DNEVNIK ANNE FRANK

ŽIDOVI

ŽIDOVIŽidovska kulturaBudući da je Kordoba bila najveći i glavni grad Kalifata, ondje je u vrijeme Kalifata bila i najveća židovska zajednica. Židovi su živjeli u zasebnoj četvrti, a taj se dio grada i danas naziva La Judería. Značajnije su bili zastupljeni u trgovini i obrtu, ali i uključeni u ugledne krugove liječnika, znanstvenika i pravnika u gradu. Njihovo liječničko umijeće bilo je čuveno, a kao ,,neutralni'' i na svim stranama prisutni, dobro su poznavali druge države i jezike. Kako su kalifi bili vjerski tolerantni, tako su u velikoj mjeri Židovi bili zastupljeni na kalifskom dvoru - kao liječnici, prevoditelji i diplomati (poslanici u druge države).

KALIFARSKI DVOR

ŽIDOVSKA VJERAJudaizam je starija od tri velike svjetske monoteističke religije. Osnova vjerovanja je da postoji samo jedan Bog koji je stvoritelj i vladar čitavog svijeta, transcendentan i vječan, koji sve vidi i sve zna, i koji je objavio svoj Zakon, Toru, židovskom narodu i izabrao ga da bude svjetlo i uzor čitavom čovječanstvu.

Bog je obećao praocu židovskog naroda, Abrahamu, da će njega i potomke učiniti velikim narodom i da će im dati u vječni posjed zemlju Kanaan. Iz vječne težnje za vlastitom zemljom rodio se pokret cionizam i na kraju je uspostavljena država Izrael (15. maj 1948).

Bit judaizma nalazi se u Semi, sto je ime za tri odlomka Biblije koje pobožni Židov čita svako jutro i večer. "Zakon" koji se nalazi u prvih pet knjiga Biblije ili Tora najvažniji je od svega. Mnogi Židovi se vise ne pridržavaju svih zakona, ali ih oni ortodoksni ispunjavaju do najsitnijih pojedinosti.

Većina Židova pripada jednoj od sinagoga, iako to ne znaci da ih posjećuju svakog tjedna. Najvažniji u sinagogi je "kovceg" ili ormarić koji je postavljen uz istočni zid i svojom prednjom stranom okrenut prema Jeruzalemu. On sadrzi svitke Zakona napisane hebrejskim jezikom na pergameni. Ispred kovčega je svjetiljka koja stalno gori. U sredistu sinagoge je propovjedaonica s koje se vodi bogoslužje i propovijeda Zakon.

Židovske svečanosti: Nova godina ili Ros Hasana, u septembru ili oktobru. Tada se u sinagogi trubi u ovnov rog, koji poziva ljude da se vrate Bogu. Zatim je tu Dan pomirenja ili Jom Kipur, koji se smatra najsvetijim danom u vjerskoj godini. To je zadnji dan razdoblja - pokajanje koje pocinje Novom godinom.

Judaizam

Pet dana poslije pomirenja dolazi blagdan sjenica, Sukot, koji je jedna od tri svečanosti zetve. Poslije Sjenica dolazi Radost Tore.

U vrijeme kad kršćani slave Božić, Židovi slave Hanuku ili svečanost svjetla u spomen pobjede Jude Makabejca i ponovnog posvećenja hrama u Jeruzalemu.

Pesah se poklapa s kršćanskim Uskrsom i slavi se u spomen oslobođenja Židova od ropstva u Egiptu. Nakon Pesaha dolazi razdoblje sedmotjedne žalosti, povezano s propašću židovske pobune u Rimu u 2. st. prije Krista.

I u srpnju je Dan žalosti, uspomena na razaranje Hrama u Jeruzalemu.

Za židovske proroke jedno od najznačajnijih božjih obilježja je da je on Bog koji govori, a za razliku od poganskih bogova, on je i Bog koji djeluje. Upravo kroz njegov govor, odnosno

ispunjenjem njegova govora, stvari se događaju.

Bog govori kroz ljude, koji se dijele u tri glavne skupine. Najvažniji su proroci, među kojima

Mojsije zauzima najvažnije mjesto. Oni objavljuju i podsjećaju na osnovna božja

obećanja.

