DEVIZNI KURS I IZLOŢENOST PREDUZEĆA VALUTNOM...
Transcript of DEVIZNI KURS I IZLOŢENOST PREDUZEĆA VALUTNOM...
UNIVERZITET ZA POSLOVNI INŢENJERING I MENADŢMENT BANJA LUKA
Dodiplomski studijski program Finansije i bankarstvo
Diplomski rad
DEVIZNI KURS I IZLOŢENOST PREDUZEĆA VALUTNOM RIZIKU
Mentor: Doc. dr Marijana Ţiravac Mladenović
TREBINJE, DECEMBAR 2014. Milan Likić
2
SAŢETAK
Glavni cilj ovog završnog rada jeste devizni kurs, naĉin na koji se on formira,
odrţava i kako promjene utiĉu domaću i svijetsku ekonomiju. Kada je meĊunarodna
ekonomija u pitanju i meĊunarodne transakcije devizni kurs ima veliku ulogu i znaĉaj.
Devizni kurs sluţi i da bi se meĊusobno uporeĊivale cijene.Iako, pored robno-
usluţnih, izmeĊu rezidenata iz razliĉitih zemalja postoje i finansijske transakcije koje
su po svom obimu odavno nadmašile robne i usluţne i ĉiji se obim kreće na nivou
višestruko većem od robno-usluţnih transakcija, devizni kurs upravo i sluţi da bi se
uporedile cijene.
Devizni kurs predstavlja jedan od najosjetljivijih instrumenata ekonomske politike.
Kljuĉne rijeĉi: devizni kurs, medjunarodno poslovanje, promjenljivost deviznog
kursa, valutni rizik, zaštita od valutnog rizika.
ABSTRACT
The main objective of this work is the final exchange rate, the manner in which it is
formed, maintained, and how changes affect domestic and world economy. When it
comes to international economics and international transactions exchange rate plays a
major role and significance.
The exchange rate is also used to each other, were compared prices. Although, in
addition to goods and services between residents of different countries there are
financial transactions that are in scope has long exceeded the trade and service, and
whose circumference is moving at a higher multiple of goods and service transactions,
foreign exchange administration and serves to compare the prices.
Keywords: exchange rate, international business, currency volatility, currency risk,
protection against currency risk.
3
SADRŢAJ
1. UVOD......................................................................................................................... 1
2. RAZVOJ DEVIZNOG KURSA.............................................................................. 3
3. POJAM I DEFINISANJE DEVIZNOG KURSA .................................................... 5
4. VRSTE DEVIZNIH KURSEVA .............................................................................. 6
4.1. Ĉvrst devizni kurs ................................................................................................ 6
4.2. Promjenljivi devizni kurs .................................................................................... 8
4.3. Jedinstveni i višestruki devizni kursevi ............................................................... 10
4.4. Promjene deviznog kursa..................................................................................... 11
5. TEORIJA FORMIRANJA DEVIZNIH KURSEVA ................................................. 14
5.1. Promjene deviznog kursa i vrijednosti nacionalne valute ……........................... 17
5.2. Teorija platnog bilansa.....................…………………......…….......................... 18
5.3. Teorija pariteta kupovnih snaga........................................................................... 19
6. STRUKTURA I SPECIFIĈNOSTI DEVIZNOG KURSA......................................... 21
6.1. Iskazivanje deviznog kursa................................................................................... 25
7. VALUTNI RIZIK....................................................................................................... 27
7.1. Uspostavljanje deviznog kursa izmedju valuta…………………….................... 31
7.2. Reţim deviznog kursa u BiH…………………………………….…................ 33
7.3. Aprecijacija/deprecijacija…………….....……………………………................ 35
7.4. Uzimanje kredita u stranim valutama…………………………........................... 35
7.5. Devizno trţište za klijente.................................................................................... 37
8. ZAŠTITA OD VALUTNOG RIZIKA........................................................................ 37
9. UPRAVLJANJE RIZIKOM U DEVIZNOM POSLOVANJU PRIVREDNIH
SUBJEKATA.............................................................................................................
39
9.1. Vrste devizne izloţenosti...................................................................................... 42
9.1.1. Transakciona izloženost................................................................................. 43
9.1.2. Bilansna izloženost.......................................................................................... 44
9.1.3. Ekonomska izloženost...................................................................................... 44
10.NAĈINI ZAŠTITE U FINANSIJSKOM I ROBNOM PROMETU UPOTREBOM
ODGOVARAJUĆIH INSTRUMENATA..................................................................
46
10.1. Hedţing.............................................................................................................. 50
11. ZAKLJUĈAK............................................................................................................ 51
4
12.LITERATURA........................................................................................................... 52
SADRŢAJ SLIKA
Slika 6.1 Kotiranje kurseva............................................................................................. 27
Slika 7.4 Plaćanja glavnice u naredne 4 godine.............................................................. 36
Slika 10.1 Formula za izraĉunavanje terminskog kursa.................................................. 47
SADRŢAJ GRAFIKONA
Grafikon 7.3 Centralna banka Bosne i Hercegovine godišnji izvještaj za
2012.godinu................................................................................................
