Uloga povijesnog pamćenja i sjećanja u procesu formiranja ...
Dijete osnovnoškolske dobi - os-svete-ane-os.skole.hr · •Tjelesni razvoj •Kognitivni razvoj...
Transcript of Dijete osnovnoškolske dobi - os-svete-ane-os.skole.hr · •Tjelesni razvoj •Kognitivni razvoj...
Dijete osnovnoškolske dobi
Kutak za aforizam
• Ĉovjekov ţivot se moţe podijeliti u tri razdoblja:
• "Moj tata je jaĉi od tvog tate",
• "Ali tata, ne shvaćaš ti to",
• "Moj tata je uvijek govorio..."
Sličnosti i razlike
• Postoje jasni obrasci koji se javljaju u
odreĊeno doba – opće znaĉajke koje
oznaĉavaju uobiĉajeni razvojni obrazac,
no oni nisu kriterij koje svako dijete
odreĊene dobi treba postići.
• Svako dijete je zasebna jedinka,
jedinstveno po utjecaju nasljeĊa,
kulture, obitelji, okoline, zdravlja... –
jedinstvena liĉnost.
Razvojne karakteristike
osnovnoškolske djece
• Tjelesni razvoj
• Kognitivni razvoj
• Razvoj paţnje
• Razvoj pamćenja
• Razvoj govora
• Emocionalni i socijalni razvoj
• Razvoj pojma o sebi
Razvoj djeteta predškolske i rane
školske dobi
Razvoj djeteta predškolske i rane
školske dobi
• Tjelesni razvoj – promjene u tjelesnom izgledu i motoriĉkim vještinama
• Motorički razvoj – povećana mišićna kontrola – fina motorika (zakopĉavanje, vezanje cipela, izrezivanje škarama, precizno bojenje površina...)
Čitanje i pisanje Šestogodišnje i sedmogodišnje dijete:
• Prepisivanje s ploĉe teško je
šestogodišnjacima i ne treba to traţiti
od njih
• Teško im je ostavljati razmak izmeĊu
rijeĉi i ostajati na istoj crti pri pisanju.
• Sposobnost slijeĊenja oĉima dovoljna
je za uspješno ĉitanje.
• Ispravno i sigurno rabi olovku (7
godina).
• Sigurno povlaĉi okomite, vodoravne i
kose crte.
• Sve uspješnije piše slova i brojke.
• Još je sklono zrcalnom izvrtanju slova i
brojki te likova koje precrtava.
Spremnost za školu
• Djeca se znatno razlikuju u trenutku upisa u školu. Razlikuju se po
spremnosti za školu.
• Mirna je povučena, tiha djevojčica. Premda ima šest godina i osam
mjeseci, teško joj ide skoro sve što se radi u školi. Spora je, dugo
traži bilježnicu ili pribor u torbi. Piše sporo i s velikim naporom, neki
su joj znakovi kao u ogledalu, a ono što je napisala često briše. Ne
može izdvojiti početni glas neke riječi i pri tome katkad zaplače. Na
odmoru je vedrija, ali pretežno gleda kako se djeca igraju. Jedva
čeka odlazak kući, brzo sve nagura u torbu i žuri, skoro trčeći kući.
• Dţevdet Hadţiselimović, prof. psiholog: SPREMNOST ZA UĈENJE
ĈITANJA, URL: http://www.hud.hr/w-clanci/spremnost.html
Kognitivni razvoj – Jean Piaget -
Predoperacijsko razdoblje (2 – 7 godina)
• Konkretnost – dijete je usmjereno na razmišljanje o prisutnim predmetima ili onima koji su povezani s trenutnom situacijom.
• Ireverzibilnost – nemogućnost logiĉkog povezivanja uzajamno ovisnih predodţaba.
• Egocentrizam – dijete se ponaša kao da svi oko njega znaju ili vide ono što i ono opaţa ili zna.
• Centracija – usmjeravanje na samo jedan aspekt situacije.
Piaget - Predoperacijsko razdoblje
(2 – 7 godina)
• Ovisnost o percepciji – usmjerenost na trenutno stanje ili oblik onoga što dijete opaţa.