SUKOT

HANUKU (Božić)

Najvažniji od svih židovskih blagdana je Sabat. On počinje zalaskom sunca u petak navečer, nije dozvoljeno raditi, ne smije se paliti vatra niti putovati.

Kod naših Židova i Arapa obrezivanje je jedan od elemenata koji ih povezuje upravo kao i odbojnost prema svinjetini. Obrezivanje su Arapi ipak posudili od ranih Hebreja. Kod Židova je bilo znak saveza s Bogom. Sva su se muška djeca do određene dobne starosti morali podvrgnuti ovoj operaciji. Operacija se u stara vremena vršila kremenim nožem. Židovi su još ostali dosljedni sebi u pridržavanju religiozne endogamije. Ženidba s pripadnicima drugih vjerskih zajednica kod njih je veoma rijetka. Prema njima, svatko tko se ne oženi, griješi protiv Boga.

HOLOKAUSTHolokaust je događaj u novijoj povijesti u kojem je netolerancija i rasizam dovela do milijunskih žrtava. U razdoblju od 1933. do 1945. godine radi nacističkog terora stradalo je preko 11 milijuna ljudi, a tijekom rata u logorima oko 6 milijuna Židova od čega čak 1,5 milijuna djece.

Izvorno, riječ holokaust označava žrtvu paljenicu, pri kojoj se spaljuje cijela životinja. Danas je međutim u cijelom svijetu ta riječ uobičajeno ime za genocid nad Židovima (hebrejski: שואה/šoa) te u širem značenju i sustavno istrebljivanje drugih grupa (prvenstveno Romi) za vrijeme nacističkog režima u Njemačkoj. To se značenje onda ponekad prenosi i na razne druge slučajeve sustavnog i/ili masovnog istrebljivanja ljudi (npr. "nuklearni holokaust" za globalni nuklearni rat, genocid nad Armencima u Turskoj 1916.-1917. i dr).

Priča o Anni Frank i njenoj obitelji

Otto Frank i Edith Hollander vjenčali su se 1925. godine u Aachenu. Sljedeće godine rodila im se

prva kćer Margot Betti, a 12. lipnja 1929. rođena je Annelies Marie (poznatija kao Ana). Živjeli su u

Frankfurtu na Majni. Otac je porijeklom iz liberalne židovske obitelji, a sudjelovao je u Prvom

svjetskom ratu kao njemački vojnik na zapadnom bojištu. Zbog zasluga stigao je do čina poručnika. Majka Edith bila je njemačkog porijekla. Obitelj je

živjela relativno dobro jer je otac imao dobar posao.

Otto Frank i Edith Hollander

Otto Frank Heinrich jrođen je 12. svibnja 1889. u bankarski obitelji u Frankfurtu na Majni. Frank je služio u carskoj njemačkoj vojsci na zapadnom pročelju tijekom Prvog svjetskog rata.Bio je promaknut u poručnika 1915.

Edith Hollander rođen je 16. siječnja 1900. u njemačkom gradu Aachenu. Edith je djevojačko prezime - odnosi se na Nizozemsku. Edithini preci živjeli su u Amsterdamu na početku 18. stoljeća.

Annelies Marie Frank također poznata kao Anne Frank, rođena je u Frankfurtu, Njemačka, 12. lipnja 1929.Anne je drugo dijete. Najpoznatija je žrtva židovskog genocida poznat kao holokaust.

Margot Betti Frank rođena je 16. veljače 1926.u Frankfurtu na Maini. Polazila je Ludwig-richer školu u Frankfurtu na Maini do izbora Adolfa Hitlera 30. siječnja 1933.- postition kancelarke U NJEMAČKOJ.

Otto Frank (stoji u sredini) kao vojnik u Prvom

svjetskom ratu

Vjenčanje - Otto Frank i Edith Hollander

Tijekom 1920-ih godina u Njemačkoj sve više utjecaja imaju nacisti, a oni ustrajno rade na antisemitizmu. Miješani brak Njemice i Židova bio je u nacističkim očima posebna sramota. 1933. godine vlast u potpunosti preuzima Hitler i time započinje doba progona. Bračni par Frank te godine počinje tražiti stan u Amsterdamu, a otac je već dogovorio posao u nizozemskoj tvrtci.

