Diana Burazer NARAN»AZvone akordi u koπtanim pukotinama dok, u sumrak, nesigurno koraËaju...

Diana Burazer

NARAN»A

naranca DELA 04 31/3/08 21:51 Page 1

NakladnikFidipid Zagreb

Biblioteka poezijeKnjiga 2.

Za nakladnika Slobodan DelaliÊ

UredniciTonko MaroeviÊ

Zvonimir MrkonjiÊ

Design omotaElvis Duspara

Layout i grafiËka pripremaFidipid Zagreb

TisakSklad boja Zagreb

CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu

Nacionalne i sveuËiliπne knjiænice u Zagrebu

pod brojem 661947.

ISBN 978-953-7542-03-0

Printed in Croatia 2008


DIANA BURAZER

NARAN»A


SADRÆAJ

NaranËa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 .

DNEVNIK HIPEROLE

Leptir (ili sliËan prizor) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11Zid . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12Dnevnik hiperbole . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13Loπ dan . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15Iluzija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16Vrijeme koje nam preostaje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18Do isteka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19

ZASTAVE

Svjedok . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23Pobjednik (ili neπto o tuzi) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24Zastave . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25Svaka priËa poËinje πutnjom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27Putokaz . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28Kocka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30Akvarij . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31

GRADOVI KAO LJUDI

Stari Grad . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35Mostar . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37SMS, Mostar (I) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39SMS, Mostar (II) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40Zagreb (Filigranska povijest) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41Pariz . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42Venecija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44Selca (BraË) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45

NAR

Silazak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49


Predigra . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50Nar . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52Zaljubljenost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53Kako se lako uniπti svjetlost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54Ruæa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55Napokon smo sve o tome kazali . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56 Vrijeme za nijanse . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58 Jutarnji poljubac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59 Jedrenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60

KU∆A (za Margitu i Tona)

VeljaËa na otoku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63 Soba moje majke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64Moj otac skida naoËale . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65 U kasnu jesen doputovala bi majka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66Usamljenost ili sloboda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68Deja vue . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70Kazna . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71

OTOCI POD SNIJEGOM

Exit . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75Kutija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76Grijeh . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77Otoci pod snijegom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78Tiπina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79Savrπena podjela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 80Iskustvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81Prijatelji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82Osveta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83Laæ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85Napokon pjesma za tebe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86Putnik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87


7

NARAN»A(ili pjesma o ljubavi)

Zrelu i veliku uzmem je u lijevu ruku,desnom je pomilujem,kaæiprstom dodirnem skoro svaki nabor.»voriπta,u kojima stanuje njena otvrdnula tuga,uvijek me iznenade svojom veliËinom.Noktom naËinim prvi ubod.Ne pruæa veÊi otpor i ne buni se. U tiπiniæutom suzomuzvratimo jedna drugoj pristajanje na muËni proces koji nam slijedi i oznaËimo poËetak.Dalje sve ide uhodano:ogolim joj jedno rame,pa drugo.Zatim struk.

Uskoro potpuno gola u tankoj prozirnoj koπuljici drhti pred naπim oËima.

Hajde razdijeli je, izgleda dobro - kaæeπ ËekajuÊi na onoj udaljenosti sa koje sve i izgleda dobro.OdugovlaËim s posljednjim potezima svlaËenjajer znam kad je potpuno ogolim i razdijelim biti Êe teπko odræati Ëak i sjeÊanje na ljepotu njene cijelosti.


DNEVNIK HIPERBOLE


11

LEPTIR (ili sliËan prizor)

Sa Ëetiri iglice razapeta na modroj pliπanoj podloziËekam, sad veÊ nestrpljivo, zavrπetak cjelokupnog procesakako bih πto prije mogla umrijeti.

U pitanju je dostojanstvo i æelja da, ispod stakalca,zadræim donekle lijep izraz lica kako bi te kasnije i pogled na mene dovoljno bolio. Osloboena svake pomisli da neπto promijenim pokuπavam se postaviti u prizor slike iz molitvenika ostavljenog na stolu.Mogu micati tek usnama,mogu oËima doticati udaljene dlanove.Mogu izgovarati molitvu Njemukojeg krajiËkom oka upravo gledamkako samovoljno silazi sa kriæa iprilazi mi.

Ni ja, kad mi je bilo najteæe,nisam mogao sklopiti ruke -

πapÊe mi na uho.BriπuÊi ruke krajevima moje haljineuzima molitvenikstavlja ga pod miπku i ne dotiËuÊi nogama tlonapuπta me.

Zamislite,napuπta me!?


12

ZID

Kad je sagraen? Ne znam.Tko je naredio da se podigne? Sumnjam na nekolicinu nas. Tu je. Visok siguran i moÊan. Mogu svjedoËiti njegovu ËvrstoÊu jer sam godinama naslanjala se na njega,a on nije pukao.Mogu svjedoËiti i njegovu pouzdanost jer sam godinama iza njega se sklanjala, a on me nije izdao onima koji su me traæili.Na trenutke mi se Ëinio previsok,da od njegove visine ne vidim dobro druge stvari i ljude koji mimo mene prolaze,da me ne dotiËe neπto πto bi me ipak trebalo dotaknuti.Ali tako neπto, uz neizmjernu zahvalnost, zaboravljala bih veÊ pri prvom jaËem vjetru.

Ipak, ne mogu se oteti sumnji da mi jetaj zid neπto ukrao, da me je od neËeg zaπtitio za πto ga nikada, baπ nikad,nisam ovlastila.


13

DNEVNIK HIPERBOLE (*)

Prvi danImam zaËepljene uπi. Odbijam padobran i bombon. Neka se dogodi sve ono πto se treba dogoditi.

Drugi danJoπ uvijek padam. Gore je nego πto sam mislila. Sva moja teæina nastanila se u, sad veÊ izduæenoj, glavi koja precizno reæe prostor ispred sebe. Ostali dijelovi tijela su laki, i na trenutke ih ne osjeÊam. Strmoglavljuju se, bez nekog napora, u nizu.

TreÊi danJoπ uvijek dobivam na brzini, ali i na opasnoj jednostavnosti kretanja. Strah koji me je obuzimao u poËetku, iz nekog neobjaπnjivog razloga, potisnut je. Skoro da postaje zabavno. I blago erotizirano.Nisam sigurna da su svi organi uredno poredani u tijelu.Zapravo sam sigurna da srce nije u grudima, i da lupa negdje na zaËelju.

»etvrti danIznenadni bol u leima. Presavila sam se u posljednjemtrenutku da spasim glavu od sudara sa onim Ëemu sam sevrtoglavo pribliæavala. Svatko ima svoju sudbonosnu granicu, prijeteÊu X crtu. Ne mogu pisati dugo. Svu snagu troπim na opstanak.


14

Peti danUspjela sam sve opet dovesti pod kontrolu. Izbjegnut sudar bio je razlog za malo slavlje.A i ne padam viπe. Ili mi se samo Ëini?

©esti danAko zaæmirim na jedno oko Ëini mi se kao da se rastojanje izmeu mene i tla viπe ne smanjuje, i da se uspijevam kretati po bliskoj paraleli.