• Transduktivno prosuĊivanje – nemogućnost meĊusobnog povezivanja i usporeĊivanja poznatih pojmova; dijete još ne koristi induktivno i deduktivno rasuĊivanje.
• Ograniĉenja predoperacijske misli ometaju dijete u logiĉkom prosuĊivanju koje poĉiva na naĉelima konzervacije (mase, teţine, volumena, kontinuirane veliĉine, broja)
• A
• B
Što savjetovati učiteljima?
• SMISLENO UĈENJE MOGUĆE JE SAMO AKO ODGOVARA RAZINI KOGNITIVNOG RAZVOJA; POTREBNO JE POTICATI AKTIVNO UKLJUĈIVANJE – ŠTO VEĆI BROJ RAZLIĈITIH AKTIVNOSTI KOJE ĆE DJECI OMOGUĆITI IZRAVNU INTERAKCIJU S OKOLINOM.
Razvoj paţnje
• Hotimiĉna paţnja djeteta izmeĊu 6 i 7
godina varira od 10 do 15 minuta.
• Trajanje aktivnosti moţe biti i do sat
vremena s povremenim otklonima kao
spontanim odmorima.
Razvoj pamćenja
• PAMĆENJE – razvoj pamćenja je rezultat povećanja upotrebe strategija pamćenja, povećanje sloţenosti strategija – npr. kod ponavljanja povećanje broja ĉestica – mlaĊa djeca ponavljaju ovako: (yard, yard, yard; cat, cat, cat; man, man, man; desk, desk, desk), a starija: (yard, cat, man, desk; yard, cat, man, desk).
• Djeca od 7 do 10 god. koriste mehaniĉko ponavljanje, a zatim poĉinje strukturiranje ponavljanja.
Razvoj pamćenja
• Metamemorija - znanje o vlastitom pamćenju i
strategijama koje nam pomaţu da bolje pamtimo -
djeca u dobi 5 do 6 god. shvaćaju da se poznate
ĉestice lakše pamte od nepoznatih, kraće od duţih,
da je prepoznavanje lakše od dosjećanja, da tijek
vremena doprinosi zaboravljanju - u drugim
podruĉjima metamemorija je relativno ograniĉena
(uĉenje smisla i dr.).
• MlaĊa djeca sklona preuveliĉavanju sposobnosti
upamćivanja - starija djeca su realistiĉnija.
Što savjetovati učiteljima?
• POTREBNO JE OMOGUĆITI OPAŢANJE OKOLINE SVIM OSJETILNIM PUTOVIMA RADI ODRŢAVANJA PAŢNJE I BOLJEG UPAMĆIVANJA – TAKO DOBIVENI PODACI SE MOGU BOLJE KOMBINIRATI S VLASTITIM ISKUSTVIMA I PREDODŢBAMA.
• POVEĆAVATI MOTIVACIJU DJETETA SMISLENOŠĆU MATERIJALA TE POVEZIVANJEM S POSTOJEĆIM ISKUSTVIMA DJETETA.
• POTREBNO JE POUĈAVANJE UĈENJA I KOMUNIKACIJSKIH VJEŠTINA.
Razvoj govora
• U dobi od 5 do 6 godina većina djece svlada osnove materinskog jezika, rabe sve vrste reĉenica kao i odrasli.
• Djeca sa 6 do 7 godina su usvojila artikulaciju, ali zbog ispadanja prednjih zuba mogu imati “neĉistoće” u izgovoru. Usvojila su gramatiĉka pravila, ali još uvijek više griješe od odraslih, griješe u padeţu i broju.
• Upotreba govora u predškolskoj dobi moţe biti posve egocentriĉna, djeca ĉesto govore sama sa sobom, upotrebljavajući posebne rijeĉi; egocentriĉni govor se još ĉesto sreće u 1. razredu kad djeca nešto pišu ili raĉunaju. Prvoškolci takoĊer ne razumiju promjenu smisla u reĉenici ako se neki dijelovi razliĉito naglašavaju.
