DJECA KOJU JE TEŠKO ODGAJATI

RAINER WINKEL

1. O teoriji i praksi pedagogije poremećaja u ponašanju u redovnim školama

- podjela pedagogije na dva dijela: redovna (opća) i pedagogija djece s razvojnim teškoćama

- poteškoće – opsežne, vrlo teške, dugoročne

- smetnje – parcijalne, manje teške, prolazne

- ugrožena stanja – potencijalne smetnje, stanja izazvana utjecajem okoline

Reltivne granice između poteškoća, smetnji i ugroženih stanja.

Ponašanje koje odstupa od normi – teorija devijacije vs. postupak etiketiranja:

- do 1960-ih – soc. teorije o urođenim ili stečenim nedostacima kao uzrocima prijestupa

- 1960-ih i kasnije – ponašanje učenika je odstupajuće jer ga takvim tumače učitelji, roditelji itd. Ometanje nastave – protest, taktika učenika

Obje teorije su monokauzalne (društvo ili individuum uzrokuju poteškoće)

- 1980-e – teorija socijalnih potreba – obje strane (uzorna djeca i ona koja ometaju nastavu) djeluju radi zadovoljenja svojih potreba; samo analiza konkretnog slučaja je adekvatna, generalizacije treba izbjegavati

- od 1970-ih na dalje – porast poremećaja u ponašanju – jesu li zaista u porastu ili u zahtjevi učitelja veći nego ranije?

- škola / odgoj – odražavaju krize u društvu

- pedagoška psihijatrija – čovjek treba odgoj i liječenje

2. Dijete koje je spremno upotrijebiti silu – J. Pleger

- psihološko-pedagoško postupanje prema ekspresivnoj agresivnosti

- prevladati nepovjerenje i nesigurnost u sebe

-Gestalt / integrativna pedagogija – modeliranje glinom, plastelinom, vježbe opuštanja (fantazija, bajke) – unaprjeđenje psihosocijalnog zdravlja, poboljšanje individualne i socijalne percepcije, vježbe i igre za povećanje tolerancije na frustracije

Pedagoške intervencije protiv prevelike težnje da se pravi važan – dijete traži nadmoćnost, ne smije dobiti potvrdu uspjeha ni povećanu pozornost; uvesti diijete u zadaće zajednice, razvijati „MI“ osjećaj (kroz kooperativne igre)

Pedagoška pomoć protiv identifikacije s agresivnim modelima sile – jačanje osobnog identiteta, zadaća vođenja (sudac koji dijeli bodove na antjecanjima), vježbanje pažnje, vrednovanja poštenog odnosa – popravak svog osjećaja samovrednovanja i socijalnih odnosa

3. Agresivno dijete – bihevioralna terapija kao pomoć, U. Petermann i F. Petermann

- poremećaji u ponašanju – odrednice agresivnosti (namjere): otvorene ili prikrivene, tjelesne ili verbalne, usmjerene protiv učenika ili učitelja, imovine drugih ili školske imovine.

Agresivno ponašanje se prenosi učenjem potkrepljenjem i učenjem po modelu, drugačiji izraz ovisno o dobi.

Dvije strategije za nastavnike: 1. Postaviti pravila i granice, 2. Pokazati direktivno i konzekventno ponašanje, ciljano davanje pozitivnih i negativnih potkrepljenja i povratnih informacija

Preventivne mjere smanjenja konflikta: opuštanje (putem slika, fantazija), diferencirana percepcija (vježbe percepcije, agresivna djeca često imaju iskrivljenu percepciju), suradnja i pružanje pomoći drugima (cilj je spoznati potrebe drugih), učenje samokontrole, jačanje sposobnosti uživljavanja (empatije)

4. Razdraženo dijete, M. Fallenstein

- Ogledna škola na sveučilištu u Bielefeidu – pokusna škola utemeljena na idejama von Hentiga, osnovana 1974.

- pruža okolinu za učenje i stjecanje iskustva

Pedagogija ogledne škole – nadovezuje se na individualna skustva djece i njihovu potrebu za učenjem.