Sedmi danSve znam!Ali pristajem na iluziju da beskonaËnost ne postoji. Ili ako baπ postoji, negdje u dalekoj buduÊnosti, da je nestvarno lijepa.

(*) ∑ matematiËka krivulja u prvom kvadrantu


15

LO© DAN

Niπta se posebno nije dogodilo, ali cijeli dan zlostavljaju me vlastite emocije.

Nepoæeljne su kao plijesan na siru koji je ostao zaboravljen u friæideru, kao gusta magla navuËena na stakla auta dok pokuπavam odrediti mjesto skretanja.Kao neprekidna kolona æutih mrava koji dolaze od nikuda,i uporno klize po zidu prema niËemu.

Te zlostavljaËice zauzele su cijeli raspoloæivi prostor,osloboene Ëak i onog minimalnog pristojnog straha od upada bilo koga i bilo Ëega πto je drukËije.

Pred kraj dana popuπtam i ne odupirem se viπe.Leæim na kauËu,gledam veÊ deset puta gledani film.

Kako bi bilo dobro zaplakati zbog Njekoju je On upravo napustio ili ustati nagloudariti se u koljeno ilitek zaspati, prije nego πto donesem loπu odlukui zavrπim ovaj dan.


16

ILUZIJA

Moje tijelo ima nevidljivu straæu:starija sam nego vam se Ëini.Æene moje dobidanju ispred kuÊe naslonjene na dovratakvjerno pridræavaju krov i objeπene oblake.Sijedu upletenu mudrost teπko nose bez πtapa.Govore malo i Ëudno.

Zvone akordi u koπtanim pukotinama dok, u sumrak,nesigurno koraËaju kamenitim putem.SusreÊemo se povremeno na tamnim stranama obliænje planineu zavjetrinidaleko od svijetla i mladosti.

Moje srce je bez ikakvog zaklona:mlaa sam nego moæete i zamisliti.PriuËena sam vladarica u dolini, nebo iznad je prema mojoj mjeri modro i udaljeno.Ne uzimam nikakav πtit,iz Ëistog hira veæem maramu preko oËijui hodam ruæiËnjakom.


17

Jedno od ovoga je iluzija,kaæe mi iluzionist zaogrnut crnim svemoguÊim plaπtem, ostavljajuÊi mivelikoduπnomoguÊnost izbora.


18

VRIJEME KOJE NAM PREOSTAJE

Od tebe do mene razapeto nebo,pouzdano πatorsko krilo iznad modrog jezera.Lijepa joπ jedino mogu biti kad me u vodenoj maglici dotakne srebrn mjesec.

Vrijeme koje nam preostajeklizi nepovratno:tihi veslaËi na obzoru,svileni πal niz gola ramena.U nijemom filmuna trenutak, u propnju zaustavljen,maskirani konjanik.

Previπe je toga πto nismo uËinili.Stvarna dubina jezera joπ nam je nepoznata, odstojanje od nas do svemira nismo dokuËili,golema je zemlja kojom nismo kroËili.Ali spoznali smo da smijeh i plakanjeuzmu istu koliËinu snage.NauËili smo da je gola radost siromaπna, ida je bogatstvo patnjeneizrecivo.Prvu smo nemilice dijeli sa prijateljima,patnju, koju smo takoer nudili, nitko nije htio.


19

DO ISTEKA

Izgnana odasvudpremjeπtam se u kuÊi svoga tijela.Dosta nestruËno nosim poveÊe nepravilne dijelove,slaæem neku novumeni nepoznatu formu.

Upute za slaganje nisu dane,iako smo svaki dan u istom duÊanu kupovali kruh, mlijekoi vrijeme. Samo je kazano:

niπta ne moæete ponoviti dva puta,u sluËaju pogreπke pokuπajte ponovno sve ispoËetka. I tako sve do isteka trajanja.

Pri kraju sam posla,joπ samo da uspijem prenijeti djeËju duπu u ovog smijeπnog ËovjeËuljka,koji se veÊ otima mojoj kontroli.Nespretno napravljena maketa ustaje,hoda na rukama,na glavi ispod staromodnog πeπira vire joj noge.Uzima πtap i srce sa ormara.


ZASTAVE


23

SVJEDOK

Niti jedna revolucija niti jedan, pa i najmanji, rat koji je voen bilo gdje u svijetu nije, nakon zavrπetka, volio svoje svjedoke. One koji su sve znali,svjedoke koji su mogli postati opasni jednog dana kada se sve zaboravi.One koji su mogli svjedoËiti o istini.A istina k’o istina,nije uvijek jednostavnaniti posve jasna.

Svjedoci iskrsnu kad se najmanje nadamo,traæe osvetukad æivimo veÊ drugim æivotima,vrate nas unatrag, podsjete na drukËije dane,i oËekuju da se upitamo kako smo mogli oprostiti.

Tek dosta kasnije, kad im podlegnemo i poËinimo pogreπku,shvatimo da je to njima trebala osveta da je samo njima trebao joπ jedan rat.


24

POBJEDNIK (ili neπto o tuzi)

I na vrhuncu svoje slave stoji pred ogledalom:sad mi je potreban prijatelj,govori vlastitom liku. Rukama razmiËe zvijezde, dok ispod njega dogorijeva zapaljeni tron.

Trebalo bi se pomaknuti iz viπe razloga, ajedan od njih je oËigledan:pretvorit Êe se u prah i nestati bez prisustva onih kojima je ovaj prizornamijenjen.

I nitko neÊe znati niπta o poËetku.I nitko neÊe znati niπta o kraju.»emu onda pobjeda ili kako se to veÊ zove?I za koga ta golema svjetlostu kojoj stoji?


25

ZASTAVE

Tuæna je hrabrost barjaktara u ratnim pohodima,u rukama umjesto oruæja nosi zastavu za koju su mu rekli da vrijedi Ëak i umrijeti.ObiËno je suviπe mlad da sve razumije,ali djeËaËko povjerenje i zanos dovoljni suza sam Ëin noπenja.

Sanjao je, doduπe, da jaπe konja vozi tenk juriπa s puπkom. Od guæve na bojiπtu i ratnih pokliËa s obje strane nije viπe siguran ni u πto. A i nema vremena razmisliti.Tek juriπa steæuÊi do bola drvenjalovalat. Povremeno glasnim izvikivanjima tek nauËenih parola dohranjuje svoju posustalu hrabrost.

Na πirokoj, nekad zelenoj, poljani njegova smrt je skoro pa uzaludna. Zastava koju je nosio veÊ sutradan bit Êe negdje u nekom gradu gaæena ili spaljena.


26

OdliËja dobivaju uvijek drugi. DjeËake barjaktare,kao i one koji nose vodu æednima, nitko i ne pamti.


27

SVAKA PRI»A PO»INJE ©UTNJOM

NoÊas je opet obliænji most uveÊan za jednu nepravilno prelomljenu sliku svijeta,za neËiju nedostupnu samoÊu,bezglasnu tuæbalicu.

Svaka priËa poËinje πutnjom,samo i πutnji i priËi treba vremena.

Mami nas udobnost zvjezdanog nebaiznad spasonosnog kamenog luka.NoÊna bestjelesnost, kojoj ne moæemo odoljeti, donosi samo privid,oponaπanje normalnosti.Pokuπavamo izbrisati posljednji prolazdo onih koji nas uporno Ëekaju.

