţivotu vidio, i to još takav starac,

sa sijedim brkovima, i tako mršav da sam im'o osjećaj da ni sjenku ne baca.

Kako li sam se najeţio na ovaj opis!

- Ti bokca, uz'o je svoj kraj sanduka k'o da je paketić ĉaja, a ja sam daht'o i stenj'o još i prije nego što sam

mog'o ĉvrsto ufatit' svoj kraj, a nisam ni ja baš pile.

- Kako ste ušli u kuća u Piccadillyju? –zapitao sam

- On je bio i tamo. Valjda je kren'o ranije i stig'oprije mene, jer kad sam pozvonio, on je doš'o i sam ni

otvorio vrata, pa mi pomog'o da istovarimo sanduke u predvorju.

- Svih devet? - zapitao sam.

- Pa da; bilo ih je pet u prvoj turi i ĉetiri u drugoj. Jako sam oţednio od tog posla i baš se ne sjećam kako

sam stig'okući.

Prekinuo sam ga:

- Jesu li sanduci ostali u predvorju?

- Pa da; bilo je veliko i niĉega drugoga nije bilo unutra. Naĉinio sam još jedan pokušaj da nešto doznam:

- Zar niste imali nikakav kljuĉ?

- Nisam koristio ni kljuĉ ni ništa drugo. Stari gospon mi je sam otvorio vrata i zatvorio ih za mnom kad sam

ošo. Ne sjećam se stoje bilo na kraju, aF to je od piva.

-1 ne sjećate se broja kuće?

- Ne, gospon. Ali to vam 'opće nije teško. To je ona visoka kuća s kamenim proĉeljem i lukom na vrhu i ima

visoke stube pred ulaznim vratima. Sjećam se dobro tih stuba. Mor'o sam nositi sanduke po njima s još tri

dangube što se smucaju okolo da zarade koju crkavicu. Stari gospon im je svima dao po šiling, pa kad su

vidjeli da su dobili tako puno, htjeli su još više; ali on je zgrabio jednoga za rame i skoro ga bacio niz

stubište, sve dok svi nisu o'šli uz psovke.

Zakljuĉio sam da bih po tom opisu trebao biti u stanju pronaći tu kuću, pa sam platio svom prijatelju za

obavijest i krenuo prema Piccadillyju. Doţivio sam još jedan udarac; Grof je oĉigledno mogao sam baratati

sanducima. U tom sluĉaju, nije bilo vremena za gubljenje jer sad kad je raspaĉao odreĊenu koliĉinu sanduka,

s&m bi mogao, kad mu se god prohtije, neopaţen dovršiti taj zadatak. Kod Piccadilly Circusa isplatio sam

koĉijaša i pješice krenuo prema sjeveru; iza Ustavnog suda naišao sam na kuću koju je odgovarala opisu i

bio sam uvjeren da je to sljedeća jazbina koju je Drakula pripremio. Kuća je izgledala kao da već dugo nitko

ne stanuje u njoj. Na prozorima je bio debeli sloj prašine, a kapci podignuti. Sva vanjska drvena grada bila je

crna od starosti, a sa ţeljeza se boja većinom oljuštila. Bilo je oĉigledno da je donedavna ispred balkona

stajala velika oglasna ploĉa, no bila je grubo stegnuta, tako da je gornji rub, za koji je bila priĉvršćena, ostao

zabijen. Iza balkonskih preĉki vidio sam nekoliko dasaka ĉiji su otrgnuti rubovi bili bijele boje. Dao bih

mnogo toga da sam mogao vidjeti oglasnu ploĉu u prvobitnom stanju jer ona bi upućivala na vlasnika kuće.

Prisjetio sam se svog iskustva kad sam pregledao i kupio Carfax, te se nisam mogao otresti osjećaja da bih

mogao otkriti neki naĉin kako se ulazi u kuću, samo kad bih uspio pronaći prethodnog vlasnika.

Sa strane Piccadillyja nisam mogao saznati ništa više i ništa nisam mogao poduzeti; pa sam otišao sa

straţnje strane kako bih vidio moţe li se štogod doznati tamo. U konjušnicama je bilo ţivahno jer su u

kućma u Piccadillyju većinom ljudi. Zapitao sam nekoliko konjušara i njihovih pomagaĉa koje sam ondje

zatekao mogu li mi reći štogod o onoj praznoj kući. Jedan od njih rekao mi je kako je ĉuo da se nedavno

netko doselio, ali nije znao tko. No rekao mi je daje sasvim donedavna ondje bila ploĉa "Na prodaju", te da

bi mi moţda u agenciji za kupoprodaju kuća, Mitchell, sinovi & Candy, mogli nešto reći jer se sjeća da se

ime te tvrtke nalazilo na ploĉi. Nisam se htio izgledati previše radoznalo, niti sam htio da moj sugovornik

previše dozna ili nasluti, pa sam mu zahvalio na uobiĉajeni naĉin i odšetao dalje. Sad je već poĉeo padati

mrak i stala se zgušnjavati jesenja noć, pa nisam gubio vrijeme. Doznavši iz adresara u Berkeleyu na kojoj

se adresi nalazi tvrtka Mitchell, sinovi & Candy, uskoro sam se našao u njihovu uredu u Sackville Streetu.

Gospodin koji me primio bio je izrazito uljudan, no bio je podjednako nekomunikativan. Nakon što mi je

jednom rekao kako je kuća u Piccadillyju, koju je za cijelo vrijeme našeg razgovora nazivao "vilom",

prodana, završio je razgovor sa mnom na naĉin koji ću opisati. Kad sam ga zapitao tko je kupio kuću, malo

je razrogaĉio oĉi, te priĉekao nekoliko sekundi prije nego što mi je odgovorio:

- Ona je prodana, gospodine.

- Oprostite mi - rekao sam mu, podjednako uljudno - ali imam osobit razlog zbog kojeg bih htio znati kome

je prodana.

Naĉinio je još dulju stanku te još više podigao obrve.

- Ona je prodana, gospodine - glasio je njegov šturi odgovor.

- Ali zacijelo - rekao sam - neće vam smetati da mi kaţete samo taj podatak.

- Ali smetat će mi - odvratio je. - Poslovi stranaka u rukama tvrtke Mitchell, sinovi & Candy apsolutno su

povjerljivi.

Bilo je oĉigledno da se radi o cjepidlaĉi bez premca i raspravljanje s njime nije bilo ni od kakve koristi.

Zakljuĉio sam daje najbolje sukobiti se s njim na njegovu tlu, pa sam rekao:

- Vaše stranke, gospodine, sretne su što imaju ovako nepokolebljivog ĉuvara svojih povjerljivih poslova. I

sam sam pravnik po struci. - Pruţio sam mu svoju posjetnicu. - U ovom sluĉaju nisam ponukan

radoznalošću; djelujem u ime lorda Godalminga, koji bi htio doznati nešto o tom posjedu, za kojega je ĉuo

daje u zadnje vrijeme bio na prodaju.

Te su rijeĉi izmijenile stanje stvari.

- Rado bih vam pomogao ako mogu, g. Harkei - rekao je - a osobito bih rado ugodio njegovoj visosti.

Jednom, još prije smrti njegova oca, obavili smo za njega jedan manji posao glede unajmljivanja nekog

stana. Ako mi ostavite adresu njegove visosti, konzultirat ću se s upravom po tom pitanju i u svakom sluĉaju

javit ću se njegovoj visosti još veĉernjom poštom. Bit će nam zadovoljstvo ako moţemo naĉiniti takvu

iznimku od naših pravila kako bismo pruţili njegovoj visosti traţenu informaciju.

Htio sara steći u njemu prijatelja, a ne naĉiniti neprijatelja, pa sam mu se zahvalio, dao mu adresu dr.

Sewardate otišao. Sad je već bio mrak, a ja sam bio umoran i gladan. Popio sam šalica ĉaja u ABC restoranu

i vratio se u Purfleet sljedećim vlakom.

Zatekao sam sve ostale kod kuće. Mina je izgledala umorno i blijedo, ali naĉinila je galantni pokušaj da

djeluje vedro i veselo. Kidalo mi se srce pri pomisli kako moram tajiti neke stvari od nje te je time

uznemirujem. Hvala Bogu, ovo će biti zadnje veĉe što izdaleka promatra naše konferencije i osjeća ţalac

zbog toga što joj se ne povjeravamo. Trebala ini je sva moja hrabrost da ostanem pri mudroj odluci da je ne

uvlaĉim u naš mraĉni zadatak. Kao da se već nekako pomirila s time; ili pak joj je ta tema postala odbojna,

jer kad netko i sluĉajno naĉini kakvu opasku o tome, ona doslovno zadrhti. Drago mije što smo donijeli onu

odluku na vrijeme, jer dok se ovako osjeća, naše sve veće znanje predstavljalo bi za nju pravo muĉenje.

Nisam mogao ispriĉati ostalima što sam danas otkrio sve dok se nismo našli sami; stoga sam nakon veĉere,

nakon što smo malo slušali glazbu, da se makar i medu nama stekne dojam kako je sve u redu, odveo Minu

u njezinu sobu i ostavio je da legne. Draga mi je djevojka privrţenija nego ikad i drţala se uz mene kao da

me ţeli zadrţati; no imao sam mnogo toga za ispriĉati pa sam pošao. Hvala Bogu, to što joj ,se više ne

povjeravam ništa nije promijenilo u našem odnosu.

Kad sam se vratio dolje, zatekao sam sve ostale kako su se skupili oko vatre u radnoj sobi. U vlaku sam u

dnevnik upisao dogaĊaje do tog trenutka i proĉitao sam im taj zapis, uzevši to kao najbolji naĉin da im

prenesem informacije koje sam skupio. Kad sam završio, Van Helsing je rekao:

- Danas ste obavili velik posao, prijatelju Jonathan. Nema sumnje da smo na tragu sanduka koji nedostaju.

Ako ih sve pronaĊemo u toj kući, onda je naš posao blizu kraja. Ali ako neki nedostaju, moramo ih traţiti

sve dok ih ne pronaĊemo. Onda ćemo zadati konaĉni udarac, te krenuti u lov za onim bijednikom do njegove

stvarne smrti.

Svi smo neko vrijeme ostali sjediti u tišini, a zatim je naglo progovorio g. Morris:

- Slušajte, a kako ćemo ući u onu kuću?

- Ušli smo u onu drugu - brzo odgovori lord Godalming.

- Ali Art, ovo je drukĉije. Provalili smo u kuću u Carfaxu, ali smo to uĉinili pod okriljem noći i parka

opasana zidom. Bit će sasvim nešto drugo poduzeti provalu u Piccadillyju, bilo danju, bilo noću. Priznajem

da ne znam kako ćemo to izvesti, osim ako nam onaj ĉovjek iz agencije ne pribavi nekakav kljuĉ; moţda

ćemo štogod saznati kad ujutro dobiješ njegovo pismo.

Obrve lorda Godalminga su se skupile, te je ustao i stao šetati sobom. Nakon nekog vremena zastao je i

rekao, okrećući se od jednoga do drugoga:

- Quincey dobro rasuĊuje. To s provalama postaje ozbiljno; jednom smo se izvukli bez problema, ali sad

nam predstoji znatno teţi posao... Osim kad bismo mogli pronaći gdje Grof ostavlja kljuĉeve.

Budući da se ništa nije moglo poduzeti prije jutra, te da bi u najmanju ruku bilo preporuĉljivo priĉekati da

lord Godalming dobije dopis od Mitchellove tvrtke, odluĉili smo da ne poduzimamo nikakav aktivni korak

prije doruĉka. Dosta smo dugo sjedili i pušili, te raspravljali o toj stvari i svim njezinim okolnostima i

perspektivama; iskoristio sam tu priliku da dopunim dnevnik sve do ovog trenutka. Vrlo sam pospan i idem

leći...

Samo jedan redak. Mina ĉvrsto spava i disanje joj je pravilno. Ĉelo joj se namreškalo u male boriće, kao da

razmišlja ĉak i u snu. Još je uvijek vrlo blijeda, ali ne izgleda onako izmuĉeno kao jutros. Nadam se da će

sutra biti izlijeĉena od svega; kod kuće u Exeteru ponovno će biti nalik sebi. O, strašno sam pospan!

Dnevnik dr. Sewarda

1. listopada. Nanovo sam zbunjen glede Renfielda. Raspoloţenje mu se mijenja tako brzo da jedva stignem

registrirati svaku fazu, a kako svaka promjena raspoloţenja za njega znaĉi nešto drugo, a ne ono što bi mu

koristilo, vrlo gaje zanimljivo prouĉavati. Kad sam ga jutros otišao pogledati, nakon što se drţao odbojno

prema Van Helsingu, ponašanje mu je bilo kao u gospodara sudbine. On je zapravo i gospodario sudbinom,

no samo subjektivno. Uopće nije mario ni za što od ovoga svijeta; bio je sav u oblacima i svisoka je gledao

na sve slabosti i potrebe nas, ubogih smrtnika. Odluĉio sam iskoristiti tu priliku i saznati nešto, pa sam ga

pitao:

- A što je ovaj put s muhama?

Nasmiješio mi se sasvim nadmoćno, osmijehom koji bi pristajao Malvoliju.

- Muha, dragi moj gospodine - odgovorio mi je -ima jednu izrazitu osobinu; njezina su krila tipiĉna za moĉi

psihiĉkih sposobnosti. Naši su stari ispravno postupili kad su uzeli leptira kao simbol za dušu!

Odluĉio san logiĉki slijediti njegovu prispodobu do samoga kraja.

- Oho - rekao sam brzo - sad ste se okomili na dušu, je li ? Njegovo mu je ludilo pomraĉilo razum i zbunjeni

izraz prešao mu je licem dok mi je odgovorio, odmahujući glavom s takvom odluĉnošću kakvu sam vrlo

rijetko vidio u njega:

- O, ne, nikako! Ne ţelim ja nikakve duše. Hoću samo ţivot. -Tu se razvedrio. - Trenutno sam priliĉno

ravnodušan prema njemu. Ţivot mi je dostatan, imam ga koliko ţelim. Morate si nabaviti drugog pacijenta,

doktore, ţelite li prouĉavati zoofagiju!

Ovo me malo zbunilo.

- Dakle, vi upravljate ţivotom - potaknuo sam ga. - Vi ste onda nekakav bog?

Nasmiješio se s beskrajno dobroćudnom nadmoćnošću.

- A, ne! Daleko od toga da bih si pripisivao svojstva boţanskog bića. Ĉak me i ne zanimaju njegovi

postupci, osobito oni duhovni. Ako mogu konstatirati svoj intelektualni poloţaj, što se tiĉe iskljuĉivo

ovozemaljskih stvari, u neku ruku zauzimam poloţaj koji je duhovno zauzimao Henok!

Razbijao sam si glavu time jer se u tom trenutku nisam mogao prisjetiti na koji se naĉin Henok uklapa u to,

pa sam mu bio prisiljen postaviti jednostavno pitanje, iako sam imao osjećaj da time gubimo u oĉima

jednoga maloumnika:

- A zašto Henok?

- Zato što je on hodao s Bogom.

Nisam vidio nikakve analogije, ali nisam to htio priznati. Zato sam se vratio na ono stoje zanijekao:

- Dakle, nije vas briga za ţivot i ne ţelite duše. A zašto ne? Brzo i ponešto strogo sam mu postavio to

pitanje, kako bih ga

izbacio iz ravnoteţe. Uspio sam u tome; na trenutak je i nesvjesno zauzeo svoje staro servilno drţanje,

duboko se sagnuo preda mnom i upravo se ponizno zgrbio.

- Doista ne ţelim niĉije duše - odgovorio mi je - doista! Ne ţelim ih! Da ih imam, ništa ne bih mogao postići

s njima; ne bi mi bile ni od kakve koristi. Ne bih ih mogao ni pojesti ni... — Odjednom je zastao i licem mu

se raširio onaj stari lukavi izgled, poput vjetra na površini vode. - A i ţivot, doktore, što je to uopće? Kad

imate sve što vam treba i znate da nikad nećete oskudijevati, to je onda sve. Ja imam prijatelje, dobre

prijatelje, kao što ste vi, doktore Seward - ovo je izrekao s neizrecivo lukavim cerekom - znam da mi nikad

neće nedostajati sredstava za ţivot!

Mislim daje kroz sumaglicu svog ludila u meni ugledao neku vrstu protivnika, jer odjednom je ustuknuo i

zapao u posljednje sklonište sebi sliĉnih - u pseću tišinu. Nakon kratkog vremena shvatio sam daje do

daljnjega uzaludno razgovarati s njime. Spopala gaje mrzovolja pa sam otišao.

Kasnije u tijeku dana pozvao me k sebi. Pod normalnim okolnostima ne bih se odazvao bez posebna razloga,

ali trenutno sam se toliko zainteresirao za njega da sam rado otišao. Osim toga, drago mije da imam ĉime

ubiti vrijeme. Harker je vani, slijedi tragove, a isto tako i lord Godalming i Quincey. Van Helsing sjedi u

mojoj radnoj sobi zadubljen u spise što su ih pripremili Harkerovi. Izgleda da misli kako će uz precizno

poznavanje svih pojedinosti ustanoviti još nešto novo. Ne ţeli da ga se bez razloga ometa u radu. Poveo bih

ga sa sobom da pogleda pacijenta, ali sam zakljuĉio da nakon onog zadnjeg ispada ne bi više ni volio ići.

Postojao je i dodatni razlog - pred nekim trećim Renfield moţda ne bi govorio onako slobodno kao kad smo

on i ja sami.

Zatekao sam ga kako sjedi na svom stolcu nasred poda, a taj je stav obiĉno tipiĉan za faze kad nešto smišlja.

Istog trenutka kad sam ušao postavio je pitanje koje kao da je ĉekalo na njegovim ustima:

- Što je s dušama?

Bilo je oĉigledno da je moja pretpostavka bila ispravna. Nesvjesno razmišljanje davalo je plodove, ĉak i kod

maloumnika. Odluĉio sam rašĉistiti s time.

- A što bi bilo s dušama? - zapitao sam. Na trenutak mi nije odgovorio, već se ogledao oko sebe, te gore i

dolje, kao da oĉekuje da će pronaći neko nadahnuće za odgovor.

- Ne ţelim ja nikakve duše! - rekao je slabašno i kao da se ispriĉava. Izgleda da ga je to pitanje opsjedalo, pa

sam to odluĉio iskoristiti da budem pomalo okrutan, te sam rekao:

- Vi volite ţivot i ţelite ţivot?

- O, da! Ali to je u redu; ne trebate brinuti oko toga!

- Ali - zapitao sam - kako moţemo uzeti ţivot, a da ne uzmemo

i dušu?

Ovo gaje naizgled zbunilo, pa sam nastavio:

- Krasno ćete se jednom provesti kad budete letjeli tamo gore, a oko vas će biti duše tisuća muha, pauka,

ptica i maĉaka, te će zujati, cvrkutati i mijaukati svuda oko vas. Vi ste uzeli njihove ţivote, znate, pa morate

prihvatiti i njihove duše!

Izgleda da mu je nešto razbuĊivalo maštu jer je prinio prste ušima i zatvorio oĉi, ĉvrsto ih stisnuvši, kao što

rade maleni djeĉaci kad im sapunaju lice. U tome je bilo neĉega toliko patetiĉnog da sam bio dirnut. To me

takoĊer i poduĉilo neĉemu, jer ĉinilo mi se da se preda mnom nalazi dijete, najobiĉnije dijete, iako je imao

izbrazdano lice, a strnjika na bradi bila mu je bijela, Bilo je oĉigledno da prolazi kroz neki uznemirujući

duhovni prces, a budući da sam znao kako je za ranijih ĉudnih raspoloţenja tumaĉio stvari koje su mu bile

nepoznate, odluĉio sam ući u njegov um zajedno s njime, koliko mi to bude pošlo za rukom. Prvi je korak

bio da nanovo steknem njegovo povjerenje, pa sam ga zapitao, govoreći vilo glasno, tako da. me ĉuje kroz

zatvorene uši:

- Ţelite li šećera da ponovno moţete skupljati svoje muhe? Kao da se odmah probudio, te odmahnuo

glavom. Odgovorio je uz smijeh:

- Ne baš; nakraju krajeva, muhe su bijedna bića! - Nakon stanke je dodao: - Ali ipak ne ţelim da njihove

duše zuje oko mene.

- A pauci?

- Pauci nek' idu k vragu! Kakva korist od pauka? Na njima nema niĉega što bi se moglo pojesti ili...

Odjednom je zastao, kao da se prisjetio neke zabranjene teme.

'Tako, tako!" pomislio samu sebi. "Ovo je drugi put što je naglo zastao kod rijeĉi 'piti'; što li to znaĉi?"

Renfield kao da je i sam bio svjestan da se zaletio jer je brzo nastavio, kao da mi ţeli skrenuti pozornost na

drugu stranu:

- Ne dajem ni prebijene pare za sve to. "Štakori i miševi, i sliĉni mali stvorovi", kao što Shakespeare kaţe.

Moglo bi ih se nazvati "otpacima iz smoĉnice". Prerastao sam sve takve gluposti. Isto biste tako mogli

zatraţiti od nekoga da kineskim štapićima jede molekule kad me pokušavate zainteresirati za sitne

mesoţdere, jer ja dobro znam što je preda mnom.

- A tako - rekoh. - Vi hoćete zagristi u krupne stvari. Kako bi vam se za doruĉak dopao slon?

- Kakve li apsurdne besmislice govorite!

Već se gotovo sasvim razbudio, pa sam odluĉio da ga još jaĉe pritisnem.

- Pitam se - rekao sam zamišljeno - kako izgleda slonova duša! Postigao sam ţeljeni uĉinak jer je odmah

spustio nos i ponovno

postao djetinjast.

- Ne ţelim slonovu dušu, niti pak bilo kakvu dragu dušu! - rekao je. Na trenutak je ostao sjediti sav oĉajan.

Odjednom je skoĉio na noge, usplamtjelih oĉiju i uz sve znakove intenzivne duševne uzbuĊenosti: -Idite k

vragu i vi i vaše duše! - povikao je. - Zašto me gnjavite s dušama?

Zar već nemam dovoljno briga, boli i muke, nego još moram razmišljati i o dušama!

Djelovao je toliko agresivno da sam pomislio kako će ga spopasti još jedan ubilaĉki napadaj, pa sampuhnuo

u svoju zviţdaljku. No, istog tog trenutka se smirio te rekao pokajniĉki:

- Oprostite mi, doktore; zaboravio sam se. Ne treba vam niĉija pomoć. Toliko sam zabrinut da se lako

raţestim. Kad biste samo znali s kakvim sam problemom suoĉen i kojega trebam riješiti, ţalili biste me i

oprostili mi, te mi ne biste zamjerili. Molim vas, nemojte me stavljati u luĊaĉku košulju. Ţelim razmišljati, a

ne mogu razmišljati kad mi je tijelo sputano. Siguran sam da ćete razumjeti!

Oĉigledno je raspolagao samokontrolom. Kad su došli posluţitelji, rekao sam im da se ništa nije dogodilo i

oni su otišli. Renfield ih je promatrao kako odlaze; kad su se vrata zatvorila, rekao je vrlo dostojanstveno i

draţesno:

- Doktore Seward, bili ste vrlo obzirni prema meni. Vjerujte mi da sam vam vrlo, vrlo zahvalan!

Zakljuĉio sam da će biti najbolje ostaviti ga u ovakvu raspoloţenju te sam otišao. Stanje ovog ĉovjeka pruţa

mnogo materijala za razmišljanje. Nekoliko toĉaka kao da tvori ono što ameriĉki novinari nazivaju

"priĉom", samo kad bi ih se poredalo pravim redoslijedom.

Ne ţeli spomenuti rijeĉ "piti".

Boji se pomisli da će biti opterećen bilo ĉijom dušom.

Nema bojazni pred time da u budućnosti ţeli "ţivot".

U potpunosti prezire niţe vrste ţivota, iako se boji da bi ga mogle proganjati njihove duše.

Sve ove stvari logiĉki pokazuju u jednome smjeru! Netko gaje na neki naĉin uvjerio da će steći neki viši

ţivot. Boji se posljedica -tereta duše. Dakle, ima na umu ljudski ţivot!

A tko ga je uvjerio?

Blagi Boţe! Grof je bio kod njega i sprema se neki novi paklenski plan!

Kasnije. Nakon što sam obišao pacijente, otišao sam do Van Helsinga i upoznao ga sa svojim sumnjama.

Vrlo se uozbiljio i nakon razmišljanja o tome, zamolio me da ga odvedem do Renfielda. Odveo sam ga. Kad

smo se pribliţili vratima, zaĉuli smo kako s druge strane luĊak veselo pjeva, kao stoje obiĉavao nekoć, sad

mi se već ĉini da vrlo davno. Kad smo ušli, zapanjeno smo ugledali kako je rasprostro svoj šećer kao nekad;

muhe, koje je obuzelo jesenje mrtvilo, poĉele su zujati po sobi. Pokušali smo ga navesti da nam kaţe nešto o

tome, no nije na nas obraćao pozornost. Nastavio je s pjevanjem baš kao da nismo ni

prisutni Nabavio je list papira i sad gaje presavijao u biljeţnicu. Kad smo odlazili, nismo znali ništa više

nego kad smo ušli.

On je doista ĉudnovati sluĉaj; noćas ga. moramo drţati na oku.

Pismo iz tvrtke Mitchell, sinovi i Canfy, upućeno lordu Godalmingu

1. listopada

Cijenjeni lorde Godalming,

uvijek smo presretni da izaĊemo ususret Vašim ţeljama. Htjeli bismo, u skladu sa ţeljama Vaše visosti, što

nam ih je u Vaše ime prenio g. Harker, da Vam pruţimo sljedeću informaciju glede kupoprodaje kuće na

adresi Piccadilly 347. Prvobitni prodavaĉi su izvršitelji oporuke pokojnog g. Archibalda Winter-Suffielda.

Kupac je jedan strani plemenitaš, grof de Ville, koji je osobno obavio kupovinu, plativši "u kešu", neka nam

Vaša visost oprosti zbog upotrebe tako vulgarnog izraza. Osim tog podatka, baš ništa ne znamo o njemu.

Ponizni smo sluge Vaše visosti, MITCHELL, SINOVI & CANDY

Dnevnik dr. Sewarda

2. listopada. Sinoć sam postavio u hodnik jednog ĉovjeka i rekao mu da paţljivo zabiljeţi svaki zvuk što ga

zaĉuje iz Renfieldove sobe, te mu dao upute da me pozove ĉuje li štogod ĉudno. Nakon veĉere svi smo se

skupili oko vatre u radnoj sobi, nakon što je gĊa Harker otišla u krevet, te raspravili o pokušajima i

otkrićima toga dana. Harker je jedini imao nekog uspjeha i nadamo se da je na pravome tragu.

Prije nego što sam otišao u krevet, svratio sam do pacijentove sobe i pogledao unutra kroz otvor za

promatranje. Ĉvrsto je spavao, a grudi su mu se uzdizale i padale kako je pravilno disao.

Jutros mi je ĉovjek na duţnosti izvijestio da je nešto nakon ponoći postao nemiran, te daje dosta glasno

poĉeo moliti. Zapitao sam ga je li to sve. Odvratio je da je to sve što je ĉuo. Nešto u njegovu ponašanju bilo

mi je tako sumnjivo da sam ga zapitao je li zaspao. Zanijekao je da je spavao, ali priznao je da je na neko

vrijeme "zadrijemao". Prava je šteta da se ljudima ne moţe vjerovati osim ako ih se baš ne nadzire.

Danas je Harker izašao za svojim tragom, a Art i Quincey brinu se o konjima. Godalming smatra da bi bilo

dobro uvijek imati spremne konje jer kad dobijemo informaciju za kojom tragamo, nećemo imati vremena

za gubljenje. Moramo sterilizirati svu uvezenu-zemlju izmeĊu zore i sumraka; tako ćemo uhvatiti Grofa kad

bude najslabiji i bez utoĉišta u koje bi mogao uteći. Van Helsing je otišao u Britanski muzej te provjerava

što neki autoriteti kaţu o drevnoj medicini. Stari su lijeĉnici uzimali u obzir stvari koje njihovi sljedbenici ne

prihvaćaju i profesor traţi lijekove protiv vještica i demona koji bi nam kasnije mogli biti korisni.

Ponekad pomišljam kako smo svi zacijelo poludjeli, te da ćemo doći k sebi u luĊaĉkim košuljama.

Kasnije. Ponovno smo se sastali. Izgleda da smo napokon na pravome tragu i naš bi sutrašnji posao mogao

biti poĉetak kraja. Pitam se ima li Renfieldovo mirovanje ikakve veze s time. Njegove promjene

raspoloţenja toliko su se podudarale s Grofovim postupcima da bi predstojeće uništenje tog ĉudovišta na

neki suptilan naĉin moglo djelovati na njega. Kad bismo samo mogli naslutiti što se zbivalo u njegovu umu,

od moje prepirke s njime pa do njegove odluke da ponovno zapoĉne loviti muhe, mogli bismo doći do nekog

vrijednog zakljuĉka. Sad je naizgled miran kao daje zaĉaran... Je li doista? Ovaj divljaĉki krik kao daje

dopro iz njegove sobe...

Posluţitelj je upao u moju sobu i rekao mi da je Renfield doţivio nekakvu nesreću. Zaĉuo je njegov krik, a

kad je ušao, zatekao ga je kako leţi licem prema podu, sav obliven krvlju. Moram odmah krenuti...

21.

DNEVNIK DR. SEWARDA

3 listopada. Moram toĉno zabiljeţiti, što se god bolje mogu prisjetiti, sve što se dogodilo od mog zadnjeg

dnevniĉkog zapisa Nijedna pojedinost koje se mogu prisjetiti ne smije biti zaboravljena; moram se toga

prihvatiti s najvećom smirenošću.

Kad sam ušao u Renfiddovu sobu, zatekao sam ga kako leţi na podu na lijevome boka, u blistavoj lokvi

krvi. Kad sam ga pokušao pomaknuti, odmah mije postalo jasno daje pretrpio strahovite tjelesne povrede.

Nije se moglo zapaziti ono jedinstvo meĊu dijelovima tijela koje je tipiĉno ĉak i za letargiĉnu svijest. Kako

mu je lice bilo vidljivo, zapazio sam da je grozno natuĉeno, kao da je netko udarao njime po podu. Štoviše,

lokve krvi na podu potjecale su upravo iz rana na licu.

- Mislim gospodine, da mu je slomljena kraljeţnica - rekao mi je posluţitelj koji je kleĉao pokraj tijela. -

Gledajte, i desna ruka i noga, te ĉitava strana lica paralizirani su.

Posluţitelj nikako nije mogao shvatiti kako se tako nešto moglo dogoditi. Izgledao je sasvim smeteno, a

obrve su mu se skupile kad je rekao:

- Ne razumijem dvije stvari. Mogao si je ovako unakaziti lice tako da je lupao glavom po podu. Jednom sam

u sanatoriju Eversfield vidio kako je to uĉinila jedna mlada ţena prije nego što ju je itko uspio zgrabiti. A ja

pretpostavljam daje mogao slomiti šiju na taj naĉin stoje ispao iz kreveta, ako je nezgodno pao. Ali ni za

ţivu glavu ne mogu zamisliti kako se dogodilo i jedno i drugo. Ako mu je slomljena kraljeţnica, nije mogao

udarati glavom, a ako mu je lice bio ovakvo prije nego što je ispao iz kreveta, na njemu bi bilo tragova.

- Idite po Van Helsinga - rekao sam mu - i ljubazno ga zamolite da odmah doĊe ovamo. Neodloţivo ga

trebam.

Ĉovjek je otrĉao i za nekoliko minuta pojavio se profesor, u spavaćici i papuĉama. Kad je ugledao Renfielda

na podu, na trenutak ga je pomno pogledao, a zatim se okrenuo prema meni. Mislim da mi je proĉitao misli

iz oĉiju jer je rekao vrlo tihim glasom, što je oĉigledno bilo namijenjeno ušima posluţitelja:

- Ah, tuţne li nezgode! Trebat će mu vrlo paţljivi nadzor i mnogo brige. Osobno ću ostati s vama, ali prvo

ću se odjenuti. Ako ostanete ovdje, pridruţit ću vam se za nekoliko minuta.

Pacijent je sada teško disao i bilo je lako vidljivo daje pretrpio neku strahovitu povredu. Van Helsing se brzo

vratio te donio sa sobom kirurški kovĉeţić. U meĊuvremenu je oĉigledno razmišljao i donio

nekakvu odluku jer mi je, još prije nego što je pregledao pacijenta, šapnuo:

- Recite posluţitelju neka ode. Moramo biti sami s njime kad doĊe k svijesti nakon operacije.

- Mislim da sad moţete biti slobodni, Simmons - rekao sam stoga. - ObiĊite prostorije kao obiĉno, a dr. Van

Helsing će operirati. Odmah mi javite ako se negdje dogodi nešto neobiĉno.

Ĉovjek se povukao i mi smo sustavno pregledali pacijenta. Rane na licu bile su površne; prava je povreda

bila ulegnuta fraktura lubanje, koja se protezala sve do motoriĉnog podruĉja. Profesor je razmislio na

trenutak te rekao:

- Moramo smanjiti pritisak i vratiti ga u normalne uvjete, koliko god to bilo moguće; brzina izljeva krvi

upućuje na strašnu povredu. Izgleda daje zahvaćeno ĉitavo motoriĉno podruĉje. Izljev krvi u mozak bit će

sve jaĉi, pa je moramo odmah punktirati jer će inaĉe biti prekasno.

Dok je to govorio, netko je tiho pokucao na vrata. Prišao sam im i otvorio ih, te u hodniku zatekao Arthura i

Quinceya u pidţami i papuĉama.

- Ĉuo sam kako je vaš ĉovjek pozvao doktora Van Helsinga -rekao je Arthur - te mu javio za nesreću. Stoga

sam probudio Quinceya, ili bolje reĉeno pokupio ga, budući da nije spavao. U ova vremena stvari se

odvijaju prebrzo i na previše ĉudnovat naĉin da bi itko od nas ĉvrsto spavao. Razmišljao sam kako sljedeće

noći stvari više neće biti postavljene onako kako su bile. Morat ćemo se osvrnuti iza sebe, a i zagledati se u

budućnost još jaĉe nego što smo dosad. Smijemo li ući?

Kimnuo sam i pridrţao vrata otvorenima sve dok nisu ušli. Zatim sam ih ponovno zatvorio. Kad je Quincey

ugledao u kakvu se poloţaju i stanju nalazi pacijent, te zapazio onu strašnu lokvu na podu, rekao je tihim

glasom:

- Boţe moj! Sto mu se dogodilo? Jadni, jadni ĉovjek! Ukratko sam mu ispriĉao te dodao kako oĉekujemo da

će mu se

nakon operacije vratiti prisebnost, u svakom sluĉaju barem nakratko. Odmah je otišao sjesti na rub kreveta, a

Godalming pokraj njega; svi smo strpljivo promatrali.

- Priĉekat ćemo - rekao je Van Helsing - tako dugo dok ne naĊemo najbolju toĉku za punktiranje, tako da

najbrţe i najuĉinkovitije uklonimo krvni ugrušak. Oĉigledno je da se izljev krvi sve više pojaĉava.

Dok smo ĉekali, minute su prolazile zastrašujuće sporo. Strahovito me steglo oko srca, a iz Van Helsingova

sam lica razabrao da osjeća neki strah ili pak strepnju od onoga što predstoji. Uţasavao sam se rijeĉi što bi ih

Renfield mogao izreći. Doslovce sam se bojao ĉak i razmišljati, no sve su me jaĉe obuzimale slutnje glede

onoga što će se dogoditi Ĉitao sam da takav osjećaj obuzima ljude koji ĉuju kuckanje crvotoĉine. Jadni je

ĉovjek disao nepostojano ina mahove. Svakog je trenutka djelovao kao da će sad otvoriti oĉi i progovoriti;

no onda bi uslijedilo otegnuto, teško disanje i on bi ponovno utonuo u dublju nesvjesticu. Koliko god sam

bio naviknut na bolesniĉke postelje i smrt, ovaj put me napetost sve jaĉe i jaĉe obuzimala. Gotovo da sam

mogao ĉuti udaranje vlastita srca, a krv koja ini je strujala kroz sljepooĉnice zvuĉala je poput udaranja

ĉekića. Tišina je naposljetku postala nepodnošljiva. Pogledao sam svoje društvo, od jednoga do drugoga,te

vidio po njihovim zajapurenim licima i vlaţnim ĉelima da trpe podjednake muke. Sve nas je obuzela neka

nervozna napetost, kao da će neko strašno zvono iznad nas moćno udariti u trenutku kad ga ponajmanje

budemo oĉekivali.

Napokon je uslijedio trenutak; kad je postalo oĉigledno da pacijent brzo tone sve dublje, te da bi mogao

umrijeti u bilo kojem trenutku. Uzdigao sam pogled prema profesoru i zamijetio da me netremice promatra.

Lice mu je bilo smrknuto.

- Ne smijemo izgubiti ni trenutka - rekao je. - Njegove bi rijeĉi mogle vrijediti mnogobrojnih ţivota; upravo

sam o tome razmišljao. Moţda je neĉija duša u opasnosti! Operirat ćemo tik iznad uha.

Izvršili smo operaciju bez ijedne rijeci. Nekoliko trenutaka disanje je i dalje bilo teško. Zatim je uslijedio

jedan toliko dugaĉak dah da se ĉinilo kako će mu rasporiti grudni koš. Odjednom su mu se otvorile oĉi i

ukoĉile se u unezvjerenome, bespomoćnom pogledu. To je potrajalo nekoliko trenutaka; zatim mu se pogled

umirio, postao obradovano iznenaĊen, a s usana mu je dopro uzdah olakšanja. Grĉevito se pomaknuo te

rekao:

- Bit ću miran, doktore. Recite im neka mi skinu luĊaĉku košulju. Usnio sam uţasan san i od njega sam

toliko slab da se ne mogu ni pomaknuti. Što mi se dogodilo s licem? Kao da mi je nateĉeno i strašno me

boli.

Pokušao je okrenuti glavu, no ĉak i uz taj napor oĉi su mu opet postale staklaste, te sam mu njeţno vratio

glavu u prvobitan poloţaj. Zatim je Van Helsing progovorio tihim, ozbiljnim glasom:

- Ispriĉajte nam svoj san, g. Renfield.

Kad je Renfield zaĉuo taj glas, lice mu se razvedrilo unatoĉ mukama te je rekao:

- To je doktor Van Helsing. Kako je lijepo od vas što ste ovdje. Dajte mi malo vode, osušile su mi se usnice;

onda Ću vam pokušati ispriĉati. Sanjao sam... - zastao je i djelovao je kao da će se onesvijestiti. Tiho sam se

obratio Quinceyu:

- Dajte brendi, u mojoj je radnoj sobi, poţurite!

Poţurio je i vratio se s ĉašom, kristalnom bocom brendija i staklenkom vode. Navlaţili smo mu isušene usne

i pacijent se brzo oporavio. No, stjecao se dojam daje njegov povrijeĊeni mozak radio u meĊuvremenu, jer

kad je sasvim došao k sebi, uputio mi je prodoran pogled pun bolne zbunjenosti koju nikad neću zaboraviti

te rekao:

- Ne smijem se zavaravati; nije to bio nikakav san, već mraĉna stvarnost. - Zatim mu je pogled stao lutati po

sobi. Kad je ugledao dvije prilike koje su strpljivo sjedile na rubu postelje, nastavio je: - Da i nisam bio

siguran, pogled na njih bi me uvjerio. - Na trenutak oĉi su mu se sklopile, ne bolno niti zbog potrebe za

snom, već dobrovoljno, kao da prikuplja svu svoju snagu kako bi to mogao podnijeti. Kad je otvorio oĉi,

rekao je ubrzano i s više energije nego stoje dotad pokazao: - Brzo, doktore, brzo. Ja umirem! Osjećam da

mi je preostalo još samo nekoliko minuta, a onda se moram vratiti u smrt... ili nešto još gore od smrti! Još

jednom mi navlaţite usne brendijem. Moram vam nešto ispriĉati prije nego što umrem, ili prije nego što mi

zamre ovaj zgnjeĉeni mozak. Hvala vam! Bilo je to one noći nakon što ste me ostavili, kad sam vas

preklinjao da me pustite neka odem. Onda vam nisam mogao ništa reći, jer jezik mi je bio sputan; no bio

sam isto toliko priseban umom kao što sam i sada. Još dugo nakon što ste me ostavili bio sam obuzet

nepodnošljivim oĉajem; ĉinilo mi se da su protekli sati. Zatim me naglo obuzeo mir. Misli su mi se ponovno

umirile i shvatio sam gdje se nalazim. Ĉuo sam kako iza naše kuće laju psi, ali ne na onome mjestu gdje se

nalazio On!

Dok je govorio, Van Helsing nije ni trepnuo okom, no ruka mu je posegnula za mojom i ĉvrsto je stisnula.

No nije se izdao; ovlaš je kimnuo i prigušenim glasom rekao:

Samo naprijed.

- Došao je do prozora u magli - nastavi Renfield - kao što sam ga već ĉesto prije viĊao; ali ovog je puta bio

ĉvrst, a ne kao duh, a oĉi su mu bile jarosne kao u ljutita ĉovjeka. Smijao se svojim crvenim ustima; oštri

bijeli zubi blistali su na mjeseĉini kad se osvrnuo i bacio pogled iza sebe, prema drvoredu iza kojega su lajali

psi. Isprva ga nisam htio pustiti da uĊe, iako sam znao daje to htio... kao stoje to htio od samoga poĉetka.

Zatim mi je poĉeo koješta obećavati, i to ne rijeĉima, već djelima.

- Kako? - prekinuo ga je profesor.

- Tako što je postigao da se te stvari dogaĊaju; baš kao što mi je obiĉavao slati muhe kad je blistalo sunce.

Velike, debele muhe s ĉelikom i safirima na krilima; a noću mi je slao velike noćne leptire, s lubanjom i

prekriţenim kostima na leĊima.

Van Helsing mu kimne, prošaptavši mi nesvjesno:

- Sfingina Acherontia Aitetropos, mislim da vi to nazivate "leptir mrtvaĉke glave".

Pacijent je nastavio bez zaustavljanja.

- Onda je poĉeo šaptati: Štakori, štakori, štakori! Stotine, tisuće, milijuni štakora, a u svakome je ţivot; i psi

koji ih jedu, a i maĉke. Sami ţivoti! Sama crvena krv, s godinama ţivota u sebi, a ne obiĉne zujave muhe!"

Nasmijao sam mu se jer sam htio vidjeti što moţe uĉiniti. Zatim su zatulili psi, tamo iza mraĉnog drveća u

njegovoj kući. Pozvao me k prozoru. Ustao sam i pogledao van, a on je podigao ruke i kao da je nekoga

pozvao, bez ijedne rijeĉ. Nekakva se mraĉna masa raširila po travi, nadodavši u oblika vatrenog plamena; a

zatim je on razmaknuo maglu ulijevo i udesno, i vidio sam da su ondje na tisuće štakora kojima su oĉi

crvenkasto plamtjele, kao njegove, samo manje. Ispruţio je prema njima ruku i svi su zastali; a meni se

uĉinilo da je rekao: "Dat ću ti sve ove ţivote,pa još i mnogobrojnije i veće, tijekom bezbrojnih stoljeća,

samo ako padneš niĉice i pokloniš mi se!" A zatim kao da mi se pred oĉima sklopio crveni oblak, boje krvi, i

prije nego što sam shvatio što to radim, zatekao sam se kako mu otvaram prozor i govorim: "UĊite, Boţe

moj i Gospodaru!" Svi su štakori nestali, ali on se provukao u sobu kroz odškrinuti prozor, iako je bio

rastvoren svega nekoliko centimetara, baš kao što je ĉesto sam mjesec ušao kroz najmanje pukotine, te se

uspravio preda mnom u punoj veliĉini i ljepoti.

Glas mu je oslabio, pa sam mu ponovno navlaţio usne brendijem i on je nastavio; no ĉinilo se kao da su mu

za vrijeme stanke misli nastavile raditi, jer priĉa je dobrano odmaknula kad je nastavio. Htio sam ga vratiti

na ono mjesto, no Van Helsing mi je prošaptao:

- Pustite ga da priĉa. Nemojte ga prekidati; on se ne moţe vratiti, a moţda uopće neće moći nastaviti ako

jednom izgubi nit vodilju.

Renfield je nastavio:

- Cijelog sam dana ĉekao da mi se javi, ali ništa mi nije poslao, ĉak ni mušicu, pa kad se digao mjesec, bio

sam vrlo ljut na njega. Kad se provukao kroz prozor, iako je bio zatvoren, i nije ĉak ni pokucao, razbjesnio

sam se na njega. On mi se podrugljivo nasmijao, a bijelo me je lice pogledalo iz magle dok su mu oĉi

svjetlucale, te je krenuo dalje kao daje vlasnik ĉitavog ovog mjesta, a ja kao da sam nitko i ništa. Nije imao

ĉak ni isti miris kad je prošao kraj mene. Nisam to mogao dokuĉiti. Uĉinilo mi se kao daje u sobu ušla

gospoĊa Harker.

Dva muškarca koja su sjedila na krevetu ustala su i prišla mu, te mu stala iza leĊa, tako da ih nije mogao

vidjeti, no s tog su mjesta bolje ĉuli. Obojica su šutjeli, no profesor se trgnuo i zadrhtao; lice mu se još više

smraĉilo i uozbiljilo. Renfield je nastavio ne primijetivši to:

- Kad me gospoda Harker danas poslijepodne došla posjetiti, nije bilu ista; bila je poput ĉaja nakon što je

netko dolio vode u ĉajnik.

Tu smo se svi trgnuli, no nitko nije rekao ni rijeĉi.

- Nisam znao da se ona nalazi ovdje sve dok nije progovorila -nastavio je - i nije izgledala kao prije. Ne

sviĊaju mi se blijedi ljudi; volim kad u njima ima mnogo krvi, a njoj kao daje sva krv istekla. U to vrijeme

nisam obratio pozornost na to, ali nakon što je otišla, poĉeo sam razmišljati i razbjesnio sam se kad sam

ustanovio da je On crpio ţivot iz nje.

Osjetio sam kako su i drugi zadrhtali poput mene, ali ostali smo nepomiĉni.

-1 tako, kad je veĉeras došao, bio sam spreman za njega. Ugledao sam kako unutra nadire magla, te sam je

ĉvrsto zgrabio. Ĉuo sam da luĊaci imaju nadnaravnu snagu; a budući da sam znao da sam i ja luĊak, barem s

vremena na vrijeme, odluĉio sam iskoristiti svoju snagu. O, da, i On ju je osjetio jer morao je izaći iz magle

da bi se sukobio sa mnom. Ĉvrsto sam drţao i već sam pomislio kako ću pobijediti, jer nisam htio da On

više crpi iz nje ţivot, no tad sam ugledao njegove oĉi. Saţegle su me poput vatre i osjetio sam kako mi je

snaga nestala. Provukao se kroz nju i kad sam se pokušao zgrabiti za njega, podignuo me i bacio na pod.

Ispred mene se stvorila crvena magla i nastao je zvuk poput grmljavine, a zatim magla kao da se iskrala van

ispod vrata.

Glas mu je postajao tiši, a disanje sve teţe. Van Helsing je nagonski ustao.

- Sad znamo ono najgore - reĉe. - On je ovdje i znamo koja mu je namjeri. Moţda još nije prekasno.

Naoruţajmo se, na isti naĉin kao neko veĉe, ali nemojmo gubiti vrijeme; ne smijemo izgubiti ni trenutka.

Nije bilo potrebe da rijeĉima iskazujemo ono ĉega smo se bojali, ono u što smo bili uvjereni; svi smo toga

bili svjesni. Pojurili smo u naše sobe i uzeli iz njih iste one stvari koje smo imali kad smo ušli u Grof ovu

kuću. Profesor je sve svoje imao spremno, pa je, kad smo se našli u hodniku, znaĉajno pokazao te stvari i

rekao:

- Nikad se ne odvajam od ovoga; a i neću se, sve dok se ovaj nesretni posao ne okonĉa. I vi budite mudri,

prijatelji moji. Nemamo posla s obiĉnim neprijateljem. Jao, jao, kad pomislim da ona draga gospoĊa Mina

mora trpjeti!

Zastao je; glas ga je izdavao, a ni sam ne znam je li u mome srcu prevladavao bijes ili uţas.

Zastali smo ispred vrata Harkerovih. Art i Quincey su ustuknuli.

- Trebamo li je uznemiravati? - zapita Quincey.

- Moramo - mraĉno reĉe Van Helsing. - Ako su vrata zakljuĉana, ja ću provaliti.

- Neće li je to moţda stahovito preplašiti? Nije baš uobiĉajeno provaljivati u sobu jedne dame!

- Uvijek ste u pravu, reĉe Van Helsing dostojanstvenim glasom - ali ovaj put se radi o ţivoti i smrti.

Lijeĉniku su sve sobe iste, a ĉak i da nije tako, veĉeras bi meni sve bile iste. Prijatelju John, kad pritisnem

kvaku,ne otvore li se vrata, uprite o njih ramenom i gurnite; vi takoĊer, prijatelji moji. Sad!

Pritisnuo je kvaku izrekavši to, ali vrata nisu popustila. Bacili smo se na njih; rastvorila su se uz tresak i

gotovo smo naglavaĉke upali u sobu. Profesor zapravo i jest pao. Kako se pridizao na šakama i koljenima,

pogled mi se pruţio iznad njega. Ono što sam vidio prestravilo me. Osjetio sam kako mi se vlasi na tjemenu

diţu poput ĉekinja i srce kao da mi je zastalo.

Mjeseĉina je bila tako jarka da je soba bila vidljiva pod njezinim zrakama koje su dopirale kroz debeli ţuti

zastor. Na krevetu uz prozor leţao je Jonathan Harker, zajapurena lica, i teško disao, kao da je u nesvjestici.

Na nama bliţem rubu kreveta koji je bio okrenut prema prozoru kleĉala je u bijelo odjevena prilika njegove

ţene. Pokraj nje je stajao visoki, mršavi muškarac, odjeven u crno. Lice mu je bilo okrenuto na drugu stranu,

ali ĉim smo ga ugledali, svi smo prepoznali Grofa, po svemu, ukljuĉujući i oţiljak na ĉelu. Lijevom je

rukom pridrţavao obje šake gĊe Harker, povukavši ih tako da su joj ruke bile potpuno ispruţene. Desnicom

ju je zgrabio za potiljak, te silom pritiskao njezino lice uz svoje grudi. Njezina bijela spavaćica bila je

umrljana krvlju, a tanki je mlaz curio niz ogoljele grudi muškarca, vidljive kroz njegovu razdrljenu odjeću.

Poloţaj u kojemu su se nalazili zastrašujuće je podsjećao na dijete koje silom gura njušku maĉeta u tanjurić s

mlijekom, prisiljavajući ga da pije. Kako smo upali u sobu, Grof je okrenuo lice pogledavši paklenskim

pogledom koji sam poznavao po opisu. Oĉi su mu crveno zaplamsale dok se razjario poput vraga; dugaĉke

nozdrve na bijelome orlovskom nosu široko su se rastvorile i zadrhtale na rubu; bijeli, oštri zubi, iza punih

usana preko kojih je curila krv, škljocnuli su poput zuba neke divlje zvijeri. Uz trzaj koji je odbacio njegovu

ţrtvu na krevet kao daje pala s velike visine, okrenuo se i skoĉio na nas. Ali profesor se u meĊuvremenu

osovio na noge te ispruţio prema njemu omotnicu u kojoj se nalazila sveta hostija. Grof je naglo zastao, baš

poput jadne Lucy ispred grobnice, te se zgurio. Uzmicao je sve dalje i dalje, kako smo mi stupali prema

naprijed, s uzdignutim raspelima. Mjeseĉina je odjednom oslabila, kako je veliki oblak prešao nebom, i kad

je plinska svjetlost zasjala pod Quinceyevom šibicom, vidjeli smo tek rijetku izmaglicu. Ona je, kako smo

promatrali, iscurila ispod ruba vrata, koja su se bila zalupila zbog siline kojom su bila razvaljena. Van

Helsing, Art i ja krenuli smo prema gĊi Harker, koja je u meĊuvremenu uzela zraka, te ispustila takav

neobuzdani, prodorni, oĉajniĉki krik da mi se ĉini kako će mi

odzvanjati u ušima do kraja ţivota. Nekoliko sekundi leţala je u bespomoćnu poloţaju, dok joj je odjeća bila

u neredu. Lice joj je bilo strašno, a bljedilo joj je bilo naglašeno zbog krvi kojom su joj bile zamrljane usne,

obrazi i brada; iz grla joj je curio tanki mlaz krvi. Oĉi su joj bile sluĊene od straha. Zatim je pred lice stavila

svoje jadne zgnjeĉene ruke, na ĉijoj se bjelini nalazio crveni trag strahovita Grofovog stiska, a iza njih se

oglasio prigušen samotan jauk, u usporedbi s kojim je onaj strašni krik djelovao tek poput trenutnog izraţaja

beskrajne duševne boli. Van Helsing joj je prišao i njeţno joj ovio pokrivaĉ oko tijela, dok je Art, nakon što

je na trenutak oĉajniĉki promotrio njezino lice, istrĉao iz sobe.

- Jonathan se nalazi u omami za kakvu znamo da je vampir moţe prouzroĉiti. Ništa ne moţemo uĉiniti s

jadnom gospodom Minom još nekoliko trenutaka, dok se ne pribere; moram ga probuditi!

