Dragi moji prijatelji,kad ste ve htjeli da ja neto kaem o ovim i prolim naim zajednikim vremenima, naim vjerovanjima i nadanjima otprije 40 i vie godina pa sve do danas ja bih vam neto rekao o vanosti sjeanja.Prije 40 godina imali smo svoje ideale, gledali smo vedre daljine i vjerovali u svemogunosti. Danas, kad evo naalost neki od nas nisu niti ovu etrdesetgodinjicu doekali, shvaamo da je ivot neto drugo od onih nejasnih obrisa budunosti iz sedamdesetih godina.Neki su nas napustili na samom poetku. Miljenko ve 44 godine nije meu nama, a onda su potiho odlazili Viktor, pa Damir, Slavko i konano Branka. I oni su veeras s nama na proslavi 40 godina, znam da se vesele zajedno s nama i zahvaljujem Bogu to emo jednog dana moi na miru popriati svi zajedno.Podsjeam vas, dragi prijatelji, na same poetke naih zajednikih druenja u kolskim klupama. Upisali smo IX. gimnaziju, a zavrili Gimnaziju Trenjevka. Kod upisa svi su pisali test znanja na temelju kojeg je oformljen 4.d - eksperimentalni razred opeg usmjerenja, razred sastavljen od uenika s najboljim postignuima.Bili smo najbolji od najboljih. Bio sam sav vaan. Iao sam u razred zajedno s najboljima. Jedino pitanje to me je tada pomalo muilo, moram vam sada priznati: kako biti najbolji u najboljem razredu?Kao eksperimentalni razred imali smo neobine privilegije; sati nisu bili organizirani na klasian nain, mogli smo sjediti gdje smo htjeli i to na svakom satu drukije, mogli smo izlaziti iz razreda bez pitanja, puiti pod odmorom i jo puno toga to drugi nisu smjeli.Jer mi smo bili najbolji!Prolazile su godine, nizali se uspjesi i neuspjesi, odlike i ukori. Nai su apetiti rasli. U naim su se mislima redali ideali koje trebalo dosei; fakultet (to obavezno) poloaj, novac, mo, slava Neki su i dosegli vrtoglave uspjehe. Sjeam se kako sam bio ponosan kad je jedan od nas diplomirao prije teoretski mogueg roka, jedna je postala najmlai sudac u zemlji, redali su se lijenici koji su ubrzo postajali specijalisti i tako naprijed.Ja sam sav vaan govorio: taj specijalist je moj kolski kolega, ili ovaj je moj prijatelj glavini u tim novinama, ili mogu ti ja pomoi preko svog prijatelja, zna, on ti je tu glavna faca i tako se to redalo. I ja sam diplomirao, ivot me odveo na more, vrijeme se nekako razvuklo, a ja sam sve vie shvaao da te titule, novac, ugled i nisu ba najvrednije u naim ivotima.Pa zato se onda ja tako eto vraam u mislima na 4. d i te kasne sedamdesete i na sve vas skupa. Danas mi je jasno da je to zato to je u meni ostala bit, ono najvanije, ono to nas ini ljudima.SJEANJA!I stvarno, kad se ponu redati sjeanja, shvatim da je to moj ivot, da je to ono to me najvie veseli, to najvie vrijedi.Kad pomislim na nekog od vas, tada ne mislim o njegovom novcu ili poloaju, ne vidim stanove ni vikendice, umjetnike slike i gruntove. Ostala su mi sjeanja, bljeskovi koji ine mozaik od koga je sazdan itav moj ivot.Tako se ivo mogu sjetiti okusa palainki s preljevom od vianja Damirove mame, sjeam se jednog jedinog stiska enske ruke u Pionircu, a onda je netko naiao, sjetim se izbezumljene face Kombice kad mu se Damir prikazao kao duh, sjetim se kad je u tramvaju Nena rekla: ljudi ja ne vidim, ja i dandanas znam napamet jedan enski telefonski broj iz onog vremena, sjeam se kad je Miha aptao Mari da je Pomet sluga a ovaj naglas rekao da je Pomet bio stolar. Smijeh je trajao do kraja nastavnog sata.Bila su to vremena opasnog ivljenja. Kad se nije smjelo u crkvu. Jedne nedjelje na izlazu iz Isusovake crkve sretnem uru i njegova strica, naeg profesora. Mislim da to godinama nismo spominjali, ali ti su mi ljudi otada bili nekako blii, vie sam ih volio. Sjeam se jedne noi preferansa u etvero. Darko, Branko, Vlado i ja. Svaki put kad je etvrti pauzirao, nazvao bi telefonom jedan te isti enski broj. I tako cijelu no. Daba je ujutrobjesnila pitajui redom po koli tko ju je cijelu no (gnjavio). Godinama nisam priznao da smo to bili mi, a evo sada, nakon vie od etrdeset godina, priznajem. Daba, molim te, oprosti ako smo te iznervirali.I tako slika do slike.Danas mi ne pada napamet da vas cijenim po imanju, poloaju ili tituli. Ja vas sve volim jer ste u moje sjeanje utisnuli priu ivota, jer ste moj ivot.Na kraju, Branko je obeao da e nas sve ugostiti u svom novom ekskluzivnom restoranu na pedesetgodinjici, a ja vas pozivam da ezdesetgodinjcu proslavimo Tamo gore gdje na nee trebati nita do SJEANJA.