DISKRIMINACIJA REA POPULACIJE U BOSNI I · PDF fileučešće u društvenom životu...

Izvještaj o provedenom akcionom istraživanju

DISKRIMINACIJA REA POPULACIJE U BOSNI I HERCEGOVINI

Ovaj projekat finansiraEvropska unija

Save the Children je vodeća svjetska nezavisna organizacija za djecu.

NAŠA VIZIJA je svijet u kojem svako dijete ostvaruje pravo na opstanak, zaštitu, razvoj i učešće.

NAŠA MISIJA je podstaći pozitivne pomake u načinu na koji se svijet odnosi prema djeci i ostvariti trenutnu i trajnu promjenu u njihovim životima.

© Save the Children 2016

Izdavač: Save the Children

Sarajevo, juli 2016

Ova publikacija urađena je u okviru projekta “LYRA II - Leaders, Young Roma in Action (Mladi Romi u akciji)”

Sva prava su zadržana. Sadržaj ove publikacije se može slobodno koristiti ili kopirati u nekomercijalne svrhe, uz obavezno navođenje izvora.

Ova publikacija je urađena uz pomoć Evropske unije. Sadržaj ove publikacije je isključiva odgovornost Save the Children-a i ni u kom slučaju ne predstavlja stavove Evropske unije.

Ovaj projekat finansiraEvropska unija

3


SADRŽAJSAŽETAK .............................................................................................................................................5

1. UVOD .............................................................................................................................................6

1. 1. Pojam i oblici diskriminacije ....................................................................................................6

1. 2. Diskriminacija po etničkoj pripadnosti ...................................................................................6

1. 2. 1. Lokalne zajednice .......................................................................................................8

1. 3. Posljedice stresnog iskustva-diskriminacije ............................................................................9

2. SVRHA ISTRAŽIVANJA .............................................................................................................. .10

3. METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA ............................................................................................ .10

4. REZULTATI .................................................................................................................................. .12

4. 1. Banja Luka ............................................................................................................................ 12

4. 1. 1. Socio-demografski podaci ....................................................................................... 12

4. 1. 2. Shvatanje diskriminacije ........................................................................................... 13

4. 1. 3. Iskustva s diskriminacijom ....................................................................................... 16

4. 1. 4. Percepcija diskriminacije REA populacije u društvu ............................................... 19

4. 1. 5. Prijedlozi i rješenja ................................................................................................... 24

4. 1. 6. Zaključci ................................................................................................................... 21

4. 2. Bijeljina .................................................................................................................................. 23






4. 2. 6. Zaključci ................................................................................................................... 31

4. 3. Mostar .................................................................................................................................. 33





4



4. 3. 6. Zaključci ................................................................................................................... 40

4. 4. Sarajevo ................................................................................................................................ 43






4. 4. 6. Zaključci ................................................................................................................... 49

4. 5. Tuzla ..................................................................................................................................... 52






4. 5. 6. Zaključci ................................................................................................................... 59

5. Usporedba diskriminacije REA populacije između gradova BiH ............................................ 61

5. 1. Socio-demografski podaci .............................................................................................. 62

5. 2. Shvatanje diskriminacije .................................................................................................. 63

5. 3. Iskustva s diskriminacijom .............................................................................................. 70

5. 4. Percepcija diskriminacije REA populacije u društvu ...................................................... 73

5. 5. Prijedlozi i rješenja .......................................................................................................... 78

5. 6. Zaključci .......................................................................................................................... 81

6. Prijedlozi za buduća djelovanja ................................................................................................ 83

5


SAŽETAK

Romi su najveća manjina u BiH, njihov broj se procjenjuje na 50.000. Većina živi u izolaciji u odnosu na ostale

građane, u teškim životnim uslovima, bez redovnih primanja, zdravstvenog osiguranja, obrazovanja, uz minimalno

učešće u društvenom životu u BiH. Mnogi od njih su „pravno nevidljivi“, što ih sprječava u ostvarivanju prava

koja se garantuju zakonom. Mladi (15-29) čine najveću dobnu grupu unutar romske zajednice, oko 30%, i žive

uglavnom u urbanim krajevima. Tranzicija mladih Roma u svijet odraslih opstruirana je nedostatkom prilika

unutar i van njihovih zajednica, jednako kao i ostvarivanje ljudskih prava jer se suočavaju sa strukturnom

diskriminacijom i marginalizacijom. Predrasude i stereotipi široko su rasprostranjeni i često previđeni u politici

i društvu. Dodatno, nedovoljno pažnje u državnim i međunarodnim politikama za pitanja mladih Roma uveliko

otežava efektivno učešće u društvu za ovu grupu, kao i mogućnost da postanu građanski lideri promjena. Jačanje

društvene inkluzije i aktivnog građanskog učešća mladih Roma na organizovan način od ključne je važnosti kako bi

se prekinuo ovaj kobni krug. Pored romske populacije, bitno je istaći da je istraživanjem obuhvaćena i populacija

Aškalija1 i Egipćana2 koji uglavnom naseljavaju područje Mostara. Ove populacije su uglavnom posmatrane kao

jedinstvena cjelina sa romskom manjinom u Bosni i Hercegovini

Projekat LYRA II - Leaders, Young Roma in Action (Mladi Romi u akciji)ima za cilj promociju značajnog učešća

mladih romskih lidera u unapređenju ljudskih prava i promjeni diskriminatornih stavova i praksi naspram

najranjivijih grupa djece i mladih. Osiguravanjem prostora i alata za ciljnu grupu kako bi postala glas svojih vršnjaka,

te kroz izgradnju partnerstava sa ključnim akterima u cilju ostvarivanja ljudskih prava i smanjenja diskriminacije,

LYRA II će doprinijeti promociji poštivanja ljudskih prava romske djece i mladih, što je sveobuhvatni cilj ove

intervencije. Partneri u provedbi projekta su Udruženje za promociju obrazovanja Roma "Otaharin" Bijeljina i

Udruga „Altruist“ Mostar. Ova intervencija je finansijski podržana od Evropske unije – Evropski instrument za

demokraciju i ljudska prava.

Ovaj izvještaj predstavlja pregled rezultata lokalnih istraživanja koje su u pet gradova Bosne i Hercegovine

provela grupa od mladih lidera, a u svakoj lokalnoj zajednici formiran je istraživački tim koji je brojao 8 članova

(od kojih su pojedini pripadnici romske nacionalne manjine) i koji je bio nosilac terenskih aktivnosti, odnosno

terenskog istraživanja. Unutar svake grupe zajednički je dogovorena tema istraživanja diskriminacije, te usuglašena

metodologija i plan rada. Istraživanja su obavljena u naseljima Banja Luke, Bijeljine, Mostara, Sarajeva i Tuzle u

kojima živi većinsko romsko stanovništvo, te građani iz populacije Aškalija i Egipćana koji naseljavaju područje

Mostara i koji su integrisani u romske zajednmice. Sva istraživanja zasnivala su se na primjeni upitnika. Ispitano

je 471 osoba, uglavnom pripadnika romske populacije, različite spolne i starosne strukture.

Istraživanja je pokazalo da Romi uglavnom imaju nizak stepen obrazovanja, gdje mnogi imaju završeno tek

nekoliko razreda osnovne škole.

Većina Roma razumije pojam diskriminacije i doživjelo je diskriminaciju od strane građana i različitih službi,

posebice emocionalni oblik diskriminacije. Poseban problem predstavlja činjenica da većinski dio njih ne reagira

1 http://www.coe.int/t/dg4/education/ibp/source/2.0_ashkali_serbian_corr.pdf

2 http://www.coe.int/t/dg4/education/ibp/source/1.0_balkan_egyptian_serbian_corr.pdf

6


na diskriminaciju. Temeljni razlog tome jest nedovoljno poznavanje adekvatnog oblika reagiranja ili percipiranje

da reagiranje ne može izazvati nikakve promjene. Često je iskustvo diskriminacije popraćeno negativnim

emocijama, posebice ljutnjom

Pripadnici REA populacije uglavnom okrivljuju Vlast za postojanje diskriminacije, ali isto tako smatraju da je ona

i najodgovornija za smanjenje diskriminacije.

1. UVOD

1. 1. Pojam i oblici diskriminacije

Diskriminaciju valja razumjeti kao složen i kompleksan pojam često nedovoljno jasno opreracionalizian. Riječ

diskriminacija potječe latinske riječi disciminare što znači odvajati, razlikovati, tj. praviti razliku po nekoj od osnove

(tzv. diskriminacijske osnove) kao što su spol, rasa etnička pripadnost, religijsko ili političko uvjerenje, invaliditet,

spolna orijentacija, socijalni položaj, obrazovanje ili neka druga osobina.3 Prema tome svako stavljanje osobe u

nepovoljni položaj na temelju spola, rase, etničke pripadnosti religije, političke i slično predstavlja diskriminaciju.

Prema Zakonu o suzbijanju diskriminacije4, pod diskriminacijom smatra se i stavljanje neke osobe u nepovoljniji

položaj na temelju pogrešne predodžbe o postojanju osnove za diskriminaciju.

Oblici diskriminacije o suzbijanju diskriminacije koje Zakon o suzbijanju diskriminacije navodi su: izravna

diskriminacija, neizravna diskriminacija, seksualno (spolno) uznemiravanje, uznemiravanje, propuštanje razumne

prilagodbe, poticanje na diskriminaciju, segregacija, viktimizacija te teži oblik diskriminacije. U daljnjem dijelu, zbog

potrebe ovog istraživanja, bit će opisana samo dva oblika, izravna i neizravna diskriminacija. Izravna diskriminacija

je svako postupanje uvjetovano nekim od osnova diskriminatornog ponašanja kojim se osoba stavlja ili je bila

stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge u usporedivoj situaciji. Do diskriminacije dolazi

kada se prema dvije osobe „suprotnih“ karakteristika (npr. žena – muškarac, osoba bošnjačkog etniciteta –

osoba romskog etniciteta, osoba heteroseksualne orijentacija - osoba homoseksualne orijentacije) koje se

nalaze u „objektivno“ sličnoj situaciji (npr. da obavljaju objektivno isti posao) postupa različito. Također, ono

što čini neku odluku izravno diskriminatornom je njena uvjetovanost razlogom koji u nepovoljni položaj može

dovesti samo osobe jedne zaštićene skupine. Primjer za ovakvu diskriminaciju je odluka poslodavca da ne zaposli

trudnicu zbog financijskih gubitaka do kojih bi došlo zapošljavanjem takve osobe.

Neizravna diskriminacija postoji kada naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa stavlja ili bi mogla staviti

osobe u nepovoljniji položaj u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji, dakle ima neravnomjerni učinak na

različite osobe ili skupine. Da bi neutralna mjera bila neizravno diskriminatorna, ona mora proizvesti nepovoljni

učinak za pripadnike određene društvene skupine. Primjer neizravne diskriminacije je primjena određenog

kriterija za napredovanje koji će pogodovat većem broju pripadnika jednog društva u odnosu na drugo društvo.

3 Vasiljević, Snježana i Balen, Braslav: Zakon o suzbijanju diskriminacije u svjetlu europskog prava: sadržaj i sankcije, Zagreb, 2009. <http://hrcak.srce.hr/file/117913>

4 Zakon o suzbijanju diskriminacije. Narodne novine, br. 85/2008

7


1. 2. Diskriminacija po etničkoj pripadnosti

Kada govorimo o diskriminaciji na osnovi etničke pripadnosti govorimo o procesu sistematskog stereotipiziranja

i diskriminacije manjina. U području Bosne i Hercegovine, ali i u mnogim zemljama u kojima žive, Romi su kao

manjina zbog slabe obrazovanosti, neuključenosti u formalne oblike rada, specifičnog načina življenja i drugih

karakteristika, u većoj ili manjoj mjeri marginalizirani: ekonomski, prostorno, kulturološki i politički.

Romi su najbrojnija od 17 nacionalnih manjina u Bosni i Hercegovini. Na popisu stanovništva iz 1991 godine u

registar je uneseno oko 8.000 pripadnika romske populacije, ali je neupitno da te brojke nisu odraz stvarnog

stanja5. Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH provelo je proces evidentiranja Roma u 2010. godini, na

osnovu kojeg se tvrdi da u BiH živi negdje između 30.000 i 40.000 Roma6. Razna romska udruženja na osnovu

vlastitih istraživanja navode cifru od 50.000 pripadnika ove populacije, dok neki drugi nezvanični podaci tvrde da

u BiH živi između 65.000- 70.000 Roma7.

Analiza diskriminacije Roma u Europi pokazuje da 10 do 12 miliona i dalje suočava sa predrasudama,

netolerancijom, diskriminacijom i socijalnom isključenošću u svakodnevnom životu8. Istraživanje švedske

delegacije za pitanje Roma pokazuje da je životni vijek i standard Roma ispod prosjeka, većina ne završe

osnovnu školu, vrlo malo srednju, a još manje fakultet9. Prema njihovim nalazima najočitija diskriminacija je u

području tržišta rada, iako je prisutna diskriminacija u stambenom zbrinjavanju i javnim prostorima. Složena

ekonomska situacija uz nizak nivo obrazovanja i radnih kvalifikacija, su osnovni uzroci dosta lošeg stanja u

oblasti zapošljavanja Roma, što je jedan od uzroka i njihove loše integriranosti u društvo i što je signal za

poduzimanje odgovarajućih mjera.

Što se tiče diskriminacije u području Bosne i Hercegovine, podaci Strategije za rješavanje Roma iz 2005.

godine pokazuje da su Romi, od 17 nacionalnih manjina, u najugroženijom položaju u BiH10. To se ogleda

u nemogućnosti ostvarivanja prava u oblastima obrazovanja, zapošljavanja, očuvanja zdravlja i stambenog

zbrinjavanja. Prema podacima Anti – diskriminacionionom programu, prikupljenih povodom Međunarodnog

dana Roma, više od 95% Roma je nezaposleno, a nezvanično preko 50% Roma nije uključeno u zdravstveni ili

obrazovni sistem.11 Kao osnovne uzroke prosječno niskog stepena obrazovanja Roma, udruženja ističu lošu

implementaciju Akcionog plana, loše obrazovne i socijalne politike, siromaštvo i loše ekonomsko-socijalne

uslove, predrasude i diskriminaciju prema Romima, nedovoljna osviještenost i nezainteresiranost Roma za

obrazovanje te nedostatak ličnih dokumenata. Romska udruženja su stajališta da je u oblasti zdravstvene zaštite

romske populacije urađen najveći pomak, ali iako građani Romske nacionalnosti uživaju prava na zdravstvenu

5 Institucija ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine. Godišnji izvještaj o pojavama diskriminacije u Bosni i Hercegovini za 2013. godinu, Sarajevo, 2013.


7 Organization for Security and Co-operation i Europe. Specijalni izvještaj o položaju Roma u Bosni i Hercegovini, Sarjaevo, 2012.

8 Unicef. Položaj romske djece i porodica u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2013.

9 Švedska delegacija za pitanja Roma, Romers rätt – en strategi for romer i Sverige, Statens Offentliga Utredninar, Štokholm, 2010.

10 Strategija BiH za rješavanje problema Roma, Sarajevo, 2005.

11 http://www.diskriminacija.ba/vi%C5%A1e-od-95-nezaposlenih-roma-u-bih

8


zaštitu, ona se ipak vezuje za status zdravstvenog osiguranja koji je vezan za obrazovanje ili zaposlenje što u

konačnici stvara velike poteškoće12.

Poteškoće pripadnika Roma očituju se u tome da i Ustav Bosne i Hercegovine, koji se zasniva na Općem

okvirnom sporazumu za mir (GFAP ili “Dejtonski sporazum”)13, donesen uz posredovanje međunarodne

zajednice u 1995. godini, ne priznaje Rome i druge manjinske grupe kao građane ravnopravne sa Bošnjacima,

Hrvatima i Srbima. Ustav sprečava građane koji ne pripadaju jednom od tri konstitutivna naroda (Bošnjaci, Srbi

i Hrvati) da se kandidiraju za Predsjedništvo i Dom naroda Parlamentarne skupštine.

1. 2. 1. Lokalne zajednice

Banja Luka

U Banja Luci prema podacima iz udruženja Roma „Veseli brijeg“ do 1991. godine je živjelo između 2.000 i 3.000

Roma, koji su živjeli u naseljima: Veseli Brijeg, Gornji Šeher, Budžak i Mejdan14. U tadašnjem periodu, najmanje

po jedan član domaćinstva je bio stalno radno zaposlen, 90% djece je išlo u školu, a skoro sve porodice su

imale adekvatan smještaj. U predratnom periodu Romi su bili prepoznati kao socijalno ugrožena kategorija,

a odnos države je bio proaktivniji prema romskoj populaciji. Danas u Banjoj Luci stalno živi oko 200 Roma.

Iako Banja Luka nije bila direktno pogođena ratnim dešavanjima 90-tih, ovaj grad osjetio je mnoge posljedice u

demografskom i ekonomskom smislu. Procjenjuje se da je čak 98% Roma napustilo grad u ratu, a njihova imovina

je uništena15. Najveći broj pripadnika romske populacije u Banja Luci danas živi u naselju Veseli Brijeg (Izvještaj

o provedenim akcionim istraživanjima „Mladi Romi u akciji,“ 2014). Stopa zaposlenosti je veoma niska, te su

rijetki oni pojedinci koji imaju stalno zaposlenje. Čini se da se u Banja Luci ipak posvećuje pažnja obrazovanju,

jer podaci govore da osnovnu školu pohađa 31 učenik iz romske populacije, srednju školu 5 učenika, dok se njih

5 školuje na fakultetu16.

Bijeljina

U Bijeljini je do rata živjelo 7.000 pripadnika romske populacije17. Njihovo naselje u ovom gradu prije rata bilo

je, infrastrukturno, najuređenije naselje u Bosni i Hercegovini. Svaka porodica imala je bar po jednog člana

na privremenom radu u inostranstvu, najčešće u Njemačkoj. Danas, u Bijeljini živi 270 porodica iz romske

populacije, što je negdje oko 3000 osoba koje su uglavnom nastaljene u zajednicama- naseljima: Tombak, Čopor,

Divlji zapad i Rupace. Ekonomska situacija u Bijeljini vrlo je teška, kao i u ostatku zemlje, sa zabilježenim visokim

stepenom nezaposlenosti. Kada je riječ o romskoj populaciji, oni uglavnom žive na rubu siromaštva. U općini

Bijeljina svega je nekoliko pojedinaca iz ove populacije zaposleno dok je ostalima jedini izvor prihoda prikupljanje

starog željeza, prodaja robe na pijaci i slično. Zbog ovakve ekonomske situacije i nezaposlenosti, pojedinci


13 Dejtonski mirovni sporazum, Dejton, 1995.

14 Izvještaj o stambenoj problematici Roma u Banja Luci i Tuzli, Sarajevo, 2008.

15 Izvještaj o provedenim akcionim istraživanjima mladi Romi u akciji, Sarajevo, 2014.

16 http://www.hocu.ba/index.php/hocu.prostor/romi-narod-na-marginama

17 http://gfbv.ba/index.php/Romi_BiH.html

9


odlaze u inostranstvo kako bi prehranili svoje porodice. Kada je u pitanju obrazovanje, iako veći broj djece iz

REA populacije upisuje osnovnu školu, ipak ih manji broj istu i završava18.

Mostar

U južnom logoru u istočnom Mostaru nalazi se romsko naselje Karašerbeš19. U ovom naselju živi oko 200

pripadnika REA populacije u trošnim barakama i kontejnerima. Ovi Romi su bili u ovom naselju za vrijeme cijelog

rata. Od njih 200 samo njih 10 ima stalni posao u gradskoj čistoći i tvornici duhana. Od 110 djece njih 45-toro ide

u školu. Ovo naselje je prihvatilo još 150 Roma sa Kosova, koji žive kao izbjeglice. Njihova djeca ne idu u školu.

U Vrapčićima – predgrađe Mostara nalazi se oko 100 Roma sa Kosova. Oni žive u porušenim kućama.

Sarajevo

Na području Grada Sarajeva nalazi se nekoliko naselja u kojima živi i veliki broj romskih porodica na rubu

siromaštva i u teškim ekonomskim uslovima. Prije rata broj pripadnika romske populacije se kretao oko 3.000

građana, dok noviji podaci nisu poznati20. Procjena je da je broj Roma koji imaju mjesto prebivališta manji ali

je puno veći broj Roma iz drugih dijelova BiH koji borave u Sarajevu tokom turističke sezone, uglavnom radi

prosjačenja. Na ulicama grada je veliki broj Roma koji se bave prosjačenjem, pranjem stakala na automobilima i

skupljanjem starog željeza. Veliki broj djece napušta školovanje, a još veći broj njih nije upisano u matičnu knjigu

rođenih, što ih čini pravno nevidljivima pa su isključena iz obrazovnog, zdravstvenog i sistema socijalne zaštite21.