Umoĉio je krajiĉak ruĉnika u hladnu vodu i poĉeo ga time lagano pljuskati po licu, dok mu je supruga

neprestano pridrţavala lice rukama i jecala tako da bi ĉovjeku od toga moglo srce prepući. Podigao sam

prozorski kapak i pogledao kroz prozor. Mjeseĉina je bila snaţna i zapazio sam Quinceya Morrisa kako trĉi

po travnjaku i skriva se u sjeni velikog stabla tise. Nisam mogao dokuĉiti zašto to radi, ali u tom trenutku

zaĉuo sam Harkerov nagli usklik, dok je djelomice došao k sebi, te se okrenuo prema krevetu. Na licu mu

se, što uopće nije ĉudilo, nalazio zaprepašten i unezvjeren izraz. Nekoliko je trenutaka djelovao ošamućeno,

a zatim je po svoj prilici odjednom sve shvatio te je naglo ustao. Njegovu je suprugu prenuo taj nagli pokret

te se okrenula prema njemu ispruţenih ruku, kao da ga ţeli zagrliti; no istog trenutka, privukla je ruke k sebi,

skupila laktove, zagnjurila lice u šake te tako zadrhtala da je postelja ispod nje poĉela podrhtavati.

- Za ime Boţje, što ovo znaĉi? - uskliknuo je Harker. - Doktore Seward, doktore Van Helsing, stoje ovo? Što

se dogodilo? Što ne valja? Mina, dušo, stoje ovo? Što znaĉi ova krv? Boţe moj, Boţe moj, zar je do toga

došlo?!? - Pridigao se na koljena i stao mahnito udarati dlanovima. - Dobri Boţe, pomozi nam, pomozi joj,

o, pomozi joj! -Brzim je pokretom skoĉio s kreveta i stao se odijevati, potpuno razbuĊen zbog potrebe da

odmah nešto poduzme. - Što se dogodilo? Sve mi ispriĉajte! - povikao je bez stanke. - Doktore Van Helsing,

vi volite Minu, znam to. Dajte, uĉinite nešto da je spasite. Zacijelo još nije prekasno. Ĉuvajte je dok ja

potraţim njega!

Kroz sav svoj strah, uţas i strepnje, njegova je ţena naslutila nekakvu neminovnu opasnost koja mu je

prijetila; u trenutku je zaboravila svoju bol, te ga uhvatila i povikala:

- Ne, ne! Jonathane, ne smiješ me ostaviti. Bog mi je svjedok da sam noćas već dovoljno pretrpjela i bez

strahova da će ti on uĉiniti naţao. Moraš ostati sa mnom. Ostani s ovim prijateljima koji će paziti na tebe!

To je izgovorila s mahnitim izrazom ni licu; i kako je popustio, povukla ga je nadolje, da sjedne na postelju,

i ĉvrsto se stisnula uz njega.

Van Helsing i ja pokušali smo ih oboje smiriti. Profesor je podigao svoje zlatno raspelo i rekao ĉudesno

mirniml:

- Ne bojte se, draga moja. Mi smo tu; a dok je ovo kraj vas, nikakvo gnusno biće ne moţe vam se pribliţiti.

Za ovu noć ste sigurni; moramo biti smirena duha te se zajedno posavjetovati.

Zadrhtala je i ušutjela, spustivši glavu na grudi svog muţa. Tad ju je podigla, njegova bijela pidţama bila je

umrljana krvlju tamo gdje su je dodirnute njezine usne, te gdje je iz malene otvorene ranice na njezinu vratu

isteklo nekoliko kapi. Istog trenutka kad je to opazila ustuknula je uz prigušeni jauk te prošaptala, boreći se s

jecajima koji su je gušili:

- Okaljana sam, okaljana! Ne smijem ga više ni dodirnuti ni poljubiti. O, da je moralo doći do toga da mu ja

sad moram biti najgori neprijatelj te da se mene mora najviše pribojavati.

- Svašta, Mina - odvratio je on na to odluĉnim glasom. - Stidim se i ĉuti da to govoriš. Ne ţelim to više ĉuti

od tebe; i više nikad ni neću. Neka mi Bog presudi onako kako zasluţujem i neka me kazni još većim

mukama od ovih što ih sad trpim, ako zbog bilo kojega mog postupka ili misli išta ikad stane izmeĊu nas!

Ispruţio je ruke i privukao je u svoje naruĉje; neko vrijeme ostala je ondje jecati. Pogledao nas je iznad

njezine spuštene glave, dok su mu oĉi vlaţno treptale ponad uzdrhtalih nozdrva; usta mu bijahu stisnuta

ĉvrsto poput ĉelika. Nakon nekog vremena jecaji su joj se prorijedili i utišali, a zatim mi se on obratio,

progovorivši s namještenom smirenošću, koja je zacijelo dovodila njegove ţivce u najveće kušnje.

- A sad, doktore Seward, sve mi ispriĉajte. Ishod mi je i predobro poznat; ispriĉajte mi sve što mu je

prethodilo.

Toĉno sam mu ispriĉao sve što se dogodilo i on je saslušao naizgled bez emocija; no nozdrve su mu se

trzale, a oĉi gorjele kad sam mu ispriĉao kako je bezobzirna Grofova ruka drţala njegovu ţenu u onome

uţasnom i zastrašujućem poloţaju, pritiskajući joj usta na otvorenu ranu na vlastitim grudima. Cak i u

takvome ĉasu sa zanimanjem sam zamijetio kako je rukama njeţno i pun ljubavi milovao njezinu rašĉupanu

kosu, dok mu se blijedo lice grĉilo iznad prignute joj glave. Upravo kad sam dovršavao, Quincey i

Godalming zakucali su na vrata. Ušli su na naš poziv. Van Helsing me upitno pogledao. Koliko sam ga

shvatio, htio je zapitati da li bismo trebali iskoristiti njihov dolazak da skrenemo, ako je to moguće, misli

nesretnog muţa i ţene s njih samih. Stoga, nakon što sam mu kimnuo u znak slaganja, zapitao ih je što su

vidjeli ili uĉinili. Lord Godalming odgovorio je na to:

- Nisam ga vidio nigdje u hodniku, niti pak u bilo kojoj od naših soba. Pogledao sam u radnu sobu, no iako

je prije bio tamo, otišao je. No, ipak je uspio...

Odjednom je zastao, pogledavši jadnu klonulu priliku na krevetu.

- Samo naprijed, prijatelju Arthure - ozbiljnim glasom reĉe Van Helsing. - Ne ţelimo više nikakvih

prikrivanja. Naša nada sad leţi u tome da sa svime budemo upoznati; Recite slobodno!

- Prije je bio ondje - nastavio je Art - i premda je to moglo potrajati samo nekoliko sekundi, naĉinio je pravi

lom. Svi rukopisi su spaljeni i plaviĉasti plamiĉci tinjali su po bijelome pepelu; cilindri vašeg fonografa

takoĊer su baĉeni na vatru i vosak je potpomogao vatru.

Tu sam ga prekinuo:

- Hvala Bogu da je jedan primjerak u sefu!

Lice mu se na trenutak razvedrilo, no ponovno se snuţdio nastavivši:

- Zatim sam potrĉao u prizemlje, no nisam vidio ni traga. Pogledao sam u Renfieldovu sobu, no u njoj nije

bilo niĉega osim...!

Ponovno je zastao.

- Samo naprijed - promuklim glasom reĉe Harker, tako da je Arthur prignuo glavu, ovlaţio usne jezikom te

dodao:

- ...osim što je jadnik mrtav.

GĊa Harker podigla je glavu te prešla pogledom od jednoga do drugoga.

- Neka bude Boţja volja! - rekla je dostojanstveno. Nisam se mogao othrvati pomisli kako Art nešto

prikriva; no kako sam razabrao da je to s razlogom, ništa nisam rekao. Van Helsing se okrene prema

Morrisu.

- A vi, prijatelju Quincey - reĉe - imate li štogod za ispriĉati.

- Nešto malo - odgovorio je - Moglo bi se pokazati da je to mnogo, ali zasad nisam u to siguran. Pomislio

sam kako bi bilo korisno ustanoviti, ako je to moguće, gdje će Grof otići nakon što izaĊe iz kuće. Nisam ga

vidio, no vidio sam kako s Renfieldova prozora polijeće šišmiš, te je odlepršao prema zapadu. Oĉekivao sam

da ću vidjeti kako u nekom obliĉju odlazi u Carfax, no oĉigledno je potraţio neku drugu jazbinu. Noćas se

neće vratiti, jer nebo rudi na istoku, a zora je blizu. Sutra nam predstoji posao!

Ove zadnje rijeĉi izgovorio je kroz stisnute zube. Uslijedila je tišina koja je potrajala nekoliko minuta i

uĉinilo mi se da ĉujem kako nam srca kucaju. Zatim je progovorio Van Helsing, vrlo njeţno poloţivši

ruku na glavu gde Harker:

-A sad, gospodo Mina jadna, draga, draga gospodo Mina, recite nam toĉno što se dogodilo. Bog mi je

svjedok da im ne ţelim nanositi bol, ali potrebno je da sve znamo. Jer sad se, više nego ikad, brzo i

uĉinkovito moramo baciti na posao, i to s najvećom ozbiljnošću. Blizu je dan kad sve to mora završiti, ako je

to moguće, a sad imamo priliku da još poţivimo i nešto nauĉimo

Jadna je uboga gospoĊa zadrhtala i vidio sam kako su joj ţivci napeti dok je privukla svog muţa bliţe k sebi

te stala spuštati svoju glavu sve niţe na njegovim grudima. Zatim je ponosno uzdignula glavu i ispruţila

jednu ruku Van Helsingu, koji ju je prihvatio, te se sagnula i s poštovanjem poljubila njegovu ruku i ĉvrsto

je uhvatila. Druga joj se ruka nalazila u stisku njezina muţa, koji ju je svojom drugom rukom zaštitniĉki

obgrlio. Nakon stanke tijekom koje je sreĊivala svoje misli, zapoĉela je:

- Uzela sam sredstvo za spavanje koje ste mi onako ljubazno dali, no dugo nije djelovalo. Kao da sam

postala još budnijom i glavom mi se poĉelo vrzmati ĉitavo mnoštvo uţasnih zamisli; sve su bile povezane sa

smrću i vampirima; s krvlju, bolom i nevoljama.

Njezin je muţ nenamjerno zajeĉao, a ona se okrenula prema njemu i rekla:

- Ne uzrujavaj se, dragi. Moraš biti hrabar i jak kako bi mi pomogao pri ovome strašnom zadatku. Kad bi

samo znao kakva je za mene muka samo priĉati o toj strahoti, shvatio bi koliko mi je potrebna tvoja podrška.

Dakle, shvatila sam da vlastitom voljom moram pomoći lijeku da djeluje, ţelim li da mi bude od ikakve

koristi, pa sam ĉvrsto odluĉila zaspati. I dakako, san me zacijelo brzo uhvatio, jer sljedeća stvar koje se

sjećam bila je daje on leţao pokraj mene. U sobi se nalazila ista rijetka bjeliĉasta sumaglica koju sam već

prije zapazila. Ali sad se ne sjećam je li vam to poznato; naći ćete to u mom dnevniku koji ću vam kasnije

pokazati. Osjetila sam isti onaj nejasni strah koji me već i prije obuzeo, te isti osjećaj daje netko prisutan.

Okrenula sam se kako bih probudila Jonathana, no ustanovila sam da tako ĉvrsto spava da mi se uĉinilo

kako je on uzeo sredstvo za spavanje, a ne ja. Pokušala sam ga probuditi, no nisam mogla. To me uvelike

preplašilo i u strahu sam se ogledala oko sebe. Zatim mi je doista klonulo srce: kao daje iskoraĉio iz magle

ili, bolje reĉeno, kao da se magla preobrazila u njegov lik. Pokraj kreveta je stajao visok, mršav ĉovjek, sav

odjeven u crno. Odmah sam ga prepoznala iz opisa drugih. Voštano lice, grbav orlovski nos, na kojega je

padala svjetlost u tankoj bijeloj crti, razdvojene crvene usnice ispod kojih su se ukazivali oštri bijeli zubi, te

crvene oĉi za koje mi se uĉinilo da sam ih vidjela u sumrak na prozorima crkve Sv. Marije u

Whitbyju. Prepoznala sam i crveni oţiljak na ĉelu gdje gaje Jonathan udario. Srce mi je na trenutak zastalo i

bila bih zavrištala, no bila sam paralizirana. U tišini koja je uslijedila progovorio je oštrim, prodornim

šapatom, pokazavši prema Jonathanu:

- "Tišina! Naĉiniš li bilo kakav zvuk, uzet ću ga i prosuti mu mozak pred tvojim oĉima." Bila sam uţasnuta i

previše smetena da bih bilo što rekla ili uĉinila. Uz podrugljiv osmijeh poloţio mi je jednu ruku na rame,

ĉvrsto me uhvatio, te mi drugom razgolitio grlo, rekavši: "Najprije malo osvjeţenja kao nagrada za moj trud.

Najbolje će ti biti da šutiš; ovo nije ni prvi ni drugi put što sam utaţio svoju ţeĊ iz tvojih ţila!" Bila sam sva

smetena i, zaĉudo, nisam ga ţeljela sprijeĉiti u tome. Vjerojatno u strahovitu kletvu spada da se i to dogaĊa

kad on dodirne svoju ţrtvu. I Boţe moj, Boţe moj, saţali se nada mnom! Poloţio je svoje smrdljive usne na

moje grlo!

Njezin je muţ ponovno zajeĉao. Ona je ĉvršće stegnula njegovu ruku i pogledala ga suosjećajno, kao daje on

bio povrijeĊen, te nastavila:

- Osjetila sam kako me napušta snaga i napola sam izgubila svijest. Ne znam koliko je dugo trajala ta

strahota, no imala sam osjećaj da je prošlo mnogo vremena prije nego što je uklonio svoja gnusna, grozna,

podrugljiva usta.

Prisjećanje na to kao da ju je svladalo na neko vrijeme te je klonula i bila bi se smšila da je nije pridrţavala

ruka njezinog muţa. Pribrala se uz veliki napor i nastavila:

- Zatim mi je rekao podrugljivo: 'Tako, dakle, i ti bi poput ostalih htjela suprotstaviti svoju pamet mojoj.

Pomogla bi onim ljudima da me ulove i pomrse mi planove! Ti sad znaš, kao i oni djelomice, a uskoro će

znati u punoj mjeri, što to znaĉi kad mi netko stane na put. Trebali su saĉuvati svoju snagu kako bi je

upotrijebili bliţe vlastitoj kući. Dok su oni mozgali protiv mene, protiv mene koji sam zapovijedao

narodima, vodio spletke u njihovu korist te se borio za njih, stotine godina prije nego što su se ovi ljudi

uopće rodili, ja sam im uzvraćao. A ti, njihova najdraţa, sad si meso mog mesa, krv moje krvi, moj rod,

moja izdašna vinska preša još za neko vrijeme; a kasnije ćeš biti moja druţbenica i moja pomagaĉica. I ti ćeš

se osvetiti u dogledno vrijeme, jer svi će oni redom posluţiti da utoliš svoje potrebe. Ali zasad te još treba

kaţnjavati zbog onoga što si uĉinila. Pomagala si im da mi naškode; sad ćeš se odazivati na moj poziv. Kad

ti moj um kaţe 'DoĊi!', prijeći ćeš i kopno i more da mi udovoljiš; i tome će posluţiti ovo!" Na to je razdrljio

svoju košulju, te svojim dugim oštrim noktima otvorio ţilu na vlastitim grudima. Kad je krv poĉela istjecati,

jednom je rukom uhvatio obje moje šake, a drugom me zgrabio za vrat i pritisnuo mi usta uz ranu, tako da

sam se morala ili ugušiti ili pak progutati malo... O, Boţe moj, Boţe moj, što sam to uĉinila?! Što sam

uĉinila da zasluţim takvu sudbinu, ja koja sam se ĉitavoj ţivota trudila biti skromna i kreposna? Boţe,

smiluj mi se i spusti pogled na ubogu dušu kojoj prijeti veća opasnost od smrti; i u svojoj milosti saţali se na

ljude kojima je ona draga!

Zatim si je stala trljati usne, kao da ih ţeli oĉistiti od prljivštine.

Dok je priĉala svoju strahovitu priĉu, nebo na istoku poĉelo je raditi i sve je postajalo vidljivije. Harker ebio

nepomiĉan i tih; no kako je pripovijest napredovala, nad lice mu se nadvio sivi pogled koji se sve više i više

produbljivao pri jutarnjem svjetla, pa kad je sunula prva crvena zraka nadolazeće zore, put mu se tamno

isticala uz prosjedu kosu.

Dogovorili smo se da uvijek jedan od nas bude nadomak poziva nesretnog para, sve dok se svi ne sastanemo

i dogovorimo što ćemo poduzeti.

U jedno sam siguran - danas se sunce ne uspinje ni nad jednom nesretnijom kućom u svome dnevnome

pohodu.

22.

DNEVNIK JONATHANA HARKERA

3. listopada. Budući da se moram neĉime baviti jer ću inaĉe poludjeti, pišem ovaj dnevnik. Sad je šest sati i

za pola sata bismo se trebali sastati u radnoj sobi te pojesti nešto; jer dr. Van Helsing i dr. Seward sloţili su

se da nećemo moći dati sve od sebe ne budemo li jeli. Sam Bog zna da će danas biti potrebno dati sve od

sebe. Moram pisati kad god mogu jer se ne usuĊujem zastati kako bih razmišljao. Sve, i sitno i krupno, mora

biti zapisano; moţda će nas na kraju najviše pouĉiti upravo sitnice. Da smo bili pouĉeni, krupnim ili pak

sitnim stvarima, Mina i ja ne bismo se mogli srozati gore nego što smo se danas. No ipak moramo imati

povjerenja i nade. Jadna Mina upravo mi je rekla, dok su joj suze tekle niz obraze, da se naša vjera iskušava

upravo u nevoljama i nedaćama, da moramo i dalje imati povjerenja, te da će nam Bog pomoći sve do kraja.

Do kraja! Ah, Boţe moj, kakvog kraja? ... Na posao! Na posao!

Kad su se dr. Van Helsing i dr. Seward vratili s obilaska jadnoga Renfielda, ozbiljno smo stali raspravljati

što da poduzmemo. Prvo nam je dr. Seward ispriĉao kako su on i dr. Van Helsing, sišavši u sobu ispod,

zatekli Renfielda kako leţi na podu, u jednoj gomili. Lice mu je bilo u masnicama i ranama, a vratne kosti

bile su mu slomljene.

Dr. Seward zapitao je posluţitelja koji je bio na duţnosti u hodniku je li štogod ĉuo. Ovaj je rekao da je

sjedio (priznao je da je i napola drijemao), kad je u sobi zaĉuo glasne glasove, a zatim je Renfield nekoliko

puta viknuo, "Boţe! Boţe! Boţe!" Nakon toga ĉuo se nekakav pad i kad je ušao u sobu, zatekao gaje kako

leţi na podu, s licem nadolje, u istom poloţaju u kakvu je bio kad su ga vidjeli lijeĉnici. Van Helsing je

zapitao je li ĉuo "glasove" ili pak "glas", a ovaj je rekao da ne zna; da mu se isprva uĉinilo kako ih je dvoje,

no budući da nikoga nije bilo u sobi, mogao je biti samo jedan. Mogao se i zakleti, ako je potrebno, da je

pacijent izgovorio rijeĉ "Boţe". Dr. Seward nam je rekao, kad smo ostali sami, da ne ţeli podrobnije ulaziti

u to; trebalo je razmotriti mogućnost da se otvori istraga, a ne bi trebalo reći pravu istinu jer nitko ne bi

povjerovao. Ovako kako je bilo, zakljuĉio je da na osnovi posluţiteljeva svjedoĉenja, moţe izdati

smrtovnicu po kojoj je nesretni sluĉaj izazvan padom s kreveta. U sluĉaju da mrtvozornik to bude

zahtijevao, doći će do sluţbene istrage, koja će nuţno dati jednake rezultate.

Kad smo poĉeli raspravljati što da sljedeće poduzmemo, prva stvar koju smo odluĉili bila je da Mina bude

upućena u sve; da joj baš ništa, koliko god bude bolno, ne bude prešućeno. I ona se sloţila s tom mudrom

odlukom. Bilo je bolno vidjeti kako je odvaţna, a ipak onako tuţna, te obuzeta dubokim oĉajem.

- Ne smije biti nikakvih prešućivanja - rekla je. - Na ţalost, već ih je bilo previše. A osim toga, ništa na

svijetu ne bi mi moglo zadati više boli nego što sam već pretrpjela... nego što još uvijek trpim! Što god se

dogodilo, to bi mi moglo uliti novu nadu ili pak novu hrabrost!

Van Helsing netremice ju je promatrao dok je govorila, te rekao iznenadno, ali mirno:

- Ali, draga gospodo Mina, ne bojite li se; ne za samu sebe, već za druge kojima biste vi mogli predstavljati

opasnost, nakon onoga što se dogodilo?

Lice joj se skamenilo, ali oĉi su joj zablistale svetaĉkom predanošću dok mu je odgovorila:

- Ah, ne, jer ja sam donijela ĉvrstu odluku!

- Kakvu? - zapitao je obzirno dok smo svi ostali bili nijemi; jer svi smo na svoj naĉin imali nejasnu

predodţbu o tome na što misli. Njezin je odgovor bio jednostavan i izravan, kao da konstatira neku

ĉinjenicu:

- Zato jer, pronaĊem li u sebi neki znak da bih mogla povrijediti one koje volim, a budno ću ga traţiti,

umrijet ću!

- Vi se ne biste ubili? - zapitao je promuklo.

- Bih; kad se ne bi našao prijatelj koji me voli, koji bi me oslobodio takve boli i takvog oĉajniĉkog pothvata!

Izrekavši to, uputila mu je znaĉajan pogled. On se spremao sjesti; no sad je ustao i sasvim joj se pribliţio,

stavio joj ruku na glavu i rekao dostojanstvenim glasom:

- Dijete moje, kad bi to bilo za vaše dobro, našao bi se takav prijatelj. Što se mene tiĉe, ja bih takvu

eutanaziju mogao dodati onim poslovima za koje moram napraviti obraĉun s Bogom, ĉak i u ovom trenutku,

kad bi to bilo najbolje. Štoviše, kad bi to bilo lišeno opasnosti! Ali, dijete moje... - Na trenutak kao da se

zagrcnuo i veliki mu se jecaj uzdigao u grlu; progutao ga je i nastavio: - Ovdje su neke osobe koje ţele stati

izmeĊu vas i smrti. Vi ne smijete umrijeti. Ne smije vas usmrtiti niĉija ruka; a ponajmanje vaša vlastita. Sve

dok uistinu ne umre onaj koji je okaljao vaš draţestan ţivot, vi ne smijete umrijeti; jer ako je on još uvijek

aktivni ţivi mrtvac, vaša bi vas smrt naĉinila upravo onakvom kakav je on. Ne, vi morate ţivjeti! Morate se

boriti i truditi da poţivite, iako vam se smrt ĉini poput neizrecive blagodati. Morate se boriti protiv same

Smrti, pa došla vam ona u radosti ili boli; danju ili noću; na sigurnome mjestu ili u opasnosti! Vašom vas

ţivom dušom zavjetujem da ne umrete, dapaĉe, da i ne pomišljate na smrt, sve dok ne proĊe to veliko zlo.

Jadna je draga ţena problijedjela kao smrt, zadrhtala i poĉela se tresti, kao što sam vidio da ţivi pijesak

podrhtava pri dolasku plime. Svi smo šutjeli; ništa nismo mogli uĉiniti. Naposljetku se malo umirila,

okrenula se prema njemu, pruţila mu ruku te rekla draţesnim, no vrlo turobnim glasom:

- Obećavam vam, dragi moj prijatelju, da ću se truditi da poţivim, bude li mi Bog dopustio; sve dok me ovaj

uţas ne napusti, dade li Bog da to bude na vrijeme.

Bila je tako dobra i odvaţna da smo svi osjetili kako nam srca postaju snaţnija za to da radimo i trpimo za

nju, i poĉeli smo raspravljati što da uĉinimo. Rekao sam joj da moţe ĉuvati sve spise u sefu, kao i sve spise,

dnevnike i fonografske cilindre koje bismo kasnije mogli upotrijebiti. Nadalje, ona će voditi zapise kao i

prije. Obradovala ju je mogućnost da će bilo što moći raditi, ako se moţe upotrijebiti rijeĉ "obradovati"

vezano uz takvo turobno zanimanje.

Van Helsing je po obiĉaju razmišljao dalekovidnije od bilo koga drugoga, te je pripremio toĉan raspored

našeg rada.

- Moţda je bilo dobro - reĉe - što na sastanku nakon našeg posjeta Carfaxu nismo odluĉili ništa uĉiniti sa

sanducima zemlje koju ondje leţe. Da smo to uĉinili, Grof bi jamaĉno naslutio što namjeravamo, te bi

nesumnjivo unaprijed poduzeo mjere kako bi onemogućio da se to uĉini i s ostalim sanducima; ali ovako ne

zna što smjeramo. Štoviše, po svoj prilici ne zna ĉak ni da raspolaţemo sredstvima kojima moţemo

sterilizirati njegove jazbine, tako da ih više ne moţe koristiti kao prije. Sad znamo daleko više o njihovu

smještaju tako da, nakon što pregledamo kuću u Piccadillyju, moći ćemo ustanoviti gdje se nalazi i zadnji

sanduk. Današnji je dan, dakle, naš; na njemu poĉiva naša nada. Sunce koje se jutros uzdiglo iznad naše tuge

štiti nas dok je na nebu. Sve dok naveĉer ne zapadne, ono ĉudovište mora zadrţati oblik u kojemu je sada,

kakav god bio. Sputan je granicama svog zemljanog omotaĉa Ne moţe se rasplinuti u zrak niti pak nestati

kroz pukotine i šupljine. Ako prolazi kroz vrata, mora ih otvoriti poput smrtnika. I tako raspolaţemo

današnjim danom da pronaĊemo sve njegove jazbine i steriliziramo ih. Na taj naĉin, ako ga baš i ne

uhvatimo te uništimo, satjerat ćemo ga na neko mjesto gdje ćemo gaza neko vrijeme sigurno uhvatiti i

uništiti.

Na tom sam se mjestu trgnuo jer se nisam mogao suzdrţati na pomisao da nam bjeie minute i sekunde

bremenite Mininim ţivotom i srećom, budući da je bilo moguće poduzeti nešto za vrijeme dok smo priĉali.

No Van Helsing je podignuo ruku u znak upozorenja.

- Stanite, prijatelju Jonathane- rekao je. - U ovom je sluĉaju najbrţi naĉin ujedno i najdulji, kao što kaţe vaša

poslovica. Djelovat ćemo, i to oĉajniĉkom brzinom, kad nastupi vrijeme za to. Ali razmislite malo; po

svemu sudeći, kljuĉ za sve nalazi se u onoj kući u Piccadillyju. Grof moţda posjeduje mnoge kuće koje je

kupio. Za njih posjeduje kupoprodajne papire, kljuĉeve i još štošta. Ima papira za pisanje; ima svoju

ĉekovnu knjiţicu. Mnogo toga što posjeduje nalazi se na nekom mjestu; zašto to ne bi bilo na onako mirnom

mjestu u središtu grada, kamo dolazi i odakle odlazi u bilo koje vrijeme, na prednja ili straţnja vrata, kad ga

ni za najgušćeg prometa nitko ne moţe primijetiti? Otići ćemo tamo i pretraţiti onu kuću; pa kad saznamo

što se ondje nalazi, onda ćemo "zaustaviti zemlju", kako bi se lovaĉki izrazio naš prijatelj Arthur, te uloviti

našeg starog lisca, zar ne? Nije li tako?

- PoĊimo onda odmah! - uskliknuo sam. - Rasipamo dragocjeno, dragocjeno vrijeme!

Profesor nije ni trepnuo.

- A kako ćemo ući u onu kuću u Piccadillyju? - zapitao je jednostavno.

- Na bilo koji naĉin! - povikao sam. - Provalit ćemo unutra, bude li to potrebno.

- A vaša policija; gdje će oni biti i što će reći na to?

Bio sam zaprepašten; no znao sam da odlaţe iz dobrog razloga. Stoga sam rekao što sam god mirnije

mogao:

- Nemojte ĉekati više nego stoje potrebno; siguran sam da znate na kakvim sam mukama.

- Ah, dijete moje, dobro to znam; i doista, uopće mi nije ţelja pridonositi vašim patnjama. Ali promislite

samo, što moţemo uĉiniti prije nego što se pokrene sav svijet? Onda će nastupiti naš trenutak. Razmišljao

sam i razmišljao, te zakljuĉio da je najjednostavniji naĉin ujedno i najbolji. Sad ţelimo ući u kuću, ali

nemamo kljuĉa; nije li tako?

Kimnuo sam.

- Pretpostavimo sad da smo uistinu pravi vlasnici te kuće, te da ipak ne moţemo ući u nju. Nadalje zamislite

da niste osobito nadareni za provaljivanje, što biste onda uĉinili?

- Obratio bih se nekom poštenom bravaru i unajmio ga da obije

bravu.

- A vaša policija, oni bi se zacijelo umiješali, zar ne?

- A, ne! Samo kad bi znali daje ĉovjek propisno pozvan na taj

posao.

- U tom sluĉaju - uputio mi je prodoran pogled dok je to rekao - dvojbena je jedino savjest poslodavca, te

povjerenje vašeg policajca u nju. Vaša je policija zacijelo predana u svome poslu i promišljena, ah,

vrlo promišljena, kad se treba pozabavi ti nekim takvi m poslom. Ne, ne, moj prijatelju Jonathane, slobodno

silom otvorite brave na stotinu praznih kuća u tom vašem Londonu, ili u bilo kojem gradu na svijetu. Ako to

uĉinite na pravi naĉin i u pravo vrijeme, nitko se neće umiješati. Ĉitao sam o jednom gospodinu koji je

posjedovao krasnu kuću u vašem Londonu. Kadje otišao preko ljeta u Švicarsku i zakljuĉao svoju kuću, neki

mu je provalnik razbio prozor sa straţnje strane i ušao. Onda je otvorio ţaluzine s prednje strane i slobodno

ulazio i izlazio na glavni ulaz, pred samim nosom policije. Zatim je odrţao draţbu u toj kući, stavio je u

oglas i postavio veliki natpis. Kad je nastupio dogovoreni dan, uz pomoć jednog ĉuvenog draţbovatelja

rasprodao je sva dobra što ih je posjedovao onaj drugi ĉovjek. Onda je otišao k jednome graditelju i naĉinio

s njime ugovor da sruši kuću i sve rašĉisti za odreĊeno vrijeme. A vaša policija i svi nadleţni pomogli su mu

koliko su god mogli. I kad se onaj vlasnik vratio s ljetovanja u Švicarskoj, zatekao je tek praznu rupu na

mjestu gdje se nalazila njegova kuća. Sve je to obavljeno u rukavicama, a i mi ćemo u našem poslu postupiti

u rukavicama. Nećemo otići onamo tako rano da policajac koji je u to vrijeme još besposlen pomisli kako

radimo nešto ĉudno, već ćemo otići nakon deset sati, kad onuda bude prolazilo mnoštvo ljudi, te kad bi bilo

normalno da se takvi poslovi obavljaju, da smo uistinu vlasnici kuće.

Nije mi preostalo drugo nego uvidjeti da je u pravu, a uţasan oĉaj na Mininom licu nešto se opustio; u

takvom je dobrom savjetu bilo nade.

- Nakon što se jednom naĊemo u kući - nastavio je Van Helsing - moţda pronaĊemo više tragova. U svakom

sluĉaju, neki će od nas ostati ondje dok drugi budu traţili ostala mjesta gdje bi se mogli nalaziti još neki

sanduci sa zemljom, u Bermondseyu i Mile Endu.

Lord Godalming ustade.

- Tu bih ja mogao biti od neke koristi - reĉe. - Brzojavit ću svojim ljudima da pripreme konje i kola na

mjestima gdje će biti najprikladnije.

- Gledaj, stari moj - reĉe Morris - kiasna je zamisao da sve imamo pripremljeno « sluĉaju da trebamo

upotrijebiti krnje. Ali ne misliš li da bi neka od tvojih otmjenih koĉija ukrašena grbovima izazvala malo

previše pozornosti u nekoj sporednoj ulici Walwortha ili Nile Enda? Meni se ĉini da bismo trebali unajmiti

kola kad krenemo na jug ili istok; pa ĉak ida bismo ih trebali ostaviti negdje u susjedstvu u koje odlazimo.

- Prijatelj Quincey je u pravu!- reĉe profesor. - Kao što bi se reklo, s obje noge ĉvrsto stoji na zemlji.

Predstoji nam teţak zadatak i ne ţelimo da nas netko u tome promatra, ako je to moguće.

Mina se sve više zanimala za sve i bio sam oduševljen vidjevši kako joj hitnost situacije pomaţe da na

trenutak zaboravi svoje uţasno noćašnje iskustvo. Bila je vrlo, vrlo blijeda, gotovo mrtvaĉki blijeda, i tako

mršava da su joj usne bile malo nategnute, a dosta izraţeno vidjeli su joj se zubi. Ovo posljednje joj nisam

spominjao, da joj ne nanesem nepotrebnu bol; ali meni se krv sledila u ţilama kad sam se sjetio što se

dogodilo s jadnom Lucy nakon što joj je Grof isisao krv. Zasad još nije bilo znaka da joj zubi postaju oštriji,

ali prošlo je tek kratko vrijeme i bilo je razloga za strah.

Kad smo poĉeli raspravljati kojim redoslijedom sve to obaviti te kako rasporediti naše snage, uslijedile su

nove nedoumice. Na posljetku smo se dogovorili da prije odlaska u Piccadilly uništimo Grofovu jazbinu u

našem susjedstvu. U sluĉaju da on to prebrzo ustanovi, na taj bismo naĉin ipak bili korak ispred njega u

našem razornom poslu, a njegova bi nam prisutnost u iskljuĉivo fiziĉkom obliku, u vrijeme dok je najslabiji,

mogla posluţiti kao novi pokazatelj.

Što se tiĉe rasporeĊivanja naših snaga, profesor je predloţio da za posjeta u Carfax svi zajedno uĊemo u

kuću u Piccadillyju; da dva lijeĉnika i ja ostanemo ondje, dok lord Godalming i Quincey pronaĊu jazbine u

Walworthu i Mile Endu te ih unište. Profesor je ustvrdio kako je moguće, pa ĉak i vjerojatno, da se Grof

pojavi u Piccadillyju za vrijeme dana, te da ćemo se u tom sluĉaju moći obraĉunati s njime na licu mjesta. U

svakom sluĉaju, moći ćemo ga svi zajedno slijediti. Ja sam se ţestoko usprotivio tom planu jer sam rekao

kako namjeravam ostati i zaštiti Minu. Pomislio sam da sam ĉvrst u tome stavu, ali Mina nije htjela ni

saslušati moj prigovor. Rekla je da bi moglo iskrsnuti neko pravno pitanje pri kojemu bih mogao biti od

koristi; da bi se medu Grofovim papirima mogao naći neki trag koji bih shvatio iz svojih transilvanskih

doţivljaja; te daje uz ovakvo stanje stvari potrebna sva snaga koju moţemo prikupiti kako bismo se mogli

suprotstaviti strahovitoj Grofovoj snazi. Morao sam popustiti jer je Mina bila nepopustljiva; rekla je je njena

posljednja nada u tome da svi radimo zajedniĉki.

- Sto se mene tiĉe - rekla je - nemam se ĉega bojati. Najgore što se moglo dogoditi već se dogodilo, a sve što

se sad moţe dogoditi mora sadrţavati i malo nade ili utjehe. Kreni, muţu moj! Bog me moţe, bude li to htio,

ĉuvati samu isto tako dobro kao i da netko bude prisutan.

- Krenimo onda odmah, u Boţje ime - uskliknuo sam ustavši -jer samo gubimo vrijeme. Grof bi mogao doći

u Piccadilly ranije nego što oĉekujemo.

- Nije tako! - reĉe Van Helsing, podignuvši ruku.

- Ali zašto? - zapitao sam.

- Zaboravljate li - rekao je, doslovce se nasmiješivši - da je sinoć obilno objedovao te da će spavati dokasna.

Jesam li to zaboravio? Hoću li ikad... mogu li ikad zaboraviti? Zar itko od nas moţe zaboraviti taj straviĉni

prizor! Mina se silno trudila zadrţati svoj hrabri stav; ali bol ju se svladala, te je zagnjurila lice u šake i

zajecala uz drhtaj. Van Helsing nije imao namjeru podsjetiti je na onaj zastrašujući doţivljaj. Razmišljajući,

izgubio iz vida nju i njezin udio u svemu. Kad mu je sinulo što je rekao, uţasnuo se nad svojom

nepromišljenošću te je pokušao utješiti.

- Jao, gospoĊo Mina - rekao je - draga, draga gospodo Mina. Ţali Boţe da sam vam upravo ja, od svih koji

vas poštuju, rekao nešto tako nepromišljeno. Ova moja glupa stara usta i ova glupa stara glava ne zasluţuju

oproštaj; ali vi ćete to zaboraviti, zar ne?

Duboko se sagnuo pokraj nje rekavši to; uhvatila gaje za ruke, pogledala ga kroz suze i rekla promuklim

glasom:

- Ne, ja to neću zaboraviti, jer dobro je da se toga prisjećam; a s time je u mom sjećanju toliko toga vezanog

uz vas da ću sve to uzeti zajedno. A sad, svi zajedno uskoro morate krenuti. Zajutrak je spreman i svi

moramo jesti tako da budemo snaţni.

Zajutrak je za sve nas bio ĉudnovat objed. Pokušali smo biti vedri i hrabriti se, a Mina je bila najvedrija i

najţivahnija meĊu nama. Kad smo završili, Van Helsing je ustao i rekao:

- A sad, dragi moji prijatelji, idemo na naš strašni posao. Jesmo li svi naoruţani kao što smo bili one noći

kad smo prvi put posjetili jazbinu našeg neprijatelja? Jesmo li naoruţani i protiv napada duhova i tjelesnih

bića? - Svi smo potvrdili. - Onda je to u redu. A sad, gospoĊo Mina, vi ste u svakom sluĉaju ovdje sasvim na

sigurnome sve do sumraka; a mi ćemo se vratili prije toga... ako... Ma, vratit ćemo se! Nakon što ste sišli,

osobno sam pripremio vašu sobu na taj naĉin što sam u nju smjestio stvari za koje znamo, tako da on neće

moći ući. A sad mi dopustite da vas zaštitim. Dodirnut ću vam ĉelo ovim komadićem svete hostije, u ime

Oca, i Sira, i....

Uslijedio je zastrašujući vrisak od kojega su nam se umalo sledila srca. Kad je stavio hostiju na Minino ĉelo,

ona ga je oprţila, koţa je gorjela kao da se radi o bijelome uţarenom komadu metala. Moja je jadna draga

shvatila znaĉenje te ĉinjenice isto tako brzo kao što su njezini ţivci primili bol: ta su je dva osjećaja tako

obuzela da se u onome vrisku oglasila njezina prenapregnuti narav. Ali brzo su joj navrle rijeĉi; odjek onog

vriska još nije prestao odzvanjati zrakom kad je nastupila reakcija, i ona je klonula koljenima na pod, u

agoniji poniţenja Navukla je preko lica svoju prekrasnu kosu, kao što si gubavac navlaĉi svoj ogrtaĉ, te

zajaukala:

- Okaljana sam, okaljana! Ĉak i Svevišnji izbjegava moju oneĉišćenu put! Moram trpjeti ovaj sramotni znak

na ĉelu sve do Sudnjeg dana!

Svi su zastali. Ja sam se bacio pokraj nje u agoniji bespomoćne boli, stavio ruke oko nje i ĉvrsto je zagrlio.

Nekoliko minuti naša su oţalošćeni srca kucala zajedno dok su prijatelji oko nas okrenuli ustranu oĉi iz

kojih su tiho tekle suze. Zatim se Van Helsing okrenuo i rekao ozbiljnim glasom; toliko ozbiljnim da sam

mogao osjetiti kako ga je obuzelo nekakvo nadahnuće, te da navodi stvari koje sam ne poznaje:

- Moguće je da ćete morati nositi ovaj znak sve dok sam Bog bude smatrao da je to potrebno, jer on će

zacijelo na Sudnji dan ispraviti sve nepravde na svijetu, te sve nepravde koje su nanesene njegovoj djeci

koju je on postavio na svijet. I još nešto, gospodo Mina, draga moja, draga moja, htio bih da mi, koji vas

volimo, prisustvujemo trenutku kad će taj crveni oţiljak, znak Boţje spoznaje o onome što se dogodilo,

nestati i ostaviti vaše ĉelo ĉistini poput srca koje poznajemo. Jer sigurno je, kao što je sigurno da ţivimo, da

će taj oţiljak nestati kad Bog bude našao primjerenim da podigne teret koji nas teško pritišće. Dotad ćemo

nositi naš kriţ, kao što gaje nosio njegov sin, u znak poslušnosti prema njegovoj volji. Moţda smo mi

odabrani kao instrumenti njegove volje, te ćemo se na njegov poziv uzdići poput onoga drugoga, kroz

nedaće i sram; kroz suze i krv; kroz dvojbe i strahove, te kroz sve što ĉini razliku izmeĊu Boga i ĉovjeka.

U tim je rijeĉima bilo nade i utjehe; stoga smo se pomirili s ovakvim stanjem stvari. I Mina i ja smo to

osjetili, te istodobno uhvatili svaki po jednu starĉevu ruku, sagnuli se i poljubili ih. Zatim smo bez ijedne

rijeĉi svi zajedno kleknuli, uhvatili se meĊusobno za ruke, te se zakleli da ćemo biti vjerni jedni drugima. Mi

muškarci zakleli smo se da ćemo podići veo tuge s glave osobe koju smo svi na svoj naĉin voljeli i pomolili

smo se za pomoć i vodilju u strašnomu poslu koji je bio pred nama.

Bilo je to vrijeme za djelovanje. Stoga sam se oprostio od Mine, a taj oproštaj ni ona ni ja nećemo zaboraviti

sve do naše smrti. Potom smo krenuli.

Ĉvrsto sam odluĉio jednu stvar: ustanovimo li da Mina neminovno mora postati vampirica, neće sama ići u

tu neznanu i strahovitu zemlju. Vjerujem daje u stara vremena upravo iz tog razloga jedan vampir znaĉio

mnogo njih; kao što su njihova gnusna tijela mogla poĉivati samo u svetoj zemlji, upravo je na isti naĉin

najsvetija ljubav sredstvo kojim se stjeĉu nove pridošlice u njihovim jezovitim redovima.

Ušli smo u Carfax bez problema i zatekli sve stvari iste kao i prvi put. Bilo je teško povjerovati da u ovako

prozaiĉnom okolišu, neodrţuvanom i prašnjavom, postoje osnove za onakav strah koji smo već poznuvali.

Da nismo već donijeli odluku i da nas nisu poticala uţasna sjećanja, teško da bismo mogli nastaviti naš

posao. Nismo zatekli nikakvih spisa, niti pak tragova da je kuća bila u upotrebi; a u staroj kapelici veliki su

sanduci izgledali upravo onako kao kad smo ih zadnji put vidjeli. Dr. Van Helsing rekao nam je

dostojanstvenim glasom, dok smo stali pred njih:

- A sad, prijatelji moji, moramo ovdje obaviti jednu duţnost. Moramo sterilizirati ovu zemlju, toliko

posvećenu poboţnim sjećanjima da ju je on donio sa sobom iz daleke zemlje kako bi je upotrijebio u zle

svrhe. On je odabrao ovu zemlju zato što je bila sveta. Na taj ćemo ga naĉin potući vlastitim oruţjem, jer mi

ćemo je još više posvetiti. Bila je posvećena da bi je koristio ĉovjek, sad ćemo je posvetiti Bogu.

Izrekavši to, izvadio je iz svoje torbe odvijaĉ i kljuĉ za odvijanje, te je vrlo brzo poklopac jednoga od

sanduka leţao odbaĉen. Zemlja je imala ustajao i zagušljiv zadah; no to nam nekako nije smetalo, jer naša je

pozornost bila usredotoĉena na profesora. Uzeo je iz svoje kutije komad svete hostije te je poboţno poloţio

na zemlju, a zatim je zatvorio poklopac i uz našu pomoć stao natrag priĉvršćivati vijke.

Na isti smo naĉin obradili sve velike sanduke, jedan po jedan, te ih ostavili naizgled u istome stanju u kakvu

smo ih zatekli; no u svakome se nalazio komadić hostije.

Kad smo zatvorili za sobom vrata, profesor je rekao dostojanstvenim glasom:

- Taj je dio posla gotov. Kad bismo podjednako uspješno obavili i sve ostale poslove, veĉerašnji bi suton

zasjao na ĉelu gospoĊe Mine koje bi bilo poput bjelokosti, bez ikakve mrlje!

Dok smo išli preko travnjaka na putu do kolodvora da uhvatimo vlak, mogli smo vidjeti proĉelje ludnice.

Ţeljno sam pogledao onamo i na prozoru svoje sobe ugledao Minu. Mahnuo sam joj rukom, te joj kimnuo

kako bi joj dao do znanja da je naš posao ondje uspješno obavljen. Kimnula mije kako bi mi pokazala daje

shvatila. Posljednje što sam vidio bilo je kad mi je mahala rukom u znak oproštaja. Teška smo srca potraţili

kolodvor i uhvatili vlak u zadnji tren, jer puštao je paru kad smo se pribliţavali peronu.

Ovo sam zapisao na vlaku.

Piccadilly, 12.30. Prije nego što smo došli do Fenchurch Streeta, obratio mi se lord Godalming:

- Quincey i ja idemo pronaći bravara. Bilo bi najbolje da vi ne poĊete s nama, kako ne bi iskrsnule kakve

poteškoće. U ovim okolnostima nama ne bi previše zamjerili provalu u praznu kuću. Ali vi ste pravni

zastupnik i u pravniĉkome udruţenju mogli bi vam reći da ste trebali biti pametniji. - Oklijevao sam, ţeleći

podijeliti ĉak i opasnost od izvrgavanja javnoj sramoti, no on je nastavio: - Osim toga, izazvat ćemo manje

pozornosti ako nas ne bude previše. Moji će titula sve izgladiti kod bravara, le kod bilo kojeg policajca koji

bi mogao naići. Najbolje će biti da vi odete s Jackom i profesorom, pa ostanite u Green Parku, negdje odakle

se pruţa pogled na kuću. Kad vidite da se vrata otvaraju te da je bravar otišao, svi zajedrio doĊite. Mi ćemo

vas oĉekivati i pustiti unutra.

- Dobar savjet! - rekao je Van Helsing, pa mi ništa više nismo rekli na to. Godalmingi Morris odjurili su

koĉijom, a mi smoih slijedili u drugoj koĉiji. Na uglu Arlington Streeta svi smo izašli i odšetali u Green

Park. Srce mi je tuklo kad sam ugledao kuću na koju su bile usredotoĉene sve naše nade kako se uzdiţe,

mrka i tiha, zapuštena medu ţivahnijim i dotjeranijim okolnim zgradama. Sjeli smo na klupu s koje je bio

dobar pogled te stali pušiti cigare kako bismo izazvali što manje pozornosti. Minute kao da su prolazile na

olovnim nogama, dok smo oĉekivali dolazak ostalih.

Nakon odreĊenog vremena ugledali smo kako se primiĉe jedna koĉija. Iz nje su nonšalantno izašli lord

Godalming i Morris; a s vrha koĉije spustio se zdepasti radnik s torbom za alat. Morris je platio koĉijašu,

koji je dodirnuo obod šešira i odvezao se. Njih su se dvojica zajedniĉki popela stubištem i lord Godalming je

pokazao radniku što treba uĉiniti. Ovaj je bez ţurbe skinuo kaput i objesio ga na jednu šipku u stubišnoj

ogradi, te rekao nešto pozorniku koji je upravo dokono prolazio. Policajac je kimnuo u znak slaganja te je

ĉovjek kleknuo i smjestio torbu pokraj sebe. Nakon stoje proĉeprkao po njoj, izvadio je nešto alata koji je na

uobiĉajen naĉin poredao pokraj sebe. Zatim je ustao, zavirio u kljuĉanicu, puhnuo u nju, okrenuo se prema

svome poslodavcu i rekao mu nešto. Lord Godalming se nasmiješio i ĉovjek je podigao oveći sveţanj

kljuĉeva; odabrao je jedan od njih i stao isprobavati u bravi, kao da njime isprobava prolaz. Nakon stoje

neko vrijeme petljao, isprobao je drugi kljuĉ, a zatim i treći. Odjednom su se vrata otvorila, nakon što ih je

lagano gurnuo, te su on i druga dvojica ušli unutra. Mi smo nepomiĉno sjedili; moja se cigara silovito ţarila,

no Van Helsingova se potpuno ugasila. Strpljivo smo ĉekali te ugledali kako radnik izlazi i uzima svoju

torbu. Zatim je pridrţao vrata djelomice otvorenima, pridrţavajući ih na mjestu koljenima, te namjestio kljuĉ

u bravu. Naposljetku gaje predao lordu Godalmingu, koji je izvadio svoj novĉanik i dao mu nešto. Ĉovjek je

dodirnuo obod šešira, uzeo svoju torbu, odjenuo kaput i otišao; ni ţiva duša nije ni zapazila cijeli taj posao.

Kad se ĉovjek dovoljno udaljio, nas smo trojica prešli ulicu i zakuculi na vrata. Odmah ih je otvorio Quincey

Morris, pokraj kojega je stajao lord Godalming i pripaljivao cigaru.

- Mjesto strašno smrdi - rekao je Godalming dok smo ulazili. Doista je smrad bio strašan, kao u staroj

kapelici u Carfaxu, a po našem prijašnjem iskustvu postalo nam je jasno kako je Grof ĉesto koristio to

mjesto. Poĉeli smo pretraţivati kuću, drţeći se zajedno za sluĉaj napada; jer znali smo da imamo posla sa

snaţnim i podmuklim neprijateljem, a još uvijek nismo znali ne nalazi li se Grof u kući. U blagovaonici,

koja je leţala sa straţnje strane predvorja, pronašli smo osam sanduka zemlje. Samo osam sanduka od devet

koliko smo ih traţili! Naš posao još nije bio završen i neće biti dok ne pronaĊemo onaj sanduk koji

nedostaje. Prvo smo otvorili ţaluzine na prozom koji je gledao na usko, kamenom poploĉano dvorište sa

zabatne strane jedne šiljate staje, koja je izgledala poput proĉelja kakve minijaturne kuće. Na zidu nije bilo

prozora, pa se nismo bojali da će nas netko vidjeti. Nismo gubili vrijeme dok smo pregledavali škrinje.

Alatom što smo ga ponijeli sa sobom otvorili smo ih jednu po jednu, te postupili s njima kao što smo

postupili s onim drugima u kapelici. Bilo nam je jasno da Grof nije u kući, te smo nastavili s potragom za

njegovim spisima.

Nakon što smo površno pogledali ostale prostorije od podruma do tavana, došli smo do zakljuĉka da se svi

spisi koji bi mogli pripadati Grofu nalaze u blagovaonici, te smo ih potom krenuli pomno pregledavati.

Leţali su manje-više uredno sloţeni na velikome stolu za objedovanje. Bili su tu posjedovni papiri kuće u

Piccadillyju, u jednom velikom zaveţljaju; kupoprodajni papiri kuća u Mile Endu i Bermondseyu; papir za

pisanje, omotnice, pera i tinta. Sve je to bilo pokrito tankim papirom za zamatanje, kako bi se saĉuvalo od

prašine. Tu se takoĊer nalazila i ĉetka za odjeću, ĉetka i ĉešalj, te vrĉ i lavor u kojem se nalazila prljava

voda, crvenkasta kao od krvi. Na kraju svega nalazila se hrpica kljuĉeva svih vrsta i veliĉina, vjerojatno od

onih drugih kuća. Kad smo ispitali ovaj zadnji nalaz, lord Godalming i Quincey su toĉno zapisali razliĉite

adrese kuća u istoĉnome, odnosno juţnome dijelu Londona, uzeli sa sobom kljuĉeve u jednom velikom

sveţnju, te krenuli uništiti sanduke na tim mjestima. Mi ostali ĉekali smo, koliko smo god strpljivo mogli,

njihov povratak... ili pak Grofov dolazak.

23.