Obitelj Frank živjela je u Amsterdamu bezbrižno sve do njemačke okupacije Nizozemske u svibnju 1940. godine. Odmah su započeli progoni Židova, a širile su se vijesti kako će svi Židovi biti otpremljeni u logore u Njemačkoj. Otac je, prema najnovijim informacijama, pokušao pronaći veze kojima bi svoju obitelj premjestio u neku sigurnu državu. Ciljevi su mu bili Španjolska, SAD, Kuba, ali trud je bio uzaludan. U dogovoru s majkom krenuli su tražiti skrovište u Amsterdamu. U lipnju 1942. godine Margot prima poziv za radni kamp u Njemačkoj. Cijeloj obitelji prijeti uhićenje- ukoliko se ne javi. Tada je "Tajno skrovište" već bilo pripremljeno za prihvat obitelji Frank i obitelji van Pels. 

Tajno se skrovište nalazilo u napuštenom dijelu tvrtke u kojoj su radili Frank i von Pels. Ulaz je sakrivala velika pomična polica za knjige. Obitelji su ušle u skrovište 6. srpnja 1942 godine. U sklonište je ušla obitelj Frank (Otto, Edith, Margot, Anne) i obitelj von Pels (Hermann, Auguste i njihov sin Peter). Posljednji je ušao obiteljski prijatelj, zubar Fritz Pfeffer. Pomagali su im Miep Gies, Johannes Kleiman, Victor Kugler i Bep Voskuijl. Oni su se brinuli da sakriveni dobiju namirnice, odjeću i sve drugo što im je bilo potrebno.

4. kolovoz 1944. godine je bio sudbonosni. Ispred njihove zgrade zastao je automobil iz kojeg su iskočili njemački SS časnik i trojica nizozemskih policajaca. Krenuli su direktno prema skrivenom skloništu. Netko ih je izdao! Prvo su zatvoreni u amsterdamski zatvor, a zatim u rujnu deportirani u logore na istoku. Destinacije su bile Bergen-Belsen i Auschwitz.

Otto Frank je nakon rata napisao: "Nikad neću zaboraviti trenutak kada smo sedamnaestogodišnji Peter van Pels vidjeli grupu odabranih ljudi. Peterov otac je bio jedan od njih. Dva sata kasnije ugledali smo kolica s njihovom odjećom."

Anne i Margot umrle su u ožujku 1945. od tifusa i neishranjenosti u logoru Bergen-Belsen. Majka je umrla u

Auschwitzu također od tifusa, a jedino je otac doživo oslobađanje 27. siječnja 1945. Peter van Pels je umro u

Mathausenu 4. svibnja 1945. od iscrpljenosti. Otto Frank se vratio u Amsterdam 3. lipnja 1945. godine. Već na putu

kući doznao je za smrt žene, ali je u nadi ispitivao preživjele logoraše u potrazi za kćerima. 18. srpnja

preživjele sestre Brilleslijper potvrdile su mu smrt Margot i Anne.

O dnevniku

Anna Frank je za svoj trinaesti rođendan dobila dnevnik. Prvi je unos upisala u nedjelju, 14. lipnja 1942. godine, a posljednji u utorak 1. kolovoza 1944. godine. U unosima piše o stanju u Nizozemskoj, skrovištu, ljudima s kojima se skriva, nevoljama, strahovima, ljubavi i tuzi. Svaki unos ustvari predstavlja pismo - počinje rječima "Draga Kitty", a završava s "Tvoja Ana". Anna je željela postati spisateljica i 1944. godine je promijenila većinu prvobitnih unosa. Verziju koju mi čitamo je nakon rata sastavio njen otac i naziva se verzija "C". Prva verzija je bila "A", a verziju koju je Anna preradila nazivamo "B".

Prezentaciju pripremili učenici 8.razreda Osnovne škole Siniše Glavaševića u znak dobrodošlice i ugodnog boravka u gradu Vukovaru pod mentorstvom prof. hrvatskoga jezika Ivane Skender Oršolić.

Anni s ljubavlju….

Vukovar…