- otvoren prostor, povezane prostorije, ima kuhinju, kutak za životinje, svaki učenik ima bicikl

- dnevni plan – produkt diskusije učitelja i učenika, paralelno se odvijju različite aktivnosti

- djeca podjeljena u tri grupe, ovisno o dobi

Slučaj Sabrine i Romana, brata i sestre koji su udomljeni i agresivni jedno prema drugom. Smjeteni su u istu odgojnu grupu, tad su im se odnosi popravili. Sabrina se izolira, sjedi u kutu većinu vremena. S vremenom se Sabrina počela otvorenije ponašati ali joj treba mnogo vremena da se navikne na ljude. Druga djeca razumiju specifičnosti njenog ponašanja.

Iskustvo ogledne škole – škola percipira posebnost svakog djeteta i uključuje djecu u rad, žele izjeći slanje djece u posebne institucije.

5. Dijete koje se previše prilagođava – M. A. Vernooij

- neupadljivo ponašanje, neprimjetno prolaze kroz težak, krivo usmjeren psihički razvoj – može dovesti do dubokih psih. smetnji

- previše ispunjvaju norme / očekivanja drugih, usmjereni zadovoljavanju tuđih potreba, ignoriraju svoje

- prividno dobar uspjeh, roditelji i učitelji su zadovoljni

Prevelika prilagođenost – perfektni konformizam, nekritičko podčinjavanje direktno ili indirektvo izraženoj volji interakcijskog partnera, maksimalno ispunjavanje opaženih očekivanja.

Prilagođenost – aktivno ponašanje usmjereno obostranom prilagođavanju koje je označeno kritičkom raspravom s interakcijskim partnerom, optimalnim ispunjenjem opaženih očekivanja uvažavajući pritom vlastite predodžbe i prioritete. Prilagođeno dijete nije ni poslušno ni tvrdoglavo.

Znanje o vlastitom identitetu se stječe procesom razvoja u kojem dijete razvija i izražava svoje potrebe, interese, slijedi svoje ciljeve, djeluje samostalno s odgovornošću i smjernicama, isprobava mogućnosti i granice svog djelovanja, razvija u odnosu s drugima samostalnost i razgraničenj, osjeća se jednako vrijednim, spoznaje svoju vrijednost i ne vezuje je za dobro ponšanje.

- zadovoljenje drugih – strategija s rokom trajanja. Nakon jetinjastva od osobe s eočekuje samostalnost koju ona ne posjeduje, nema za nju snage – psihički poremećaju kao izlaz jer dotadašnje strategije ne djeluju a osoba nije kadra izgraditi nove modele ponašanja.

- ciljevi odgoja: pripremanje i opremanje za životni put, ali ga ne određuje.

Načela odnošenja s previše prilagođenom djecom: stvoriti emocionalno sigurnu atmosferu u kojoj dijete može razvijati ciljeve i predodžbe. Često stvarati manje situacije u kojima dijete treba donositi odluke, stvarati slobodne prostore za igru i istraživanje, tražiti kritiku i suprotstavljanje, stabilizirati osjećaj vlastite vrijednosti razvijanjem sposobnosti djeteta. Ohrabrenje pomaže nesigurnom djetetu.

6. Dijete s poteškoćama u koncentraciji, R. Winkel

- današnje društvo – last minute society, užurbanost, izloženost TV-u

- promjenjeno djetinjstvo – utjecaj medija, nedostatak rodbinskih odnosa, nesigurnost u pogledu odraslih (velika stopa razvoda braka), škola je usmjerena na kognitivno podučavanje, socijalni kontakti su smanjeni, prevelika ponuda robe

Pedagoška pomoć – tri područja djelovanja:

1. Prostorno-vremenske mjere – razred koji sliči an dnevnu sobu, kut za čitanje i za za jednički boravak. Vrijeme – fleksibilni početak, meditacija, igra, tjelovježba

2. Didaktičko –metodičke mjere – razvijanje osjetila, putovanje u mašti, autogeni trening

3. Pojedinačne terapijske mjere – u osnovi poremećaja koncentracije je poremećaj opažanja – prebrzo registriranje vizualnih podražaja. Otkrivanje razlika među slikama, vježbe tišine

7. Dijete koje se boji – M. A. Vernooij

- strah - jedna od temeljnih emocija, osjećaj ugroženosti

- bojazan – negativna emocionalna reakcija (na osobu, situaciju, objekt)

Dječji strahovi su bojazni. Deset oblika dječjih strahova: od osoba, odvajanja, kazne, konflikata, neuspjeha, etiketiranja, irealnih moći (npr. likova iz bajki), škole, budućnosti, straha.