DNEVNIK DR. SEWARDA

1. listopada. Ĉinilo se da je prošlo strahovito dugo vrijeme dok smo ĉekali da doĊu Godalming i Quincey

Morris. Profesor nam je pokušavao zaokupiti misli time što nanije cijelo vrijeme davao poticaja za

razmišljanje. Vidio samu tome i jednu blagotvornu svrhu, po pogledima što ili je povremeno bacao sa strane

prema Harkeru. Jadnik je u tako jadnom stanju da je to strašno gledati. Sinoć je to bio iskren ĉovjek sretna

izgleda, snaţna mladenaĉkog lica, prepun energije, i s tamnosmeĊom kosom. Danas je to ispijeni, mršavi

starac, ĉija se sijeda kosa dobro poklapa s upalim oĉima i borama na licu što ih je ispisala bol. Njegova je

energija još uvijek netaknuta; u stvari, djeluje poput ţivog plamena. To bi mu mogao biti spas jer, bude li

sve išlo dobro, to će mu dati snage da prebrodi razdoblja oĉaja. Onda će se nekako opet probuditi i suoĉiti sa

stvarnim ţivotom. Jadnik, mislio sam da su moje nevolje dovoljno velike, ali njegove...I Profesor to dobro

zna i daje sve od sebe kako bi ga neĉim zaokupio. Ono što je priĉao bilo je u tim okolnostima iznimno

zanimljivo. Koliko se mogu prisjetiti, rekao je sljedeće:

- Otkako su mi došli u ruke, prouĉavao sam i iznova prouĉavao sve papire vezane uz to ĉudovište; što sam ih

više prouĉavao, sve mi se većom ĉini nuţnost da ga u potpunosti zbrišemo s lica svijeta. Posvuda ima

znakova da napreduje; ne samo u svojoj moći, već i u spoznaji o njoj. Kao što sam doznao preko svog

prijatelja Arminiusa iz Budimpešte, za ţivota je to bio doista ĉudesan ĉovjek. Ratnik, drţavnik i alkemiĉar, a

ovo potonje u njegovo je vrijeme bila najviša toĉka znanstvene spoznaje. Imao je moćan mozak,

neusporedivo obrazovanje i srce koje nije poznavalo ni strah ni kajanje. Ĉak se usudio pohaĊati i

Skolomansu, te nije bilo grane spoznaje njegova vremena u kojoj se nije okušao. Dakle, u njega je snaga

uma nadţivjela tjelesnu smrt; iako se ĉini da mu pamćenje nije sasvim cjelokupno. Po nekim umnim

sposobnostima bio je, i još je uvijek, tek dijete; no on odrasta i neke stvari koje su isprva bile djetinjaste sada

dolikuju odraslu ĉovjeku. On obavlja pokuse, i vješto to radi. Da mu nismo stali na put, postao bi -a ne

uspijemo li, još moţe postati - ocem ili pak rodonaĉelnikom nove vrste bića, ĉiji put mora voditi kroz Smrt,

a ne kroz Ţivot.

Harker je zajeĉao.

-1 sve se to urotilo protiv moje drage! - rekao je. - Ali na koji naĉin on obavlja pokuse? Znanje o tome

moglo bi nam pomoći da ga pobijedimo!

- Cijelo ovo vrijeme otkako je došao, on iskušava svoju snagu, polako, ali sigurno njegov veliki djetinjasti

um radi. Za nas je dobro što je to tek djetinjasti um; jer da se odmah usudio uĉiniti neke stvari, već bi odavna

bio izvan dosega naše moći. No, on ipak namjerava postići uspjeh, a ĉovjek koji ispred sebe ima stoljeća,

moţe si priuštiti da ĉeka i pritaji se. Njegov bi ţivotni moto mogao biti Festina lente.

- Ne mogu shvatiti - umorno reĉe Harker. - Dajte, budite jasniji! Moţda mi bol i brige otupljuju um.

Profesor mu je njeţno poloţio ruku na rame te rekao:

- Ah, dijete moje, bit ću jasan. Zar ne vidite kako je u zadnje vrijeme to ĉudovište kroz pokuse prikupljalo

znanje? Kako je iskoristio onog pacijenta zoofaga da uĊe u dom prijatelja Johna; jer vampir, koliko god

kasnije zauvijek moţe dolaziti kada i na koji naĉin ţeli, prvi put moţe ući-na neko mjesto samo ako ga

pozove netko od ukućana. Ali to nisu njegovi najvaţniji pokusi. Zar ne uviĊamo kako su u prvo vrijeme

iskljuĉivo drugi prenosili one goleme sanduke? U to vrijeme još nije znao mora li biti tako. Ali neprestance

je onaj njegov silni djetinji um rastao i poĉeo je razmišljati ne bi li sam mogao prenijeti sanduk. Tako je

poĉeo pomagati; a zatim, kad je vidio kako je to u redu, pokušao ih je pomicati sam-samcat. I tako je

napredovao, te posijao one svoje grobove; i nitko osim njega ne zna gdje su skriveni. Moţda ih namjerava

zakopati duboko u zemlju. Na taj naĉin bi ih samo on mogao upotrebljavati noću, ili pak u ono vrijeme kad

moţe mijenjati obliĉje; na taj će mu naĉin dobro posluţiti i nitko moţda neće doznati da su mu to skrovišta.

Ali ne oĉajavajte, dijete moje; ovo je malo prekasno ustanovio! Već su mu sterilizirane sve jazbine osim

jedne; a prije sumraka bit će i ta jedna. Onda više neće imati mjesta na koje se moţe otići sakriti. Jutros sam

odugovlaĉio kako bismo mogli biti sigurni. Ne riskiramo li mi više nego on? Zašto onda ne bismo bili i

oprezniji od njega? Po mom sam sad je jedan i ako je sve dobro prošlo, prijatelji Arthur i Quincey već su na

putu prema nama. Danas je naš dan i moramo biti oprezni, pa makar bili i spori, i ne smijemo propustiti

nijednu priliku. Vidite, kad se vrate oni što sad izbivaju, bit će nas petero!

Dok je govorio, prepalo nas je kucanje na vratima, i to dvostruko poštarsko kucanje raznosaĉa brzojava. Svi

smo kao po dogovoru otišli u predvorje, a Van Helsing je podigao ruku kako bi nas ušutkao, prišao vratima i

otvorio ih. Djeĉak mu je uruĉio pošiljku. Profesor je ponovno zatvorio vrata, pogledao adresu, otvorio

brzojav i glasno ga proĉitao:

- "Pripazite na D. Upravo sad, u 12.45, ţurno je došao iz Carfaxa i pohitao prema jugu. Izgleda da obilazi

svoja mjesta pa vas moţda poţeli posjetiti. MINA."

Uslijedila je stanka, koju je prekinuo glas Jonathana Harkera:

-No, hvala Bogu, uskoro ćemo se sresti!

Van Helsing se brzo okrene prema njenu.

-Bog će djelovati na svoj naĉin i u svoje vrijeme - reĉe. - Ne bojte se, a zasad se nemojte ni radovati; jer ono

što bismo ovog trenutka mogli priţeljkivati moţda znaĉi našu propast.

-Sad me nije briga niza što - odgovorio je Jonathan vatreno -osim da zbrišem tu zvijer s lica svijeta. Prodao

bih vlastitu dušu da to uĉinim!

-Ah, šutite, dijete moje, šutite! - reĉe Van Helsing. Bog ne kupuje duše na taj naĉin; a vrag, iako ih moţda

kupuje, ne drţi se zadane rijeĉi. Ali Bog je milostiv i pravedan, te zna za vašu bol i privrţenost onoj dragoj

gospoĊi Mini. Promislite samo kako bi se njezina bol udvostruĉila, samo kad bi ĉula vaše nepromišljene

rijeĉi. Neka se nitko od nas ne boji; svi smo odani ovome cilju i danas će svemu biti kraj. Dolazi vrijeme za

akciju; za dana je ovaj vampir ograniĉen na ljudske moći i ne moţe se preobraziti sve do sumraka. Trebat će

mu nešto vremena da stigne ovamo. Vidite, sad je jedan i dvadeset, i još je preostalo nešto vremena do

njegova dolaska, koliko god bio brz. Moramo se samo nadati daće moj lord Arthur i Quincey stići prvi.

Oko pola sata nakon što smo primili brzojav gĊe Harker, netko je tiho, ali odluĉno pokucao na vrata

predvorja. Bilo je to obiĉno kucanje, kakvim se svakoga sata oglašava na tisuće gospode, no i meni i

profesoru glasno je zakucalo srce. Pogledali smo se i zajedno otišli u predvorje; obojica smo imali spremno

razliĉito oruţje, duhovno u lijevoj ruci, smrtonosno pak u desnici. Van Helsing je povukao zasun ustranu,

pridrţao vrata napola otvorenima te stao korak unatrag, pripremivši obje ruke za akciju. Na licima nam je

zacijelo bilo vidljiyo koliko smo obradovani kad smo na pragu, tik do vrata, ugledali lorda Godalminga i

Quinceya Morrisa. Brzo su ušli i zatvorili za sobom vrata.

- Sve je u redu - rekao je Godalming kad su krenuli predvorjem. - Pronašli smo oba mjesta; na svakome po

šest sanduka, i sve smo ih uništili!

- Uništili? - zapita profesor.

- U njegovo ime!

Šutjeli smo neko vrijeme, a zatim je progovorio Quincey:

- Sad nam preostaje jedino da ga ovdje priĉekamo. No, ne pojavi li se do pet sati, moramo krenuti jer ne bi

bilo dobro ostaviti gospodu Harker samu nakon sumraka.

- On će biti ovdje zaĉas - reĉe Van Helsing, koji je provjerio nešto u svom notesu. - Usput reĉeno, po

brzojavu gospode Mine otišao je iz Carfaxa prema jugu, što znaĉi daje otišao preko rijeke, a to moţe uĉiniti

jedino na izmaku plime, što je trebalo biti nešto prije jednog sata. Njegov odlazak na jug ima neko znaĉenje

za nas. Zasad je obuzet sumnjama i iz Carfaxa je prvo otišao na mjesto na kojem oĉekuje najmanje smetnje.

Zacijelo ste bili u Bermondseyu neposredno prije njega. To što još nije ovdje pokazuje da je prvo otišao u

Mile End, što mu je oduzelo nešto vremena jer je morao na neki naĉin prijeći rijeku. Vjerujte mi, prijatelji,

nećemo ga još dugo ĉekati. Trebali bismo pripremiti neki plan napada tako da ne propustimo nijednu priliku.

Pst, više nema vremena. Pripremite svoje oruţje! Budite spremni!

Izrekavši to podigao je ruku u znak upozorenja jer smo svi ĉuli kako je u bravu ulaznih vrata tiho stavljen

kljuĉ.

Ĉak i u takvu trenutku zadivilo me kako jaka liĉnost moţe izbiti na površinu. U svim našim lovovima i

pustolovinama po raznim dijelovima svijeta, uvijek je Quincey Morris organizirao plan akcije, a Arthur i ja

smo ga po navici slušali. Sad kao da nam se ta stara navika nagonski vratila. Brzo se ogledao po sobi, te

odmah iznio plan našeg napada a zatim nas bez ijedne rijeĉi, tek pokretima ruke, rasporedio na naša mjesta.

Van Helsing, Harker i ja bili smo odmah iza vrata, tako da ih profesor moţe braniti nakon što se otvore, dok

ćemo nas dvojica stati izmeĊu pridošlice i vrata. Godalming sa straţnje strane, a Quincey sprijeda, smjestili

su se izvan dohvata pogleda, spremni stati ispred prozora. Ĉekali smo u napetosti dok su sekunde prolazile

sporo kao u ruţnome snu. Predvorjem su se pribliţavali spori, oprezni koraci; Grof je oĉigledno bio spreman

na nekakvo iznenaĊenje; u najmanju ruku, pribojavao ga se.

Odjednom je jednim skokom upao u sobu, prošavši pokraj nas prije nego što je itko uopće mogao podići

ruku kako bi ga zaustavio. U tom je pokretu bilo neĉega tipiĉnog za panteru, neĉega toliko neljudskog da nas

je šok zbog njegova dolaska naizgled sve otrijeznio. Prvi je u akciju stupio Harker, koji se brzim pokretom

bacio pred vrata koja su vodila u sobu u prednjem dijelu kuće. Kad nas je Grof ugledao, jezovito je zareţao,

izobliĉivši lice tako da su mu se ukazali dugaĉki i šiljasti oĉnjaci. No taj se zloćudni cerek isto tako brzo

preobrazio u hladan pogled pun lavovskog prezira. Izraz mu se ponovno promijenio, kad smo svi kao jedan

krenuli na njega. Šteta što nismo imali neki bolje organizirani plan napada, jer ĉak sam se i u onome

trenutku upitao što ćemo uĉiniti. Ni sam nisam znao hoće li nam naša smrtonosna oruţja biti od ikakve

koristi. Harker je to oĉigledno htio isprobati jer je pripremio svoj veliki noţ, te ga njime silovito i iznenadno

napao. Udarac je bio strahovit i Grofa je spasio samo skok unatrag izveden demonskom brzinom. Da je

zakasnio sekundu, britka bi mu se oštrica zarinula u srce. Ovako, vršak je prerezao tek tkaninu njegova

kaputa, te naĉinio široki prorez kroz koji su ispali smotak novĉanica i gomila zlata. Izraz

na Grofovu licu bio je toliko paklenski da sam se na trenutak pobojao za Harkera, iako sam vidio kako još

jednom visoko zabacuje noţ kako bi ponovno udario. Nagonski sam krenuo prema naprijed, ţeleći ga

zaštitili, drţeći u ruci raspelo i hostiju. Osjetio sam kako mi rukom struji silna snaga i bez iznenaĊenja sam

ugledao kako se ono ĉudovište zgurilo, dok srno svi spontano naĉinili isti pokret. Nemoguće je opisati izraz

mrţnje i osjećanje zlobe, bijesa i paklenske jarosti, koji je preletio Grofovim licem. Njegova je voštana boja

postala zelenkastoţuta u usporedbi s njegovim usplamtjelim oĉima, a crveni oţiljak na ĉelu ukazao se na

blijedoj koţi poput ţive rane. Sljedećeg trenutka je gipkim pokretom skoĉio ispod Harkerove ruke prije nego

što je njegov udarac mogao pasti, zgrabio šakom nešto novca s poda, pojurio preko sobe i bacio se na

prozor. Uz tresak i svjetlucanje razbijenog stakla, skoĉio je na poploĉen prostor ispod prozora. Kroz zveket

stakla ĉuo sami zveckanje zlata, dok je nekoliko zlatnika palo na ploĉe.

Pretrĉali smo preko sobe i ugledali ga kako neozlijeĊen skaĉe s tla. Pojurio je preko stubišta, prešao

poploĉeno dvorište i otvorio vrata staje. Ondje se okrenuo i obratio nam se:

- Mislite da ste me osujetili, vi... s tim poredanim blijedim licima, kao ovce kod mesara. Još ćete poţaliti,

svaki od vas! Mislite da ste me ostavili bez mjesta za poĉinak; ali imam ih ja još. Moja je osveta tek

zapoĉela! Razvući ću je tijekom stoljeća, a vrijeme je na mojoj strani. Vaše djevojke koje tako volite već su

moje, a kroz njih ćete i vi i drugi ljudi postati moji... moji stvorovi, koji će slušati moje zapovijedi i bit će mi

šakali kad se budem htio hraniti. Pih!

Uz podrugljivi, prezrivi izraz lica brzo je prošao kroz vrata i zaĉuli smo kako je zahrĊali zasun zaškripao kad

gaje uĉvrstio za sobom. Vrata s druge strane otvorila su se i zatvorila. Prvi je od nas progovorio profesor,

dok smo, shvaćajući koliko bi ga bilo teško slijediti kroz staju, krenuli prema predvorju.

- Nešto smo nauĉili, i to mnogo! Bez obzira na njegove hrabre rijeĉi, on nas se boji; boji se vremena, boji se

nestašice! Jer ako nije tako, ĉemu onakva ţurba? Sam gaje glas izdao, ili su me prevarile uši. Zastoje uzeo

onaj novac? Brzo vam postaje jasno. Vi ste lovci na divlje zvijeri, pa to i shvaćate na taj naĉin. Sto se mene

tiĉe, potrudit ću se da mu ništa ovdje ne bude ni od kakve koristi, u sluĉaju da se vrati.

Rekavši to, strpao je preostali novac u dţep; uzeo posjedovne papire, koje je Harker bio svezao u sveţanj, te

pomeo ostale stvari u otvoreni kamin, gdje ih je zapalio šibicom.

Godalming i Morris odjurili su u dvorište, a Harker se spustio kroz prozor kako bi pošao za Grofom. No, on

je povukao zasun na vratima staje. Kad su ih oni silom otvorili, više mu nije bilo ni traga. Van Helsing i ja

pokušali smo se raspitati iza kuće; no staje su bile napuštene i nitko ga nije vidio kad je odlazio.

Sad je već bilo kasno poslijepodne i sumrak nije bio daleko. Morali smo priznati da je igra završena; teška

srca smo se sloţili s profesorom kad je rekao:

- Vratimo se gospodi Mini, jadnoj, jadnoj, dragoj gospoĊi Mini. Zasad smo uĉinili sve što smo mogli, a

ondje je moţemo barem štititi. Ali ne trebamo oĉajavati. Postoji samo još jedan sanduk sa zemljom i

moramo ga pokušati pronaći. Kad to bude obavljeno, sve bi još moglo ispasti dobro.

Vidio sam da govori s najvećom dozom samouvjerenosti koju ju je mogao skupiti, kako bi utješio Harkera.

Jadnik je bio sav slomljen. Povremeno ne bi mogao suspregnuti prigušeni jauk razmišljajući o svojoj ţeni.

Teška smo se srca vratili u moju kuću, gdje smo zatekli gĊu Minu koja nas je oĉekivala s laţnim izrazom

vedrine, što je sluţilo na ĉast njezinoj hrabrosti i poţrtvovnosti. Kad je ugledala naša lica, i sama je

problijedjela poput smrti; nekoliko sekundi ostala je sklopljenih oĉiju, kao da potajno moli; zatim je rekla

vedrim glasom:

- Nikad vam neću moći dovoljno zahvaliti. O, jadni moj dragi! - Rekavši to, obuhvatila je rukama prosjedu

glavu svog muţa i poljubila je. - Nasloni svoju glavu ovamo i odmori se. Sve će još biti dobro, dragi! Bog će

nas zaštititi bude li to htio u svojim namjerama.

Jadnik je samo zajeĉao. U njegovoj uzvišenoj boli nije bilo mjesta za rijeĉi.

Zajedno smo na brzinu veĉerali, što nas je pomalo razvedrilo. Moţda je bila rijeĉ u toplini hrane pred

gladnim ljudima, jer nitko od nas ništa nije pojeo od doruĉka, ili pak nam je moţda pomogao osjećaj

druţenja. U svakom sluĉaju, osjetili smo se malo manje jadno, nismo shvaćali sutrašnjicu kao sasvim lišenu

nade. Pridrţavajući se obećanja koje smo zadali, ispriĉali smo gĊi Harker sve što se dogodilo. Iako je na

trenutke problijedjela poput snijega, kad bi kakva opasnost zaprijetila njezinu muţu, a na trenutke bi pak

pocrvenjela, kad bi se oĉitovala njegova ljubav prema njoj, saslušala nas je odvaţno i smireno. Kad smo

došli do onog mjesta gdje je Harker onako nesmotreno navalio na Grofa, stisnula se uz ruku svog muţa, te je

ĉvrsto stegnula, kao da će ga njezina blizina zaštititi od zla. No ništa nije rekla sve dok pripovijest nije bila

završena, a svi dogaĊaji ispriĉani. Zatim je, ne ispuštajući ruku svog muţa, ustala meĊu nama i progovorila.

Ah, kad bih uopće mogao opisati taj prizor; tu draţesnu, dobru ţenu u blistavoj ljepoti mladosti i ţivotnosti,

s crvenim oţiljkom na ĉelu, kojega je bila svjesna i kojega smo mogli pogledati tek uz škrgut zuba,

prisjećajući se kako je nastao. Njezina predana ljubaznost bila je suprotstavljena našoj smrknutoj mrţnji;

njezina njeţna vjera svim našim strahovima i sumnjama; a mi smo pak znali da je na simboliĉan naĉin ona u

svoj svojoj dobroti, ĉistoći i vjeri odbaĉena od Boga.

- Jonalhane , rekla je, i ta joj je rijeĉ zazvuĉala poput glazbe na usnama, koliko je bila prepuna ljubavi i

njeţnosti - dragi Jonathane, i svi vi ostali, moji iskreni prijatelji, htjela bih nešto znate cijelo ovo uţasno

vrijeme. Znam da se morate bori ti, da morate i uništiti, kao što je trebalo uništiti onu laţnu Lucy kako bi

prava Lucy mogla vjeĉito ţivjeti; no za taj vam posao nije potrebna mrţnja. Ona jadna duša koja je

prouzroĉila tu patnju najtuţniji je sluĉaj uopće. Promislite samo kakva će biti njegova radost kad gori dio

njega bude uništen, kako bi njegov bolji dio mogao steći duhovnu besmrtnost. Morate imati saţaljenja i za

njega, iako vas to moţda neće sprijeĉiti da ga uništite.

Dok je govorila, vidio sam kako se lice njezina muţa smrknulo i namrštilo, kao da emocije u njemu

proţimaju cijelo njegovo biće. Nagonski je pojaĉao stisak na ruci svoje ţene, sve dok mu zglobovi na

prstima nisu pobijeljeli. Ona nije ni trepnula od boli koju je zacijelo trpjela, već ga je pogledala oĉima u

kojima je bilo više molbe nego ikad. Kad je prestala govoriti, skoĉio je na noge, umalo istrgnuvši svoju raku

iz njezine dok je progovorio:

- Neka mi ga Bog dade u ruke tek toliko dugo da uništim onaj njegov zemaljski ţivot na koji ciljamo. Ako

bih nakon toga mogao poslati njegovu dušu u oganj pakla na vijeke vjekova, to bih i uĉinio!

- Ah, šuti, šuti, u ime dragog Boga. Nemoj govoriti takve stvari, Jonathane, muţu moj; ili ćeš me zdrobiti

strahom i uţasom. Promisli samo, dragi moj... Ja sam razmišljala o tome ĉitav ovaj dugi, dugi dan... da ću...

moţda... nekog dana... i ja trebati takvo saţaljenje; te da će mi ga netko drugi, poput tebe, s isto toliko

razloga za gnjev moţda uskratiti! O, muţu moj, muţu moj, doista bih ti prištedjela takvu pomisao daje

postojao neki drugi naĉin; ali molim se za to da Bog nije zapamtio tvoje neobuzdane rijeĉi, osim kao bolni

jecaj ĉovjeka koji jako voli i koji teško pati. O Boţe, neka ove sijede vlasi posluţe kao dokaz onoga stoje

pretrpio, onaj koji ĉitavog ţivota nije poĉinio nikakvo zlo i na kojega su se sasule tolike tuge.

Oĉi su nam se svima zasuzile. Tome nije bilo lijeka i otvoreno smo zaplakali. I ona je zaplakala videći da je

njezin plemeniti savjet prihvaćen. Njezin se muţ bacio na koljena pokraj nje, zagrlio je i sakrio lice medu

naborima njezine haljine. Van Helsing nam je dao znak i iskrali smo iz sobe, ostavivši ta dva zaljubljena

srca nasamo s Bogom.

Prije nego što su otišli na spavanje, profesor je uredio sobu tako da vampir nikako ne moţe ući u nju, te

uvjerio gĊu Harker da se moţe odmoriti u miru. Ona se trudila kako bi povjerovala i pokušala je djelovati

zadovoljno, da bi utješila svog muţa. Bila je to odvaţna unutrašnja borba, a ja mislim i vjerujem da nije bila

beskorisna. Van Helsing im je nadomak ruke smjestio zvonce kojim bi oboje mogli zazvoniti u sluĉaju neke

prijeke potrebe. Kad su se povukli, Quincey, Godalming i ja smo se dogovorili da ćemo naizmjenice biti na

straţi cijelu noć, te paziti da ova jadna oţalošćena ţena bude na sigurnom. Prva je smjena zapala Quinceya,

tako da ćemo mi ostali leći ĉim uzmognemo. Godalming je već otišao na spavanje jer je njegova druga

smjena. Sad kad sam obavio svoje poslove, i ja idem na spavanje.

Dnevnik Jonathana Harkera

3/4. listopada, blizu ponoći. Mislio sam da juĉerašnji dan nikad neće završiti. Obuzela me ĉeţnja za snom u

nekakvome slijepom uvjerenju da će nakon buĊenja sve biti promijenjeno, te da bilo kakva promjena moţe

biti samo nabolje. Prije nego što smo se razišli, raspravili smo koji sljedeći korak poduzeti, no nismo došli ni

do kakvih rezultata. Znamo jedino daje preostao jedan sanduk sa zemljom te da samo Grof zna gdje se on

nalazi. Odluĉi li leţati sakriven, moţe nas osujećivati godinama, a u meĊuvremenu...! Ta je pomisao previše

strašna, ĉak se ni sad ne usuĊujem razmišljati o tome. Znam sljedeće: ako je ikad postojala potpuno savršena

ţena, onda je to moja jadna, postradala supruga. Volim je još tisuću puta više zbog njezina draţesnog

sinoćnjeg saţaljenja, saţaljenja pokraj kojeg je moja mrţnja prema onome ĉudovištu djelovala vrijednom

prezira. Bog zacijelo neće dopustiti da svijet bude osiromašen gubitkom takve osobe. To mi ulijeva nadu.

Sad svi plutamo prema grebenima, a vjera nam je jedino sidro. Hvala Bogu da Mina spava, i to bez snova!

Pribojavam se kakvi bi joj snovi mogli biti, uz ovakva uţasna sjećanja na kojima bi se mogli temeljiti. Još

od sumraka nije bila ovako mirna nadomak mog pogleda. U to vrijeme na licu joj se nakratko pojavio

odmoren izraz, koji je bio poput proljeća nakon oţujskih zapuha. Tada sam pomislio kako je razlog tome

mekoća crvenog sutona na njezinu licu, no sad mi se ĉini da to ima neko dublje znaĉenje. Sto se mene tiĉe,

nisam pospan, iako sam umoran... nasmrt umoran. No moram pokušati zaspati jer treba misliti i na sutrašnji

dan, a za mene nema poĉinka sve dok...

Kasnije. Zacijelo sam zaspao jer me probudila Mina koja se uspravila u krevetu s preplašenim izrazom na

licu. Sve sam lako mogao vidjeti jer soba nije bila u mraku; ona mi je stavila ruku na usta u znak upozorenja

i prošaptala na uho:

- Pst! Netko je u hodniku!

Tiho sam ustao, prešao sobu i oprezno otvorio vrata.

Toĉio ispred njih ispruţen na madracu, leţao je g. Morris, potpuno budan. Podigao je ruku kako bi me

upozorio da budem tih te prošaptao:

- Pst! Vratite se u krevet; sve je u redu. Jedan od nas bit će ovdje cijelu noć. Ne ţelimo ništi riskirati!

Njegov izgled i dizanje nisu trpjeli prigovora, pa sam se vratio i ispriĉao Mini o ĉemu je rijeĉ. Uzdahnula je i

zagrlila me objema rukama, a na blijedome licu zatreperio joj je slabašan osmijeh

- 0,hvala Bogu na tim dobrim hrabrim ljudima! - rekla je tiho. Uz uzdah je ponovno utonula u san. Pišem

ovo budući da nisam pospan, iako moram ponovno pokušati zaspati.

4. listopada, ujutro. Mina me probudila još jednom za vrijeme noći. Ovaj put smo se već bili dobro

naspavali jer je sivilo dolazeće zore preobraţavalo prozore u oštro orisane dugoljaste oblike, a plinski je

plamen bio sliĉniji iskrici nego plohi svjetlosti.

- Pozovi profesora - rekla mi je uţurbano. - Htjela bih ga odmah vidjeti.

- Zašto? - zapitao sam.

- Nešto mi je sinulo. Vjerojatno mi je to došlo tijekom noći te sazrelo, a da nisam bila ni svjesna. On me

mora hipnotizirati prije zore, a onda ću moći progovoriti. Idi brzo, najdraţi, vrijeme odmiĉe.

Otišao sam do vrata. Dr. Seward se odmarao na madracu, a kad me ugledao, skoĉio je na noge.

- Zar nešto nije u redu? - zapitao je uznemireno.

- Ne - odvratio sam - ali Mina odmah ţeli vidjeti doktora Helsinga.

- Ja ću poći - rekao je te pohitao u profesorovu sobu.

Dvije ili tri minute kasnije Van Helsing se našao u sobi u svojoj spavaćici, a g. Morris i Lord Godalming bili

su s dr. Sewardom pokraj vrata i raspitivali se. Kad je profesor ugledao Minu, pravi-pravcati osmijeh

smijenio je zabrinutost na njegovu licu; protrljao je rake te rekao:

- O, draga moja gospoĊo Mina, ovo je doista promjena. Vidite, prijatelju Jonathane, danas nam se naša draga

gospoĊa Mina vratila onakva kakva je bila! - Zatim se okrenuo prema njoj, te rekao vedrim glasom: - A

ĉime vam mogu pomoći? Jer u ovaj sat ne biste me zvali ni za što.

- Ţelim da me hipnotizirate! - rekla je. - Uĉinite to prije zore jer osjećam da ću moći slobodno progovoriti.

Poţurite, jer nema mnogo vremena!

Bez rijeĉi joj je dao znak da se uspravi u krevetu.

Netremice se zagledao u nju te stao prelaziti ispred nje, od vrha glave nadolje, naizmjence jednom pa

dragom rukom. Mina je na nekoliko minuta pozorno gledala u njega, a moje je srce udaralo poput malja jer

sam osjećao kako se pribliţava kriza. Oĉi su joj se malo-pomalo sklopile i ostala je sasvim nepomiĉno

sjediti. Tek po blagome uzdizanju njezinih grudi moglo se opaziti daje ţiva. Profesor je naĉinio još nekoliko

pokreta, a zatim stao. Vidio sam kako mu je ĉelo prekriveno krupnim kapima znoja. Mina je otvorila oĉi, no

kao da to više nije bila ista ţena. U oĉima joj se nalazio odsutan pogled, a u glasu joj je bilo neke tuţne

sanjivosti koja je za mene predstavljala nešto sasvim novo. Profesor je podigao raku kako niĉim ne bi bila

narušena tišina, te mi dao znak da uvedem i ostale. Ušli su na vršcima prstiju, zatvorili za sobom vrata i

ostali stajati u podnoţju kreveta, odakle su promatrali. Ĉinilo se da ih Mina ne vidi. Tišinu je prekinuo Van

Helsingov glas, koji je progovorio dubokim jednoliĉnim tonom koji joj nije mogao prekinuti tijek misli:

- Gdje se nalazite?

Odgovorila je bezizraţajnim glasom:

- Ne znam. San nema svog odreĊenog mjesta.

Uslijedila je tišina od nekoliko minuta. Mina je ukoĉeno sjedila, a profesor je stajao i netremice gledao u

nju. M smo se jedva usuĊivali i disati. Soba je postajala sve svjetlija. Ne skidajući pogleda s Mininog lica,

dr. Van Helsing mi je mahnuo neka podignem prozorski kapak. Uĉinio sam to i dan samo što nije svanuo.

Jedna je crvena zraka sunula uvis i prostorijom kao da se raspršilo ruţiĉasto svjetlo. Istog trenutka profesor

je ponovno progovorio:

- Gdje se sad nalazite?

Odgovor koji je uslijedio bio je sanjiv, no u njemu je bilo neke namjere; ĉinilo se kao da nešto tumaĉi. Ĉuo

sam kako koristi isti taj ton kad je ĉitala svoje bilješke.

- Ne znam. Sve mi je to ĉudno!

- Što vidite?

- Ništa ne vidim; sve je u mraku.

- Što ĉujete?

Naslućivao sam napor u profesorovu strpljivom glasu.

- Zapljuskivanje vode. Ona ţubori pokraj mene, a valići poskakuju. Ĉujem ih s vanjske strane.

- Onda se nalazite na brodu?

Pogledali smo se, pokušavajući dokuĉiti nešto jedan od drugoga. Bojali smo se misliti. Odgovor je brzo

uslijedio:

- O, da!

- Što još ĉujete?

- Zvuk ljudi koji kroĉe iznad mene dok trĉkaraju amo-tamo.

Ĉuje se škripa nekog lanca, te glasno zveckanje zupĉanika na vitlu,

- Što radite?

- Mirujem, ah, kako mirujem. To je kao smrt!

Glas se utišao do dubokog disanja, kao kad ĉovjek spava, i otvorene oĉi ponovno su se sklopile.

Do toj trenutka sunce se diglo i svi smo se našli a punoj svjetlosti dana. Dr. Van Helsing poloţio je rake na

Minina ramena te joj njeţno spustio glavu na jastuk. Nekoliko je trenutaka leţala poput usnulog djeteta, a

zatim se probudila uz dugaĉak uzdali i zagledala se u ĉudu što nas sve vidi oko svog kreveta.

- Jesam li govorila n snu? - bilo je sve što je rekla. No, izgleda da je shvatila o ĉemu se radi iako joj ništa

nismo rekli. Ţeljela je znati što je ispriĉala. Profesor joj je ponovio razgovor.

- Onda nemamo ni trenutka za gubljenje - rekla je - Moţda još uvijek nije prekasno!

G. Morris i lord Godalming krenuli su prema vratima, no profesorov miran glas dozvao ih je natrag:

- Stanite, prijatelji moji. Onaj brod, gdje god se nalazio, podizao je sidro dok je govorila. U o/ome trenutku

mnogi brodovi podiţu sidro u onoj vašoj velikoj londonskoj luci. Koji je od njih onaj koji traţite? Hvala

Bogu da ponovno imamo vodilju, iako ne znamo kamo će nas odvesti. Bili smo pomalo slijepi; slijepi kao

Što ponekad znaju biti muškarci, jer kad gledamo iza sebe, vidimo ono što smo mogli vidjeti da smo

pogledali ispred sebe, samo da smo bili u stanju vidjeti ono što smo mogli vidjeti! Jao, ova je reĉenica prava

zbrka, zar ne? Sad nam moţe biti jasno stoje Grofu bilo na umu kad je zgrabio onaj novac, iako gaje

Jonathanov ljuti noţ doveo u takvu opasnost da se ĉak i on preplašio. Na umu je imao bijeg. Ĉujte me,

BIJEG! Uvidio je da London nije mjesto za njeg jer mu je ostao tek jedan sanduk s zemljom, a ĉopor ljudi

progoni ga kao što psi progone lisicu. On namjerava pobjeći, ali ništa od toga, mi ćemo ga slijediti. Za

liscem, kao što kaţe naš prijatelj Arthur kad odjene svoj crveni kaputić! Naš je stari lisac lukav, vrlo lukav, i

mi ga moramo slijediti na lukav naĉin. I ja sam lukav te ću zaĉas dokuĉiti što je smislio. U meĊuvremenu se

moţemo odmoriti, i to u miru, jer se izmeĊu njega i nas nalaze vode koje se ne usuĊuje prijeći, a ne bi ih

mogao prijeći ĉak ni da poţeli, osim kad brod dodirne kopno, a i onda iskljuĉivo za najviše plime ili pak na

njezinu izmaku. Gledajte, i sunce se upravo podiglo, a cijeli je dan do sumraka naš. Okupajmo se i odjenimo

te krenimo na zajutrak koji nam je svima potreban i koji moţemo pojesti u miru, budući da se on ne nalazi u

istoj zemlji u kojoj smo mi.

Mina mu je uputila molećiv pogled.

- Ali zašto da ga i dalje pratimo - zapitala je – kad je otišao od nas?

Uzeo ju je za ruku i pomilovao je.

- Nemojte me još ništa pitati - odgovorio je. - Nakon jela odgovorit ću vam na sva pitanja.

Nije htio više ništa reći te smo se razdvojili kako bismo se odjenuli.

Nakon zajutarka, Mina je ponovila svoje pitanje. Na trenutak ju je ozbiljno promotrio, a zatim rekao tuţnim

glasom:

- Zato, draga moja gospoĊo Mina, što ga sad više nego ikad trebamo pronaći, ĉak i ako ga budemo trebali

slijediti do ralja pakla!

Ona je problijedjela te zapitala slabašnim glasom:

- Zašto?

- Zato - odvratio je sveĉano - što on moţe ţivjeti stoljećima, a vi ste tek smrtna ţena. Otkako je ostavio onaj

trag na vašem grlu, vrijeme nam je najveći neprijatelj.

Jedva sam je stigao uhvatiti dok se srušila onesviještena.

24

FONOGRAFSKI DNEYNIK DR. SEWARDA, VAN HELSINGOV GLAS

Ovo je upućeno Jonathanu Harkeru.

Vi morate ostati sa svojom dragom gospodom Minom. Mi odlazimo u potragu, mogu li je tako nazvati, jer

mine tragamo, već znamo, i traţimo samo potvrdu onoga što znamo. Ali vi danas ostanite i pobrinite se za

nju To je vaša najkorisnija i najsvetija duţnost. Moram i vama ispriĉati ono što sam već ispriĉao ostalima,

tako da i vi saznate ono što nas ĉetvorica već znamo. On, naš neprijatelj, otputovao je; vratio se u svoj

dvorac u Transilvaniju. To znam tako dobro kao da je to neka velika vatrena ruka ispisala na zidu. On se

zato na neki naĉin pripremio i onaj posljednji sanduk sa zemljom bio je negdje spreman za utovar na brod.

Zbog toga je uzeo novac, zbog toga je na kraju pojurio, da ga ne uhvatimo prije nego što sunce zaĊe. Bila je

to njegova posljednja nada, osim ako je mislio da moţe leći u onu grobnicu što je po njegovu mišljenju ĉuva

za njega jadna gĊica Lucy, za koju vjeruje da je još nalik na njega. Kad je i to propalo, pojurio je prema

svom zadnjem utoĉištu, svom zadnjem poĉivalištu, da se malo poigram rijeĉima. Domišljat je on, vrlo

domišljat! Zna daje njegova igra ovdje završena te se odluĉio vratiti kući. Pronašao je brod koji plovi na

istoj liniji kao i onaj kojim je došao te se ukrcao na njega. Sad idemo pronaći koji je to brod i kamo se

zaputio. Nakon toga vratit ćemo se i sve vam ispriĉati. Onda ćemo utješiti vas i jadnu dragu gospoĊu Minu

novom nadom. Jer bit će to nada, kad promislite o tome; nije sve izgubljeno. Onom biću koje progonimo

trebala su stoljeća da doĊe sve do Londona; a mi smo ga ipak izjurili u jedan dan nakon što smo otkrili gdje

boravi. On je uništiv, iako je u stanju poĉiniti silno zlo, i ne muĉe ga iste stvari kao nas. Ali mi smo snaţni,

svaki u svojoj namjeri, a još smo jaĉi zajedno. Gore glavu, poštovani muţu gospoĊe Mine. Ova je bitka tek

zapoĉela i mi ćemo na kraju pobijediti; to je sigurno kao stoje sigurno da u visinama sjedi Bog i pazi na

svoju djecu. Stoga, neka vam ugodno proĊe vrijeme do našeg povratka.

VAN HELSING

Dnevnik Jonathana Harkera

4. listopada. Kad sam prenio Mini Van Helsingovu poruku s fonografa, jadna se djevojka uvelike razvedrila.

Već ju je utješila i sama ĉinjenica što zasigurno zna da je Grof izvan zemlje; a njoj utjeha predstavlja snagu.

Što se mene tiĉe, sad kad više nismo suoĉeni s onom uţasnom opasnošću, ĉini mi se gotovo nemogućim da

povjerujem u to. Ĉak i moji vlastiti straviĉni doţivljaji u Drakulinu dvorcu izgledaju mi se poput davno

zaboravljena sna. Ovdje, na oštrom jesenjem zraku, pri jarkoj sunĉevoj svjetlosti...

Zaboga, kako mogu ne vjerovati u to! Usred tih mojih razmišljanja pogled mi je pao na crveni oţiljak na

bijelome ĉelu moje jadne drage. Sve dok to traje, ne moţe biti nevjerice. A kasnije će i samo sjećanje na to

odrţavati vjeru kristalno ĉistom. Mina i ja bojimo se biti besposleni, pa smo ponovno išĉitavali sve

dnevnike. Mina kaţe da smo mi moţda sredstva kojima se sluţe sile dobra. To je moguće! Pokušat ću

razmišljati na njen naĉin. Još nikad nismo priĉali o budućnosti. Bolje da priĉekamo dok se ne naĊemo s

profesorom i ostalima nakon njihove istrage.

Dan prolazi brţe nego što sam mislio da bi mi dan ikad više mogao prolaziti. Sad su tri sata.

Dnevnik Mine Harker

5. listopada, 5 sati poslijepodne. Zapisnik o našem sastanku. Prisutni: profesor Van Helsing, lord

Godalming, dr. Seward, g. Quincey Morris, Jonathan Harker, Mina Harker.

Dr. Van Helsing opisao nam je koji su koraci poduzeti tijekom dana kako bi se ustanovilo kojim je brodom i

u kojem smjeru pobjegao grof Drakula:

- Budući da sam znao da se ţeli vratiti u Transilvaniju, bio sam siguran da mora ići kroz ušće Dunava; ili

pak kroz Crno more, jer tim je putem i došao. Pred nama je bila zastrašujuća nepoznanica. Omne ignutom

pro magnifico; i tako smo teška srca krenuli provjeriti koji su brodovi sinoć isplovili za Crno more. Išao je

jedrenjakom jer nam je gospoda Mina ispriĉala kako su se razapinjala jedra. Takav brod nije dovoljno vaţan

da bi ušao na spisak brodova za isplovljavanje u Timesu, pa smo na prijedlog mog prijatelja Godalminga

otišli u Lloyd, gdje su zabiljeţeni svi brodovi koji isplovljavaju, koliko god maleni. Tamo smo ustanovili

daje samo jedan brod za Crno more isplovio s plimom. To je laĊa Carica Katarina i krenula je s Doolittleova

mola za Varnu, a odatle do drugih mjesta uzvodno po Dunavu. 'Tako dakle!" rekoh, "to je taj brod na

kojemu je Grof." Zatim smo otišli do Doolittleova mola, te ondje zatekli ĉovjeka u tako malenom drvenom

uredu da je ĉovjek djelovao veći od ureda. Zapitali smo ga za kretanje Carice Katarine. Mnogo je psovao,

crven u licu i vrlo buĉan, no bio je ipak dobar ĉovjek, pa kad mu je Quincey dao iz svog dţepa nešto stoje

zašuškalo, kad je to smotao, te spremio u milenu torbicu koji je sakrio negdje duboko u odjeći, postajo je još

bolji ĉovjek i naš ponizni slugi. Krenuo je s nama i postavljao pitanja brojnim grubim i naprasitim ljudima; i

oni su postali pristojniji nakon što im se ugasila ţeĊ. Spominjali su mnoge proklete i vraţje stvari te još

štošta što nisam razumio, iako sam naslutio o ĉemu je rijeĉ. Ipak su nam rekli sve što smo ţeljeli znati.

- Ispriĉali su nam kako je juĉer poslijepodne oko pet sati došao ĉovjek koji je jato ţurio Bio je visok, mršav i

blijed, s grbavim nosom i vrlo bijelim zubima, te oĉima koje kao da su plamtjele. Sav je bio u crnini, osim

slamnatog šešira neprikladnog za ovo vrijeme te je šakom i kapom dijelio novac na brzinu se raspitujući koji

brod kreće za Crno more i s kojeg mjesta. Netko ga je odveo u ured, pa zatim do broda, no nije se htio

ukrcati, već se zaustavio ispred mostića za ulazak na brod te zatraţio da kapetan doĊe do njega. Kapetan je

došao kad su mu rekli da će biti dobro plaćen. Iako je psovao kad je ĉuo uvjete, pristao je na njih. Nakon

toga mršavi je ĉovjek otišao, a netko mu je rekao gdje se mogu unajmiti konj i kola. Otišao je na to mjesto te

se uskoro vratio, sam vozeći kola na kojima se nalazio veliki sanduk; sam gaje spustio, iako je bilo potrebno

nekoliko ljudi da ga ukrcaju na brod. Naveliko se raspriĉao s kapetanom, objašnjavajući na koji naĉin i na

koje mjesto treba smjestiti njegov sanduk. No, kapetanu se to nije svidjelo te ga je poĉeo psovati na mnogim

jezicima, rekavši mu da moţe sam doći i pogledati gdje će se sanduk smjestiti. Ali on je odbio, rekavši da

još ne moţe doći jer ima još mnogo posla. Na to mu je kapetan rekao neka poţuri (k vragu) jer će njegov

brod otploviti odavde (do vraga) prije nego što nastupi najveća plima (k vragu). Mršavi ĉovjek se nasmiješio

te rekao da on mora krenuti kad god to bude smatrao prikladnim, ali kako se ĉudi što treba krenuti tako rano.

Kapetan je ponovno opsovao, na više jezika, a mršavi mu se ĉovjek poklonio, zahvalio mu, te rekao kako će

morati iskoristiti njegovu ljubaznost i ukrcati se na brod prije nego što se razapnu jedra. Napokon mu je

kapetan, crveniji nego ikad, na više jezika rekao kako ne ţeli nikakvog Francuza (tu je Francuzima opsovao

i Boga i vraga) na svom brodu, kojega je takoĊer poslao k vragu. I tako, nakon što se raspitao gdje je najbliţi

ured u kojem moţe kupiti brodske isprave, otišao je.

- Nitko ne zna kamo je otišao, a kako su se izrazili, "vrag neka ih odnese ako ih je to briga", jer imali su

drugih briga. Sve su to takoĊer zaĉinili psovkama jer je uskoro postalo oĉigledno da Carica Katarina neće

isploviti po planu. S rijeke je poĉela navirati rijetka sumaglica, koja se sve više i više zgušnjavala, sve dok

nije prerasla u gustu maglu. Kapetan je psovao na svim jezicima, opet spominjući i Boga i vraga, ali ništa

nije mogao uĉiniti. Voda se dizala i dizala, pa se poĉeo pribojavati da će potpuno izgubiti plimu. Uopće nije

bio društven kad se, toĉno u vrijeme najveće plime, onaj mršavi ĉovjek popeo mostićem i zatraţio da vidi

gdje je smješten njegov sanduk. Kapetan mu je odvratio, sve nakićeno biranim psovkama, kako mu je

najveća ţelja da i on i njegov sanduk odu k vragu. No mršavi se ĉovjek nije uvrijedio, te je sišao s ĉasnikom

pogledati gdje je smješten, a zatim se vratio i neko vrijeme ostao stajati na palubi u magli. Zacijelo je sam

otišao jer nitko ga nije primijetio. Dapaĉe, nisu više ni razmišljali o njemu jer se magla uskoro raspršila i

zrak je ponovno postao ĉist. Moji ţedni prijatelji, koji su rado spominjali Boga i vraga, nasmijali su se kad

su mi ispriĉali kako je kapetan nadmašio svojim višejeziĉnim psovkama i samoga sebe te bio slikovitiji nego

ikad raspitujući se kod nekih mornara koji su šetali amo-tamo po molu o magli, shvativši da nitko od njih

nije vidio nikakvu maglu, osim oko onoga mola. No brod je isplovio kad je plima poĉela slabiti i bez sumnje

je do jutra došao do ušća rijeke. Kad su nam to priĉali već je bio na debelome moru.

-1 tako, draga moja gospoĊo Mina, neko se vrijeme moramo odmoriti jer naš je neprijatelj na mora, dok mu

magla dolazi na poziv, a putuje prema ušću Dunava. Putovanje jedrenjakom je sporo, koliko god bio brz; pa

ćemo mi krenuti kopnom i stići prije, te ćemo ga ondje doĉekati. Naša se najveća nada sastoji u tome da

navalimo na njega kad bude u sanduku, izmeĊu izlaska sunca i sumraka, jer onda nam se ne moţe oduprijeti,

te moţemo s njim obraĉunati po volji. Imamo dovoljno dana da pripremimo naš plan. Sad znamo kamo je

otišao jer smo bili kod vlasnika tog broda, koji nam je pokazao fakture i sve papire koji postoje. Sanduk koji

traţimo treba pristati u Vami, gdje će ga preuzeti jedan zastupnik, odreĊeni Ristić, koji će ondje pokazati

svoje isprave, ĉime će posao našeg prijatelja brodovlasnika završiti. Kad je zapitao da li nešto nije u redu, jer

u tom sluĉaju moţe brzojaviti u Varnu te narediti istragu, odgovorili smo da je sve u redu jer ono što treba

uĉiniti nije posao za carinike. To moramo uĉiniti sami, i to na svoj naĉin.

Kad je dr. Van Helsing završio svoj govor, zapitala sam da li je sigurno daje Grof ostao na brodu.

- Za to imamo najbolji dokaz - odgovorio mi je - upravo vaše svjedoĉenje, kad ste jutros bili u hipnotiĉkom

transu.

Ponovno sam ga zapitala je li baš nuţno krenuti u potjera za Grofom jer sam se bojala da me Jonathan

ostavlja, a znala sam da će zasigurno krenuti budu li išli i ostali. Odgovorio mi je isprva mimo, no zatim sa

sve više emocija. No usput je postajao sve ljući i sve silovitiji, sve dok na kraju nismo vidjeli barem dio one

jake liĉnosti koja ga je još odavna uĉinila vrhunskim ĉovjekom:

- Da, to je nuţno, baš nuţno! Kao prvo zbog vas, a osim toga i zbog ĉovjeĉanstva. Ovo ĉudovište već je

nanijelo mnogo zla na malome prostoru gdje se našao i u ovo kratko vrijeme kad još ni sam nije bio siguran

kojim sve mraĉnim silama raspolaţe. Drugima sam sve to već ispriĉao, a vi ćete, draga moji gospodo Mina,

saznati to iz fonografskog dnevnika mog prijatelja Johna, ili iz dnevnika svog muţa. Rekao sam im kako je

stoljećima trajao posao da napusti svoju opustjelu zemlju, opustjelu ljudima, te da doĊe u novu zemlju gdje

sve vljudskim ţivotima, poput stabljika na polju kukuruza. Kad bi neki drugi ţivi mrtvac poput njega

pokušao uĉiniti isto, moţda mu ne bi pomogla sva stoljeća na svijetu, prošla i buduća. U ovome sluĉaju

magiĉne, pritajene i snaţne prirodne sile zacijelo su se spojile na neki ĉudesan naĉin. Upravo ono mjesto na

kojemu je nekoć ţivio, na kojem je svih ovih stoljeća bio ţivi mrtvac, prepuno je ĉudesa geološkog i

kemijskog svijeta. Ondje je bilo vulkani, od kojih sa neki još uvijek otvoreni te iz njih izviru vode

ĉudnovatih svojstava i plinovi koji ubijaju ili oţivljavaju. Nesumnjivo u nekim kombinacijama tih magiĉnih

sila postoji nešto magnetiĉko ili elektriĉno, što na neobiĉan naĉin djeluje na tjelesni ţivot; a on je od samog

poĉetka posjedovao neke silne osobine. U teška i ratniĉka vremena bio je slavljen po tome što je imao

ĉeliĉnije ţivce, okretniji mozak i hrabrije srce nego bilo koji drugi ĉovjek. U njemu se neko ţivotno naĉelo

razvilo do maksimuma, a kako mu se tijelo odrţavalo snaţnim, te razvijalo i napredovalo, tako mu se

razvijao i mozak. I sve to bez one demonske pomoći kojom bez sumnje takoĊer raspolaţe; jer ona mora

ustuknuti pred snagama koje izviru iz dobrote i karakteristiĉne su za nju. A eto što on predstavlja za nas. On

vas je zagadio... Orostite mi, draga moja, što moram koristiti takve rijeĉi, ali govorim upravo za vaše dobro.

Zagadio vas je na takav naĉin da ĉak i kad ništa drugo ne bi uĉinio, vi morate tek nastaviti ţivjeti... ţivjeti na

svoj uobiĉajeni, draţestan naĉin. Tako će vas s vremenom smrt, koja dolazi svakome ĉovjeku, i to uz Boţju

presudu, naĉiniti bićem poput njega. To se ne smije dogoditi! Zajedniĉki smo se zakleli da se to ne smije

dogoditi. Na taj smo naĉin izvršitelji Boţje volje: da svijet i ljudi za koje je umro njegov sin ne budu

prepušteni ĉudovištima, ĉije postojanje baca na njega ljagu. On nam je već dozvolio da izbavimo jednu dušu

i mi krećemo poput starih kriţarskih vitezova da ih još više izbavimo. I mi ćemo, kao i oni, putovati prema

istoku. Padnemo li, past ćemo, kao i oni, zbog uzvišenog cilja.

Zastao je i ja sam ga zapitala:

- Ali neće li Grof izvući pouku iz udarca koji smo mu nanijeli? Otkako je otjeran iz Engleske, neće li je

izbjegavati, kao što tigar izbjegava selo iz kojega je prognan?

- Aha! - rekao je. - Vaša usporedba s tigrom dopada mi se i zapamtit ću je. On je ljudoţder, a tako u Indiji

nazivaju tigra koji, kad jednom okusi ljudsku krv, više ne mari za drugi plijen, već neprestance vreba dok ne

ulovi ĉovjeka. Ono što smo otjerali iz našeg sela takoĊer je tigar, i to ljudoţder, koji nikad ne prestaje

vrebati. Ne, nikad se on neće povući i ostati daleko. Za ţivota, svog stvarnog ţivota, prelazio je tursku

granicu i napadao svog neprijatelja na njegovu vlastitom tlu. Odbili bi ga natrag, no je li ondje i ostao? Ne.

Ponovno bi došao, i opet, i opet. Pogledajte koliko je uporan i izdrţljiv. Svojim djetinjim mozgom već je

davno mogao doći na zamisao da se zaputi u veliki grad. I što je uĉinio? Pronašao je mjesto koje je za njega

najviše obećavalo od svih na svijetu. Zatim se zdušno poĉeo pripremati za svoj zadatak. Strpljivo je

ustanovio koliko je toĉno snaţan, te kakvim moćima raspolaţe. Nauĉio je nove jezike. Prouĉio je novi

društveni ţivot; stare obiĉaje u novoj okolini, politiku, pravo, financije, znanost, obiĉaje u novoj zemlji i

meĊu novim ljudima koji su roĊeni nakon njegove smrti. Uvid u sve to samo mu je povećao apetite i pojaĉao

ţelje. Štoviše, time je samo još dodatno razvio svoj mozak; jer sve mu je to pokazivalo koliko je od samoga

poĉetka bio u pravu u svojim pretpostavkama. Sve je to uĉinio sam; potpuno sam! I to iz ruševne grobnice u

zaboravljenoj zemlji. Što sve ne bi mogao uĉiniti kad mu bude otvoren široki misaoni svijet? On -koji se

moţe nasmiješiti smrti u lice, što dobro znamo; koji moţe napredovati usred bolesti koje ubijaju ĉitave

narode. Ah, da je takav barem došao od Boga, a ne od vraga, kakva bi to sila dobra mogla biti u ovom našem

starom svijetu! Ali mi smo se zakleli da ćemo osloboditi svijet. Naš posao mora se odvijati u tišini i sav naš

trud mora ostati u tajnosti jer u ovo doba prosvijećenost, kad ljudi ne vjeruju ĉak ni ono što vide, skeptiĉnost

mudrih predstavljala bi za njega najveću snagu. To bi mu ujedno predstavljalo korice maĉa i oklop, te oruţje

kojim bi nas uništio, nas, svoje neprijatelje koji su spremni dovesti u opasnost ĉak i svoje duše za sigurnost

one koju volimo, za dobrobit ĉovjeĉanstva, te za ĉast i slavu Boga.