Emocionalni razvoj • 5 – 6 godina – mogu doţivjeti ambivalentne emocije
(opisuju kao jednu za drugom), do punog razumijevanja i govornog izraza ambivalentnih emocija potrebno je više godina razvoja
• 6 godina – djeca razumiju diferencirane izraze za emocionalna stanja i aktivno upotrebljavaju polovicu rijeĉi za emocije koje pasivno posjeduju
Ljutnja kod djeteta u dobi 6 – 7 godina:
• Sve su rjeĊe eksplozije bijesa
Emocionalna kontrola kod djeteta u dobi 6 – 7 godina:
• Kontrolira svoje ponašanje samousmjeravajućim govorom
• UviĊa negativan uĉinak nekontroliranog emocionalnog reagiranja
Emocionalni razvoj Strahovi:
• Brojna istraţivanja su potvrdila da djeca školske dobi imaju vrlo ĉesto izraţene strahove i fobije.
• Neki od ĉestih strahova šestogodišnjaka: od posjekotine, krvi, zvukova (neugodan glas, zvono...), od duhova, vještica, da je netko pod krevetom, da će se netko izgubiti, da će se mami nešto dogoditi, od vode, groma, munje, od samoće...
• Neki od ĉestih strahova sedmogodišnjaka: od mraka, tavana, podruma, sjena, duhova, vještica, špijuna, ljudi koji se skrivaju u ormaru, pod krevetom, strahovi koji nastaju nakon priĉanja strašnih priĉa, filmova, pojaĉava se strah od gubitka ljubavi (roditelja, odgajatelja)...
Razvoj pojma o sebi
• Djeca, na osnovu pohvala i komentara okoline
i usporedbe s drugom djecom, vrednuju svoje
osobine, stvaraju mišljenje o vlastitoj
vrijednosti i povezuju osjećaje s onim što misle
o sebi.
• Dijete ove dobi je osobito sklono usvajanju “bespomoćnosti” – osjećaja nekompetentnosti, ako mu se ponavljano upućuju kritike, osobito ako to rade odrasle osobe.
Odnos prema vršnjacima • U predškolskom dobu djeca
uĉe vještine dogovaranja i
suradnje u igri.
• Prijatelji su za dijete oni koji su
prema njemu dobri i s kojima
je lijepo igrati se. Prijateljstva
su u toj dobi ĉesto privremena.
Stabilnost prijateljstava
povećava se s dobi djece.
• Djeca u dobi od 5 do 7 godina
još uvijek ne prave razliku
izmeĊu “dobrih” i “najboljih”
prijatelja.
Što savjetovati učiteljima? • TREBA OMOGUĆITI EMOCIONALNO RASTEREĆENJE KROZ
IGRU.
• UĈITELJI TREBAJU PRIHVATITI UĈENIKE ONAKVIMA KAKVI JESU I STVARATI NORMU DA JE SVAKI UĈENIK VRIJEDAN I DA SU SVI TU DA UĈE.
• POTREBNO JE SVAKOM DJETETU OMOGUĆITI DA SAMO PLANIRA I DO KRAJA PROVEDE ZAMIŠLJENU AKTIVNOST UZ OSJEĆAJ USPJEŠNOSTI I KOMPETENTNOSTI.
• DJECU TREBA PODUĈAVATI DA SE USPOREĐUJU SAMA SA SOBOM I DA UOĈAVAJU SVOJ NAPREDAK.
• TREBA POMOĆI DJETETU DA UZ UVAŢAVANJE SVOJIH ŢELJA UVIDI I ŢELJE I POTREBE DRUGIH – TO MU TREBA RAZLOŢNO OBJASNITI.
• POTREBNO JE ORGANIZIRATI RAZNOLIKE AKTIVNOSTI – TAKO ĆE SVAKO DIJETE IMATI PRILIKU POKAZATI INICIJATIVU I BITI USPJEŠNO. NA TAJ NAĈIN SE IZBJEGAVA OSJEĆAJ INFERNIORNOSTI U NATJECATELJSKIM SITUACIJAMA.
Razvoj djeteta od 8 do 10 godina
Tjelesni razvoj
• Usporava se rast; za razvoj mišića potrebno je puno vjeţbe.
• Postoje velike razlike meĊu djecom.