34
SADRŢAJ TABELA
Tabela 7.1 Nestabilnost deviznih kurseva....................................................................... 30
Tabela 7.2 Vrijednost KM prema ovih sedam valuta u proteklih pet godina.................. 34
Tabela 8.1 Kursna lista za dan 25.10.2014...................................................................... 38
5
1. UVOD
Savremena svjetska privreda odlikuje se dinamiĉnim rastom meĊunarodne trgovine.
Obim meĊunarodne razmjene roba i usluga a naroĉito kapitalnih transakcija
mnogostruko je veći nego u bliskoj prošlosti i stalno se povećava i mnogostruko
nadmašuje obim svijetske proizvodnje. Nacionalne privrede se, dakle, nalaze u velikoj
meĊuzavisnosti. Tu se u prvom redu misli na meĊuzavisnost nacionalnih ekonomija,
ĉija odrednica nacionalne sve više gubi na znaĉaju na globalizovanom svijetskom
trţištu. Rast uĉešća nacionalnog izvoza u svijetskom izvozu jedan je od najvaţnijih
indikatora privreda u ekspanziji. Klasiĉnoj robnoj razmjeni dodaje se i podizanje
kompletnih pogona u inostranstvu kroz razne forme stranog direktnog investiranja, kao i
ostalih aktivnosti transnacionalnih kompanija. Finansijski i ekonomski sistem
meĊusobno su integrisani i sve ono što se dogaĊa u bilo kojem dijelu svijeta velikom se
brzinom prenosi na sve ostale zemlje. Proizvodi i usluge, gdje god da su proizvedeni,
dostupni su u gotovo svakom kutku planete zahvaljujući meĊunarodnom kretanju robe,
novca i kapitala, odnosno transnacionalizaciji proizvodnje, potrošnje i finansija.
U takvim uslovima meĊunarodnim ekonomskim odnosima pridaje se veliki i sve
veći i veći znaĉaj svuda u svijetu. Zato i devizni kurs, kao operacionalizovani
mehanizam te politike dobija na znaĉaju. Devizni kurs je u ekonomskoj istoriji prevalio
veliki put: od ĉisto raĉunsko-tehniĉke kategorije (valutnog pariteta) do vaţnog
instrumenta (i indikatora) makroekonomske politike i njenog integralnog dijela. Politika
deviznog kursa je veoma znaĉajna u zemljama tranzicije usljed ĉinjenice da je devizni
kurs u njima jedna od najvaţnijih faktorskih cijena, ali se ne moţe razmatrati izolovano,
nezavisno od monetarne i fiskalne politike, a pogotovu se ne moţe razmatrati izvan
konteksta tranzicije na globalizovanom svjetskom trţištu.
Politika deviznog kursa svake zemlje u sebi sadrţi dva odnosa: odnos deviznog
kursa prema svim drugim parametrima ekonomske politike, što predstavlja unutrašnju
ekonomsko-politiĉku komponentu politike deviznog kursa i odnos nacionalne valute
prema valutama drugih zemalja, što predstavlja intervalutarnu komponentu deviznog
kursa.
Iz prvog odnosa proizilazi da politika deviznog kursa ne bi mogla biti sazdana na
nekoj logici izvan logike na kojoj se bazira ekonomski sistem i ekonomska politika kao
cjelina. Iz drugog odnosa se izvodi da je devizni kurs u suštini jedan vid opšte cijene,
6
cijene po kojoj se na svijetskom trţištu valorizuje nacionalni proizvod, tj. u sebi
kondenzuje i sve ono što je suština svake druge cijene i ono što ĉini odnose domaćih
cjenovnih dispariteta sa inostranim cjenama1.
Treba razlikovati devizni kurs i devizni paritet.
Devizni paritet je zvaniĉno utvrĊena vrijednost nacionalnog novca izraţena u nekom
šire prihvaćenom imenitelju (denominatoru): zlatu, specijalnim pravima vuĉenja i sl,
dakle vrijednost nacionalne valute. U normalnim prilikama devizni kurs se kreće oko
deviznog pariteta, kao osnove. Devizni kurs jedne valute moţe da odstupa od deviznog
pariteta nagore ili nadole samo u odreĊenim granicama. Iako ima više funkcija, devizni
kurs je, u osnovi, cijena jedne valute izraţena u jedinicama druge valute. Bez postojanja
deviznih kurseva ne bi bilo moguće preraĉunati meĊusobnu vrijednost razliĉitih valuta i
ne bi postojalo meĊunarodnog poslovanja pod uslovima postojanja više nacionalnih
valuta. To je ujedno glavna i najoĉiglednija funkcija deviznog kursa.
Devizni kurs je jedan od najvaţnijih parametara u uspješnoj alokaciji resursa.
Naime, pošto sluţi za preraĉunavanje inostranih u domaće cijene, devizni kurs
omogućuje da se, pored internih, u svaku kalkulaciju ukljuĉe i eksterni kriterijumi od
vaţnosti za alokaciju resursa. To je u uslovima veoma dinamiĉne promjene uslova u
privredi (nove tehnologije, informacije itd.) od neobiĉne vaţnosti.
Promjene deviznog kursa utiĉu na cjene izvoza, na rentabilnost proizvodnje
uvoznih supstituta ali i na domaće cjene izvoznih dobara. Na taj naĉin promjena
deviznog kursa utiĉe na promjene relativnih cjena, a time i na redistribuciju nacionalnog
dohotka, na realokaciju ekonomskih resursa i na tempo privrednog razvoja. Za zemlje u
tranziciji devizni kurs je jedna od najvaţnijih, kljuĉnih cijena.