Nakon općenite rasprave zakljuĉeno je da veĉeras ništa definitivno nećemo odluĉiti. Prespavat ćemo

ĉinjenice te pokušati smisliti valjane zakljuĉke. Sutra za vrijeme doruĉka ponovno se trebamo sresti i nakon

što izloţimo svoje zakljuĉke, odluĉit ćemo što ćemo poduzeti.

* * *

Veĉeras se osjećam predivno smirena i odmorna. Kao daje neki sablasni teret skinut s mene. Moţda...

Moja pretpostavka nije bila dovršena, nije ni mogla biti, jer sam u zrcalu opazila crveni znak na svom ĉelu i

zrtam da sam još uvijek okaljana.

Dnevnik dr. Sewarda

5. listopada. Svi srno rano ustali i mislim da nas je san sve uvelike okrijepio. Kad smo se sastali za ranim

zajutarkom, vladalo je više vedrine nego što je itko od nas oĉekivao da ćemo ponovno doţivjeti.

Doista je ĉudesno koliko sposobnosti za oporavljanje ima u ljudskoj prirodi. Ako se na bilo koji naĉin, pa

makar i smrću, ukloni neka zapreka, ma kakva bila, ţurno se vraćamo prvim naĉelima nade u radost. Dok

smo sjedili za stolom, oĉi su mi se više puta razrogaĉile od ĉuĊenja nije li sve ovo što se dogodilo proteklih

nekoliko dana bio tek san. Tek kad sam ugledao crvenu mrlju na ĉelu gĊe Harker, vratio bih se u stvarnost.

Ĉak i sad, kad ozbiljno razmišljam o svemu tome, gotovo mi je nemoguće pojmiti da razlog našoj nevolji još

uvijek postoji. Ĉak i gĊa Harker kao da na dugotrajne makove zaboravlja svoju nevolju; tek povremeno, kad

je nešto na to podsjeti, razmišlja o svome strašnom oţiljku. Za pola sata svi bismo se trebali sastati ovdje u

mojoj radnoj sobi te odluĉiti što ćemo poduzeti. Vidim tek jednu neposrednu poteškoću, i to više nagonski

nego kao plod razmišljanja: svi ćemo morati otvoreno govoriti, a ipak se pribojavam da je jezik jadne gĊe

Harker sputan na neki zagonetan naĉin. Znam da ona stvara vlastite zakljuĉke i iz svega što se dogodilo

razabirem koliko su ti zakljuĉci zacijelo izvanredni i toĉni; no ona ih ne ţeli ili ne moţe izreći. To sam

spomenuo Van Helsingu te ćemo on i ja to raspraviti kad se naĊemo nasamo. Vjerojatno je to na djelu onaj

uţasni otrov koji joj je ušao u krv. Grof je imao vlastite razloge za to što joj je dao ono što je Van Helsing

nazvao, "vampirskim krštenjem u krvi." No, moţda postoji i otrov koji se izluĉuje iz dobrote; u doba kad

postojanje ptomenskih otrova predstavlja zagonetku, niĉemu se ne bismo trebali ĉuditi! Znam jednu stvar:

ako je moj instinkt glede šutnje jadne gĊe Harker ispravan, onda u poslu koji nam predstoji ima strahovitih

poteškoća, nepoznatih opasnosti. Ista sila koja joj nareĊuje da šuti mogla bi joj narediti i da progovori. Ne

usuĊujem se ni pomišljati dalje od toga; jer takvim bih mislima povrijedio ĉast jedne plemenite ţene!

Van Helsing dolazi u moju radnu sobu nešto prije ostalih. Pokušat ću s njime naĉeti tu temu.

Kasnije. Kad je profesor ušao, popriĉali smo o tome. Još i prije nego stoje progovorio vidio sam da mu nešto

leţi na srcu, no nekako je oklijevao poĉeti razgovor o toj temi. Nakon okolišanja, rekao je iznenada:

- Prijatelju John, ima nešto o ĉemu vi i ja moramo popriĉati nasamo, barem zasad. Kasnije se moţemo

povjeriti i drugima.

Na tom je mjestu zastao, pa sam priĉekao.

- Gospoda Mina, naša jadna, draga gospoda Mina poĉela se mijenjati - nastavio je. Osjetio sam kako me

proţeo hladni srh kad su na taj naĉin bili potvrĊeni moji najgori strahovi.

- Nakon onako tuţnog iskustva s gospoĊicom Lucy - nastavio je - ovog puta moramo na to obratiti pozornost

prije nego što stvari predaleko odmaknu. Naša je zadaća sada zapravo teţa nego ikad, a ovaj novi problem

pridaje svakom satu koji slijedi najveću vaţnost. Već vidim kako joj se na licu oĉituju osobine vampira.

Zasad je to tek vrlo slabo zamjetno, ali to treba zapaziti ţelimo li promatrati bez predrasuda. Zubi su joj

donekle oštriji, a pogled joj je povremeno prodorniji. Ali to nije sve, sad sve ĉešće zapada u tišinu; baš kao

stoje bio sluĉaj i s gospoĊicom Lucy. Ona nije govorila, ĉak ni kad je pisala ono što je ţeljela da se kasnije

sazna. Ja se bojim sljedećeg. Ako je moguće da nam ona u hipnotiĉkome transu kazuje što Grof vidi i ĉuje,

nije li još više moguće da onaj koji ju je prvi hipnotizirao, te koji je pio njezinu krv i natjerao je da ona pije

njegovu, po ţelji moţe saznati iz njezina uma ono što sama zna?

Kimnuo sam u znak slaganja i on je nastavio:

- Onda to moramo sprijeĉiti; moramo skrivati naše namjere pred njom, pa na taj naĉin neće moći odati ono

što i ne zna. To je bolan zadatak. Ah, to je tako bolno da mi srce hoće prepući kad pomislim na to, ali tako

mora biti. Kad se danas sastanemo, moram joj reći da iz razloga koji joj nećemo odati ona više ne smije biti

ĉlan našeg vijeća, već će biti naša štićenica.

Obrisao je ĉelo, koje je obilno oblio znoj kad je pomislio na to kakvu će bol morati zadati toj jadnoj duši

koja je već toliko pretrpjela. Znao sam da će ga donekle utješiti ako mu kaţem da sam i ja došao do istog

zakljuĉka. U svakom sluĉaju, odagnat će dvojbe. Rekao sam mu to i uĉinak je bio oĉekivajući.

Sad je već vrijeme da se svi zajedno naĊemo. Van Helsing se otišao pripremiti za sastanak i svoju bolnu

ulogu u njemu. Uvjeren sam da se zapravo otišao pomoliti nasamo.

Kasnije. Na samome poĉetku sastanka Van Helsing i ja doţivjeli smo golemo olakšanje. GĊa Harker je po

svome muţu poslala poruku u kojoj kaţe da nam se zasad neće pridruţiti jer smatra daće biti bolje ako

budemo slobodnom raspravljali o svojim potezima bez nje, u ĉijoj bi nam prisutnosti moglo biti nelagodno.

Profesor i ja na trenutak smo se poredali i nekako smo obojica osjetili olakšanje. Što se mene tiĉe, zakljuĉio

sam da, ako je gĊa Harker sama shvatila opasnost, to za nju predstavljalo veliku bol, no da je uklonjena i

velika opasnost. U takvim okolnostima sloţili smo se, upitnim pogledom i odgovorom, drţeći prst pred

ustima, da ćemo zadrţati naše sumnje za sebe sve dok nam se ne pruţi prilika da se ponovno posavjetujemo

nasamo. Odmah smo se poĉeli izraĊivati plan pohoda. Ponajprije nam je Van Helsing izloţio ĉinjenice:

-Carica Katarina isplovila je iz Temze juĉer ujutro. I uz najveću brzinu koju je ikad postigla, trebat će joj

barem tri tjedna da doĊe do Varne; ali mi moţemo kopnom doputovati do istog mjesta za tri dana, Dakle, uz

mogućnost da brod doĊe dva dana ranije, zahvaljujući vremenskim prilikama kakve Grof moţe izazvati te

ako tome dodamo još jedan cijeli dan i jednu noć, za sluĉaj da nas putem nešto zadrţi, imamo vremena još

gotovo dva tjedna. Da bismo bili sasvim sigurni, morimo krenuti odavde najkasnije sedamnaestoga. Onda

ćemo u svakom sluĉaju biti u Varni barem jedar dan prije nego što brod stigne, te ćemo moći izvršiti sve

nuţne pripreme. Naravno, ići ćemo naoruţani, naoruţani protiv svih zlih pojava, i duhovnih i tjelesnih. Ta se

umiješao Quincey Morris:

- Koliko sam shvatio, Grof dolazi iz zemlje vukova, a moţda stigne onamo prije nas. Predlaţem da našoj

opremi dodamo i vinĉesterke, U te puške imam povjerenja u sluĉaju da doĊe do neke nevolje. Sjećaš li se,

Art, kad nas je onaj ĉopor jurio u Tobolsku? Što onda ne bismo dali za dvije repetirke!

- Dobra zamisao - reĉe Van Helsing. - Uzet ćemo i vinĉesterke. Quincey uvijek razborito rasuĊuje, ali

najviše kad je u pitanju lov, iako je moja metafora veća uvreda za znanost nego što su vukovi opasni za

ĉovjeka. U meĊuvremenu ovdje ništa ne moţemo uĉiniti. Budući da vjerojatno nitko od nas ne poznaje

Varnu, zašto ne bismo krenuli ranije? Ĉekanje će nam biti isto tako dugotrajno ovdje kao i ondje. Veĉeras i

sutra moţemo se spremiti, a onda, bude li sve kako treba, nas ĉetvorica moţemo krenuti na put.

- Nas ĉetvorica? - zapita Harker, prelazeći pogledom s jednoga na drugoga.

- Naravno! - brzo odgovori profesor. - Vi morate ostati ovdje da pripazite na svoju draţesnu ţenu!

Harker je neko vrijeme šutio, a zatim je rekao bezbojnim glasom:

- Priĉat ćemo o tome ujutro. Ţelim se posavjetovati s Minom. Pomislio sam kako je sad pravi trenutak da ga

Van Helsing

upozori kako joj ne smije Odati naše planove; no on se nije obazirao na to. Uputio sam mu znaĉajan pogled i

on se nakašljao. U znak odgovora stavio je prst na usta i okrenuo se.

Dnevnik Jonathana Harkera

5. listopada, poslijepodne. Neko vrijeme nakon našeg jutrašnjeg sastanka nisam uopće mogao razmišljati.

Novi razvoj dogaĊaja tako mi je uskomešao misli da nisam mogao aktivno misliti. Minina odluĉnost

da ne sudjeluje u raspravi navela me na razmišljanje. Budući da uvjeravanje s moje strane nije dalo nikakva

ploda, mogao sam tek naslućivati o ĉemu je rijeĉ. Još uvijek nisam ništa bliţe nekakvu zakljuĉku. Zbunio

me i naĉin na koji su drugi to primili; zadnji put kad smo priĉali o tome sloţili smo se da se ništa meĊu nama

ne smije više prikrivati. Mina sad spava, smireno i draţesno poput malenog djeteta. Usnice su joj zaobljene,

a lice joj blista od sreće. Hvala Bogu da u njezinu ţivotu još uvijek ima ovakvih trenutaka.

Kasnije. Kako je sve to ĉudnovato! Sjedio sam i promatrao kako Mina sretno spava, te je i mene obuzeo

osjećaj toliko blizak sreći da sumnjam kako ću se ikad osjetiti sretnijim. Kako je nadolazilo veće, a zemlja se

zaogrnula sjenkama dok je sunce sve niţe zapadalo, tišina u sobi postajala je sve sveĉanijom. Odjednom je

Mina otvorila oĉi, pogledala me i rekla njeţnim glasom:

- Jonathane, ţelim da mi nešto obećaš te da mi zadaš ĉasnu rijeĉ. To mi obećanje moraš zadati pred Boţjim

ušima i ne smiješ ga prekršiti ĉak ni ako kleknem na koljena i poĉnem te preklinjati uz gorke suze. Brzo,

odmah mi to obećaj.

- Mina - rekoh - to ne mogu odmah obećati. Moţda nemam pravo da to obećam.

- Ali, dragi moj - rekla je s takvih duševnim ţarom da su joj oĉi bile nalik na polarne zvijezde - to ja ţelim; i

nije meni namijenjeno. Moţeš zapitati doktora Van Helsinga nisam li u pravu; ne bude li se sloţio sa mnom,

radi kako hoćeš. Štoviše, ako se svi kasnije sloţite po tom pitanju, bit ćeš razriješen tog obećanja.

- Obećajem! - rekao sam i na trenutak je djelovala presretna; iako je meni svu sreću uvijek sputavao oţiljak

na njezinu ĉelu.

- Obećaj mi - rekla je - da mi nećeš odati nikakve planove koje ste stvorili za pohod protiv Grofa. Ni rijeĉju,

ni izvoĊenjem zakljuĉaka, ni neizravno; sve dok ovo bude na meni!

Dostojanstveno je pokazala svoj oţiljak. Vidio sam da ozbiljno misli te sam rekao vrlo sveĉanim glasom:

- Obećajem!

Istog trenutka osjetio sam kao da su se meĊu nama zalupila neka vrata.

Kasnije, ponoć. Mina je bila vedra i dobro raspoloţena ĉitavo veĉe, i to toliko da su se i svi ostali ohrabrili,

kao daje njezina veselost prešla na njih. Ĉak sam i ja osjetio kako se malo uzdigao pokrov tmine koji se

spustio na nas. Svi smo rano otišli na spavanje. Mina sad spava poput malog djeteta; ĉudesno je kako je i

dalje moţe spavati usred svoje strašne nevolje. Hvala Bogu na tome jer barem tada moţe zaboraviti svoje

brige. Moţda bih mogao slijediti njezin primjer, kao stoje veĉeras njezina veselost prešla na mene. Pokušat

ću. 0, da mogu spavati bez snova.

6. listopada ujutro. Još jedno iznenaĊenje. Mina me rano probudila, otprilike u isto vrijeme kao i juĉer, te ne

zamolila da dovedem doktora Van Helsinga. Pomislio sam kako je nastupila još jedna prilika za hipnozu, pa

sam bez pitanja otišao po profesora. On je oĉigledno oĉekivao sliĉan poziv jer sam ga zatekao odjevena u

njegovoj sobi. Vrata su bila odškrinuta tako da je ĉuo kako se otvaraju vrata naše sobe. Odmah je pošao.

Kad je ušao a sobu, zapitao je Minu mogu li i drugi doći.

- Ne - rekla je jednostavno - to neće biti potrebno. Vi im to isto tako moţete ispriĉati. Moram poći s vama na

vaše putovanje.

Dr. Van Helsing bio je podjednako zateĉen kao i ja.

- Ali zašto? - zapitao je nakon stanke.

- Morate me povesti sa sobom. Sigurnija sam s vama, a i vi ćete biti sigurniji.

-Ali zašto, draga gospodo Mina? Vi znate da je vaša sigurnost naša najuzvišenija duţnost. Mi odlazimo u

opasnost, kojoj ste vi moţda izloţeniji više nego itko od nas, zbog okolnosti... koje su se dogodile.

Zastao je obuzet nelagodom.

Dok mu je odgovorila, podigla je prst i pokazala prema svome

ĉelu:

- Znam. Upravo zato i moram ići. Sad kad se sunce uzdiţe to vam mogu reći; poslije više neću moći. Znam

da se moram odazvati Grofovu pozivu. Ako mi naredi da doĊem potajno, znam da ću se posluţiti ĉak i

trikovima, da ću i slagati, pa ĉak i Jonathanu.

Bog je vidio pogled koji mi je uputila kad je to rekla i ako doista postoji anĊeo koji sve biljeţi, taj joj je

pogled zabiljeţen u ĉast za vijeke vjekova. Mogao sam je tek uhvatiti za ruku. Nisam mogao progovoriti;

obuzeli su me osjećaji prejaki ĉak i za suze.

- Vi ste hrabri i snaţni muškarci - nastavila je. - Snaţni ste po broju, jer moţete se suprotstaviti onome što bi

porazilo svakog pojedinca koji bi me morao ĉuvati sam. Osim toga, moţda ću vam biti i od koristi, jer kad

me hipnotizirate, na taj naĉin saznajete ono što ĉak ni ja ne znam.

- GospoĊo Mina - reĉe dr. Van Helsing vrlo ozbiljnim glasom -vi ste, kao i uvijek, veoma mudri. Poći ćete s

nama i zajedno ćemo obaviti onaj posao zbog kojeg krećemo.

Kad je to rekao, Mina je zapala u dugotrajnu šutnju te sam je pogledao. Ispruţila se na jastuku i zaspala; nije

se probudila ĉak ni kad sam podigao prozorski kapak i pustio unutra sunĉevu svjetlost koja je preplavila

sobu. Van Helsing mi je dao znak neka tiho poĊem za njim. Otišli smo u njegovu sobo i za jedna minutu

pridruţili su nam se i lord Godalming, dr. Seward te g. Morris. Ispriĉao im je što je Mina rekla te nastavio:

- Ujutro krećemo za Varnu. Sad moramo imati još jednu stvar na umu - gospoĊu Minu. Ali u duši je iskrena.

Za nju predstavlja pravu agoniju ono što nam je rekla, ali to je bilo sasvim ispravno i na vrijeme smo

upozoreni. Ne smijemo propustiti nijednu priliku, a u Varni moramo biti spremni djelovati istog trenutka

kad brod pristane.

- A što ćemo toĉno uĉiniti? - lakonski zapita g. Morris. Profesor je naĉinio stanku prije nego što mu je

odgovorio:

- Najprije ćemo se popeti na onaj brod. Nakon toga, kad identificiramo sanduk, stavit ćemo na njega granu

divlje ruţe. Na taj ćemo ga naĉin zatvoriti jer kad ona bude na njemu, nitko ne moţe izaći; barem tako kaţe

predaja. Moramo imati povjerenja u predaju; nekad je to bila ĉovjekova vjera i još uvijek ima korijen u vjeri.

Zatim, kad nam se pruţi prilika, kad nitko ne bude vidio, otvorit ćemo taj sanduk i... i sve će biti kako treba.

- Ja neću ĉekati nikakvu priliku - reĉe Morris. - Ĉim ugledam sanduk, otvorit ću ga i uništiti ono ĉudovište,

pa makar me gledalo i tisuću ljudi, makar me sljedećeg trenutka zbrisali zbog toga s lica svijeta!

Nagonski sam mu stisnuo ruku. Šaka mu je bila ĉvrsta poput komada ĉelika. Mislim daje shvatio moj

pogled; nadam se da jest.

- Dobri mladiću! - reĉe dr. Van Helsing. - Hrabri mladiću! Quincey je pravi muškarac, neka ga Bog

blagoslovi zbog toga. Dijete moje, vjerujte mi, nitko od nas neće oklijevati niti zastajkivati iz straha.

Govorim tek ono što bismo mogli uĉiniti, što moramo uĉiniti. Ali zasad nikako, nikako ne moţemo znati što

ćemo uĉiniti. Mogle bi se dogoditi tolike stvari i one bi se mogle odvijati na tako razliĉite naĉine da to ne

moţemo znati sve dok do njih ne doĊe. Bit ćemo naoruţani, u svakom pogledu; pa kad nastupi sudbonosni

trenutak, nećemo oklijevati. Uredimo danas sve što je potrebno. Obavimo sve stvari koje se tiĉu drugih ljudi

koji su nam dragi i koji ovise o nama; jer nitko meĊu nama ne moţe znati kakav će biti ishod, kad će do

njega doći, niti na koji naĉin. Što se mene tiĉe, moji su poslovi sreĊeni. Budući da nemam drugog posla,

uredit ću sve što treba za put. Pripremit ću sve vozne karte za putovanje i drugo.

Nije se više imalo što dodati te smo se razdvojili. Sad ću urediti sve svoje ovozemaljske poslove i bit ću

spreman za sve što se moţe dogoditi...

Kasnije. Sve je obavljeno; sastavio sam svoju oporuku i sve dovršio. Preţivi li Mina, bit će moj jedini

nasljednik. Ne bude li tako, sve će baštiniti ovi drugi, koji su nam bili tako dobri.

Pribliţava se sumrak; nemir koji obuzima Minu skreće mi pozornost na to. Siguran sam da joj je na umu

nešto što će se pokazati toĉno u vrijeme zalaska sunca. Te prilike postaju muĉne za nas jer svaki izlazak i

zalazak sunca otvara neku novu opasnost, neku rovu bol, koja bi ipak, Boţjom voljom, moţda dovesti do

nekog sretnog svršetka, Zapisujem sve to u dnevnik jer moja draga sad to ne smije ĉuti;ali bude li jednog

dana smjela, sve će biti spremno. Doziva me.

25.

DNEVNIK DR. SEWARDA

11. listopada, navečer. Jonathan Harker me zamolio da pribiljeţim ovo jer kaţe da on nije dorastao tom

zadatku, a ţeli da sve bude toĉno zapisano.

Mislim da nitko od nas nije bio iznenaĊen kad smo dobili poziv da nešto prije sumraka posjetimo gĊu

Harker. Odnedavno smo poĉeli shvaćati kako za nju zora i sumrak predstavljaju vrijeme kad je na ĉudnovat

naĉin slobodna, te se moţe pokazati njezin prijašnji karakter, a da je nikakva sila ne nadzire i ne sputava, niti

je potiĉe na ikakvo djelovanje. To raspoloţenje ili stanje zapoĉinje kakvih pola sata ili više prije nego što

toĉno nastupe zora ili sumrak, te traje dok se sunce ne uzdigne visoko, odnosno sve dok su oblaci još uvijek

zaţareni zrakama koje svijetle iznad obzorja. Isprva dolazi do nekakva negativnog stanja, kao da se otpušta

neka spona, a zatim brzo uslijedi posvemašnja sloboda. No, kad toj slobodi doĊe kraj, brzo uslijedi povratak

na staro, a prethodi mu tek kratko razdoblje upozoravajuće tišine.

Kad smo se veĉeras sastali, bila je pomalo sputana i na njoj su se oĉitovali svi znakovi unutrašnje borbe. Ja

sam to pripisao tome što se silovito trudi osloboditi od prve sekunde kad to postaje moguće. No nakon

nekoliko minuta potpuno je ovladala sobom. Zatim je dala znak svom muţu da sjedne na sofu pokraj nje,

gdje se nalazila u napola leţećem poloţaju, a mi ostali pribliţili smo svoje stolice. Uhvatila je muţa za ruku

te zapoĉela:

- Moţda smo posljednji put svi zajedno ovdje u slobodi! Znam, dragi; znam da ćeš ti uvijek biti sa mnom,

sve do samoga svršetka. -Ovo je bilo upućeno njezinu muţu, ĉija je ruka stegnula njezinu. - Ujutro odlazimo

na naš zadatak i samo Bog zna što oĉekuje bilo koga od nas. Bit ćete toliko dobri prema meni da me

povedete. Znam da ćete poduzeti sve što hrabri i iskreni muškarci mogu uĉiniti za slabu, jadnu ţenu ĉija je

duša moţda izgubljena... Ne, ne, još nije, ali u svakom je sluĉaju u opasnosti. Ali morate zapamtiti da ja

nisam poput vas. U mojoj krvi ima otrova koji me moţe uništiti; koji će me zasigurno uništiti osim ako za

nas ne nastupi kakvo olakšanje. O, prijatelji moji, vi znate isto tako dobro kao i ja da je moja duša u

opasnosti. Iako ja znam da za mene postoji samo jedan izlaz, ni vi ni ja ne smijemo posegnuti za njime.

Svima nam je redom uputila molećivi pogled, zapoĉevši i završivši sa svojim muţem.

- Koji je to izlaz? - zapita Van Helsing promuklim glasom. -Koji je to izlaz za kojim ne moţemo... ne

smijemo posegnuti?

- To da ja sad umrem, ili od vlastite ruke ili pak od tuĊe, prije nego što doĊe do najvećeg zla. Jer jednom kad

budem mrtva, to znamo i vi i ja, bit ćete n stanju osloboditi moju besmrtnu dušu, kao što ste to uĉinili s

dušom moje jadne Lucy. Da mi na putu stoji jedino smrt, ili pak strah od smrti, ne bih oklijevala da umrem

ovdje i sad, meĊu prijateljima koji me vole. Ali nije sve u smrti. Ne mogu povjerovati da bi to bila Boţja

volja, da umrem u ovakvome poloţaju, kad još za nas ima nade i oĉekuje nas bolji zadatak. Stoga,u svoje

ime na ovome mjestu odriĉem se izvjesnosti vjeĉitog poĉinka i izlazim u mrak gdje me moţda ĉekaju

najcrnje stvari što ih skriva, naš ili pak podzemni svijet!

Svi smo šutjeli je smo nagonski znali da je ovo samo uvod. Lica drugih bila su nepomiĉna, a Harkerovo je

postalo pepeljasto sivo; moţda je bolje od svih nas naslutio što slijedi. Ona je nastavila:

- To je ono što ja mogu dati kao svoj dio dionica. - Nisam mogao ne zamijetiti kako se u ovakvu trenutku

posluţila gospodarstvenim izrazom, i to s najvećom ozbiljnošću. – Što će svatko od vas dati? Znam, dat ćete

ţivote - nastavila je brzo. - To je lako hrabrim ljudima. Vaši su ţivoti u Boţjem vlasništvu te mu ih moţete

vratiti; ali što ćete dati meni? - Ponovno je uputila upitni pogled, ali ovaj put je izbjegla lice svog muţa.

Quincey kao da je shvatio; kimnuo je i lice joj je zasjalo. - Onda ću vam otvoreno reći što ţelim, jer u ovoj

našoj vezi ne smije više biti nikakvih dvojbi. Morate mi obećati, svi do zadnjega, ĉak i ti, voljeni moj

Jonathane, da ćete me ubiti bude li došlo vrijeme za to.

- Koje je to vrijeme?

Glas je bio Quinceyev, no bio je prigušen i napet.

- To će biti onda. kad budete uvjereni u to da je moj promjena tolika da je bolje da umrem nego da dalje

ţivim. Kad na taj naĉin tjelesno umrem, onda ćete, bez trenutka oklijevanja, zabosti kolac u mene i odrezati

mi glavu; ili uĉiniti sve što je potrebno da mi pruţite poĉinak!

Quincey je prvi ustao nakon stanke koja je uslijedila. Kleknuo je pred nju, uhvatio je za ruku i rekao

sveĉanim glasom:

- Ja sam priprost ĉovjek, koji moţda nije ţivio onako kako bi trebalo da zasluţi ovakvu ĉast, ali priseţem

vam svime što mi je sveto i drago da, nastupi li ikad vrijeme za to, neću oklijevati pred duţnošću koju ste

postavili pred nas. A obećajem vam i da ću ići na sigurno, jer budem li tek sumnjao u to, uzet ću da je to

vrijeme nastupilo!

- Iskreni moj prijatelju! - izustila je kroz suze koje su brzo padale te se nagnula i poljubila mu ruku.

-1 ja priseţem isto to, draga moja gospoĊo Mina! - reĉe Van Helsing.

- I ja! - reĉe lord Godalming, dok je svatko od njih kleknuo kako bi prisegnuo. I ja sam slijedio njihov

primjer. Zatim se prema njoj okrenuo njezin muţ, bezbojna pogleda i obuzet zelenkastim bijedi lom koje je

nadvladalo snjeţnu bjelinu njegove kose, te zapitao:

- Moram li i ja to obećati, Mina?

- I ti, najdraţi moj - rekla je s neiskazivom ĉeţnjom i sućuti u glasu i oĉima. - Ne smiješ ustuknuti. Ti si mi

najbliţi i najdraţi na cijelome svijetu; naše su duše upletene u jednu, za ĉitav ţivot i ĉitavu vjeĉnost.

Promisli, dragi, da su nekoć davno hrabri muškarci ubijali svoje supruge i sve ţene u kući kako ne bi pale u

ruke neprijatelju. Njima nisu zadrhtale ruke zbog toga što su ih njihove voljene preklinjale da ih ubiju. To je

muška duţnost prema onima koje vole, u vrijeme velikih nedaća! I još nešto, dragi moj, ako treba umrijeti,

neka to bude od ruke od onoga koji me najviše voli. Doktore Van Helsing, nisam zaboravila vašu milost u

Lucynu sluĉaju prema onome koji ju je volio -zastala je porumenjevši te promijenila izbor rijeĉi - onome

koji je imao najviše prava da joj podari mir. Ako takvo vrijeme ponovno doĊe, oĉekujem od vas da mome

muţu podarite tu sretnu uspomenu, da me upravo njegova raka puna ljubavi izbavi iz uţasnog suţanjstva

koje me zapalo.

- Još jednom priseţem! - oglasio se zvuĉni profesorov glas. GĊa Harker se nasmiješila, doslovce nasmiješila,

te se uz uzdah olakšanja naslonila i rekla:

- A sada jedna rijeĉ upozorenja, upozorenja koje nikad ne smijete zaboraviti: taj trenutak, nastupi li ikad,

moţe nastupiti brzo i neoĉekivano, a u tom sluĉaju ne smijete gubiti vrijeme da iskoristite priliku. U tom

trenutku ja bih mogla biti... Ne, nastupi li ikad taj trenutak ja ću sigurno biti ujedinjena s vašim neprijateljem

protiv vas.

-1 još jedna molba - izrekla je to vrlo sveĉanim tonom. - Nije presudna i nuţna poput one prve, ali ţelim da

nešto uĉinite za mene, ako hoćete.

Svi smo pristali, no nitko nije progovorio; nije bilo potrebe za rijeĉima.

- Ţelim da mi izmolite molitvu za mrtve. - Prekinuo ju je duboki jauk njezina muţa; uhvatila je njegovu raku

te je poloţila na svoje srce i nastavila: - Morate mi je jednog dana izmoliti. Kakav god bio ishod ovog

strašnog puta, svima nama, ili barem nekima od nas, bit će to draga pomisao. Nadam se, najdraţi moj, da ćeš

je ti izmoliti jer će mi izgovorena tvojim glasom zauvijek ostati u pamćenju... što god se dogodilo.

- Ali, voljena moja - preklinjao je - smrt je još daleko od tebe.

- Ne - rekla je, podignuvši ruku u znak upozorenja. - U ovom sam trenutku dublje u smrti nego da me teško

pritišće teret groba!

- O, Mina, zar moram to izmoliti? - zapitao je prije nego što je poĉeo.

- To bi me utješilo, Jonathane! - rekla je jednostavno i on je poĉeo ĉitati kad mu je pripremila molitvenik.

Kako bih mogao, kako bi itko mogao, opisati taj neobiĉan prizor, njegovu sveĉanost, njegovu turobnost,

njegovu tugu, njegov uţas; a uz sve to i njegovi draţest! Ĉak i nevjerniku, koji ni u ĉemu svetom ili

osjećajnome ne vidi ništa doli lakrdiju gorke istine, raznjeţile bi se srce da je vidio ovu malenu skupinu

odanih i privrţenih prijatelja koji su kleĉali te ţenu pogoĊenu i oţalošćeni sudbinom ili da je ĉuo njeţnu

strast u glasu njezina muţa dok je ĉitao tu priprostu i prelijepu sluţbu prilikom ukopamrtvili, a glas mu je

bio toliko obuzet emocijama daje nerijetko trebao zastati.

- Ja... ja ne mogu nastaviti... ostavljaju me i... rijeĉi i... g-glas! Instinktivno je bila u pravu. Koliko je god sve

to bilo ĉudnovato, te koliko god se bizarno poslije moglo uĉiniti ĉak i nama koji smo u tom trenutku osjetili

veliku snagu tog postupka, on nas je uvelike utješio. Ĉak ni tišina, koja je upućivala to da će se u gĊe Harker

uskoro prekinuti sloboda duše, nije nam djelovala tako bremenita oĉajem kao što smo se pribojavali.

Dnevnik Jonathana Harkera

15. listopada. Vama. Krenuli smo s Charing Crossa ujutro dvanaestoga, stigli u Pariz naveĉer istog dana te

zauzeli mjesta koja su bila rezervirana za nas u Orijent Ekspresu. Putovali smo cijelu noć i cijeli dan, te

stigli oko pet sati. Lord Godalming otišao je do konzulata, da vidi je li za njega stigao kakav brzojav, dok

smo mi ostali došli u ovaj hotel, Odesu. Za vrijeme putovanja moţda je i bilo nekakvih dogaĊaja; no bio sam

previše obuzet ţeljom da idem naprijed, a da bih ih zamijetio. Sve dok Carica Katarina ne uplovi u luku,

neće me zanimati ništa na cijelome svijetu. Hvala Bogu da se Mina osjeća dobro i djeluje kao da je ojaĉala;

vraća joj se boja u lice. Mnogo spava; za vrijeme putovanja spavala je gotovo ĉitavo vrijeme. No prije zore i

sumraka vrlo je budna i oprezna; uvrijeţila se navika da je dr. Van Helsing hipnotizira u to vrijeme. Isprva je

trebalo nešto truda i morao je naĉiniti mnogo pokreta rukom; no sad kao da se odmah prepušta, kao po

navici, i jedva da je potreban ikakav napor. Izgleda da on za tih odreĊenih trenutaka raspolaţe sposobnošću

da poţeli nešto, a njezine ga misli slušaju. Uvijek je pita što vidi i ĉuje. Na prvo pitanje uvijek odgovara:

- Ništa; sve je u mraku. - A na drugo:

- Ĉujem kako valovi zapljuskuju brod i kako protjeĉe voda. Platno i konopci napinju se, a jarboli i preĉke

škripe. Vjetar je jak, ĉujem ga u jedrima, a pramac odbacuje pjenu.

Oĉigledno je da je Carica Katarina još uvijek na moru, te ţuri na svom putu prema Varni. Lord Godalming

upravo se vratio. Primio je ĉetiri brzojava, svakog dana otkako smo krenuli po jedan, i svi su bili jednakog

sadrţaja: ni s kojeg mjesta nije javljeno za Caricu Katarinu u Lloyd. Prije nego što smo krenuli iz Londona,

uredio je da mu zastupnik svakog dana brzojavi da li je odakle prijavljen prolazak tog broda. Poruka je

trebala stići ĉak i da ništa ne bude javljeno, tako da bude siguran da se s druge strane ţice budno pazi.

Veĉerali smo i rano otišli na spavanje. Sutra idemo u posjet vicekonzulu. S njim ćemo urediti, ako je to

moguće, dozvolu da stupimo na palubu broda ĉim pristigne. Van Helsing kaţe da ćemo imati najveće šanse

ako se popnemo na brod izmeĊu zore i sumraka. Ĉak i ako Grof uzme oblik šišmiša, ne moţe prijeći tekuću

vodu svojevoljno, pa tako neće moći napustiti ni brod. Budući da se neće moći preobraziti u ljudsko oblik, a

da ne izazove sumnje, što oĉigledno ţeli izbjeći, morat će ostati u sanduku. Dakle, uspijemo li doći na brod

nakon zore, bit će u našoj milosti. Moći ćemo otvoriti sanduk i uvjeriti seje li tamo prije nego što se probudi,

kao što smo uĉinili s jadnom Lucy. Milost koju primi od nas neće biti baš osobita. Smatramo da ne bi trebalo

biti većih problema sa sluţbenicima niti pak mornarima. Hvala Bogu, ovo je zemlja u kojoj se

podmićivanjem sve moţe postići, a mi smo dobro opskrbljeni novcem. Samo se moramo potruditi da brod

ne uĊe u luku izmeĊu sumraka i zore, a da nas se ne upozori na to, i onda smo na sigurnome. Mislim da će u

ovome sluĉaju presuditi novac!

16. listopada. Minin izvještaj i dalje je isti: zapljuskivanje valova i protjecanje vode, mrak i povoljni

vjetrovi. Oĉigledno smo stigli na vrijeme, pa kad ĉujemo za Caricu Katarinu, bit ćemo spremni. Budući da

mora proći kroz Dardanele, zacijelo ćemo primiti izvještaj o njoj.

* * *

17. listopada. Mislim da je sada sve pripremljeno za doĉek Grofa po povratku s njegova putovanja.

Godalming je rekao otpremnicima kako mu se ĉini da sanduk koji je poslan tim brodom moţda sadrţi nešto

što je ukradeno jednom njegovom prijatelju, te je napola dobio dozvolu da ga otvori na vlastiti rizik. Vlasnik

mu je dao papir na kojemu je nalog kapetanu neka dozvoli Godalmingu da uĉini sve što god poţeli na brodu,

a sliĉno je odobrenje dobio i za zastupnika u Vami. Posjetili smo zastupnika, na kojega je uljudno

Godalmingovo drţanje ostavilo jak dojam, te smo svi uvjereni da će uĉiniti sve što god moţe kako bi izišao

ususret našim ţeljama. Već smo se dogovorili što ćemo uĉiniti u sluĉaju da moţemo otvoriti sanduk. Bude li

Grof u njem«, Van Helsing i Seivard će mu odmah odrezati glavu i zabiti ma kolac u srce. Morris,

Godalming i ja sprijeĉit ćemo da se itko umiješa, ĉak i ako budemo morali upotrijebiti oruţje koje ćemo biti

spremno. Profesor kaţe da će se Grofovo tijelo brzo pretvoriti u prašinu, budemo li ga mogli onako obraditi.

U tom sluĉaju, neće biti nikakva dokaza protiv nas,za sluĉaj da nas netko osumnjiĉi za umorstvo. Ali ĉak i

da se to ne dogodi, mi ćemo se drţati našeg ĉina, i moţda će jednog dana upravo ovaj rukopis posluţiti kao

dokaz koji će sprijeĉiti da neki od nas završe na uţetu. Što se mene tiĉe, ja bih sa zahvalnošću preuzeo taj

rizik, samo da mi se ukaţe prilika. Nećemo prezati ni od ĉega da izvršimo naš naum. Kod nekih smo

sluţbenika uredili da nam posebni glasnik javi ĉim Carica Katarina bude opaţena.

24. listopada. Cijeli tjedan ĉekanja. Svakodnevni brzojavi za Godalminga, ali uvijek ista priĉa: "Još nema

nikakvih vijesti." Minin hipnotiĉki odgovor ne mijenja se: "Zapljuskivanje valova, voda koja teĉe i škripa

jarbola."

Brzojav, 24. listopada

Rufits Smith, Lloyd, London, upućeno lordu Godalminga, preko njegove visosti vicekonzula u Varni

Jutros javljeno da je Carica Katarina prošla kroz Dardanele. Dnevnik dr. Sewarda

24. listopada. Kako mi nedostaje moj fonograf! Zamorno mi je pisati dnevnik perom, ali Van Helsing kaţe

da moram. Svi smo danas pomahnitali od uzbuĊenja kad je Godalming dobio brzojav iz Lloyda. Sad znam

što osjećaju ratnici kad zaĉuju poziv za borbu. GĊa Harker jedina iz naše skupine nije pokazala nikakvih

osjećaja. Na posljetku, to nije ni ĉudno jer smo se posebno potrudili da ona to uopće ne sazna i svi smo

pokušali suzdrţati uzbuĊenje kad smo se nalazili u njezinoj prisutnosti. Siguran sam da bi nekoć primijetila,

koliko god pokušavali prikriti svoje osjećaje; ali u posljednja se tri tjedna vrlo promijenila. Postaje sve više

letargiĉna. Iako djeluje snaţna i zdrava (a djelomice joj se vraća i nekadašnja boja), Van Helsing i ja nismo

zadovoljni. Ĉesto priĉamo o njoj, no drugima nismo rekli ni rijeĉi. Jadnome Harkeru bi prepuklo srce, a

svakako bi mu stradali ţivci kad bi znao da uopće i sumnjamo u to. Van Helsing mi kaţe da paţljivo

promatra njezine zube kad se nalazi u hipnotiĉkom stanju jer nema neposredne opasnosti da će

se promijeniti sve dok joj zubi ne postanu oštriji. Nastupi li ta promjena, morat ćemo poduzeti korake!

Obojica znamo koji će to koraci biti, iako ne ţelimo drugima ni spominjati svoje misli. Nijedan od nas ne bi

smio ustuknuti pred tim zadatkom, koliko god uţasno bilo i pomisliti na nj. "Eutanazija" je izvrsna i utješna

rijeĉ! Zahvalan sam onome tko ju je izmislio.

Od Dardanela do ovog mjesta plovidba traje samo oko 24 sata pri brzini kojom je Carica Katarina stigla iz

Londona. Brod bi, dakle, trebao stići negdje ujutro; no budući da nikako ne moţe doći prije toga, svi se

spremamo rano leći. Ustat ćemo u jedan, tako da budemo spremni.

25. listopada, podne. I dalje nikakvih vijesti o dolasku broda. Jutrašnji hipnotiĉki izvještaj gĊe Harker bio je

isti kao i obiĉno, pa je moguće da vijesti dopru do nas svakog trenutka. Mi muškarci u grozniĉavu smo

uzbuĊenju, osim Harkera, koji je smiren; ruke su mu hladne kao led, a prije sat vremena zatekao sam ga

kako brusi oštricu svog velikog noţa koji sad uvijek nosi sa sobom. Grof će se loše provesti ako mu oštrica

tog noţa ikad dodirne grlo, tjerana tom ĉvrstom rukom, hladnom poput leda!

Van Helsing i ja smo se danas malo uzrujali zbog gĊe Harker. Oko podneva je upala u svojevrsno mrtvilo

koje nam se nije dopalo. Iako smo šutjeli pred ostalima, ni on ni ja nismo bili zadovoljni. Bila je nemirna

cijelog jutra, pa nam je isprva bilo drago kad smo ĉuli da spava. No kad je njezin muţ nehajno spomenuo da

spava tako ĉvrsto daje nije mogao probuditi, otišli smo u njezinu sobu kako bismo to sami provjerili.

Prirodno je disala i izgledala tako dobro i smireno da smo se sloţili kako joj san godi više nego išta drugo.

Jadna djevojka, toliko joj toga leţi na srcu da nije nikakvo ĉudo što joj san ĉini dobro, ako joj donosi

zaborav.

Kasnije. Naše je mišljenje bilo opravdano, jer kad se probudila nakon nekolike sati okrepljujućeg sna,

djelovala je vedrije i bolje nego zadnjih nekoliko dana. U sumrak je dala svoj uobiĉajeni hipnotiĉki izvještaj.

Gdje god se nalazio u Crnome mom, Grof ţuri prema svome cilju. Prema svojoj sudbini, nadam se!

26. listopada. Još jedan dan i nikakvih vijesti o Carici Katarini. Već je trebala biti ovdje. Oĉigledno je da još

uvijek negdje plovi jer je hipnotiĉki izvještaj gĊe Harker u zoru još uvijek bio isti. Moguće je da brod

povremeno zastaje zbog magle; na nekoliko parobroda koji su veĉeras pristali zamijećeni su oblaci magle, i

prema sjeveru i prema jugu od luke. Moramo nastaviti naš nadzor jer bismo brod mogli opaziti svakog

trenutka.

27. listopada, podne. Doista ĉudno; još uvijek nikakvih vijesti o brodu što ga oĉekujemo. GĊa Harker je i

sinoć i jutros dala uobiĉajeni izvještaj: 'Zapljuskivanje valova i ţubor vode, kako je dodala kako su "valovi

vilo slabi". Brzojav iz Londona bio je isti: "Ništa novo." Van Helsing je strahovito zabrinut. Upravo mi je

ispriĉao kako se boji da nam Grof izmiĉe Dodao je znaĉajnim glasom:

-Nije mi se dopalo ono- mrtvilo gospoĊe Mine. Duše i sjećanja za vrijeme transa mogu uĉiniti neobiĉne

stvari.

Htio sam ga zapitati još nešto o tome, ali upravo je naišao Harker te je profesor podigao ruku u znak

upozorenja. Veĉeras, u sumrak, morimo je navesti da kaţe nešto više kad bude u hipnotiĉkorn transu.

Brzojav, 28. listopada

Rufis Smith, London, upućeno lordu Godalmingu, preko njegove visosti vicekonzula u Vani

Javljeno da je Carica. Katarina uplovila u Galatz danas u jedan sat.

Dnevnik dr. Sewarda

28. listopada. Kad je stigao brzojav kojim smo obaviješteni o dolasku u Galatz, mislim da nitko od nas nije

doţivio onakav šok kakav bi se mogao oĉekivati. Istina, nismo znali s koje će strane udarac doći, niti kakav

će biti, niti pak kada; no mislim da smo svi oĉekivali kako će se dogoditi nešto neobiĉno. Nakon što je

dolazak u Varnu bio toliko odgoĊen, svi smo zajedno došli do zakljuĉka da se stvari neće odvijati onako

kako smo oĉekivali. Ĉekali smo da vidimo do kakve će promjene doći. No, iznenaĊenje nije bilo ništa

manje. Valjda priroda radi na takvoj beznadnoj osnovi da i usprkos zdravom razumu vjerujemo kako će se

stvari odvijati onako kako bi trebalo biti, a ne onako kako bismo i samo trebali znati da će zapravo biti.

Transcendentalnost je luĉ vodilja za anĊele, iako je za ĉovjeka to tek neuhvatljivi plamiĉak. Bilo je to

ĉudnovato iskustvo i svi smo ga drukĉije prihvatili. Van Helsing je na trenutak podigao ruke iznad glave,

kao da ţeli prekoriti Svevišnjega; no nije rekao ni rijeĉi i za nekoliko sekundi ustao je smrknuta lica. Lord

Godalming je vrlo problijedio i ostao je sjediti teško dišući. Osobno sam bio napola osupnut i u ĉudu sam

pogledavao od jednoga do drugoga. Quincey Morris je zategnuo opasaĉ onim brzim pokretom koji sam tako

dobro poznavao; u vrijeme naših starih lutanja to je oznaĉavalo "akciju". GĊa Harker je sablasno

problijedjela, tako da se uĉinilo kako joj je oţiljak na ĉelu planuo, no skrušeno je prekriţila ruke i uzdigla

pogled u molitvi. Harker se nasmiješio, doslovce nasmiješio, mraĉnim, ogorĉenim osmijehom ĉovjeka koji

je izgubio nadu; no istodobno njegov postupak nije tome odgovarao jer su mu ruke nagonski posegnule za

drškom velikog noţa i ostale na njoj poĉivati.

- Kad kreće sljedeći vlak za Galatz? - zapitao nas je Van Helsing.

- U 6.30 sutra ujutro!

Svi smo se pogledali jer je odgovor došao od gĊe Harker.

- Kako ste, zaboga, znali? - zapita Art.

- Zaboravili ste, ili moţda niste ni znali, iako je znao Jonathan, a isto tako i dr. Van Helsing, da sam ja

manijak što se tiĉe vlakova. Kod kuće u Exeteru uvijek sam zapisivala redove voţnje tako da budem korisna

svojem muţu, Shvatila sam da je to ponekad korisno pa uvijek prouĉavam redove voţnje. Znala sam da,

kojim god se prijevoznim sredstvom zaputili do Drakulina dvorca, moramo proći kroz Galatz, ili barem kroz

Bukurešt, pa sam vrlo temeljito zapamtila vrijeme polazaka. Na ţalost, nema baš mnogo za zapamtiti jer

jedini vlak kreće sutra u vrijeme koje sam navela.

- Ĉudesna ţena! - promrmlja profesor.

- Ne moţemo li ići nekim posebnim vlakom? - zapita lord Godalming.

Van Helsing odmahne glavom.

- Bojim se da ne moţemo. Ova se zemlja uvelike razlikuje od vaše i moje; ĉak i da unajmimo posebni vlak,

on bi vjerojatno stigao još kasnije nego naš redoviti vlak. Nadalje, trebamo se pripremiti. Moramo razmisliti.

Hajde da se organiziramo. Vi, prijatelju Arthure, otiĊite do kolodvora pa kupite vozne karte i uredite da sve

bude spremno za polazak ujutro. A vi, prijatelju Jonathane, otiĊite do zastupnika tog broda i uzmite od njega

pisma za zastupnika u Galatzu, ovlaštena za pregled broda, baš kao da je ovdje. Quincey Morris, vi posjetite

vicekonzula. Neka vam pomogne u svezi s onim ĉovjekom u Galatzu, te uredite sve da putujemo bez

problema, tako da ne gubimo vrijeme kad prijeĊemo Dunav. John će ostati s gospoĊom Minom i sa mnom, i

mi ćemo se posavjetovati. Ako se dugo zadrţite, to neće biti vaţno jer ja ću biti ovdje s gospoĊom kad sunce

zaĊe da ĉujem njezin izvještaj.

- A ja - vedro reĉe gĊa Harker, sliĉnija samoj sebi nego prijašnjih dana - pokušat ću biti korisna gdje je god

to moguće, pa ću razmišljati i pisati za vas kao nekoć. Nešto se na neki ĉudan naĉin mijenja u meni i

osjećam se slobodnijom nego što sam bila u zadnje vrijeme!

Trojica mladih ljudi djelovala je obradovano u tom trenutku, shvativši znaĉenje njezinih rijeĉi; no Van

Helsing i ja smo jedan drugome uputili ozbiljan i zabrinut pogled. No ništa nismo rekli.

Kad su ona trojica otišla po svojim poslovima, Van Helsing je zamolio gĊu Harker da potraţi primjerak

naših dnevnika, te da mu pronaĊe mjesto u Harkerovu dnevniku gdje opisuje boravak u dvorcu. Otišla je po

nj. Kad su se vrata zatvorila za njom, obratio mi se:

- Ista stvar nanije na umu! Recite vi!

- Nastupila je neka promjena. Ta nada je moţda varljiva nada, pa me to tišti.

- Upravo tako. Znate li tašto sam je zamolio da donese rukopis?

- Ne znam - rekoh - osim ako niste ţeljeli priliku da ostanemo sami.

- Djelomice ste u pravu, prijatelju John, ali samo djelomice. Htio bih vam nešto reći. I znate, prijatelju moj,

time mnogo, uţasno mnogo riskiram; ali vjerujem da je to ispravno. U trenutku kad je gospoĊa Mini rekla

one rijeĉi koje smo obojica shvatili, došlo mi je jedno nadahnuće. Kad je prije tri dana bila u transu, Grof joj

je poslao svoj duh (da joj proĉita misli; ili bolje reĉeno pozvao ju je k sebi u svoj sanduk sa zemljom u

brodu, dok: je zapljuskivala voda, isto onako kao kad joj je duh odlazio slobodan svaki put za izlaska i

zalaska sunca. Saznao je da smo ovdje; jer ona ima više toga za ispriĉati dok ţivi na otvorenome, s oĉima

koje vide i ušima koje ĉuju, od njega koji je zatvoren u svome lijesu. Sad je dao sve od sebe da nam

pobjegne. Isprva je nije htio. Uz svoje ogromno znanje siguran je da će ona doći na njegov poziv; ali odbio

ju je od sebe, oslobodio ja je svoje moći, što moţe uĉiniti, tako da ne odlazi k njemu. E, i tu ja polaţem nade

u naše ljudske mozgove, koji su već dugo ljudski i nisu izgubili Boţju milost, da će nadmašiti njegov djetinji

mozak koji je stoljećima leţao u grobnici i obavlja samo sebiĉne i sitne poslove, pa nam još nije dorastao.

Eno, dolazi gospoĊa Mina; njoj ni rijeĉi o njezinu transu! Ona ne zna ništa o tome. To bi je pogodilo i

nagnalo u oĉaj upravo u trenutku kad nam je potrebna sva njezina nada, sva njezina hrabrost; kad nam je

najpotrebniji od svega onaj njezin vrstan um koji djeluje poput muškarĉeva, ali ipak pripada draţesnoj ţeni i

odlikuje se posebnom snagom koju joj je ulio Grof i koju joj ne moţe sasvim oduzeti, iako to ni sam ne zna.

Pst! Pustite mene da govorim i svašta ćete nauĉiti. O, prijatelju moj Johne, u strašnome smo škripcu. Bojim

se kao što se nikad prije nisam bojao. Moţemo se pouzdati jedino u dragog Boga. Tišina! Evo je, dolazi!

Pomislio sam da će se profesor slomiti i zapasti u histeriju, kao onda nakon Lucyne smrti, ali pribrao se uz

veliki napor i nalazio se u nekoj nervoznoj pozi kad je gĊa Harker, vedra i sretna izgleda zbog zaposlenosti i

nesvjesna svoje bijede, ušla u sobu. Nakon što je ušla, pruţila je Van Helsingu veći broj otipkanih listova.