• Djeca savladavaju mnoge vještine kao što je plivanje, voţnja bicikla, igranje nogometa, voţnja koturaljki i dr. Djeca u ovom periodu pokazuju snaţnu potrebu za kretanjem koja u odreĊenoj mjeri opada s poĉetkom puberteta.
• Razvoj fine motorike
Tjelesni razvoj
• Djevojĉice poĉinju naglo rasti u desetoj godini i do dvanaeste su više i teţe od djeĉaka (u periodu su najintenzivnijeg razvoja), a djeĉaci tada tek ulaze u tu etapu.
Što savjetovati učiteljima?
Vizek-Vidović, V. i dr. (2003). Psihologija obrazovanja. Zagreb: IEP –
VERN
Kognitivni razvoj • Napredovanje kroz razdoblje širenja kompetencija
• Piaget – razdoblje konkretnih operacija – sposobnost da se uzimaju u obzir dva aspekta problema istodobno – djeca te dobi još uvijek ne razmišljaju poput odraslih – mogućnost logiĉnog razmišljanja i mogućnost konzervacije na poznatim i konkretnim sadrţajima
• Razvoj se premješta iz faze u kojoj dominira egocentriĉno mišljenje u fazu u kojoj poĉinje prevladavati vještina uzimanja u obzir tuĊeg pogleda i motrišta. Djeca te dobi poĉinju u svojim socijalnim interakcijama obraćati paţnju ne samo na ono što govore nego i na potrebe slušatelja.
• Kad eksperimentiraju sa zadacima u materijalnom okolišu, kao što su eksperimenti s oĉuvanjem koliĉina (konzervacija), djeca ne uzimaju više u obzir samo najoĉitije promjene, nego i istodobne kompenzacijske promjene u drugoj dimenziji (stupac vode prelivene iz ĉaše u zdjelu postaje niţi, ali istodobno i širi). Drugim rijeĉima, mišljenje djece te dobi nije više iskljuĉivo pod utjecajem onoga što vide. Umjesto toga, njihovi misaoni procesi sve su više pod utjecajem sustavnije logike.
Što savjetovati učiteljima?
• DJECI VALJA OMOGUĆITI AKTIVNO
UKLJUĈIVANJE U NASTAVNI PROCES.
VAŢNO JE POTICATI DJECU DA SAMA
ISTRAŢUJU SVIJET OKO SEBE I TAKO
STJEĈU I IZGRAĐUJU SVOJE SPOZNAJE.
STOGA UMJESTO FRONTALNOG
POUĈAVANJA VALJA OSIGURATI
OBRADU GRADIVA KROZ ŠTO VEĆI BROJ
RAZLIĈITIH AKTIVNOSTI KOJE ĆE DJECI
OMOGUĆITI IZRAVNU INTERAKCIJU S
OKOLINOM.
Razvoj paţnje
• Poboljšava se kontrola paţnje. Povećava se trajanje, a smanjuje
lakoća odvraćanja. Npr. dogaĊaji u kući sve manje odvraćaju paţnju
kod gledanja televizije.
• Povećava se prilagodljivost paţnje – mlaĊa djeca se usredotoĉuju
na više nevaţnih strana zadatka koji trebaju napraviti. Mijenja se
planiranost paţnje – ako dijete, koje je mlaĊe, treba usporediti dvije
slike, promatrat će ih bez plana – starije dijete usporeĊivat će jednu
po jednu pojedinost na slici. Tako, mlaĊi ĉitaĉi imaju istu brzinu
ĉitanja bez obzira na teţinu teksta, a uvjeţbani ĉitaĉi mijenjaju brzinu
ĉitanja prema teţini teksta, što znaĉi da lakše i poznatije tekstove
ĉitaju brţe.
• Opseg (koliko stvari moţemo zahvatiti paţnjom) i zadrţavanje
paţnje (koliko se dugo moţe biti koncentriran na neki sadrţaj)
povećava se s dobi. MlaĊa su djeca “rastresenija” od starije.
Razvoj paţnje
• Oko 5% djece (oko ĉetiri puta ĉešće kod djeĉaka nego djevojĉica) imaju teškoće u odrţavanju paţnje ĉesto povezane s hiperaktivnim poremećajem.