Tuzla

Podaci dostavljeni od strane udruženja Roma ukazuju da najveći broj Roma u FBiH živi na prostoru Tuzlanskog

kantona i to između 15.000 i 17.000 Roma, od čega na području Općine Tuzla živi oko 6.000-6.500 njih22.

Tu dolazi i najveći broj Roma - povratnika iz Njemačke, koji su prije rata živjeli u mjestima Republike Srpske.

Suptilnija analiza bi pokazala kako je njihova odluka motivirana nemogućnošću da se vrate u svoje predratne

domove, ali i potrebom da se fizički lociraju što bliže tim istim domovima kako bi se što lakše i brže mogli

vratiti svojim kućama23. Životni standard građana na području Tuzle, kao i u ostatku države, u stalnom je

opadanju uslijed posljedica ratnih dešavanja i ekonomske krize. Sve je veći broj nezaposlenih, posebno mladih

ljudi, a prosječna primanja zaposlenih teško su dovoljna za pokrivanje svih životnih troškova. Romi su posebno

pogođeni siromaštvom, a romske porodice uglavnom žive od prikupljanja sekundarnih sirovina i prodaje robe

na ulici. Broj romske djece koja pohađaju školu je nedovoljan, a mali je i broj djece koja su upisana u predškolske

institucije. Manje od 2% lokalnih Roma ima stalno zaposlenje, samo 15% romske djece završi osnovnu školu.

Djeca većinom nisu ni upisana u matičnu knjigu rođenih. U naseljima Mosnik, Krojčica i Kiseljak, a u nekima od

njih je upravo i rađeno istraživanje, živi oko 140 romskih obitelji sa ukupno oko 700 stanovnika24.


19 http://www.gfbv.ba/index.php/Romi_BiH.html 20 Izvještaj o provedenim akcionim istraživanjima mladi Romi u akciji, Sarajevo, 2014.


22 Organization for Security and Co-operation i Europe. Specijalni izvještaj o položaju Roma u Bosni i Hercegovini, Sarjaevo, 2012.

23 http://gfbv.ba/index.php/Romi_BiH.html


10


1. 3. Posljedice stresnog iskustva-diskriminacije

Svaka situacija percipirana od strane osobe kao opasna ili prijeteća izaziva napetost, strepnju i brigu. Kod osobe

se krene zbivati niz fizioloških promjena, a mijenja i ponašanje uslijed aktiviranja ili nadraživanja autonomnog

živčanog sustava25. Intenzitet reakcije ovisi o veličini percipirane prijetnje.

Prema Lazarusu postoje kratkoročne i dugoročne posljedice stresa. Pod kratkoročnim posljedica podrazumijevaju

se nagle afektivne reakcije, popraćene fiziologijom tijela. Pod dugoročnim posljedice odnose na pogoršano

zdravlje, ugroženu dobrobit i lošije socijalno funkcioniranje.26. Uz to dugoročne posljedice imaju ogroman utjecaj

na mentalno zdravlje, te doprinose pojavi depresije, anksioznosti i raznim oblicima ovisnosti27.

S obzirom da se izloženost diskriminacije smatra značajnim izvorom stresa, može se očekivati da će kratkoročno

kod ispitanika izazvati neprijateljsko ponašanje prema osobama koje ih diskriminaciju, prekomjernu napetost,

emocionalnu iscrpljenost, te dugoročno brojne psihičke i tjelesne poteškoće.

2. SVRHA ISTRAŽIVANJA

Uzimajući obzir postojeće stanje o diskriminaciji Roma, kao i Ustavni te pravni sustav BiH, Save the Children

ima za cilj ponuditi transparentni pregled diskriminacije i doživljavanja diskriminacije, te uzroka diskriminacije

ispitivanjem samih pripadnika romske zajednice. Okvirni pregled rezultata pružit će priliku izradi programa,

osviješten spram Romima, koji bi smanjio diskriminaciju i promovirao pozitivne vrijednosti romske kulture.

Ključni ciljevi istraživanja su:

¿ Pokazati koliko sami članovi REA populacije u BiH razumijevaju pojam diskriminacije,

¿ Dati stvarnu sliku stupnja diskriminacije REA populacije u BiH,

¿ Pokazati da li članovi REA populacije poznaju mehanizme reagovanja i suočavanja sa slučajevima diskriminacije,

¿ Omogućiti izvođenje zaključaka i davanje preporuka za buduća djelovanja u smjeru buđenja svijesti ostalih građana o zastupljenosti i štetnosti djelovanja diskriminatornih radnji prema pripadnicima romske pupulacije te smjeru alarmiranja vlasti koja se treba ozbiljnije pozabaviti problemom diskriminacije manjina ali i temeljitijom provedbom zakona koji sprečavaju istu.

25 Brkić, Ivica i Rijavec, Majda: Izvori stresa, suočavanje sa stresom i životno zadovoljstvo učitelja razredne i predmetne nastave, Zagreb,2011. http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=123100

26 Lazarus, Richard : Emotion and Adaptation, New York/Oxford, 1991

27 Brkić, Ivica i Rijavec, Majda: Izvori stresa, suočavanje sa stresom i životno zadovoljstvo učitelja razredne i predmetne nastave, Zagreb,2011. http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=123100

11


3. METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA

Ispitanici: 471 ispitanika (242 žena i 229 muškaraca) pripadnika REA zajednica sa područja Mostara, Sarajeva,

Tuzle, Bijeljine i Banja Luke u dobi od 18 do 79 godina.

Mjerni instrumenti:

1. Sociodemografski podaci

U ovom istraživanju ispitanici REA populacije su dali odgovore na pet pitanja koja su se odnosila na njihova

sociodemografska obilježja. Među njima su: spol, dob, nivo obrazovanja, ovjerena zdravstvena knjižica i mjesto

življenja.

2. Upitnik diskriminacije

Upitnik diskriminacije primijenili smo s ciljem mjerenja učestalosti, oblika i posljedica diskriminacije koji smo

konstruirali posebno za potrebe ovog projekta. Upitnik se sastoji od četiri dijela: shvaćanja diskriminacije, iskustva

s diskriminacijom, percepcije diskriminacije, prijedloga i rješenja.

U prvom dijelu upitnika navedene su situacije koje opisuju oblik direktne, indirektne i emocionalne diskriminacije.

Za svaki oblik diskriminacije ispitanik je trebao procijeniti sadrži li situacija elemente diskriminacije, je li ispitanik

doživio nešto slično, ukoliko jest kako se osjećao te je li netko blizak doživio opisani oblik diskriminacije.

U drugom dijelu iskustva sa diskriminacijom, ispitanik REA populacije procijenio je u kojim se sve situacijama

netko ponašao na nekorektan ili na nepošten način prema njemu jer je pripadnik REA populacije. Bilo je ukupno

devet situacija (pri traženju posla, na poslu, pri traženju mjesta za stanovanje, u kafani/restoranu, u samoposluzi/

prodavnici, u pošti/banci, u sredstvima javnog prijevoza i u školi). Uz procjenu izloženosti diskriminaciji u različitim

situacijama, ispitanik je imao zadatak procijeniti je li navedeno ponašanje diskriminativno, te što je sve poduzeo

povodom navedene situacije, ako nije ništa poduzeo trebao je navesti razloge zašto nije ništa poduzeo, te objasniti

kako se osjećao zbog navedenog iskustva diskriminacije.

U trećem dijelu percepcije diskriminacije ispitanici su naveli stupanj slaganja, na skali od 1 do 3 (slažem se, niti se

slažem niti se ne slažem i ne slažem se), na 10 tvrdnji koja opisuju postojanje i izloženost diskriminaciji.

U zadnjem dijelu upitnika, prijedlozi i rješenja, ispitanici su procijenili uzrok i glavnu odgovornost društva i sebe za

poboljšanje situacije romske populacije, te opisno ponudili rješenja.

3. Postupak

Na početku provedbe LYRA projekta odabrano je 40 mladih lidera (romske i neromske populacije) u pet lokalnih

zajednica u Bosni i Hercegovini. Od njih 40, pripadnika Aškali i Egipćanske populacije bilo je ukupno 15. Mladi

12


lideri prisustvovali su obuci vezanoj uz proces provedbe akcijskog istraživanja, kao i proces analize prikupljenih

podataka akcijskog istraživanja. Mladim liderima objašnjen je postupak metodologije akcijskog istraživanja i

postupak prikupljanja podataka.

Nakon održane obuke mladi lideri krenuli su s prikupljanjem podataka na 471 ispitanika REA populacije, pri čemu

su nadležne osobe za obuku akcijskog istraživanja obavještavali o postojećem odvijanju procesa istraživanja i

eventualnim poteškoćama. Prikupljanje podataka odvijalo se u periodu od 19.05. 2016. do 25.05.2916.

Prilikom provedbe istraživanja, ispitanicima romske populacije pročitana su pitanja, a oni su usmenim putem

davali odgovore koji su mladi lideri bilježili. Na svim testiranjima, mladi lider je bio s ispitanikom na mjestu koje je

bilo fizički udaljeno od ostalih bližih članova obitelji/prijatelja s ciljem izbjegavanja mogućeg sugestibilnog davanja

odgovora.

4. REZULTATI

U ovom poglavlju predstavljeni su ključni nalazi svakog od pojedinačnih akcijskih istraživanja provedenih u Banja

Luci, Bijeljini, Mostaru, Sarajevu i Tuzli.

Prije nego se pređe na same rezultate izvedene iz podataka prikupljenih korištenim instrumentom, potrebno je

navesti na koji način je samo istraživanje djelovalo na istraživače te ispitanike. Kada su u pitanju postignuća koje

su istraživači ostvarili u smislu njihovog ličnog i stručnog napretka, ona se očituju u sljedećem. Sama edukacija

kao i provedeno istraživanje doveli su do stručnog napretka i razvijanja vještina korištenja anketnog upitnika,

razvijanja vještina komuniciranja s ispitanicima, te stjecanja vještina timskog rada sa ostalim članovima tima.

Također pojedini članovi tima su stekli i vještinu korištenja programa za konstruiranje baza te unosa podataka

u njih. Napravljen je i pomak na razvijanju komunikacije, suradnje i povjerenja na relaciji tima i ispitanika. Kada

su u pitanju sami ispitanici, oni su iskazali zadovoljstvo zbog pružene prilike da iskažu svoje mišljenje o trenutnoj

situaciji u kojoj se nalaze, te zbog prilike da govore o samoj diskriminaciji. Sve ovo djeluje veoma obećavajuće i

garantira još bolju suradnju na relaciji istraživača i ispitanika.

Obzirom da je instrument korišten za prikupljanje podataka, napravljen iz pet velikih cjelina, i sami rezultati

su formulirani na isti način te se dijele u pet dijelova. Te cjeline su: „sociodemografski podaci,“ „shvaćanje

diskriminacije,“ „iskustva sa diskriminacijom,“ „percepcija diskriminacije REA populacije u društvu,“ te „prijedlozi

i rješenja.“ Na ovakav način iz ponuđenih rezultata moguće je izvoditi zaključke te davati preporuke za buduća

djelovanja i akcije u svim oblastima na koje se te cjeline odnose.

13


4. 1. Banja Luka

4. 1. 1. „Socio- demografski podaci“

Spol i dob

Od ukupnog uzorka koji je sačinjavalo 100 ispitanika, 47 njih je bilo muškog, dok je 53 bilo ženskog spola. U

uzorak su mogli uči ispitanici starosne dobi o 18-65 godina, a starosna struktura uzorka je bila sljedeća: 18-30

godina- 48 ispitanika, 30-40 godina- 7 ispitanika, 40-50 godina-23 ispitanika, 50-65 godina- 22 ispitanika. Dakle

uzorak je poprilično ujednačen kako po pitanju spola tako i po hronološkoj dobi ispitanika, što sve skupa daje

veću vrijednost dobivenim podacima.

Nivo obrazovanja

Da bi se ispitao nivo obrazovanja ispitanika, ponuđene su im četiri tvrdnje, koje govore o njihovoj obrazovanosti a rezultati pokazuju sljedeće:

Obrazovna struktura ispitanika iz romske populacije

Nivo obrazovanja: Broj ispitanika

Nema završenu osnovnu školu 46

Završena osnovna škola 27

Završena srednja škola 25

Završena viša ili visoka stručna sprema 2

Sama obrazovanost ispitanika je vidljiva iz tabele a rezultati dodatno pokazuju da se u velikom broju osoba bez

završene osnovne škole nalazi i određeni broj osoba (14) starosne dobi od 18-30 godina. Za očekivati je bilo da

je najveći broj osoba sa završenom srednjom školom starosne dobi od 18-30, što se i pokazalo (njih 14). Veoma

mali broj ispitanika po završetku srednje škole upisuje fakultet.

Zdravstveno osiguranje

Kada je u pitanju zdravstveno osiguranje, od ukupno 100 ispitanika, 96 njih ima važeću zdravstvenu knjižicu, dok

je 4 njih nema.

Struktura mjesne zajednice/ naselja

Uzorak je uglavnom ujednačen po pitanju strukture mjesne zajednice u kojoj ispitanici žive, pa je tako 38 ispitanika

iz naselja u kojem su pripadnici romske populacije većina, 33 ispitanika žive u naselju gdje je romska populacija

manjina, dok je 29 ispitanika iz naselja gdje nema predominantne populacije.

4. 1. 2. „Shvatanje diskriminacije“

U ovom segmentu ispitivalo se shvatanje i razumijevanje samog pojma „diskriminacije“ te prepoznavanje

određenih oblika diskriminacije i to:

14


¿ „direktna diskriminacija“

¿ „indirektna diskriminacija“

¿ „emocionalna diskriminacija.“

U ovom dijelu upitnika su prikupljeni i podaci o tome da li su ispitanici ili neko njima blizak i doživjeli neke od

navedenih oblika diskriminacije, kako su se u toj situaciji osjećali, da li su reagovali i ukoliko jesu, šta su učinili.

Poznavanje-razumijevanje pojma „diskriminacije“

Kada je u pitanju poznavanje samog pojma diskriminacije, rezultati pokazuju da su se 86 ispitanika od ukupno

100 njih, izjasnila da poznaju značenje ovog pojma, dok se njih 14 izjasnilo negativno tj da ne razumiju značenje

ovog pojma. Potrebno je ipak naglasiti da ovo uvodno pitanje samo ispituje mišljenje ispitanika o tome da li

smatraju da poznaju značenje pojma, dok se ne ispituje i stvarno stanje tj da li ispitanici zaista i poznaju pravo

značenje pojma. Stoga je dobivene podatke potrebo uzeti sa rezervom.

Nešto pouzdanije podatke o tome koliko ispitanici poznaju i prepoznaju pojedine oblike diskriminacije nude

odgovori na sljedeće tri skupine pitanja:

a. Direktna diskriminacija

Da bi se ispitanicima ponudili navedeni oblici diskriminacije, opisane su određene scene-situacije koje sadrže te

oblike diskriminacije, odnosno u kojima su oni zastupljeni.

Kada je ispitanicima ponuđen opis situacije koja sadrži elemente direktne diskriminacije od ukupnog broja

ispitanika, njih 99% se izjasnilo pozitivno, odnosno da smatraju da se radi o diskriminaciji, dok se 1% njih izjasnilo

negativno. Dalje 26% ispitanika (četvrtina) je izjavilo da su i sami doživjeli iskustvo slično opisanoj situaciji

diskriminacije, te da su prilikom tog iskustva kod njih prevladavale sljedeće emocije (ponuđena je mogućnost

odabira više različitih emocija):

Napomena: obzirom da je broj ispitanika 100, sami postotak je automatski i jednaka brojčana vrijednost, izuzev ukoliko je napomenuto drugačije (npr 95% ispitanika odgovara stvarnom stanju od 95 ispitanika).

Emocije koje preovladavaju prilikom doživljavanja „direktne“ diskriminacije

Emocije: Broj odabira

Ljutnja 18

Tuga 8

Stid 9

Bez emocije 1

Dakle od emocija izazvanih direktnom diskriminacijom dominira ljutnja, a nakon koje slijede stid i tuga.

15


Kada se radi o samom reagovanju na doživljenu situaciju diskriminacije, izjave ispitanika pokazuju da je od 26%

njih koji su od ukupnog broja ispitanika doživjeli ovu vrstu diskriminacije, njih 20% (njih 5) su odreagovali na

određeni način dok njih 80% (njih 21) uopšte nisu odreagovali.

Potrebno je još naglasiti da je 42% ispitanika izjavilo da je neko od njima bliskih osoba, doživio situaciju sličnu

opisanoj sceni direktne diskriminacije, dok je 58% njih izjavilo da niko njima blizak nije doživio ništa slično.

b. Indirektna diskriminacija

Po istom principu kao u prethodnom slučaju ispitanicima je ponuđena opisana situacija, koja je u ovom slučaju

sadržavala elemente indirektne diskriminacije.

Kada je u pitanju prepoznavanje elemenata diskriminacije u navedenoj sceni, 97% ispitanika se izjasnilo pozitivno

o postojanju tih elemenata, dok je 3% njih izjavilo da opisana scena ne sadrži elemente diskriminacije.

Dalje, njih svega 3% je izjavilo da su i sami doživjeli iskustvo slično opisanoj situaciji diskriminacije, te da su

prilikom tog iskustva kod njih prevladavale sljedeće emocije u sljedećem intenzitetu (ponuđena je mogućnost


Emocije koje preovladavaju prilikom doživljavanja „indirektne“ diskriminacije


Ljutnja 2

Tuga 0

Stid 0

Bez emocije 1

Iako su samo 3 ispitanika izjavila da su doživjela situaciju sličnu opisanoj, ipak i ovdje je najprisutnija emocija

ljutnje, tj kod 2 od 3 ispitanika.

Na pitanje o tome da li je neko blizak njima doživio nešto slično opisanoj sceni, 30% njih se izjasnilo pozitivno,

a 70% negativno.

c. Emocionalna diskriminacija

Kao i u dva prethodna slučaja ispitanicima je predočena situacija koja u ovom slučaju nosi elemente emocionalne

diskriminacije.

U slučaju prepoznavanja diskriminacije u navedenoj sceni-situaciji, 99% ispitanika se izjasnilo da diskriminacija

postoji a 1% njih da ne postoji.

Po pitanju doživljavanja sličnih iskustava, 46% je izjavilo da su doživjeli sličnu situaciju, te da su prilikom toga bile

prisutne sljedeće emocije u sljedećem intenzitetu (ponuđena je mogućnost odabira više različitih emocija):

16


Emocije koje prevladavaju prilikom doživljavanja „emocionalne“ diskriminacije


Ljutnja 16

Tuga 15

Stid 25

Bez emocije 3

U slučaju doživljavanja ove vrste diskriminacije kod ispitanika je u najvišem intenzitetu prevladavala emocija stida,

a potom emocije ljutnje i tuge.

Kada je u pitanju reagovanje ispitanika na doživljene situacije diskriminacije, od ukupno 46% ispitanika koji

su doživjeli situaciju diskriminiranja sličnu opisanoj, njih samo 2% (njih 1) je reagovalo, a 98% (njih 45) nije

odreagovalo.

Dalje, 67% ispitanika je izjavilo da su neke od njima bliskih osoba doživjele slične situacije opisanoj situaciji

emocionalne diskriminacije, dok su 33% ispitanika negativno odgovorili.

4. 1. 3. „Iskustva sa diskriminacijom“

Segmentom instrumenta koji nosi naziv „iskustva sa diskriminacijom“ ispitivala su se lična iskustva ispitanika po

pitanju doživljavanja diskriminacije, na način da im je ponuđen niz tvrdnji koje govore o diskriminaciji u različitim

situacijama, a potom se od njih tražilo da se izjasne o tome koje od tih situacija su i sami doživjeli. Od ispitanika

se tražilo i da se izjasne o tome da li za njih ponuđene situacije uopšte predstavljaju diskriminaciju, što je potvrdilo

83% njih. U tabeli koja slijedi date su navedene situacije te postotak ispitanika koji je te situacije doživio.