1 Grupa autora. 2011. Berzansko trţište stranih valuta i devizni kurs.Beograd: Univerzitet
Singidunum Str 2.
7
2. RAZVOJ DEVIZNOG KURSA
Za veliku promjenu u meĊunarodnim ekonomskim odnosima postoji više razloga.
Jedan od kljuĉnih svakako je treća tehnološka revolucija proboj visokih tehnologija u
sve segmente ekonomije i društva (oliĉenih u mreţi razapetoj širom sveta World Wide
Web - Internetu, koji je svjet zaista pretvorio u ranije teorijsku kategoriju - globalno
selo).
U uslovima velike meĊuzavisnosti nacionalnih privreda (ako se danas u
globalizovanom svijetu uopšte više moţe govoriti o kategoriji("nacionalno") mnoštvo
faktora sinergijski djeluje na ruku globalizaciji: strane direktne investicije, transfer
kapitala, ljudi i robe, tokovi tehnologije i know-how-a, a naroĉito sve to zajedno kroz
transnacionalne kompanije, koje postaju vodeći privredni
subjekti. U takvim uslovima meĊunarodnim ekonomskim odnosima pridaje se veliki i
sve veći i veći znaĉaj svuda u svjetu. Zato i devizni kurs, kao operacionalizovani
mehanizam te politike dobija na znaĉaju.
Devizni kurs je u ekonomskoj istoriji prevalio veliki put: od ĉisto raĉunsko-
tehniĉke kategorije (valutnog pariteta) do vaţnog instrumenta (i indikatora)
makroekonomske politike i njenog integralnog djela.
Sve zemlje u sprovoĊenju devizne politike nastoje da formiranje unutrašnjih cjena
izloţe spoljnim uticajima koliko je to potrebno da stepen domaće produktivnosti, preko
djelovanja mehanizma unutrašnjih cjena, ipak na neki naĉin ostane u kontaktu sa
stanjem na svjetskom trţištu.
Za reţim koji vlada u savremenom globalizovanom meĊunarodnom monetarnom
sistemu karakteristiĉna je teţnja za pronalaţenjem takve mjere do koje su spoljni uticaji
potrebni i korisni, kao i one granice gde nacionalni privredni interesi treba da uţivaju
prioritet nad spoljnim uticajima.
Postaje sasvim izvjesno da savremeni razvoj nije odreĊen više samo
specifiĉnostima unutar granica nacionalne drţave.
Paradigma novog razvoja dovodi u pitanje iskljuĉivo oslanjanje na sopstvene resurse.
MeĊunarodna razmjena i svjetsko trţište predstavljaju nezamjenljive kriterijume
uspješnosti svake privrede.
Devizni kurs se definiše kao cijena jedinice strane valute izraţene u domaćoj valuti.
Zapravo devizni kurs predstavlja cijenu deviza izraţenu u domaćoj valuti, a pod
8
devizama se pod-razumevaju sva potraţivanja po bilo kom osnovu koja glase na stranu
valutu odnosno instru-menti plaćanja izmeĊu zemalja. Pošto devizni kurs predstavlja
vezu izmeĊu domaćih cijena i cijena u inostranstvu, i pošto u meĊunarodnom platnom
prometu postoji veliki broj valuta ne-ophodno je preraĉunati meĊusobni odnos izmeĊu
više razliĉitih valuta.
Tako je u sluĉaju preraĉunavanja odnosa više valuta potrebno poštovati pravilo
ukrštenih deviznih kurseva koje nalaţe da se odnos tri i više valuta iskaţe u onom
odnosu koji se primjenjuje na meĊunarodnom trţištu. Najznaĉajnije funkcije deviznog
kursa su prije svega to što on omogućava preraĉunavanje i pretvaranje jedne nacionalne
valute u drugu, zatim omogućava meĊunarodna plaćanja, poreĊenje cijena domaće i
strane robe, utiĉe na platni bilans, kao i na alokaciju resursa.
VoĊenje politike deviznog kursa predstavlja veoma sloţen i odgovoran zadatak i
posao svake monetarne vlasti zbog velikog znaĉaja koji devizni kurs ima na ukupnu
privrednu aktivnost i ekonomiju jedne zemlje uopšte. Na visinu deviznog kursa utiĉu
brojni faktori a naroĉito stopa inflacije, stanje u platnom bilansu, visina kamatnih stopa,
visina spoljne zaduţenosti, zatim ponuda i potraţnja za devizama, a veliki uticaj ima i
politiĉka situacija.
Na osnovu teorija deviznog kursa dolazi se do odreĊenih obavještenja o formiranju
deviznih kurseva, ali one mogu posluţiti i kao osnova za predviĊanje promjena deviznih
kurseva u kratkom roku. Sve teorije se grupišu u ĉetiri grupe i to su teorija pariteta
kupovnih snaga, platnobilansna teorija deviznog kursa, monetarna teorija deviznog
kursa, kao i fundamentalne makroekonomske promjenljive kao determinante deviznog
kursa.