• Vjeruje se da ove teškoće imaju poĉetak u ranom djetinjstvu, iako se većina sluĉajeva ne dijagnosticira do poĉetka školovanja.
• Ove teškoće mogu biti i razvojne, to je tzv. razvojna hiperaktivnost - kod neke djece se u predškolskom uzrastu javlja prolazni manjak paţnje, pojaĉana aktivnost i izljevi srdţbe, što oteţava rano dijagnosticiranje manjka paţnje i hiperaktivnog poremećaja.
Razvoj pamćenja • Pamćenje u funkciji dobi pokazuje velike
razlike – u uspješnosti i korištenju strategija.
• Ĉini se da školski sustav ne koristi dovoljno
spoznaje iz ovog podruĉja.
• Na odreĊene procese obrade podataka
moţemo znatno djelovati.
ČEMU MOŢEMO POUČITI DJECU?
• UVJETI ZA UĈENJE
• STRATEGIJE PAMĆENJA –
PONAVLJANJE, ELABORACIJA,
MNEMOTEHNIKE
• STRATEGIJE UĈENJA
• UVJEŢBAVANJE – NA RAZLIĈITIM
PREDLOŠCIMA
• PONAVLJANJE – KORIŠTENJE
PREDLOŢAKA KAO ŠTO SU BILJEŠKE,
KOGNITIVNE MAPE TEKSTA
• UZAJAMNO PRESLIŠAVANJE I DR.
Razvoj govora
• Oko 10% osmogodišnjaka još uvijek ima poteškoće s izgovorom nekih glasova (npr. s, š, z, š).
• Prosjeĉan šestogodišnjak raspolaţe s oko 8 do 14 tusuća rijeĉi, a izmeĊu 9. i 11. godine rjeĉnik se obogaćuje s još oko 5 tisuća rijeĉi – ĉini se da je razdoblje srednjeg djetinjstva do ulaska u pubertet osobito vaţno za širenje rjeĉnika.
• U ovom razdoblju djeca nauĉe i nepisana pravila govora – ĉekanje na red za javljanje, neupadanje u govor, upravljanje jaĉinom glasa.
Emocionalni razvoj • Mozak je izuzetno prilagodljiv tijekom
djetinjstva - mozgovni regulatorni centri za emocionalne reakcije su meĊu posljednjim koji anatomski sazrijevaju, nastavljaju rasti do adolescencije.
• Ponovljene emocionalne lekcije oblikuju mozgovne krugove za odgovore - ako dijete nauĉi dobro upravljati svojom srdţbom ili nauĉi kako se umiriti ili biti empatiĉno, stvara prednost za cijeli ţivot.
• Strahovi - boje se fiziĉkih ozljeda, boje se za svoje zdravlje, neuspjeha u školi, poţara, odbacivanja vršnjaka i sl., a kod mnoge djece zadrţavaju se i neki od strahova iz predškolskog doba.
Strahovi kod školske djece
Radovi djece u programu Ja to mogu Brajković, S i Ţivković, Ţ. (2001.).
Strahovi kod školske djece
Strahovi kod školske djece
Radionice za djecu
Vjeţba:
• “Gdje je strah?” -
Gdje strah poĉinje,
kako se širi, kakve bi
strah bio boje da je
u boji, koliko je strah
velik?
• Diskusija – koja su
mjesta najĉešće
oznaĉena, koje boje,
kako se strah širi?
Gdje je strah?
Crteţ učenice 5.
razreda u vjeţbi
“Gdje je strah?”
(Gdje strah
poĉinje, kako se
širi, kakve bi strah
bio boje da je u
boji, koliko je
strah velik?)