Iskustva s diskriminacijom

Opis situacije:Broj ispitanika

koji su doživjeli tu situaciju

1.Pri traženju posla 42

2.Na poslu 21

3.Pri traženju mjesta za boravak 17

4.U službama socijalne i zdravstvene zaštite 16

5.U kafani ili restoranu 16

6.U samoposluzi 51

7.U pošti ili banci 9

8.U sredstvnima javnog prevoza 23

9.U školi 43

Rezultati pokazuju da su ispitanici bivali diskriminisani u svakoj od navedenih situacija i to u poprilično ujednačenom

intenzitetu. Približno jednak broj ispitanika je izjavio da su diskriminisani u situacijama vezanim za posao, te u

17


javnim ustanovama ili od strane ostalih građana. Najveći broj ispitanika je bio diskriminisan u samoposluzi, pri

traženju posla, te su također u velikom broju izjavili da su djeca iz reda romske populacije u nepovoljnom

položaju u školi. U ovom segmentu se od ispitanika tražilo i da se izjasne o tome da li su i ukoliko jesu, na koje

načine su reagovali, te ukoliko nisu reagovali, koji su razlozi njihovog nereagovanja.

Rezultati pokazuju da čak 82% ispitanika nije odreagovalo na situacije u kojima su bili žrtve diskriminacije, dok je

sa druge strane 18% ispitanika reagovala, a njihove reakcije se mogu svrstati u 2 glavne kategorije:

¿ suprotstavljanje verbalnim ili fizičkim putem (svađa i prepirka i naguravanja), ¿ podnošenje prijave u nadležnoj instituciji ili nevladinoj organizaciji.

Ispitanici koji nisu reagovali na doživljenu diskriminaciju, a njih je bilo 82%, kao ključne razloge navode- odabiru

sljedeće (ponuđena je mogućnost odabira više različitih razloga):

Razlozi nereagovanja na diskriminaciju

Razlozi:Broj odabira razloga

(mogućnost višestrukog odabira)

1.Ne znam šta sam mogao/la uraditi 28

2.I da sam nešto učinio/la to ne bi promijenilo situaciju

39

3.Ovakve situacije su česte i uobičajne i ne mislim da moram na iste reagovati

6

4.Zbog birokratije i papirologije 2

5.Bilo me je strah 6

6.Zbog jezičkih problema 1

7.Drugo 0

Iz tabele je vidljivo da postoje dvije osnovne grupe razloga, a to su neznanje ispitanika kada je u pitanju poželjan

način reagovanja, te njihovo nevjerovanje u mogućnost promjene stanja.

I u ovom segmentu su ispitivane emocije koje su prisutne kod ispitanika u trenutku doživljavanja diskriminacije,

a rezultati su dati u tabeli (ponuđena je mogućnost odabira više različitih emocija):

Emocije koje preovladavaju prilikom doživljavanja diskriminacije


Ljutnja 40

Tuga 45

Stid 23

Bez emocije 5

Od emocija, u ovom slučaju prevladavaju tuga i ljutnja, a nakon koje slijedi stid.

18


4. 1. 4. „Percepcija diskriminacije romske populacije u društvu“

Da bi se ispitalo na koji način ispitanici percipiraju stanje u kojem se nalaze pripadnici romske populacije u

društvu, ponuđeno im je 10 tvrdnji kojima se provjeravaju:

¿ njihova percepcija sopstvene sigurnosti te sigurnosti njihovih porodica (tvrdnje 1,2,8),

¿ njihova percepcija položaja u kojem se nalaze djeca iz romske populacije u svojim školama (tvrdnje 3,4 ),

¿ njihovo poznavanje sopstvenih prava i zakonskih propisa koji ih regulišu (tvrdnje 6,7),

¿ njihova percepcija zastupljenosti stereotipa i diskriminacije romske populacije u društvu (tvrdnje 5,9,10).

Od ispitanika se tražilo da se sa određenom tvrdnjom slože, ne slože ili ostanu neutralni.

Rezultati su navedeni u tabeli koja slijedi:

Percepcija diskriminacije romske populacije u društvu

TvrdnjeSlažem

se

Niti se slažem, niti se

ne slažemNe slažem se

1. Osjećam se sigurno u mjestu u kojem živim.

83 13 4

2. Moja porodica se osjeća sigurno tamo gdje živimo.

83 12 5

3. Smatram da se sva djeca koja pripadaju romskoj zajednici osjećaju dobrodošla u svojim školama.

36 41 23

4. Mislim da nastavnici u školama svu djecu tretiraju jednako.

28 36 36

5. Diskriminacija romske populacije se dešava često.

51 36 13

6. Diskriminacija romske populacije je zabranjena zakonom.

32 47 21

7. Pripadnici romske zajednice su uglavnom upoznati sa svojim pravima u ovoj zemlji.

38 38 24

8. Pripadnici romske zajednice često mijenjaju mjesto prebivališta jer se ne osjećaju dobrodošlima.

27 22 51

9. Diskriminacija prema pripadnicima romske zajednice u BIH je zaista velika.

56 37 7

10. Mislim da ljudi u BIH imaju predrasude prema pripadnicima romske zajednice.

60 37 4

Kada je u pitanju percepcija vlastite, te sigurnosti svoje porodice, više od polovine ispitanika se osjećaju sigurnima

u mjestu u kojem žive- njih 83%, te isto izjavljuju i za svoju porodicu- njih 83%, dok ih manji broj izjavljuju da

članovi romske populacije često mijenjaju mjesto stanovanja jer se ne osjećaju dobrodošlima- njih 27%.

19


U slučaju percepcije položaja u kojem se nalaze djeca iz romske populacije u svojim školama, 23% ispitanika

izjavljuje da se djeca ne osjećaju dobrodošlima u svojim školama, te njih 36% izjavljuju da nastavnici imaju

nejednak odnos prema djeci iz različitih skupina. Dakle manje od polovine ispitanika smatra da djeca iz romske

populacije u školama imaju nepovoljan položaj.

Kada se radi o poznavanju sopstvenih prava i zakonskih propisa koji ih regulišu, svega 32% ispitanika zna da

postoji zakon koji zabranjuje diskriminaciju, a njih 38% vjeruju da su pripadnici romske populacije upoznati sa

svojim pravima.

Što se tiče percepcije postojanja predrasuda i diskriminacije prema romskoj populaciji u društvu, 60% ispitanika

smatra da predrasude postoje, njih 56% smatra da je diskriminacija prema ovoj populaciji velika, te da se dešava

često- 51% ispitanika.

4. 1. 5. „Prijedlozi i rješenja“

Prije davanja samih prijedloga i rješenja za smanjenje diskriminacije romske populacije, ispitanici su se izjasnili o

tome, u kojem stupnju za postojanje diskriminacije smatraju odgovornim : „vlast,“ „ostale građane BiH,“ samu

„romsku populaciju“ ili pak smatraju da je uzrok „nepoznavanje romske populacije i njihove kulture.“

Nakon toga su odgovorili na to koliko zapravo navedene faktore smatraju odgovornim kada je u pitanju

poboljšanje situacije romske populacije u BiH, a potom su dakle navodili konkretne prijedloge u smislu aktivnosti

i radnji koje bi navedena tri faktora mogla da urade kako bi se smanjila sama diskriminacija.

Kada je u pitanju sami uzrok postojanja diskriminacije romske populacije u BiH, ispitanicima su ponuđena 4

„faktora“ koje zapravo u različitom intenzitetu (1-5) mogu proglasiti krivima, a to su: vlast BiH, građani BiH,

romska populacija, te nepoznavanje romske populacije i njihove kulture.

Tabelarni prikaz procjene ispitanika je sljedeći:

Uzrok postojanja diskriminacije prema romskoj populaciji u BiH

Intenzitet-broj odabira

Uzroci1-nije uzrok

23-niti da niti ne

45-glavni uzrok

Vlast 5 14 13 11 57

Građani BIH 3 9 30 23 35

Romska populacija 24 17 34 16 9

Nepoznavanje pripadnika romske populacije i njihove kulture

11 7 38 20 24

Iz tabele je vidljivo da su ispitanici kao glavne uzroke postojanja diskriminacije naveli vlast i građane, potom su

kao nešto manji uzrok naveli nepoznavanje romske populacije od strane ostalih građana, dok su samu romsku

20


populaciju rangirali kao najmanji uzrok tj najmanje odgovorne za postojanje diskriminacije. U procentima do

izgleda ovako: kao glavni uzrok ispitanici su naveli vlast i to, njih 57% je izjavilo da je vlast glavni uzrok, njih 35% da

je vlast jako značajan uzrok, 13% je bilo neodlučno, dok je 19% ispitanika smatralo da vlast nije ili je jako nebitan

uzrok postojanja diskriminacije. U slučaju proglašenja ostalih građana kao uzroka postojanja diskriminacije, 35%

ispitanika tvrdilo je da su građani glavni uzrok, 23% je izjavilo da su građani jako značajan uzrok, 30% njih je ostalo

neodlučno, dok je 12% ostale građane smatralo malim ili nikakvim uzrokom diskriminacije. Na treće mjesto

ispitanici su svrstali „nepoznavanje romske populacije i njihove kulture“ kao uzrok postojanja diskriminacije

prema njima, i to na način da je 24% njih ovaj faktor proglasilo glavnim uzrokom, 20% je reklo da je ovo jako

značajan uzrok, 38% je bilo neopredijeljeno, dok je 18% njih tvrdilo da je ovaj faktor jako mali ili nikakav uzrok.

Na posljednje mjesto ispitanici su smjestili samu romsku populaciju, na način da je svega 9% njih izjavilo da je to

glavni uzrok postojanja diskriminacije, 16% da se radi o jako značajnom uzroku, 34% je bilo neodlučnih, dok je

42% njih izjavilo da se u ovom slučaju radi o malom ili nikakvom uzroku.

Na pitanje koga smatraju odgovornim da djeluje kako bi se sama diskriminacija smanjila, ispitanici su odgovorili

na sljedeći način:

Odgovorni za djelovanje na smanjenju diskriminacije romske populacije u BiH

Intenzitet odgovornosti/broj odabira

Odgovorni1-nije uzrok

23-niti da niti ne

45-glavni uzrok

Vlast0 1 10 12 77

Građani BIH2 6 31 20 41

Romska populacija7 13 32 20 28

Rezultati dobiveni odgovaranjem ispitanika na ovu stavku potvrđuju rezultate iz prethodne stavke, jer su

ispitanici na isti način na koji su ponuđene faktore proglasili uzrokom, sada ih i jednakim redoslijedom proglasili

odgovornim za djelovanje kako bi se diskriminacija smanjila. Najodgovornijom su dakle proglasili vlast, i to

tako da je 77% ispitanika zaključilo da je upravo vlast glavni odgovorni faktor koji treba djelovati kako bi se

diskriminacija smanjila, 12% ispitanika je smatralo da je vlast veoma odgovorna, dok je 10% bilo neodlučno.

Kada su u pitanju ostali građani BiH,kao drugi odgovorni, za njih je 41% ispitanika izjavilo da su najodgovorniji,

20% da su jako odgovorni, 31% su ostali suzdržani, dok je 8% ispitanika zaključilo da građani nisu odgovorni ili

su jako malo odgovorni. Najmanje odgovornu su ispitanici proglasili samu romsku populaciju, i to, 28% njih je

smatralo da je romska populacija najodgovornija da djeluje kako bi se diskriminacija smanjila, 20% je smatralo

je jako odgovorna, 32% je ostalo neodlučno, dok je 20% smatralo da ova grupa nije ili je jako malo odgovorna.

Kada su u pitanju prijedlozi koje ispitanici imaju o tome šta bi zapravo ova tri faktora: „vlast“ „građani BiH“ i

„romska populacija“ mogli konkretno uraditi kako bi se diskriminacija smanjila, oni se mogu svrstati u nekoliko

kategorija.

21


Pa bi prijedlozi upućeni predstavnicima vlasti bili u smjeru:

¿ da vlast garantira romskoj populaciji poštivanje svih ljudskih prava,

¿ uvođenje, reguliranje zakona o zabrani diskriminacije, te garantiranje njegovog poštivanja putem kažnjavanja počinilaca prekršaja,

¿ da kroz razne aktivnosti i projekte vlast radi na afirmaciji romske populacije i uključivanju njenih pojedinaca u normalne društvene tokove (obrazovanje, posao, zdravstveno osiguranje),

¿ da kod ostalih građana podignu svijest o ravnopravnosti pripadnika romske populacije sa ostalim građanima.

Prijedlozi upućeni ostalim građanima od strane ispitanika mogu se svrstati u sljedeće kategorije:

¿ da ulože više napora kako i upoznali i shvatili romsku populaciju,

¿ da prihvate romsku populaciju kao sebi jednake te da poštuju njihova ljudska prava,

¿ da građani djeluju na vlast koja romskoj populaciji treba obezbijediti ravnopravnost i prava.

Prijedlozi koje ispitanici upućuju romskoj populaciji ogledaju se u sljedećem:

¿ da budu više organizovani, da se udruže i bore za svoja prava,

¿ da rade na svom napretku i to kroz edukaciju,

¿ da sudjeluju na unapređenju odnosa sa ostalim građanima BiH.

4. 1. 6. Zaključci

Sami zaključci su izvedeni na način da su analizirani zasebni rezultati dobiveni na svakom od segmenata upitnika,

nakon čega je iz takvih rezultata bilo moguće davati preporuke za buduća djelovanja.

„Socio-demografski podaci“

Kada je u pitanju spol i dob ispitanika, uzorak je bio sastavljen iz približno jednakog broja muških i ženskih

ispitanika, dok je starosna struktura uzorka podrazumijevala ispitanike od 18-65 godina. Može se reći da je

ovakva spolna i starosna struktura uzorka dala veću vjerodostojnost dobivenim podacima.

Pokazalo se da je obrazovanost ispitanika na nezavidnom nivou jer je svega 25% njih završilo srednju školu,

a samo 2% ispitanika ima završen fakultet. To što je uzorak većim dijelom bio sastavljen iz osoba od 18-30

godina, dodatno usložnjava situaciju po pitanju obrazovanja. Primjetna je dakle slabije razvijena svijest o značaju

obrazovanja, što se naročito očituje u veoma malom broju pojedinaca koji upisuju i završavaju fakultet.

Od ukupnog broja ispitanika, njih 96% ima zdravstveno osiguranje, dok 4% nema.

Kada je u pitanju struktura naselja iz kojih potiču ispitanici, može se reći da je približno podjednak broj ispitanika

iz svake od tri vrste naselja (većina, manjina, miješano)

„Shvatanje diskriminacije“

Generalno, može se reći da ispitanici poznaju pojam diskriminacije (86% njih) te da znaju prepoznati određene

elemente diskriminacije u situacijama koje im se dešavaju (97%-99% slučajeva).

22


Manje od polovine ispitanika (26%-46%,) je i samo doživjelo direktni i emocionalni oblik diskriminacije (indirektne

diskriminacije- 3% slučajeva), ali je vidljivo da ispitanici veoma malo reaguju na lično doživljenu diskriminaciju

(2%-20% njih). Emocija koja prevladava pri doživljaju spomenutih vrsta diskriminacije jeste ljutnja, uz popratnu

tugu i stid, tako da se može zaključiti da i taj mali broj ispitanika koji odreaguju, zapravo možda reaguju zbog

same ljutnje, a ne zbog adekvatne osviještenosti o težini samoga kršenja ljudskih prava. Ispitanici izjavljuju da

slična iskustva diskriminisanja doživljavaju i njihovi bližnji i to u približno podjednakom postotku kao i oni sami

(30%-67%).

„Iskustva sa diskriminacijom“

Kada su u pitanju ponuđene situacije, većina ispitanika (83%) prepoznaje da se radi o situacijama koje predstavljaju

diskriminaciju, što ponovo govori u prilog tome da ispitanici prepoznaju elemente diskriminacije u raznim

situacijama.

Rezultati pokazuju da su ispitanici približno ujednačeno diskriminisani u ponuđenim situacijama, s tim da su

najviše bili diskriminisani u samopusluzi-51%, u školi- 43%, te pri traženju posla-42% i na poslu- 21%. Ponovo je

ljutnja najzastupljenija emocija koja je doživljena pri doživljavanju diskriminacije.

Generalni zaključak bio bi taj da su ispitanici u velikom procentu diskriminisani kako od strane uposlenika različitih

službi, tako i od strane običnih građana.

Ponovo, kada je u pitanju reagovanje na doživljenu diskriminaciju, rezultati pokazuju da je samo 18% ispitanika

reagovalo i to na način da su se suprotstavili verbalnim putem (svađa i prepirka), te u manjem broju putem

podnošenja prijave u nadležnim ustanovama.

Ispitanici koji nisu reagovali (njih 82%) kao ključne razloge svoje pasivnosti navode to da su situacije diskriminisanja

jednostavno prečeste te da zapravo i ne poznaju pravilne načine na koje bi trebali reagovati.

Zaključno, diskriminacija ispitanika je prisutna, a u veoma malom broju slučajeva reaguju na doživljenu

diskriminaciju jer ne poznaju pravilne obrasce reagovanja.

„Percepcija diskriminacije romske populacije u društvu“

Više od polovine ispitanika (60%) smatraju da predrasude prema romskoj populaciji u društvu postoje, da je ova

populacije diskriminisana- (56%), jer se diskriminacija dešava često (51% ispitanika). Oni dalje smatraju da tome

doprinosi i činjenica da većina pripadnika romske populacije zapravo nije upoznata sa svim svojim pravima (68%

ispitanika).

U slučaju percepcije vlastite sigurnosti, ispitanici uglavnom izjavljuju da se oni kao i njihove porodice osjećaju

sigurnim u mjestima u kojim žive (83% ispitanika), te se njih 50% osjećaju dobrodošlima.

Kada je u pitanju položaj djece iz romske populacije u školama, oko četvrtine ispitanika tvrdi da se djeca ne

osjećaju dobrodošla u svoje škole, jer nastavno osoblje nema jednak odnos prema njima i ostalim učenicima.

23


Dakle , sumirano, oko polovine ispitanika smatraju da je diskriminacija prema njima velika i česta (a tome

doprinosi i nepoznavanje vlastitih prava), smatraju da se osjećaju sigurno ali ne baš i dobrodošlo, te četvrtina

ispitanika smatra da su njihova djeca u nešto podređenom položaju u svojim školama.

„Prijedlozi i rješenja“

Kao najodgovornije za postojanje visokog stupnja diskriminacije ispitanici su proglasili vlast, te su u skladu sa

tim izjavili i to da je upravo vlast najodgovornija u smislu djelovanja kako bi se diskriminacija smanjila. Na drugo

mjesto po odgovornosti zbog zastupljenosti diskriminacije ispitanici su smjestili ostale građane, koji također

imaju odgovornost da djeluju kako bi se diskriminacija smanjila. Kao najmanje odgovorne ispitanici su proglasili

pripadnike romske populacije te su izjavili da ipak i oni imaju svoje odgovornosti u smjeru poboljšanja situacije.

Konkretni prijedlozi upućeni tim trima grupama ogledali su se u:

Prijedlozi upućeni predstavnicima vlasti Bosne i Hercegovine bili u smjeru:


¿ reguliranje zakona o zabrani diskriminacije, te garantiranje njegovog poštivanja putem kažnjavanja počinilaca prekršaja,











4. 2. Bijeljina


Spol i dob


uzorak su mogli uči ispitanici starosne dobi od 18-65 godina, a starosna struktura uzorka je bila sljedeća: 18-30


24


uzorak se sastoji iz zadovoljavajućeg brojčanog odnosa muških i ženskih ispitanika a i hronološka struktura

uzorka je zadovoljavajuća, tako da ove dvije odlike uzorka garantiraju vjerodostojnost podataka.

Nivo obrazovanja

Rezultati o nivou obrazovanja ispitanika pokazuju sljedeće:

Obrazovana struktura ispitanika iz romske populacije






Iz tabele je vidljivo da su ispitanici, generalno jako malo obrazovani, čemu u prilog ide činjenica da svega 5

ispitanika ima završenu srednju školu, a samo jedan ispitanik ima završenu višu ili visoku stručnu spremu. Situacija

je još ozbiljnija ukoliko u obzir uzmemo činjenicu da je skoro polovina uzorka sastavljena od ispitanika starosne

dobi od 18-30 godina.



je 15 njih nema.


Uzorak je sastavljen iz približno jednakog broja onih ispitanika koji potiču iz naselja u kojima su oni većina- njih

45, te onih ispitanika koji su nastanjeni u naseljima sa miješanom strukturom, u kojima žive skupa sa pripadnicima

ostalih populacija- njih 42. Najmanji broj ispitanika potiče iz naselja u kojima su pripadnici romske populacije

manjina- njih 13.