Ozbiljno ih je pogledao, a lice mu se razvedrilo dok je ĉitao. Zatim je prihvatio te stranice palcem i

kaţiprstom, te rekao:

- Prijatelju John, koji već imate toliko iskustva; a i vi draga gospoĊo Mina, koji ste tako mladi, ovo vam je

pouka - nikad se nemojte bojati razmišljanja. Ĉesto mi se u mozgu javljala neka nedovršena misao, no bojao

sam pustiti je da se slobodno razmaše krilima. Ovdje i sad, s više znanja nego prije, vraćam se onamo odakle

je došla ta misao i zakljuĉio sam da to nije bila nikakva nedovršena misao, već da je to razraĊena misao,

iako tako mlada da još nema dovoljno snage u svojim malenim krilima. Upravo kao u bajci "Ruţno paĉe"

mog prijatelja Hansa Andersena, ta misao nije patka, već veliki labud koji će dostojanstveno zaploviti

svojim velikim krilima kad nastupi vrijeme. Eto, da vam proĉitam stoje Jonathan ovdje zapisao:

- "...jednog svog potomka da kroz kasnije vjekove iznova i iznova vodi svoju vojsku preko velike rijeke u

Tursku. Kad bi ga potisnuli natrag, opet bi navalio, i opet, i opet, pa makar bi se sam morao vratiti s

okrvavljenog polja gdje su pali njegovi vojnici jer znao je da sam moţe izvojevati konaĉnu pobjedu."

- Što nam ovo govori? Ništa naroĉito, zar ne? Grofov djetinji um ništa nije vidio u tome, zato je i govorio

ovako slobodno. Vaš muški um ne vidi ništa; ni moj muški um nije vidio ništa, sve do maloprije. Ništa! Ali

ĉuli smo nešto od jedne druge osobe koja je to rekla bez razmišljanja, zato što ni ona nije znala što to znaĉi,

što bi to moglo znaĉiti! Baš kao što postoje elementi koji poĉivaju, no kad se prirodnim tijekom zbivanja

pomaknu i dodirnu jedan drugoga... bum! Nastaje bljesak svjetlosti po ĉitavu nebu, koji moţe oslijepiti

nekoga, te ubiti i uništiti; ali koji pokazuje ĉitavu zemlju ispod sebe, na kilometre i kilometre daleko. Nije li

tako? No, objasnit ću vam. Za poĉetak, jeste li ikad prouĉavali filozofiju zloĉina? Da i ne. Vi, Johne, da, jer

to je prouĉavanje ludila. Vi niste, gospodo Mina, jer vas zloĉin nije dodirnuo, osim jednom. Pa ipak, vaš um

ispravno radi i ne izvlaĉite općenite zakljuĉke na osnovi pojedinaĉnih dogaĊaja. Ta je osobina tipiĉna za

zloĉince. Ona je tako postojana, u svim zemljama i povijesnim razdobljima, da ĉak i policija, koja ne zna

mnogo o filozofiji, zna iz iskustva da je to tako. To znaĉi biti empiriĉan. Zloĉinac uvijek radi na jednome

zloĉinu; to je onaj pravi zloĉinac koji kao daje predodreĊen za zloĉin i kojega ne zanima ništa drugo. Takav

zloĉinac nema do kraja razvijeni um. On je pametan, lukav i domišljat; ali um mu nije potpuno odrastao. Po

mnogoĉemu mu je um djetinjast. I ovaj naš zloĉinac predodreĊen je za zloĉin; i on ima djetinjast um, a neke

stvari koje je uĉinio tipiĉne su za djeĉje postupke. Mlada ptica, mlada riba, mlada ţivotinja ne uĉi po

naĉelima, već iz iskustva; pa kad nešto nauĉi, to je ishodište za uĉenje neĉega novog. "Dos pou sto," kaţe

Arhimed. "Dajte mi ĉvrstu toĉku i pomaknut ću svijet!" Jednom uĉiniti nešto, to je ĉvrsta toĉka kojom

djetinji um postaje odrastao um; i sve dok ga ne obuzme ţelja da uĉini nešto više, i dalje će raditi istu stvar

svaki put baš kao što je i prije uĉini»! O, draga moja, vidim da ste razrogaĉili oĉi, te da vam je bljesak munje

polazao ĉitav krajolik.

Jer, gĊa Harker poĉela je pljeskati rukama, a oĉi su joj se zakrijesile.

- Sad ćete progovoriti - nastavio je on. -Recite nama, suhoparnim znanstvenicima, što vidite svojim

blistavim oĉima.

Uhvatio ju je za ruku i pridrţao je dok je progovorila. Nagonski i nesvjesno sam zapazio kako su mu se

kaţiprst i palac sklopili na njezinoj ţili kucavici dok je progovorila:

- Grof je zloĉinac i zloĉinaĉki tip. Nordau i Lombroso klasificirali bi ga na taj naĉin. Kao zloĉinac posjeduje

nesavršen um. Stoga, kad se naĊe u nevolji, traţi utoĉište u onome na što je nauĉen. Kljuĉ za odgonetanje

toga je njegova prošlost, a jedina stranica njegove povijesti koju znamo, i to iz njegovih usta, kazuje nam

kako se nekoć, kad bi se po rijeĉima gospodina Morrisa našao "u škripcu", vraćao u vlastitu domovinu iz

zemlje koju je pokušavao osvojiti, te se ondje, ne odriĉući se svoje nakane, pripremao za novi napad.

Ponovno bi se vratio, bolje opremljen za svoj posao, te pobijedio. Tako je došao i u London kako bi osvojio

novu zemlju. Potuĉen je i kad je izgubio svaku nadu u uspjeh, te mu je i opstanak došao u opasnost,

pobjegao je natrag preko mora u svoj dom; baš kao što je nekoć bjeţao preko Dunava iz Turske.

- Tako je, tako je! O, vi pametna ţeno! - oduševljeno reĉe Van Helsing, te se sagne i poljubi joj ruku.

Trenutak kasnije rekao mi je, mimo kao da se konzultiramo u bolesniĉkoj sobi:

- Samo sedamdeset dva udarca u minuti; i to usred ovakva uzbuĊenja. Ima nade.

Ponovno se okrenuo prema njoj te rekao nestrpljivo:

- Ali nastavite. Nastavite! Ima još toga za reći ako ţelite. Ne bojte se; John i ja to znamo. U svakom sluĉaju,

ja znam i reći ću vam jeste li u pravu. Priĉajte bez straha!

- Pokušat ću, ali oprostit ćete mi budem li djelovala egoistiĉno.

- Bez straha, morate biti egoist jer strahujemo upravo za vas.

- Dakle, budući da je zloĉinac, on je i sebiĉan; a kako mu je intelekt ograniĉen, a djelovanje utemeljeno na

sebiĉnosti, on se posvećuje samo jednome cilju. Pritom ne poznaje griţnje savjesti. Kao kad je bjeţao natrag

preko Dunava, ostavljajući svoje vojnike da ih sasjeku na komade, isto mu je tako i sad najveća briga

njegova sigurnost, te ne mari ni za koga. Upravo njegova sebiĉnost donekle oslobaĊa moju dušu od

strahovite moći koju je stekao nada mnom one grozne noći. Osjetila sam to, o, kako sam to osjetila! Hvala

Bogu na njegovoj velikoj milosti! Moja je duša slobodnija nego što je bila sve od onog uţasnog sata i

muĉi me jedino strah daje on u nekome transu ili snu iskoristio moje znanje u vlastite svrhe.

Profesor ustade.

- Iskoristio je vaš um i na taj naĉin nas je ostavio ovdje u Varni, dok je brod koji ga je prevozio pojurio

obavijen maglom do Galatza, gdje je nesumnjivo obavio pripreme da nam izmakne. Ali njegov djetinji um

nije predvidio dogaĊaje nakon toga i moglo bi se dogoditi, kao što je uvijek po okriljem Boga, da se upravo

ono na što zlikovac najviše raĉuna u svojim sebiĉnim ciljevima pokaţe kao glavno oruţje pri njegovoj

propasti. Lovac se uhvatio u vlastitu klopku, kao što kaţe veliki pjesnik psalama. Jer sad kad misli da nas se

u potpunosti oslobodio, da nam je izmaknuo s toliko sati prednosti, njegov će ga sebiĉni djetinjasti um

uljuljkati u san. Misli takoĊer, nakon što se odrekao poznavanja vaših misli, da ni vi ne moţete znati ništa o

njemu; i tu je pogriješio! Ono uţasno krštenje u krvi daje vam slobodu da u duhu odlazite k njemu, kao što

ste već uĉinili u vrijeme izlaska i zalaska sunca, kad ste bili slobodni. U to vrijeme bit ćete voĊeni mojom

voljom, a ne njegovom. Ta moć, koju ste zaradili svojim patnjama u njegovim rukama, bit će upotrijebljena

za dobrobit vas i drugih ljudi. Dragocjeno je što on to ne zna, a kako bi se zaštitio, ĉak se odrekao znanja o

tome gdje se mi nalazimo. No mi nismo u potpunosti sebiĉni, te vjerujemo da je Bog s nama u ovoj tmini, u

ovim mraĉnim satima. Poći ćemo za njim i nećemo odustajati; ĉak i ako doĊemo u opasnost da postanemo

poput njega. Prijatelju John, ovo je bio veliki sat i izuzetno mnogo samo napredovali na svome putu. Vi

morate biti pisar i zapisati sve to, tako da to moţete dati i ostalima kad se vrate sa svojih poslova. Tako će

znati sve ono što znamo i mi.

Oĉekujući njihov povratak, zapisivao sam naše spoznaje, a gĊa Harker je natipkala na svom stroju sve što se

zbilo otkako nam je donijela rukopis.

26.

DNEVNIK DR. SEWARDA

29. listopada Ovo pišem u vlaku iz Varne prema Galatzu. Sinoć smo se sastali nešto prije sumraka. Obavili

smo svoje poslove što smo god bolje mogli; koliko su nas posluţili pamet, trud i sreća. Pripremljeni smo za

naše putovanje te za posao koji nas ĉeki kad stignemo u Galatz. Kad je nastupilo uobiĉajeno vrijeme, gĊa

Harker se pripremila za svoj hipnotiĉki napor. Van Helsing se trudio dulje i poţrtvovnije nego što je inaĉe

potrebno, te je utonula u trans. Obiĉno je govorila uz tek mali poticaj, no ovog puta profesor joj je morao

postavljati pitanja, i to vrlo odluĉno, prije nego što smo išta saznali. Napokon je uslijedio njezin odgovor:

- Ništa ne vidim; mirujemo; nema zapljuskivala valova, već samo postojani šum vode koja tiho protjeĉe uz

vezno uţe. Ĉujem glasove muškaraca koji dovikuju i blizu i daleko, te škripu vesala u njihovim leţištima.

Negdje je opalio top; njegova je jeka doprla iz velike daljine. Iznad mene ĉuje se toptanje nogu, te

povlaĉenje konopaca i lanaca. Sto je ovo? Vidim traĉak svjetlosti; osjećam kako po meni puše zrak.

Tu je zastala. Ustala je, kao voĊena nekim nagonom, sa sofe na kojoj je leţala te podigla obje ruke, s

dlanovima prema gore, kao da podiţe neki teret. Van Helsing i ja pogledali smo se s razumijevanjem.

Quincey je ovlaš podigao obrve pogledavši znaĉajno, dok se Harkerova šaka nagonski stegnuta oko drške

njegova noţa. Uslijedila je dugaĉka stanka. Svi smo znali da prolazi vrijeme kad je mogla govoriti, no imali

smo osjećaj kako je beskorisno išta reći. Odjednom se uspravila, otvorila oĉi, te rekla draţesnim glasom:

- Zar nitko ne ţeli šalicu ĉaja? Zacijelo ste vrlo umorni! Prihvatili smo jer ju je samo to moglo usrećiti.

Odjurila je po ĉaj; kad je otišla, Van Helsing reĉe:

- Vidite, prijatelji moj. On je blizu kopna; napustio je svoj sanduk sa zemljom. Ali tek mu predstoji odlazak

na obalu. Tijekom noći bi mogao leţati negdje sakriven; ali ako ga ne prenesu na obalu ili ako je brod ne

dodirne, on se ne moţe domoći kopna. U tom sluĉaju, ako je noć, moţe skoĉiti ili pak odletjeti na obalu, kao

stoje uĉinio u Whitbyju. Ali ako dan nastupi prije nego što se domogne obale, onda ne moţe pobjeći, osim

ako ga netko prenese. A ako ga prenesu, carinici bi mogli ustanoviti što se nalazi u tom sanduku. Sve u

svemu, ako on noćas ni prije zore ne pobjegne na obalu, izgubit će ĉitav dan. U tom ćemo sluĉaju moţda

stići na vrijeme; jer ne pobjegne li noću, zateći ćemo ga za dana, zatvorena u sanduk i prepuštena našoj

milosti; jer on se ne usuĊuje biti u svome stvarnom obliĉju, budan i vidljiv, da ga ne otkriju.

Ništa se više nije moglo pridodati tome, pa smo strpljivo ĉekali do zore kad bismo mogli nešto saznati od

gde Harker.

RĊno jutros saslušali smo bez daha njezine odgovore u transu. Hipnotiĉko stanje nastupilo je sporije nego

prošli put. Kad je napokon nastupilo, vrijeme do potpunog izlaska sunca bilo je tako kratko da smo poĉeli

oĉajavati. Van Helsing kao da je unio svu svoju dušu u svoje napore. Naposljetku, odazvavši se njegovoj

volji, odvratila mu je:

- Sve je u mraku. Ĉujem zapljuskivanje vode, u istoj razini sa mnom, te škripu drveta po drvetu.

Zastala je, i crveno sunce se uzdiglo. Moram ĉekati do naveĉer.

I tako sad putujemo prema Galatzu u agoniji išĉekivanja. Trebali bismo stići izmeĊu dva i tri ujutro; no već

kod Bukurešta kasnimo tri sata, pa nikako ne moţemo doći prije nego što bude potpuno svanulo. Na taj

naĉin dobit ćemo još dvije hipnotiĉke poruke od gĊe Harker; jedna od njih, ili pak obje, mogle bi baciti više

svjetla na ono što se dogaĊa.

Kasnije. Sumrak je prošao. Srećom, u to vrijeme nismo bili ometani, jer da smo se tada nalazili na nekom

kolodvoru, moţda ne bismo mogli osigurati neophodan mir i izdvojenost. GĊa Harker se predala

hipnotiĉkome utjecaju još manje spremno nego jutros. Pribojavam se da bi njezina moć da ĉita ono što Grof

doţivljava mogla zamrijeti upravo kad nam bude najpotrebnija. Ĉini mi se da joj se razbuktala mašta. Dok

se nalazila u transu, dosad se ograniĉavala na najjednostavnije ĉinjenice. Ako se ovo nastavi, moglo bi nas

navesti na krivi trag. Da Grofova moć nad njom zamire usporedno s njezinom moći spoznaje, bila bi to

sretna pomisao; no bojim se da moţda nije tako. Kad je napokon progovorila, rijeĉi su joj bile zagonetne:

- Nešto izlazi; osjećam kako to prolazi pokraj mene poput hladna vjetra. Ĉujem nejasne zvukove iz daljine -

ljude koji priĉaju na stranim jezicima, vodu koja pada velikom silinom, te zavijanje vukova.

Zastala je i proţeo ju je drhtaj, koji se nekoliko sekundi pojaĉavao, sve dok se na kraju nije poĉela tresti kao

šiba na vjetru. Ništa više nije rekla, ĉak ni u znak odgovora na profesorova odrješita pitanja. Kad se

probudila iz transa, bilo joj je hladno, te je bila iscrpljena i klonula; no um joj je bio napet. Ništa se nije

sjećala, već je zapitala što je rekla. Kad smo joj ispriĉali, nadugo i naširoko, u tišini je poĉela razmišljati o

tome.

30. listopada, 7 sati ujutro. Sad smo već blizu Galatza i kasnije moţda neću imati vremena za pisanje. Jutros

smo svi s posebnom napetošću oĉekivali zoru. Kako je znao za sve veće poteškoće prilikom izazivanja

hipnotiĉkog transa, Van Helsing je zapoĉeo postupak ranije nego inaĉe. No, nije bilo nikakvog rezultata sve

do uobiĉajenog vremena, kad je popustila uz još veće poteškoće, samo jednu minutu prije nego što se

podiglo sunce. Profesor nije gubo vrijeme pri ispitivanju; odgovor joj je došao s podjednakom hitrošću:

- Sve je u maku. Ĉijem kako protjeĉe voda, u ravnini s mojim ušima, te škripu drveta po drvetu. U daljini

tuli stoka. Ĉuje se još jedan ĉudnovati zvuk, nalik na... - zastala je i stalo ju je obuzimati sve jaĉe bljedilo.

- Dalje! Dalje! Govorite, nareĊujem vam! - rekao je Van Helsing glasom punim agonije. U isto vrijeme

pogled mu je postao oĉajniĉki jer je uzdiglo sunce zarumenilo ĉak i blijedo lice gĊe Harker. Otvorila je oĉi i

svi smo se trgnuli kad je rekla draţesnim i naizgled zabrinutim glasom:

- Jao, profesore, zašto traţite od mene ono što znate da ne mogu uĉiniti?Niĉega se ne sjećam. - Zatim je

ugledala zaprepašteni izraz na našim licima te rekla, skrećući pogled od jednoga do drugoga:

- Što sam rekla? Što sam uĉinila? Ništa ne znam, osim da sam ovdje leţala i napola spavala, a zatim sam

ĉula kako ste rekli "Dalje! Govorite, nareĊujem vam!" Uĉinilo mi se smiješnim kako ste mi nareĊivali, kao

da sam zloĉesto dijete.

- Ah, gospoĊo Mina - rekao je tuţnim glasom - to je dokaz, ako je dokaz potreban, koliko vas volim i

poštujem, jer vam se rijeĉ izgovorena za vaše dobro, iskrenije nego ikad, ĉini tako ĉudnovata, zato što

nareĊujem onoj kojoj se s ponosom pokoravam!

Ĉuje se zviţdanje; pribliţavamo se Galatzu. Izgaramo od napetosti i nestrpljivosti.

Dnevnik Mine Harker

30. listopada. G. Morris odveo me u hotel u kojemu smo brzojavom rezervirali sobe. On je jedini mogao biti

osloboĊen posla budući da ne govori nijedan strani jezik. Poslovi su rasporeĊeni otprilike kao i u Varni,

osim što je lord Godalming otišao do vicekonzula, jer bi njegov status mogao posluţiti kao trenutaĉna

garancija tome duţnosniku budući da smo u strahovitoj ţurbi. Jonathan i lijeĉnici otišli su do brodarskog

zastupnika kako bi saznali detalje o dolasku Carice Katarine.

Kasnije. Lord Godalming se vratio. Konzul je na putu, a vicekonzul je bolestan; stoga jedan ĉinovnik

obavlja sve rutinske poslove. Bio je vrlo susretljiv i ponudio je da će uĉiniti sve što je u njegovoj moći.

Dnevnik Jonathana Harkera

30. listopada. U devet sati dr. Van Helsing, dr. Seward i ja posjetili smo gospodu Makenzija i Steinkoffa,

zastupnike londonske tvrtke Hapgood. Primili su brzojav iz Londona, kao odgovor na brzojavni zahtjev u

kojemu ih se moli da nam izaĊu ususret koliko god bude u njihovoj moći. Bili su više nego ljubazni i uĉtivi,

te su nas odmah odveli na palubu Carice Katarine, koja je leţala usidrena u rijeĉnoj luci. Ondje nas je primio

kapetan, imenom Donelson, koji nam je priĉao o svome putovanju. Rekao je kako u cijelom ţivotu nije imao

tako povoljne vjetrove.

- Ĉovjeĉe! — rekao je. - Bojali smo se jer smo oĉekivali da će nam se te povoljne okolnosti vratiti kao

bumerang u obliku neke strašne nesreće, tako da sve u svemu budemo na nuli. Nije normalno ploviti od

Londona do Crnog mora s vjetrom u leda, kao da ti sam vrag puše u jedra zbog vlastite koristi. I cijelo to

vrijeme ništa nismo ni vidjeli. Ĉim bismo se primaknuli nekom brodu, luci ili kopnu, na nas bi pala magla i

putovala zajedno s nama, a kad bi se podignula i mi pogledali, vraga smo mogli vidjeti. Prošli smo pokraj

Gibraltara, no nismo mogli dati ni signal. Sve dok nismo došli do Dardanela, gdje smo morali ĉekati dozvolu

za prolaz, nijednom nismo bili nadomak poziva. Prvo sam namjeravao popustiti jedra i usporiti dok se magla

ne digne, ali onda sam pomislio da, ako vrag hoće da brzo stignemo u Crno more, on će to uĉiniti i uz našu

pomoć i bez nje. Ako brzo doputujemo, vlasnici broda neće nam to uzeti za zlo, niti će nam naškoditi

prometu; a onaj stari vrag kojemu smo posluţili svrsi bit će nam zahvalan što ga nismo zadrţavali.

Ova mješavina priprostosti i lukavstva, praznovjerja i komercijalnog rasuĊivanja bocnula je Van Helsinga,

koji je rekao:

- Prijatelju moj, taj je vrag spretniji nego što neki misle i zna kad se naĊe netko ravan njemu!

Kapetanu se dopao taj kompliment, pa je nastavio:

- Kad smo prošli Bospor, ljudi su poĉeli gunĊati i neki od njih, Rumunji, zatraţili su od mene da bacimo u

more veliki sanduk koji je na brod smjestio neki stari ĉudak baš prije nego što smo krenuli iz Londona.

Vidio sam kako pogledavaju tog tipa. Kad su ga vidjeli, ispruţili su dva prsta prema njemu, za zaštitu od

uroka. Ĉovjeĉe, smiješno je kakvo je praznovjerje tih stranaca! Odmah sam ih poslao obavljati posao; ali

budući da se odmah poslije toga oko nas zgusnula magla, imao sam osjećaj da su uĉinili nešto, makar nisam

mogao biti siguran daje u svezi sa sandukom. Dakle, išli smo dalje, pa kako se magla nije podignula pet

dana, jednostavno sam pustio da nas vjetar nosi; jer ako je vrag htio nekamo doći, mada će nam i tome i

pomoći, k ako nam ne pomogne, ipak ćemo biti na oprezu. I jasna stvar, cijelim smo putem drţali dobar

pravac i imali duboko more. Prije dva dana, kad se ujutro sunce probilo kroz maglu, zatekli smo se toĉno na

rijeci nasuprot Galatzi. Rumunji su poludjeli i htjeli svakako baciti onaj sanduk u rijeku. Morao sam

porazgovarati s njima o tome uz pomoć štapa; pa kad se i zadnji digao s palube i uhvatio za glavu, uvjerio

sam ih kako je roba povjerena meni i vlasnicima mog broda sigurnija u mojim rukama nego u Dunavu, pa

bilo u njoj urok ili ne bilo. Pazite, već su imali onaj sanduku rukama, spremni da ga bace u rodu. Kako je bio

adresiran na Galatz preko Varne, odluĉio sam da ostane tamo sve dok se ne iskrcamo u luci i potpuno ga se

riješimo. Taj dan nismo bogzna što uĉinili i morali smo prenoćiti usidreni; ali sasvim rano ujutro, sat prije

zore, na brod je došao neki ĉovjek s nalogom, poslanim iz Engleske, da preuzme sanduk upućen na nekog

grofa Drakulu. Jasna stvar, sve je bilo spremno. Papiri su mu bili ispravni i baš mi je bilo drago da se riješim

tog prokletstva jer mi je i samom poĉelo biti neugodno. Ako je vrag imao neku prtljagu na brodu, pomišljam

da je to bio baš taj sanduk!

- Kako se zvao ĉovjek koji ga je preuzeo? - zapita dr. Van Helsing, s pritajenim zanimanjem.

- Sad ću vam reć! - odvratio je kapetan, sišao u svoju kabinu, te donio potvrdu na kojoj je bio potpisan

"Immanuel Hildesheim." Adresa je glasila Burgen-strasse 16. Ustanovili smo da je to sve što kapetan zna te

smo, zahvalivši mu se, i otišli.

Zatekli smo Hildesheima u njegovu uredu. Rijeĉ je o Ţidovu pomalo adelfskog tipa, s nosem kao u ovce i

fesom na glavi. Izgladili smo njegovo protivljenje gotovinom i nakon manjeg cjenkanja ispriĉao nam je sve

što je znao. To nije bilo pretjerano znaĉajno. Primio je od gospodina de Villea iz Londona pismo s molbom

da primi sanduk koji će stići u Galatz brodom Carica Katarina, ako je moguće prije zore, tako da izbjegne

carinike. Trebalo gaje proslijediti odreĊenom Petrofu Skinskome, koji je suraĊivao sa Slovacima koji su

trgovali uz rijeku sve do luke. Za svoj je posao plaćen engleskom novĉanicom, koju je kasnije unovĉio u

zlato u Dunavskoj meĊunarodnoj banci. Kad je Skinsky došao k njemu, odveo gaje do broda i prebacio mu

sanduk, tako da prištedi za nosaĉa. To je bilo sve što je znao.

Potom smo potraţili Skinskoga, ali nismo ga mogli naći. Jedan od njegovih susjeda, koji ga po svoj prilici

nimalo nije volio, rekao je da je otišao nekamo prije dva dana, nitko ne zna kamo. To je potvrdio i njegov

gazda, koji je po tekliću primio kljuĉ od kuće zajedno sa zaostalom stanarinom, u engleskoj valuti. To je bilo

izmeĊu deset i jedanaest sati prošle noći. Opet smo bili na mrtvoj toĉki.

Dok smo razgovarali, neki je ĉovjek dotrĉao i izustio bez daha da je tijelo Skinskoga pronaĊeno s unutrašnje

strane zida groblja Sv. Petra, te da mu je grlo razderano, kao da je to uĉinila neka divlja zvijer. Ljudi s

kojima smo priĉali otrĉali su kako bi vidjeli tu strahotu, a ţene su vriskale "Ovo je djelo nekog Slovaka!"

Poţurili smo odatle., da nas nitko ne uvuĉe u to, ĉime bismo bili zadrţani.

Kad smo stigli kući, nismo mogli doći ni do kakva odreĊenog zakljuĉka. Svi smo bili uvjereni da sanduk

nekamo putuje po planu, i to vodom, ali tek smo morali utvrditi kamo. Teška smo se srca vratili u hotel k

Mini.

Kad smo se sastali, prvo smo se posavjetovali da li da se ponovno povjerimo Mini. Situacija postaje

oĉajniĉka i u tome leţi barem neka šansa, koliko god bila riziĉna. Kao prvi korak u tom smjera, ja sam

osloboĊen obećanja koje sam joj zadao.

Dnevnik Mine Harker

30. listopada, navečer. Svi su bili toliko umorni, izmuĉeni i potišteni da se ništa nije moglo poduzeti sve dok

se ne odmore. Stoga sam ih zamolila da prilegnu pola sata dok ja prepišem dnevniĉke zapise do ovog

trenutka. Vrlo sam zahvalna ĉovjeku koji je izumio prijenosni pisaći stroj, te g. Morrisu koji mi ga je

nabavio. Sasvim bih se izgubila u tom poslu da moram pisati perom...

Gotovo je; jadni, dragi Jonathan, što je sve morao pretrpjeti, kako li negdje još uvijek trpi! Leţi na sofi i

jedva da diše, a ĉitavo tijelo kao da mu je otkazalo poslušnost. Ĉelo mu je naborano; lice mu je stegnuto od

boli. Jadnik, moţda razmišlja, a ja mu vidim lice naborano zbog koncentracije s kojom razmišlja. Ah, kad

bih barem mogla biti od ikakve koristi... Uradit ću sve što mogu...

Zamolila sam dr. Van Helsinga i on mi je dao sve papire koje još nisam vidjela... Dok se oni odmaraju, sve

ću paţljivo proĉitati i moţda doĊem do kakva zakljuĉka. Pokušat ću slijediti profesorov primjer te bez

predrasuda razmisliti o ĉinjenicama preda mnom...

Doista vjerujem da sam Boţjom milošću otkrila nešto. Nabavit ću zemljovide i prouĉiti ih...

Sigurnija sam nego ikad da sam u pravu. Moj je novi zakljuĉak gotov, pa ću okupiti naše društvo i proĉitati

ga. Oni mogu prosuditi. Dobro je biti toĉan, a svaka je minuta dragocjena.

Bilješka Mine Harker

(priključena njezinu dnevniku)

Osnono pitanje: Problem grofa Drakule sastoji se u tome kako da se vati do svog dvorca.

a) Neko ga mora prevesti. To je oĉigledno; jer da. raspolaţe moćima, kretanja po vlastitoj volji, mogao bi ići

u obliku ĉovjeka, vuka ili šišmiša, ili na neki drugi naĉin. Oĉigledno se boji da bi ga netko mogao otkriti ili

mu pomrsiti planove dok se nalazi u bespomoćnu stanju, sputan od zore do sumraka u svome drvenom

sanduku.

b) Na koji će naĉin biti prevezen? Ovdje nam moţe pomoći metoda eliminacije. Cestom, ţeljeznicom ili

vodom?

1. Cestom. Poteškoće su nebrojene, naroĉito za vrijeme napuštanja grada.

a) Postoje ljudi, a ljudi su radoznali i skloni ispitivanju. Neki pokazatelj, pretpostavka, dvojba glede onoga

što se nalazi u sanduku uništilo bi ga.

b) Mogao bi naići na carinske ili pak porezne sluţbenike.

c) Njegovi bi ga progonitelji mogli slijediti. To je njegov najveći strah. Kako bi sprijeĉio da ga netko izda,

odbio je od sebe, koliko je mogao, ĉak i svoju ţrtvu — mene!

2. Ţeljeznicom. Nitko ne bi nadzirao sanduk. Trebalo bi prihvatiti rizik da doĊe do zastoja; a zastoj bi bio

koban dok su mu neprijatelji na tragu. Istina, noću bi mogao pobjeći, ali na ĉemu bi bio kad bi se našao na

nepoznatu mjestu bez utoĉišta u koje bi mogao pobjeći? To nije njegov plan i on to neće riskirati.

3. Vodom. Ovo je s jedne strane najsigurniji naĉin, ali s druge najopasniji. Na vodi je lišen moći, osim noću.

Ĉak i onda samo moţe pozvati maglu, oluju i snijeg, te svoje vukove. Ali dode li do brodoloma, ţiva će ga

voda poklopiti, bespomoćnog, a onda bi doista bio izgubljen. Mogao bi izvući laĊu na kopno, ali ako je rijeĉ

o negostoljubivoj zemlji, gdje se ne moţe slobodno kretati, poloţaj bi mu i dalje bio bezizlazan.

Po našim saznanjima nalazi se na vodi; još moramo ustanoviti na kojoj vodi.

Najprije moramo toĉno utvrditi što je već uĉinio; onda bismo mogli naslutiti što namjerava nakon toga.

Kao prvo, moramo dokuĉiti što je uĉinio u Londonu u sklopu svog sveukupnog plana, kad mu se radilo o

sekundama, te se trebao snaći kako je znao i umio.

Kao drugo, moramo utvrditi što je već uĉinio ovdje, koliko to moţemo razabrati iz ĉinjenica kojima

raspolaţemo.

Što se tiĉe prvog zadatka, on je oĉigledno imao namjera pristati u Galatzu, te je poslao fakturu u Vamu kako

bi nas zavarao u sluĉaju da otkrijemo na koji je naĉin otputovao iz Engleske. Njegova je, dakle, jedina

namjera bila pobjeći. Dokaz je pismo s uputama što ga je poslao Immanuelu Hildesheimu, u kojemu piše da

on preuzme i odveze sanduk prije zore. Tu su takoĊer i upute za Petrofa Skinskoga. To moţemo jedino

naslućivati; ali zacijelo je postojalo nekakvo pismo ili pak poruka, budući da je Skinsky došao k

Hildesheimu.

Znamo da su njegovi planovi zasad postigli uspjeh. Carica Katarina fenomenalno je brzo doputovala, tako

brzo da su kapetana Donelsona obuzele sumnje. No njegovo praznovjerje, ujedinjeno s njegovom lukavošću,

išlo je Grofu na raku, te je jurio, tjeran povoljnim vjetrom kroz magle i sve ostalo, dok nije naslijepo

nabasao na Galatz. Dokazano je daje Grof dobro organizirao stvari. Hildesheim je preuzeo sanduk, odvezao

ga i predao ga Skinskome. Skinsky gaje odvezao - i tu mu se trag gubi. Znamo jedino daje sanduk negdje na

vodi, te daje u pokretu. Carinici i poreski sluţbenici, ako ih je uopće i bilo, izbjegnuti su.

Sad stiţemo do onoga što je Grof zacijelo uĉinio nakon svog dolaska, na kopnu, u Galatzu.

Uruĉio je sanduk Skinskome prije zore. U vrijeme zore Grof se mogao pojavljivati samo u svome pravom

obliku. Tu se pitamo zastoje Skinsky uopće odabran da sudjeluje u ovome poslu? U dnevniku mog muţa

Skinsky se spominje kao ĉovjek koji kontaktira sa Slovacima koji trguju uz rijeku sve do luke; a primjedba

onog ĉovjeka, daje neki Slovak poĉinio umorstvo, pokazuje da njegov soj ljudi nije osobito omiljen. Grof je

ţelio izdvojenost.

Moja je pretpostavka sljedeća: u Londonu je Grof odluĉio da će se vratiti u dvorac vodenim putem, kojei je

smatrao najsigurnijim i najtajnijim. Iz dvorca su ga prevezli Cigani i vjerojatno isporuĉili svoj teret

Slovacima, koji su dalje odvezli sanduke do Varne, jer odatle su brodom isporuĉeni za London. Na taj je

naĉin Grof imao uvid u osobe koje su mogle urediti taj posao. Kad se sanduk našao na kopnu, prije zore ili

nakon sumraka, on je izašao iz sanduka, našao se sa Skinskim i dao mu upute kako da organizira prijevoz

sanduka duţ neke rijeke. Kad je to bilo obavljeno i kad je znao da je sve ukrcano, izbrisao je sve tragove

ubivši svog zastupnika, ili je barem tako mislio.

Pregledala sam zemljovid i utvrdila sa su najprikladnije rijeke uz koje su Slovaci mogli krenuti Pruth ili

Sereth. U dnevniku sam proĉitala da sam u svom transu ĉula mukanje krava, vodu koja ţubori u visini mojih

ušiju, te škripu drveta. Grof u svome sanduku nalazi se dakle na rijeci u nekoj otvorenoj laĊi, koju pokreću

veslima ili pak motkama, jer obale su blizu jedna dragoj i plovi se uzvodno. Kad bi putovali nizvodno, ne bi

bilo takva zvuka.

Dakako, moţda nisu u pitanju ni Sereth ni Pruth, ali moţemo za svaki sluĉaj i dalje istraţivati. Što se tiĉe

ovih dviju rijeka, lakše je upravljati brodom po Pruthu, ali kod Funduase u Sereth ulijeva rijeka Bistrica,

koja protjeće oko klanca Borgo. Zavoj koji ĉini najbliţe je mjesto Drakulinu dvorcu do kojega se moţe sliĉi

vodenim putem.

Dnevnk MimHarhr (nastavak)

Kad sam završila s ĉitanjem, Jonathan me zagrlio i poljubio. Ostali su mi stegnuli obje ruke, a dr. Van

Helsing je rekao:

- Naša draga gospoĊa Mina još nam je jednom uĉiteljica. Njezine su oĉi vidjele onda kad smo svi bili slijepi.

Sad smo ponovno na tragu i ovaj put mogli bismo uspjeli. Naš je neprijatelj u najbespomoćnijem poloţaju i

ako ga uspijemo dohvatiti za vrijeme dana, na vodi, naš će zadatak biti priveden kraju. On je u prednosti, ali

nije u stanju ţuriti jer ne moţe napustiti svoj sanduk da ljudi koji ga prevoze ne posumnjaju u nešto. Kad bi

posumnjali, zacijelo bi ga bacili b rijeku, gdje bi umro. To zna i zato to neće uĉiniti. A sad, muškarci,

odrţimo ratno zasjedanje; jer ovdje i sada moramo isplanirati što će svaki od nas poduzeti.

- Ja ću nabaviti parnu barku i krenuti za njim - reĉe lord Godalming.

- A ja konje da poĊem za njim obalom, za sluĉaj da pristane -reĉe g. Morris.

- Dobro je! - reĉe profesor. - Ijedno i drugo je dobro. Ali nitko ne smije ići sam. U sluĉaju potrebe, moramo

raspolagati silom kako bismo se suprotstavili sili; Slovaci su snaţni i okorjeli, te raspolaţu grabim oruţjima.

Svi su se muškarci nasmiješili jer su zajedno imali ĉitav mali

arsenal.

- Ja sam ponio nekoliko vinĉesterki - rekao je g. Morris. - Dosta su praktiĉne u guţvi, a moglo bi biti

vukova. Ako se sjećate, Grof je poduzeo još neke mjere predostroţnosti; drugima je uputio neke zahtjeve

koje gospoda Harker nije mogla sasvim ĉuti ili pak shvatiti. Moramo biti spremni na sve.

- Mislim da bi bilo najbolje da ja poĊem s Quinceyem - rekao je dr. Seward. - Mi smo naviknuti na

zajedniĉki lov i nas ćemo dvojica, dobro naoruţani, biti dorasli bilo ĉemu što bi moglo iskrsnuti. Ni ti ne

smiješ bili sam, Art. Moţda će se trebali boriti sa Slovacima i sluĉajni napad s njihove strane, iako ne

vjerujem da nose vatreno oruţje, upropastio bi nam sve planove. Ova put više ne smije biti sluĉajeva;

nećemo odahnuti sve dok Grofova glava i tijelo ne budu odvojeni, te dok ne budemo sigurni da se više neće

reinkarnirati.

Rekavši to pogledao je Jonathana, a Jonathan je pogledao mene.

Vidjela sam da se u jadniku odvija strahovita borba. Naravno, htio je biti sa mnom; ali s druge strane, upravo

će ekipa na barki najvjerojatnije uništiti onog... onog... vampira. (Zašto sam oklijevala pri pisanju te rijeĉi?)

Nekoje vrijeme šutio, a za vrijeme njegove šutnje progovorio je dr. Van Helsing.

- Prijatelju Jonathane, to je posao za vas iz dva razloga. Kao prvo, mladi ste i hrabri, te se moţete boriti, a u

presudnom će trenutku biti potrebne sve raspoloţive snage. S droge strane, vaše je pravo da ga uništite, to

biće koje je nanijelo toliko zla i vama i vama dragima. Ne bojte se za gospodu Minu; ja ću brinuti za nju,

budem li mogao. Ja sam star. Moje noge nisu više onako hitre kao nekoć i nisam naviknut na dugotrajno

jahanje niti pak na potjere koje traju sve dok je to potrebno. Ne mogu rukovati ni smrtonosnim oruţjima. Ali

mogu biti koristan na druge naĉine, boriti se drugim sredstvima. A bude li to potrebno, mogu umrijeti poput

kakvog mladića. Dopustite mi da vam kaţem kako imam sljedeću ţelju; kad vi, moj lorde Godalming i

prijatelju Jonathane, krenete uzvodno rijekom, te kad John i Quincey budu ĉuvali obalu na koju Drakula

moţda pristane, ja ću povesti gospodu Minu u samo srce neprijateljske zemlje. Sve dok je stari lisac sputan u

svome sanduku te pluta po brzoj rijeci s koje ne moţe pobjeći na kopno i ne usuĊuje se podići poklopac svog

lijesa kako ga slovaĉki prijevoznici ne bi u strahu prepustili smrti, mi ćemo poći onim putem kojim je išao

Jonathan, od Bistrice preko Borga, te pronaći put do Drakulina dvorca. Tu će hipnotiĉka pomoć gospoĊe

Mine svakako biti korisna, i pronaći ćemo put, inaĉe obavijen mrakom i nepoznat, nakon prve zore kad se

pribliţimo tome sudbonosnom mjestu. Ondje ima mnogo toga za uĉiniti, posvetiti još neka mjesta, tako da

zbrišemo s lica svijeta ono zmijsko leglo.

Tu ga je Jonathan prekinuo, sav zaţaren:

- Mislite li reći, profesore Van Helsing, da ćete odvesti Minu, u ovakvom ţalosnom stanju, okaljanu bolešću

onoga vraga, u same ralje njegove smrtonosne stupice? Ni za cijeli svijet! Ni za sve ţivo i mrtvo! - Na

trenutak kad daje izgubio dar govora, a zatim je nastavio:

- Znate li vi kakvo je to mjesto? Jeste li vidjeli ono uţasno leglo paklenske sramote, u kojemu je i sama

mjeseĉina ţiva u obliĉja strašnih prikaza, a svako zrnce prašine koje se vrtloţi u vjetru zaĉetak je

proţdrljivog ĉudovišta? Jeste li osjetili vampirske usne na svom grlu? -Na tom se mjestu okrenuo prema

meni, pa kad mu je pogled zastao na mom ĉelu, uz usklik je podigao ruke. - O, Boţe moj, što smo uĉinili da

zasluţimo ovakav uţas?

Potom je klonuo na sofu, obuzet nesnosnim patnjama. Tada je progovorio profesor, jasnim, ugodnim glasom

koji kao da je treperio u zraku i sve nas umirio:

- O, prijatelju moj, ţelim ići na ono grozno mjesto »pravo zato da bih izbavio go spolu Min« iz njega Ne daj

Boţe da povedem nju na to mjesto! Tamo treba obaviti jedan posao, strašan posao, i njezine oĉi to ne smiju

vidjeti. Mi muškarci koji se ovdje nalazimo, svi osim Jonathana, vlastitim smo oĉima vidjeli što treba uĉiniti

prije nego što to mjesto moţe biti oĉišćeno. Prisjetite se da smo u uţasnu škripcu. Ako nam Grof pobjegne i

ovaj put, a jak je, prepreden i lukav, moţe donijeti odluku da spava ĉitavo stoljeće; a u tom će sluĉaju nakon

odreĊenog vremena naša draga... - uhvatio me za raku - krenuti k njemu kako bi mu pravila društvo i postala

bi nalik na one druge koje ste vi, Jonathane, vidjeli. Ispriĉali ste nam kakve halapljive usne imaju; ĉuli ste

njihov razuzdani smijeh dok su zgrabile onu pokretnu torbu koju im je Grof dobacio. Zadrhtali ste, i to je

dobro. Oprostite mi što vam nanosim toliko boli, ali to je nuţno. Prijatelju moj, ne navodi li me prijeka

potreba na posao u kojemu ću, zatreba li, dati i svoj ţivot? Ako itko moţda ostane na onome mjestu, da im

pravi društvo, onda ću to biti ja.

- Radite kako hoćete - rekao je Jonathan, uz jecaj koji ga je cijeloga protresao. - U Boţjim smo rukama!

Kasnije. Ah, doista mi je dobro ĉinilo kad sam vidjela kako rade ti hrabri ljudi. Kako da ţena ne zavoli

muškarce kad su tako predani, iskreni i hrabri! A osim toga, to me navelo na razmišljanje i o ĉudesnoj moći

novca! Što se sve ne moţe njime postići kad se pravilno koristi; a što se moţe postići kad se koristi iz niskih

pobuda! Bila sam doista zahvalna što je lord Godalming bogat, te što su i on i g. Morris, koji takoĊer ima

mnogo novaca, spremni obilno ga trošiti. Jer da to nije sluĉaj, naša mala ekspedicija ne bi mogla krenuti ni

na vrijeme niti pak ovako dobro opremljena, kao što će biti sluĉaj za sat vremena. Nisu prošla još ni tri sata

otkako smo se dogovorili tko će se ĉega prihvatiti; sad već lord Godalming i Jonathan imaju krasan parni

brodić, dobro zaţarena kotla, spreman da krene svakog trenutka kad zatreba. Dr. Seward i g. Morris imaju

šest prekrasnih, dobro opremljenih konja. Imamo sve moguće zemljovide i razna pomagala koja smo mogli

nabaviti. Profesor Van Helsing i ja trebali bismo krenuti veĉeras, vlakom od 23.40 za Verešti, gdje bismo

trebali nabaviti koĉiju kojom bismo se odvezli do klanca Borgo. Nosimo sa sobom mnogo novaca u gotovini

jer moramo kupiti koĉiju i konje. Sami ćemo voziti jer pri ovome poslu ni u koga ne moţemo imati

povjerenje. Profesor natuca mnogobrojne jezike pa ćemo se snaći. Svi smo naoruţani, ĉak i ja imam

revolver velikog kalibra; Jonathan ne bi bio miran da i ja nisam naoruţana poput ostalih. Na ţalost, ja ne

mogu nositi jedno oruţje koje imaju svi ostali; oţiljak na mom ĉelu to onemogućuje. Dragi dr. Van Helsing

tješi me da sam potpuno naoruţana, jer bi moglo bi biti vukova. Iz sata u sat sve je veća hladnoća, a svako

malo u znak upozorenja zapršti i snijeg.

Kasnije. Trebala sam prikupiti svu svoju hrabrost kako bih se mogla oprostiti sa svojim dragim. Moţda se

nikad više nećemo sresti. Samo hrabro, Mina! Profesor te budno promatra; pogled mu je upozoravajući. Sad

ne smije biti suza, osim ako Bog dopusti da one poteku od sreće.

Dnevnik Jonathana Harkera

30. listopada, noć. Pišem ovo pri svjetlosti koja dolazi kroz vratašca loţišta parobroda; lord Godalming

raspiruje vatra. Iskusan je u takvim poslovima jer već godinama posjeduje vlastiti parni brodić na Temzi, i

još jedan na Norfolk Broadsu. Naposljetku smo zakljuĉili daje Minina pretpostavka ispravna; ako je za

Grofov bijeg do njegova dvorca odabrana neka rijeka, zacijelo je to Sereth, a nadalje Bistrica, od mjesta gdje

se sastaju. Zakljuĉili smo da se negdje oko 47. stupnja sjeverne zemljopisne širine zacijelo nalazi mjesto za

prelazak podruĉja od rijeke do Karpata. Ne bojimo se noću ploviti rijekom punom brzinom; voda je

dovoljno duboka, a obale su dovoljno razmaknute da bi se ĉak i u mraku s lakoćom moglo ploviti. Lord

Godalming mi kaţe neka malo odspavam jer je zasad dovoljno da samo jedan od nas deţura. No ne mogu

zaspati; kako bih i mogao, kad mojoj voljenoj prijeti onakva uţasna opasnost i kad ona odlazi na to strašno

mjesto? Jedina mi je utjeha da se nalazimo u Boţjim rakama. Samo zbog vjere u to bilo bi lakše umrijeti

nego ţivjeti, te se na taj naĉin riješiti svih briga. G. Morris i dr. Seward zaputili su se na svoj dugaĉki put još

i prije nego što smo mi krenuli; oni će se drţati desne obale, i to nešto podalje, na višem terenu, odakle

mogu vidjeti velik komad rijeke, te izbjeći njezino krivudanje. Na prvoj etapi svog puta sa sobom imaju još

dvojicu koji im vode rezervne konje. Sveukupno ih je ĉetvero, tako da ne izazivaju previše pozornosti.

Nakon što otpuste te ljude, a to će biti uskoro, sami će pripaziti na konje. Moţda će biti potrebno da se

udruţimo; u tom sluĉaju, svi zajedno moţemo jahati. Jedno od sedla ima pokretni rog i u sluĉaju potrebe,

lako se moţe prilagoditi za Minu.

Upustili smo se u suludu pustolovinu. Dok jurimo ovdje kroz mrak, hladnoća rijeke kao da se uzdiţe i

obavija nas. Dok nas okruţuju svi ti zagonetni noćni zvukovi, sve se primiĉe svršetku. Kao da zamiĉemo na

nepoznata mjesta, medu nepoznate obiĉaje; u ĉitav svijet ispunjen mraĉnim i jezovitim stvarima. Godalming

zatvara vratašca loţišta...

31. listopada. Još uvijek hitamo. Nastupio je dan i Godalming spava. Ja deţuram. Jutro je strahovito hladno;

zahvalni smo na toplini loţišta, iako imamo debele bunde. Zasad smo prošli tek pokraj nekoliko

otvorenih laĊa, no ni na jednoj od njih nije bilo nikakva sanduka niti pak zaveţljaja veliĉine onoga što mi

traţimo. Ljudi bi nas se preplašili svaki pat kad smo okrenuli našu elektriĉnu svjetiljku prema njima, bacili

se na koljena i stali moliti.

1. studenog. Cijelog dana nikakvih novosti; nismo pronašli ništa nalik onome što traţimo. Sad smo već

prešli u Bistricu; ako su naše pretpostavke bile pogrešne, propustili smo priliku. Pregledali smo svaki brod, i

veliki imali. Rano jutros na jednome su brodu pomislili da smo mi u drţavnoj sluţbi, te su se doliĉno tome i

ponijeli prema nama. U tome smo vidjeli dobar naĉin da se lakše provlaĉimo, pa smo u mjestu Fundu, gdje

se Bistrica ulijeva u Sereth, nabavili rumunjsku zastavu, koju smo upadljivo izvjesili. Ovaj je trik upalio sa

svakim brodom što smo ga pregledali nakon toga; iskazali su nam puno poštovanje i nitko nam nijednom

nije prigovorio zbog naših pitanja i postupaka. Neki su nam Slovaci rekli kako ih je prestigla velika laĊa

koja se kretala brţe nego što je uobiĉajeno, budući da je imala udvostruĉenu posadu. To je bilo prije nego

što su došli do Fundua, pa nam nisu znali reći je li ta laĊa skrenula u Bistricu ili pak nastavila plovidbu

Serethom. U Funduu nismo ĉuli ni za kakav sliĉan brod, pa je zacijelo prošao onuda noću. Vrlo sam pospan;

moţda je na mene poĉela utjecati hladnoća i moram se neko vrijeme odmoriti. Godalming ustraje u tome da

on preuzme prvo deţurstvo. Neka ga Bog blagoslovi zbog sve dobrote što ju je iskazao prema jadnoj dragoj

Mini i prema meni.

2. studenog, ujutro. Bijeli je dan. Onaj me dobri ĉovjek nije htio probuditi. Kaţe da bi to bio pravi grijeh jer

sam sasvim mimo zaspao, zaboravivši na sve svoje brige. Ĉini mi se daje od mene strašno sebiĉno što sam

spavao tako dugo te mu prepustio da deţura ĉitave noći; no doista je bio u pravu. Jutros sam novi ĉovjek.

Dok sjedim ovdje i gledam ga kako spava, mogu uĉiniti sve što je potrebno. S jedne strane odrţavam stroj i

kormilarim, a s druge pak deţuram. Osjećam kako mi se vraćaju snaga i energija. Pitam se gdje su sad Mina

i Van Helsing. Trebali su pristići u Verešti u srijedu oko podneva. Trebat će im neko vrijeme da pribave

koĉiju i konje; pa ako su brzo krenuli i hitro putovali, sad bi mogli biti negdje oko klanca Borgo. Neka ih

Bog vodi i ĉuva! Bojim se i pomisliti što bi se moglo dogoditi. Kad bismo samo mogli brţe napredovati, ali

ne moţemo; strojevi brekću i daju sve od sebe. Pitam se kako napreduju dr. Seward i g. Morris. S planina u

ovu rijeku teku naizgled bezbrojni potoci, ali budući da nijedan nije prevelik, barem dosad, iako su

nesumnjivo strašni zimi i kad se snijeg otopi. Jahaĉi moţda nemaju prevelikih smetnji. Nadam se da ćemo ih

vidjeti prije nego što doĊemo do Strasbe; jer ako do tog vremena ne dostignemo Grofa, moţda ćemo se

morati posavjetovati glede našeg sljedećeg koraka.

Dnevnik dr. Sewarda

2. studenog. Tri dana na cesti. Nikakvih novosti, a nema vremena za zapisivanje ĉak i da ih je bilo jer nam je

svaki trenutak dragocjen. Odmarali smo se samo koliko je bilo potrebno za konje; no nas dvojica to izvrsno

podnosimo. Oni naši pustolovni dani sad su nam se pokazali korisnima. Moramo dati sve od sebe. Nećemo

biti mirni sve dok opet ne ugledamo parobrod.

3. studenog. Kod Fundua smo ĉuli da je parobrod skrenuo u Bistricu. Da barem nije ovako hladno. Ima

znakova da će uskoro snijeg. Bude li debeli sloj snijega, zaustavit će nas. U tom sluĉaju moramo nabaviti

saonice i nastaviti dalje u ruskome stilu.

4. studenog. Danas smo ĉuli da se parobrod zadrţao zbog nezgode nastale kad su se pokušali probiti

uzvodno po nekim brzacima. Slovaĉki ĉamci lako ih prevaljuju uz pomoć uţeta, zahvaljujući znalaĉkom

upravljanju. Jedan je prošao tim putem samo nekoliko sati prije tog dogaĊaja. Godalming se amaterski bavi

monterskim poslovima i oĉigledno je ponovno osposobio brod. Naposljetku su uspješno prešli brzake, uz

pomoć tamošnjih ljudi, i nanovo krenuli u potjeru. Bojim se daje ta nezgoda ostavila brod u lošem stanju;

seljaci nam kaţu daje po povratku na mirnu vodu brod svako malo zastao, i to se nastavilo sve dok im je bio

nadomak pogleda. Moramo zapeti jaĉe nego ikad; moţda će im uskoro zatrebati naša pomoć

Dnevnik Mine Harker

31. listopada. Stigli smo u Verešti u podne. Profesor mi kaţe da me jutros u zoru jedva hipnotizirao, a ja

sam rekla tek "Mrak i tišina." On je sada otišao kupiti koĉiju i konje. Kaţe da će kasnije pokušati kupiti i

rezervne konje, tako da ih moţemo mijenjati putem. Predstoji nam nešto više od stotinu kilometara. Priroda

je lijepa i iznimno zanimljiva; da smo barem ovdje pod drukĉijim okolnostima, kako bi bilo lijepo sve to

promatrati! Da se Jonathan i ja sami vozimo ovuda, kakvo bi to bilo zadovoljstvo! Zaustavljali bismo se da

upoznamo ljude i saznamo nešto o njihovu ţivotu te bismo ispunili naše misli i uspomene svim bojama i

ţivopisnošću ove nepripitomljene, prekrasne zemlje i slikovitog naroda! Ali, na ţalost...!