Što savjetovati učiteljima? ŠTO UĈITELJI MOGU UĈINITI DA BI SPRIJEĈILI ILI SMANJILI
STRAH KOD UĈENIKA:
• koristiti suradniĉko uĉenje, projektnu nastavu
• poticati grupni rad, rad u parovima kao i individualni, a izbjegavati frontalni rad
• odnositi se prijateljski prema uĉenicima uz razumijevanje i prihvaćanje, izbjegavati kritike i ruganje
• izbjegavati sarkazam i dvoznaĉne poruke u komunikaciji
• koristiti humor i smijeh
• ne organizirati «prozivanja za ocjenu», već pratiti i ocjenjivati uradak uĉenika
• postavljati individualizirane zahtjeve
• omogućavati aktivnosti koje će dovoditi do uspjeha
• poticati suradniĉku, nenatjecateljsku atmosferu u razredu
Odnos prema vršnjacima
• Za vrijeme srednjeg djetinjstva, u niţim razredima osnovne škole, prijatelji
su oni koji se meĊusobno pomaţu i vjeruju jedni drugima.
• Prijatelji se vole zbog odreĊenih osobina, a ne samo zbog zajedniĉke igre.
Raste vrijeme posvećivanja prijateljima u odnosu na druţenje s odraslima.
• Prijatelji su najĉešće istog spola, tek pred kraj ovog razdoblja djeĉaci i
djevojĉice poĉinju posvećivati više vremena jedni drugima.
• Djeca u ovom razdoblju u stanju su razgovarati o svojim osjećajima i
mislima, postupcima i odnosima s drugima. Potrebni su im prijatelji s
kojima mogu razmijeniti iskustva o zadovoljstvima i frustracijama.
• 6 do 11 % djece u osnovnoj školi nemaju prijatelje, a upravo ta socijalna
izoliranost najbolje predviĊa traţenje pomoći psihijatra ili psihologa u
adolescentnoj ili odrasloj dobi.
• Prihvaćenost djece od vršnjaka povezana je s ljubavlju, prihvaćanjem i
dosljednošću u odgoju.
Razvoj pojma o sebi
• Osnovnoškolci u opise samih sebe uvode termine koji se
odnose na njihove tjelesne, socijalne i intelektualne
sposobnosti i uspješnost te opaţanje uspjeha u školi
• Vaţne su osobine koje su vezane uz obitelj, vršnjake i
vlastitu emocionalnu zrelost.
• Djeĉacima su vaţnije njihove sposobnosti i talenti, a
djevojĉicama tjelesni izgled i uspjeh meĊu vršnjacima.
• Naĉin na koji dijete vidi samo sebe, znaĉajno utjeĉe na
njegove osjećaje, njegov rad i konaĉno na njegovo
postignuće.
Radionice za djecu - ciljevi
• Prihvatiti na realan način vlastite osobine
• Razumjeti relativnost «dobrih» i «loših» osobina
• Razumijevanje razlika u osobinama i njihovo uvaţavanje
Što savjetovati učiteljima?
• BUDITE JASNI U DAVANJU UPUTA, POSTAVLJANJE JASNIH OĈEKIVANJA VRLO JE VAŢNO
• VALJA IZBJEGAVATI SARKASTIĈAN HUMOR, DJECA SU VLASTITI NAJŢEŠĆI KRITIĈARI.
• PITANJA PRIJATELJSTVA I PRAVEDNOSTI SU VAŢNA; PRIMIJENITE GRUPNE I TIMSKE IGRE I NATJECANJE KAKO BISTE VJEŢBALI SOCIJALNU INTERAKCIJU.
Individualne razlike
• U svakom podruĉju razvoja normalan je raspon od
oko dvije godine.
• Ĉesto meĊu djecom jednake kronološke dobi
nalazimo velike razvojne razlike.
• Jedno dijete moţe imati razliĉit stupanj razvoja u
razliĉitim podruĉjima (npr. šestogodišnjak moţe
ĉitati kao uĉenik trećeg razreda, a imati naglašenu
potrebu natjecanja kao većina šestogodišnjaka).
Razlike izmeĎu dječaka i
djevojčica
• Djeĉaci i djevojĉice razvijaju se po istom obrascu, ali su
djeĉaci pri upisu u osnovnu školu u prosjeku razvojno mlaĊi
od djevojĉica.
• Prema istraţivanjima kod neuspjeha djevojĉice više rješavaju
problem i krive sebe za lošu ocjenu, djeĉaci u većoj mjeri
reagiraju emocionalno ili pokušavaju zaboraviti problem.