Ovakva struktura uzorka daje veću vjerodostojnost dobivenim podacima.



određenih oblika diskriminacije.

Poznavanje-razumijevanje pojma „diskriminacije:“





značenje pojma. Stoga je dobijene podatke potrebo uzeti sa rezervom.

25







Kada je ispitanicima ponuđen opis situacije koja sadrži elemente direktne diskriminacije od ukupnog broja ispitanika,

njih 79% se izjasnilo pozitivno, odnosno da smatraju da se radi o diskriminaciji, dok se 21% njih izjasnilo negativno.

Dalje 56% ispitanika je izjavilo da su i sami doživjeli iskustvo slično opisanoj situaciji diskriminacije, te da su prilikom

tog iskustva kod njih prevladavale sljedeće emocije (ponuđena je mogućnost odabira više različitih emocija):




Ljutnja 29

Tuga 21

Stid 13

Bez emocije 2

Dakle od emocija izazvanih direktnom diskriminacijom dominira ljutnja, a nakon koje slijede tuga, a na trećem

mjestu je stid.



određeni način dok njih 71% (njih 40) uopšte nisu odreagovali.








26


Dalje, njih 50% je izjavilo da su i sami doživjeli iskustvo slično opisanoj situaciji diskriminacije, te da su prilikom

tog iskustva kod njih prevladavale sljedeće emocije u sljedećem intenzitetu (ponuđena je mogućnost odabira više

različitih emocija):



Ljutnja 24

Tuga 21

Stid 11

Bez emocije 1

Situacija po pitanju zastupljenosti i intenziteta pojedinih emocija je jako slična kao i slučaju direktne diskriminacije,

tj isti redoslijed emocija po intenzitetu zastupljenosti.

U slučaju reagovanja na diskriminaciju, njih 28% (njih14) je reagovalo dok 72% (njih 36) nije odreagovalo.

Na pitanje o tome da li je neko blizak njima doživjeo nešto slično opisanoj sceni, 52% njih se izjasnilo pozitivno,

a 48% negativno.



diskriminacije.U slučaju prepoznavanja diskriminacije u navedenoj sceni-situaciji, 75% ispitanika se izjasnilo da

diskriminacija postoji a 25% njih da ne postoji.



Emocije koje preovladavaju prilikom doživljavanja „emocionalne“ diskriminacije


Ljutnja 37

Tuga 24

Stid 21

Bez emocije 3

Dakle jednako kao i u dva prethodna slučaja, prisutan je jednak redoslijed u intenzitetu prisutnih emocija, na

način da je ponovo najizraženija ljutnja.

Kada je u pitanju reagovanje ispitanika na doživljene situacije diskriminacije, od ukupno 65 ispitanika koji su izjavili

da su doživjeli sličnu situaciju diskriminisanja njih 26% (njih17) je reagovalo, a 74% (48)nije odreagovalo.



27



Segmentom instrumenta koji nosi naziv „iskustva sa diskriminacijom“ ispitivala su se lična iskustva ispitanika po

pitanju doživljavanja diskriminacije, na način da im je ponuđen niz tvrdnji koje govore o diskriminaciji u različitim

situacijama, a potom se od njih tražilo da se izjasne o tome koje od tih situacija su i sami doživjeli. Prije toga

se od ispitanika tražilo da se izjasne o tome da li za njih ponuđene situacije uopšte predstavljaju diskriminaciju,

što je potvrdilo 70% njih. U tabeli koja slijedi date su navedene situacije te postotak ispitanika koji je te situacije

doživio.


Opis situacije:Broj ispitanika

koji su doživjeli tu situaciju


2.Na poslu 36




6.U samoposluzi 52



9.U školi 45

Podaci pokazuju da su ispitanici, u određenom postotku, bili diskriminisani u svakoj od navedenih situacija, te da

je broj diskriminacija poprilično ujednačen kada su u pitanju navedene situacije (36%-52%) osobe diskriminisane

u nekoj od situacija). Ipak, ispitanici su najviše bili diskriminisani od običnih građana, npr. u samoposluzi- 52%

ispitanika, ili pri traženju mjesta za boravak- 46% ispitanika, te u banci/pošti i školi- 45%-47% ispitanika.

U ovom segmentu se od ispitanika tražilo i da se izjasne o tome da li su i ukoliko jesu, na koje načine su reagovali,

te ukoliko nisu reagovali, koji su razlozi njihovog nereagovanja.



¿ suprotstavljanje verbalnim putem (svađa i prepirka), ¿ podnošenje prijave u nadležnoj instituciji ili nevladinoj organizaciji.



28



Razlozi:Broj odabira razloga (mogućnost višestrukog

odabira)


2.I da sam nešto učinio/la to ne bi promijenilo situaciju

20

3.ovakve situacije su česte i uobičajene i ne mislim da moram na iste reagovati

8




7.Drugo 0

Kao što je iz rezultata vidljivo, najveći broj ispitanika ne reaguje jer zapravo nije upoznat sa pravilnim načinima

djelovanja u takvim situacijama. Potom veliki broj ispitanika također smatra i da njihovo djelovanje ne bi značajno

promijenilo situaciju te zbog toga zapravo ne reaguju. Na trećem mjestu, kao razlog nereagovanja jeste strah za

svoju bezbijednost.





Ljutnja 34

Tuga 25

Stid 22

Bez emocije 4

Dakle, kao i u prethodnom segmentu instrumenta, ponovno je od emocija najzastupljenija ljutnja, zatim tuga te stid.


Rezultati percepcije diskriminacije su navedeni u tabeli koja slijedi:

29



TvrdnjeSlažem

se

Niti se slažem,

niti se ne slažem

Ne slažem se

1. Osjećam se sigurno u mjestu u kojem živim. 67 21 12

2. Moja porodica se osjeća sigurno tamo gdje živimo. 64 24 12

3. Smatram da se sva djeca koja pripadaju romske zajednici osjećaju dobrodošla u svojim školama.

52 28 20

4. Mislim da nastavnici u školama svu djecu tretiraju jednako. 48 29 23

5. Diskriminacija romske populacije se dešava često. 71 20 9

6. Diskriminacija romske populacije je zabranjena zakonom. 61 23 16

7. Pripadnici romske zajednice su uglavnom upoznati sa svojim pravima u ovoj zemlji.

41 25 34

8. Pripadnici romske zajednice često mijenjaju mjesto prebivališta jer se ne osjećaju dobrodošlima.

48 41 10

9. Diskriminacija prema pripadnicima romske zajednice u BIH je zaista velika.

65 22 13

10. Mislim da ljudi u BIH imaju predrasude prema pripadnicima romske zajednice.

68 21 11

Kada je u pitanju njihova sigurnost i sigurnost njihovih porodica, više od polovine ispitanika izjavljuju da se i oni

i njihove porodice osjećaju sigurnima u mjestima u kojima žive- 67% i 64%, ali i skoro polovina ispitanika (48%)

smatra da se pripadnici romske populacije ne osjećaju dobrodošlima.

Otprilike polovina ispitanika izjavljuje da se njihova djeca osjećaju dobrodošlima u svojim školama (52%) te da ih

nastavnici tretiraju jednako – 48% ispitanika.

Kada se radi o poznavanju sopstvenih prava i zakonskih propisa koji ih regulišu, 61% ispitanika zna da je

diskriminacija romske populacije zabranjena zakonom, dok manje od polovine smatra da romske populacija

generalno nije upoznata sa svojim pravima u BiH - 34% ispitanika.





Kada je u pitanju uzrok postojanja diskriminacije romske populacije u BiH, ispitanicima su ponuđena 4 „faktora“

koje zapravo u različitom intenzitetu (1-5) mogu proglasiti krivima, a to su: vlast BiH, građani BiH, romska

populacija, te nepoznavanje romske populacije i njihove kulture.

30


Tabelarni prikaz procjene ispitanika je sljedeći:



Uzroci1-nije uzrok

23-niti da niti ne

45-glavni uzrok

Vlast14 6 32 17 31



Nepoznavanje pripadnika romske populacije i njihove kulture 7 14 34 25 20

Iz tabele se vidi da ispitanici nisu niti jedan od ponuđenih „faktora“ proglasili izrazito najodgovornijim tj mnogo

više odgovornim u odnosu na ostale „faktore.“ Dakle približno podjednako krivima su proglasili vlast, ostale

građane i nepoznavanje kulture romske populacije, dok su samu romsku populaciju proglasili najmanje krivom.

Kada je u pitanju vlast kao krivac za postojanje diskriminacije, 31% ispitanika je izjavilo da se radi o glavnom

uzroku, 17% njih a se radi o jako značajnom uzroku, 32% ispitanika su ostali neodlučni dok je ukupno 20% njih

izjavilo da vlast nije uzrok, ili je jako mali uzrok. U slučaju navođenja građana kao krivca, po 22% ispitanika su

izjavili da se radi o glavnom ili jako značajnom uzroku, 37% ih je ostalo suzdržano, dok je svega 4% izjavilo da

ovaj faktor uopšte nije uzrok, ili je jako neznačajan uzrok- 15% ispitanika. U sličnom omjeru kao i u prethodna

dva slučaja, ispitanici su se izjasnili i po pitanju odgovornosti „nepoznavanja kulture romske populacije“ kao

uzroka postojanja diskriminacije, pa je njih 20% tvrdilo da je ovaj faktor upravo najveći uzrok, njih 25% da je jako

značajan uzrok, 34% ih je ostalo neodlučno, dok je svega 7% izjavilo da je ovaj faktor glavni uzrok, a njih 14%

da se radi o malo značajnom uzroku. Kao najmanje odgovorne ispitanici su proglasili upravo romsku populaciju,

na način da je njih 17% izjavilo da se radi o glavnom uzroku, njih 10% da se radi o jako značajnom uzroku, ali

sa druge strane njih 12% je izjavilo da ovaj faktor uopšte nije odgovoran, njih 19% je tvrdilo da je jako malo

odgovoran dok je čak 42% ispitanika ostalo neodlučno.






23-niti da niti ne

45-glavni uzrok

Vlast 9 12 28 24 27



31


Ono što je zanimljivo jeste činjenica da su ispitanici kao najodgovornije za djelovanje kako bi se situacija

popravila, proglasili upravo pripadnike romske populacije i to na način da je njih 30% izjavilo da su upravo oni

najodgovorniji, njih 23% da su jako odgovorni, dok je 34% njih ostalo neodlučno a svega 13% je reklo da su malo

ili nimalo odgovorni. Kao približno odgovorne su proglasili vlast i građane Bosne i Hercegovine, a rezultati su

vidljivi u tabeli.

Kada su u pitanju prijedlozi koje ispitanici imaju o tome šta bi zapravo ova tri faktora: „BiH vlast“ „građani BiH“

i „romska populacija“ mogli konkretno uraditi kako bi se diskriminacija smanjila, oni se mogu svrstati u nekoliko

kategorija.


¿ da vlast garantira romskoj populaciji poštivanje svih ljudskih prava, ¿ uvođenje, reguliranje zakona o zabrani diskriminacije, te garantiranje njegovog poštivanja putem kažnjavanja

počinilaca prekršaja, ¿ da kroz razne aktivnosti i projekte vlast radi na afirmaciji romske populacije i uključivanju njenih pojedinaca

u normalne društvene tokove (obrazovanje, posao, zdravstveno osiguranje), ¿ da kod ostalih građana podignu svijest o ravnopravnosti pripadnika romske populacije sa ostalim građanima.


¿ da ulože više napora kako i upoznali i shvatili romsku populaciju, ¿ da prihvate romsku populaciju kao sebi jednake te da poštuju njihova ljudska prava, ¿ da građani djeluju na vlast koja romskoj populaciji treba obezbijediti ravnopravnost i prava.


¿ da budu više organizovani, da se udruže i bore za svoja prava, ¿ da rade na svom napretku i to kroz edukaciju i ukidanje prosjačenja, ¿ da sudjeluju na unapređenju odnosa sa ostalim građanima BiH.

4. 2. 6. Zaključci




Kada je u pitanju spol i dob ispitanika, uzorak je bio sastavljen iz prihvatljivog odnosa muških i ženskih ispitanika,

dok je starosna struktura uzorka podrazumijevala ispitanike od 18-65 godina. Može se reći da je ovakva spolna

i starosna struktura uzorka dala veću vjerodostojnost dobivenim podacima.

Pokazalo se da je obrazovanost ispitanika na nezavidnom nivou jer je svega 5% njih završilo srednju školu, a

samo 1% ispitanika ima završen fakultet. Čak 69% ispitanika je bez završene osnovne škole. To što je uzorak

većim dijelom bio sastavljen iz osoba od 18-30 godina, dodatno usložnjava situaciju po pitanju obrazovanja.

32


Primjetna je dakle jako malo razvijena svijest o značaju obrazovanja, što se naročito očituje u veoma malom

broju pojedinaca koji upisuju i završavaju fakultet.

Od ukupnog broja ispitanika, njih 85% ima zdravstveno osiguranje, dok 15% nema, te je potrebno utvrditi razloge

neposjedovanja važećih zdravstvenih knjižica,iako se dakle radi o manjem broju ispitanika bez zdravstvenog

osiguranja.

Najveći broj ispitanika potiče iz naselja u kojima su većina ili u kojima žive skupa sa građanima iz ostalih populacija.


Generalno, može se reći da više od pola ispitanika poznaje pojam diskriminacije (66%) te da znaju prepoznati

određene elemente diskriminacije u situacijama koje im se dešavaju (75%-79% slučajeva).

Oko polovine ukupnog broja ispitanika je i samo doživjelo direktni i indirektni oblik diskriminacije (emocionalna

diskriminacije- 65% slučajeva), međutim vidljivo je da ispitanici veoma malo reaguju na lično doživljenu

diskriminaciju (26%-29% njih). Emocija koja preovladava pri doživljaju pomenutih vrsta diskriminacije jeste

ljutnja tako da se može zaključiti da i taj mali broj ispitanika koji odreaguju, zapravo možda reaguju zbog same

ljutnje, a ne zbog adekvatne osvještenosti o težini samoga kršenja ljudskih prava. Ispitanici izjavljuju da slična

iskustva diskriminisanja doživljavaju i njihovi bližnji i to u približno podjednakom postotku kao i oni sami (47%-

59%).



diskriminaciju, što ponovo govori u prilog tome da ispitanici prepoznaju elemente diskriminacije u raznim situacijama.

Rezultati pokazuju da su ispitanici bili diskriminisani u svim navedenim situacijama u procentu od 36%-52%.

Dakle u pitanju je poprilično ujednačen stepen diskriminisanja ispitanika u navedenim situacijama. Ono što je

vidljivo jeste da su ispitanici u nešto većem procentu bili diskriminisani od običnih građana, pa je tako npr u

samoposluzi bili diskriminisano njih 52%, pri traženju mjesta za boravak njih 46%, te u školi 47%. Ponovo, kada

je u pitanju reagovanje na doživljenu diskriminaciju, rezultati pokazuju da je samo 30% ispitanika reagovalo i to

na način da su se suprotstavili verbalnim putem (svađa i prepirka), te u manjem broju putem podnošenja prijave

u nadležnim ustanovama.

Ispitanici koji nisu reagovali (njih 70%) kao ključne razloge svoje pasivnosti navode to da njihovo reagovanje ne bi

ništa promijenilo, te da zapravo i ne poznaju pravilne načine na koje bi trebali reagovati.

Zaključno, otprilike polovina ispitanika je diskriminisana, naročito od strane ostalih građana, a u veoma malom broju

slučajeva reaguju na doživljenu diskriminaciju jer ne poznaju pravilne obrasce reagovanja niti vjeruju u mogućnost

promjene opšteg stanja.

33



Više od polovine ispitanika (68%) smatraju da predrasude prema romskoj populaciji u društvu postoje, da je ova

populacije diskriminisana, (65%), jer se diskriminacija dešava često (71% ispitanika). Oni dalje smatraju da tome

doprinosi i činjenica da velika većina pripadnika romske populacije zapravo nije upoznata sa svim svojim pravima

(70% ispitanika).

U slučaju percepcije vlastite sigurnosti, nešto više od polovine ispitanika izjavljuju da se oni kao i njihove porodice

osjećaju sigurnim u mjestima u kojim žive (67% ispitanika), ali i da se često ne osjećaju dobrodošlima- 48% ispitanika.

Kada je u pitanju položaj djece iz romske populacije u školama, samo oko polovine ispitanika tvrdi da se djeca

osjećaju dobrodošla u svoje škole (52%), te da nastavno osoblje ima jednak odnos prema njima i ostalim učenicima-

48%.

Kada je u pitanju položaj djece iz REA populacije u školama, samo oko polovine ispitanika tvrdi da se djeca osjećaju

dobrodošla u svoje škole (52%), te da nastavno osoblje ima jednak odnos prema njima i ostalim učenicima- 48%.

Dakle , sumirano, ispitanici smatraju da je diskriminacija prema njima postoji i da se dešava (a tome doprinosi i

nepoznavanje vlastitih prava), smatraju da se osjećaju sigurno ali ne i dobrodošlo, te da njihova djeca nisu uvijek u

ravnopravnom položaju u svojim školama.


Kao najodgovornije za postojanje visokog stupnja diskriminacije ispitanici su proglasili vlast te obične građane. Kao

najmanje odgovorne ispitanici su proglasili pripadnike romske populacije. Međutim kada je u pitanju odgovornost

koju svaki od navedenih faktora ima, ispitanici su u tom slučaju kao najodgovornije proglasili upravo pripadnike

romske populacije.



¿ da vlast garantira romskoj populaciji poštivanje svih ljudskih prava, ¿ reguliranje zakona o zabrani diskriminacije, te garantiranje njegovog poštivanja putem kažnjavanja počinilaca

prekršaja, ¿ da kroz razne aktivnosti i projekte vlast radi na afirmaciji romske populacije i uključivanju njenih pojedinaca u

normalne društvene tokove (obrazovanje, posao, zdravstveno osiguranje), ¿ da kod ostalih građana podignu svijest o ravnopravnosti pripadnika romske populacije sa ostalim građanima.



34






4. 3. Mostar


Spol i dob

Od ukupnog uzorka koji je sačinjavalo 66 ispitanika, 37 njih je bilo muškog, dok je 29 bilo ženskog spola. U uzorak

su mogli uči ispitanici starosne dobi o 18-79 godina, a starosna struktura uzorka je bila sljedeća: 18-30 godina- 31

ispitanik, 30-40 godina- 14 ispitanika, 40-50 godina-9 ispitanika, 50-65 godina- 10 ispitanika i 65-79 godina- 2

ispitanika. Dakle uzorak je poprilično ujednačen kako po pitanju spola, ali ne i nužno po kronološkoj dobi ispitanika.

Nivo obrazovanja

Da bi se ispitao nivo obrazovanja ispitanika, ponuđene su im četiri tvrdnje, koje govore o njihovoj obrazovanosti a

rezultati pokazuju sljedeće:







Sama obrazovanost ispitanika je vidljiva iz tabele a rezultati dodatno pokazuju da je najveći broj osoba bez

završene više ili visoke stručne spreme. Podaci o obrazovanju ukazuju da je podjednak broj Roma koji nemaju

završenu osnovnu školu i onih koji imaju završenu srednju školu.



je 24 njih nema.


Uzorak je neujednačen po pitanju strukture mjesne zajednice u kojoj ispitanici žive, pa je tako 16 ispitanika iz

naselja u kojem su pripadnici REA populacije većina, 13 ispitanika žive u naselju gdje je REA populacija manjina,

dok je 35 ispitanika iz miješanih naselja. Njih 2 nije se izjasnilo o mjestu stanovanja.

35




određenih oblika diskriminacije i to:

¿ „direktna diskriminacija“ ¿ „indirektna diskriminacija“ ¿ „emocionalna diskriminacija.“

U ovom dijelu upitnika su prikupljeni i podaci o tome da li su ispitanici ili neko njima blizak i doživjeli neke od

navedenih oblika diskriminacije, kako su se u toj situaciji osjećali, da li su reagovali i ukoliko jesu, šta su učinili.


Kada je u pitanju poznavanje samog pojma diskriminacije, rezultati pokazuju da su se 50 ispitanika od ukupno 66

njih, izjasnilo da poznaju značenje ovog pojma, dok se njih 16 izjasnilo negativno tj da ne razumiju značenje ovog

pojma. Potrebno je ipak naglasiti da ovo uvodno pitanje samo ispituje mišljenje ispitanika o tome da li smatraju

da poznaju značenje pojma, dok se ne ispituje i stvarno stanje tj da li ispitanici zaista i poznaju pravo značenje

pojma. Stoga je dobivene podatke potrebo uzeti sa rezervom.