Svaka priËa poËinje πutnjom,samo jojtreba dati vremena.


28

PUTOKAZ

Svaki put ima svoje raskriæje sa nakrivljenim limenim putokazom,svoje raspelopred kojim obavezno zastanu,i znaËajno πute,samo oni koji odlaze.

RazliËita u veliËini i umjetniËkom dojmu,raspela su pokloni neznanih mjesnih greπnika ili znanih pokajnika.Nevjeπto izraen kriæ i golo razapeto tijelo u betonskoj kuÊicikasnije danima drhti u njihovima oËima.Tako i preseljena patnja, sa lica razapetogana lice onog koji upravo odlazi,putuje svijetom.

Svaki put ima i svoje povratnike.KoraËaju sporo, povremeno zastanuodlaæu kofer provjeravajuÊi njegov sadræaj.Sve je tu, uredno poslagani dokazi æivljenja:dotrajale koπulje, daleki prijatelji, ljubavi, patnje.Sve je tu, govore povratnici, nastavljajuÊi prema raskriæju.


29

Zbog njih,samo zbog njihbrine me praπina iza seoskih zapreænih kola, koja cijeli dan padau debelim naslagama na usputni putokaz.


30

KOCKA

U ledenoj staklena,u staklenojkristalna,u kristalnojπeÊerna,u πeÊernojzamotanakao najvrjedniji draguljvedrinakoju svakodnevno stavljam u jutarnju kavu.Pijem naiskap.

Iznenauje lakoÊa kojom mi vjerujete.


31

AKVARIJ

Ponekad trebazakotrljati vlastito oko kroz zrcalo,okrenuti sliku svijeta.Ne misliπ li da je to, moæda,prava stvarnost?

Pitaπ li se,gledajuÊi vodeni akvarij,da li to mi plivamoteπko diπuÊiu golemoj sobi?

Dok nas æute ribice s crvenim perajamahrane, zajedno iπËekujemo ishode razliËitih prilagodbi.

A dijeli nas, tek, tanka staklena stjenka.


GRADOVI KAO LJUDI


35

STARI GRAD

Razapetima izmeu dva ljeta nama koji dolazimovrijeme prebrzo prolazi. Sve πto se dogaa na otoku mjerimo samo godinama, a ono vrijeme izmeu uopÊe ne dijelimo i ne razlikujemo.A za otoËane baπ to vrijeme je samo njihovo,ide polako, broji se i oznaËava danima i satima.

Stari ljudi Starog Grada, koji su mi pomogli da odrastem,napuπtaju me zauvijek obiËno zimi.Zateknu me nespremnu izmeu dva ispita na fakultetu,izmeu dva nevaæna sluæbena putovanja,u tijeku preseljenja u drugi grad.Tugu stisnem tek u nekoliko rijeËi brzojavakoje nikada ne kaæuni pribliæno ono πto bih æeljela.

To ljeto otok mi se manje raduje.

Rano ujutro sa zvonika Sv. Stipana joπ jednakim zvukom zvonii budi me.


36

Prozor ispod sata na zgradi OpÊine, kad prolazim barkom,uvijek ukrade moj pogled i dræi me u nadi da Êe mi opet netko, s likom moga oca, mahnuti.Ponekad,ako zraka sunca uhvatimalu vodenu kuglu u mom oku pa Ëudesno prelomi svjetlost i ako uspijem ublaæiti oπtricu razuma,mogu za trenutak vidjeti sve te drage ljude Grada kako obavijeni dugom stoje uspravnosveËano poredani na rivi ispred »itovnice spremni za procesiju. I vjeËnost.

OptiËka varka ili mojom ljubavlju iznuen prizor?Svejedno je. Uvijek je golema radost naπeg ponovnog susreta.


37

MOSTAR(N. Borozanu)

DoÊi Êu i tamo i tamoobeÊah, pokazujuÊi napadno glavom dvije suprotne strane svijeta,pokuπavajuÊi ostaviti dojam da sve razumijem i da je moja odanost bezuvjetna.

Hodat Êuako drukËije ne moæeNeretvom lijevom i desnom rukom grliti obale,kaæem s paæljivo odmjerenim smijeπkom kako bi sve to o Ëemu smo upravo govorili izgubilo tuænu ozbiljnost. Tebi je jednostavnije i lakπe voljeti ovaj grad,kaæe moj prijatelj koji bi vjerojatno umro od tuge da ga je morao napustiti.

U pismima o njemu ne govori mnogo,preselio se u stihove, i tako izdvojen hrabro se nosi sa njegovim ruænim fasadama,crnim gredama na mjestima gdje su nekada bili krovovi,grobovima u parku,divlje izraslim parkovima u zidinama.

Za mene,svaki put prije nego doputujem,stavlja pozlatu od sjeÊanja i nade.


38

Popodne u kavani, zarobljeni u oblaku dima njegove lule, izvan zbilje i svakog grijeha,s istim æarom kao nekad priËa o svojoj novoj ljubavi.


39

SMS, MOSTAR (I)

Gradovi Êe biti onakvikakvi ljudi u njima budu æivjeli - utipkah odgovor drhtavom rukom,strahujuÊi za Grad.


40

SMS, MOSTAR (II)

Tu je stanovala moja ljubav - kaæem sa strahopoπtovanjem,jer sve se mijenja:ni ljubav nije viπe ista,a ni Grad.


41

ZAGREB(Filigranska povijest)

Naπa ljubav poËela je jedne jeseni,umjesto u djeËju posteljuspustili su me u putni kovËeg.Neprilagoeni i sretniblago su kruæili oko njegagovoreÊi:ovo je naπ dom,ovo je naπ dom.

Tim smo kovËegomposlijeprenosili slavonske πume na sunËani otok,krajem ljeta lavandu pokuπavali presaditi u hercegovaËku zemlju.Troπili se i polako nestajali.I tako upornogodinama.

I sad je jesen.Dolazim s oteæanim kovËezima,spuπtam ih oprezno,odlaæem svoju filigransku povijestna drago tlo.

I oËekujemglas plave tiπine Zrinjevcaili dalekog oca,glas koji mi govori:ovo je tvoja kuÊa.Ui.

pjesma objavljena u knjizi “Druga kuÊa”


42

PARIS

Dok smo hodali ulicamakiπilo je dosadno hladno i beznadno. A πto smo mogli i oËekivati u zimsko doba godine, ma gdje bili.Pitanje je samo πto smo oËekivali od nas.

U potkrovlju neuglednog hotela pored znamenite Opere uveËer kasno, nakon cjelodnevne πetnje, napokon skidamo odjeÊu i teπke cipele.Uæurbano odlaæemo umorna tijela u veliku postelju s ugodnim nepoznatim mirisom.Na noÊnom ormariÊu rasuti prospekti, plan grada i podzemne æeljeznice sa ucrtanim putokazima kako se ne bi izgubili,joπ neispisane razglednice Champs Elysees Montmartre - vizualna raskoπ koja tek Ëeka naπe prijatelje. Pored odloæenih dokumenata, koji nas nepogreπivo oznaËavaju, mali jeftini suveniri pod slabom æaruljom stolne lampe gube svoj jutroπnji sjaj.