Naĉini formiranja sistema deviznih kurseva su razliĉiti ali se generalno devizni kurs
moţe podjeliti na fiksni i fluktuirajući. Svaki od ovih deviznih kurseva ima svoje
prednosti i nedostatke.2
Ekonomisti smatraju da je fleksibilniji odnosno fluktuirajući devizni kurs u mnogim
okolnostima bolji od fiksnog kursa jer je u stanju da reaguje na promjene na deviznom
trţištu.Pod deviznim trţištem se podrazumeva mjesto na kome se suĉeljavaju ponuda i
potraţnja za devizama i na njemu se formira devizni kurs3.
2 Savić J i Kvrgić G.2010. Ekonomija kapitala i finansiranje razvoja.Ĉaĉak: VPŠ. Str 2.
3 Grupa autora. 2010. Fleksibilni devizni kurs. Ĉaĉak: VPŠ Str. 4.
9
3. POJAM I DEFINISANJE DEVIZNOG KURSA
Devizni kurs je cijena strane valute izraţena u domaćem novcu. Devizni kurs
pokazuje koliko treba platiti jedinica domaćeg novca za jednu ili (sto) jedinica stranog
novca. Ovakav naĉin izraţavanja cijene strane valute (direktno notiranje) se najĉešće
koristi. Malobrojne su zemlje koje devizni kurs iskazuju kao cijenu jedne jedinice
domaćeg novca izraţenu u stranoj valuti (1 FGB = 2,80 USD).
Za razliku od domćeg novca koji je na domaćem trţištu samo mijera vrijednosti ili
mijerilo cijena kojim se izraţavaju cijene sve robe, dakle, on na domaćem trţištu nije
roba, strani novac je na domaćem trţištu roba kao i svaka druga roba i on ima svoju
cijenu tj. Devizni kurs.
Ali pošto ta specifiĉna roba predstavlja istovremeno i mijerilo cijena u zemlji koja
je taj novac emitovala, to će kod formiranja cijena te valute biti od znaĉaja i uticaja ne
samo u odnosu ponude i traţnje ove valute nego i mijere ekonomske politike zemlje
koja je tu valutu emitovala. Nivo na kojem će se formirati devizni kurs zavisi od ponude
i traţnje strane valute na domaćem trţištu.
Ponuda strane valute dolazi od izvoza, a traţnja za stranom valutom dolaziod
uvoza. S obzrom da ponuda i traţnja strane valute dolazi od platnog bilansa, opšti
obrazac formiranja deviznog kursa u osnovi se zasniva na platnobilansnom metodu
definisanja deviznog kursa.4
Ako platni bilans teţi ka suficitu, devizni kurs strane valute će ispoljavati
tendenciju pada usljed porasta ponuda deviza, i to će voditi povećanju interesa domaćeg
kupca za uvoznom robom jer su inostrani proizvodi izraţeni u domaćoj valuti jeftiniji.
Odliv sredstava meĊunarodne likvidnosti vršit ce pritisak ka uravnoteţavanju platnog
bilansa (smanjivanje suficita). U sluĉaju ako platni bilans teţi ka deficitu, devizni kurs
strane valute će pokazivati tendenciju porasta uslijed traţnje deviza i to će voditi
smanjivanja interesa domaćeg kupca za inostranom robom jer su inosrani proizvodi
izraţeni u domaćoj valuti skuplji. Moţe se odredjivati u odnosu na zlato, valutu, više
valuta (korpa valuta). Moţe se odrediti na osnovu specijalnih prava vuĉenja, vještaĉka
valuta koju je odredio MMF kako bi zemlje mogle da pokriju deficit u plantom bilansu5.
4 Bodiroţa M.. I Acin R. 2005. MeĊunarodna ekonomij. Brĉko. Str. 218, 219.
5 http://studenti.rs/skripte/bankarstvo-finansije/fleksibilni-devizni-kurs-i-devizna-arbitraza/
(28.10.2014 . 13:00h)
10
4. VRSTE DEVIZNIH KURSEVA
Postoje dvije osnovne podjele deviznih kurseva6:
1.) prema naĉinu njihovog utvrĊivanja razlikuju se ĉvrsti (fiksni) i promjenljivi
(fleksibilni, fluktuirajući, plivajući) devizni kursevi;
2.) prema tome da li se istovremeno primjenjuje više kurseva ili samo jedan,
razlikujemo višestruke (diferencijalne) i jedinstvene devizne kurseve. devizne
kurseve.
4.1. Ĉvrst devizni kurs
Ukoliko je cjena deviza utvrĊena od strane nacionalnih monetarnih vlasti i ne zavisi
od ponude i traţnje deviza, radi se o ĉvrstom ili fiksnom deviznom kursu. Ĉvrst
devizni kurs imamo onda kada je dozvoljeno da se kurs kreće u uskim granicama od ±
2-3% od zvaniĉno utvrĊenog deviznog kursa (ili pariteta). 7
Ĉvrst devizni kurs postojao je u vrijeme zlatnog standarda, a njegova visina bila je
odreĊena kovniĉkim paritetom (sadrţajem zlata u jedinici nacionalne valute). Nivo
cjena u zemlji bio je usklaĊivan sa nivoom cjena u inostranstvu.
