DJEVOJAČKA PEĆINA– Evropska kulturna vrijednost –

Sarajevo, novembar 2015.

Izdavač: Centar za krš i speleologijuBranilaca Sarajeva 30, 71000 Sarajevo

www.centarzakrs.ba

Za izdavača: dr. Amila Zukanović

Autor teksta: dr. Jasminko Mulaomerović

Fotografije: Behudin Alimanović

Grafička obrada: AMB Visoko

Štampa: CPU Sarajevo

Tiraž: 200

Djevojačka pećina - Evropska kulturna vrijednost

Djevojačka pećina se nalazi nedaleko od sela Brateljevići,smještenog zapadno od Kladnja, gradića na magistralnom putuSarajevo–Tuzla. Pećina se kao „Brateljevićka pećina“ u literaturi spominjekrajem 19. stoljeća kao "mjesto ljetnjeg klanjanja kladanjskih mus-limana". U pećini se, posljednji utorak pred Aliđun (2. august), učila dova(posebna molitva za kišu). Aleksandar Lilek spominje i "u krš utesanemerdevine koje služe kao mimbera" odakle je imam govorio "hudbu".Pažnju naučne javnosti na pećinu je kasnije skrenuo Viktor Ržehak, alibez značajnijeg odjeka među istraživačima. Tek kasnije će to poći zarukom Muhamedu Hadžijahiću.

5

Pećina ima prostran ulaz i na obje njegove strane nalaze seurezani crteži. Desna strana je prekrivena mahovinom pa se tek na nekimmjestima crteži primjećuju. Nekoliko njih pri samom dnu moždapripadaju najstarijoj fazi crteža u Djevojačkoj pećini. Lijeva stranaje slobodna i na njoj se nalazi više skupina crteža ukupne dužine oko 10m, a sadržaj čine prikazi konjanika, jelena, muškaraca, žene te različitihsimbola. Dosta crteža i potpisa iz kasnijeg vremena je urezano prekoonih nastalih ranije, a dosta je i oštećeno od kasnijih posjetilaca, budućida pećina sve do najnovijeg vremena služi kao obredno mjesto bosanskihmuslimana.

Hadžijahić je iz pećine u Brateljevićima prikazao tri skupinecrteža: konjanike, uokvirena istačkana polja sa mačem i štitom te "konja-nika na izduženom konju." Vremenski ih je odredio kao srednjovjekovne– od 14. do 16. stoljeća. Potaknut crtežom mača kojeg je objavio Hadži-jahić arheolog Đuro Basler je, prihvatio srednji vijek kao vrijeme nastanka"mača", ali je polja sa tačkama stavio u razdoblje 7.–8. stoljeće. U drugomradu, u kome se osvrnuo na ovu pećinu, M. Hadžijahić prikaz mačavezuje uz priču o svetom Gralu. Kasnija detaljnija istraživanja crteža, kojasu obavili Đuro Basler i Jasminko Mulaomerović, pokazala su da je

7

Hadžijahićev "mač", ustvari, lik čovjeka kakvih ima još nekoliko. Poljasa rupicama, kao i prikazi jelena, vremenski su određeni u bronzano doba,a pitanje vremena urezivanja izdvojenih jahača ostalo je otvoreno. Zasrednji vijek govori ukupni prikaz sa likovima vrlo sličnim onima sastećaka, a za ranije vrijeme urezivanja način na koji su prikazani konja-nici. Posljednja istraživanja pokazuju da se u Djevojačkoj pećini možeizdvojiti nekoliko razdoblja kada je ova pećina služila kao obrednomjesto.

Pećinu su, možda, koristili već paleolitski lovci jer neki prikazipo potezima neobično sliče na ureze u Pećini pod lipom kod Sokoca kojipripadaju najmlađem razdoblju mlađepaleolitske umjetnosti, ali zadefinitivan sud su potrebna dodatna istraživanja. Ranom bronzanomdobu pripadaju polja sa tačkama i vjerovatno neki jednostavni prikazijelena. Složeniji poticaj stoji iza crtača jahača na jelenu, ali kojem vremenuto pripada, teško je reći. Simbolika jelena je, kako je već rečeno, prisutnau protohistorijskim periodima. Slični jeleni nalaze se na knemidama(dijelu opreme koji štiti potkoljenicu) nađenim u jednom tumulu naGlasincu koji pripada halštatskom periodu. Izdvojeni prikazi konjanikavjerovatno pripadaju razdoblju srednjeg vijeka. Ono što je zanimljivo kodprikaza konjanika jeste da i jedan i drugi izlaze iz pećine.