43

Ako ne bude vjetra, sutra treba otiÊi na Eiffelov toranj.

»im zaspeπ, ustajem iogrnuta vunenom dekom koja me ne moæe ugrijatidugo stojim kod prozora.

Kiπa je veÊ preplavila uske ulice,penje se po zidovima.Na staklenoj granici dotiËe Ëelo,kaplje u oËi,tu se opasno gomila i prijeti potopom.


44

VENECIJA

Proglaπavam ovaj grad obiËnim, nimalo drukËijim od drugih.Grad koji ima kvartove osvijetljene za pokazivanjei one druge,cvjetne trgove i odlagaliπta otpada u pokrajnjim ulicama.Gondole s gondolijerima u kojime se voze zaljubljeni koji su doputovali u ovaj grad da budu joπ zaljubljeniji.Ima i mostove pod kojima spavaju ostavljeni i izgubljeni, oni koji nemaju nikoga zbog koga bi vrijedilo vratiti se. Zaπto bi bio poseban? Netko je baπ u tom gradu, ili zbog njega, bio zaboravljen inevoljen.

Grad, u koji iz protesta ne æelim otputovati,gleda me izdajniËki sa loπe otisnute fotografije na zaboravljenoj ulaznici u tvom dæepu.


45

SELCA (BRA»)

Sve stane u oko,trg crkva kavana i nekoliko bijelih kamenih proËelja. U kuÊama nikoga. Ili se starost umorila pa sjedi u dvoru iza zidadodirujuÊi proπlo i sadaπnje istim prstima.

Ako dopustimslika vrlo brzo krene iz oka u srce, i tu se nastani zauvijek.

Sve ostalo πto se ne vidi slutiπ u tiπini izmeu zvona koja te nekoliko puta dnevno zovu na misu i prijateljstvo.

I kao malo kad imaπ slobodu dovrπiti pejzaæ.Tako da sve ono iza,iza proËelja iza trga iza ljudi,bude po tvojoj volji. Besprijekorno.Sveto.


NAR


49

SILAZAK

»ak i kad bi se popeli ponovno na vrhnisam sigurna da bi nas Ëekalo isto πto smo ostavili kad si odluËio da krenemo prema dolje.Kako sipretpostavljamduæe vrijeme planirao silazak niz litice, pripreme su bile dugotrajne i opseæne. Tvoja temeljitost, u svemu πto radiπ, i ovaj puta je dobrodoπla.U ruksak, izmeu Ëokoladnih πtapiÊa koje volimo, sokova i vode,stavljene su briæno Ëuvane naπe staklene godine umotane u vunene πalove. Ako bude vjetra na sjevernim stranama i πalovi Êe dobro doÊi.

I sve to da me iznenadiπ dok budemo silazili i boravili dolje u nizini.I sve to da mi ponovno pokaæeπ kako sam s tobom sigurna ma gdje se nalazili.


50

PREDIGRA

Mogla bih te ponovno voljetipomislim svaki puta kad otvorim vrata naπe kuÊe i kad me sa stotinu ruku zagrli toplina koja silazi sa zidova u jesenje predveËerje.Uhvati me prvo oko struka obgrli ramena zatim dugo miluje po licu. Podigne me na prste pa lagano privuËe k sebi.Zatvorim oËi. Nestanem.Svatko u svojoj osamibez stida i griænje savjesti da nekoga u tom trenutku varamovodimo ljubav tajno.Na televiziji upravo prikazuju najnovije veËernje vijestiprognoziraju vrijeme i govore sve ono πto je ostalima jako vaæno.

Ljubim te, kaæu mala eteriËna tijeladok me iz kozmosa spuπtaju ka tebi.


51

Malo kasnije samosvjesno se smijeπiπ uvjeren da je blagost kojom sam te upravo dodirivalasamo tvoja zasluga.


52

NAR

Mogu samo puknuti. Na pola.Na pola kao prezreo nar u kasnu jesen iza velikih kiπa.Ako uspijem puknuti pravilno po crti koja razdvajaistinu od neistinevjeru od nevjere ljubav od ne ljubavi

imat Êu πansu,barem teoretsku, preæivjeti.

Moæda opstanempravilno rasporeena u malim kiselim zrnima,zaπtiÊena nagnjilom korom i ponekim ne baπ ubojitim trnom.

Ako me joπ jedanput dirneπvrisnuti Êu crveno,i izdajniËki cijela ostati na tvojim prstima.

Jutro, ta sigurna svjetlost koja nam slijediprepoznat Êe ubojicui neÊe znati,kao πto ni ja nisam nikada znala, πto uËiniti s istinom.


53

ZALJUBLJENOST

Kad sve proeostajemo trajno zaljubljeni u vlastitu bol.


54

KAKO SE LAKO UNI©TI SVJETLOST

Kako se lako uniπti svjetlost,okreneπ prekidaË i gotovo.Hodam nesigurnosa blago ispruæenim rukama prema naprijed nadajuÊi se da Êeπ, prije nego πto padnem,pronaÊi naËin na koji Êu ponovno vidjeti.


55

RUÆA

Povlastica je biti ruæau vrtu koji si odluËio preurediti.DoËekujem te spremna:prije tebe proπao je zimski vjetar, pakonjanici pod teπkim oklopom.Na latice led i noæ.

Povlastica je biti ruæau vrtu koji upravo uniπtavaπ.Savrπena u svemu, uvjeæbana sam i za ovaj trenutak.Uvukla sam trn:ne postoji dovoljno velika kazna koja bi te oslobodila krivnje.Na tvoje ruke rosa iposljednji svileni dah.


56

NAPOKON SMO SVE O TOME KAZALI

Napokon smo sve o tome kazali.RijeËi su putovale naprijed-natrag,pa ponovno naprijed-natrag.Umorne i krhkepokuπavale su stajati na periferijibiti nam blagonaklone.Varljive.

Poslije svegadobrovoljno smo pristali na lakoÊu spasonosne tiπine koja je iznenada naiπla i od nas niπta za uzvrat nije traæila.Pogledavamo se okruæeni njenom opasnom modrinomi tajanstvenom svetoπÊu.Ustajemo.Poput tek blagoslovljenih ispovjednika koji se uspravljaju nakon dugog kleËanjabriæno briπemo koljena, kao da je to jedinoπto joπ trebamo obaviti.

Sve se Ëini dobro.Samo je prostor izmeu nas ostao stijeπnjen.


57

»ekali smo da netkootvori vrataisuËe maË i rasijeËe tu nagomilanu gustoÊu na dijelove,i otvori prolaz.


58

VRIJEME ZA NIJANSE

Mnogo toga postalo je jednostavnije. I jasnije. Dani su sesveli na trenutke kada govorimo, i trenutke kada ne govorimo,o tome.Stalno smo postavljeni na te dvije graniËne lokacije. Naπanova boraviπna mjesta uopÊe nemaju meuprostor gdje bimogli zapoËeti neπto obiËno, svakodnevno. Na primjer igratikarte, planirati putovanje, …I prijatelji nas veÊ teπko prate u takvom kretanju i promje-nama pozicija. Ubrzano gledano, sa strane, nalik smo igra-Ëima u zahuktalom teniskom meËu.Na monitoru uæurbano se izmjenjuju zeleni digitalni brojevi. Vaga za mjerenje neznatnih besmislenih prednosti, nevidljivaza prisutne, nemilosrdno pokazuje svaki poen.