Kada je ispitanicima ponuđen opis situacije koja sadrži elemente direktne diskriminacije od ukupnog broja ispitanika,

njih 91% se izjasnilo pozitivno, odnosno da smatraju da se radi o diskriminaciji, dok se 9% njih izjasnilo negativno.

Dalje 68% ispitanika je izjavilo da su i sami doživjeli iskustvo slično opisanoj situaciji diskriminacije. Prilikom tog

iskustva kod njih prevladavale sljedeće emocije (ponuđena je mogućnost odabira više različitih emocija):



Ljutnja 25

Tuga 25

Stid 8

Bez emocije 2

Od emocija izazvanih direktnom diskriminacijom dominira tuga i ljutnja.

36




određeni način, dok njih 53% (njih 35) uopće nisu odreagovali, 32% nisu odgovorili.


opisanoj sceni direktne diskriminacije.






Dalje, njih svega 36% je izjavilo da su i sami doživjeli iskustvo slično opisanoj situaciji diskriminacije, te da su

prilikom tog iskustva kod njih prevladavale sljedeće emocije u sljedećem intenzitetu (ponuđena je mogućnost




Ljutnja 22

Tuga 22

Stid 10

Bez emocije 3

Za ovaj opis diskriminacije najprisutnija su emocije ljutnje i tuga.

Na pitanje o tome da li je neko blizak njima doživio nešto slično opisanoj sceni, 42% njih se izjasnilo pozitivno, a

58% negativno. Među ispitanicima koji su doživjeli određeni oblik indirektne diskriminacije, njih 23% odlučilo je

učiniti nešto povodom toga.



diskriminacije. U slučaju prepoznavanja diskriminacije u navedenoj sceni-situaciji, 85% ispitanika se izjasnilo da


Po pitanju doživljavanja sličnih iskustava, 61% je izjavilo da su doživjeli sličnu situaciju. Bile su prisutne sljedeće

emocije u sljedećem intenzitetu (ponuđena je mogućnost odabira više različitih emocija):

37




Ljutnja 31

Tuga 23

Stid 21

Bez emocije 3

U slučaju doživljavanja ove vrste diskriminacije kod ispitanika je u najvišem intenzitetu preovladavala emocija

ljutnje, a potom emocije tuge i stida. Kada je u pitanju reagovanje ispitanika na doživljene situacije diskriminacije,

od ukupno 61% ispitanika koji su doživjeli situaciju diskriminisanja sličnu opisanoj, njih samo 27% (njih 18) je

reagovalo. Dalje, 42% ispitanika je izjavilo da su neke od njima bliskih osoba doživjele slične situacije opisanoj

situaciji emocionalne diskriminacije, dok su 55% ispitanika negativno odgovorili, a 3% ispitanika nisu odgovorili.


Segmentom instrumenta koji nosi naziv „iskustva sa diskriminacijom“ ispitivala su se lična iskustva ispitanika

po pitanju doživljavanja diskriminacije, na način da im je ponuđen niz tvrdnji koje govore o diskriminaciji u

različitim situacijama, a potom se od njih tražilo da se izjasne o tome koje od tih situacija su i sami doživjeli. Od

ispitanika se tražilo i da se izjasne o tome da li za njih ponuđene situacije uopšte predstavljaju diskriminaciju, što

je potvrdilo 76% njih.

U tabeli koja slijedi date su navedene situacije te postotak ispitanika koji je te situacije doživio.


Opis situacije:Broj ispitanika koji su doživjeli tu situaciju

1. Pri traženju posla 46

2. Na poslu 25

3. Pri traženju mjesta za boravak 34

4. U službama socijalne i zdravstvene zaštite 28

5. U kafani ili restoranu 24

6. U samoposluzi 34

7. U pošti ili banci 22

8. U sredstvima javnog prevoza 33

9. U školi 34

Rezultati su pokazali da su ispitanici najdiskriminisani u situaciji traženja posla, nakon toga slijedi negativno

iskustvo pri traženju mjesta za stanovanje, u samoposluzi te školi.



38




¿ suprotstavljanje verbalnim ili fizičkim putem (svađa i prepirka i naguravanja),

¿ povlačenje

¿ asertivno izražavanje svog stava




Razlozi:Broj odabira razloga (mogućnost višestrukog

odabira)


2.I da sam nešto učinio/la to ne bi promijenilo situaciju 22

3.ovakve situacije su česte i uobičajne i ne mislim da moram na iste reagovati 14




7.Drugo 0

Iz tabele je vidljivo da postoje dvije osnovne grupe razloga, a to su neznanje ispitanika kada je u pitanju poželjan

način reagovanja, te njihovo nevjerovanje u mogućnost promjene stanja.



Emocije koje prevladavaju prilikom doživljavanja diskriminacije


Ljutnja 36

Tuga 35

Stid 18

Bez emocije 7

Od emocija, u ovom slučaju prevladavaju tuga i ljutnja, a nakon koje slijedi stid.

39


4. 3. 4. „Percepcija diskriminacije REA populacije u društvu“

Rezultati percepcije diskriminacije navedeni u tabeli koja slijedi:


TvrdnjeSlažem

se

Niti se slažem, niti

se ne slažem

Ne slažem se



3. Smatram da se sva djeca koja pripadaju REA zajednici osjećaju dobrodošla u svojim školama. 33 6 22


5. Diskriminacija REA populacije se dešava često. 48 5 6

6. Diskriminacija REA populacije je zabranjena zakonom. 34 14 12

7. Pripadnici REA zajednice su uglavnom upoznati sa svojim pravima u ovoj zemlji. 26 16 20

8. Pripadnici REA zajednice često mijenjaju mjesto prebivališta jer se ne osjećaju dobrodošlima. 37 17 6

9. Diskriminacija prema pripadnicima REA zajednice u BIH je zaista velika. 54 4 2

10. Mislim da ljudi u BIH imaju predrasude prema pripadnicima REA zajednice. 55 1 4

Kada je u pitanju percepcija vlastite, te sigurnosti svoje porodice, oko 36% se osjeća sigurnim, te isto izjavljuju i

za svoju porodicu- njih 36%. Također veći postotak njh (56%) izjavljuje da članovi REA populacije često mijenjaju

mjesto stanovanja jer se ne osjećaju dobrodošlima.

U slučaju percepcije položaja u kojem se nalaze djeca iz REA populacije u svojim školama, 50% ispitanika izjavljuje

da se djeca ne osjećaju dobrodošlima u svojim školama, te njih 48% izjavljuju da nastavnici imaju nejednak odnos

prema djeci iz različitih skupina. Dakle skoro polovina ispitanika smatra da djeca iz REA populacije u školama

imaju nepovoljan položaj.

Kada se radi o poznavanju sopstvenih prava i zakonskih propisa koji ih reguliraju, 52% ispitanika zna da postoji

zakon koji zabranjuje diskriminaciju, a njih 39% vjeruju da su pripadnici REA populacije upoznati sa svojim pravima.

Što se tiče percepcije postojanja predrasuda i diskriminacije prema REA populaciji u društvu, 83% ispitanika



40



Prije davanja samih prijedloga i rješenja za smanjenje diskriminacije REA populacije, ispitanici su se izjasnili o

tome, koga smatraju glavnim uzrokom diskriminacije i tko je odgovoran za smanjenje diskriminacije.

Tabelarni prikaz procjene ispitanika vezane uz uzrok postojanja diskriminacije je sljedeći:

Uzrok postojanja diskriminacije prema REA populaciji u BiH


Uzroci1-nije uzrok

23-niti da niti ne

45-glavni uzrok

Vlast 2 0 4 2 58Građani BIH 4 2 24 10 25REA populacija 19 5 22 12 4Nepoznavanje pripadnika REA populacije i njihove kulture 2 3 34 3 20

Iz tabele je vidljivo da su ispitanici kao glavne uzroke postojanja diskriminacije naveli vlast i građane, potom

su kao nešto manji uzrok naveli nepoznavanje REA populacije od strane ostalih građana, dok su samu REA

populaciju rangirali kao najmanji uzrok tj najmanje odgovorne za postojanje diskriminacije. U procentima do

izgleda ovako: kao glavni uzrok ispitanici su naveli vlast i to, njih 88% je izjavilo da je vlast glavni uzrok, njih 3%

da je vlast jako značajan uzrok, 6% je bilo neodlučno, dok je 3% ispitanika smatralo da vlast nije ili je jako nebitan

uzrok postojanja diskriminacije. U slučaju proglašenja ostalih građana kao uzroka postojanja diskriminacije,

38% ispitanika tvrdilo je da su građani glavni uzrok, 15% je izjavilo da su građani jako značajan uzrok, 36% njih

je ostalo neodlučno, dok je 9% ostale građane smatralo malim ili nikakvim uzrokom diskriminacije. Na treće

mjesto ispitanici su svrstali „nepoznavanje REA populacije i njihove kulture“ kao uzrok postojanja diskriminacije

prema njima, i to na način da je 30% njih ovaj faktor proglasilo glavnim uzrokom, 5% je reklo da je ovo jako

značajan uzrok, 52% je bilo neopredijeljeno, dok je 8% njih tvrdilo da je ovaj faktor jako mali ili nikakav uzrok. Na

posljednje mjesto ispitanici su smjestili samu REA populaciju, na način da je svega 6% njih izjavilo da je to glavni

uzrok postojanja diskriminacije, 18% da se radi o jako značajnom uzroku, 33% je bilo neodlučnih, dok je 36% njih

izjavilo da se u ovom slučaju radi o malom ili nikakvom uzroku.



Odgovorni za djelovanje na smanjenju diskriminacije REA populacije u BiH



23-niti da niti ne

4 5-glavni uzrok

Vlast 14 0 6 1 44


REA populacija 2 5 22 7 28

41


Rezultati dobiveni odgovaranjem ispitanika na ovu stavku potvrđuju rezultate iz prethodne stavke, jer su

ispitanici na isti način na koji su ponuđene faktore proglasili uzrokom, sada ih i jednakim redoslijedom proglasili

odgovornim za djelovanje kako bi se diskriminacija smanjila. Najodgovornijom su dakle proglasili vlast, i to

tako da je 67% ispitanika zaključilo da je upravo vlast glavni odgovorni faktor koji treba djelovati kako bi se

diskriminacija smanjila, 2% ispitanika je smatralo da je vlast veoma odgovorna, dok je 9% bilo neodlučno. Kada su

u pitanju ostali građani BiH,kao drugi odgovorni, za njih je 44% ispitanika izjavilo da su najodgovorniji, 14% da su

jako odgovorni, 30% su ostali suzdržani, dok je 8% ispitanika zaključilo da građani nisu odgovorni ili su jako malo

odgovorni. Najmanje odgovornu su ispitanici proglasili samu REA populaciju, i to, 42% njih je smatralo da je REA

populacija najodgovornija da djeluje kako bi se diskriminacija smanjila, 11% je smatralo je je jako odgovorna, 33%

je ostalo neodlučno, dok je 11% smatralo da ova grupa nije ili je jako malo odgovorna.

Kada su u pitanju prijedlozi koje ispitanici imaju o tome šta bi zapravo ova tri faktora: „vlast“ „građani BiH“ i „REA

populacija“ mogli konkretno uraditi kako bi se diskriminacija smanjila, oni se mogu svrstati u nekoliko kategorija.


¿ da kroz razne aktivnosti i projekte vlast radi na afirmaciji REA populacije i uključivanju njenih pojedinaca u normalne društvene tokove (obrazovanje, posao, zdravstveno osiguranje

¿ da vlast garantira REA populaciji poštivanje svih ljudskih prava,

¿ uvođenje, reguliranje zakona o zabrani diskriminacije.


¿ da pruže javnu podršku te prihvaćanje REA populacije i njihove kulture

¿ da se uključe u društveni i kulturni život Roma

¿ da pruže pomoć u ostvarivanju prava i smanjivanju predrasuda

¿ da pruže financijsku pomoć

¿ da građani djeluju na druge na način da podižu svijest o diskriminaciji.

Prijedlozi koje ispitanici upućuju REA populaciji ogledaju se u sljedećem:


¿ da se uključe u društveni život građana BiH te upoznaju građane s vlastitom kulturom,

¿ da djeluju u izgradnji vlastite slike o sebi

¿ da se obrazuju, zapošljavaju i uključe u gospodarski život

4. 3. 6. Zaključci



42





ovakva struktura spolna, ali ne i starosno izjednačen.

Pokazalo se da je obrazovanost ispitanika na nezavidnom nivou jer je svega 35% njih završilo srednju školu, a niti

jedan posto ispitanika nema završen fakultet. To što je uzorak većim dijelom bio sastavljen iz osoba od 18-30



Od ukupnog broja ispitanika, njih 62% ima zdravstveno osiguranje, dok 38% nema.

Kada je u pitanju struktura naselja iz kojih potiču ispitanici, može se reći da najveći postotak živi u miješanoj

zajednici.


Generalno, može se reći da ispitanici poznaju pojam diskriminacije (79% njih) te da znaju prepoznati određene


Manje od polovine ispitanika (36%-48%,) je i samo doživjelo direktni i indirektni oblik diskriminacije (emocionalni

oblik diskriminacije- 61% slučajeva), ali je vidljivo da ispitanici veoma malo reaguju na lično doživljenu diskriminaciju

(15%-27% njih). Emocija koja prevladava pri doživljaju spomenutih vrsta diskriminacije jeste ljutnja, uz popratnu

tugu, tako da se može zaključiti da i taj mali broj ispitanika koji odreaguju, zapravo možda reaguju zbog same

ljutnje, a ne zbog adekvatne osviještenosti o težini samoga kršenja ljudskih prava. Ispitanici izjavljuju da slična

iskustva diskriminisanja doživljavaju i njihovi bližnji (42%-44%).



diskriminaciju, što ponovo govori u prilog tome da ispitanici prepoznaju elemente diskriminacije u raznim

situacijama.

Rezultati pokazuju da su ispitanici u najviše bili diskriminisani u situaciji traženja posla- 70%, nakon toga slijedi

negativno iskustvo pri traženju mjesta za stanovanje (52%), u samoposluzi (52%) te školi (52%). Ponovo je

ljutnja, uz popratnu emociju tuge, najzastupljenija emocija koja je doživljena pri doživljavanju diskriminacije.

Generalni zaključak bio bi taj da su ispitanici u velikom procentu diskriminisani od strane običnih građana.


reagovalo i to na način da su se suprotstavili verbalnim ili fizičkim putem, te u manjem broju putem povlačenja

ili asetivnog izražavanja svog stava.

43


Ispitanici koji nisu reagovali (njih 83%) kao ključne razloge svoje pasivnosti navode to da zparavo ne poznaju

pravilne načine na koje bi trebali reagovati ili ne vjeruju da bi reakcijom nešto promijenili.

Zaključno, diskriminacija ispitanika je prisutna, a u veoma malom broju slučajeva reaguju na doživljenu

diskriminaciju jer ne poznaju pravilne obrasce reagovanja ili ne vjeruju da reakcijom mogu izzavati promjene.

„Percepcija diskriminacije REA populacije u društvu“

Više od polovine ispitanika (83%) smatraju da predrasude prema REA populaciji u društvu postoje, da je ova populacije

diskriminisana- (82%), jer se diskriminacija dešava često (73% ispitanika). Oni dalje smatraju da tome doprinosi i

činjenica da većina pripadnika REA populacije zapravo nije upoznata sa svim svojim pravima (61% ispitanika).


nesigurnim u mjestima u kojim žive (64% ispitanika), te se njih 56% ne osjećaju dobrodošlima.

Kada je u pitanju položaj djece iz REA populacije u školama, oko polovine ispitanika tvrdi da se djeca ne osjećaju

dobrodošla u svoje škole, jer nastavno osoblje nema jednak odnos prema njima i ostalim učenicima.

Dakle, sumirano, više oko polovine ispitanika smatraju da je diskriminacija prema njima velika i česta (a tome

doprinosi i nepoznavanje vlastitih prava), smatraju da se ne osjećaju sigurno kao niti dobrodošlo, te polovina

ispitanika smatra da su njihova djeca u nešto podređenom položaju u svojim školama.






pripadnike REA populacije te su izjavili da ipak i oni imaju svoje odgovornosti u smjeru poboljšanja situacije.



¿ da kroz razne aktivnosti i projekte vlast radi na afirmaciji REA populacije i uključivanju njenih pojedinaca u normalne društvene tokove (obrazovanje, posao, zdravstveno osiguranje

¿ da vlast garantira REA populaciji poštivanje svih ljudskih prava,

¿ uvođenje, reguliranje zakona o zabrani diskriminacije.


¿ da pruže javnu podršku te prihvate REA populaciju i njihovu kulturu

¿ da se uključe u društveni i kulturni život Roma

¿ da pruže pomoć u ostvarivanju prava i smanjivanju predrasuda

¿ da pruže financijsku pomoć

¿ da građani djeluju na druge na način da podižu svijest o diskriminaciji.

44


Prijedlozi koje ispitanici upućuju REA populaciji ogledaju se u sljedećem:


¿ da se uključe u društveni život građana BiH te upoznaju građane s vlastitom kulturom,

¿ da djeluju u izgradnji vlastite slike o sebi

¿ da se obrazuju, zapošljavaju i uključe u gospodarski život

4. 4. Sarajevo


Spol i dob



godina- 58 ispitanika, 30-40 godina- 26 ispitanika, 40-50 godina-14 ispitanika i 50-65 godina- 7 ispitanika. Dakle

uzorak je poprilično ujednačen po pitanju spola, ali ne i hronološkoj dobi ispitanika.

Nivo obrazovanja

Rezultati o stupnju obrazovanosti REA populacije iz Sarajeva pokazuju sljedeće:







Sama obrazovanost ispitanika je vidljiva iz tabele, a rezultati dodatno pokazuju da su u odnosu na cjelokupan

broj ispitanika, obrazovaniji mladi ispitanici od 18-30 godina, te da isti uglavnom imaju završenu srednju školu.



je 47 njih nema.


Najveći broj ispitanika potiče iz naselja u kojima žive skupa sa ostalom populacijom i to njih 46, dok 34 ispitanik

potiče iz naselja u kojima je REA populacija većina, a 26 ispitanika potiče iz naselja u kojima je REA populacija

manjina.

45




Kada je u pitanju poznavanje samog pojma diskriminacije, rezultati pokazuju da su se 57 ispitanika od ukupno 105

njih, izjasnila da poznaju značenje ovog pojma, dok se njih 48 izjasnilo negativno tj da ne razumiju značenje ovog

pojma. Dobiveni rezultati pokazuju da je podjednak broj onih koji razumiju tj. ne razumiju pojam diskriminacije.








negativno. Dalje 46% ispitanika je izjavilo da su i sami doživjeli iskustvo slično opisanoj situaciji diskriminacije, te

da su prilikom tog iskustva kod njih prevladavale sljedeće emocije (ponuđena je mogućnost odabira više različitih

emocija):


Emocije: Broj odabiraLjutnja 21Tuga 14Stid 14Bez emocije 6

Dakle od emocija izazvanih direktnom diskriminacijom dominira ljutnja, a nakon koje slijede tuga i stid. Kada se

radi o samom reagovanju na doživljenu situaciju diskriminacije, izjave ispitanika pokazuju da je od 46% njih koji su

od ukupnog broja ispitanika doživjeli ovu vrstu diskriminacije, njih 19% (njih 9) su odreagovali na određeni način

dok njih 27% (njih 39) uopšte nisu odreagovali.

Potrebno je još naglasiti da je 56% ispitanika izjavilo da je neko od njima bliskih osoba, doživjeo situaciju sličnu







46



tog iskustva kod njih preovladavale sljedeće emocije u sljedećem intenzitetu (ponuđena je mogućnost odabira

više različitih emocija):



Ljutnja 17

Tuga 13

Stid 10

Bez emocije 2



U slučaju reagovanja na diskriminaciju, njih 26% (njih11)je reagovalo dok 74% (njih 31) nije odreagovalo.