- strah, ljutnja, rdost nastaju kroz tri koraka: opažanje situacije, emocionalnu prosudbu, procjenu svojih sposobnosti za svladavanje situacije.

- reakcije na strah: prilagođavanje, paraliziranost, agresivnost, bijeg, suprotstavljanje (jedini adaptivan način).

Pedagogija poremećaja u ponašanju često može biti ped. pojedinog slučaja – nema uopćenih rješenja.

Jačanje samopouzdanja – cilj svake intervencije.

8. Dijete sklono kriminalu, H.G. Homfeldt i W. Korsdorf

Devijantna karijera – skijedi modele opažanja načina djelovanja koji se definiraju od odstupajućih do degradirajućih presuda (isključenje, premještaj)

- domovi i škole – institucije, uspjeh je moguć ukoliko se slijede njihova pravila

- djeca iz problematičnih obitelji se teško snalaze u školi

- etiketiranje (labeling approach) – interakcijska postavka objašnjenja radnji koje odstupju od norme

- instance socijalne kontrole definiraju pojedince, te definicije se prenose dalje i rezultiraju degradacijom pojedinca

- slučaj dječaka Felixa (krade, premješten je u lošiju školu, smješten u dom za djecu – agresivan prem djeci, rezerviran s odraslima)

- razvojna izvješća samo otkrivaju nedostatke, prosljeđuju se drugim ustanovama u kojima dječak boravi. „Terapija“ se provodi po načelu djelo – kazna bez promišljanja o uzrocima, bez refleksivnog osvrta

- stabilizacija i jačanje negativnog identiteta

- uključenje u ped. projekt koji se zasniva na doživljaju, traje 5 mj. – fleksibilnost, reciprocitet u grupi umjesto hijerarhije, problemi sa školom i isključenje

- kazneno-pravna retorika umjesto pedagoške (pregled prekršenih pravila i kažnjavanje)

- kola treba novu ped. kulturu utemeljenu na načelima: čovjek koji uči je centar procesa učenja, predmet nastave je sredstvo i podučavati znači dijagnosticirati prepreke učenju i pružiti pojedincu pomoć u učenju.

9. Dijete ugroženo drogom, K. Kollehn

- čimbenici zloporabe droge: ličnost pojedinca, obiležja okoline (obitelj, škola), osobine djelovanja i funkcije pojedinih sredstava

- uporaba droge olakšava svladavanje zadataka, briga, konflikata – veča vrijednost se pridaje trenutnom olakšanju, dobrom osjećaju nego dugoročnim posljedicama i zdravlju

- droga kao način rješavanja problema – ne uči adekvatne načine rješavanja problema, može prerasti u ovisnost

- zadovoljenje potrebe za ljubavlju, zajedništvom bezličnim nadomjestcima, pasivnošću, konzumiranjem, prepuštena su sebi

- prevencija ovisnosti – aktivan proces, nudi pomoć pri sazrijevanju ličnosti, sprječava nastanak modela ponašanja koji su orijentirani k opojnim sredstvima, treba rano početi s preventivnim mjerama

- suodlučivanje i vlastita odgovornost – načela prevencije

10. Multifreno dijete, I. Winicel

- čovjek današnjice – kameleon koji se prilagođava različitim situacijama

multifrena djeca – djeca s „više duša“

- psiha je stalno izložena kaleidoskopu mišljenja, utisaka, slika, uvjerenja; stvarnost je posredovana

- površni odnosi, strah od vezivanja, prevelika ponuda, strah od propuštanja nečeg ukoliko se vežemo za nekoga

škola – mogućnost intervencije: dobra kombinacija otvorene i zatvorene nastave, meditacija, vježbe opuštnja, nastava koja se ravna prema učeniku, prožimanje škole i života, grupni projekti, razredna pravila i rituali

11. Depresivno dijete, E. Sagebiel

- znakovi depresije: bezvoljnost, apatija, suicidalnost, problemi s apetitom, spavanjem