Uravnoteţenje platnog bilansa je vršeno izvozom i uvozom zlata. Zemlja u kojoj je
zbog deficita platnog bilansa došlo do odliva zlata, morala je da sprovodi restriktivnu
monetarnu i kreditnu politiku (da povećava kamate, sniţava cjene, dohodak i
zaposlenost), ĉime se stvaraju uslovi za povećanje izvoza, smanjenje uvoza, priliv
kapitala iz inostranstva i uravnoteţenje platnog bilansa.
U zemlji koja je imala suficit dolazilo je do uvoza zlata, sniţavanja kamatnih stopa,
porasta cjena, dohotka i zaposlenosti, što je povećavalo uvoz, smanjivalo izvoz i vodilo
pogoršenju stanja u platnom bilansu, odnosno otklanjanju suficita.
U novim uslovima ĉvrst devizni kurs se mogao odrţati jedino primjenom mjera
spoljnotrgovinske i devizne kontrole.
6 Bojan Djordjević. 2008. Medjunarodne finansije. Beograd: Univerzitet Megatrend. Str 33.
7 Dejan Mikerević. 2012. MeĊunarodne finansije.Banja Luka: Ekonomski fakultet. Str 48.
11
Najĉešće se devizni kurs odrţavao na nivou ispod realnog (što znaĉi da je
nacionalna valuta bila precjenjena). Traţnja deviza je nadmašivala ponudu pa je, da bi
se spreĉio deficit platnog bilansa, bilo neophodno kresati traţnju deviza (carinama,
kontigentima, kvotama, dozvolama), a ponudu stimulisati (premijama, subvencijama).
Ukoliko je fiksni devizni kurs bio iznad realnog nivoa, što se rjeĊe dešavalo,
restriktivne mjere nisu bile potrebne, jer je visoka cjena deviza, samo po sebi
ograniĉavala traţnju i stimulisala ponudu deviza. Mjere kontrole su bile potrebne samo
u sluĉajevima kada je dolazilo do kumuliranja velikih suficita u platnom bilansu (da bi
se spreĉile negativne posljedice suficita, mogla se javiti potreba da se ograniĉava izvoz i
podstiĉe uvoz).
I u bretonvudskom meĊunarodnom monetarnom sistemu postojali su ĉvrsti devizni
kursevi, ali su 1973. godine konaĉno napušteni.
Pozitivne strane ĉvrstog deviznog kursa su:
pruţa pouzdanu osnovu za kalkulacije u uvoznim i izvoznim poslovima,
olakšava utvrĊivanje rentabilnosti investicionih ulaganja,
smanjuje rizik u ekonomskim transakcijama sa inostranstvom,
pozitivno djeluje na sklapanje dugoroĉnih poslovnih aranţmana sa stranim
partnerima,
štiti nacionalnu privredu od kratkoroĉnih i stihijskih poremećaja na svjetskom
trţištu,
povećava interese stranaca da drţe nacionalnu valutu,
suţava prostor za špekulativne transakcije.
Glavni nedostaci ĉvrstog deviznog kursa su:
nacionalnu ekonomsku politiku podreĊuje potrebi odrţanja datog deviznog
kursa,
neophodne su mjere za usklaĊivanje nivoa cjena u zemlji sa nivoom cjena u
inostranstvu,
odgaĊa neophodna prilagoĊavanja nacionalne privrede izmjenjenim okolnostima
u svjetskoj privredi,
12
ne obezbjeĊuje uravnoteţenje platnog bilansa,
neophodna je stroga spoljnotrgovinska kontrola,
slabi efekte monetarne politike,
nameće potrebu drţanja većih monetarnih rezervi,
dovodi, po pravilu, do precjenjenosti nacionalne valute,
prisutna je mogućnost da se devalvacijom, i rjeĊe, revalvacijom preko noći
izvrši velika promjena deviznog kursa, ĉime se potiru mnoge pozitivne strane
ĉvrstog deviznog kursa.
4.2. Promjenljivi devizni kurs
Promjenljivi devizni kurs postoji ukoliko se cjena deviza formira uglavnom pod
uticajem ponude i traţnje deviza. Pa ipak, pravi promjenljivi devizni kurs koji bi bio
formiran samo djelovanjem trţišnih snaga, bez ikakvog uticaja monetarnih vlasti, ne
postoji. 8
Milton Fridman se još poĉetkom 50ih godina zalagao za fleksibilne devizne
kurseve, koji bi se formirali na otvorenom deviznom trţištu, na isti naĉin kao što se
formiraju cjene na drugim trţištima.
On fleksibilne devizne kurseve smatra znaĉajnim jer omogućavaju neograniĉenu
multilateralnu meĊunarodnu trgovinu i vode uravnoteţenju platnog bilansa prije nego
što se problemi nagomilaju.
Zbog loših iskustva u meĊuratnom periodu, mnogi ekonomsiti su bili protiv
fleksibilnih deviznih kurseva. Pod uticajem politike koju je vodio MMF, sve do 1973.
godine uglavnom su primjenjivani ĉvrsti devizni kursevi, koji su mogli veoma malo da
osciliraju oko zvaniĉno utvrĊenog deviznog pariteta. Ipak je postojala mogućnost
primjene fleksibilnish kurseva u sluĉaju fundamentalne neravnoteţe u platnom bilansu.