Na pitanje o tome da li je neko blizak njima doživio nešto slično opisanoj sceni, 49% njih se izjasnilo pozitivno,

a 51% negativno.



diskriminacije.U slučaju prepoznavanja diskriminacije u navedenoj sceni-situaciji, 92% ispitanika se izjasnilo da

diskriminacija postoji a 8% njih da ne postoji. Po pitanju doživljavanja sličnih iskustava, 77% je izjavilo da su

doživjeli sličnu situaciju, te da su prilikom toga bile prisutne sljedeće emocije u sljedećem intenzitetu (ponuđena

je mogućnost odabira više različitih emocija):



Ljutnja 35

Tuga 25

Stid 27

Bez emocije 9

Najizraženija emocija jest emocija ljutnje, a nakon toga slijedi emocija stida.Kada je u pitanju reagovanje ispitanika

na doživljene situacije diskriminacije, njih 26% (njih 21) je reagovalo, a 74% (60) nije odreagovalo. Dalje, 73%

ispitanika je izjavilo da su neke od njima bliskih osoba doživjele slične situacije opisanoj situaciji emocionalne

diskriminacije, dok su 27% ispitanika negativno odgovorili.


Nalazi istraživanja pokazuju da se 79% ispitanika izjasnilo da ponuđene situacije predstavljaju diskriminaciju. U

tabeli koja slijedi date su navedene situacije te postotak ispitanika koji je te situacije doživio.

47



Opis situacije: Broj ispitanika koji su doživjeli tu situaciju


2.Na poslu 36




6.U samoposluzi 83


8.U sredstvima javnog prevoza 61

9.U školi 64

Rezultati pokazuju da je određeni broj ispitanika bio diskriminisan u svakoj od navedenih situacija. Ispitanici su

izjavili da su najmanje bili diskriminisani u situacijama : na poslu-34% i u pošti ili banci- 55% ispitanika, međutim

nešto manji postotak diskriminacije u ovim situacijama mogao bi se pojasniti time da se ispitanici zapravo manje

i nalaze u pomenutim situacijama. Čak 55% ispitanika je izjavilo da je bilo diskriminisano u službama socijalne

i zdravstvene zaštite. Također rezultati pokazuju da su ispitanici u veoma velikom stepenu diskriminisani od

strane običnih građana, jer su izjavili da je: 48% njih diskriminisano u kafiću ili restoranu, 58% u sredstvima javnog

prevoza, 79% u samoposluzi, te 61% u školi.


te ukoliko nisu reagovali, koji su razlozi njihovog nereagovanja. Rezultati pokazuju da čak 75% ispitanika nije

odreagovalo na situacije u kojima su bili žrtve diskriminacije, dok je sa druge strane 25% ispitanika reagovala, a

njihove reakcije se mogu svrstati u 2 glavne kategorije:

¿ suprotstavljanje verbalnim ili fizičkim putem (svađa i prepirka; tučnjava), ¿ podnošenje prijave u nadležnoj isntituciji ili nevladinoj organizaciji.

Ispitanici koji nisu reagovali na doživljenu diskriminaciju, kao ključne razloge navode- odabiru sljedeće (ponuđena

je mogućnost odabira više različitih razloga):


Razlozi: Broj odabira razloga (mogućnost višetrukog odabira)


2.I da sam nešto učinio/la to ne bi promijenilo situaciju 17

3.ovakve situacije su česte i uobičajne i ne mislim da moram na iste reagovati

10




7.Drugo 0

48


Kao što je iz rezultata vidljivo, najveći broj ispitanika izbjegava reagovati jer nisu upoznati sa pravilnim načinima

reagovanja na takve situacije. Također određeni broj ispitanika ne vjeruju da bi njihovo reagovanje na bilo koji

način popravilo situaciju





Ljutnja 27

Tuga 24

Stid 21

Bez emocije 13

Dakle, kao i u većinskom prethodnom segmentu instrumenta, ponovno je od emocija najzastupljenija ljutnja,

zatim tuga te stid.

4. 4. 4.„Percepcija diskriminacije REA populacije u društvu“

Rezultati percepcije diskriminacije romske populacije u društvu su navedeni u tabeli koja slijedi:


TvrdnjeSlažem

se


se ne slažem

Ne slažem se



3. Smatram da se sva djeca koja pripadaju romskoj zajednici osjećaju dobrodošla u svojim školama. 24 35 45




7. Pripadnici romske zajednice su uglavnom upoznati sa svojim pravima u ovoj zemlji. 29 27 45

8. Pripadnici romske zajednice često mijenjaju mjesto prebivališta jer se ne osjećaju dobrodošlima. 55 39 11

9. Diskriminacija prema pripadnicima romske zajednice u BIH je zaista velika. 74 22 6

10. Mislim da ljudi u BIH imaju predrasude prema pripadnicima romske zajednice. 59 33 7

49


Kada je u pitanju percepcija vlastite, te sigurnosti svoje porodice, manje od polovine ispitanika se osjećaju

sigurnima u mjestu u kojem žive- njih 26%, te isto izjavljuju i za svoju porodicu- njih 26%, s tim da ipak izjavljuju

da članovi romske populacije često mijenjaju mjesto stanovanja jer se ne osjećaju dobrodošlima- njih 52%.

U slučaju percepcije položaja u kojem se nalaze djeca iz romske populacije u svojim školama, polovina ispitanika,

njih 43% izjavljuje da se djeca ne osjećaju dobrodošlima u svojim školama, te njih 37% izjavljuju da nastavnici

imaju nejednak odnos prema djeci iz različitih skupina.


diskriminacija romske populacije zabranjena zakonom, dok ipak smatraju da romska populacija generalno nije

upoznata sa svojim pravima u BiH - 43% ispitanika.





Kada je u pitanju sami uzrok postojanja diskriminacije romske populacije u BiH, ispitanicima su ponuđena 4

„faktora“ koje zapravo u različitom intenzitetu (1-5) mogu proglasiti krivima, a to su: vlast BiH, građani BiH,

romska populacija, te nepoznavanje romske populacije i njihove kulture. Tabelarni prikaz procjene ispitanika je

sljedeći:



Uzroci1-nije uzrok

23-niti da niti ne

45-glavni uzrok

Vlast 7 0 17 6 73



Nepoznavanje pripadnika romske populacije i njihove kulture

18 2 35 19 26

Dakle iz tabele se vidi da su ispitanici najodgovornijom smatrali vlast, te je čak 70% njih izjavilo da je vlast

glavni uzrok postojanja diskrininacije, 6% njih da je vlast jako značajan uzrok, a samo 6% njih vlast nije smatralo

uzrokom, te je 16% ostalo neodlučno.

Potom su izjavili da su drugi po odgovornosti za postojanje diskriminacije zapravo ostali građani BiH, gdje se 55%

njih izjasnilo da su građani glavni uzrok, njih 11% je građane smatralo veoma značajnim uzorkom, 27% ispitanika

je bilo neodlučno, dok je svega 3% njih tvrdilo da gađani BiH nisu uzrok postojanja diskriminacije.

50


Na trećem mjestu kao uzrok postojanja diskriminacije ispitanici navode nepoznavanje romske populacije i

njihove kulture, gdje se 25% ispitanika izjasnilo da je ovaj faktor zapravo najveći uzrok, 18% je tvrdilo da je ovo

jako značajan uzrok, 33% je ostalo neodlučno , dok je 17% ispitanika smatralo da ovaj faktor uopšte nije uzrok

posatojanja diskriminacije.

Ispitanici su na posljednje mjesto stavili samu romske populaciju, te je 8% njih izjavilo da su zapravo pripadnici

romske populacije zapravo glavni uzrok postojanja diskriminacije, 7% njih da su jako značajan uzrok, 46%

ispitanika je ostalo suzdržano, a 30% je smatralo da spomenuta skupina uopšte nije uzrok.





Odgovorni 1-nije uzrok 2 3-niti da niti ne 4 5-glavni uzrok

Vlast 9 0 16 8 67



Vidljivo je da dobiveni rezultati na ovoj stavci potvrđuju rezultate sa prethodne stavke tj one faktore koje su ispitanici

naveli kao uzroke postojanja diskriminacije (u različitom intenzitetu), zapravo su smatrali i najodgovornijima za

djelovanje na smanjenju diskriminacije. Pa su tako ispitanici najodgovornije za djelovanje u smjeru poboljšanja

situacije ponovno proglasili „vlast“ gdje je čak 64% njih izjavilo da je vlast ta koja je najodgovornija, 8% njih je

izjavilo da je vlast jako odgovorna, a po svega 24% je izjavilo da vlast nije odgovorna ili su ostali neodlučni.

Zatim, 41% ispitanika je izjavilo da su ostali građani BiH najodgovorniji za eventualno poboljšanje situacije tj za

djelovanje na smanjenju diskriminacije, 8% njih je reklo da su građani jako odgovorni, 3% njih da građani nisu

odgovorni, dok je 36% bilo neodlučno.

I na kraju kao najmanje odgovorne ispitanici su proglasili romsku populaciju, te je 10% njih tvrdilo da su pripadnici

romske populacije ipak najodgovorniji, 5% da su jako odgovorni, dok je 18% ispitanika izjavilo da ova skupina

uopšte nije odgovorna, a 47% je ostalo neodlučno.

Kada su u pitanju prijedlozi koje ispitanici imaju o tome šta bi zapravo ova tri faktora: „vlast“ „građani BiH“ i

„romska populacija“ mogli konkretno uraditi kako bi se diskriminacija smanjila, oni se mogu svrstati u nekoliko

kategorija.



51


¿ da kroz razne aktivnosti i projekte vlast radi na afirmaciji romske populacije i uključivanju njenih pojedinaca u normalne društvene tokove (obrazovanje, posao, zdravstveno osiguranje, politika),








¿ da rade na svom napretku i to kroz edukaciju i ukidanje prosjačenja,

¿ da sudjeluju na unapređenju odnosa sa ostalim građanima BiH

4. 4. 6. Zaključci

Zaključci su izvedeni na način da su analizirani zasebni rezultati dobiveni na svakom od segmenata upitnika.





Pokazalo se da je obrazovanost ispitanika nij na zavidnom nivou jer je svega 23% njih završilo srednju školu, a samo

0% ispitanika ima završen fakultet. To što je uzorak većim dijelom bio sastavljen iz osoba od 18-30 godina, dodatno

usložnjava situaciju po pitanju obrazovanja. Primjetna je dakle slabije razvijena svijest o značaju obrazovanja, što se

naročito očituje u tome što ne postoji minimalan broj pojedinaca koji upisuju i završavaju fakultet.

Od ukupnog broja ispitanika, njih 55% ima zdravstveno osiguranje, dok 45% nema, te je potrebno utvrditi

razloge neposjedovanja važećih zdravstvenih knjižica.

Obzirom da najveći broj ispitanika potiče iz naselja u kojima skupa žive sa ostalim građanima BiH, dobiveni

podaci o zastupljenosti diskriminacije imaju veću vrijednost.


Generalno, može se reći da ispitanici ne poznaju u potpunosti pojam diskriminacije (54%), ali da znaju prepoznati

određene elemente diskriminacije u situacijama koje im se dešavaju (79%-92% slučajeva).

Nešto manje od polovine ukupnog broja ispitanika je i samo doživjelo direktni i indirektni oblik diskriminacije

(emocionalna diskriminacije- 77% slučajeva), međutim vidljivo je da ispitanici veoma malo reaguju na lično

52


doživljenu diskriminaciju (19%-26% njih). Emocija koja preovladava pri doživljaju spomenutih vrsta diskriminacije

jeste ljutnja tako da se može zaključiti da i taj mali broj ispitanika koji odreaguju, zapravo možda reaguju zbog

same ljutnje, a ne zbog adekvatne osviještenosti o težini samoga kršenja ljudskih prava. Ispitanici izjavljuju da

slična iskustva diskriminisanja doživljavaju i njihovi bližnji i to u nešto većem postotku od njih sami (49%-73%).


Kada su u pitanju ponuđene situacije, velika većina ispitanika (79%) prepoznaje da se radi o situacijama koje

predstavljaju diskriminaciju, što ponovo govori u prilog tome da ispitanici prepoznaju elemente diskriminacije u

raznim situacijama. Pokazalo se da su ispitanici i sami, u najvećem broju slučajeva bili diskriminisani upravo od

ostalih građana (79%- u samposluzi, 62%-pri traženju mjesta za boravak, 61%-u školi, 58% u sredstvima javnog

prijevoza).

Također, značajan postotak ispitanika (55%) je diskriminisan i u službama socijalne i zdravstvene zaštite, dok ih u

prosjeku polovina bila diskriminisana pri traženju posla (53%) i na poslu (34%). Ponovo je ljutna najzastupljenija

emocija koja je doživljena pri doživljavanju diskriminacije.


službi, tako i u još većem stepenu od strane običnih građana.


reagovalo i to na način da su se suprotstavili verbalnim ili fizički putem, te u manjem broju putem podnošenja

prijave u nadležnim ustanovama.

Ispitanici koji nisu reagovali (njih 75%) kao ključne razloge svoje pasivnosti navode to da ne poznaju prvailne

načine na koje bi trebali reagovati ili da njihovo reagovanje ne bi ništa promijenilo.

Zaključno, ispitanici su u velikom procentu diskriminisani, naročito od strane ostalih građana, a u veoma malom

broju slučajeva reaguju na doživljenu diskriminaciju jer ne poznaju pravilne obrasce reagovanja niti vjeruju u

mogućnost promjene opšteg stanja.


Više od polovine ispitanika (56%) smatraju da predrasude prema romskoj populaciji u društvu postoje, da je

ova populacije veoma visoko diskriminisana, (70%), jer se diskriminacija dešava veoma često (61% ispitanika).

Oni dalje smatraju da tome doprinosi i činjenica da skoro polovina pripadnika romske populacije zapravo nije

upoznata sa svim svojim pravima (43% ispitanika).

U slučaju percepcije vlastite sigurnosti, mali broj ispitanika izjavljuje da se oni kao i njihove porodice osjećaju

sigurnim u mjestima u kojim žive (26% ispitanika), te da zato često mijenjaju mjesto stanovanja jer se ne osjećaju

dobrodošlima.

Kada je u pitanju položaj djece iz romske populacije u školama, manje od polovine ispitanika tvrdi da se djeca

ne osjećaju dobrodošla u svoje škole, jer nastavno osoblje nema jednak odnos prema njima i ostalim učenicima.

53


Dakle, sumirano, ispitanici smatraju da je diskriminacija prema njima velika i česta ( a tome doprinosi i

nepoznavanje vlastitih prava), smatraju da se osjećaju nesigurno ali nedobrodošlo, te da su njihova djeca u

podređenom položaju u svojim školama.








1. Prijedlozi upućeni predstavnicima vlasti Bosne i Hercegovine bili u smjeru:


¿ da kroz razne aktivnosti i projekte vlast radi na afirmaciji romske populacije i uključivanju njenih pojedinaca u normalne društvene tokove (obrazovanje, posao, zdravstveno osiguranje, politika),


2. Prijedlozi upućeni ostalim građanima od strane ispitanika mogu se svrstati u sljedeće kategorije:




3. Prijedlozi koje ispitanici upućuju romskoj populaciji ogledaju se u sljedećem:



¿ da sudjeluju na unapređenju odnosa sa ostalim građanima BiH

4. 5. Tuzla


Spol i dob



54



uzorak je poprilično ujednačen kako po pitanju spola tako i po hronološkoj dobi ispitanika, što sve skupa daje

veću vrijednost dobijenim podacima.

Nivo obrazovanja

Ispitan je i nivo obrazovanja ispitanika, a rezultati pokazuju sljedeće:







Sama obrazovanost ispitanika je vidljiva iz tabele a rezultati dodatno pokazuju da su u odnosu na cjelokupan broj

ispitanika, obrazovaniji mladi ispitanici od 18-30 godina, te da isti uglavnom imaju završenu srednju školu te da

ipak veoma mali broj njih upisuje fakultet.



je 25 njih nema.


Najveći broj ispitanika potiče iz naselja u kojima žive skupa sa ostalom populacijom i to njih 67, dok 21 ispitanik

potiče iz naselja u kojima je romska populacija manjina, a 12 ispitanika potiče iz naselja u kojima je romska

populacija većina.







značenje pojma. Stoga je dobivene podatke potrebo uzeti sa rezervom.




55




negativno. Dalje 48% ispitanika je izjavilo da su i sami doživjeli iskustvo slično opisanoj situaciji diskriminacije,

te da su prilikom tog iskustva kod njih preovladavale sljedeće emocije (ponuđena je mogućnost odabira više

različitih emocija):




Ljutnja 42

Tuga 28

Stid 15

Bez emocije 0

Dakle od emocija izazvanih direktnom diskriminacijom dominira ljutnja, a nakon koje slijede tuga i stid. Nisu

zabilježeni slučajevi odsustva emocija. Kada se radi o samom reagovanju na doživljenu situaciju diskriminacije,

izjave ispitanika pokazuju da je od 48% njih koji su od ukupnog broja ispitanika doživjeli ovu vrstu diskriminacije,

njih 35% (njih 17) su odreagovali na određeni način dok njih 65% (njih 31) uopšte nisu odreagovali.

Potrebno je još naglasiti da je 40% ispitanika izjavilo da je neko od njima bliskih osoba, doživjeo situaciju sličnu



Kada je u pitanju prepoznavanje elemenata diskriminacije u opisanoj sceni indirektne diskriminacije, 95%

ispitanika se izjasnilo pozitivno o postojanju tih elemenata, dok je 5% njih izjavilo da opisana scena ne sadrži

elemente diskriminacije.


tog iskustva kod njih preovladavale sljedeće emocije u sljedećem intenzitetu (ponuđena je mogućnost odabira

više različitih emocija):



Ljutnja 40

Tuga 33

Stid 17

Bez emocije 0

56




U slučaju reagovanja na diskriminaciju, njih 35% (njih16) je reagovalo dok 65% (njih 31) nije odreagovalo. Na pitanje

o tome da li je neko blizak njima doživio nešto slično opisanoj sceni, 50% njih se izjasnilo pozitivno, a 50% negativno.


U slučaju prepoznavanja emocionalne diskriminacije u određenoj sceni-situaciji, 99% ispitanika se izjasnilo da






Ljutnja 75

Tuga 51

Stid 37

Bez emocije 0

Dakle jednako kao i u dva prethodna slučaja, prisutan je jednak redoslijed u intenzitetu prisutnih emocija. Kada

je u pitanju reagovanje ispitanika na doživljene situacije diskriminacije, njih 37% (njih31) je reagovalo, a 63% (54)

nije odreagovalo.




Prije ispitivanja „iskustva sa diskriminacijom“, procijenjeno je koliko ispitanika smatra da za njih određene

ponuđene situacije uopšte predstavljaju diskriminaciju, što je potvrdilo 95% njih. U tabeli koja slijedi date su

navedene situacije te postotak ispitanika koji je te situacije doživio.


Opis situacije: Broj ispitanika koji su doživjeli tu situaciju


2.Na poslu 45




57


6.U samoposluzi 76



9.U školi 79

Rezultati pokazuju da je određeni broj ispitanika bio diskriminisan u svakoj od navedenih situacija. Ispitanici

su izjavili da su najmanje bili diskriminisani u situacijama : traženja posla-45% i na poslu- 55% ispitanika, te u

banci- 44%, međutim nešto manji postotak diskriminacije u ovim situacijama mogao bi se pojasniti time da se

ispitanici zapravo manje i nalaze u pomenutim situacijama. Čak 66% ispitanika je izjavilo da je bilo diskriminisano

u službama socijalne i zdravstvene zaštite. Također rezultati pokazuju da su ispitanici u veoma velikom stepenu

diskriminisani od strane običnih građana, jer su izjavili da je: 61% njih diskriminisano u kafiću ili restoranu, 68% u

sredstvima javnog prevoza, 76% u samoposluzi, te 79% u školi.





¿ suprotstavljanje verbalnim putem (svađa i prepirka), ¿ podnošenje prijave u nadležnoj instituciji ili nevladinoj organizaciji.




Razlozi:Broj odabira razloga

(mogućnost višetrukog odabira)


2.I da sam nešto učinio/la to ne bi promijenilo situaciju 553.Ovakve situacije su česte i uobičajene i ne mislim da moram na iste reagovati

25




7.Drugo 0

Kao što je iz rezultata vidljivo, najveći broj ispitanika izbjegava reagovati jer ne vjeruju da bi njihovo reagovanje

na bilo koji način popravilo situaciju, te zapravo nisu upoznati sa pravilnim načinima reagovanja na takve situacije.