- maskirana depresija – aktivna i agresivna djeca, bipolarni poremećaj

- emocionalni (beznađe), kognitivni (misli o svojoj bezvrijednosti) i motivacioni (letargija) simptomi

kako škola može pomoći – dati osjećaj zaštite i sigurnosti, sačuvati od izdvajanja, promatarti okolinu djeteta - rad s razredom, učiteljima, roditeljima

psihoterapija + farmakoterapija

- KBT – 3 elementa poremećenog mišljenja depresivaca: 1. negativna procjena sebe, 2. negativan stav prema prošlosti, 3. beznađe u pogledu budućnosti

analitička psihoterapija – emoc. problemi nastaju iz nesvjesnih konflikata

Opća terapijska stajališta – potrebno je razviti povjerljiv i blizak odnos s terapeutom, uključiti obitelj, stabilizirati djetetov osjećaj vrijednosti

12. Dijete s poteškoćama u razvoju, C. Ludwig

- zajednička nastava djece s teškoćama i djece bez njih

- primjer iz prakse: 3 djece u grupi od 20 učenika (djeca imaju: Down sindrom,govorne teškoće, tetraplegiju)

- nastava: jutarnji krug – djeca iznose svoje priče, onaj tko drži loptu smije govoriti. praktična nastava pokazuje dobre rezultate

- učenici s teškoćama – šanse za stjecanje soc. iskustava, integracija koristi i učenicima bez teškoća

cilj integracije: humana škola bez isključivanja

Pouke integrirane nastave:

- razred nije homogena grupa

- treba se jako naprezati da se pravično odgovori na obrazovne zahtjeve sve djece

- primjereni okvirni uvjeti mogu olakati rad

- djeca s teškoćama imaju elementarne potrebe za učenjem

- zajedničko učenje ljudski obogaćuje

- dug je put do razumijevanja i tolerancije u odnošenju s drugim ljudima

13. Autistično dijete, U. Frith

- autizam – sljepoća za psihičke procese drugih ljudi

- sagledavanje biti teškoća – prvi korak k svladavanju teškoća

- osobine: isključenost iz vanjskog svijeta, ponavljanje istih radnji, otpor prema promjeni, suženi interesi, neki su izrazito talentirani (slikarstvo, glazba)

- češće pogađa dječake

-često se javlja s mentalnom retardacijom

- uspješni autiti zakazuju u zadacima koji zahtjevaju inicijativu, planiranje – iste nedostatke imaju i osobe s oštećenim čeonim režnjem

- karakteristična trijada simptoma: štetni utjecaj na komunikaciju, ogrančenje fantazije i smetnja sposobnosti u vezi soc. kontakata

- djeca koja ne pate od autizma pokazuju zajednički interes već u 1. god. života – pokazuju predmet koji ih zanima jer žele podijeliti interes s drugima; autisti pokazuju predmet jer ga žele posjedovati

-ne shvaćaju kako se može manipulirati stavovima, ne razumiju što je obmana (jer ona predstavlja reprezentaciju duševnih stanja druge osobe) – ne znaju intuitivno procjenjivati mentalna stanja drugih ljudi

14. Dijete koje ima epileptične napade, B. Lengert

- grand mal napadi – grčevi, ritmički trzaji – traju 3-5 minuta, status epilepticus – napad dulji od 10 min.

1% stanovništva boluje

- organsko oboljenje mozga, nasljeđuje se predispozicija, različiti okidači za napad

- absence – kratki gubitak svijesti (30-ak sekundi)

- terapija – antiepileptici, 30% pacijenata otporno na sve vrste farmakoterapije

- djeca su strašljivija od vršnjaka, ne mogu predvidjeti idući napad, bespomoćno se osjećaju jer gube kontrolu nad tijelom tijekom napada, doživljavaju ustrašeno i odbijajuće ponašanje okoline; depresivnost. Terapija – psiho-socijalna, potrebno je uključiti obitelj

- nuspojave lijekova – umor, neraspoloženost

- neka djeca imaju teškoće u učenju, pamćenju (osobito kratkotrajnog), usporena su, imaju smtnje logičkog razmišljanja, teškoće s motorikom

- šanse za razvoj utoliko lošije kad epilepsija rano izbije

- nije dobro isključiti djecu iz školskih aktivnosti (izleti i sl.)

- izgraditi samopouzdanje

- informiranost je temeljni preduvjet za efikasnu pomoć

- potrebno je obučavati buduće nastavnike o epilepsiji