Kasnije. Dr. Van Helsing se vratio. Nabavio je koĉiju i konje; na brzinu ćemo veĉerati i krenuti za jedan sat.

Vlasnica krĉme priprema nam golemu košaru s namirnicama; djeluje dostatna za ĉetu vojnika. Profesor je u

tome potiĉe, a meni je šapnuo da bismo tek za tjedan dana ponovno mogli nabaviti pristojnu hranu. I on je

išao u kupnju, te je dao poslati kući ĉitavu gomilu krasnih bundi i krznenih ogrtaĉa te ĉitavu silu toplih

odjevnih predmeta. Nećemo imati prilike da nam bule hladno.

Uskoro krećemo. Bojim se i pomisliti što nam se moţe dogoditi. Doista smo u Boţjim rukama Samo Bog

zna što bi se moglo dogoditi. Ja mu se molim, svom snagom svoje laţne i skrušene duše da pripazi na mog

voljenog muţa; da Jonathan dozna, štogod se dogodilo, da ga volim i poštujem više nego što to mogu

rijeĉima iskazati te da ce moja posljednja i najiskrenija pomisao uvijek biti upućena njemu.

27.

DNEVNIK MINE HARKER

1. studenog. Putujemo ĉitav dan, i to dobrom brzinom. Kao da konji znaju da imamo obzira prema njima jer

ĉitavim putem jure punom brzinom. Dosad smo ih već toliko puta zamijenili i svaki put smo doţivjeli isto,

tako da smo se odvaţili pomišljati kako će nam putovanje biti lako. Dr. Van Helsing drţi se lakonski; govori

seljacima da putuje u Bistricu, te im dobro plaća za zamjenu konja. Obiĉno dobijemo toplu juhu, kavu ili ĉaj

i krećemo dalje. Ovo je lijepa zemlja, prepuna ljepota, a ljudi su odvaţni, snaţni i priprosti, te su naizgled

prepuni lijepih osobina. Vrlo su, vrlo praznovjerni. U prvoj kući gdje smo zastali, kad je ţena koja nas je

posluţila ugledala oţiljak na mom ĉelu, prekriţila se i ispruţila prema meni dva prsta, da se zaštiti od uroka.

Vjerujem kako su se potrudili da nam u hranu stave više ĉešnjaka nego je uobiĉajeno; a ja ne podnosim

ĉešnjak. Od tog trenutka ne skidam ni šešir ni veo, te sam na taj naĉin izbjegla njihove sumnje. Brzo

putujemo, pa budući da nemamo sa sobom vozaĉa koji bi prenosio priĉe, brţi smo od skandala. No usudila

bih se reći da će nas strah od uroka nezaobilazno pratiti ĉitavim putem. Profesor djeluje neumorno; ĉitavog

se dana uopće nije odmarao, iako je mene natjerao da odspavam popriliĉno dugo. U sumrak me hipnotizirao

i kaţe da sam rekla po obiĉaju - "Mrak, zapljuskivanje vode i škripa drveta". Dakle, naš je neprijatelj još

uvijek na rijeci. Bojim se razmišljati o Jonathanu, no sad se nekako ne bojim za njega, niti pak za sebe.

Pišem ovo dok ĉekamo u kući jednog ratara da nam se pripreme konji. Dr. Van Helsing spava. Jadni dragi

ĉovjek, djeluje vrlo umorno, ostarjelo i sivo, ali usta su mu stisnuta ĉvrsto poput ustiju nekog pobjednika.

Ĉak i u snu odlikuje se nekom nagonskom odluĉnošću. Kad krenemo, nakon nekog vremena moram ga

natjerati da se odmori, dok ću ja upravljati koĉijom. Reći ću mu da su ispred nas još dani puta, te da ne smije

klonuti onda kad sva njegova snaga bude najpotrebnija... Sve je spremno; uskoro krećemo.

2. studenog, ujutro. Imala sam uspjeha i naizmjence smo vozili cijelu noć. Sad je svanuo dan, vedar, ali

hladan. U zraku je neka ĉudnovata teţina; kaţem "teţina" u pomanjkanju neke bolje rijeĉi; oboje je

osjećamo poput tereta. Vrlo je hladno i jedino nas naši topli odjevni predmeti od krzna ĉuvaju od hladnoće.

U zoru me dr. Van Helsing hipnotizirao; kaţe da sam odgovorila, "Mrak, škripa drveta i huĉanje vode."

Dakle, rijeka se mijenja kako napreduju uzvodno. Doista se nadam da se moj dragi neće izloţiti nikakvoj

opasnosti... Barem ne više nego što bude potrebno, no u Boţjim smo rukama.

2. studenog, uvečer. Vozimo se ĉitav dan. Krajolik postaje sve krševitiji kako napredujemo i veliki izdanci

Karpata, koji su nam se u Vereštiju ĉinili onako udaljenima i bili nisko na obzorju, sad kao da nas

opkoljavaju i uzdiţu se pred nama. Oboje smo priliĉno dobro raspoloţeni; mislim da se meĊusobno

pokušavamo razvedriti. Na taj naĉin razvedrujemo i sebe. Dr. Van Helsing kaţe da bismo do jutra trebali

stići do klanca Borgo. Ovdje su kuće vrlo rijetke i profesor kaţe da će zadnji konji koje smo nabavili trebati

ići s nama do kraja, jer ih moţda više nećemo moći zamijeniti. Nabavio je još dva uz ona dva koja smo

zamijenili, pa sad imamo svojevrsni ĉetveropreg. Ti su mili konji strpljivi i dobri ine zadaju nam nikakvih

nevolja. Ne zabrinjavaju nas nikakvi drugi putnici, pa ĉak i ja mogu voziti. Doći ćemo do klanca za dana; ne

ţelim stići onamo prije. Stoga putujemo laganim tempom i naizmjence se dugo odmaramo. Ah, što li će nam

sutrašnji dan donijeti? Idemo u potragu za mjestom na kojemu je moj jadni muţ onoliko patio. Daj Boţe da

idemo u pravom smjeru, te da će Bog ĉuvati mog muţa i one koji su dragi i njemu i meni, te koji se nalaze u

takvoj smrtonosnoj opasnosti. Jao, ja sam okaljana u Boţjim oĉima i ostat ću takva sve dok on ne naĊe

potrebnim da se uzdignem pred njime, poput onih koji nisu niĉime izazvali njegov gnjev.

Zapis Abrahama van Helsinga

4. studenog. Ovo je upućeno mom starom i iskrenom prijatelju, lijeĉniku Johnu Sewardu iz Purfleeta u

Londonu, u sluĉaju da se više ne sretnemo. To bi moglo pruţiti objašnjenje. Jutro je i pišem uz vatru koju

sam odrţavao cijele noći, uz pomoć gospoĊe Mine. Hladno je, hladno; tako hladno da je sivo, teško nebo

prepuno snijega, koji će jednom kad padne ostati ovdje ĉitave zime; tlo se otvrdnjava kako bi ga primilo.

Izgleda da je to izvršilo jak utjecaj na gospodu Minu; cijelog joj je dana glava tako oteţana da uopće nije

nalik sebi. Samo spava, i spava, i spava! Ona, koja je inaĉe tako budna, doslovce ništa nije uĉinila ĉitavog

dana; izgubila je ĉak i volju za jelom. Ništa više ne zapisuje u svoj mali dnevnik, ona koja gaje vodila onako

vjerno kad bismo god išli na spavanje. Nešto mi govori da nije sve u redu. No, veĉeras je malo bolje. Njezin

dug cjelodnevni san osvjeţio ju je i oporavio, jer sad je ponovno draţesna i vedra po obiĉaju. U sumrak sam

je pokušao hipnotizirati, ali na ţalost bezuspješno. Ta moć svakim danom postaje sve slabija, a veĉeras me u

potpunosti izdala. No, neka bude Boţja volja, kakva god bila i do ĉega nas dovela!

Da se sad vratim na protekle dogaĊaje, jer s obzirom na to da ih gospoda Mina ne zapisuje više

stenografijom, moram ih ja zapisati na svoj nezgrapan, staromodni naĉin, tako da nam baš svaki dan ne

protekne nezabiljeţen.

Stigli smo do klanca Borgo juĉer ujutro, odmah nakon izlaska sunca. Kad sam ugledao znakove nadolazeće

zore, pripremio sam se za hipnotiziranje. Zaustavili smo koĉiju i sišli, tako da nas ništa ne uznemiri. Naĉinio

sam leţaj od krzna, a gospoĊa Mina je legla na nj i prepustila se hipnotiĉkome snu kao inaĉe, ali sporije i na

kraće vrijeme nego ikad prije. Došao je odgovor kao i prije: "Mrak i ţubor vode." Zatim se probudila, vedra

i puna ţivota, te smo nastavili našim putem i uskoro stigli do klanca. Tada je postala jako uzbuĊena; u njoj

se stala oĉitovati neka nova snaga koja je vodi, jer pokazala je prema jednoj cesti i rekla:

- Ovo je pravi put.

- Kako znate? - zapitao sam.

- Naravno da znam - odgovorila je, te dodala nakon stanke: -Nije li moj Jonathan putovao ovuda, te zapisao

svoje putovanje?

U prvo vrijeme to mi se uĉinilo pomalo ĉudnovatim, no uskoro sam vidio da postoji samo jedna takva

sporedna cesta. Slabo je korištena i razlikuje se od putniĉke ceste od Bukovine do Bistrice, koja je šira i

tvrda, te ĉešće korištena.

Stoga smo pošli ovom cestom. Kad bismo naišli na druge putove, to su znali iskljuĉivo konji, jer nismo

uvijek bili sigurni ĉak ni da put postoji budući da su zapušteni i na njih je napadalo nešto malo snijega. Ja

bih ih potaknuo uzdama i oni bi strpljivo krenuli dalje. Malo-pomalo, naišli smo na sve stoje Jonathan

zabiljeţio u svome ĉudesnom dnevniku. Onda smo išli dugo, vrlo dugo; satima i satima. Na poĉetku sam

rekao gospodi Mini neka spava; pokušala je i uspjela. Spavala je cijelo vrijeme; sve dok me na kraju nisu

poĉele obuzimati sumnje te sam je pokušao probuditi. No ona je i dalje nastavila spavati i nisam je mogao

probuditi iako sam pokušavao. Ne ţelim biti pregrub u tome, da joj ne nanesem kakvo zlo, jer znam daje

mnogo pretrpjela i san joj je na trenutke jedina utjeha. Mislim da sam malo zadrijemao, jer odjednom me

proţeo osjećaj krivice, kao da sam nešto uĉinio. Osjetio sam kako sam se naglo trgnuo, s uzdama u ruci, a

dobri su konji kaskali naprijed, kao i prije. Spustio sam pogled i ustanovio da gospoĊa Mina još uvijek

spava. Sad je sumrak već blizu i svjetlost sunca nadire preko snijega poput velike ţute poplave, tako da

bacamo dugaĉke sjenke na mjestima gdje se planine strmo uzdiţu. Jer mi se uspinjemo, cijelo se vrijeme

uspinjemo, i sve je tako divlje i kamenito, kao daje ovdje kraj svijeta.

Probudio sam gospodu Minu. Ovaj put se probudila bez ikakva problema, te sam je potom pokušao

hipnotizirati. Ali nije zaspala, bez obzira na mene. Ipak sam pokušavao i pokušavao, sve dok odjednom

nisam vidio da se nalazimo u mraku. Stoga sam se ogledao oko sebe i ustanovio da je sunce zašlo. GospoĊa

Mina se nasmijala, a ja sam se okrenuo i pogledao je. Sad je sasvim budna i izgleda zaĉuĊujuće dobro, kao

one noći kad smo prvi put ušli u Grofovu kuću u Carfaau. To me jako uznemirilo, ali ona je tako vedra i

obzirna i tako misli na mene da sam zaboravio na sav svoj strah. Zapalio sam vatru, jer ponijeli smo sa

sobom zalihu drveta, i ona je pripremila hranu dok sam ja ispregnuo konje, povezao ih i ostavio ih na

zaklonjenu mjestu neka se hrane. Kad sam se nakon toga vratio do vatre, imala je spremnu veĉeru za mene.

Kad sam i njoj ponudio, nasmiješila se i rekla mi da je već jela, da je bila tako gladna da me nije mogla

ĉekati. To mi se nije svidjelo i obuzele su me mraĉne sumnje, ali bojim se da je ne preplašim, pa ne govorim

ništa o tome. Jeo sam sam. Zatim smo se umotali u krzna i legli pokraj vatre. Rekao sam joj neka spava dok

ću ja ostati na straţi. Ali nakon nekog vremena sasvim sam zaboravio na straţarenje; pa kad sam se

iznenadno prisjetio da sam na straţi, zatekao sam je kako leţi u tišini, no bila je budna i promatrala me

blistavim oĉima. Ista se stvar ponovila još jednom, dvaput i do jutra sam se dobro naspavao. Kad sam je

probudio, pokušao sam je hipnotizirati, ali na ţalost nije mogla zaspati, iako je poslušno sklopila oĉi. Sunce

se podizalo sve više i više, a zatim je usnula, prekasno, no tako duboko da se nije mogla probuditi. Nakon

što sam upregnuo konje i sve pripremio, morao sam je podići i usnulu je smjestiti u koĉiju. Još uvijek spava,

i samo spava; u snu izgleda zdravije i rumenije nego prije. A meni se to ne sviĊa. I bojim se, bojim se, bojim

se! Svega se bojim, ĉak i razmišljanja, ali moram nastaviti svojim putem. Ulog u ovoj igri su ţivot i smrt, ili

još i više od toga, i ne smijemo ustuknuti.

5. studenog, ujutro. Sve moram toĉno zapisati jer iako smo i vi i ja zajedno vidjeli kojekakva ĉudnovata

zbivanja, moţda ćete isprva pomisliti da sam ja, Van Helsing, poludio; da su mi brojne strahote i dugotrajno

trpljenje ţivaca napokon pomraĉili um.

Putovali smo ĉitavog juĉerašnjeg dana, sve više se pribliţavajući planinama te zadirući u sve krševitije i

pustije podruĉje. Ovdje ima brojnih mrkih strmina te mnogo vodopada, a priroda kao da je nekoć odrţala

ovdje svoj krabuljni ples. GospoĊa Mina i dalje je samo spavala. Iako sam u meĊuvremenu ogladnio i utaţio

glad, nisam je mogao probuditi, ĉak ni da se najede. Poĉeo sam se pribojavati daju je obuzeo kobni utjecaj

tog mjesta budući daje obiljeţena vampirskim krštenjem. "Dakle," rekao sam samome sebi, "ako već spava

cijeli dan, onda ja neću spavati noću." Dok smo putovali grabom cestom, jer cesta je ondje doista bila stara i

neureĊena, drţao sam glavu na grudima i spavao. Ponovno sam se probudio uz osjećaj krivice, naslutivši

daje prošlo dosta vremena, te zatekao gospoĊu Minu kako još uvijek spava, a sunce je

nisko zapalo. No sve se promijenilo; namrštene planine kao da su se udaljile i nalazili smo se blizu vrhunca

strmog breţuljka, na ĉijem se samom vrhu nalazio upravo onakav dvorac o kakvome je pisao Jonathan u

svom dnevniku. Istodobno sam stao likovati i pribojavati se; jer sad je svršetak bio blizu, što bilo da bilo.

Probudio sam gospoĊu Minu i još je jednom pokušao hipnotizirati, ali, na ţalost, nisam u tome imao uspjeha

sve dok nije bilo prekasno. Zatim, prije nego što nas je prekrila silna tmina, jer ĉak i nakon zalaska sunca

nebo je odraţavalo potonulo sunce na snijegu, i neko vrijeme trajao je sveopći sumrak, ispregnuo sam konje

i nahranio ih na najzaštićenijem mjestu što sam ga mogao pronaći. Zatim sam zapalio vatra i pokraj nje je

gospoĊa Mina, sad budna i šarmantnija nego ikad, udobno sjedila medu svojim pokrivaĉima. Spremio sam

hranu, no nije htjela jesti, rekavši jednostavno da nije gladna. Nisam je prisiljavao, znajući da bi to bilo

uzaludno. Ali ja sam se najeo jer sad moram prikupiti snage za sve. Zatim sam, obuzet strahom od svega što

bi se moglo dogoditi, povukao prsten oko mjesta na kojem je sjedila gospoĊa Mina, dovoljno velik da se

moţe odmoriti. Potom sam komadićem hostije prešao po tome prstenu, te ga razlomio na sićušne komadiće,

tako da je sve bilo dobro ĉuvano. Ona je ĉitavo to vrijeme nepomiĉno sjedila, tako mirno kao daje mrtva, i

postajala je sve bjelja i bjelja, sve dok nije bila bijela poput snijega; nije rekla ni rijeĉi. Ali kad sam joj se

pribliţio, privukla se k meni i shvatio sam da se ta jadna duša trese od glave do pete, tako daje to bilo upravo

bolno zamijetiti. Kad se malo umirila, obratio sam joj se:

- Zar nećete doći bliţe k vatri?

Jer, htio sam testirati što je bila u stanju uĉiniti. Poslušno je ustala, no kad je naĉinila jedan korak, zaustavila

se te ostala na mjestu kao da ju je netko udario.

- Zašto ste stali? - zapitao sam.

Odmahnula je glavom, te se vratila i sjela na svoje mjesto. Zatim me pogledala širom otvorenih oĉiju, poput

osobe koja se prenula iz sna.

- Ne mogu! - rekla je jednostavno te zašutjela. Obradovao sam se jer sam znao da ono što ona ne moţe, ne

mogu ni oni kojih se pribojavamo. Iako joj je tijelu prijetila opasnost, barem joj je duša bila na sigurnome!

Nakon nekog vremena konji su poĉeli njištati te su stali natezati svoje spone sve dok nisam otišao do njih i

umirio ih. Kad su osjetili moje rake na sebi, zanjištali su radosno te mi stali lizati šake, zašutjevši na neko

vrijeme. Otišao sam do njih mnogo puta te noći, sve dok nije nastupio onaj hladni sat kad zamre sve u

prirodi. Svaki put moj ih je dolazak umirio. Za vrijeme onog hladnog sata vatra je poĉela gasnuti i ja sam

kroĉio kako bih dodao još drva na nju, jer sad je snijeg dolazio na mahove, a s njime i studena magla. Ĉak je

i u mraku bilo nekakve svjetlosti, što je uvijek sluĉaj uz snijeg. Ĉinilo mi se da snjeţni zapusi i pramenovi

magle uzimaju oblike ţena u odjeći koja im se vukla po tlu. Vladala je mrtvaĉka, mraĉna tišina, samo su

konji njištali i zgurili se, kao da ih je obuzeo najstrašniji uţas. Poĉeli su me obuzimati strahovi, jezoviti

strahovi; no onda me obuzeo osjećaj sigurnosti unutar prstena u kojemu sam stajao. I ja sam poĉeo

pomišljati da su moje maštarije plod noći i tmine, te nemira kroz koji sam prošao i sve te uţasne brige. Kao

da su se sa mnom poigravala moja sjećanja na ono straviĉno Jonathanovo iskustvo; jer snjeţne pahuljice i

magla poĉele su kruţiti okolo-naokolo, sve dok mi se nije uĉinilo da nejasno vidim one ţene koje su ga

htjele ljubiti. A zatim su se konji stali zgurivati sve niţe i niţe, te zajeĉali od uţasa kao ljudi koje je obuzela

bol. Nije ih spopalo ĉak ni ludilo straha, da se otrgnu i pobjegnu. Pobojao sam se za moju dragu gospoĊu

Minu kad su se te ĉudnovate prilike pribliţile i stale kruţiti naokolo. Pogledao sam je, no ona je mirno

sjedila i nasmiješila mi se. Kad sam htio otići do vatre da bacim još drva na nju, uhvatila me i povukla

natrag, te prošaptala tako prigušenim glasom da se ĉinio kao iz sna:

- Ne, ne! Nemojte izlaziti. Ovdje ste sigurni! Okrenuo sam se prema njoj i pogledao je u oĉi.

- Ali vi? Bojim se upravo za vas! - rekao sara joj, na što se nasmijala, prigušeno i nestvarno.

- Bojite se za mene! - rekla je. - Zašto se bojite za mene? Nitko na svijetu nije sigurniji od njih nego što sam

ja.

Dok sam se pitao što to znaĉi, zapuh vjetra rasplamsao je vatru i ugledao sam crveni oţiljak na njezinu ĉelu.

A zatim sam, na ţalost, saznao istinu. Da nisam, uskoro bih je saznao, jer one uzvrtjele prilike sazdane od

magle i snijega pribliţile su se, no neprestance su se drţale izvan svetog kruga. Zatim su se poĉele

utjelovljivati, ako mi Bog nije oduzeo razum, jer sve sam vidio vlastitim oĉima, sve dok se nisu našle preda

mnom, od krvi i mesa, iste one tri ţene koje je Jonathan vidio u sobi, kad su ga htjele ljubiti u grlo.

Prepoznao sam njišuće zaobljene oblike, blistave prodorne oĉi, bijele zube, rumenu boju, razbludne usne.

Nasmiješile su se ĉaki jadnoj dragoj gospodi Mini. Dok je njihov smijeh dopirao kroz tišinu noći,

ispreplitale su ruke i pokazivale na nju, te se javljale onim svojim zamamnim zvonkim glasovima koje je

Jonathan opisao kao prepune neizdrţljive zamamnosti glazbenih ĉaša:

- DoĊi, sestro. DoĊi k nama. DoĊi! DoĊi!

U strahu sam se okrenuo prema mojoj jadnoj gospoĊi Mini i srce mi je od radosti poskoĉilo poput plamiĉka,

jer uţas u njezinim oĉima, odbojnost, strava, ispriĉali su mome srcu priĉu prepunu nade. Hvala Bogu, ona

još uvijek ne pripada njima. Zgrabio sam drvo za potpalu koje sam imao uz sebe, ispruţio komadić hostije te

krenuo u njihovu smjera prema vatri. Povukle su se preda mnom te se prigušeno i zastrašujuće nasmijale.

Dometnuo sam drvo na vatru i nisam ih se bojao, jer znao sam da smo sigurni pod zaštitom kojom smo

raspolagali. Nisu mi mogle prići dok sam bio naoruţan na taj naĉin, niti pak gospodi Mini dok se nalazila

unutar onog kruga, koji nije mogla napustiti, kao što one nisu mogle prodrijeti u nj. Konji su prestali tuliti i

mirno su legli na tlo. Snijeg je polako padao na njih i postajali su sve bjelji. Znao sam da te uboge ţivotinje

više ne osjećaju uţas.

I tako smo ostali sve dok se crvenilo zore nije poĉelo probijati kroz snjeţnu tminu. Bio sam usamljen i

preplašen, te pun jada i uţasa. Ali kad se ono prekrasno sunce stalo uzdizati iznad obzorja, kao da sam

nanovo oţivio. Pri prvome znaku zore jezovite su se prilike rastopile u uzvrtjeloj magli i snijegu; duhovi od

prozirne tmine udaljili su se prema dvorcu i izgubili se.

Kako je stala rudjeti zora, nagonski sam se okrenuo prema gospoĊi Mini, u namjeri da je hipnotiziram, no

ona je leţala obuzeta dubokim i iznenadnim snom, iz kojega je nisam mogao probuditi. Pokušao sam je

hipnotizirati kroz san, ali uopće nije reagirala, baš ni malo. I tako je svanuo dan. Još uvijek se bojim

pomaknuti. Zapalio sam vatru i pogledao konje - svi su mrtvi. Danas ovdje imam mnogo posla i još uvijek

ĉekam da se sunce visoko uzdigne. Moram obići mjesta gdje će mi to sunĉevo svjetlo, koliko god bilo

prigušeno snijegom i maglom, donijeti sigurnost.

Ojaĉat ću se doruĉkom, a onda krećem na svoj uţasan posao. GospoĊa Mina još uvijek spava; i hvala Bogu,

smirena je u snu!

Dnevnik Jonathana Harkera

4. studenog, navečer. Nesreća s brodom bila je za nas prava strahota. Da se to nije dogodilo, već bismo

davno prestigli onaj brod, a moja bi draga Mina bila slobodna. Bojim se razmišljati o njoj, koja je sad na

pustarama blizu onoga jezovitog mjesta. Nabavili smo konje i slijedimo po tragu. Pišem ovo dok se

Godalming priprema. Naoruţani smo. Cigani moraju pripaziti ako se namjeravaju boriti. Ah, da su barem

Morris i Seward s nama! Preostaje nam tek da se nadamo! Ako ništa više ne zapišem, zbogom Mina! Bog

nek te ĉuva i blagoslovi.

Dnevnik dr. Sewarda

5. studenog. U zora smo pred sobom ugledali skupinu Cigana koji su jurili iz smjera rijeke s teretnim

kolima. Nagusto su ih opkolili te jurili kao da su pomahnitali. Lagano pada snijeg i u zraku se osjeća neko

ĉudnovato uzbuĊenje. Moţda smo jednostavno mi uzbuĊeni, ali ova je potištenost neobiĉna. Izdaleka ĉujem

zavijanje vukova;snijeg ih dovodi dolje s planina i svima nam prijete opasnosti sa svih strana. Konji su

gotovo spremni i uskoro krećemo. Jurimo prema neĉijoj smrti. Samo Bog znade prema ĉijoj, i gdje,kada ili

kako bi se to moglo zbiti...

Zapis dr. van Helsinga

5. studenog, poslijepodne. U najmanju ruku, zdrav sam duhom. Hvala Bogu barem na toj milosti, što god se

drugo dogodilo, iako je to bilo teško dokazati. Kad sam ostavio gospoĊu Minu da spava unutar svetog kruga,

krenuo sam prema dvorcu. Kovaĉki ĉekić koji sam uzeo u koĉiji iz Vereštija pokazao se korisnim. Iako su

sva vrata bila otvorena, razvalio sam ih s njihovih zahrĊalih šarki, kako se ne bi zatvorila zbog neĉije zle

namjere ili pak zlosretnom igrom sluĉaja, pa kasnije ne bih mogao izaći. Tu mi je pomoglo Jonathanovo

gorko iskustvo. Prisjetivši se njegova dnevnika, pronašao sam put do stare kapelice jer sam znao da me

ondje ĉeka moj posao. Zrak je bio nepodnošljiv; ĉinilo mi se kao da u njemu ima nekakva sumpornog plina,

od kojeg mi se na mahove vrtjelo u glavi. Ili mi je šumjelo u ušima, ili je pak izdaleka dopiralo zavijanje

vukova. Zatim sam se prisjetio drage gospoĊe Mine i obuzela me strahovita nedoumica. Upravo me

razdirala. Nju se nisam usuĊivao dovesti na ovo mjesto, već sam je ostavio na sigurnome od vampira u

onome svetom krugu; no ĉak će i tamo biti vuk! Odluĉio sam da je moj posao ovdje, te da se moramo

prepustiti vukovima bude li to Boţja volja. U svakom sluĉaju, to je znaĉilo tek smrt iza koje slijedi sloboda.

Stoga sam ja odabrao u njezino ime. Da se radilo o meni, izbor bi bio jednostavan; vuĉja je gubica bolje

mjesto za poĉinak nego pak vampirski grob! Stoga sam odluĉio nastaviti sa svojim poslom.

Znao sam da trebam pronaći barem tri groba; odnosno, barem tri zaposjednuta. Stoga sam krenuo u potragu i

pronašao sam jednu od ţena. Leţala je u svom vampirskom snu, tako prepuna ţivota i razbludne ljepote da

sam zadrhtao kao da namjeravam poĉiniti umorstvo. Ah, ne sumnjam da su u stara vremena, kad su takve

stvari bile ĉeste, brojni ljudi koji su se upustili u zadatak poput mojeg na kraju doţivjeli da ih izda srce, pa

onda i ţivci. I tako su oklijevali, oklijevali i oklijevali, sve dok ih sama ljepota i ĉudesnost raskalašenih ţivih

mrtvaca nisu hipnotizirali; te bi on ostao sve dok ne bi nastupio sumrak, a onda bi vampirski san završio.

Tad bi se prekrasne oĉi ljepotice otvorile i pogledale pune ljubavi, a putena usta napućila bi se u poljubac... a

muškarac je slab. I tako bi medu vampirima ostala još jedna ţrtva; još jedno pojaĉanje mraĉnim i jezovitim

redovima ţivih mrtvaca!

Zacijelo postoji neka privlaĉnost kad me privukla i sama prisutnost takvog bića, ĉak i dok je ona leţala u

grobnici oronuloj od starosti i prepunoj prašine koja se stoljećima skupljala i iako je ondje vladao onaj

uţasan zadah koji smo zatekli i u Grofovim jazbinama. Da, bio sam privuĉen... Ja, Van Helsing, onako

predan svome poslu i s tolikim razlozima za mrţnju, bio sam privuĉen, obuzet ĉeţnjom za oklijevanjem,

koja kao da me paralizirala i zagušila mi samu dušu. Moţda su me poĉeli svladavati potreba za snom i ona

teţina u zraku. U svakom sluĉaju, zapadao sam u san, i to san otvorenih oĉiju, tipiĉan za ĉovjeka koji se

prepušta slatkim privlaĉnostima, kad je iznenada kroz zrak nepomiĉan od snijega došao dugaĉki, potmuli

jecaj, toliko ispunjen jadom i tugom da me probudio poput zvuka trube. Jer bio je to glas moje drage

gospode Mine.

Zatim sam se ponovno pripremio za svoju jezovitu zadaću, te stao odvaljivati nadgrobne spomenike i

pronašao još jednu od sestara, onu drugu crnomanjastu. Nisam se usudio zastati da je pogledam, kao što sam

se zagledao u njezinu sestru, da još jednom ne budem zaĉaran, već sam nastavio s potragom, sve dok u

jednoj visokoj grobnici, koja kao daje sagraĊena za neku vrlo voljenu osobu, nisam pronašao onu preostalu,

plavokosu sestru koju sam, poput Jonathana, vidio kako se utjelovljuje iz atoma magle. Pruţala je tako

prekrasan prizor i bila toliko oĉaravajuće lijepa, tako iznimno putena, da mi se u glavi zavrtjelo od mog

muškog nagona koji navodi neke pripadnike mog spola da zavole i zaštite sliĉne njoj. No, hvala Bogu, onaj

jecaj iz duše moje drage gospode Mine još mi nije utihnuo u ušima. Prije nego što me zaĉaranost jaĉe

uhvatila, pripremio sam se za svoj strahovit posao. Do tog sam trenutka pretraţio već sve grobnice u

kapelici, koliko sam mogao vidjeti. Kako su nas u noći pohodila samo ova tri fantomska ţiva mrtvaca,

zakljuĉio sam da ne postoji više ni jedan aktivan vampir. Bila je ondje i jedna velika grobnica, uzvišenija od

ostalih; bijaše golema i skladnih razmjera. Na njoj je stajala tek jedna-jedina rijeĉ:

DRAKULA

To je, dakle, bio posmrtni dom kraljevskog vampira, zbog kojega su nastali onako brojni drugi grobovi.

Njegova je praznina rjeĉito govorila ono što sam već znao. Prije nego što sam poĉeo svojim strašnim poslom

vraćati one ţene u njihovo mrtvo stanje, stavio sam u Drakulinu grobnicu nešto hostije te na taj naĉin

zauvijek prognao tog ţivog mrtvaca iz nje.

Zatim je zapoĉeo moj strašni zadatak i ja sam ga se pribojavao. Da je bila samo jedna, bilo bi to razmjerno

lako. Ali tri! Dvaput zapoĉeti nakon što sam već jednom izvršio taj uţasni posao; jer ako je bilo strašno u

sluĉaju draţesne gĊice Lucy kako će tek biti s ovim neznanim ţenama koje su preţivjele tijekom stoljeća i

koje su bile ojaĉane prolaskom godina; koje će se, ako to mogu, boriti za svoje gnusne ţivote?

O, prijatelju moj Johne, bilo je to pravo mesarenje. Da nisam imao na umu druge mrtve osobe te jednu ţivu

nad koju se nadvio takav teret straha, ne bih to mogao dovršiti. Još uvijek ne prestajem drhtati, iako su mi do

samoga svršetka hvala budi Bogu, ţivci izdrţali. Da nisam ugledao poĉinak, na prvome licu, te radost koja

ju je obuzela prije nego što je zapoĉelo raspadanje, u znak shvaćanja da je duša pobijedila, ne bih mogao

nastaviti sa svojini mesarenjem. Ne bih bio izdrţao uţasno vriskanje dok se zabijao kolac; bacakanje tijela

obuzeta grĉevima te usnice prekrivene krvavom pjenom. Pobjegao bih uţasnut i ostavio svoj posao

nedovršenim. Ali gotovo je! A one jadne duše, sad ih mogu ţaliti i plakati za njima, kad se sjetim kako su

bile smirene u duboku smrtnome snu, onaj kratki trenutak prije nego što su nestale. Jer, prijatelju John, jedva

da je moj noţ odrezao nekoj od njih glavu, kad se ĉitavo tijelo poĉelo rastapati i drobiti u prvobitnu prašinu,

kao da je smrt koja je trebala nastupiti još prije mnogo stoljeća konaĉno došla na svoje, te jasno i glasno

rekla "Ja sam ovdje!"

Prije nego što sam napustio dvorac, uredio sam njegove ulaze tako da Grof nikad više ne moţe ući na to

mjesto kao ţivi mrtvac.

Kad sam stupio unutar kruga u kojem je spavala gospoĊa Mina, ona se razbudila, ugledala me te uskliknula

od boli što sam toliko propatio.

- DoĊite! - rekla je. - PoĊimo s ovog uţasnog mjesta! Hajde da krenemo ususret mome muţu, koji dolazi

prema nama, znam to.

Izgledala je oslabjelo i blijedo, no oĉi joj bijahu ĉiste i blistale su od ţara s kojim je govorila. Bilo mije

drago vidjeti njezino bljedilo i njezinu bolest, jer misli su mi bile pune svjeţeg uţasa onog rumenog

vampirskog sna.

I tako, uz vjeru i nadu, pa ipak ispunjeni strahom, krećemo prema istoku da se susretnemo s našim

prijateljima... i njime, za kojega mi gospoĊa Mina kaţe kako zna da nam dolazi ususret.

Dnevnik Mine Harker

6. studenog. Već je bilo kasno poslijepodne kad smo profesor i ja krenuli prema istoku, odakle je, znala sam,

dolazio Jonathan. Nismo išli brzo, iako je put strmo vodio nizbrdo, jer morali smo nositi sa sobom teške

pokrivaĉe i omotaĉe. Nismo se usudili suoĉiti s mogućnošću da ostanemo bez topline u hladnoći i na

snijegu. Morali smo uzeti i dio naših zaliha, jer nalazili smo se u potpunoj pustoši i, koliko smo mogli vidjeti

kroz snijeg koji je padao, nije bilo nikakva znaka da netko ondje ţivi. Nakon što smo prešli više od

kilometra, umorila sam se od naporna pješaĉenja te sjela da se odmorim. Tada smo se okrenuli i ugledali

kako Drakulin dvorac u jasnoj crti para nebo, jer nalazili smo se tako duboko pod brdom na kojemu je stajao

da se pogled na Karpate pruţao iz velike dubine. Vidjeli smo ga u svoj njegovoj veliĉanstvenosti, šćućurena

na vrhu tristo metara duboke provalije, a izmeĊu njega i strmine planine s bilo koje strane nalazio se veliki

rasjek. To se mjesto odlikovalo neĉim nepripitomljenim i sablasnim. Mogli smo ĉuti udaljeno zavijanje

vukova. Bili su još daleko, no taj je zvuk, iako prigušen snijegom koji je padajući sve umrtvljivao, bio

prepun groze. Po tome kako je dr. Van Helsing nešto traţio, vidjela sam da pokušava pronaći neko strateško

mjesto, gdje bismo bili manje izloţeni u sluĉaju napada. Gruba cesta i dalje je vodila nizbrdo; mogli smo je

nazrijeti kroz lepršavi snijeg.

Za kratko vrijeme profesor mi je dao znak neka doĊem, pa sam ustala i pridruţila mu se. Pronašao je izvrsno

mjesto, svojevrsnu prirodnu spilju u stijeni, s ulazom nalik na vrata izmeĊu dvije kamene gromade. Uhvatio

me za ruku i povukao me unutra.

- Gledajte! - rekao je. - Ovdje ćete biti zaklonjeni, a doĊu li vukovi, mogu se obraĉunati s njima jednim po

jednim.

Unio je unutra naša krzna i naĉinio mi udobno gnijezdo, te izvadio nešto namirnica i stao me tjerati da ih

pojedem. Ali nisam mogla jesti; i sam mi je pokušaj bio odbojan. Koliko god sam mu htjela ugoditi, nisam

se mogla natjerati da to pokušam. Djelovao je vrlo tuţno, no nije me korio. Uzeo je iz svog kovĉega

dalekozor te stao navrh stijene i poĉeo pretraţivati obzorje.

- Gledajte, gospoĊo Mina! - uzviknuo je odjednom. - Gledajte, gledajte!

Skoĉila sam na noge i stala pokraj njega na stijeni; pruţio mi je dalekozor i pokazao prstom. Snijeg je sad

padao još gušće, te se silovito vrtloţio jer poĉeo je puhati jak vjetar. No, tu i tamo nastala bi pokoja stanka

izmeĊu snjeţnih zapuha i tad sam mogla vidjeti vrlo daleko. S visine na kojoj smo se nalazili moglo se

vidjeti vrlo daleko, a tamo daleko, iza bijele snjeţne pustoši, mogla sam vidjeti rijeku koja je leţala poput

crne vrpce prepune zavijutaka u svome tijeku. Toĉno ispred nas i ne osobito daleko, zapravo, tako blizu da

sam se ĉudila kako to nisam već prije zapazila, ţurno je pristizala skupina jahaĉa. U sredini su se nalazila

dugaĉka teretna kola, koja su se naginjala s jedne strane na drugu, poput psećeg repa kad maše, prilikom

svake veće neravnine na cesti. Kako su bili grabo ocrtani na pozadini od snijega, iz odjeće muškaraca mogla

sam razabrati da su to bili nekakvi seljaci ili pak Cigani.

Na kolima se nalazio veliki ĉetverokutni sanduk. Srce mi je zastalo kad sam ga ugledala, jer osjećala sam da

je kraj blizu. Sad se već primicalo veĉer i dobro sam znala da će u sumrak ono Biće, koje će do tog trenutka

ostati ondje zatoĉeno, steći novu slobodu te će moći u bilo kojem od mnogokojnih oblika umaći svakoj

potjeri. U strahu sam se okrenula prema profesoru, no na moje zaprepaštenje njega nije ondje bilo. Trenutak

kasnije ugledala sam ga ispod sebe. Oko stijene je povukao krug, nalik na onaj u kojemu smo sinoć pronašli

utoĉište. Kad ga je dovršio, ponovno je stao pokraj mene.

- Ovdje ćete barem biti sigurni od njega!- rekao je. Uzeo mi je dalekozor iz ruku i sljedeći zapuh snijega

pomeo je ĉitavi prostor ispod nas. - Vidite! - rekao je.- Brzo stiţu; biĉuju konje te galopiraju najbrţe što

mogu. - Zastao je i nastavio muklim glasom: - Jure da stignu prije sumraka. Moţda smo zakasnili. Neka

bude Boţja volja!

Navalio je još jedan zasljepljujući nalet snijega nošena vjetrom i ĉitav je krajolik bio izbrisan. No, to je brzo

prošlo i još jednom njegov se dalekozor usmjerio prema ravnici. Zatim je iznenadno uskliknuo:

- Gledajte! Gledajte! Eno, dva jahaĉa brzo ih slijede, stiţu s juga. To su zacijelo Quincey i John. Uzmite

dalekozor. Gledajte prije nego snijeg sve to izbriše!

Prihvatila sam dalekozor i pogledala. Ona su dva muškarca mogla biti dr. Seward i g. Morris. U svakom

sluĉaju, znala sam da nijedan od njih nije Jonathan. Istovremeno sam znala i da Jonathan nije daleko;

pogledala sam naokolo te sa sjeverne strane od nadolazeće skupine ugledala još dva muškarca koji su jahali

vratolomnom brzinom. Znala sam da je jedan od njih Jonathan, a daje drugi, dakako, lord Godalming. I oni

su progonili skupinu s kolima. Kad sam to rekla profesoru, povikao je od radosti poput školarca i nakon

stoje netremice promatrao sve dok snijeg nije onemogućio pogled, poloţio je svoju pušku spremnu za

upotrebu na veliki kamen kod otvora našeg skloništa.

- MeĊusobno se pribliţavaju - rekao je. - Kad doĊe vrijeme za to, imat ćemo Cigane sa svih strana.

Ja sam pripremila svoj revolver jer dok smo razgovarali, zavijanje vukova postajalo je sve jaĉe i bliţe. Kad

je vijavica na trenutak jenjala, ponovno smo pogledali. Bilo je ĉudno vidjeti kako snijeg pada u takvim

teškim pahuljama sasvim blizu nas, a u daljini je sunce sjalo sve većim sjajem kako je tonulo iza udaljenih

planinskih vrhunaca. Kako sam pogledala dalekozorom svuda oko-nas, ugledala sam kako se tu i tamo

pojedinaĉno, te u parovima, po troje i više kreću toĉkice - vukovi su se skupljali radi plijena.

Svaki je trenutak djelovao poput ĉitave vjeĉnosti dok smo ĉekali. Vjetar je sad dolazio u silovitim naletima,

te bjesomuĉno gonio snijeg koji je navaljivao na nas u kovitlacima. Na trenutke nismo mogli vidjeti ni za

duţinu ruke ispred sebe; no zatim bi se pak, dok je pokraj nas puhao vjetar mukla zvuka, zrak oko nas

naizgled rašĉistio tako da smo mogli vidjeti u daljinu. U posljednje smo se vrijeme toliko priviknuli na

oĉekivanje zore i sumraka da smo s velikom toĉnošću znali kad će oni nastupiti; i sad smo znali da će sunce

uskoro zaci.

Bilo je teško povjerovati daje po našim satovima prošlo manje od sat vremena ĉekanja u onome kamenitom

skloništu prije nego što su se oko nas poĉela skupljati razliĉita tijela. Vjetar je sad poĉeo puhati bjesnije i uz

silovitije nalete, a postojanije je dolazio sa sjevera. Ĉinilo se kao daje odagnao snjeţne oblake od nas jer

snijeg je sad padao tek u povremenim naletima. Zaĉudo, oni progonjeni ljudi kao da uopće nisu primjećivali

da su progonjeni, ili barem nisu za to marili. No ĉinilo se da obnovljenom brzinom hitaju kako se sunce sve

više i više spuštalo na planinske vrhove.

Bili su nam sve bliţi i bliţi. Profesor i ja ĉuĉnuli smo iza naše stijene te drţali spremno oruţje. Mogla sam

vidjeti kako je odluĉan u namjeri da oni neće proći. Svi su do jednoga bili sasvim nesvjesni naše prisutnosti.

Iznenada su dva glasa povikala "Stoj!" Jedan je pripadao mom Jonathanu, povišen zbog snaţnih emocija;

drugi je bio odluĉan glas tihe zapovijedi g. Morrisa. Cigani moţda nisu znali taj jezik, ali nije bilo nikakve

zabune glede tona glasa, na kojem god jeziku to bilo izgovoreno. Nagonski su povukli uzde i u tom su

trenutku lord Godalming i Jonathan dojurili sjedne strane, a dr. Seward i g. Morris s druge. VoĊa Cigana,

naoĉit muškarac koji je sjedio u sedlu poput kentaura, mahnuo im je neka odbiju, te razjarenim glasom

doviknuo svojim drugovima neka produţe. Biĉem su ošinuli konje, koji su skoĉili naprijed, ali ona su

ĉetvorica podigla svoje vinĉesterke i na nepogrešivi im naĉin naredili neka stanu. U istom trenutku dr. Van

Helsing i ja skoĉili smo iz zaklona stijene i usmjerili prema njima svoje oruţje. Videći da su opkoljeni,

dvojica su povukla svoje uzde i zaustavila se. Voda se okrenuo prema njima i rekao im nešto, na što su svi

muškarci iz skupine Cigana povukli oruţje kakvo su već nosili, noţ ili pištolj, te se spremili za napad.

Zapovijed je odmah poslušana.

VoĊa je uz brzi pokret svojih uzda natjerao svog konja naprijed, te prvo pokazao sunce, koje je sad bilo

sasvim na planinskim vrhuncima, a zatim prema dvorcu te rekao nešto što nisam razumjela. U znak

odgovora, sva ĉetvorica muškaraca na našoj strani bacila su se sa svojih konja te su pojurili prema kolima.

Trebala sam osjetiti uţasan strah kad sam vidjela Jonathana u onakvoj opasnosti, no zacijelo me obuzeo ţar

bitke, baš kao i njih. Nisam osjećala nikakva straha, već samo divlju, sveobuhvatnu ţelju da poduzmem

nešto. Kad je vidio brz poket naših, voĊi Cigana izdao je naredbu. Njegovi su ljudi odmah stali uokolo kola,

u nekakvu nediscipliniranom pokušaju, te je svaki ramenom štitio i gurao drugoga u ţelji da izvrši

zapovijed.

Usred svega toga mogla sam vidjeti da se Jonathan s jedne strane obruĉa ljudi i Quincey s druge strane silom

primiĉu kolima; bilo je oĉigledno da namjeravaju završiti taj posao prije nego što zaĊe sunce. Kao da ih

ništa nije zaustavljalo, pa ĉak ni usporavalo. Ni uperena oruţja Cigana pred njima, ni njihovi blistavi noţevi,

niti pak zavijanje vukova iza njih - ništa kao da nije ĉak ni privlaĉilo njihova pozornost. Jonathanova

razjarenost te oĉiglednost njegove nakane naizgled su izvršili jak dojam na ljude ispred njega;nagonski su se

zgurili u stranu i propustili ga. U hipu je skoĉio na kola i snagom koja se ĉinila nevjerojatnom podigao veliki

sanduk i bacio ga preko kotaĉa na tlo. U meĊuvremenu je g. Morris morao upotrijebiti silu kako bi sa svoje

strane prodro kroz obruĉ Cigana. Dok sam bez daha promatrala Jonathana, krajiĉkom sam oka vidjela g.

Morrisa kako oĉajniĉki napreduje, te ugledala kako su bljesnuli ciganski noţevi dok se probio kroz njih, i

zamahnuli su prema njemu. Parirao im je svojim velikim traperskim noţem i isprva sam pomislila kako se i

on probio neozlijeĊen; no kad je skoĉio pokraj Jonathana, koji se do tog vremena bacio s kola, vidjela sam

kako se lijevom rukom uhvatio za bok, te da mu kroz prste brizga krv. No bez obzira na to, nije oklijevao,

jer dok je Jonathan oĉajniĉkom snagom navalio na jedan kraj sanduka, pokušavajući odvaliti poklopac

svojim velikim noţem, on je mahnito navalio na drugi svojim traperskim. Uslijed napora obojice muškaraca

poklopac je poĉeo popuštati, ĉavli su se izvukli uz kratkotrajan škriputav zvuk i vrh sanduka bio je odbaĉen.

Sad su već Cigani opazili da se nalaze na nišanu vinĉesterki te na milost i nemilost lorda Godalminga i dr.

Sewarda, pa su se predali i nisu više pruţali otpor. Sunce se gotovo spustilo iza planinskih vrhunaca, a

sjenke ĉitave skupine padale su dugaĉke na snijeg. Ugledala sam Grofa kako leţi u sanduku na zemlji, a dio

te zemlje uslijed silovitog pada s kola prosuo se po njemu. Bio je mrtvaĉki blijed, upravo poput voštane

lutke, i crvene su mu oĉi zasjale onim uţasnim osvetoljubivim pogledom kojega sam predobro poznavala.

Dok sam gledala, oĉi su mu opazile zalazeće sunce i pogled pun mrţnje u njima postao je pobjedonosan.

No istog trenutka uslijedio je zamah i udarac Jonathanova velikog noţa. Vrisnula sam ugledavši kako reţe

kroz grlo, dok se u istome trenutku traperski noţ g. Morrisa zario u srce.

Bilo je to nalik ĉudu; no pred našim oĉima, gotovo prije nego što sam mogla uzeti zrak, cijelo se tijelo

urušilo u prah i nestalo nam s oĉiju.

Sve dok budem ţiva bit će mi drago što mu je upravo u tom trenutku konaĉna raspadanja licem prešao

smireni izgled, kakav nikad nisam mogla zamisliti na njemu.

Drakulin se dvorac sad ocrtavao na crvenom nebu i svaki kamen na njegovim ruševnim bedemima bio je

naglašen svjetlošću zalazećeg sunca.

Cigani, koji su nas na neki naĉin povezali s nevjerojatnim nestankom mrtva ĉovjeka, okrenuli su se bez

ijedne rijeĉi te odjahali kao da im o tome ovisi ţivot. Oni koji nisu bili na konjima skoĉili su na teretna kola i

povikali jahaĉima neka ih ne napuste. Vukovi, koji su se bili povukli na sigurnu udaljenost, krenuli su za

njihovim tragom, ostavivši nas na miru.

G. Morris, koji je klonuo na tlo, naslonio se na lakat pritiskajući rukom bok; krv mu je i dalje navirala kroz

prste. Pojurila sam prema njemu, jer sveti krug me sad više nije zadrţavao; isto su tako pojurila i oba

lijeĉnika. Jonathan je kleknuo iza njega i ranjenik je zabacio glavu na njegovo rame. S uzdahom je uzeo

moju ruku u svoju koja nije bila umrljana. Zacijelo mi je na licu vidio tjeskobu, jer nasmiješio mi se i rekao:

- Jednostavno sam presretan što sam mogao biti od koristi! O, Boţe! - povikao je iznenada, s mukom se

uspravivši u sjedeći stav, te prstom pokazao prema meni. - Vrijedilo je zbog ovoga umrijeti! Gledajte!

Gledajte!

Sunce je sad već sasvim sišlo do planinskog vrha i crveni odsjaji padali su mi na lice, tako daje bilo okupano

ruţiĉastom svjetlošću. Svi su muškarci kao jedan pali na koljena te izustili jedan duboki i iskreni "Amen"

dok su im oĉi slijedile smjer što gaje pokazivao njegov prst, a umirući ĉovjek je rekao:

- Sad neka je hvala Bogu što sve ovo nije bilo uzalud! Gledajte! Ni snijeg nije tako besprijekorno ĉist kao

njezino ĉelo! Kletva je prošla!

I na našu strahovitu bol, uz osmijeh i bez rijeĉi, umro je taj galantni gospodin.

Bilješka

Prije nekoliko godina svi smo prošli kroz plamen; a sreća koja je u meĊuvremenu zadesila neke od nas po

našem je mišljenju vrijedna boli koju smo pretrpjeli. Za Minu i mene dodatnu radost predstavlja to što je

roĊendan našeg sina na isti dan kad je umro Quincey Morris. Znam da njegova majka potajno vjeruje kako

je dio duha našeg hrabrog prijatelja prešao u njega. Njegova imena povezuju cijelu našu skupinu

muškaraca, no mi ga zovemo samo Quincey.

Ljetos ove godine otišli smo na putovanje u Transilvaniju, još jednom posjetiti stari teren koji nam je bio, i

još je uvijek, toliko prepun ţivih i uţasnih sjećanja. Bilo je gotovo nemoguće povjerovati da su stvari koje

smo vidjeli vlastitim oĉima i ĉuli vlastitim ušima prava, ţiva istina. Svaki trag onoga što je nekoć bilo

izbrisan je. Dvorac je stajao kao i prije, visoko uspravljen iznad pustoši.

Kad smo se vratili kući, poĉeli smo priĉati o starim vremenima, na koja smo svi mogli pogledati bez oĉaja,

jer i Godalming i Seward sretno su oţenjeni. Ja sam uzeo spise iz sefa u kojem su se nalazili još od našeg

povratka prije toliko vremena. Zapanjila nas je ĉinjenica da se meĊu gomilom materijala od kojeg su

sastavljeni ovi zapisi jedva nalazi i jedan autentiĉan dokument. Tek gomila otipkana materijala, s iznimkom

kasnijih biljeţnica što smo ih vodili Mina, Seward i ja, te Van Helsingov zapis. Ĉak i da smo to ţeljeli, jedva

da smo mogli zatraţiti od bilo koga da to prihvati kao dokaz o tako strahovitoj priĉi. Van Helsing sve je to

saţeo rekavši, s našim sinĉićem na koljenu:

- Mi ne ţelimo nikakvih dokaza; ne traţimo ni od koga da nam povjeruje! Ovaj djeĉak jednog će dana

saznati kakva je hrabra i galantna ţena njegova majka. Već zna koliko je ona draţesna i prepuna ljubavi;

kasnije će shvatiti kako to da su je neki ljudi toliko voljeli da su se toliko toga usudili uĉiniti zbog nje.

JONATHAN HARKER

DODATAK

DRAKULIN GOST

Kad smo pošli na put, sunce je jarko svijetlilo nad Munchenom i zrak je bio pun radosti ranoga ljeta. Baš

kad smo namjeravali krenuti, Heir Delbruck (vlasnik hotela Ĉetiri godišnja doba u kojemu sam bio odsjeo)

sišao je gologlav do koĉije te, poţeljevši mi ugodnu voţnju, rekao koĉijašu, drţeći ruku na ruĉki vrata

koĉije:

- Gledajte da se vratite prije mraka. Nebo izgleda vedro, ali vidi se iz toga kako puše ovaj sjeverac da bi

moglo doći do iznenadne oluje. No, siguran sam da nećete zakasniti. - Tu se nasmiješio i dodao: - Jer znate

koja je ovo noć.