Također određeni broj ispitanika vjeruje da su ovakve situacije svakodnevne te da na njih ne treba niti reagovati,

dok se određeni broj ispitanika jednostavno boji da reaguje.


a rezultati su dati u tabeli:

58




Ljutnja 89

Tuga 60

Stid 39

Bez emocije 0

Dakle, kao i u prethodnom segmentu instrumenta, ponovno je od emocija najzastupljenija ljutnja, zatim tuga te

stid.


Rezultati percepcije diskriminacije su navedeni u tabeli koja slijedi:


TvrdnjeSlažem

se


se ne slažem

Ne slažem se



3. Smatram da se sva djeca koja pripadaju romskoj zajednici osjećaju dobrodošla u svojim školama. 25 22 53




7. Pripadnici romske zajednice su uglavnom upoznati sa svojim pravima u ovoj zemlji. 70 13 17

8. Pripadnici romske zajednice često mijenjaju mjesto prebivališta jer se ne osjećaju dobrodošlima. 68 20 12

9. Diskriminacija prema pripadnicima romske zajednice u BIH je zaista velika. 90 8 2

10. Mislim da ljudi u BIH imaju predrasude prema pripadnicima romske zajednice. 94 4 2

Kada je u pitanju percepcija vlastite, te sigurnosti svoje porodice, više od polovine ispitanika se osjećaju sigurnima

u mjestu u kojem žive- njih 71%, te isto izjavljuju i za svoju porodicu- njih 69%, ali s tim da ipak izjavljuju da članovi

romske populacije često mijenjaju mjesto stanovanja jer se ne osjećaju dobrodošlima- njih 68%.

U slučaju percepcije položaja u kojem se nalaze djeca iz romske populacije u svojim školama, polovina ispitanika,

njih 53% izjavljuje da se djeca ne osjećaju dobrodošlima u svojim školama, te njih 62% izjavljuju da nastavnici

imaju nejednak odnos prema djeci iz različitih skupina.

59



diskriminacija romske populacije zabranjena zakonom, dok ipak smatraju da romska populacija generalno nije

upoznata sa svojim pravima u BiH - 70% ispitanika.





Uzrok postojanja diskriminacije romske populacije u BiH, prikazan je tabeli i pokazuje sljedeće:



Uzroci1-nije uzrok

23-niti da niti ne

45-glavni uzrok

Vlast4 0 4 14 78



Nepoznavanje pripadnika romske populacije i njihove kulture 12 8 24 11 45

Dakle iz tabele se vidi da su ispitanici najodgovornijom smatrali vlast, te je čak 78% njih izjavilo da je vlast glavni

uzrok postojanja diskrininacije, 14% njih da je vlast jako značajan uzrok, a samo 4% njih vlast nije smatralo

uzrokom, te je 4% ostalo neodlučno.

Potom su izjavili da su drugi po odgovornosti za postojanje diskriminacije zapravo ostali građani BiH, gdje se 59%

njih izjasnilo da su građani glavni uzrok, njih 20% je građane smatralo veoma značajnim uzorkom, 14% ispitanika

je bilo neodlučno, dok je svega 6% njih tvrdilo da gađani BiH nisu uzrok postojanja diskriminacije.

Na trećem mjestu kao uzrok postojanja diskriminacije ispitanici navode nepoznavanje romske populacije i

njihove kulture, gdje se 45% ispitanika izjasnilo da je ovaj faktor zapravo najveći uzrok, 11% je tvrdilo da je ovo

jako značajan uzrok, 24% je ostalo neodlučno , dok je 12% ispitanika smatralo da ovaj faktor uopšte nije uzrok

posatojanja diskriminacije.

Ispitanici su na posljednje mjesto stavili samu romsku populaciju, te je 40% njih izjavilo da su zapravo pripadnici

romske populacije zapravo glavni uzrok postojanja diskriminacije, 9% njih da su jako značajan uzrok, 30%

ispitanika je ostalo suzdržano, a 20% je smatralo da pomenuta skupina uopšte nije uzrok.



60





23-niti da niti ne

45-glavni uzrok

Vlast 1 2 1 6 90



Vidljivo je da dobiveni rezultati na ovoj stavci potvrđuju rezultate sa prethodne stavke tj one faktore koje su ispitanici

naveli kao uzroke postojanja diskriminacije (u različitom intenzitetu), zapravo su smatrali i najodgovornijima za

djelovanje na smanjenju diskriminacije. Pa su tako ispitanici najodgovornije za djelovanje u smjeru poboljšanja

situacije ponovno proglasili „vlast“ gdje je čak 90% njih izjavilo da je vlast ta koja je najodgovornija, 6% njih je

izjavilo da je vlast jako odgovorna, a po svega 1% je izjavilo da vlast nije odgovorna ili su ostali neodlučni.

Zatim, 69% ispitanika je izjavilo da su ostali građani BiH najodgovorniji za eventualno poboljšanje situacije tj za

djelovanje na smanjenju diskriminacije, 18% njih je reklo da su građani jako odgovorni, 3% njih da građani nisu

odgovorni, dok je 10% bilo neodlučno.

I na kraju kao najmanje odgovorne ispitanici su proglasili romsku populaciju, te je 62% njih tvrdilo da su pripadnici

romske populacije ipak najodgovorniji, 3% da su jako odgovorni, dok je 11% ispitanika izjavilo da ova skupina

uopšte nije odgovorna, a 20% je ostalo neodlučno.

Kada su u pitanju prijedlozi koje ispitanici imaju o tome šta bi zapravo ova tri faktora: „vlast“ „građani BiH“ i „romska

populacija“ mogli konkretno uraditi kako bi se diskriminacija smanjila, oni se mogu svrstati u nekoliko kategorija.








61






4. 5. 6. Zaključci







Pokazalo se da je obrazovanost ispitanika na nezavidnom nivou jer je svega 40% njih završilo srednju školu,

a samo 2% ispitanika ima završen fakultet. To što je uzorak većim dijelom bio sastavljen iz osoba od 18-30



Od ukupnog broja ispitanika, njih 75% ima zdravstveno osiguranje, dok 25% nema, te je potrebno utvrditi

razloge neposjedovanja važećih zdravstvenih knjižica.

Obzirom da najveći broj ispitanika potiče iz naselja u kojima skupa žive sa ostalim građanima BiH, dobiveni

podaci o zastupljenosti diskriminacije imaju veću vrijednost.


Generalno, može se reći da ispitanici poznaju pojam diskriminacije (84%) te da znaju prepoznati određene


Oko polovine ukupnog broja ispitanika je i samo doživjelo direktni i indirektni oblik diskriminacije (emocionalna

diskriminacije- 85% slučajeva), međutim vidljivo je da ispitanici veoma malo reaguju na lično doživljenu

diskriminaciju (35%-37% njih). Emocija koja preovladava pri doživljaju pomenutih vrsta diskriminacije jeste ljutnja

tako da se može zaključiti da i taj mali broj ispitanika koji odreaguju, zapravo možda reaguju zbog same ljutnje,

a ne zbog adekvatne osviještenosti o težini samoga kršenja ljudskih prava. Ispitanici izjavljuju da slična iskustva

diskriminisanja doživljavaju i njihovi bližnji i to u približno podjednakom postotku kao i oni sami (40%-50%).


Kada su u pitanju ponuđene situacije, velika većina ispitanika (95%) prepoznaje da se radi o situacijama koje

predstavljaju diskriminaciju, što ponovo govori u prilog tome da ispitanici prepoznaju elemente diskriminacije u

raznim situacijama.

62


Pokazalo se da su ispitanici i sami, u najvećem broju slučajeva bili diskriminisani upravo od ostalih građana (61%-

u kafiću, 68%-javni prevoz, 76%-samoposluga, 75%- u školi).

Također, značajan postotak ispitanika (66%) je diskriminisan i u službama socijalne i zdravstvene zaštite, dok ih

u prosjeku polovina bila diskriminisana pri traženju posla i na poslu (to je i razumljivo jer je zapravo manji broj

ispitanika zaposlen). Ponovo je ljutnja najzastupljenija emocija koja je doživljena pri doživljavanju diskriminacije.


službi, tako i u još većem stepenu od strane običnih građana.


reagovalo i to na način da su se suprotstavili verbalnim putem (svađa i prepirka), te u manjem broju putem

podnošenja prijave u nadležnim ustanovama.

Ispitanici koji nisu reagovali (njih 76%) kao ključne razloge svoje pasivnosti navode to da su situacije diskriminisanja

jednostavno prečeste, da njihovo reagovanje ne bi ništa promijenilo, te da zapravo i ne poznaju pravilne načine

na koje bi trebali reagovati.

Zaključno, ispitanici su u velikom procentu diskriminisani, naročito od strane ostalih građana, a u veoma malom

broju slučajeva reaguju na doživljenu diskriminaciju jer ne poznaju pravilne obrasce reagovanja niti vjeruju u

mogućnost promjene opšteg stanja.


Velika većina ispitanika (94%) smatraju da predrasude prema romskoj populaciji u društvu postoje, da je ova

populacije veoma visoko diskriminisana, (90%), jer se diskriminacija dešava veoma često (87% ispitanika). Oni

dalje smatraju da tome doprinosi i činjenica da velika većina pripadnika romske populacije zapravo nije upoznata

sa svim svojim pravima (70% ispitanika).


sigurnim u mjestima u kojim žive (70% ispitanika), ali i da se često ne osjećaju dobrodošlima.

Kada je u pitanju položaj djece iz romske populacije u školama, oko polovina ispitanika tvrdi da se djeca ne

osjećaju dobrodošla u svoje škole, jer nastavno osoblje nema jednak odnos prema njima i ostalim učenicima.

Dakle, sumirano, ispitanici smatraju da je diskriminacija prema njima velika i česta ( a tome doprinosi i

nepoznavanje vlastitih prava), smatraju da se osjećaju sigurno ali ne i dobrodošlo, te da su njihova djeca u

podređenom položaju u svojim školama.





63







¿ reguliranje zakona o zabrani diskriminacije, te garantiranje njegovog poštivanja putem kažnjavanja počinilaca prekršaja,

¿ da kroz r azne aktivnosti i projekte vlast radi na afirmaciji romske populacije i uključivanju njenih pojedinaca u normalne društvene tokove (obrazovanje, posao, zdravstveno osiguranje),










5. Usporedba diskriminacije REA

populacije između gradova BiHDaljnjom obradom ispitali smo razlikuju li se određeni pokazatelji diskriminacije između različitih ispitivanih

gradova u BiH. Rezultati su ponovno podijeljeni na pet segmenata, kako slijedi: sociodemografski podaci,“

„shvatanje diskriminacije,“ „iskustva sa diskriminacijom,“ „percepcija diskriminacije REA populacije u društvu,“

te „prijedlozi i rješenja.“

64


5. 1. „Socio- demografski podaci“

Spol i dob

Usporedbom učestalosti muškaraca i žena REA populacije između različitih gradova BiH može se primjetiti da je

uzorak prilično ujednačen po pitanju spola između gradova.

Spol

Gradovi M Ž

Banja Luka 47 53

Bijeljina 38 62

Mostar 37 29

Sarajevo 53 52

Tuzla 54 46

Što se tiče hronološke dobi ispitanika, uzorak nije izrazito homoggen. U Sarajevu i Tuzli nešto je veći broj mlađih

odraslih ispitanika (od 18 do 30 godina) u odnosu na preostala tri grada. S druge strane, u Banja Luci i Bijeljini

je nešto veći udio starije populacije (od 50-79 godina) s obzirom na ostale gradove BiH u kojima je provedeno

istraživanje.

Godine

Gradovi 18-30 godina 30-40 godina 40-50 godina 50-79 godina

Banja Luka 48 7 23 22Bijeljina 42 23 14 21Mostar 31 14 9 12Sarajevo 58 26 14 7Tuzla 57 19 12 12

Nivo obrazovanja

Da bi se ispitale razlike u nivo obrazovanja ispitanika između različitih gradova primijenjen je hi-kvadrat test.

Zbog nedovoljnog broja ispitanika, kategorija završena viša ili visoka stručna sprema nije uzeta u obzir.

Gradovi

Nivo obrazovanja: Banja Luka Bijeljina Mostar Sarajevo Tuzla

Nema završenu osnovnu školu 46 69 23 56 21

Završena osnovna škola 27 25 20 25 36

Završena srednja škola 25 5 23 24 41Završena viša ili visoka stručna sprema

2 1 0 0 2

65


Sama obrazovanost ispitanika je vidljiva iz tabele, a rezultati pokazuju da je u Bijeljini najveći broj ispitanika bez

završene osnovne škole. Najveći broj ispitanika sa završenom osnovnom i/ili srednjom školom je u Tuzli.


Kada je u pitanju zdravstveno osiguranje, ispitanici iz Banja Luke u najvećem broju imaju ovjerene zdravstvene

knjižice, dok su oni iz Mostara i Sarajeva kod kojih je najveći udio neovjerenih knjižica.

Ovjerena zdravstvena knjižica

Gradovi da ne

Banja Luka 96 4

Bijeljina 85 15

Mostar 41 24

Sarajevo 58 47

Tuzla 75 25


Uzorak je neujednačen po pitanju strukture mjesne zajednice u kojoj ispitanici žive. Tako je dobiveno da u naselju

gdje je REA populacija većina pretežno žive ispitanici iz Bijeljine, u naselju gdje je REA populacija manjina ispitanici

iz Banja Luke, te u miješanoj zajednici uglavnom ispitanici iz Tuzle.

Struktura mjesne zajednice/naselja

Gradovi većina manjina miješana zajednica

Banja Luka 38 33 29

Bijeljina 45 13 42

Mostar 16 13 35

Sarajevo 34 26 46

Tuzla 12 21 67

5. 2. „Shvatanje diskriminacije“


Kada je u pitanju poznavanje samog pojma diskriminacije, rezultati pokazuju da ispitanici iz Banja Luke i Tuzle

najviše razumiju pojam diskriminacije (od 84% do 86%), dok ispitanici iz Sarajeva najmanje razumiju pojam

diskriminacije (njih svega 54%).

66


Razumijevanje pojma diskriminacije

Gradovi da ne

Banja Luka 86 14

Bijeljina 66 34

Mostar 50 16

Sarajevo 57 48

Tuzla 84 16


U opisanoj situaciji direktne diskriminacije, ispitanici iz Banja Luke i Tuzle (od 93% do 99%) su u najvećem udjelu

prepoznali elemente diskriminacije.

Slično iskustvo direktne diskriminacije najviše su doživjeli ispitanici iz Bijeljine (56%).

67


Od emocija izazvanih direktnom diskriminacijom, kod ispitanika iz svih gradova dominira ljutnja, koja je ipak

najizraženija kod ispitanika iz Tuzle.

Kada se radi o samom reagovanju na doživljenu situaciju diskriminacije, izjave ispitanika pokazuju da su ispitanici

iz Tuzle u najvećem postotku odreagovali (35%).

Doživljaj direktne diskriminacije kod bližih članova najizraženiji je kod ispitanika iz Sarajeva (56%).

68



U opisanoj situaciji indirektne diskriminacije, ispitanici iz Banja Luke i Tuzle (od 95% do 97%) su u najvećem

udjelu prepoznali elemente diskriminacije.

Slično iskustvo indirektne diskriminacije najviše su doživjeli ispitanici iz Bijeljine (50%) i Tuzle (47%).

69


Od emocija izazvanih indirektnom diskriminacijom kod ispitanika iz svih gradova dominira ljutnja, koja je ponovno


Doživljaj indirektne diskriminacije kod bližih članova bio je najizraženiji kod ispitanika iz Bijeljinje (52%) i Tuzle

(50%).

70



U opisanoj situaciji emocionalne diskriminacije, ispitanici iz Banja Luke i Tuzle (njih 99%) su u odnosu na ostale

ispitanike u najvećem udjelu prepoznali elemente diskriminacije.

Ispitanici iz Tuzle i Sarajeva, u odnosu na ostale, su u najvećem udjelu naveli da su doživjeli iskustvo emocionalne

diskriminacije (od 77% do 85%)

71


Od emocija izazvanih emocionalnom diskriminacijom kod ispitanika iz svih gradova dominira ljutnja, koja je


Ispitanici iz Tuzle (37%) su ujedno i oni koji su u najvećem postotku reagovali na emocionalnu diskriminaciju.

72


Doživljaj emocionalne diskriminacije kod bližih članova bio je najizraženiji kod ispitanika iz Sarajeva (73%).

5. 3. „Iskustva sa diskriminacijom“

Od ispitanika se tražilo i da se izjasne o tome da li za njih ponuđene situacije uopšte predstavljaju diskriminaciju.

Od 70% do 95% ispitanika potvrdilo je da ponuđene situacije za njih predstavljaju populaciju. Najveći postotak

ispitanika iz Tuzle je smatrao da opisane situacije predstavljaju diskriminaciju, dok su skupina ispitanika iz Bijeljine

u najmanjem postotku doživljavali opisane situacije diskriminativnim.

73


Ispitana su i lična iskustva ispitanika po pitanju doživljavanja diskriminacije u različitim situacijama između različitih

gradova.

1-Pri traženju posla; 2-Na poslu; 3-Pri traženju mjesta za boravak; 4-U službama socijalne i zdravstvene zaštite; 5-U kafani ili restoranu; 6-U samoposluzi; 7-U pošti ili banci; 8-U sredstvima javnog prevoza; 9-U školi

Sa Slike je vidljivo da su ispitanici iz Tuzle najviše izloženi diskriminacije u školi (79%), u sredstvima javnog prevoza

(68%), u u službama socijalne i zdravstvene zaštite (66%), u kafani ili restoranu (61%) i na poslu (45%) u odnosu

na ispitanike iz ostalih gradova. U navedenim situacijama najmanje su izloženi diskriminaciji ispitanici iz Banja

Luke (u školi-43%; u sredstvima javnog prevoza- 23%, u službama socijalne i zdravstvene zaštite- 16%; u kafani

ili restoranu-16%, na poslu-21%). Pri traženju posla najviše ličnih iskustava diskriminacije doživjeli su ispitanici iz

Mostara (70%), a najmanje ispitanici iz Banja Luke (42%).

Ispitanici iz Sarajeva u odnosu na ostale ispitanika s područja različitih gradova BiH imali su najveću učestalost

diskriminacije u samoposluzi (79%) i pri traženju mjesta za boravak (62%). Ponovno kod ispitanika iz Banja Luke

diskriminacija u samoposluzi i traženju mjesta za boravak je bila najniža (u samoposluzi-51%, pri traženju mjesta

za boravak-17%).

74


Ispitanici iz Bijeljine u odnosu na ostale izvaljuju da su najizloženiji diskriminaciji u pošti ili banci (47%). Iskustvo

diskriminacije u pošti ili banci najmanje su doživjeli ispitanici iz Banja Luke (7%)

Kada su ispitanici odgovarali na tvrdnju o tome da li su reagovali na diskriminaciju, postotak onih koji se reagovali

varirao je od 17% do 30%. Najveći broj ispitanika iz Bijeljine je reagovao, što je zanimljivo jer su oni ujedno i

najmanje doživljavali opisane situacije diskriminativnim. Ispitanici iz Mostara (njih 17%) i Banja Luke (njih 18%)

su najmanje reagovali.

Reakcije ispitanika iz ispitivanih gradova u BiH na diskriminaciju pretežno su izjednačene, i odnose se na

suprotstavljanjem verbalnim/fizičkim putem ili podnošenje prijave u nadležnoj instituciji/nevladinoj organizaciji.

Jedino u Mostaru, ispitanici su uz suprotstavljanje verbalnim/fizičkim putem povremeno znali reagirati

povlačenjem ili asertivnim izlaganjem svog stava.

Gradovi

Način regaovanja Banja Luka Bijeljina Mostar Sarajevo Tuzla

suprotstavljanje verbalnim ili fizičkim putem

X X X X X

podnošenje prijave u nadležnoj instituciji ili nevladinoj organizaciji

X X X X

povlačenje X

asertivno izražavanje svog stava X

Kod svih ispitanika koji nisu reagovali na diskriminaciju iz različitih gradova, prilično su ujednačeni razlozi, a to su

zato što nisu znali što uraditi ili su smatrali da nikakva reakcija neće izazvati promjenu. Ova dva razloga bila su

posebice izražena kod ispitanika iz Tuzle.