Pozitivne strane promjenljivog deviznog kursa su:
obezbeĊuje veću autonomnost u voĊenju ekonomske politike,
olakšava uravnoteţenje platnog bilansa,
8 Dejan Mikerević. 2012. MeĊunarodne finansije.Banja Luka: Ekonomski fakultet. Str 32.
13
blagovremeno upućuje domaću privredu na potrebna prilagoĊavanja u skladu sa
promjenama u meĊunarodnom ekonomskom okruţenju,
ĉini nepotrebnim preduzimanje mjera radi usklaĊivanja nacionalnog nivoa cjena
sa nivoom cjena u inostranstvu pošto tu funkciju obavlja sam kurs,
smanjuje potrebu drţanja velikih monetarnih rezervi,
nije neophodna stroga spoljnotrgovinska i devizna kontrola,
bolje je dejstvo mjera nacionalne monetarne politike,
sprijeĉava, u principu, precjenjenost i potcjenjenost nacionalne valute.
Negativne strane promjenljivog deviznog kursa su:
nema ĉvrste osnove za kalkulacije o rentabilnosti izvoznih i uvoznih poslova,
ne obezbjeĊuje postojane kriterijume za ocjenu rentabilnosti investicionih
ulaganja,
povećava rizik u ekonomskim transakcijama sa inostranstvom,
izlaţe domaću privredu nekontrolisanom uticaju svih kratkoroĉnih i stihijskih
promjena na svjetskom trţištu,
obeshrabruje zakljuĉivanje dugoroĉnih poslovnih aranţmana sa inostranim
partnerima,
povećava mogućnosti za obavljanje špekulativnih poslova.
Zbog navedenih karakteristika fiksnih i promjenljivih deviznih kurseva javlja se
potreba za nalaţenje nekog trećeg riješenja koje bi u što većoj mjeri obezbjedilo
pozitivne strane fiksnih i promjenljivih deviznih kurseva, uz što manje ispoljavanje
njihovih nedostataka. Treba naglasiti da fiksni devizni kurs ne znaĉi uvjek da je on
stabilan, a promjenljivi devizni kurs se ne mora ĉesto mjenjati. Podjela na fiksne i
promjenjljive devizne kurseve vrši se prema naĉinu njihovog formiranja, tj. prema tome
da li ga odreĊuje monetarna vlast ili se uglavnom formira pod uticajem odnosa ponude i
traţnje, a ne prema tome da li su kursevi stabilni ili ne. Prema tome da li se istovremeno
primjenjuje više ili samo jedan kurs govori se o višestrukim (diferencijalnim) i
jedinstvenim deviznim kursevima.
14
4.3. Jedinstveni i višestruki devizni kursevi
Ukoliko za sve vrste ekonomskih transakcija sa svjetom vaţi jedan kurs, kaţemo da
se primjenjuje jedinstven devizni kurs. Cjena deviza je ista za uvoznike i izvoznike, za
robni i nerobni promet, za sve grane. Svi privredni subjekti se nalaze u istoj poziciji
kako pri prodaji tako i pri kupovini deviza. Moguće je da se istovremeno primjenjuje
više deviznih kurseva, sa razliĉitim rasponima izmeĊu njih. Tada je reĉ o višestrukim ili
diferencijalnim deviznim kursevima.
Višestruki devizni kursevi mogu postojati samo u zemljama u kojima postoji
devizna kontrola. OdreĊivanjem i odrţavanjem razliĉitih deviznih kurseva za pojedine
vrste transakcija podstiĉe se ostvarenje odreĊenih ekonomskih ciljeva u datoj zemlji:
podsticanje izvoza, ograniĉenje uvoza, razvoj pojedinih grana, regionalno usmjeravanje
spoljnotrgovinskih tokova, unaprjeĊenje turizma i sl.
U zavisnosti od ciljeva koji se ţele postići utvrĊuju se naĉini diferenciranja
deviznih kurseva i rasponi izmeĊu njih. Na primjer, viši kurs za izvoz a niţi za uvoz,
viši kurs za uvoz luksuznih roba a niţi za uvoz sirovina i hrane. Moguće je da se i za
izvoz nekih proizvoda primjenjuje nepovoljniji, niţi devizni kurs.
Ovo se ĉini u sluĉajevima kada se ţeli dekuraţiranje izvoza radi boljeg
snabdjevanja domaćeg trţišta ili kada se ţeli oporezivanje izvoznika ukoliko ostvaruju
veoma povoljne cjene na stranom trţištu.
Primjena razliĉitih kurseva zamagljuje i deformiše kriterijume rentabilnosti
investicionih ulaganja, dovodi do neracionalne alokacije resursa, stvara pogrešnu sliku o
komparativnim prednostima i oteţava ukljuĉivanje u meĊunarodnu podjelu rada.
4.4. Promjene deviznog kursa
Za uspijeh u meĊunarodnim poslovima potrebno je znati kakve se promjene
deviznih kurseva mogu oĉekivati u budućnosti. Ako je rijeĉ o kratkoroĉnimn
pozajmicama onda se prognoziranje moţe osloniti na pouzdanije osnove, pa će i
prognoza biti taĉnija.
U kraćim vremenskim periodima manja je vjerovatnoća da će doći do krupnih
promjena u meĊuvalutnim odnosima.