• U niţim razredima osnovne škole grupe vršnjaka sastoje se
obiĉno od djece istog spola i dobi. Grupe djeĉaka obiĉno su
veće i usmjerene na sportske i druge fiziĉke aktivnosti. Grupe
djevojĉica su manje i više su usmjerene na socijalnu
interakciju. Djevojĉice obiĉno imaju bliskije meĊusobne
odnose nego djeĉaci.
Razlike izmeĎu dječaka i
djevojčica
• Djeĉaci dobivaju na statusu ako su fiziĉki agresivni, dobri sportaši, hrabri, sposobni privuĉi paţnju i prijateljski su raspoloţeni prema drugim djeĉacima.
• Djevojĉice kod drugih djevojĉica cijene privlaĉnost, popularnost, optimizam, prijateljsko raspoloţenje i smisao za humor na vlastiti raĉun.
• Istospolne skupine djece su ĉeste u svim krajevima svijeta – ĉini se da djeci pomaţu nauĉiti ponašanje prikladno za spol i uspostavljanje bliskosti s vršnjacima iste dobi bez preranih seksualnih kontakata.
Pubertet i adolescencija
Pubertet i adolescencija • Pod pubertetom (lat. pubescere: spolno sazrijevati) misli se
na stadij spolnog sazrijevanja ĉovjeka, a pod adolescencijom ili mladenaštvom (lat. adolescere: odrastati) odreĊena dob ĉovjeka.
• Pubertet - vrijeme kad se postaje muškarac odnosno ţena; vrijeme kada postaje moguća reprodukcija. Traje više godina, moţe biti uzbudljivo vrijeme, ali mnogobrojne promjene mogu opterećivati dijete odnosno mladu osobu
• Adolescencija - Postavljanje dobnih granica adolescencije je više stvar našega mišljenja što je mladost ili mladenaštvo, uobiĉajeno je da se prema dobi razlikuju tri razdoblja adolescencije:
• rana adolescencija - od 10/11 – 14 godina
• srednja adolescencija - od 14 – 16/17 godina
• kasna adolescencija - od 16/17 – 21 godine
Kognitivni razvoj
• U predadolescenciji razmišljanje
postaje sve apstraktnije – dijete moţe
rješavati probleme koji ukljuĉuju
proporcionalno i analogijsko mišljenje.
Razvoj govora
• Kada djeca poĉnu meĊusobno raspravljati, to je znak da je govor izgubio egocentriĉno obiljeţje – djeca doista slušaju jedni druge.
• Pri kraju osnovne škole djeca su sposobna razgovarati o odreĊenoj temi, iznositi vlastito mišljenje, izraţavati vlastite osjećaje i uţivljavati se u tuĊe.
Odnos prema vršnjacima • Oko jedanaeste godine, u predadolescentskom razdoblju,
prijatelji postaju ljudi koji razumiju jedan drugoga i koji dijele
najdublje misli i osjećaje.
• Prijateljstva postaju sve trajniji odnosi temeljeni na interesima i
osobinama, a neka od tih prijateljstava potraju i cijeli ţivot.
Povjeravanje prijateljima pomaţe riješiti mnoge probleme. Od
prijatelja se oĉekuje razumijevanje, prihvaćanje i povjerljivost.
Djeca procjenjuju prijatelje po tomu koliko im mogu povjeriti
svoje najdublje tajne.
• Djeca ove dobi ĉesto se druţe i u skupinama u kojima imaju
osjećaj sigurnosti. Skupine oblikuju zajedniĉki ukus i ĉlanovi
meĊusobno utjeĉu na naĉin oblaĉenja, izbor odjeće, glazbe,
naĉin ponašanja. Utjecaj vršnjaka djeluje sve više uz utjecaj
roditelja, a ponekad mu je i suprotan.
• U šestom razredu djeca formiraju skupine koje ukljuĉuju i
djeĉake i djevojĉice
Individualne razlike • Vrijeme ulaska u pubertet vrlo je
različito - djevojĉicama pubertet moţe poĉeti izmeĊu desete i petnaeste godine, a djeĉacima izmeĊu jedanaeste i šesnaeste godine .