Vrijeme istiËe. Nema baπ mnogo vremena, a ni smisla, za ni-janse. Golem je rizik poraza za oboje.


59

JUTARNJI POLJUBAC

Jutro je i vrijeme je za ustajanje. OËi joπ dræim zatvorene,pokuπavam produæiti noÊ.Svim Ëulima osim vidom, πto bi bilo najlogiËnije, prepozna-jem prvu svjetlost koja ulazi kroz prozor i uobliËuje mojusobu. Dijelom tijela izvan pokrivaËa pokuπavam odredititemperaturu i vrijeme.Ali i kad progledam znati Êu ono πto i sad znam. Kasna jejesen. I kiπi.Ustajem i otvaram ormar. Biram odjeÊu. Iz donje ladice oda-birem i rijeËi koje Êu upotrijebiti ovog dana. Dovoljno samrazborita i iskusna.Uzimam kratku sivu suknju ∑ planirala sam ti napokon govo-riti kako mi viπe nisi, kao nekad, potreban.Zamotane u crveni dæemper, koji upravo oblaËim, utkane sureËenice kojima Êu te uvjeriti u moju slobodu. Mreæaste Ëarape oblaËim samo iz jednog razloga: da te joπjednom, prije rastanka, zavedem.S dna ormara uzimam bijeli πal, snjeæni oblak, kojim se pre-krivam prije izlaska. Dok me pratiπ do vrata, joπ snen, iz njega stidljivo ispadajuplaπljive rijeËi koje prije nego zaokruæe reËenicu, poput prvihslabih pahulja snijega, nestaju na tvom licu.


60

JEDRENJE

Jedrili smo dosta nevjeπto. Obuka koju smo dobili u samompoËetku bila je kratka, a moæda ni mi nismo pridavali dovolj-nu pozornost svakoj izgovorenoj uputi.Doduπe, nije bilo dovoljno vremena, a i naπe uzbuenje nijeobeÊavalo posluπnost.Dok smo hvatali posljednje rijeËi izgovarane s obale, vjetarnas je veÊ uhvatio i izvukao iz uvale na otvoreno more.Uzaludno smo mahali rukama traæeÊi pomoÊ. Nasmijeπenimuzemljenim promatraËima bili smo nalik tek na nedovoljnozategnuta jedra i galebove.

Kada se jedro prebaci lijevo, svi se moramo brzo premjestitidesno i sjesti na sam rub kako bi odræali ravnoteæu ∑ po-navljali smo nauËeno i nevjerojatnom lakoÊom izvodili ener-giËne i kratko odrezane pokrete.Ne sjeÊam se gdje sam uËinila pogreπku, i kako se to zapravodogodilo. Udarac je doπao iznenada: jarbol ili jedro? Ili za-sljepljeni galeb? Dok ti i dalje dræiπ konope i uspjeπno mijenjaπ poloæaj tijelau skladu s nagibom broda, bilo mi je jasno da Êu ja, vrijemekoje nam preostaje do pristajanja, provesti potpuno drukËije.A moæda je samo lakoÊa, kojom su drugi oko nas jedrili, bilazamka za nas, lakovjerne i nenavikle na pravi vjetar.


KU∆A(za Margitu i Tona)


63

VELJA»A NA OTOKU

KuÊu je prvo napustio otac,potom majka.Stvari su joπ neko vrijeme æivjeleiza zatvorenih vrataposloæene i Ëiste,samebez sunca.U kuhinji na policamavjerno ËuvajuÊi mirise,kao vojnici na poËasnoj straæi,stoje postrojene staklene tegle bez naljepnica;onaj tko je tu æivionije trebao upute. Moæda samo u naπoj percepciji, ne znam, alistvari su se i pomicale.Ne bilo kako, veÊ po ustaljenom ritmu:ljetni raspored - zimski,ljetni - zimski.

Niπta viπe nije isto, shvatila sam to napokonjedne veljaËe dok smo,u sakristiji iza oltarauz slabu plinsku grijalicu,sedam nepoznatih æenadvije vjerne tetesestra i jamolile krunicu za æivot vjeËni.


64

SOBA MOJE MAJKE

»im otvorim vrata i prekoraËim prags bljedunjavih vlaænih zavjesasruËi se ledeni πal na moja ramenadotakne koljena,zamota me cijelu.Jedva koraËam po sobi dok me grli i uvjerava:i ovo je ljubav i ovo je ljubav.


65

MOJ OTAC SKIDA NAO»ALE

Moj otac skida naoËalestavlja ih na oblakuzima πtapi kreÊe i πetnju.Blagi jastuci maglei moja ljubavpridræavaju ga.Dan je izuzetno blistav,velika sjajna kuglaljulja se opasnona trepavicama.Moj otacvisok i sretanodbacuje πtapi koraËa.Ja mu govorimdobro je

dobro je.

Ujutrodok se budimi poslije cijeli danboli me lakoÊa kojom smo se rastali.

pjesma objavljena u knjizi “Na odmoriπtu izmeu dva svijeta”


66

U KASNU JESEN DOPUTOVALA BI MAJKA

U kasnu jesen doputovala bi majka.U torbi samo dvije bluze, suknja, cipele za kiπui kuÊna haljina.A sve ostalo,joπ nedozrele naranËe.Nedjeljom kad idemo u crkvuljutila bih se na njuπto je uvijek u istoj odjeÊi.I ovako sam previπe ponijela, govorila je,a one rodile.

Ne znam gdje se izgubio taj studeni?I prosinac?I kad je, i od koga,postavljen most kojim se odlazi iz ovakvih prizora?

Sada s otoka sunËane soËne kugle stiæu bolniËkim kolima. Putuju s blijedim i uplaπenim ljudima koje ne poznajem.VozaË uveËer kasno zvoni na vratima.Evo poslali - kaæe.


67

U kartonskoj kutiji samo naranËe.Same izlaze i rasporeuju seu gostinjskoj sobipo naviciotvaraju ladice i ormar sa vjeπalicama.

Zarobljena prizorom teπko razvrstavam stvarnost isan.Ipaknakon toga danimau cijelom stanuisprepletenimiriπu zajedno.