15
Kada se radi o dugoroĉnijim i krupnijim poslovnim poduhvatima (dugoroĉni
zajmovi, zajedniĉka ulaganja, direktne investicije) prognoziranje kretanja deviznih
kurseva postaje znatno teţe, a prognoze manje pouzdane. Neoĉekivani obrti u
meĊuvalutnim odnosima mogu dovesti do velikih gubitaka u poslovanju (naravno i
dobitaka). Ukoliko valuta u kojoj smo se zaduţili ojaĉa – teret našeg duga će se
povećati, a u koliko valuta u kojoj smo odobrili kredit oslabi – istopiće se dio naših
potraţivanja. Investiciona ulaganja u zemlji ĉija je valuta izgubila u vrijednosti davaće
realno manje profita, a pri repatrijaciji kapitala gubiće se dio vrijednosti.
I u vrijeme primjene modela fiksnih deviznih kurseva potrebno je izuĉavati faktore
koji mogu dovesti do devalvacije ili revalvacije, potrebno je predviĊati buduća kretanja
deviznih kurseva.
U bretonvudskom meĊunarodnom monetarnom sistemu oscilacije deviznih kurseva
oko pariteta bile su male: ±1% do 1971. godine i ±2.25% do 1973. godine. Uz odreĊene
konsultacije sa MMF-om, mogle su se vršiti promjene samih pariteta.
Model fiksnih deviznih kurseva ne podrazumjeva njihovu apsolutnu
nepromjenljivost. U ovom sluĉaju promjene se vrše preko noći, pa će doći do
ispoljavanja efekata ĉak i na poslove sa veoma kratkim rokom.
U sistemu plivajućih deviznih kurseva promjene su ĉešće, ali blaţe, postepenije.
Ponekad se sa dosta izvjesnosti moţe tvrditi u kom će se smjeru devizni kursevi kretati,
ali je teţe reći kojim tempom će se promjene vršiti. Za pojedine vrste poslova dovoljno
je da se zna kakav će biti odnos nacionalne valute prema stranim valutama, dok će za
druge poslove biti znaĉajno spoznati i buduće odnose izmeĊu pojedinih stranih valuta.
Faktori koji utiĉu na promjene deviznih kurseva:
1.) Stope inflacije u odnosnim zemljama. Valute zemalja u kojima su stope inflacije
visoke pokazivaće tendenciju slabljenja.
2.) Stanje platnog bilansa je u odreĊenoj mjeri posljedica nivoa deviznog kursa, ali
i uzrok promjena samog deviznog kursa. Trajniji deficiti iziskivaće
depresijaciju (odnosno devalvaciju) nacionalne valute. 9
9 Bojan Djordjević. 2008. Medjunarodne finansije. Beograd: Univerzitet Megatrend. Str
106.
16
Platni bilans je nedovoljno pouzdan pokazatelj stanja nacionalne privrede i
njenog mjesta u meĊunarodnoj podjeli rada. Porast deficita ne mora uvijek biti
znak lošeg stanja nacionalne privrede. Moţe doći do porasta troškova za
putovanja u inostranstvo, smanjenja priliva i povećanja odliva po osnovu
iseljeniĉkih i radniĉkih doznaka. Razvoj industrije moţe dovesti do porasta
uvoza opreme i sirovina i smanjenja izvoza domaćih sirovina, ali će omogućiti
poboljšanje privredne strukture i porast izvoza proizvoda viših faza prerade u
budućnosti. Porast uvoza moţe biti posljedica liberalizacije spoljnotrgovinskog
prometa.
3.) Veći obim spoljne zaduţenosti nametaće potrebu depresijacije nacionalne valute
kako bi se kroz podsticaj izvoza i dekuraţiranje uvoza obezbjedio veći devizni
priliv za plaćanje anuiteta.
4.) Visina kamatnih stopa utiĉe na ponudu i traţnju pojedinih valuta, što znaĉi i na
njihove devizne kurseve.
5.) Brţi tempo nauĉno-tehnološkog progresa u nekoj zemlji ĉiniće proizvode te
zemlje atraktivnijim na svjetskom trţištu, traţnja date valute će rasti a devizni
kurs jaĉati.
6.) Otkriće i korišćenje novih prirodnih resursa (npr. nafte u Sjevernom moru)
ojaĉaće nacionalnu valutu.
7.) Mjere ekonomske, naroĉito monetarne politike brzo će se odraziti na poziciju
nacionalne valute.
8.) Politiĉka situacija u pojedinim zemljama, regionima i svjetu u cjelini moţe imati
krupne efekte na kretanje deviznih kurseva. Do slabljenja valute jedne
zemlje doćiće ne samo zbog politiĉke krize u toj zemlji, nego i zbog
poremećaja u njenom susjedstvu ili u zemljama sa kojima je ekonomski
i politiĉki povezana.
U spisak faktora deviznih kurseva spadaju i: ratovi, prirodne nepogode, novi
pronalasci, izbori, psihološki momenti, osjećaj bezbjednosti i još mnogo što-šta utiĉe na
ponudu i traţnju pojedinih valuta, što znaĉi i na njihove devizne kurseve.
Neizvjesnost u pogledu kretanja deviznih kurseva dovodi do konverzionog i
transakcionog rizika.