• Brzina kojom adolescenti prolaze kroz pubertet razlikuje se jednako mnogo kao i dob u kojoj ulaze u pubertet, npr. nekim djevojĉicama treba svega jedna i pol godina da završe pubertet, a drugima ĉak pet godina.
• Ako zabiljeţimo trenutak kada je prvi uĉenik ušao u pubertet i pratimo cijelu skupinu sve dok posljednji uĉenik nije završio pubertet, vjerojatno bismo taj razred trebali pratiti punih 10 godina. – Moţete zamisliti kako velike razlike u zrelosti mogu postojati sredinom tog razdoblja i kako se mogu odraţavati na socijalne odnose, sliku o samome sebi i samopouzdanje.
Što savjetovati učiteljima?
• TEMPO RAZVOJA JE RAZLIĈIT – POTREBNO JE
PRILAGODITI ZADATKE MOGUĆNOSTIMA POJEDINOG
DJETETA ILI MANJIH SKUPINA UĈENIKA UMJESTO
CIJELOM RAZREDU; DJETETOV ŠKOLSKI USPJEH TREBA
ODREĐIVATI NA TEMELJU PRAĆENJA NJEGOVOG
NAPRETKA, A NE U USPOREDBI S POSTIGNUĆEM DRUGE
DJECE ISTE DOBI.
• PRI POUĈAVANJU VALJA VODITI RAĈUNA DA DO KRAJA
OSNOVNE ŠKOLE ODREĐENI BROJ DJECE NE
PRIMJENJUJE FORMALNO MIŠLJENJE, DOK SE VEĆINA
UĈENIKA NALAZI U TZV. PRIJELAZNOM RAZDOBLJU
IZMEĐU STUPNJA KONKRETNIH I FORMALNIH OPERACIJA.
NO, ĈAK I NAPREDNIJI UĈENICI, KOJI MOGU IZVODITI
FORMALNE OPERACIJE, UŢIVAJU U KONKRETNIM
PRIMJERIMA I AKTIVNOSTIMA.
Literatura • Apel, K. Masterson, J. J. (2004). Jezik i govor od roĊenja do 6. godine. Lekenik: Ostvarenje
• Brajković, S i Ţivković, Ţ. (2001). Ja to mogu. Osijek: Nansen Dijalog Centar
• Burke Walsh, K. (obrada hrvatskog izdanja Hitrec, G.). (2002.). Kurikulum za prvi razred osnovne škole – Stvaranje razreda usmjerenog na dijete. Zagreb: Udruga roditelja Korak po korak za promicanje kvalitete ţivljenja djece i obitelji
• Burke Walsh, K. (obrada hrvatskog izdanja Hitrec, G.). (2002.). Kurikulum za 2. do 4. razred osnovne škole – Stvaranje razreda usmjerenog na dijete. Zagreb: Udruga roditelja Korak po korak za promicanje kvalitete ţivljenja djece i obitelji
• Hadţiselimović, Dţ. Spremnost za uĉenje ĉitanja. URL: http://www.hud.hr/w-clanci/spremnost.html
• Stangl, W. Die sozial-kognitive Entwicklung. Arbeitsblaetter URL: http://www. stangl-taller.at/
• Starc, B. i dr. (2004). Osobine i psihološki uvjeti razvoja djeteta predškolske dobi. Zagreb: Golden marketing – Tehniĉka knjiga
• Vasta, R.; Haith, M. M.; Miller, S. A. (1998). Djeĉja psihologija, Zagreb: Naklada Slap
• Vizek-Vidović, V. i dr. (2003). Psihologija obrazovanja. Zagreb: IEP – VERN
• Wood, C. (1994). Yardstick for children. Greenfield, MA: Northeast Foundation
• Zarevski, P. (1994). Psihologija pamćenja i učenja. Jastrebarsko: «Naklada Slap»
• Ţivković, Ţ. (2005). Pamtim, pamtiš, pamti. Pamtimo, pamtite, pamte. Jastrebarsko: «Naklada Slap»
• Ţivković, Ţ. (2005). Susreti s roditeljima I. - Priručnik za održavanje roditeljskih sastanaka. Đakovo: Tempo