- Ja, mein Herr - rekao je Johann naglašenim tonom, te dodirnuo prstom šešir i brzo se odvezao. Kad smo

izašli iz grada, dao sam mu znak da stane i upitao ga:

- Recite mi, Johanne, stoje to ove noći? Prekriţio se te mi lakonski odgovorio:

- Walpurgisnacht.

Izvadio je potom svoj sat, golemu, staromodnu, njemaĉku srebrnu spravu veliku poput repe, i promotrio ga,

skupljenih obrva, te nestrpljivo ovlaš slegnuo ramenima. Shvatio sam daje to njegov naĉin da obzirno

prosvjeduje protiv nepotrebnoga zadrţavanja, pa sam se povukao natrag u koĉiju, tek mu kimnuvši da

produţi. Naglo je krenuo, kao da ţeli nadoknaditi izgubljeno vrijeme. Svako malo konji kao da su zabacili

glave i sumnjiĉavo onjušili zrak. U takvim bih se prilikama uznemireno ogledao oko sebe. Cesta je bila vrlo

monotona jer smo se kretali uzduţ nekakve vjetrovima išibane visoravni. Tijekom naše voţnje zapazio sam

neku cestu koja nije djelovala baš korišteno i koja je naizgled vodila kroz neku malenu, krivudavu udolinu.

Cesta je izgledala toliko privlaĉno da sam viknuo Johannu neka se zaustavi, ĉak i pod cijenu da ga

uvrijedim. Kad je zaustavio konje, rekao sam mu da bih se rado provezao tom cestom. On je posegnuo za

svim mogućim isprikama, svako malo se prekriţivši dok je govorio. To je pobudilo moju znatiţelju, pa sam

mu postavljao razliĉita pitanja. Odgovarao mi je obrambeno te neprestano prkosno pogledavao na sat.

Napokon sam rekao:

- Dobro, Johanne, ja ţelim poći tom cestom. Ne traţim od vas da idete sa mnom ako vam se to ne sviĊa; ali

recite mi zašto ne ţelite ići, to je sve što traţim od vas.

U znak odgovora gotovo se bacio s vozaĉeva sjedišta, toliko je brzo stao na tlo. Zatim je, u znak molbe,

ispruţio ruke prema meni i zamolio me da ne idem. Znao je toliko engleskoga, pomiješanoga s njemaĉkim,

da sam mogao uhvatiti nit onoga što je govorio. Kao da mi je cijelo vrijeme htio nešto ispriĉati- nešto na što

ga je sama pomisao oĉigledno uţasavala - no svaki put bi se pribrao te rekao,prekriţivši se:

- Walpwgisnachtf

Pokušao sam raspravljati s njime, no bilo je teško raspravljati s ĉovjekom ĉiji mi je jezik nepoznat. Tu je on

svakako bio u prednosti, jer premda bi svaki put iznova stao priĉati na engleskome, kojega je govorio vrlo

slabo i nimalo teĉno, uvijek bi se zanio i vratio svome materinjem jeziku, te svaki put pogledao na sat. Zatim

su konji postali nemirni i stali njuškati zrak. Nato je problijedio te, ogledavši se preplašeno oko sebe,

odjednom skoĉio naprijed, prihvatio konje za uzde i poveo ih kakvih pet-šest metara dalje. Ja sam pošao za

njim i upitao ga zašto je to uĉinio. U znak odgovora se prekriţio, pokazao na mjesto s kojega smo se

maknuli, te poveo koĉiju u smjeru one druge ceste, pokazujući mi neki kriţ pa mi rekao, prvo na

njemaĉkome, a zatim na engleskom:

- Tu ga zakopali... onoga što se ubio.

Prisjetio sam se starog obiĉaja da se samoubojice sahranjuju na kriţanju, rekavši:

- A, shvaćam, samoubojica. Vrlo zanimljivo.

No nikako nisam mogao dokuĉiti zašto su konji preplašeni.

Dok smo priĉali, ĉuli smo neki zvuk, napola štektanje, a napola laveţ. Došao je izdaleka, ali konji su se vrlo

uznemirili i Johann je dao sve od sebe da ih smiri. Bio je vrlo blijed.

- Zvuĉi kao vuk - rekao je - ali u ovo doba tu nema vukova.

- Nema? - rekoh, ispitujući ga nadalje. - Zar nije prošlo već dugo vremena otkako su vukovi došli toliko

blizu grada?

- Dugo, dugo - odgovorio je - još prije proljeća i ljeta, ali kad doĊe snijeg, doĊu i vukovi.

Dok je mazio konje i pokušavao ih umiriti, tamni oblaci brzo su klizili nebom. Sunca je nestalo i poĉeo je

puhati hladni vjetar. No, još je uvijek je to bio tek vjetrić, više nalik na upozorenje nego na nešto ozbiljno,

jer opet se pokazalo blistavo sunce. Johann je prinio ruku oĉima i zagledao se prema horizontu, te rekao:

- Snjeţna vijavica, doĊe zaĉas.

Zatim je opet pogledao na sat i odmah potom, jer konji su još uvijek razdraţeno toptali o tlo i trzali glavama,

popeo se na svoje sjedište kao daje došlo vrijeme da nastavimo naše putovanje.

Ja sam bio pomalo tvrdoglav i nisam odmah ušao u koĉiju.

- Kaţite mi - rekoh - kakvo je to mjesto do kojeg vodi ova cesta - i pokazao sam prema njoj.

Opet se prekriţio i promrmljao neku molitvu prije nego što mi je odgovorio.

- Ukleto je.

- Što je ukleto? - priupitao sam.

- Selo.

- Dakle tamo ima neko selo?

- Ne, ne. Stotinama godina tamo nitko ne ţivi. Moja radoznalost je bila pobuĊena.

-Ali rekli ste da je tamo neko selo.

- Bilo je.

- A gdje je sada?

Na to je naglo poĉeo pripovijedati neku dugu priĉu, pri ĉemu su mu njemaĉki i engleski bili toliko

ispremiješani da nisam mogao toĉno povezivati stoje govorio, ali manje-više sam shvatio daje nekada davno,

prije više stotina godina, tamo umrlo mnogo ljudi koje su zakopali u grobove. Ispod ilovaĉe ĉuli su se

nekakvi zvukovi i kad su grobovi otvoreni, pronašli su u njima muškarce i ţene rumene kao da su ţivi, a usta

su im bila crvena od krvi. I tako, u ţurbi da spase svoje ţivote i svoje duše (na tome mjestu se opet

prekriţio), oni preostali pobjegli su u druga mjesta, tamo gdje su ţivi ţivjeli, a mrtvi bili mrtvi, a ne... nešto

drugo. Oĉigledno se bojao izgovoriti zadnje rijeĉi. Priĉajući, postajao je sve uzbuĊeniji i uzbuĊeniji. Kao da

gaje mašta potpuno obuzela te je završio potpuno obuzet strahom - blijed u licu, obliven znojem, dršćući i

ogledavajući se oko sebe, kao da oĉekuje da će se nekakva grozota pojaviti tamo na ravnici usred bijela

dana. Napokon je, u oĉajniĉkoj agoniji, povikao "Walpurgisnacht! " i pokazao mi prema koĉiji, da uĊem u

nju. Na to mi je uzavrela sva moja engleska krv te sam se uspravio i rekao:

- Vi se bojite, Johanne; bojite se. PoĊite kući, ja ću se vratiti sam; šetnja će mi dobro doći.

Vrata koĉije bila su otvorena. Uzeo sam sa sjedišta svoj hrastov štap za hodanje - koji uvijek nosim sa

sobom na izlete - te zatvorio vrata, pokazao prema Munchenu i rekao:

- PoĊite kući, Johanne. Walpurgisnacht nema veze s Englezima. Konji su sada bili nemirniji nego ikad i

Johann ih je pokušavao

zadrţati, dok me u isto vrijeme uzbuĊeno nagovarao neka ne radim takve gluposti. Zalio sam tog jadnika,

bio je smrtno ozbiljan, ali nisam mogao suzdrţati smijeh. Njegovom engleskom se sada izgubio svaki trag.

U svojoj uzrujanosti bio je zaboravio da je jedini naĉin da ga nešto shvatim taj da govori mojim jezikom, pa

je uporno brbljao na svome materinjem njemaĉkom. Poĉelo je bivati dosadno. Nakon što sam mu naloţio

neka ide kući, okrenuo sam se i uputio se preko kriţanja u dolinu.

Uz oĉajniĉki pokret, Johann je okrenuo svoje konje prema Munchenu. Oslonio sam se ni svoj štap i zagledao

se za njim. Neko je vrijeme polako išao cestom; zatim je iza grebena jednog breţuljka došao neki visoki i

mršavi ĉovjek. Toliko sam vidio iz daljine. Kada se pribliţio konjima poĉeli su skakati i ritati se, a zatim

njištati od straha. Johann ih nije mogao obuzdati; utekli su cestom u divljemu trku. Promatrao sam ih sve

dok mi se nisu izgubili iz vida, zatim potraţio pogledom onoga neznanca, no ustanovio sam da se i on

izgubio.

Laka sam srca skrenuo sporednom cestom kroz duboku udolinu na koju se Johann ţalio. Koliko sam ja

vidio, nije bilo ni najmanjega razloga da ima nešto protiv nje i ĉini mi se da sam nekoliko sati šetao ne

obazirući se ni na vrijeme ni na udaljenost, a sasvim sigurno nisam vidio ni ĉovjeka ni kuće;. Što se tiĉe

samoga mjesta,bila je to najobiĉnija pustoš. MeĊutim, nisam to posebno zapaţao, sve dok iza jednoga zavoja

nisam naišao na raštrkani rub neke šume. Tek mi je tada postalo jasno da je pustoš toga mjesta kojim sam

prolazio nesvjesno na mene proizvela jak dojam.

Sjeo sam da se odmorim i poĉeo se ogledati oko sebe. Uĉinilo mi se da je znatno hladnije nego što je bilo na

poĉetku moje šetnje. Oko mene se ĉulo nekakvo šumorenje, a povremeno bi se negdje u visini ĉula i

prigušena grmljavina. Pogledavši u zrak, opazio sam negdje na golemoj visini goleme tmaste oblake što su

brzo jurili nebom sa sjevera na jug. U nekome visokom zraĉnome sloju vidjeli su se znaci nadolazeće oluje.

Osjetio sam studen i došavši do zakljuĉka da je to zato što sam sjeo nakon hodanja, nastavio sam put.

Podruĉje kojim sam sada prolazio bilo je mnogo slikovitije. Nije bilo nikakvih pojedniĉanih prizora koje bi

oko moglo izdvojiti, no sve je odisalo ljepotom. Slabo sam mario za vrijeme i tek kad se oko mene poĉeo

sklapati sve dublji sumrak, poĉeo sam razmišljati kako ću pronaći put kući. Danja svjetlost je nestala. Zrak

je bio hladan, a jurenje oblaka u visinama postalo je još izrazitije. To je pratilo i nekakvo udaljeno hujanje,

kroz koje bi se povremeno javio i onaj zagonetni krik za kojega je koĉijaš rekao da potjeĉe od vuka. Neko

sam vrijeme oklijevao. Odluĉio sam vidjeti napušteno selo, pa sam produţio i na posljetku došao do široke

ĉistine, sa svih strana opkoljene breţuljcima. Podnoţja su im bila obraštena drvećem koje se prostiralo u

ravnicu, sterući se u skupinama preko pitomijih uzvisina i udolina koje bi se ponegdje pokazivale. Pratio

sam okom krivudanje ceste i vidio kako zavija blizu jedne od najgušćih skupina drveća, te nestaje iza nje.

Dok sam promatrao, u zraku se osjetila jaka hladnoća i poĉeo je padati snijeg. Pomislio sam na milje i milje

surova podruĉja kojim sam bio prošao, a zatim poţurio da naĊem zaklona u šumi preda mnom. Nebo je

postajalo sve mraĉnije i mraĉnije, a snijeg je padao sve brţe i gušće, sve dok se zemlja svuda oko mene nije

pretvorila u blistavi bijeli sag, ĉiji je rub bio izgubljen u neodreĊenim maglovitim daljinama. Cesta je ovdje

bila vrlo gruba, a kako je išla preko ravnoga terena, stranice joj uopće nisu bile oznaĉene, kao da je prolazila

kroz usjeke. Tijekom kratkog vremena shvatio sam da sam zacijelo odlutao s nje, jer pod nogama više nisam

osjećao tvrdu površinu, a stopala su mi sve dublje upadala u travu i mahovinu. Zatim je vjetar ojaĉao i stao

puhati sve većom silinom, dok nisam bio prisiljen trĉati pred njime. Zrak je postao ledeno hladan i unatoĉ

tome što sam se kretao, poĉeo sam trpjeti. Snijeg je sada padao toliko gusto i komešao se oko mene u takvim

hitrim kovitlacima da sam jedva drţao oĉi otvorenima. Svako malo nebesa bi proparala blistava munja i u

tim sam bljeskovima vidio pred sobom gusto drveće, mahom tise i ĉemprese, sve debelo obloţene snijegom.

Brzo sam se našao u zaklonu drveća i tamo sam, u razmjernoj tišini, mogao ĉuti puhanje vjetra visoko iznad

mene. Malo pomalo se olujni mrak poĉeo stapati s noćnim. Nakon nekog vremena oluja je poĉela naizgled

jenjavati: sad je navirala tek u kratkim silovitim naletima. U takvim trenucima ĉinilo se da se jezovitom

glasanju vuka pridruţuju mnogi sliĉni zvukovi oko mene.

Tu i tamo kroz crnu masu jurećih oblaka probila bi se pokoja zalutala zraka mjeseĉine te bi osvijetlila okolni

prostor i pokazala mi da se nalazim na rubu mjesta gusto obraštena ĉempresima i tisama. Kako je snijeg

prestajao padati, izišao sam iz svog skloništa i poĉeo paţljivije pregledavati što je oko mene. Palo mi je na

um da bi, meĊu tolikim starim temeljima koliko sam ih već bio prošao, još uvijek mogla stajati neka kuća,

makar u ruševnome stanju, u kojoj bih mogao pronaći nekakvo privremeno sklonište. Dok sam obilazio

rubom šumarka, pronašao sam niski zidić koji ga je okruţivao i, slijedeći ga, pronašao sam nakon nekog

vremena otvor u njemu. Ovdje su ĉempresi oblikovali drvored što je vodio do ĉetvrtasta obrisa nekakva

zdanja. No, baš kad sam to ugledao, nestalni oblaci su zaklonili mjesec i ja sam krenuo tom stazom u tmini.

Vjetar mora da je postao još hladniji, jer osjetio sam kako drhtim dok sam hodao; no bilo je nade da ću naći

sklonište i ja sam se nastavio kretati.

Zastao sam jer se odjednom sve smirilo. Oluja je prošla i, moţda iz suosjećaja s tišinom prirode, i moje je

srce prestalo kucati. No, to je trajalo tek trenutak, jer odjednom je kroz oblake prodrla mjeseĉina, pokazujući

mi da se nalazim na groblju, te da je onaj ĉetvrtasti objekt preda mnom zapravo golema masivna mramorna

grobnica, bijela poput snijega što je leţao na njoj i svuda oko nje. S mjeseĉinom je došao i surovi nalet oluje,

koja kao daje nastavila svoj tijek popraćena dugaĉkim, potmulim zavijanjem, kao od mnogobrojnih pasa ili

vukova. Bio sam preplašen i osupnut, te sam osjetio kako me hladnoća osjetno jaĉe podilazi, sve dok me

naizgled nije šĉepala za srce. Zato, dok je bujica mjeseĉine i dalje osvjetljavala mramornu grobnicu, oluja je

stala pokazivati note znakove ojaĉavanja,kao da se vraća po istome tragu. Kao zaĉaran, pribliţio sam se

grobnici da vidim o ĉemu se tu radi i zašto ovakvo zdanje stoji usamljeno na takvu mjestu. Obišao sam je i

proĉitao, nade dvorskim vratima, natpis na njemaĉkom:

GROFICA DOLINGEN IZ GRAZA

U ŠTAJERSKOJ

TRAŽILI SU JE I PRONAŠLI MRTTU

1801.

Na vrhu grobnice, kao da je zariven kroz ĉvrsti mramor - jer cijelo se zdanje sastojalo od tek nekoliko

golemih kamenih blokova -nalazio se veliki ţeljezni šiljak ili kolac. Sa straţnje strane sam vidio rezbariju u

krupnim ruskim slovima:

MRTVI BRZO PUTUJU

U svemu tome je bilo neĉega toliko jezovitog i zastrašujućeg da sam se prepao i osjetio kako me obuzima

slabost. Po prvi put sam poţalio što nisam poslušao Johannov savjet. Tu mi je nešto palo na um, i to pod

gotovo zagonetnim okolnostima i uz uţasan šok. Ovo je bila Valpurgina noć!

Valpurgina noć, kad, u skladu s vjerovanjem milijuna ljudi, davao hoda svijetom - kad se grobovi otvaraju, a

mrtvaci izlaze i šeću. Kad zloćudni stvorovi iz zemlje, zraka i vode prireĊuju orgije. Vozaĉ se posebno

plašio baš ovoga mjesta. Tu je bilo izumrlo selo od prije mnogo stoljeća. Tu je leţao samoubojica; i na tome

mjestu sam se ja nalazio sam; nenaoruţan, uzdrhtao od hladnoće u snjeţnome pokrovu, dok se oko mene

ponovno nakupljala bjesomuĉna oluja! Morao sam pribrati sve svoje svjetonazore, sve što su me bili nauĉili

o religiji, te svu svoju hrabrost kako se ne bih srušio na tlo u naletu strave.

A tada se na mene sruĉio pravi uragan. Zemlja se zatresla kao da njome grmi na tisuće konja i ovoga puta

oluja je odjenula svoja ledena krila, ne snijeg već krupnu tuĉu koja je stala padati takvom ţestinom kao da je

dolazila iz praćki balearskih ratnika - tuĉa koja je kidala i list i granu, tako daje zaklon od ĉempresa bio od

isto takve koristi kao da su njihova stabla tek stabljike kukuruza. Isprva sam pojurio prema najbliţem drvetu,

no uskoro sam bio prisiljen napustiti ga i skloniti se na jedino mjesto koje je djelovalo kao da moţe pruţiti

sklonište, u duboki dorski portal mramorne grobnice. Tamo sam, šćućuren uz masivna bronĉana vrata, bio

koliko-toliko zaštićen od udara tuĉe, jer sad je lupala po meni tek kad bi se odbila od tla i mramornih

stijenki.

Kako sam se naslonio na vrata, ona su se malo pomaknula i otvorila prema unutra. U toj nemilosrdnoj oluji

ĉak je i grobnica predstavljala prihvatljivo sklonište, pa ja sam upravo namjeravao ući, kada je bljesnula

rascijepljena munja što je rasvijetlila ĉitalo nebesko prostranstvo. U tome trenutku, tako mi svega na svijetu,

vidio sam, uperivši pogled u tminu grobnice, prekrasnu ţenu oblih obraza i crvenih usana, koja je naizgled

spavala na odru. Dok je nada mnom zagrmjelo, kao da me uhvatila neka divovska ruka i izbacila me van na

oluju. Sve se to zbilo tako naglo da sam osjetio kako me*udara tuĉa, prije nego što sam mogao pojmiti taj

šok, i duševni i tjelesni. Istodobno me obuzeo ĉudnovati osjećaj da nisam sam. Pogledao sam prema

grobnici. Upravo je tada došlo do još jednoga zasljepljujućeg bljeska, koji kao da je udario u ţeljezni šiljak

što se uzdizao nad grobnicom, te navro kroz njega u zemlju, razarajući i mrveći mramor, poput plamene

buktinje. Mrtva ţena se uzdignula u trenutku agonije, dok ju je okupao plamen, a njen strašni bolni vrisak

izgubio se u grmljavini. Zadnja stvar koju sam ĉuo bilo je to miješanje groznih zvukova, dok me još jednom

prihvatio onaj divovski stisak i odvukao odatle. Tuĉa je padala po meni, a zrak oko mene kao da je

odjekivao od zavijanja vukova. Zadnji prizor kojega se sjećam bilo je nešto nejasno, bijelo, što se kretalo,

kao da su svi grobovi oko mene odaslali sablasti mrtvaca koje su ĉuvali, te kao da me svi opkoljavaju kroz

bijelu sumaglicu razorne tuĉe.

Postupno sam polako poĉeo dolaziti k sebi, a zatim je nastupio osjećaj umora koji je bio uţasan. Neko se

vrijeme nisam prisjećao niĉega, no polako su mi se ĉula povratila. Stopala su mi bez daljnjega bila obuzeta

jakim bolovima, pa ipak ih nisam mogao pomaknuti. Kao da su mi obamrla. Nekakav mi se ledeni osjećaj

sterao od zatiljka, pa niz cijelu kraljeţnicu, a uši, baš kao i stopala, bile su mi obamrle, iako u bolovima. No

u grudima mi je bio neki osjećaj topline koji je u usporedbi sa svime time bio predivan. Bila je to mora -

tjelesna mora, ako se moţe upotrijebiti takav izraz - jer neki mi je teški teret na prsima oteţavao disanje.

Ovo razdoblje poluobamrlosti izgleda da je dugo potrajalo, a kako je izblijedjelo, mora da sam zaspao ili se

onesvijestio. Zatim je nastupilo nekakvo gaĊenje, poput prvih simptoma morske bolesti, te divlja ţelja da se

oslobodim neĉega - nisam znao ĉega. Okruţivala me duboka tišina, kao daje cijeli svijet uspavan ili mrtav;

tek je bila prekinuta dahtanjem neke ţivotinje pokraj mene. Osjetio sam toplo grebanje na grlu, a zatim sam

postao svjestan strahovite istine, koja me sledila sve do srca i uzburkala mi svu krv u glavi. Neka krupna

ţivotinja leţala je

Na meni i sad mi je lizala grlo. Bojao sam se pomaknuti, jer neki instinkt ili pak oprez nalagali su mi neka

samo nepomiĉno leţim, no zvijer kao da je shvatila da je u meni sada došlo do promjene, jer je podignula

glavu. Kroz trepavice sam iznad sebe vidio dva krupni plamena oka divovskoga vuka. Oštri bijeli zubi

blistali su u razjapljenu crvenom ţdrijelu i mogao sam na sebi osjetiti njegov vreli dah, ţestoki kiseo.

Ponovno sam na neko vrijeme izgubio svijest. Zatim sam postao svjestan potmulog reţanja, poslije ĉega je

uslijedilo štektanje, ponovljeno više puta.. A onda, kako se ĉinilo, iz neke velike daljine, zaĉuo sam "Halo!

Halo!", kao da mnoštvo ljudi doziva u isti glas. Oprezno sam podignuo glavu i pogledao u smjeru iz kojega

je taj zvuk dopirao, no groblje mi je prijeĉilo vidik. Vuk je i dalje štektao na neki ĉudan naĉin i neka

crvenkasta svjetlost poĉela se kretati oko ĉempresova šumarka, kao da ide za tim zvukom. Kako su se

glasovi pribliţili, vuk je štektao sve brţe i glasnije. Bojao sam se proizvesti bilo kakav zvuk ili pokret. Sve

bliţe je dolazila crvenkasta svjetlost, preko bijeloga pokrova koji se protezao u mraku oko mene. Zatim je

iznenada iza drveća dokaskala prema meni skupina jahaĉa s bakljama. Vuk je ustao s mojih grudi i otišao

prema groblju. Vidio sam kako jedan od jahaĉa (bili su to vojnici, sudeći po kapama i dugaĉkim vojniĉkim

plaštevima) podiţe karabin i nišani. Neki mu je drug udario ruku naviše i ĉuo sam kako mi je tane

profijukalo iznad glave. Oĉigledno je uzeo moje tijelo za vuĉje. Netko je drugi opazio ţivotinju dok je

izmicala i uslijedio je pucanj. Zatim se vod galopom dao u trk - neki prema meni, dok su drugi slijedili vuka

kad je nestajao medu ĉempresima na koje je napadao snijeg.

Dok su se pribliţavali, pokušao sam se pomaknuti, no nisam to bio u stanju, premda sam mogao vidjeti i ĉuti

sve što se zbiva oko mene. Dva-tri vojnika skoĉila su sa svojih konja i kleknula uz mene. Jedan mi je

podignuo glavu i poloţio mi ruku na srce.

- Dobre vijesti, drugovi! - povika. - Srce mu još kuca! Zatim su mi izlili niz grlo malo rakije. To mi je

pobudilo snagu,

te sam mogao potpuno otvoriti oĉi i pogledati oko sebe. Svjetla i sjenke komešali su se meĊu drvećem i ĉuo

sam kako ljudi dozivaju jedan drugoga. Skupili su se, preplašeno viĉući, i bljesnula su svjetla dok su ostali

nahrupili iz neuredna groblja, poput nekih bjesomuĉnika. Kad su nam se pribliţili oni najudaljeniji, oni oko

mene upitali su ih znatiţeljno:

- No, jeste li ga našli? Uslijedio je uţurbani odgovor:

- Nismo! nismo! DoĊite, idemo brzo; brzo! Ovo nije mjesto na kojemu bi se mogli zadrţavati, i to baš ove

noći!

- Što je to bilo? - glasilo je pitanje, zapitano u svim registrima. Odgovor je dolazio na razliĉite naĉine, i s

velikom nesigurnošću, kao da je ljude nešto normalno tjeralo na govor, no ipak ih je zadrţavao neki strah da

razotkriju svoje misli.

- To je... to je... dabome! - promucao je jedan, kojega je na trenutak oĉigledno ostavila pamet.

- Vuk, a opet nije vuk! - dodao je dragi uz drhtaj.

- Nema smisla ići za njime bez svetoga metka - primijetio je treći nešto smirenijim tonom.

- Tako nam i treba kad izlazimo ove noći! Doista smo zasluţili tisuću maraka! - uskliknuo je ĉetvrti.

- Na skršenome mramoru bilo je krvi - rekao je sljedeći nakon stanke. - To nije došlo od groma. A on... je li

on dobro? Pregledajte mu grlo! Gledajte, drugovi, vuk mu je leţao na grudima i ĉuvao mu krv toplom.

Oficir mi je pregledao grlo i odgovorio:

- Dobro mu _je, koţa nije probodena. Što li sve to znaĉi? Nikad ga ne bismo našli da vuk nije štektao.

- A što je bilo s njime? - zapita ĉovjek koji mi je pridrţavao glavu i koji je izgleda od svih najmanje bio

zahvaćen panikom, jer ruke su mu bile postojane, bez ikakva drhtaja. Na rukavu je imao ĉasniĉku vrpcu.

- Otišao je kući - odgovori muškarac ĉije je dugoljasto lice bilo blijedo i koji se doslovno tresao od straha

dok se bojaţljivo ogledavao oko sebe. - Ima tu dosta grobova u kojima moţe leţati; idemo, brzo! Bjeţimo s

ovoga ukletoga mjesta!

Ĉasnik me uzdigao u sjedeći stav, izviknuvši neku naredbu, a zatim me nekoliko njih smjestilo na konja. On

je skoĉio na sedlo iza mene, obuhvatio me rukama, dao znak prethodnici i mi smo, okrenuvši naša lica na

suprotnu stranu od ĉempresa, odjahali u hitrome vojniĉkom redu.

Jezik mi je još uvijek otkazivao poslušnost te sam silom prilika šutio. Mora da sam zaspao, jer sljedeće ĉega

se sjećam bilo je kako sam ustanovio da stojim na nogama, dok me podrţavao po jedan vojnik sa svake

strane. Bilo se već gotovo sasvim razdanilo i na sjeveru se odraţavala crvena sunĉeva zraka, poput krvavoga

traga nad snjeţnom pustoši. Ĉasnik je govorio vojnicima neka ne kaţu ni rijeĉi o tome što su vidjeli, osim da

su pronašli engleskoga stranca kako ga ĉuva veliki pas.

- Pas! Nije to bio nikakav pas - ubacio se ĉovjek koji je bio pokazao onoliki strah. - Valjda poznajem vuka

kad ga vidim.

- Rekao sam, pas - mimo odvrati mladi oficir.

- Pas! - suprotstavi mu se ovaj dragi ironiĉno. Bilo je oĉigledno da mu se hrabrost uzdiţe zajedno sa suncem

te je rekao, pokazavši na mene: - Pogledajte mu grlo. Zar je to pas uĉinio, gospodaru?

Nagonski sam prinio ruku grlu i kako sam ga dodirnuo, kriknuo sam od boli. Vojnici su se skupili da

pogledaju, neki su se nagnuli sa sjedala, no opet se ĉuo smireni glas mladoga ĉasnika:

- Pas, kako sam i rekao. Ako kaţemo išta drugo, samo će nam se smijali.

Onda su me podignuli iza jednoga vojnika i odjahali smo u predgraĊe Munchena. Tu smo naišli na slobodnu

koĉiju, u koju su me smjestili, i odveli me u Ĉetiri godišnja doba; mladi ĉasnik me pratio, dok nas je vojnik

slijedio na svome konju, a ostali su odjahali u vojarnu.

Kad smo stigli, Hen Delbruck je tako brzo pojurio stubama nama ususret da je bilo oĉigledno kako je unutra

bdio u oĉekivanju. Uzevši me za obje ruke, briţno me uveo unutra. Ĉasnik mi je salutirao i već se okretao na

odlazak, kada mi je postao jasan njegov cilj i ustrajao sam na tome da poĊe sa mnom u sobu. Uz ĉašu vina

toplo sam se zahvalio njemu i njegovim drugovima što su me spasili. On je jednostavno odgovorio da mu je

to bilo više no drago, te da je Herr Delbruck prvi poduzeo korake kako bio ugodio potrazi; vlasnik hotela

nasmiješio se na tu dvosmislenu primjedbu, dok se ĉasnik izgovorio duţnošću i povukao se.

- Ali Herr Delbruck - zapitao sam - kako to i zbog ĉega su vojnici pošli u potragu za mnom?

Slegnuo je ramenima, kao da ţeli umanjiti svoj udio u tome, dok je odgovorio:

- Imao sam toliko sreće da od komandira regimente u kojoj sam sluţio dobijem dozvolu da zatraţim

dobrovoljce.

- Ali kako ste znali da sam izgubljen? - upitao sam.

- Koĉijaš je došao ovamo s ostacima koĉije, koja se prevrnula kad su konji potrĉali.

- Ali sigurno ne biste poslali vojnike u potragu samo zbog toga?

- O, ne bih! - odgovorio je. - Ali još prije nego što je došao koĉijaš, dobio sam ovaj brzojav od plemića

kojem idete u goste.

Tu je izvadio iz dţepa brzojav koji mi je predao i ja sam proĉitao sljedeće:

Bistrica

Čuvajte mi gosta! Njegova osobna sigurnost od najvećeg je značenja za mene. Ako mu se išta dogodi ili ako

nestane, ne štedite ništa da ga pronaĎete i pružite mu sigurnost. On je Englez, pa je sklon pustolovinama.

Snijeg, vukovi i noć često donose opasnost. Ne gubite ni trenutka ako vam se učini da mu se nešto može

dogoditi. Za vaš trud odgovaram svojim bogatstvom.

Dracula

Dok sam drţao brzojav u ruci, ĉinilo mi se da se soba okreće oko mene i da me usluţni hotelijer nije

prihvatio, mislim da bih bio pao. U svemu je tome bilo neĉega toliko ĉudnovatog i neshvatljivog da sam

stekao dojam kako se preko moga bića natjeĉu suprotstavljene sile; i sama pomisao na to kao da me

skamenila. Bez sumnje, bio sam pod neĉijom zagonetnom zaštitom. Iz daleke zemlje, u zadnji tren, stigla je

poruka koja me izbavila od opasnosti spavanja u snijegu, te iz vuĉjih ralja.

KRAJ

20.03.2010.

POGOVOR

On se nalazi posvuda i na svakom koraka ti prijeti opasnost. Noću, u krevetu, čuješ li ga kako ti kuca na

prozor? Slušaj!

(Truman Capote: Drvo noći)

Pomisliti da je Abraham van Helsing, amsterdamski filozof, vampirolog i lijeĉnik koji zna više o neobiĉnim

bolestima nego itko na svijetu, na kraju potrage za tragiĉnim transilvanskim aristokratom, koji je, gonjen

ţudnjom za krvlju, ljubavlju i smrću, sumraĉnu idilu karpatskog dvorca odluĉio zamijeniti imperijalnim

Londonom kasnog 19. stoljeća, u bespućima mitske zemlje onkraj šume glogovim koljem, hostijama i

posvećenim bodeţima doista izvojevao pobjedu prosvijećena pozitivizma nad jezivim ozbiljenjima

tisućljetnih praznovjerica, bila bi kobna metodiĉka pogreška, dostatna da prevoĊenje "Drakule", romana koji

je od svoga objavljivanja 1897. godine duhove epohe inspirirao kao rijetko koji drugi, prikaţe u svjetlu

posve uzaludna pothvata. Srećom, duhovna klima na izmaku 20. stoljeća demantirat će svaku sliĉnu tvrdnju,

zadrţavajući vampire tamo gdje im je zapravo oduvijek i bilo mjesto - u ţarištu interesa psihoanalize i

ezoterije, magije i knjiţevne teorije, ekonomije, estetike i politiĉke retorike, etnologije, biologije i

filozofskog promišljanja svakodnevice, medicine, umjetnosti itd./jer vampir, taj zagonetni hologram

najintimnijih noćnih strepnji, proklet da tragiku svoje beskonaĉne neumrlosti unedogled hrani krvlju

smrtnika,/ne moţe izgubiti na zanimljivosti dokle god nam eros i tanathoš, ljubav i smrt, usud, vjeĉnost,

ţudnja i melankolija u svojim osnovama budu tek intrigantne metafiziĉke zagonetke L dakle nikada. U

vjeĉnosti, dakako, ne bi trebala boljeti ni nepravda što smo na hrvatski prijevod romana koji je ime Dublinca

Brama Stokera (1847.-1912.) zauvijek uklesao u crni mramor knjiţevna Olimpa morali ĉekati punih stotinu i

dvije godine, pa ipak, uzmemo li u obzir da smo s kulturnim i duhovnim ozraĉjem u kojem je Stoker

svojedobno nazirao vrtlog svega praznovjerja dan-danas srasli daleko jaĉe no što bismo, skloni previdu i

zaboravu, bili spremni pretpostaviti, objavljivanje "Drakule" pada u daleko vaţniji kontekst. No, krenimo

redom...

Imenovanje zla opaka je stvar. Nimalo jednostavna i nimalo svakidašnja. Pa ako je potkraj prošlog stoljeća

literaturi i pošlo za rukom da ga krsti imenom posuĊenim od davnašnjega vlaškog vladara što će ga

legenda zauvijek zapamtiti po neviĊenoj okrutnosti, vampirski mit svejedno nije zapoĉeo s Drakulom, kao

što, znamo, s njime nije moglo ni završiti. Tek, imenovanje zla elementarna je potreba svakoga tko se na

ovaj ili onaj naĉin uvjerio u njegovo postojanje, kako u prošlom stoljeću tako i u srednjem vijeka, a ĉini se i

danas. Ali tko je, zapravo, bio taj zlosretni tiranin,toliko svirep da sa mu nadjenuli ime koje u rumunjskom

jeziku znaĉi Ċavao? Koliko je neduţnika taj tepeš ostavio da iskrvare, nabodeni na kolĉeve srednjovjekovna

mrakobjesja! Je li se doista naslaĊivao objedujući okruţen tolikom smrću, o ĉemu, kaţu, zorno svjedoĉe

starinski bakrorezi! Na posljetku, je li pio krv svojih ţrtava, traţeći u njoj moţebitno eliksir mladosti i

ţivota, kao što će to nakon njega s neznatnim preinakama uĉiniti ohola grofica Erzsebet Bathorv? -

Da je vlaški knez Vlad Tepeš III. Dracdea (1431.-1474.), sin Vlada II. Dracula, što ga je car Sigismund

Luksemburški 1431. u njemaĉkome Nurnbergu imenovao knezom Vlaške i vitezom reda Zmaja (Societas

Draconis; obrambeni red osnovan zbog zaštite od Turaka, op.a), Bramu Stokeru posluţio kao povijesni

predloţak za kreiranje lika vampira Drakule neupitno je, to više što komparacija romana, legende i

povijesnih zapisa u dovoljnoj mjeri govori u prilog toj tvrdnji. Tako će, primjerice, Nikola Modrussa, koji je

u 15. stoljeću kao papinski legat boravio na ugarskom dvoru i dobro poznavao Vlada Tepeša, u jednom

izvješću opisati vlaškog vladara sljedećim rijeĉima:

Nije bio osobito visok, no bio je nabijen i mišićav. Njegov nastup djelovao je hladno i na neki naĉin

zastrašujuće. Nos mu je bio kao u orla, nozdrve nadute, a lice crvenkasto i suho. Duge trepavice zasjenjivale

su širom otvorene, zelene oĉi; guste crne obrve davale su im prijeteći izgled. Imao je snaţne brkove. Zbog

širokih, izduţenih sljepooĉnica glava mu je djelovala još silnijom. Oko ĉela nosio je traku s koje su visjeli

crni kovrĉavi uvojci. Bio je plećat...

Bram Stoker preuzet će pak u svome romanu Modrussin opis gotovo doslovce i tek ga neznatno prilagoditi

osobi koja je u 500 godina besmrtnosti ipak malĉice ostarila: »

Po crtama lica u najvećoj mjeri podsjećao je na orla; nos mu je bio tanak i kukast, a nozdrve neobiĉno

svinute; imao je visoko, zaobljeno ĉelo, dok mu se kosa, inaĉe gusta, rijedila na sljepooĉnicama. Obrve su

mu bile posebno guste, toliko da su mu se gotovo spajale iznad nosa, i tako ĉupave da su se naizgled

kovrĉale. Usta, koliko sa-m ih mogao vidjeti ispod njegovih gustih brkova, bila su nepokretna i pomalo

okrutna izgleda, s ĉudnovato oštrim bijelim zubima, isturenim preko usana. Iznimno rumenilo tih usana

ukazivalo je na zapanjujuću vitalnost ovako vremešna ĉovjeka. Osim toga, uši su mu bile blijede i vrlo

šiljaste na vršcima, brada široka i snaţna, a obrazi ĉvrsti, ma koliko mršavi bili. Prevladavao je izgled

neuobiĉajena bljedila.

Ostatak Drakuline karakterizacije odaje na ţalost, vrlo malo autentiĉnosti, što zbog Stokerova relativno

skromnog faktografskog poznavanja povijesti zemalja na jugoistoku Europe, što zbog zahtjevnosti same

fabule, ĉiji se mozaik - za fantastiĉnu knjiţevnost nimalo neuobiĉajeno - na koncu morao poklopiti s

laiĉkom samo-razumljivošću neke zloslutne, no u krajnjoj liniji ipak shvatljive i pobjedive metafiziĉke

sheme. Stokerov Drakula, koji pred vilinskim svjetlima u noćnoj šumi slaţe kamenje u magijske oblike,

posjeduje zapanjujuće okultno znanje i zacijelo bi mu više odgovaralo da mu ime doista potjeĉe od

rumunjske inaĉice za neĉastivog, što bi ga jasnije odredilo kao princa tame, kadrog zapovijedati prirodi,

neiscrpnoj galeriji noćnih bića, ali i ljudima labilne psihe i upitna morala poput nesretnog Renfielda, doĉim

bi tragiĉnom vampirskom usudu pripisalo posljednji, pakleni razlog. U legendi, meĊutim, horor nije u tolikoj

mjeri poĉivao na imenu Drakula, koliko je straha sve u mah ulijevao ominozni nadimak Tepeš, koji je u

prijevodu znaĉio - nabijaĉ na kolac. Da je Vlad, zasjevši 1456. na vlaško prijestolje, izloţen neprestanim

turskim napadima stotine i stotine neprijateljskih vojnika davao pogubiti na kolcu nije nevjerojatno, ta i

zastrašivanje je oblik ratovanja, posebice kada je vlastita moć premalena da se posegne za drukĉijim

mogućnostima, a panika kršćanske Europe pred turskom najezdom dovoljna da se po tom pitanju

blagonaklono zaţmiri na oba oka. A da je kao djeĉak od trinaest godina dospio u tursko suţanjstvo, gdje će

ga, isprva utamniĉena u tvrĊavi Egrigbtz u anatolijskom gorju, seksualno zlostavljati tamniĉar Gugusyoglu,

ĉinjenica je koja će ponekog povjesniĉara ponukati da njegovo kasnije svirepo ponašanje protumaĉi kao

gnjevni vapaj osvetniĉkih poriva poniţena duha. Svetio se Vlad, kaţu, svima i svakome, na posljetku i zbog

straviĉnih, iako ne posve istinitih priĉa o pogibiji oca mu Vlada II. i brata Mircee, nakon izgubljene bitke

protiv ugarskog kralja Ivana Hunjadija, što će mu ih, još uvijek u suţanjstvu, ispriĉati Turci. Nakon Vladova

povratka iz Carigrada, gdje će steći svakojaka znanja i vještine, kazuje nam druga legenda, na kolcu će - iz

sliĉnih razloga - iskrvariti mnogi vlaški imućnik, dok će se zemljom prolomiti glas o pravednom, ali

dozlaboga okrutnom knezu Drakuli - Sotoninu imenjaku koji će na koncu, shrvan vojnim porazima, izdajom

i nenadoknadivim osobnim gubicima, i samoj crkvi okrenuti leĊa. Turcima će, meĊutim,i dalje obijesno

prkositi, sve dok mu se, legendi za volju, glava, muĉki odrubljena izdajniĉkom nikom, neće zakotrljati pred

sultanovim nogama, a kosti na misteriozan naĉin nestati iz kripte u samostanu na planinskom otoĉiću

Snagov, gdje mrki monasi, priĉa se, dan-danas ĉuvaju tajnu njegova ţivota i smrti, a moţda i neke druge

dimenzije postojanja...

Tko je nego jedan iz moje loze u svojstvu vojvode prešao Dunav i potukao Turke na njihovom vlastitom tlu,

pitat će posve retoriĉki u Stokerovu romanu tajanstveni karpatski grof, ostavljajući ĉitatelja u neprestanoj

nedoumici ne prepriĉava li zapravo odabrane scene iz vlastitog ţivota: Da, bio je to jedim iz obitelji

Drakula! (...) I upravo je taj Drakula nadnhnuo jednog svog potomka da kroz kasnije vjekove iznova i

iznova vodi svoju- vojska preko velike rijeke u Tursku, kad bi ga otisnuli natrag, opet bi navalio, i opet, i

opet, pa makar bi se sam morao vratiti s okrvavljenog polja gdje su pali njegovi vojnici, jer znao je da sam

moţe izvojevati konaĉnu pobjedu. Drakula svakako, primijetit će ĉitatelj, ali ne i Vlad, jer takav se kod

Stokera nigdje ne spominje, kao što se s druge strane nigdje u mitovima i legendama zaţivjelima, kako za

ţivota tako i nakon smrti jeziva vlaškog kneza, ne spominje da je - usprkos morima prolivene krvi i paktu s

Ċavlom - bio ili mogao biti - vampir! Kao princ Vlad predstavit će^e vampir Drakula, faktografiji fikcije za

volju, tek 1992. godine - u dosada najrazvikanijoj ekranizaciji romana, filmu "Bram Stoker's Dracula", što

će ga kao redatelj potpisati Francis Ford Coppola.1

Bilješke Dietera Schlesaka, njemaĉkog pisca, roĊenog u transilvanskoj Sighisoari (SchaGburg), bacaju

posve drukĉije svjetlo na osobu i ţivot Vlada III. Tepeša, kojeg s Transilvanijom zapravo ne povezuje

mnogo više od ĉinjenice da je svijet i sam ugledao u Sighisoari, 1431. godine, dok mu je otac, Vlad II.

Dracul, uţivajući azil u tom saskom gradiću, ĉekao pogodan trenutak da se domogne nedalekog Trgovišta i

sjedne na obećano prijestolje susjedne Vlaške, kako mu je u Nurnbergu bilo zajamĉeno. Koliku će ulogu

saski gradovi stare Transilvanije odigrati u tkanju mita o vlaškome Ivanu Groznom - za kojim će se, pola

tisućljeća kasnije, polakomiti i rumunjski diktator Nicolae Ceaucescu - djeĉak Vlad nije mogao ni sanjati.

Kada je 22. kolovoza 1456. i sam postao knezom Vlaške, zatekao je neopisivo siromašnu zemlju

korumpirana plemstva i drţavnog duţnosništva: Rabijatan i inteligentan, Vlad je trebao novac, plaćenike i

oruţje, pa je uveo dadţbine i namete na tranzitnu trgovinu saskih gradova na

dalekom Istokom, koja se odvijala preko njegovih dunavskih luka. Kramarske duše pokušale su svrgnuti

Vlada, podupirući redom neprijateljske pretendente na vlaško prijestolje, no Vlad se svetio pustošeći njihovu

zemlju, ubijajući im ţene i djecu, dok su muškarci redom skonĉavali na kolcu...

Epovi i legende, leci i pamfleti što će ih povijest na posljetku listom pripisati njemaĉkoj knjiţevnosti kasnog

srednjeg vijeka, ilustrirani crteţima i bakrorezima poput onog strasburškog iz 1500. na kojem" zloglasni

Tepeš objeduje usred šume kolaca na kojima nabodeni -umiru njegovi neprijatelji, upamtit će Vlada kao

obijesna silnika koji -se naslaĊivao i hrabrio, gledajući kako teĉe ljudska krv, opisujući u tanĉine

kompliciranu tehniku nabijanja ţrtve na kolac, njena peĉenja, kuhanja i drugih gadosti: Kada u njegovu

zemlju doĊoše tri stotine Cigana, on uze najbolje meĊu njima i dade ih ispeći, te prisili ostale da ih jedu... I

dok se krvava fikcija o zlodjelima Vlada Drakule nezaustavljivo širila Starim kontinentom, u ruskim i

rumunjskim kronikama vlaški vladar takoĊer je nabijao na kolac, tek s imidţom pravedna suca - da upozori

korumpirane bogataše, a Turcima utjera strah u kosti. Zahvaljujući "efikasnosti" njegovih metoda, potvrdit

će i danas mnogi Rumunj, Vlaška postaje snaţna, dobro organizirana drţava, a Vlad odjednom sposoban za

nove, daleko veće podvige: 1458. pobjeĊuje vojsku sultana Muhameda II. i šalje na kolac 10.000 njegovih

vojnika, godinu dana kasnije ista sudbina snalazi tursko izaslanstvo koje dolazi traţiti danak, nedugo zatim

još 4.000 Turaka krvari na kolcu... Na vrhuncu moći, u trezvenom svijetu povijesnih ĉinjenica, Vladova

tragedija zove se izdaja. Dojuĉerašnji saveznici, ugarski kralj Matija Korvin (Vladov kasniji šogor) i

moldavijski knez Stjepan (Vladov prijatelj i bratić), uskraćuju mu odjednom vojnu pomoć i okreću se protiv

njega. Na koncu, Korvin ga utamniĉuje u višegradskoj tvrĊavi nedaleko Budimpešte, a sve zbog tri

krivotvorena pisma u kojima Vlad sultanu toboţe nudi primirje i pregovore, što su ih ugarskome kralju,

pretpostavlja se, dostavili transilvanski Sasi... Na kraju priĉe (1476.) Vlad III. Tepeš vraća se u Vlašku,

oronuo i nemoćan da povrati nekadašnju moć pogiba u borbama za prijestolje i polako se rastaĉe u novoj

legendi - mitu o neumrlom plemiću, kojem okrutnost zagrobna usuda ne dopušta da sklopi oĉi na vjeĉni

poĉinak.

Da je Bram Stoker nekim sluĉajem i bio upoznat s detaljima iz tragiĉna ţivota vlaškog kneza Vlada Drakule,

vjerojatno bi se -odustavši od Štajerske kao toposa njegova "Grofa Wampyra" (kako

se roman isprva trebao zvati)- svejedno odluĉio za Transilvaniju, u kojoj je vampir Drakula, ako ništa drugo,

uţivao mogućnost bivanja na zlu glasu, Transilvaniju iznaštanu prema potrebama ţanra, gdje uoĉi praznika

Sv. Jurja,, kad sat otkuca ponoć, nitko više nije siguran pred legijama vještica, zlih ĉarobnjaka, harpija,

štriga, vampira, vukodlaka i drugih noćnih mora što im viktorijanski horor nije stigao nadjenuti imena,

ujedinjenih pod paklenim zapovjedništvom novostasala princa tame, nosftratua Drakule; Transilvaniju kamo

su ugarska plemena donijela s Islanda borbeni duh što su im ga podarili Tor i Odin, a njihovi ga ratnici

toliko gorljivo iskazaše (...) da su mnogi narodi pomislili kako su došli strni vukodlaci; i ovdje, kad su došli,

zatekli su Kune, koji se pronio ĉitavom zemljom poput ţiva plamena, sve dok narodi na samrti ne pomisliše

da u njihovim ţilama teĉe krv onih drevnih vještica koje su se, prognane iz Skitije, sparile s tragovima u

pustinji.

Putovanje u Transilvaniju, na koje Stoker u ekspoziciji romana šalje mladog odvjetnika Johnathana Harkera,

nećemo, razumije se, tako lako ponoviti u koordinatama realnosti. Ĉovjek, znamo, moţe putovati kao

etnolog, uvaţavajući i poštujući drugo kao predmet interesa i prouĉavanja; kao turist, neprestance u potrazi

za samozadovoljnom potvrdom sebe u opreci prema toboţnjoj egzotici drugog, ili pak kao Stoker, koji -

budući da ni kao etnolog ni kao turist nikada u ţivotu nije zakoraknuo transilvanskim tlom - svome junaku

sustavno ne dopušta iskorak iz samotnih sfera nesvjesna i podsvjesna sumraĉja, gdje - s Freudom ili bez

njega - ponekad doista ţivimo intenzivnije nego u tzv. objektivnoj zbilji, iskorak prema bolnoj

transilvanijskoj istini u kojoj - usprkos imperativima globalne industrije konvertibilna turizma, koji su je,

kako u Ceaucescuovo tako i u postkomunistiĉko doba, u svakom trenutku znali prilagoditi poţeljnoj

predodţbi - nema mjesta za mnoge postavke iz romana i filmova, pa tako manje-više ni za samog Drakulu.

Stokerov hod drevnom zemljom što su je MaĊari zavali Erdelj, Nijemci Siebenburgen (Sedmogradska), a

ostali svijet Transilvanija, šeprtljast je i trom, sklon neprepoznavanju stranputica i neprestanom glibljenju u

kaljuţama zablude. Na onom drugom, pravom putovanju, koje nas vodi bogomrakom intimnih puteljaka

neizrecivosti, prokrĉenih slutnjama nemirna duha, nasilno ušutkana racionalistiĉkom propagandom, Stoker

se, meĊutim, pokazuje kao vješt i upućen vodiĉ, te prije svega savršen znalac desolatnih krajobraza sumnje

ĉiji nam šapat odzvanja snohvaticom poput jezive uvertire u gluhu simfoniju strave. Ali gdje, zaboga, stoluje

Drakula? Gdje ĉuĉi mora, gdje stanuje strah? U dvorcu Bran kod prijevoja Borgo, što će se na posljetku

pokazati povijesnom neistinom, ili pak u samoći duše, bespomoćne pred misterijima ţivota i smrti, oplakane

plimom bezimena straha, gdje se slogani prosvjetiteljskih bukaĉa urušavaju poput kula od karata?

Odgovor na sva ova pisanja išĉitava se vrlo jasno iz Stokerove pripovjedaĉke tehnike: /umjesto

transcendentalnog, sveznajućeg pripovjedaĉa, o Drakuli svjedoĉe pisma, odabrane stranice dnevnika, isjeĉci

iz novina, osobna svjedoĉanstva i poneko varljivo sjećanje. Posljednji tragovi izvjesnosti, utisnuti u

subjektivno pripovjedaĉko ja, rasplinjuju se do kraja u neoĉekivanom mnoštvu pripovjedaĉa, privid istine

postaje prividom istina, svodeći lajtmotiv sve više i više na prasliku posve individualnih dvojbi, kao što je

uostalom i strah -što ga H. P. Lovecraft s pravom naziva najstarijom i najjaĉom ĉovjekovom emocijom - u

svom najĉišćem, nadosjetilnom obliku oduvijek morao biti primarno individualna kategorija. U ponovnoj

konstituciji zadana svijeta, atomizirana, reducirana, pa i destruirana u naoko kaotiĉnom kolopletu

subjektivne naracije - ĉiji će pripovjedaĉi ne jednom posumnjati u autentiĉnost vlastitih svjedoĉanstava - iz

pepela dvojbi rada se vampir kao predmet detekcije, nastanjen u negativu tekstualnog reljefa, vampir ĉije

postojanje izmiĉe upitnosti razmjerno koliĉini smrti kojom rezultira njegova pojava. No, ako smo

egzistenciju navikli definirati kao izvjesnost postojanja naoĉigled smrti, ontološki gledano vampir ionako ne

egzistira - već naprosto jest. Oduvijek i zauvijek, uhvaćen u hipu beskrajne sadašnjosti, potonuo do dna

mukla bitka gdje krv jamĉi ţivot, a ţivot odiše krvlju kao posljednjim tragiĉnim razlogom neumrle

vjeĉnosti. U kingsteadskoj grobnici, nad lijesom nesretne Lucy Westenra, izbavljene glogovim kolcem iz

transa oţivjela mrtvaca, tjeskobna sumnjiĉavost njenih nekadašnjih udvaraĉa izgara u katarziĉnom ognju

prešutna konsenzusa ĉiji će credo, poput visokog svećenika nekog davno zaboravljenog kulta, na koncu

izgovoriti vampirolog Van Helsing: Svi smo nauĉili vjerovati, nije li tako?

