Dimitrije Kantakuzin - Poezija

3
Dimitrije Kantakuzin (druga polovina XV veka) Nedokučivost je odasvud Kada se rastanemo od moći života - nedokučivost je odasvud i žal neutešna, nema iscelitelja, nema ni bližnjih. Kada smo čestim uzdasima i suhim zahvaćeni, kada oganj plameni raspaljuje unutrašnjost i rastrzava - uzdahnućeš iz dubine srca i sažalitelja ti nećeš naći. Veliko pozorje Ne bacamo se uzaman i uzalud, jer jedan je put smrti a ne drugi, i na sve podjednako nadolazi. Mi se o ovome ne brinemo i kao hudo ovo smatramo u šta ćemo uskoro upasti, iako ne želimo. I tužno će mi se pozorje vaistinu ukazati gore. Očima ću gledati zagrobnie, stradalce i do konca dospevše. Malo tamo proniknuću i umom i razumeću strašne tajne - osnažene muke posred duše i tela.

description

Poezija

Transcript of Dimitrije Kantakuzin - Poezija

Dimitrije Kantakuzin

Dimitrije Kantakuzin

(druga polovina XV veka)

Nedokuivost je odasvud

Kada se rastanemo od moi ivota -nedokuivost je odasvudi al neutena,nema iscelitelja,nema ni blinjih.

Kada smo estim uzdasimai suhim zahvaeni,kada oganj plameniraspaljuje unutranjost i rastrzava -uzdahnue iz dubine srcai saalitelja ti nee nai.

Veliko pozorje

Ne bacamo se uzaman i uzalud,jer jedan je put smrti a ne drugi,i na sve podjednako nadolazi.

Mi se o ovome ne brinemoi kao hudo ovo smatramou ta emo uskoro upasti,iako ne elimo.

I tuno e mi se pozorjevaistinu ukazati gore.Oima u gledati zagrobnie,stradalce i do konca dospeve.

Malo tamo proniknuu i umomi razumeu strane tajne - osnaene muke posred due i tela.

Veliko pozorjevaistinu biva, brao.

Molitva sa alou

Pomisli, duo, kakav aje konac,pomisli gorinu razluenja muna,pomisli strah i bolovanje tadanje,pomisli, ustrepti i uasni se.

Anela nemilostiva ekam prispee,anela po mojemu zlobnu ivljenju,anela ne tediu no muitelja mi,anela ognjena, nemilosrdna.

Ne znam je li poslan da me uzme danas,ne znam da li to vreme priblii se ve,ne znam da li i s orujem hita,ne znam da li to jeste no smrtna?

Nema tad pomoi od druga i znanca,nema ni od brae, srodnika i eda,nema ni od imanja dobiti kakve,nema pomagaa niti izbavljaa.

Tada e oi alno oboriti,tada nee jezik iznenada govoriti,tada e plamen unutra silno obuzeti,tada e sile telesne onemoati.

Smrt tek nasta ljuta i konac,smrt i razluenje skupa,smrt odavde prevodnica natamo,smrt u tamnoj ko uhoda noi.

Taman budui u tamu me odilje ada,tamnih tako ja esti avola,tamno uzljubih stoga anele,tamu tamno izabrah, taman sav bih.

Ko za mnom da ne usplae, o ljubljeni,ko za mnom ne uzrida, o drugi,ko za mnom da ne uzdahne sliei zla ova,ko za mnom da ne prosuzi oekujui ovo.

Pree smrti mrtav vaistinu ja,pree suda saveu osuivan,pree muka mislima u krgutu zuba,pree konca muiti se znam bez kraja.

Tako ognjena straim se raspaljenja,tako krgut taj zuba estosrdi ekam,tako crvljih bojim se kakljivih dela,tako spoljna tama u stanite meni.

Mene tartar da oplae i bezdan,mene ada da ali tamno dno,mene to u njemu iveti hou,mene tame ljubitelja, a ne svetlosti.