68

USAMLJENOST ILI SLOBODA

Dan zavrπava uvijek isto.Preko ulica zapadnog dijela grada gdje stanujem, izvlaËi sesivo osjenËana svjetlost, penje se na okolna brda i uvijek naistom mjestu, teatralno zastane. Glumac, koji Ëeka zasluæeni aplauz od umorne publike, ra-menima sigurno i uvjeæbano pridræava tamni zastor. OtkljuËavam vrata. Odlaæem stvari koje svaki dan iznosim iponovno vraÊam u stan; stvari koje mi trebaju samo doknisam tu. Izuvam cipele, kaput vjeπam, ulazim.Na automatskoj tajnici ne svijetli crvena lampica; majka meviπe neÊe zvati i nemam tu malu obvezu razmjene informacijaπto je tko radio: u Starom Gradu je opet bio neki praznik,majka je bila na predstavi Mire Gavrana, a kasnije je i Glazbasvirala na Rivi. O tome viπe neÊu znati niπta. Ne palimsvjetlo. Glumac joπ ima posljednji naklon. NoÊ uvijek poËinje isto.Mrak se prvo, poput rukavice, navlaËi na stabla. Granepostaju crnje i oπtrije. Bliæe prozorima i meni. Sad smo za-jedno veÊ nalik na usamljena straπila, u polju, pred nepogodu. Zatim ulazi u moje tijelo i boji me iznutra tamno i teπko.Tjeskobno. Odupiru se jedino oËi koje svijetle u niπta. Neprepoznajem viπe ni stvari oko sebe; svaki trenutak mijenjajuboje i oblike. U svakom sluËaju, kada nastupi noÊ, potpuni idaleko jednostavniji oblik mraka, sve Êe biti jasnije. VeÊ seosjeÊam lakπom nego prije par minuta. Skoro da sam dobro.Uzimam telefon i zovem prijateljicu. Na putu je. »ujem æa-mor u automobilu, kaæe neÊe je biti tri dana. Odlaæem slu-πalicu i pokuπavam se sjetiti neke obveze koju moram izvrπiti,neπto πto Êe me natjerati na aktivnost. Imam nevjerojatnuslobodu izbora!


69

Sjedam u svoju fotelju i uzimam daljinski upravljaË. Na te-levizoru gumb sa crvenom lampicom, i mrak u sobi, Ëekajumoju odluku. Pomislim kako su Ëuda moguÊa, i daljinskiupravljaË usmjeravam prema telefonskoj tajnici. Stisnemglavnu tipku za ukljuËenje. I Ëekam.


70

DEJA VUE

Ulazim u prazan teatar u trenutku kad postavljaju scenu. Uprvom redu sjedi troje muπkaraca i moja prijateljica. Pozvalame da doem, priËekam, pa Êemo na kavu.Prijateljica je πaptaËica u teatru, i ima generalnu probu.Sjela sam do nje, i gledam upravo namjeπtenu scenu.Soba je skoro prazna; tek nekoliko komada namjeπtaja, tepih,prozor bez sunca. Na stolu, niπta ∑ upitam?U sceni prije ove bila je otvorena knjiga, papir i olovka izdjela za odlaganje sitnica ∑ πapne mi prijateljica.Kod zrcala, niπta ∑ upitam?U sceni prije ove bila je ostavljena ogrlice koja nije odgo-varala uz tek obuËenu haljinu, objeπen plavi kaput, mokrikiπobran, i dva para papuËa ∑ πapne prijateljica. Za komodu, na kojoj nema niti jedne kitnjaste figurice, svi-jeÊnjaka, niti cvijeÊa ∑ ne pitam.Zatvorim oËi. Otvaram ladice, jednu po jednu. U majËinoj kuÊi na otokukomoda ima Ëetiri ladice. U ladicama savrπen red. Ponekiuredno sloæeni rupËiÊ, nisam sigurna da ih je netko ikadaupotrebljavao, poklonjeni πalovi sloæeni u formi kutija u kojojsu bili kupljeni i doneseni. Rukavice, skoro nove, neka senau kad poe u Zagreb. »arape, odvojeno; dio ladice za ko-riπtene i dio za nekoriπtene.Otvorim oËi. U sceni prije ove imali smo smrt glavnog lika ∑ πapne prija-teljica.Znam ∑ odgovaram i ustajem. Treba mi svjeæi zrak i vrijeme,govorim i otkazujem kavu.


71

KAZNA

Uzet Êu ti lutku ∑ rekla je majka kad sam bila zloËesta jednopopodne i razbila njezin najdraæi eksponat u sobi za goste.Plakala sam, kako veÊ plaËe svako πestogodiπnje dijete, gla-sno i neutjeπno.Moram ti neπto uzeti kako bih ti dala do znanja da si po-grijeπila ∑ obrazlagala je majka, viπe zbog sebe nego da bikod mene izazvala neku promjenu u manifestiranju tuge.Nakon kratkog vremena priem majci spremna na kompro-mise.Dobro, nemoj mi uzeti lutku, uzmi mi duπu ∑ rekla sam vaæno,znajuÊi da Êu je fascinirati odabirom objekta kojeg trebauzeti.Naime, veËer ranije gledali smo TV dramu, tada meni ne baπu potpunosti razumljivu, u kojoj Ëovjek svoju duπu sprem-ljenu u kutiju od cipela nosi pod miπkom i traæi kupca.»ovjek je izgledao dobro, kao da mu niπta ne fali, i bila samuvjerena da to (ta duπa) i nije neki nedostatak. Barem nekoliko je neimanje lutke.Majka se nasmijala, πto sam mudro i pretpostavljala, i niπtami nije, tada, oduzeto.

Mnogo godina kasnije, kad god bih pogledala u stakleniormar, gdje su na gornjoj polici sjedile, uredno posloæenemoje stare lutke vidjela bih kako im oËi Ëudno sjaje, kako setaj sjaj mijenja i kako sve viπe, iz dana u dan, te lutke sliËeπestogodiπnjem djetetu s mojim likom.


OTOCI POD SNIJEGOM


75

EXIT

Donesem ja odluku! Nije da je ne donesem. Donesem je, zapakiram u kartonsku kutiju, poveæem πpagomi potvrdim crvenim peËatom sa neËitkim ispisom u razlive-nom krugu.

Zatim, s tim laganim paketom, krenem prema vratima, kojasu uvijek prevelika, staklena i rotirajuÊa.Na putu prema njima stoje natpisi sa strelicama kako, oni kojisu krenuli, ne bi pogrijeπili i promaπili izlaz.Natpisi su u pravilu bljeπtavi, golemi i nepodnoπljivih bojakoje se nikada ne slaæu sa bojama naπih oËiju.Ponekad joπ i trepere. Upozoravaju. Kao da se radi o min-skom polju koje nas Ëeka iza tog fatalnog prolaza. Vremenom paket postaje teæi. Pa joπ teæi. I kao da me na-govara da usporim, odustanem.Iako povremeno osjetim umor i potrebu da zastanem, ne mi-jenjam brzinu i pravac kretanja. Prebacujem paket iz jedneruke u drugu, ponekad ga ponesem i s obadvije.

ObiËno ga odloæim negdje uz kraj puta. Osvrnem se sa stra-hom da me ne otkriju. Pred onima koji u prolazu bace pogledna mene, pretvaram se kao da je sluËajno ispao iz mojih ruku.A onda ostao. Zaboravljen.


76

KUTIJA

Sve sam skupila u jednu kutiju: svoje neuspjehe, snove, ne-uspjela prijateljstva, poruπene kuÊe, izgubljene stvari i ljude,neroene sinove, nenapisane knjige, neizgovorene rijeËi,…Metamorfoza svega πto je imalo πansu biti moje.Sve u jednu kutiju. Crnu. Malu. Dovoljno malu da se tuge utijesnom prostoru isprepletu, da jedna drugu pojaËavaju. Dase umnoæe i da mi ukupno nedostajanje bude joπ veÊe.I kao da sam godinama postala otporna na to neimanje, na tajgubitak, znam joπ uvijek koraËati gordo. Kutiju stalno dræim blizu sebe, u pravilu uvijek malo otvo-renu.Povremeno nagnem glavu iznad nje i, kao ovisnik koji zna damu πteti, ali ne moæe bez toga, udiπem.Udiπem. Diπem.