S vjerom ili bez nje, pitanje motivacije tzv. pozitivnih junaka, odluĉnih da unište prepoznat izvor

primamljive pogibelji, ili pak tzv. negativca, nemoćna odustati od krvave nakane beskonaĉna reproduciranja

svog paklenog roda, ne pruţa mogućnost jednoznaĉnih odgovora./Put preobrazbe iz skeptika u gnostike, ali i

ogorĉene svjedoke zla koje ih je zateklo, moguće je pratiti kod dr. Johna Sewarda, Quinceya Morrisa i lorda

Arthura Godalminga, trojice prosaca i beznadnih zaljubljenika u ljupku mjeseĉarku Lucy Westenra,ĉija će se

krv u jeku oĉajniĉke borbe protiv nezaustavljivosti umiranja izmiješati prvo u njenim, a potom I u

Drakulinim ţilama, kod JohmthanaHarkera, kojeg će sumnje u realnost uţasa, proţivljenih u Drakulinu

karpatskom dvorcu, dovesti pred sam rub ludila, i njegove supruge Mine, koja će na kraju i sama s

vampirom sklopiti neku vrstu krvne alijanse. Motivi njihova djelovanja i ponašanja promjenjivi su, katkad

moţda i nepredvidivi, pa ipak ni izdaleka toliko tajanstveni kao oni profesora Van Helsinga ili pak njegova

fatalnog suparnika, grofa Drakule. Ako prvi - potpomognuti napisima izvjestitelja Westminster Gazettea,

Pall Mall Gazettea, Whitby Gazittea i Dailyjraphu-, a donekle i Sewardovim pacijentom, psihopatom

Renfieldom, kao posrednikom i svojevrsnim indikatorom Grofove blizine - tvore svijet ĉije krhke koordinate

predstavljaju temeljni uvjet mogućnosti fabule, potonja dvojica bjelodano nisu od toga svijeta. Ni Drakula ni

Van Helsing ne pripovijedaju u standardnom smislu, već uglavnom gostuju u ulomcima tuĊih

svjedoĉanstava, dok u pripovjedaĉki svijet uvrijeţene ich-forme Stoker nizozemskog lijeĉnika pripušta tek

nekolicinom pisama i bilješki koje se, za razliku od dnevnika, ostalih pisama i novinskih ĉlanaka, mahom ne

ĉine dostupnima ostalim protagonistima, već iskljuĉivo ĉitatelju. U nekoliko škrtih reĉenica Van Helsing će

s vremena na vrijeme odškrinuti i vrata prošlosti. Udovac poodmakle dobi, koji je u mladim godinama pod

tajanstvenim okolnostima morao izgubiti mnogo više od ţene i djeteta, ne plaši se opasnosti potjere za

vampirom, jer njegova je odluka da zauvijek obraĉuna s knezom tame donesena daleko prije no što će

Harker otputovati u Transilvaniju ili grof Drakula na sablasnom brodu stići u London. Govoreći Harkeru o

transilvanskoj povijesti i ulozi svojih predaka u njenim burnim tokovima, grof Drakula takoĊer iscrtava

okvir moguće predradnje romana, baš kao i zazivanjem prošlosti u razgovoru s trima vampiricama,

nastanjenima u njegovu dvorcu, dok im autoritativno brani pristup do Harkerovih vena: Da, i ja mogu

voljeti; to i same moţete posvjedoĉiti iz prošlosti.

Jesu li se u prošlosti, koju od svih likova romana oĉigledno imaju samo njih dvojica, Drakula i Van Helsing

moţebitno već susreli, zagonetka je koja će s vremenom zaintrigirati mnoge pisce sklone temi i ţanru, a

meĊu njima i Amerikanku Jeanne Kalogridis, autoricu » "Dnevnika obitelji Drakul" (1994.-97.),

romaneskne trilogije koja na osnovi povijesnih izvora i knjiţevne grade Stokerova romana tematizira

sudbinu vlaške plemićke loze, od ovozemaljske smrti kneza Vlada u 15. stoljeću do poĉetka ultimativne

priĉe o Drakuli koju nam otkriva Stoker/U Amsterdamu, 1871. godine, ĉetvrt stoljeća prije Drakulina puta u

London, njegov potomak Arkadij Tepeš, koji je 25 godina ranije sa ţenom i sinom pobjegao iz obiteljskog

dvorca u Transilvaniji, otkriva jezivu istinu o prokletstvu koje već pola tisućljeća prati njegovu obitelj. Vlad

Tepeš postao je vampir, a prvorodeni sin u svakoj generaciji duţan mu je, na osnovi davnašnjeg zavjeta,

pribavljati ţrtve, neophodne da bi mogao ţivjeti. Kako bi spasio sina Stefana, kojega je Vlad već oteo i

odveo u Transilvaniju, ne bi li nad njime obavio straviĉan ritual krštenja u krvi, Arkadij -nakon što mu ne

polazi za rukom da sam raskine zavjet - odluĉuje potraţiti pomoć kod Stefanova polubrata, lijeĉnika i

filozofa Abrahama van Helsinga...

Krštenje u krvi, koje Van Helsing svakako poznaje od ranije, Stoker namjenjuje Mini Harker, Johnathanovoj

supruzi koja će - nakon što je s Drakulom izmijenila krv, a u filmovima i poneku strasnu emociju - pod

hipnozom ĉitati Grofove misli i na taj naĉin uvelike pomoći Van Helsingu da svom vjeĉitom suparniku

napokon stane na kraj/Da je nesretna Mina pritom tek priruĉno oruĊe u rukama dvojice ogorĉenih

neprijatelja u bespoštednoj borbi naĉela, koja se u odnosu na radnju romana pokazuje sve

transcendentnijom, u takvom kontekstu više se ne moţe sakriti iza brige za spas ĉovjeĉanstva ili neke druge

plemenite namjere, baš kao ni ĉinjenica da će lombrosovske ocjene o Drakulinu djetinjem mozgu i

uroĊenom zloĉinaštvu kroz Minina usta izgovoriti Van Helsing, kao što će prokletog tvrdoglavog

Nizozemca zajedno s njegovim idiotskim teorijama o mozgu kroz usta poludjela Renfielda k vragu zapravo

poslati grof Drakula. Prihvatimo li tvrdnju Friedhelma Schneidewinda, knjiţevnika, prevoditelja i urednika

njemaĉkog online-magazina "Vampyr Magazin", da je Stoker, koji je 27 godina proveo kao osobni tajnik

svog idola, a po nekima i latentnog muĉitelja, proslavljenog glumca Henryja Irwinga, lik Abrahama van

Helsinga stvorio na sliku i priliku svog nadasve autoritarnog šefa, vampirolog će se na kraju pokazati daleko

straviĉnijim i od samog vampira: Van Helsing, ĉiji motivi ostaju nepoznati, a postupci nepredvidivi,

razotkriva se kao istinsko ĉudovište romana, dok Drakula ostaje sputan silnim pravilima vampirskog ţivota,

kojih se, htio to ili ne, sve vrijeme mora drţati.

Onkraj zloĉinaĉke tipologije i infantilna uma koji ga je naveo na zamisao da se zaputi u velikigrad, Stokerov

roman ne govori mnogo ni o Drakulinim motivima, dakako, ukoliko je naoĉigled neslobode, kojom - tako

doznajemo od Van Helsingovih vampiroloških monologa - obiluje bitak vampira, uopće primjereno govoriti

o motivaciji. Ipak, poneko nadasve poticajno prisjećanje na ţivot, protkano emocijama koje ni u vjeĉnost ne

gube svoju draţ, ostat će dopušteno i grofici Drakuli, primjerice, sjećanje na ljubav koju je nekoć i sam bio

sposoban primati i uzvraćati, a sada mu, isprovociranom zajedljivošću triju (nekadašnjih?) prileţnica, tek

bolno osvješćuje tragediju postojanja. Da, i ja mogu voljeti; to moţete posvjedoĉiti iz prošlosti, reći će Grof

svojim hihotavim sukubusima, prepuštajući ĉitatelju da sam odgonetne znaĉenje poruke., U Coppolinoj

ekranizaciji romana pojavit će se stoga i Vladova nepreţaljena ţena, kneginja Elizabeta, koja si oduzima

ţivot shrvana laţnom viješću o Vladovoj smrti. Pet stoljeća kasnije Elizabetina reinkarnacija ţivi u

Londonu, zove se Mina Murray, udana Harker. Nesvjesna svoje uloge u ţivotu neznanca koji joj udvara,

predstavljajući se, bitno pomlaĊen, kao princ Vlad, Mina će mu na posljetku svojom ljubavlju vratiti

vrijeme, a time darovati najdragocjeniju stvar koju je kao vampir izgubio: smrt. U filmu "Drakula"' Dana

Curtisa (1973.), Vladova umrla ţena zove se Marija, a njena novovjekovna reinkarnacija Lucy Westenra.

Naravno, i miss Lucy je zaboravila svoj raniji ţivot, pa se put do mjeseĉarkina srca moţe prokrĉiti jedino

kroz snove: Okruţivalo me nešto mraĉno, nešto slatko i gorko u isti mah. I u drugim ekranizacijama

vampirskog mita ljubavna estetika, razapeta izmeĊu strasti i smrti, odigrat će presudnu ulogu u rasplitanju

klupka vremena koje neumrlom noćniku jedino moţe vratiti spokoj. Istini za volju, ĉak ni Stoker u svome

romanu, protkanom prije svega konzervativnošću viktorijanskih moralnih predodţbi, neće uspjeti zanijekati

Minine potajne simpatije prema Grofu, a s njima ni ĉinjenicu da će ona - ne samo u njegovim oĉima

reinkarnacija izgubljene voljene osobe - Drakulinu smrt doţivjeti ponajprije kao osloboĊenje tragiĉnog

zatoĉenika sudbine, dok će Van Helsing, ovjenĉan lovorom pobjednika, u njoj vidjeti iskljuĉivo uništenje

zla. Ali zbog Van Helsinga grof Drakula, ĉiji lik nerijetko biva protumaĉen kao metafora otkrivenog

nagonskog ţivota, posve sigurno nije došao u London...

Freudovski gledano, vampir - kao jedan od simboliĉnih kršitelja incestnog tabua - utjelovljuje

homoseksualnost, felatio i nekrofiliju, oblike seksualnog ponašanja koji ne doprinose reprodukciji, stoga u >

društvenom moralu ne nalaze opravdanje. Predajući se jezivom biću, ţivi uzimaju na sebe dio krivnje i sami

postaju vampiri, a time L

otpadnici od društva koji zbog svojih sklonosti mogu i moraju biti kaţnjeni. Ĉudi li onda da se u gotovo

svakoj knjizi ili filmu koji tematizira stokerovski mit o Drakuli pojavljuje i arhetip vjeĉita Van Helsinga,

beskompromisnog ĉuvara morala, spremnog da svim sredstvima stane u obranu kodeksa ćudorednog

ponašanja. Roman "Drakula", potvrdit će mnogi poklonici freudovski intoniranih seksualnih i socijalnih

teorija, oznaĉava trenutak u kojem popularna kultura definitivno apsorbira vampirsku legendu sa svim

njenim konotacijama. Viktorijanska epoha, obiljeţena rigidnim braĉnim moralom, potiskivanjem opsesija i

beskrajnim samookrivljavanjem zbog "prljave mašte", pruţila je pritom idealni background knjizi koja

toliko nedvosmisleno progovara o svijetu zabranjenih snova i nepoćudnih strasti. Stotinjak godina kasnije

mediji će spavaću sobu u potpunosti lišiti atributa intimne tajnovitosti, a seksualna psihologija zamislit će se

posve otvoreno nad fenomenom vampirizma u kontekstu hematofilije (krvnog fetišizma na razini snova i

erotskih fantazija) i hematodipsije (seksualno uzbuĊenje izazvano prizorom, okusom ili osjetom krvi).

Ponukan potonjim, suvremeni istraţivaĉ vampirskog mita mogao bi, meĊutim, i samog Vlada Tepeša

Drakulu smjestiti u gumenu ćeliju bezvremenske psihijatrijske klinike i pokušati ga, neopravdano, ali

politiĉki posve korektno, prikazati kao seksualno izazvanu osobu na ĉijoj je disfunkcionalnosti iznikao jedan

od najtajanstvenijih i najimpresivnijih mitova današnjice. Tek da je nesretni vlaški knez, ĉije ime danas krasi

etikete sve većeg broja rumunjskih trade-markova, ikada, makar i u puĉkoj legendi, doista slovio kao

vampir...

Ali ako princ Vlad nije bio vampir, tko je onda maštu Brama Stokera ~ mogao potaknuti da smisli tako

kompleksnu priĉu o erosu i smrti kao što je "Drakula"? Vampirski mitovi seţu tisućama godina u prošlost i

nalazimo ih gotovo u svakoj kulturi, piše Beverly Richardson, ĉlan meĊunarodnog vampirološkog udruţenja

Transylvanian Society of Dracula. Njihova raznolikost gotovo je beskonaĉna, od crvenookih ĉudovišta

zelene ili ruţiĉaste kose u Kini, do grĉke Lamije, koja je od pojasa naviše ţena, a naniţe zmija, od

krvoţednih lisica u Japanu, do ljudskih glava za kojima se vuku iznutrice, poznatima u Maleziji pod imenom

penangalang. Europske vampirske legende vuku svoje porijeklo s Dalekog istoka, a na Stari kontinent su ih

iz Indije, Kine i Tibeta najvjerojatnije donijeli trgovci, putujući prema Mediteranu. Posebno jako uporište

priĉe o vampirima pronalaze medu slavenskim narodima, u ĉijem se folkloru i nakon kristijanizacije

zadrţavaju kao ostaci poganskih vjerovanja. Dodatnu diferencijaciju vampir će, posebice medu Slavenima,

doţivjeti nakon crkvenog raskola, jer će tijelu koje se u grobu ne raspadne u pravoslavnom svjetonazoru

nerijetko biti pripisani zli atributi, dok će ga katolici uglavnom drţati svecem. Kao mrtvac koji noću ustaje

iz groba i sije strah meĊu ţivima, javlja se u 17. stoljeću pod imenom vampir, izvedenim iz ruske rijeĉi

nejasne etimologije u-pir, dok se meĊu juţnim Slavenima u ranijim stoljećima javljao i kao vukodlak.

Rumunjska, drţi Richardson,okruţena je slavenskim zemljama, pa ne ĉudi da su njeni vampiri tek varijante

slavenskih. Zovu ih strigoi, prema latinskoj rijeĉi strix koja oznaĉava demone ili vještice. U rumunjskom

jeziku, protvrĊuje rumunjski povjesniĉar religije Mirecea Eliade, rijeĉju strigoi oznaĉavaju se vještice i

vješci, svejedno mislili se na ţive (strigoi vivi) i na mrtve (strigoi morti). Potonji, razumije se, predstavljaju

vampire. Strigoi vivi raĊaju se s košuljicom uz pomoć koje, kada doĊu u zrelo doba, mogu postići

nevidljivost. Vjeruje se da posjeduju natprirodne sposobnosti; prolaze kroz zatverena vrata ili se bez

opasnosti igraju s vukovima i medvjedima. Zli su i donose pošast ljudima i stoci, bacaju uroke i utjeĉu na

vremenske prilike. Prema potrebi mogu se pretvoriti u maĉke, vukove, ţabe i druge ţivotinje. Za odreĊenih

noći, naroĉito na noć Sv. Jurja iSv. Andrije, napuštaju kuće i odlaze na kraj svijeta gdje trava ne raste, tamo

uzimaju ljudsko obliĉje i zapoĉinju meĊusobnu borbu koja traje ĉitavu noć, ne bi li se pred zoru izmirili i

zaplakali. Kući dolaze blijedi i iscrpljeni; ne znajući što im se dogodilo zapadaju u dubok san. Nakon smrti,

strigoi morti nastavljaju s ponoćnim borbama, a najboljom obranom od jednih i drugih smatra se ĉešnjak.

Dok se strigoi u Rumunjskoj bore uglavnom izmeĊu sebe, na podruĉju Istre i Kvarnera nalazimo vampire -

štrigone ili vukodlake - i njima suprotstavljene krsnike, roĊenjem predodreĊene za okultnu » borbu protiv

zla. Jedni i drugi raĊaju se oznaĉeni, najĉešće s košuljicom, prema ĉijoj se boji prepoznaje što će dijete biti u

zreloj dobi: dok svijetla ili bijela košuljica oznaĉava krsnika, crvena ili tamna rezervirana je za vampira.

Poput rumunjskih striga, s kojima ih, uzgred, povezuje i zamjetna etimološka srodnost, štrigoni takoĊer

imaju dva ţivota, a tvrdi se da nakon smrti postaju daleko opakiji nego što su bili za ţivota. Krsnik, u osnovi

svoga poslanja takoĊer relikt pretkršćanskih vremena, moţe im se, nakon što stariji krsnici nad njime

provedu obred inicijacije, suprotstaviti zahvaljujući ĉinjenici da posjeduje dva tijela: dok jedno naoko spava,

drugo se na ekstatiĉkoj (astralnoj?) razini bori protiv zloduha. Obrazac pretkršćanskog scenarija koji se

temelji na putovanjima u snu i ekstatiĉnim obrednim borbama (Eliade), prisutan u mnogim europskim

kulturama, u modificiranom obliku pronaći ćemo i kod Stokera, primjerice u upotrebi hipnoze kao tehnike i

Mine Harker (ili pak Renfielda) kao medija nadosjetilne komunikacije izmeĊu vampirologa i vampira.

Nalazi li se dualizam štrigona i krsnika u osnovi sudbinske povezanosti Drakule i Van Helsinga, nemoguće

je sa sigurnošću utvrditi, iako se pouzdano zna da je Stoker, radeći na svom najpoznatijem romanu, od 1890.

nadalje briţno prikupljao informacije o razliĉitim vampirskim mitovima i tradicijama Starog kontinenta,

koje je u najvećoj mjeri dobivao od prijatelja Hermanna Vambergera, renomiranog profesora orijentalistike s

budimpeštanskog sveuĉilišta, koji će i u romanu nakratko biti spomenut kao Arminius(Vambery).

Pretpostavlja se, meĊutim, da su se te informacije uglavnom odnosile na vlaškog kneza Vlada Drakulu i

legende o njegovoj okrutnoj vladavini.

Bilo kako bilo, jedan od prvih sluĉajeva vampirizma u kojem se jasno naziru elementi kasnijih knjiţevnih

obrada zabiljeţen je u drugoj polovici 17. stoljeća u Istri. Zanimljiv opis nalazi se u "Priĉama o sablastima i

vješticama iz Rajnskog Antiquariusa", što ih je 1924./ 25. priredio njemaĉki knjiţevnik Hermann Hesse: •

(...) Godine 1672. u Krinku (Kr'inga.), grofovija mitterburška (Pazin), umire Giure Grando, tega sahranjuju

prema kršćanskim obiĉajima. Nakon pogreba, meĊutim, viĊen je kako noću šeće trgovištem Krink. Prvi

kome se ukazao bio je pater Georgio - monah pavlinskog reda -koji gaje sahranio i nad grobom mu sluţio

misu. Jer kada je pater s pokojnikovim znancima boravio u udoviĉinoj kući, te nakon veĉere ustao od stola i

zaputio se kući, ugleda pokojnika kako sjedi iza vrata i uplašen pobjegne. Od tada pokojnik se u kasan sat

ukazivao mnogima, hodajući ulicama amo-tamo, zakucavši ĉas ovdje, ĉas ondje na neĉija vrata. Mnogi ljudi

potom su umrli, a bijahu mahom iz kuća na ĉija je vrata mrtvac zakucao. (...) Zatekao se on i kod svoje

udovice, no ta je –jer ga se uţasavala - na posljetku pohitala ţupanu Mihi Radetichu i ostala kod njega,

zamolivši ga za pomoć. Mnoge odvaţne ljude pozove ţupan na to k sebi, dade im pića i zamoli ih da budu

uz njega kada se bude hvatao u koštac sa zlom, jer da je Giure Grando već proţdro mnoge susjede, a k tome

i udovicu svake noći savlada. Na to se svi sloţiše da napadnu nemirna noćnika, ne bi li mu prisjela njegova

noćna lutanja. Njih devetorica, oboruţana dvjema bakljama i raspelom, otvorila su grob i zatekla u njemu

pokojnikovo tijelo - rumeno i ţivo, kako im se smiješi i upravo otvara usta. Prestrašeni prizorom,

ljuti istjerivaĉi duhova razbjeţaše se svak na svoju stranu. To silno rastuţi ţupana, jer ih se devetorica ţivih

ne uzmogaše suprotstaviti jednome mrtvacu (...)Stoga ih stade bodriti da se s njme vrate do groba i pomognu

mu da pokojnikov trbuh probode oštrim glogovim kolcem, no kolac bi se pri svakom, pokušaju probadanju

jednostavno odbio. Na to ţupan naloţi jednome svećeniku da mrtvacu pred lice gurne raspelo i stane mu

govoriti: a Vidi ovamo, štrigone! (Tim imenom nazivahu takve nemirne mrtvace.) Ovdje je Isus Krit koji nas

je izbavio od pakla i umro za nas! A. ti, štrigone, ne nalaziš mir ."I dok je tako govorio, egzorcist ili

mrtvozbornik dade se na posto, a sablasti na oĉi navriješe suze. Ali kako kolac i opet nije htio prodrijeti u

tijelo, uze Micola Nyena, nastanjen u Mehrenfelsu (Lupoglav) sjekirom odsijicati glavu mrtvaca. No, kako

se i sam dobrano uplašio, te je u svojoj nakani previše oklijevao, u pomoć mu priskoĉi odvaţni Stipan

Milavich koji je utvari na posljetku odrubio glavu. Mrtvac je na to poĉeo gromoglasni vikati, trzati se i

previjati kao da je ţiv. Ĉitav grob natopio je krvlju, Obavljena posla, ĉasni egzekutori zatvorše grob i

raziĊoše se kućama. Udovicu i ostale stanovnike trgovišta mrtvac od tada više nije uznemiravao. (...)

Vjerovanje u vampire kojima se u grobu nastavlja ţivot, pa stoga rado napadaju snaţne i zdrave pojedince i

sišu im krv, ne svodi se, meĊutim, ni u kom sluĉaju samo na malenu Istru, već je rasprostranjeno i u

podunavskim krajevima, meĊu Vlasima, Srbima i Bugarima (...)

Prva vampirska epidemija dogodit će se pola stoljeća kasnije u srpskom Podunavlju »koje će, nakon što je

Eugen Savojski porazio i potisnuo Turke, tih godina nadzirati austrijska vojska. Jedne noći 1725. godine u

selu Kisolova nedaleko Velikog Gradišta umire Petar Plogojević, ne bi li desetak dana nakon pogreba i on

posjetio svoju udovicu, traţeći od nje hranu i cipele. Ujutro seljaci pronalaze ţenu u teškom bunilu, vidno na

izmaku snage. Prije smrti priznat će da ju je muţ napao, grizao, pio joj krv... Pod budnim nadzorom vojnih

lijeĉnika seljaci otvaraju grob vampira. Na opće ĉuĊenje, Plogojević djeluje dobro uhranjen i svjeţ kao da je

netom legao na poĉinak, usta i nos umrljani su krvlju, na mjestu otpale koţe raste nova, sjajnija, dok mu

izmeĊu nogu bestidno strši divlji znak... Tijekom sljedećih tjedan dana u Kisolovi devetero ljudi umire na

misteriozan naĉin, a svi tragovi upućuju na Plogojevića koji ih je, priĉa se, davio i sisao im krv. 1832. u

pomoravskom selu MedveĊa dvije vampirice odnose trinaestero ţrtava, a da su simptomi kako kod ubijenih,

tako i kod ubojica, jednaki onima u Kisolovi. Ekipa beĉkih vojnih lijeĉnika napokon dobiva zapovijed za

masovnu ekshumaciju i dolazi do jeziva otkrića: Srbijom haraju vampiri.*

Obje priĉe, uz bezbroj sliĉnih, pronašao je dr. Christian Reiter s Instituta za sudsku medicinu beĉkog

sveuĉilišta u Beĉkom dvorskom arhivu. Prouĉavajući simptome vampirskih epidemija, dr. Reiter u jesen

1995. dolazi do zanimljive spoznaje - vampirizam, kakav se rasplamsao Srbijom 18. stoljeća, fiziološki je

objašnjiv. Radilo se o bolesti od koje se vrlo brzo umiralo, u pravilu već za tri-ĉetiri dana. Za kratkotrajne

agonije oboljeli su u svojim grozniĉavim delirijima vidjeli ljude koji su već umrli, mrtVace kako izlaze iz

grobova, dave ih, te im ugrizom u vrat nastoje isisati ţivotnu snagu - krv. Pravoslavni svjetonazor, u kojem

neraspadnut leš slovi kao proklet, što dijelom proizlazi i iz grĉke mitologije, katalizira priĉu o vampirizmu.

Mrtvac je proklet da i nakon smrti ĉini svoja nedjela. Bolest kojoj su svojstveni takvi deliriji, po Reiterovu

mišljenju moţe biti samo bedrenica {anthrax odnosno crni prišt, akutna, smrtonosna bolest koja se sa stoke

moţe prenijeti na ĉovjeka, op.a.). Uzroĉniku bolesti pogoduje moĉvarni kraj gdje napada uglavnom ovce i

drugu stoku. Delirijski obrazac, objašnjava Reiter, ne proizlazi ni iz kakvog nesvjesnog, već je ĉvrsto

ukorijenjen u strukturi bolesti. Ali postojali su i drugi simptomi, poput neobiĉne ušĉuvanosti otkopanih

leševa ili krvi koja im je curila iz ustiju, nosa i oĉiju, koji, kao i divlji znak ili zvuĉi koji su noću dopirali iz

grobova, predstavljaju posljedice sasvim prirodnog procesa posthumnog raspadanja tijela. Kako su na

nemirnoj austrijsko-turskoj granici iznenada zaprijetili panika i rasulo, beĉke vlasti popustile su pred

zahtjevima lokalna stanovništva i dozvolile svojim lijeĉnicima masovnu ekshumaciju vampira. Vojni

lijeĉnici odredili su pri ekshumaciji i tzv. kontrolnu skupinu koju je ĉinila nekolicina nedavno umrlih ljudi

koji dokazano nisu mogli biti vampiri. Za njihova tijela, koja su takoĊer dva do tri mjeseca leţala pod

zemljom, tvrdilo se da su istrunula do kostiju, što nije bilo toĉno, jer je leš nakon tri i više mjeseci leţanja u

grobu bez kisika još uvijek uvelike ušĉuvan. Kontrolna skupina, zakljuĉuje Reiter iz korespondencije koja se

ĉuva u Beĉu, ali i brojnih vampirskih traktata koji će uskoro preplaviti Europu, krivotvorena je i namjerno

laţno prikazana, jer su lijeĉnici tada za svakog ekshumiranog vampira dobivali dodatnu plaću. Iz njihovih

zapisnika proizlazilo je da svatko, ekshumiran tri mjeseca nakon smrti (a ĉije se tijelo u grobu nije raspalo),

nuţno mora biti vampir i upravo zato epidemija više ne prestaje.

Iako vampirski mit nedvojbeno predstavlja jedan od najstarijih

duhovnih sadrţaja ĉovjeĉanstva, prva polovica 18. stoljeća ostaje obiljeţena roĊenjem vampirologije kao

discipline ĉiji će traktati mnoge lakovjerne ĉitatelje diljem Europe i Amerike ponukati da - u strahu pred

hordama - u sumrak dekoriraju prozore glavicama ĉešnjaka, na vrata objese krunice i raspela, a grobove

sumnjivih pokojnika.

Vampirski traktati 18. stoljeća nesumnjivo su spadali i u studijsku literatura Abrahama van Helsinga, pa tako

doznajemo da vampir ne uzima hranu, ne baca sjenu, u zrcalu nema odraz, ali je zato izuzetno snaţan, te da

se moţe pretvoriti u vuka ili šišmiša i stvoriti oko sebe maglu, ali samo u ograniĉenom opsegu. Kao

iskonska prašina vampir dolijeće na mjeseĉevim zrakama, moţe se smanjiti, ući u bilo što i izaći iz bilo

ĉega, a moţe i vidjeti u mraku, ali ne moţe nikuda ući prvi osim ako ga netko ne pozove. Snaga mu slabi s

dolaskom dana, a ako se ne nalazi na mjestu uz koje je vezan zemljom, moţe se preobraziti iskljuĉivo u

podne, ili pak toĉno u zoru ili sumrak. Vode tekućice prijeći će vampir tek na izmaku plime, smetaju mu

ĉešnjak i raspelo, grana divlje ruţe na njegovu lijesu onemogućit će mu izlazak, posvećen metak ispaljen u

lijes ubit će ga, a konaĉni poĉinak donijet će mu glogov kolac i odsjeĉena glava. Neke od navedenih osobina

vampiru je u davna vremena pripisala predaja, neke je, poput nevidljivosti u zrcalu ili pretvaranja u šišmiša,

dodao Stoker, dok će neke, poput okultnog tamnog ameriĉka spisateljica Anne Rice pripisati svome

vampiru, biti izmišljene tek mnogo kasnije.«

Druga bolest, ĉiji su simptomi presudno obiljeţili novovjekovnu sliku vampira, zove se porfirija, a

predstavlja poremećaj metabolizma izazvan pomanjkanjem enzima koji prijeĉi sintezu pigmenta] Nazvana

po grĉkoj rijeĉi porphyros(ruţiĉasto), porfirija se odlikuje povećanim fotosenzibilitetom što bi kod vampira

odgovaralo nelagodi izazvanoj sunĉevom svjetlošću, pojaĉanim krvarenjem i povlaĉenjem zubnog mesa

(uslijed ĉega se zubi prividno izduţuju) i hemolitiĉnom anemijom odnosno mrtvaĉkim bljedilom. Porfiriĉni

šok moţe se izazvati supstancijama koje se nalaze u ĉešnjaku, a prema spoznajama homeopatske medicine,

ublaţuje se ţivotinjskom (dakako, i ljudskom) krvlju. Otkrivena u 19. stoljeću, porfirija Stokeru bar po

simptomima nije smjela biti nepoznata, o ĉemu dovoljno govori opis oboljele Lucy: Disanje joj je postalo

teško, usta su se otvorila, a zbog blijedih, povuĉenih desni zubi su joj djelovali du£i i oštriji nego ikada

ranije. U nekoj vrsti polusna odsutno je otvorila oĉi i tihim, putenim glasom, kakav nikad nisam ĉuo s njenih

usana, rekla: "Arthure! O, ljubavi moja, tako mi je drago što si došao! Poljubi me!,

Uz bedrenicu i porfiriju, u literaturi se navode još neke bolesti ĉiji se simptomi zrcale u predodţbi o

vampirima, primjerice bjesnoća, koja je još u prošlom stoljeću bila apsolutno smrtonosna, kako za ljude,

tako i za ţivotinje. Nakon zaraze virusom bjesnoće osjetljivost na svjetlo drastiĉno se povećava, a dolazi i do

pojave hidrofobije, paniĉnog straha od vode. Jedina ţivotinja kadra prenositi virus bjesnoće, a da pritom

sama ne bude zaraţena, jedna je vrsta juţno-ameriĉkog šišmiša, znakovita imena - vampir? Zanimljivo je da

će lijeĉnik Van Helsing, nastojeći svog prijatelja Sewarda na što bezbolniji naĉin pripremiti za šok prvog

susreta s novostasalom vampiricom Lucy, posegnuti upravo za tim primjerom: Moţete li mi reći zašto u

Pampama, pa i drugdje, postoje šišmiši koji dolaze noću i otvaraju ţile stoci i konjima, te im popiju svu krv.

Kako na nekim otocima u Zapadnim morima postoje šišmiši koji cijeli dan vise na drveću, te ih oni koji su

ih vidjeli opisuju kao velike orahe ili ĉahure, a kad mornari zbog vrućine spavaju na palubi, ti šišmiši sunu

na njih, i onda ih... i onda ih ujutro pronaĊu mrtve, bijele kao stoje bila gĊica Lucy?

Iako će se znatiţeljniku ponekad uĉiniti da se zapanjujuće podudarnosti izmeĊu kliniĉkih slika pojedinih

bolesti i predodţbi što smo ih navikli gajiti o vampirima nameću gotovo same od sebe - napokon, pojavu

vampira u mnogim kulturama prate epidemije smrtonosnih bolesti - bilo bi krajnje neoprezno tvrditi da je

vampirski mit iznikao iskljuĉivo na morbidnoj simptomatici nekolicine opakih boleština, pri ĉemu je bilo

dovoljno pobrkati uzrok i posljedicu pa da se stvori slika zla karpatskog plemića kao donositelja kuge i

smrti, kakvime će se pokazati u prvoj ekranizaciji "Drakule", nijemom filmu Friedricha Wilhelma Murnaua

"Nosferatu - simfonija strave" (1922.) ili pak u kasnijem remakeu Wernera Herzoga "Nosferatu - fantom

noći" (1978.). Puko medicinsko objašnjenje ne zadovoljava do kraja ni kriterije Coppolina filma gdje se

strah od zaraze izmeĊu Vlada i Mine postupno razotkriva kao uspjela metafora straha od side, jer strah, smrt

i seks, neizostavno utkani u korijene vampirske mitologije/ koliko god utjecali na tokove razvoja

medicinskih znanosti, ne mogu biti njima i obuhvaćeni. To, naravno, ne znaĉi da navedeni faktori nisu bitno

pripomogli da se jeza nepoznatog i natprirodnog, neodoljivo privlaĉna dokle god joj uzroci drijemali na

sigurnoj distanci, kao tema poluglasnih noćnih razgovora uvuĉe u dokone salone europskih metropola,

isprva kao tihi revolt protiv blještavih domašaja pozitivizma,a potom i kao egzotiĉni melem za razoĉaranje

što su ga sa sobom donijeli ratovi i gospodarske krize

Prva europska vampirska histerija 1725.-1735. još se nije bila ni stišala, a rijeĉ vampir već se udomaćila u

gotovo svim jezicinia kontinenta. U engleskom pojavit će se prvi put 1735. u prijevodu jednog beĉkog

vampirskog traktata kao zlim silama oţivljeno tijelo umrle osobe koje noću siše krv ţivima, uništavajući ih

pritom. Teško je reći tko je vampirima odškrinuo vrata knjiţevnosti, no smatra se da se za fenomen neumrla

mrtvaca prvi zainteresirao Lord Byron (17S8.-1824.), skiciravši jedne ljetne noći 1816. godine u svojoj vili

ita ţenevskom jezeru prozni tekst što će ga kasnije doraditi i pod naslovom "Vampir" 1819. objaviti njegov

tadašnji lijeĉnik John Polidori (1795.1821). Priĉi o nastanku teksta o lordu Ruthvenu, koji se - poginuo u

okršaju s razbojnicima za jednog putovanja kontinentom - na misteriozan naĉin vraća u Englesku gdje na

dan vjenĉanja ubija svoju mladu ţenu i nestaje, ljubiteljima ţanra ne bi trebala biti nepoznata. Za spomenute

noći u vili Diodati Byron, Polidori i njihovi gosti Mary i Percy Shelley krate vrijeme ĉitanjem njemaĉkih

pripovijetki o sablastima, nakon ĉega Byron predlaţe da svatko od njih sam napiše po jednu jezivu

pripovijetku. Mary Shelley1 će tu razraditi ideju za kasniji bestseler - roman "Frankenstein ili novi

Prometej" (s ĉijom će slavom Stokerova majka u jednom razgovoru usporediti uspjeh sinovljeva "Drakule"),

dok će se Polidori posluţiti Byronovom idejom i publicirati prvu vampirsku prozu u povijesti pisane rijeĉi.

Iako "Vampir" Stokeru nije bio nepoznat, presudni utjecaj na njegovu odluku da se i sam prihvati pisanja

vampirskog štiva izvršit će 1872. godine "Carmilla", poduţa pripovijetka Britanca Josepha Sheridana Le

Fanua (1814.-1873.) o misterioznoj austrijskoj plemkinji Mircalli grofici Karnstein, koja se mnogo godina

nakon smrti i propasti svoga imanja - predstavljajući se, oţivjela i pomlaĊena, anagramom Carmilla - nastoji

doĉepati srca i duše svoje novosteĉene prijateljice Laure, koja s ocem nastanjuje samotni dvorac u

Štajerskoj. Vješto i zanimljivo ispriĉana, "Carmilla" raskida s crno-bijelom karakterizacijom ranijih

vampirskih novela, skicirajući po prvi put trodimenzionalni lik vampira, staloţenih misli i dubokih, ljudskih

osjećaja, ĉija nesmiljena erotiĉnost plijeni paţnju ĉitatelja jednako intenzivno kao što će mu u konaĉnici

neizbjeţna tragika raspleta oteti iskren uzdah simpatije. Kobno prijateljstvo izmeĊu Laure i Carmille,

proţeto suptilnim lezbijskim tonovima, neodrţivo je kao što se niti jedna ljubav izmeĊu ţive osobe i

vampira u kasnijim novelama, romanima i filmovima neće pokazati odveć stabilnim zalogom budućnosti.

No, ako je melankolija, kao što kaţe Julija Kristeva, tamni obrub ljubavne strasti, vampirski mit svoje tuţne

junake oznaĉuje kao istinske nositelje nepatvorene sjete, kadre da u oĉima ĉitatelja na mahove zasjene i

samu zloću, bez koje predodţba

0 vampiru kao univerzalnom imenu zla ipak neće biti cjelovita.

Melankoliĉnost kao bitno obiljeţje neumrla bića, ali i ţiva koje dopušta da ga uz vampira veţu osjećaji

naklonosti i simpatije, Stoker je bjelodano baštinio od Le Fanuove "Carmille", kao uostalom i potrebu da se

vampireskna situacija definira kroz neprestano prisustvo iskriĉavih erotskih nijansi, ma koliko one ponekad

bile crne. Umrijeti kao dvoje ljubavnika, umrijeti zajedno kako bi se poslije smjelo zajedno ţivjeti, rijeĉi su

kojima vampirica Carmilla zavodi svoju ţrtvu i zatajnu ljubavnicu Lauru, a mogle bi, ruku na srce, bez

daljnjega biti i Drakuline, u bilo kojem trenutku razgovora s Lucy ili Minom. Ĉudi li onda da je u bizarnom

psihogramu grofa Drakule svoje mjesto pronašla i jedna ţena - transilvanijska grofica Erzsebet Bathory

(1560.-1614.), koja je za ţivota ubila 612 mladih djevojaka, mahom sluškinja, ali i poneku plemkinju,

uvjerena da će kupke u njihovoj krvi njenom tenu vratiti djeviĉansku svjeţinu. Erszebet, a ne Vladu Tepešu,

pripada pravo autorstva nad crnom formulom vampirske kozmetike koja će i grofu Drakuli dozvoliti da se

po obavljenom krvavom ritualu izvana osjetno pomladi, što će posebno jasno doći do izraţaja u Coppolinoj

verziji priĉe. Je li krvava grofica Bathory, meĊu ĉijim se precima nalazio i Stjepan Bathory, transilvanski

knez i poljski kralj, potaknula Stokera da radnju svoga romana preseli u maĊarsku Transilvaniju

(Rumunjskoj će zemlja onkraj šume pripasti tek 1919. godine) ili su za to ipak zasluţne sugestije prijatelja

Arminiusa Vombreya, teško je sa sigurnošću utvrditi. Varljiva šumska svjetla (Irrlicht) koja se Johnathanu

Harkeru neprestance ukazuju dok ga Drakula, glumeći vlastita koĉijaša, vozi prema svome karpatskom

dvorcu, u svakom sluĉaju pripadaju maĊarskom folkloru, gdje se vampiri (Lidere) - ovisno o spolu ţrtve kao

inkubusi ili sukubusi - javljaju u ljudskom ili ţivotinjskom obliku, kao šumska svjetla ili pak plamenovi

svijeća, dok ţrtve ubijaju vodeći s njima ljubav do iznemoglosti. U jednoj od zabranjenih odaja Drakulina

dvorca tri zavodljive vampirice ukazat će se Harkeru, kao što znamo, i u ljudskom obliku, dok će u erotskoj

parodiji "Drencula" francuskog knjiţevnika Borisa Viana neumrlo biće oboruţano atributima oba spola u

razuzdanoj orgiji isisati ţivot iz ţrtve. U filmu "Drakula", što će ga sredinom sedamdesetih u svome

Factoryju producirati Andy Warhol, Drakula će biti taj kojem će za ţivot iznenada zatrebati krv djevica, ali

će razoĉaran umrijeti, shvativši da takvih nakon seksualne revolucije kasnih šezdesetih više nema...

Fasciniran ozraĉjem Le Fanuove novele, Stoker je radnju svoga "Grofa Wampyia", prije no što će je preseliti

na transilvanijsko tlo, odluĉio smjestiti u Austriju,i to ni manje ni više nego u brdovitu Štajersku gdje stoje

razvaline dvorca Karnstein. Naznake intencije da se svojim romanom u potpunosti nadoveţe na "Carmillu"

ili joj u uvodnom dijelu bar napravi mali bommase nalaze se u tekstu "Drakulin gost", odlomku koji je u

ranijim zamislima trebala biti poĉetak "Drakule", ali je prije objavljivanja iz tehniĉkih razloga izbaĉena iz

knjige, ne bi li je Stokerova udovica 1914. objavila kao zasebnu pripovijetku, Na groblju ukleta bavarskog

sela, gdje ga zatjeĉu noć, snijeg i tuĉa, a potom mu vuk svojom toplinom spašava ţivot, Johnathaa Harker na

putu prema Drakulinu dvorcu pronalazi grob štajerske grofice, koja bi bez daljnjega mogla zaţivjeti kao

neka nova pseudonimna reinkarnacija Le Fanuove Mircalle Karnstein: Grofica Dolingtn iz Craza u

Štajerskoj, traţena i pronaĊena mrtva 1801. Dogodilo se to na Valpurginu noć, kada - baš kao i uoĉi Sv.

Jurja - zla bića tame napuštaju svoja skrovišta, ulazeći na velika vrata u svijet naših noćnih mora. Pri

spomenu Valpurgine noći, ĉiju je lascivnu atmosferu Johann Wolfgang von Goethe u svome "Faustu" -tako

dojmljivo doĉarao, teško je ne zapaziti da od njemaĉkih autora, iako su mnogi - medu njima Goethe, Novalis

ili Heine - pokazali izuzetno zanimanje za fenomen vampira, kod Stokera nije citiran nitko osim Gottfrieda

Augusta Biirgera (1747.-1794.), iz ĉije "Lenore" - puĉki intonirane tuţbaljke o mladoj ţeni kojoj zaruĉnik

pogiba u ratu, ne bi li u ponoć, nakon što su se svi vojnici već vratili, došao po nju i odveo je u sablasnu

braĉnu postelju, prostrtu u hladnoj tišini groba - Stoker preuzima jedan od potencijalnih lajtmotiva

cjelokupnog vampirskog mita: Jer mrtvaci brzo jašu - Denn die Toten reiten schnelll

Napisan u tradiciji gotskog romana, Stokerov "Drakula" ipak se bitno odvaja od mogućih literarnih

predloţaka, zamjenjujući hladan dekor strave i uţasa novim obrascima straha, motiviranog daleko većom

nepoznanicom od pukog gubitka ţivota^ Suţivot s vampirom u neprestanom išĉekivanju smrti kao praga

vlastite probrazbe u prokleto biće noći - što će ga Mina Harker nakratko iskusiti - gori je od ţivota s

ubojicom, ma bio taj ubojica i sam ţivot koji izvjesnost svoga prestanka pretpostavlja muĉnoj spoznaji

varljive egzistencije. Smrti rastegnute u jeziv zijev vjeĉnosti, postojanje vampira i ţrtve

pretvara se u bestidnu igru uzajamne ovisnosti i podĉinjavanja, lišenu emocija na kakve smo navikli,

naoĉigled neizrecive, nijeme ţudnje za fluidom ţivota u kojem se skriva snivana mogućnost stvarnog

umiranja, što u velikoj mjeri relativizira dvodimenzionalno prosuĊivanje na relaciji dobro - zlo. Obrnuto, ta

se ĉeţnja dakako pretvara u sjećanje na zlatne dane bezbriţna ţivota, koje steţe grlo i ne daje ţivjeti. U tom

neprestanom melankoliĉnom zapitkivanju o poĉecima i smislu vlastita neprirodna postojanja, koje u gotovo

svakoj razradi vampirskog mita rezultira nemoćnim kucanjem o vrata samoće, zacijelo leţi tajna

simpatiĉnosti vampira kakve, primjerice, Anne Rice opisuje u svojim "Vampirskim kronikama", ali i

veliĉina "Drakule", ĉiji je protagonist odavno odustao od potrage za razlozima svog prokletstva, koje se

ionako ne moţe dostatno objasniti pukim sluţenjem nekakvom gospodaru pakla. Hoćemo li tako, Drakula je

sam taj straviĉni gospodar pakla - vlastita pakla vjeĉnosti, neslobode i samoće, u kojem mu je dopušteno tek

da u mraku svoga lijesa ĉeznutljivo sniva o poljupcu tople, humane smrti. Jedan nesmotren iskorak pokazat

će se kobnim, jer ovaj svijet više nema sluha za tragiku vampirskog ţivota, kao što ga u biti nikada nije ni

imao, jer vampire nikada nije prihvaćao kao dio svoje primarne realnosti. Srećom, "Drakula" nije ni poĉetak

ni kraj mita. Eventualno jedan od njegovih vrhunaca...

No, ako je Bramu Stokeru, kazališnom kritiĉaru, mistiku (ĉlan reda Zlatne zore, op.a.) i strastvenom

zaljubljeniku u vampirske legende, na kraju i pošlo za rukom da mit o neumrlim bićima nastanjenima u

najmraĉnijim predjelima naših ozeblih duša, ovjekovjeĉi u romanu visoke literarne kvalitete koji danas, s

obzirom na slavu koju je stekao u proteklih godina, nedvojbeno zauzima jedno od viših mjesta na globalnoj

knjiţevnoj top-listi, ne bi bilo opravdano ne prisjetiti se ostalih znanih i neznanih autora kojima su vampiri

bili trajna ili bar povremena inspiracija. Svoje drugo ime - Nosferatu -krvoţedni grof iz usamljena

karpatskog dvorca duguje njemaĉkom redatelju Friedrichu Willhelmu Murnauu i nezgodnoj okolnosti da

1922. godine - kada je Murnau snimio prvi film ĉija se radnja temelji na Stokerovu romanu - pitanja oko

autorskih prava s pišĉevom udovicom još ni izdaleka nisu bila riješena, pa je film, s legendarnim Maxom

Schreckom u glavnoj ulozi, osim što se nije mogao zvati "Drakula", gotovo u cijelosti morao biti uništen.

Srećom, u Americi, gdje Stoker unatoĉ nemaloj popularnosti nikada nije zaštitio autorska prava, spašeno je

nekoliko kolutova, pa će se Drakula kao nosferatu (ovaj put glumit će ga Klaus Kinski) još jednom pojaviti

1978. U remakeu Wernera Herzoga. Nakon Murnauova nijemog horrora uslijedilo je dvjestotinjak drugih

filmskih ostvarenja, poput onih s Chistopherom Leeom ili pak nezaboravnim Belom Lugosijem, fatalnim

holivudskim lomiteljem srdaca, koji će za sobom ostaviti posthumnu legendu da je poput svog alter-ega

Drakule obiĉavao spavati u lijesu, sahranjen je zaogrnut svojim vampirskim plaštom. Erotske primjese

mraĉne vampirske svakodnevice, bitno drukĉije od Stokerovih i Coppolinih,dominiraju "Drakulom" to ga je

1975. snimio Andy Warhol, anemiĉni poklonik beskonaĉne reprodukcije kojeg s Drakulom povezuje mnogo

više od nadimka Drella-, dok urnebesnu, a ipak nimalo neozbiljnu parodiju nalazimo kod Romana

Polanskog i njegovog "Bala vampira" (1967), koji se posljednjih godina u majstorovoj reţiji prikazuje i kao

musical. Knjiţevna follow-up izdanja teško je i nabrojiti. S vampirima i epidemijama vam-pirizma

susrećemo se kod Stephena Kinga (Salems Lot) ili Anne Rice (Intervju s vampirom), ali i kod niza drugih,

ĉesto i posve anonimnih autora ĉiji romani, pjesme i pripovijetke ĉine nesagledivo tkivo suvremenog

vampirskog mita. Drakuline obitelji prihvatila se u svojim romanima Amerikanka Jeanne Kalogridis, dok će

u nas vampirizam s izuzetkom rijetkih proznih aluzija ostati rezerviran za pjesnike poput Antuna Branka

Šimića (Vampir) ili Janka Polića Kamova (Na dnu). U filozofsko-politiĉke svrhe za vampirskom

metaforikom posezao je Voltaire, ismijavajući ujedno vampirsko histeriziranje, toliko popularno u 18.

stoljeću da je carica Marija Terezija u svojoj Monarhiji tzv. vampirskim dekretom morala zabraniti

ekshumacije. Priznajem, primijetit će Voltaire, postoje burzovni mešetari, trgovci i poslovni ljudi, kadri da

iz naroda isišu podosta krvi, ali ta gospoda nipošto nisu mrtva, iako su- dobrano natrula. Ti stvarni krvopijci

ne ţive na grobljima, već u daleko ugodnijim palaĉama... Nešto konkretnije formulirat će to kasnije i Karl

Marx, definirajući kapital kao umrli rad koji moţe oţivjeti još samo kao vampir, usisavanjem ţivog rada -

što više isiše to će ţivlji biti. Onkraj društvenih nepravdi, "Drakula" je, kao što s knjiţevnim motivima ĉesto

zna biti sluĉaj, danas udomaćen i u psihijatriji (oboljeli od tzv. Renfieldovog sindroma ponašaju se poput

vampira, izlaze noću, spavaju u lijesu, piju krv...), a u New Yorku odavno radi "Centar za vampirska

istraţivanja", ĉiji šef, vampirolog Stephen Kaplan, tvrdi da je samo na podruĉju SAD-a dosada registrirao

sedamstotinjak autentiĉnih vampira. U sferi ezoterije i okultizma vampiri su pronašli svoje mjesto u mnogim

tajanstvenim knjigama od mitskog, apokrifnog "Necronomicona" do LaVeyeve "Satanske biblije". A propos

pakta s Ċavlom, što ga, ponukani iskrivljenom legendom o Vladu Drakuli, mnogi pripisuju vampirima,

zanimljivo je spomenuti da pokojni Anton LaVey, jedan od otaca suvremena satanizma, psihiĉkim

vampirima naziva skupinu ljudi prema kojima satanisti ne bi trebali osjećati ni saţaljenja ni odgovornosti,

jer svojim postupcima i naĉinom ţivota iz drugih isisavaju dragocjenu vitalnu energiju, no to je već tema

koja iziskuje posebnu razradu, baš kao i neprevidiv vampirski peĉat, utisnut tu i tamo u prebogat asortiman

medijske prezentacije aseksualne seksualnosti konca tisućljeća...

Danas, kada se - kao uostalom i u Stokerovo doba - još jedno stoljeće neumitno bliţi kraju, ostavljajući svoje

otuţne rekapitulacije za uspomenu nekoj daljoj, moţda sretnijoj budućnosti, vampir kao jedna od najstarijih

metafora ĉovjeĉanstva i dalje ostaje kadar apsorbirati sva zla s kojima se susrećemo, ne bismo li na ĉas - u

sumraĉnoj zemlji snova - potonuli u bezdan jednog drukĉijeg, plemenitijeg straha. Ako je dosad nakon

svakog globalnog kraha, od svjetskih krvoprolića, kriza i recesija do atomske bombe, nelagode hladnog rata,

terorizma, genocida, etniĉkog ĉišćenja ili side, vampir strpljivo sublimirao sve naše strepnje, tjeskobu i

nelagodu, o ĉemu svjedoĉi nesmanjena popularnost ţanrovske literature i filmova tijekom posljednjih

stotinjak godina, okolnosti upućuju na neizbjeţan zakljuĉak da ćemo ga u toj funkciji trebati i dalje. Ako je

plima crne ţuĉi, razlijevana neprestance na razmedi ljubavi i smrti, naše poglede s vremena na vrijeme

usmjeravala prema samotnom dvorcu u kojem - bilo kao strah, bilo kao rezignacija, bilo kao deklarirano ime

zla - stoluje neumrli aristokrat ĉija zaustavljena vjeĉnost u svakom trenutku svoje mukle statike zaziva

prošlost kao bolno prisjećanje na ţivot, radost i raj izgubljene nevinosti, tko kaţe da nam u moţebitno

predveĉerje sljedećeg globalnog barbarstva ta vrsta utjehe neće biti potrebna bar u jednakoj mjeri u kojoj se

uzdajemo u toplu rijeĉ uskrsla iskupitelja grijeha. Previše toga što smo nauĉili smatrati mrtvim oko nas

ustaje iz groba i zabada svoje pohotne oĉnjake u slabašne vene našeg razuma. S Drakulom i bez njega

uzmak prema fikciji, koja se iznenada pokazuje uvredljivo preciznim zrcalom zbilje, zacijelo neće biti

najgori izbor.

Boris Perić