9

Posebno su zanimljive tri ljudske figure. Jedan lik je žena koja jeprikazana sa dugom kosom ili prije sa ogrtačem preko glave koji padado zemlje. Od pojedinosti najizraženije je, pored ogrtača, lice na komesu prikazane oči i nos. Drugi lik žene ima jasno izražene grudi i vulvu,iako jednostavno naznačene. Teško je ovom liku odrediti značenje ivrijeme nastanka. Najbližu usporedbu moguće je naći u urezanom crtežu"anđela" iz mjesta Tunkelbad kod sela Assiago u Italiji koji je okvirnovremenski određen u historijsko vrijeme. Treći lik, muškarac prikazan jesa nedvosmislenim atributima šamana. Za sve ove likove željezno dobase čini najbližim.

Kao što se vidi po crtežima, Djevojačka pećina je služila kaosveto mjesto zasigurno od ranog bronzanog doba pa sve do srednjegvijeka. Kasnije se poštovanje ovog mjesta nastavlja u ulozi dovišta kojepripada jurjevskom krugu koje traje do našeg vremena. To ovoj pećinidaje izuzetan značaj kao jedinstvenom kulturnom spomeniku.

Nakon posljednjih demokratskih izbora krajem osamdesetihgodina 20. stoljeća obnovljena je tradicija Djevojačke pećine kao dovišta.Danas je to, uz Ajvatovicu kod Prusca, najveće mjesto zijareta(hodočasničke posjete) bosansko-hercegovačkih muslimana. Uvedene su

13

i promjene tako da dovi prisustvuju i žene, a molitva koja se nekad učilana kraju pećine (u dijelu koji se zove “mihrab”) sada se uči napolju.Objekat kulta postao je “djevojački grob” koji posjećuju uglavnom ženei na koji ostavljaju zavjetne darove. U vrijeme dove, krajem avgusta (dovaje pomaknuta iz ciklusa tzv. jurjevskih dova), pećinu posjeti između20.000–30.000 posjetilaca što je potaklo razmišljanja i o njenoj turi-stičkoj valorizaciji.

Brojni posjetioci i neadekvatna zaštita su razlozi za vrlo čestaoštećenja gravura. I atmosferske padavine čine da je stijena sa crtežimapodložna intenzivnoj koroziji. Vrijednost ove jedinstvene kulturnelokacije zahtijeva ozbiljniji pristup očuvanju, valorizaciji i zaštiti. Osimtrenutne zaštite žičanom ogradom (koja je neobezbijeđena od ulazaka),potrebno je što prije zaštiti neposrednu okolicu pećine.

15

LiteraturaLilek, E., 1889: Etnološki pabirci po Bosni i Hercegovini. GlasnikZemaljskog muzeja, XI, 708–709, Sarajevo.

Basler, Đ., 1980: Pećinski crteži u istočnoj Bosni : Rock drawings inEastern Bosnia. Naš krš, VI, 8, 65–76, Sarajevo.

Basler, Đ. & Mulaomerović, J., 1984: Pećinski crteži u Brateljevićimakod Kladnja. Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne, XV, 5–11, Tuzla.

Diethelm, I. & H., 1996: The Petroglyphs of the "Altopiano dei SetteCommuni", Trentino Alps / Italy. Adoranten, 1996, 36–41, slika broj 9,Tanumshede (Sveden)

M. Hj. /Hadžijahić/, 1981: Još jedno bogumilsko-islamsko kultnomjesto. Glasnik VIS-a, 3/81, 257–274, Sarajevo.

17

M. Hj. /Hadžijahić/ & H. H. S. /Suljkić/., 1979: Pećina u Brateljevićimakod Kladnja kao kultno mjesto. Glasnik VIS-a, XLII, 5, 473–490,Sarajevo.

Mulaomerović, J., 1998: O svetome bosanskome podzemlju. Blagaj, II,1, 57–73, Sarajevo.

Osmanković, J. & Mulaomerović, J., 1998: Neki aspekti valorizacijepećina u kontekstu implementacije filozofije održivog razvoja :Some aspects of the valorization of caves in contextof implementationof sustainable development philosophy. Naš krš, XVIII, 31, 95–110,Sarajevo.

Ržehak, V., 1958: Manje poznate prirodne rijetkosti u BiH i potrebanjihove zaštite. Naše starine, V, 105–124, Sarajevo.

18