77

GRIJEH

©to Êe nas pokrenuti da idemo nekim drugim putem? Da krenemo putovima za koje nismo ni znali da postoje; za-branjenim stazama, neoznaËenim preËicama? Poprijeko.©to Êe nas pokrenuti, ako ne iznenadna prepreka, iz nepo-znatih razloga zatvoren put, uskraÊen dosadaπnji pravac kre-tanja.©to ako ne golema sila koja bi nas izbacila iz toplog kruga ukojem smo godinama, uvjeæbani za opstanak, sigurno kora-Ëali.©to Êe nas navesti na grijeh? Nas, sa beskrajnim povjerenjem?Nas zaljubljene u ljubav liπenu svake ljudske osobine. Upravonas gledam objeπene na zidu, uredno uramljene u koloritne inasmijeπene fotografije.Uvijek zagrljene. Iste. Bestjelesne. ©to Êe nas navesti na grijeh, ako ne spoznaja i prihvaÊanje dai ljubav ima lice, svoje osobno lice koje ne moramo uvijekbezuvjetno prihvatiti. Da ima tijelo i tijelo.»eka nas, ipak, pradavno nagovijeπten grijeh.


78

OTOCI POD SNIJEGOM

Sam dogaaj nije vaæan, vaæna je patnja koja je tada otpoËela.Zakotrljala se kao snjeæna gruda sa vrha u dolinu, i tu ostalaleæati. Tako golema i ledena, prijeteÊi, podsjeÊa na vjeËnost.Sam dogaaj uopÊe nije vaæan, ali je ipak sve sudionike obi-ljeæio njihovim bolom, odvojio ih od drugih, preselio naizdvojen imaginarni otok, ograen krug.

Na ulazu Kruga stoji natpis, kojim se upozoravaju eventualniposjetitelji kako je ulazak opasan, bolest zarazna, i kako seoni koji ulaze moraju dobro naoruæati razumijevanjem iljubavlju.Utjeπne rijeËi onih izvan Kruga, kako postoji neπto joπ gore ibolnije, beskorisne su, jer za one unutar njega, niπta drugo ni-je tako veliko i bezizlazno.

SjedeÊi u svom Krugu, pogledavajuÊi uzaludno na vrata nakoja nitko ne ulazi, Ëesto se pitam da li i oni koje Ëekamoimaju svoj krug u kojem uzaludno Ëekaju nas?I da li uopÊe postoji neπto drugo izmeu mnoπtva krugova?

I da li Êe jednoga dana neko radoznalo i pametno dijete, sje-deÊi u avionu koji nas upravo nadlijeÊe, pogledati kroz pro-zor, uprijeti prstom i kliknuti: Gle, otoci pod snijegom!


79

TI©INA

Tiπini sami dajemo sadræaj i smisao. Po tome se tiπine i razli-kuju jedna od druge, i samo se neupuÊenima i nepaæljivimosluπkivaËima sve one Ëine jednakima.Samo oni Êe kazati: o Ëemu uopÊe govoriti, tiπina je tiπina.Muk! I gotovo.A one se veÊ razlikuju u samom zaËetku, u dogaaju koji imprethodi. Postoji tiπina koja prati iπËekivanje neke dobre vijesti, tiπinau prvim trenucima primanja tuæne vijesti, tiπina koja pratiiskrenu i poniznu molitvu, tiπina u sobi tek zaspalog dijeta,tiπina kod Ëekanja, i ona kada ne znamo πto bi kazali,...Najteæa je ona tiπina kada stojimo na rubu ponora, spremni zaskok ili uzmak.Njena teæina i jeste u nevjerojatno brzoj izmjeni opreËnihodluka i emocija. Dok svu energiju usmjeravamo na tu nevidljivu sudbonosnuvagu, tiπina koja sve to prati teπko suzdræava vrisak.

Dok voziπ auto, i putujemo Bosnom Ëesto se dodirnemo kakobi potvrdili svoju fiziËku prisutnost i naklonost.Da li si sretna ∑ pita tvoja tiπina blago dodirujuÊi moju.Bila bih ∑ kaæe moja tiπina ∑ bila bih, kad bi me mogao Ëuti.


80

SAVR©ENA PODJELA

»ini mi se da sam pronaπla naËin, model po kojem Êu daljeæivjeti.U protivnom, stalno Êu se vrtjeti u krug. Podebljavati kruæni-cu. Zatvarati sve viπe i viπe bolno mjesto, nadajuÊi se uza-ludno da Êe, kao divlje meso, odumrijeti.

U modelu trebam predvidjeti sve moguÊe varijante i pod-varijante, definirati dovoljan broj parametara po kojima Êudozvoljavati promjene.Tako Êu izbjeÊi nepredviene situacije u kojima bi sigurnoopet poËinila pogreπku. Dakle, pronaπla sam naËin: podijelit Êu se na dva dijela!S dijelovima Êu se lakπe nositi. Polovice moraju u svemu bitisavrπene. Barem one, kad je veÊ njihova cjelina zakazala.Jedna Êe te od njih sigurno i dalje voljeti. I sve, ma baπ sve bitÊe kao i prije. Za drugu ∑ ne znam. Dati Êu joj slobodu da sama odluËi.Neka ona ima slobodu odluËivanja, taj luksuz koji sebi, iz neznam kojih razloga, nisam Ëesto dopuπtala.I tako, dok se smjenjujem u svojim polovicama, u pravilnimvremenskim razmacima, kako ni jednu ne bih duæim nepra-vednim odsustvom povrijedila, pitam se πto jedna polovicauopÊe moæe dati drugoj?I koga pokuπavam prevariti kako su one nekad imale zajed-niËki poËetak.


81

ISKUSTVO

Sada mogu reÊi, sa stopostotnom sigurnoπÊu, da viπe nisammlada.Malo Ëime me mogu kupiti.Ono iza mene veÊe je od onog ispred. Ako ispred uopÊe ipostoji. I u kolikoj koliËini?Iskustvo, za koje sam mislila da je jako vaæna i dobra stvar,koje Êu imati kad ostarim, sada mi se Ëini golemim teretom.Teæina koja me zaustavlja, mudro upozorava svaki puta kadme ponese zanos novih dogaaja. ©to Êu s njim? Kako dalje kad mogu predvidjeti, zahvaljujuÊinjemu, gotove sve.U Ëemu je, zapravo, njegova stvarna vrijednost? Gdje je draæpogreπaka?Sakupljala sam ga po inerciji onako usput, kao i svi ostali,misleÊi trebat Êe, dobro Êe doÊi.Sad mi se Ëini kao moj najveÊi neprijatelj.Nevidljiv. S nepoznatim oruæjem i nevjerojatnom snagom.

Bojim sa da Êu vrijeme koje mi preostaje potroπiti u pokuπajuda mu se oduprem.