75


1-Ne znam šta sam mogao/la uraditi; 2-I da sam nešto učinio/la to ne bi promijenilo situaciju; 3-Ovakve situacije su česte i uobičajene i ne mislim da moram na iste reagovati; 4-Zbog birokratije i papirologije; 5-Bilo me je strah; 6-Zbog jezičkih problema; 7-Drugo

I u ovom segmentu su uspoređene su emocije koje su prisutne kod ispitanika iz različitih gradova u trenutku

doživljavanja diskriminacije, a rezultati su dati u Slici:

Od emocija, u ovom slučaju preovladavaju ljutnja i tuga kod ispitanika iz raznih ispitivanih gradova, iako je pak

najizraženija kod onih iz Tuzle.

5. 4. „Percepcija diskriminacije REA populacije u društvu“

Da bi se provjerile razlike u percepciji diskriminacije REA populacije, analizirani su samo rezultati ispitanika koji

su zaokružili opcije slažem se. Rezultati su analizirani odvojeno po tvrdnjama vezanih uz percepciju sigurnosti,

percepciju položaja djece u školi, percepciju prava i zakon, te postojanja stereotipa.

76


Kada je u pitanju percepcija vlastite sigurnosti i sigurnosti porodice, najveći postotak ispitanika iz Banja Luke

osjeća vlastitu sigurnost, kao i porodice- njih 83%, dok se najmanje sigurnim za sebe i porodicu osjećaju ispitanici

iz Sarajeva (njih 26% se slaže s tim).

Stanovnici iz Tuzle su oni koji najčešće mijenjaju mjesta jer se ne osjećaju sigurnim (68%), dok najmanje to čine

stanovnici iz Banja Luke (27%).

77


U slučaju percepcije položaja u kojem se nalaze djeca iz REA populacije u svojim školama, Ispitanici iz Bijeljine

(52%) i Mostara (50%) u odnosu na ostale grupe najviše percipiraju da su njihova djeca dobrodošla u svojim

školama, dok je osjećaj dobrodošlice najmanje izražen kod ispitanika iz Sarajeva (23%) i Tuzle (25%)

Ujedno ispitanici iz Bijeljine i Mostara najviše smatraju da nastavnici svu djecu tretiraju jednako (njih 48%), dok

ispitanici iz Tuzle i Mostara najmanje smatraju da je to točno (njih 23% tj. 25%).

78


Što se tiče poznavanja zakonskih regulativa, najveći postotak ispitanika, oko 60% koji su upoznati s činjenicom da

je diskriminacija zakonom zabranjena su iz Bijeljine i Tuzle. Najmanji postotak ispitanika, njih 12%, koji poznaju

da je diskriminacija zabranjena zakonom su iz Sarajeva.

Kada je riječ poznavanju sopstvenih prava u BiH, najveći postotak ispitanika iz Tuzle (70%) je upoznat, dok su

najmanje upoznati s time ispitanici iz Sarajeva (njih 28%).

79


Usporedbom percpecije učestalosti diskriminacije kod ispitanika iz različitih gradova može se zaključiti da najveći

postotak ispitanika iz Tuzle smatra da je diskriminacija česta (njih 87%) i velika (njih 90%). S druge strane,

najmanji postotak ispitanika iz Banja Luke izjavljuje da je diskriminacije REA populaicje česta (51%) i velika (56%).

80


Predrasude prema pripadnciima REA zajednice najizraženije su u Tuzli (94%), potom po učestlosti slijedi Mostar

(82%). U usporedbi s ispitanciima iz ostalih gradova, ispitanici iz Sarajeva izjavljuju najnižu učestalost postojanja

predrasuda (56%).

5. 5. „Prijedlozi i rješenja“

Analizirane su razlike između ispitanika iz različitih gradova u definiranju uzroka i odgovornih za diskriminaciju.

Slikovni prikaz procjene uzorka diskriminacije REA populacije ispitanika iz različitih područja BIH je sljedeći:

81


Kod svih ispitanika glavnim uzrokom diskriminacije smatra se Vlast. Iz Slike je vidljivo da su ispitanici iz Mostar

i Tuzle oni koji smatraju vlast glavnim uzrokom diskriminacije (od 70% do 88%), dok oni iz Bijeljinje (31%) u

usporedbi s ostalima najmanje doživljavaju vlast uzrokom diskriminacije.

Usporedbom građana kao uzroka diskriminacije između ispitanika iz različitih gradova, može se primijetiti da

Tuzla (59%) i Sarajevo (55%) najviše smatraju građane BiH glavnim uzrokom, a najmanje građanima uzrok

diskriminacije pripisuju ispitanici iz Bijeljine (22%)

Isto tako, ispitanici iz Tuzle (40%) u odnosu na ostale najviše doživljavaju REA populaciju uzrokom diskriminacije,

dok najmanje to doživljavaju ispitanici iz Mostara (6%) i Sarajeva (8%).

Kada je riječ o uzroku diskriminacije definiranog kao nepoznavanje pripadnika REA populacije i njihove kulture,

ponovno uzorak iz Tuzle prednjači u izjavljivanju da je nedovoljno poznavanje kulture uzrok diskriminacije (njih

45%), dok su grupa iz Bijeljine oni koji najmanje pripisuje nedovoljno poznavanje kulture uzrokom diskriminacije

(njih 20%).

Na pitanje koga smatraju odgovornim da djeluje kako bi se sama diskriminacija smanjila, ispitanici iz različitih

gradova BiH su odgovorili na sljedeći način:

82


Usporedbom rezultata može se zaključiti da ispitanici iz Tuzle u najvećem postotku doživljavaju vlast (njih 90%),

građane BiH (69%) i REA populaciju (62%) odgovornom za diskriminaciju, dok najmanje okrivljavaju ispitanici iz

Bijeljine (Vlast-27%, građani BiH-24%, REA populacija-30%).

Prijedlozi koje ispitanici iz različitih gradova imaju o tome šta bi zapravo Vlast mogla uraditi da se smanji

diskriminacija, prikazani su u sljedećoj tablici:

Prijedlozi i rješenja Gradovi

VlastBanja Luka

Bijeljina Mostar Sarajevo Tuzla

- da vlast garantira REA populaciji poštivanje svih ljudskih prava,

X X X X

- uvođenje, reguliranje zakona o zabrani diskriminacije, te garantiranje njegovog poštivanja putem kažnjavanja počinilaca prekršaja

X X X X X

- da kroz razne aktivnosti i projekte vlast radi na afirmaciji REA populacije i uključivanju njenih pojedinaca u normalne društvene tokove (obrazovanje, posao, zdravstveno osiguranje)

X X X X X

- da kod ostalih građana podignu svijest o ravnopravnosti pripadnika REA populacije sa ostalim građanima.

X X X X

Iz tablice je vidljivo da su prilično ujednačena rješenja koja bi Vlast mogla usvojiti za smanjenjem diskriminacije od

strane ispitanika iz različitih gradova.

83


Slično je utvrđeno i za prijedloge koje bi građani BiH mogli usvojiti, te prikazano u sljedećoj tablici:


Građani BiHBanja Luka


- da ulože više napora kako i upoznali i shvatili REA populaciju

X X X X X

- da prihvate REA populaciju kao sebi jednake te da poštuju njihova ljudska prava

X X X X

- da građani djeluju na vlast koja REA populaciji treba obezbijediti ravnopravnost i prava

X X X X X

- da pruže financijsku pomoć X

- da podignu svijest o diskriminaciji

X

U konačnici, ispitanici iz različitih područja BiH ponudili su međusobno slična rješenja koja bi mogla primijeniti

sama REA populacija i time smanjiti diskriminaciju.


REA populacijaBanja Luka


- da budu više organizovani, da se udruže i bore za svoja prava

X X X X X

- da rade na svom napretku i to kroz edukaciju, zapošljavanje i/ili slično

X X X X X

- da sudjeluju na unapređenju odnosa sa ostalim građanima BiH

X X X X X

- da djeluju u izgradnji vlastite slike o sebi

X

5. 6. Zaključci

Sami zaključci su ponovno izvedeni na način da su analizirani zasebni rezultati dobiveni na svakom od segmenata

upitnika.

84



Kada je u pitanju spol ispitanika, uzorak ispitanika iz različitih gradova BiH bio je sastavljen iz približno jednakog

broja muških i ženskih ispitanika. Što se tiče starosne strukture, može se zaključiti da je u Sarajevu i Tuzli nešto

veći broj mlađih ispitanika.

Nalazi istraživanja pokazuju da je najveći udio ispitanika bez osnovnog obrazovanja iz Bijeljinje, dok je najveći

udio ispitanika s osnovnim i srednjim obrazovanjem iz Tuzle. Vezano uz zdravstveno osiguranje, ispitivana REA

populacija iz Banja Luke je ona koja ima u većinskom broju ovjerene knjižice, a skupina iz Mostara i Sarajeva ona

s najmanjim brojem ovjerenih knjižica.

Uzorak je prilično neujednačen i po pitanju mjesta stanovanja. U miješanoj zajednici pretežno žive ispitanici iz

Tuzle, u zajednici gdje je REA populacija većinski dio ispitanici iz Bijeljine te u zajednici gdje je REA populacija

manjina ispitanici iz Banja Luke.


Nalazi pokazuju da ispitanici iz Banja Luke i Tuzle najbolje poznaju pojam diskriminacije (84% do 86% njih), ali i da

uspješno prepoznaju određene elemente diskriminacije u situacijama koje im se dešavaju (93%-99% slučajeva).

Ispitanici iz Bijeljine su najveći dijelom bili izloženi iskustvu direktne i indirektne diskriminacije, dok su oni iz

Tuzle u odnosu na ostale skupine najviše doživjeli emocionalni oblik diskriminacije. Za sve oblike diskriminacije,

emocionalna reakcija odražavala se u ljutnji te je bila najizraženija kod ispitanika iz Tuzle. Skupina ispitanika iz

Tuzle je ona koja i najvećim djelom reaguje na diskriminaciju. Oni su ujedno ispitanici koji najbolje razumiju pojam

diskriminacije i prepoznaju elemente diskriminacije, pa je moguće da je zbog osviještenosti o problemu i najviše

reaguju.

Doživljaj direktne i emocionalne diskriminacije kod bližih članova bio je najizraženiji kod ispitanika iz Sarajeva,

dok su ispitanici iz Bijeljine i Tuzle pretežno bili izloženi indirektnom obliku diskriminacije.


Dobiveni rezultati pokazuju da većinski dio ispitanika prepoznaje elemente diskriminacije u određenim

situacijama, pri čemu su ispitanici iz Tuzle najuspješniji. Nadalje, ispitanici iz Tuzle i Sarajeva su u najvećem omjeru

bili izloženi diskriminaciji od strane građana (npr. u samoposluzi, javnom prijevoz, u pošti....). Reakcije ispitanika

iz različitih gradova su prilično izjednačene i očituju se ili u verbalnom/fizičkom suprotstavljanju ili u prijavljivanju

nadležnoj instituciji. Najveći broj ispitanika iz Bijeljine je reagovao na različite opisane diskriminativne situacije

od strane građana i državnih službi, što je zanimljivo jer su oni ujedno i najmanje doživljavali opisane situacije

diskriminativnim. Ključni razlog nereagiranja na diskriminaciju, kod svih ispitanika iz različitih gradova, bio je

neznanje o ispravnoj reakciji ili doživljaj da nikakvo reagiranje neće dovesti do promjena. Navedeno je posebice

bilo izraženo kod ispitanika iz Tuzle. Što se tiče emocionalne reakcije na frustraciju kod svih ispitanika prevladava

ljutnja i tuga, koja je najizraženija kod ispitanika iz Tuzle u odnosu na ostale skupine.

85


Zaključno, ispitanici imaju brojna iskustva s diskriminacijom, posebice ispitanici iz Tuzle i Sarajeva. O načinima

reagiranja ispitanici nisu dovoljno upoznati. Posebice je potrebno usmjeriti pažnju na emocionalne reakcije, koje

su izražene u obliku ljutnje i to najvećim djelom kod ispitanika iz Tuzle. U tom slučaju preporučuje se u daljnjem

radu kod spomenute skupine provesti radionicu o adaptivnim načinima suočavanja sa stresnim događajima.

„Percepcija diskriminacije REA populacije u društvu“

Kada je riječ o izraženoj percepciji diskriminacije, građani iz Tuzle u najvećem omjeru, u odnosu na ostale smatraju

da je diskriminacija česta i velika zbog čega i najviše mijenjaju svoja mjesta stanovanja. Ujedno oni percipiraju

da postoje brojne predrasude prema REA populaciji. Unatoč visokoj percepciji diskriminacije i predrasuda,

ova skupina iz Tuzle jest ona koja je najbolje upoznata sa zakonskim regulativama. S druge strane, ispitanici

iz Sarajeva su najmanje upoznati sa zakonskim pravilima, u odnosu na ostale, te izjavljuju najnižu zastupljenost

postojanja predrasuda prema REA populaciji.

Kada je u pitanju najniža razina diskriminacije, ispitanici iz Banja Luke su oni koji najmanje percipiraju postojanje

diskriminacije. Oni suprotno od toga imaju visok osjećaj prihvaćenosti i sigurnosti za sebe i članove svoje

porodice, kao i izražen osjećaj dobrodošlice svoje djece u školama. Vjerojatno iz gore spomenutih razloga oni i

najmanje mijenjaju mjesto stanovanja.

Sumarno, kod ispitanika iz Sarajeva treba težiti upoznavanju sa zakonskim regulativama diskriminacije, dok kod

onih iz Tuzle u uspješnom suočavanju s diskriminacijom. Za ostale gradove nisu utvrđena značajna odstupanja.

Jedino se treba istaknuti kako uzorak iz Banja Luke se ne doživljava izrazito negativan pristup od strane drugih

vjerojatno zato što su integrirani u društvu s obzirom da žive na mjestu gdje je REA populacija manjinska.


Kod svih ispitanika glavnim uzrokom, ali i odgovornim za smanjenje diskriminacije smatra se Vlast. Ovakav stav je

posebice izražen kod ispitanika iz Mostara i Tuzle. Međutim, treba napomenuti da ispitanici iz Tuzle, u odnosu na

ostale, pretežno u većem stupnju doživljavaju Vlast, građane i REA populaciju i glavnim uzrokom i odgovornim

za smanjenje diskriminacije. Što se tiče ponuđenih rješenja od strane Vlasti, građana i REA populacije, ne postoje

značajna odstupanja unutar različitih gradova. Konkretni prijedlozi navedeni su ranije u tekstu, te stoga neće biti

ponovno istaknuti.

6. PRIJEDLOZI ZA BUDUĆA

DJELOVANJADa bi se došlo do napretka u smislu smanjenja diskriminacije prema REA populaciji potrebno je raditi sa sve tri

grupe faktora. Dakle, potrebno je djelovati kako na samu vlast BiH, njene građane te i samu REA populaciju.

Svaki od navedenih faktora zahtijeva različit pristup te primjenu različitih metode i aktivnosti u radu sa njima.

86


a. Djelovanje na vlast Bosne i Hercegovine“

Obzirom da je vlast BiH, od strane ispitanika, proglašena najodgovornijom za postojanje diskriminacije u tako

velikom stupnju, na ovaj faktor svakako treba usmjeriti većinu budućih djelovanja kako bi se situacija poboljšala.

Mladi romski lideri trebaju djelovati na BiH vlast: „Ministarstvo za ljudska prava,“ „Komisije za ljudska prava“

u opštinama, te „Institucija ombudsmena za ljudska prava BiH“ (sjednicama, dijalogom, mirnim protestima,

pokretima i potpisivanjem peticije), a potom bi ove institucije i službe trebala djelovati u dva smjera:

1. Osiguranje poštivanja ljudskih prava REA populacije i zabrana njihovog diskriminisanja od strane ostalih

građana a sve to kroz:

¿ osiguravanje dosljednog pridržavanja zakona o zabrani kršenja ljudskih prava i zabrani diskriminacije,

¿ adekvatno kažnjavanje počinilaca kršenja ovih zakona,

¿ upoznavanje građana sa karakteristikama zakona i sankcijama za njegovo kršenje,

¿ uključivanje pripadnika REA populacije u društvene tokove, kroz članstvo i davanje zaduženja u raznim organizacijama i udruženjima.

¿ osiguravanje dodatnih sredstava za rad nevladinih organizacija koje se bave aktuelnim pitanjima pripadnika REA populacije.

2. Poboljšanje opšte situacije u kojoj se nalazi REA populacija u društvu, a kroz unaprjeđenje strategija za

obrazovanje, zaposlenje i zdravstveno osiguranje, i to na način:

¿ razvoj planova za uključivanje u sistem obrazovanja pripadnika REA populacije.

¿ edukacija nastavnog osoblja o prihvatanju različitosti i podjednakom odnosu prema svim učenicima (te sankcije u slučaju diskriminisanja)

¿ razvijanje programa koji će svim pripadnicima REA populacije obezbijediti zdr. osiguranje.

¿ rad na razvijanju strategija za zaposlenje pripadnika REA populacije.

b. „Djelovanje na građane Bosne i Hercegovine“

Obzirom da se pokazalo da su ispitanici u veoma velikoj mjeri diskriminisani upravo od običnih građana, svakako

da si se djelovanje mladih romskih lidera trebalo usmjeriti i prema ovoj skupini.

Naime, pošto su pripadnici REA populacije i ostali građani u stalnom i izravnom kontaktu, akcije koje treba

poduzeti trebaju ići u smjeru postizanja razumijevanja i prihvatanja različitosti.

Zbog toga bi mladi romski lideri prvenstveno trebali:

¿ raditi na promociji tradicije, običaja i vrijednosti REA populacije kod ostalih građana BiH, a kroz različita predavanja, javne tribine i podjelu letaka i informativnog materijala,

87


¿ raditi na razbijanju predrasuda koje prema REA skupini postoje, između ostalog kroz predočavanju uslova u kojima ova skupina živi,

¿ upoznati i podsjetiti građane na temeljna ljudska prava svih građana Bosne i Hercegovine uključujući i REA populaciju, te educirati o štetnosti i pogubnosti same diskriminacije a koju REA populacija svakodnevno doživljava upravo od njih.

¿ tražiti od građana suradnja u samom procesu djelovanja na vlast, kako bi se popravilo opšte stanje životnih uslova REA populacije.

c. „Djelovanje na samu REA populaciju“

Pošto se pokazalo da su pripadnici REA populacije generalno jako malo informisani kako o osnovnim ljudskim

pravima, zabrani i mjerama njihovog kršenja, tako i o samoj diskriminaciji i o adekvatnom nošenju sa doživljavanjem

iste te o pravilnom reagiranju na nju, prijedlozi za buduća djelovanja mladim romskim liderima, u odnosu na ovu

populaciju idu u smjeru poboljšanja trenutnog stanja na pomenutim poljima. Dakle, na osnovu analize izvedenih

zaključaka, prijedlozi za aktivnosti mladih romskih lidera prema pripadnicima REA populacije su sljedeći:

¿ educirati pripadnike REA populacije o ljudskim pravima i zakonskim propisima koji se odnose na sprječavanje kršenja tih prava kao i same diskriminacije.

¿ kroz različite treninge raditi sa pripadnicima REA populacije na adekvatnoj kontroli emocija i vlastitih reakcija pri doživljavanju neugodnih situacija diskriminacije,

¿ educirati pripadnike REA populacije o potrebi reagiranja i o pravilnim obrascima reagiranja na doživljenu diskriminaciju,

¿ obzirom da je evidentirano da su predrasude prema REA populaciji veoma izražene, pored toga što bi trebalo djelovati na one kod kojih su one prisutne, također bi i sama REA populacija trebala nastojati poboljšati kvalitetu vlastitih života, a što se najadekvatnije može postići kroz obrazovanje. Evidentno je da je svijest pripadnika REA populacije niska po pitanju obrazovanja, te bi se jedna od bitnijih aktivnosti mladih romskih lidera svakako trebala usmjeriti u tom smjeru povećana svijesti o značaju obrazovanja,

¿ mladi romski lideri bi trebali raditi i na poboljšanju same komunikacije između pripadnika REA populacije i ostalih građana, a kroz njihovo uključivanje u različite organizacije i udruženja,

¿ skupa sa pripadnicima REA populacije raditi na promociji vrijednosti i običaja vlastite kulture širim masama kako bi ostali građani imali bolje i potpunije znanje te u skladu s tim pokazati više razumijevanja.

Ljubljanska 16, Sarajevo, Bosna i Hercegovina Phone: +387 (0) 33 290 671, Fax +387 (0) 33 290 675

https://nwb.savethechildren.net

DISKRIMINACIJA REA POPULACIJE U BOSNI I · PDF fileučešće u društvenom životu...

Documents

Transcript of DISKRIMINACIJA REA POPULACIJE U BOSNI I · PDF fileučešće u društvenom životu...