82

PRIJATELJI

Zid izmeu sebe, kaæu da su podigli za svaki sluËaj. Sve trebaimati svoju mjeru, granicu do koje se moæe kretati, govorili suoprezni graditelji gradeÊi strpljivo svoj zid koji bi trebaoodijeliti prijateljstvo od ljubavi.Dogodi se, ponekad, dok jedan drugom otkrivaju svoje tajne,da se pogledavaju preko zida. I kao da Êe ga preskoËiti. Gle, u pukotini sledio se mjesec, kaæe ona ogrnuta njegovimkaputom.Zid se ipak samo mudro odmjerava.

ZakljuËuju: nema dovoljno prostora za zalet, doskok je dostanepouzdan. A opstanak je, kod eventualnog prizemljenja, neizvjestan,kaæu statistike, u koje se na kraju svi tuæno i beznadno uta-pamo.


83

OSVETA

Ne znam kako sam mogla dopustila da æelja za njom takonaraste? Taj monstrum veÊ ujutro viri iz mojih oËiju. Vidim ga kad sepogledam u zrcalo.Mora da veÊ dugo æivi u meni, kao zametak. Neprimjetan.Tjeπim se kako takav zametak, vjerojatno, svatko nosi u sebi.Moæda ne u njenom pravom obliku, veÊ neku metamorfozuosvete; formu koju uopÊe joπ ne prepoznajemo, pa je nemoæemo ispravno ni dijagnosticirati, a kamo li odrediti strate-giju odbrane.A i ne brinemo mnogo; u poËetku nije opasna. Jedva daosjeÊamo njeno postojanje. Nazivamo je i nekim drugim ime-nima.Ali nikada ne kaæemo jasno: ja æelim, ja trebam Osvetu!Nakon πto su joj okolnosti pogodovale, ona se razvila u svojkonaËan i najruæniji oblik.I sada me slijedi u stopu, gazi moju sjenu dok koraËam,podmeÊe mi nogu, a onda me pridræava kad posrnem, su-osjeÊajno me tjeπi i, povremeno, ima glas najbolje prijateljice.Ne dozvoljava mi da æivim u stvarnosti. ©to je sad to? Odkuda to? ∑ pita me i vuËe za rukav natrag.Ako uloæim golem napor i odgurnem je, povuËe se uvrijeenona pozadinske pozicije i Ëeka.»ak i uæiva u polaganom, ni od koga opaæenom, rastu, na kojine mogu sve i da hoÊu utjecati jer sam zabavljena sasvimdrugim emocijama vezanim za proces praπtanja.Za to vrijeme Osveta Ëeka pravi trenutak da me iznenadisvojom naglom pojavom i obnovljenom snagom.Ponekad cijelu noÊ Ëujem je kako riËe poput zmaja i hoÊevan.


84

Nekad me sve tako boli da bih se rasporila i pustila je izgrudi. Izbacila je pa πto bude.Jedna Êe od nas doæivjeti jutro.


85

LAÆ

U djeËjem svijetu sva poimanja stvari, dogaaja i osjeÊaja sujednostavnija. Niπta nije optereÊeno godinama i nepouzdanimiskustvom. Sve je jasno i, barem u tom kratkom i omeenomvremenu, postojano. Sve joπ ima izvorno znaËenje onakokako piπe u rjeËnicima: kuÊa je kuÊa, ljubav je ljubav, kraaje kraa,… Kod nas odraslih sve je drukËije. Godine promjene i iznovadefiniraju veÊ poznate rijeËi i dogaaje. Stvaraju se neke ne-oËekivane varijante. Laæ je, na primjer, kod odraslih ljudi vrlo Ëudna imenica. Nemoæe se baπ toËno definirati. A vrlo Ëesto je i ne æelimoprihvatiti u njenom pravom znaËenju. InaËe nikada ne bioprostili onome tko nam laæe.Znam da mi laæeπ, ali pokuπavam to nazvati drukËije.To πto mi govoriπ analiziram sa nekoliko strana i malo pomalo olakπavam Laæ sa raznim privjescima od imenica kaoπto su: Okolnosti i relativnost.Pokuπavam Ëak potpuno odbaciti rijeË laæ za ono πto govoriπposljednjih dana.Moæda sve moæe proÊi kao viπeznaËna sloæena reËenica,pogreπna intonacija, ili preπuÊivanje.To preπuÊivanje je najopasnije.Krije se iza brige i, navodno, ljubavi prema onome kome sepreπuÊuje. Onaj koji preπuÊuje, nakon nekog vremena, poËi-nje shvaÊati kako je to tako dobra formulacija i naËin æivlje-nja, da rastereÊeno i bez griænje savjesti zapoËinje odvojenæivot.


86

NAPOKON PJESMA ZA TEBE

Kad Êeπ napisati pjesmu za mene, pitala me moja prijateljica,svih ovih godina, barem nekoliko stihova, bila je uporna uæelji da tako potvrdim i ukoriËim njen znaËaj u mom æivotu.Ne mogu pisati pjesme kad nema patnje, moram zbog tebeprvo biti tuæna, pjesme se ne piπu kad smo radosni; kada smoradosni vrijeme nemilice koristimo za pametnije ovozemalj-ske stvari- kazala sam joj ËudeÊi se banalnosti i istinitostiizgovorenih rijeËi. Nakon toga bi se smijale toj gomili gluposti koju sam izgo-vorila, ona se neπto kao malo ljutila i govorila da smo mipjesnici stvarno Ëudaci i da ona to niπta ne razumije, i gdjenju da zapadne baπ takva prijateljica .... A ja sam, tada, bila sretna πto pjesma nikada nije bila na-pisana.


87

PUTNIK

Dogodi se to odjednom! Na sve πto pomislimo, a do Ëega namje u nekom trenutku bilo stalo u naπem æivotu, odjednom jepostalo bivπe.Bivπi posao, stan, bivπa ljubav, bivπi prijatelji.Sam proces izdvajanja na to bivπe i ovo sad trajao je vje-rojatno dugo, ali postajemo svjesni tek onda kada niπta viπene moæemo uËiniti da to izmijenimo.Svi ti, bivπi, kad su nas napuπtali, uzeli su i naπe vrijeme. I sveono dragocjeno unutar tog zajedniËkog vremena odnijeli su sasobom, i preselili iza te, za nas, fatalne granice.Tako neumitno, ispred svega, ostajemo sami.

Putnik sam koji Ëesto putuje unatrag, prema poËetku. U mislima drugujem ponovno sa svim bivπima. NoÊu se izfotografija cijele kolone ljudi, stvari i dogaaja preseljavaju usnove. Ujutro se dugo i teπko rastajemo. Kao posljedica Ëestih boravaka u tom imaginarnom svijetu,vraÊam se uvijek drukËija, i nisam viπe sigurna πto je zapravomoja prava stvarnost.

Od svih umnih reËenica, koje sam dobila u nasljee da mi senau pri ruci kad mi je teπko i trebam utjehu, pamtim i ovu:Putnici nisu iste osobe na poËetku i na kraju putovanja.Ono πto ih mijenja, a teπko definiramo i nikada ne imenujemoposebno, nalazi se izmeu. I vrijedi svakog truda.


Diana Burazer NARAN»AZvone akordi u koπtanim pukotinama dok, u sumrak, nesigurno koraËaju...

Documents

Transcript of Diana Burazer NARAN»AZvone akordi u koπtanim pukotinama dok, u sumrak, nesigurno koraËaju...