17
Konverzioni rizik predstavlja neizvjesnost u pogledu kursa po kojem će se aktiva i
pasiva, izraţene u stranoj valuti, prevesti u vrijednosti u nacionalnom novcu pri
sastavljanju finansijskog bilansa. Transakcioni rizik proistiĉe iz neizvesnosti po kojem
će deviznom kursu biti naplaćena potraţnja i isplaćena dugovanja iskazana u stranoj
valuti.
Promjene deviznih kurseva mogu uticati na poslovni rezultat izvoznika i uvoznika,
na konkurentnost domaćih proizvoĊaĉa na stranom trţištu. Ali i one firme koje posluju
samo na domaćem trţištu izloţene su riziku promjene deviznih kurseva jer od visine
deviznog kursa zavisi konkurentnost stranih proizvoĊaĉa na domaćem trţištu i interes
domaćih konkurenata da izvoze ili prodaju u zemlji.
Za zaštitu od promjena deviznog kursa nekada je široko primjenjivana tzv. zlatna
klauzula. Potraţivanje iskazano u jednoj valuti se revalorizuje u skladu sa promjenom
pariteta te valute u zlatu.
Danas se ĉesto koristi tzv. devizna klauzula, koja nameće obavezu korigovanja
iznosa potraţivanja ukoliko doĊe do promjene deviznih kurseva. Devizni rizik se moţe
eliminisati ili umanjiti odgovarajućim transakcijama na deviznim trţištima, kao što su
terminski i svop (swap) poslovi.
Povećanje deviznog kursa predstavlja smanjenje vrijednosti nacionalne valute.
Ukoliko se povećanje deviznog kursa vrši odlukom nacionalne monetarne vlasti, radi se
o devalvaciji, a ako do toga dolazi zbog kretanja na deviznom trţištu, govorimo o
depresijaciji. Revalvacija je smanjenje deviznog kursa odnosno povećanje vrijednosti
nacionalne valute do kojeg dolazi odlukom monetarne vlasti, dok apresijacija oznaĉava
smanjenje deviznog kursa pod uticajem promjena na deviznom trţištu.
Povećanje i smanjenje deviznog kursa ne treba mješati sa potcjenjenošću i
precjenjenošću nacionalne valute. Potcjenjenost i precjenjenost oznaĉavaju odreĊeno
stanje i pokazuju da li je devizni kurs ispod ili iznad nivoa realnog deviznog kursa, dok
devalvacija, depresijacija, revalvacija i apresijacija predstavljaju odreĊene promjene
deviznog kursa.
5. TEORIJA FORMIRANJA DEVIZNIH KURSEVA
Novi pristupi privrednom razvoju insistiraju na mnogo široj skali razvojnih ciljeva -
ne samo onih koji se tiĉu materijalnog rasta i materijalnog blagostanja – a takoĊe, i na
18
razvijenijem i sloţenijem sklopu sredstava i metoda ĉijim posredstvom te ciljeve valja
ostvarivati. Budući da se ekonomski razvoj sve više temelji na znanju i inovacijama,
teţište se njegovo neizbeţno usredsreĊuje na svestrani razvoj ĉoveka kao nosioca
progresa i korisnika njegovih plodova.
Znaĉaj tog momenta ogleda se, pored ostalog, i u tome što se ovim putem stvaraju
nove mogućnosti i nove šanse za sve veću humanizaciju ekonomskog razvoja.10
Postavlja se pitanje koji faktori utiĉu na devizni kurs. Zašto kurs izmeĊu dinara i
evra iznosi 100 dinara za jedan evro u jednom trenutku, a u nekom budućem trenutku 95
ili 110 dinara za evro? U suštini, devizni kurs, kao i svaka cjena, zavisi od ponude i
traţnje. U ovom sluĉaju nude se i traţe – valute. Ono što je specifiĉno kod deviznog
kursa je da veliki broj faktora utiĉe na ponudu i traţnju razliĉitih valuta. Zbog ĉestih i
intenzivnih promjena tih uticaja, devizni kurs moţe da oscilira mnogo više nego druge
cjene.
Strana valuta se traţi jer omogućava kupovinu u inostranstvu, tj. kupovinu
inostrane robe. Na primjer, traţnja za dolarom nastaje po osnovu srpske traţnje za
ameriĉkom robom. Cjene ameriĉkih proizvoda izraţene su u dolarima i da bi naši kupci
pribavili ameriĉke proizvode oni moraju prvo da kupe dolare za dinare. Na taj naĉin se
javlja traţnja za dolarima, a ponuda dinara. Sliĉno, traţnja za dolarom nastaje i po
osnovu srpske traţnje za ameriĉkim finansijskim instrumentima. Da bi kupili ameriĉke
obveznice i akcije, prvo moramo da zamjenimo dinare za dolare.
Ponuda inostrane valute zavisi od interesovanja stranaca da pribave našu valutu.
Tako će ponuda dolara zavisiti od ameriĉke traţnje za srpskom robom i srpskim
finansijskim instrumentima.
Prodaja proizvoda iz Srbije donosi dolare na srpsko trţište, kao i što svako
finansijsko ulaganje Amerikanaca u Srbiju podrazumeva priliv dolara.
Kada se na srpskom deviznom trţištu suĉele traţnja za dolarima i ponuda dolara,
dobićemo cjenu dolara u dinarima, tj. devizni kurs izmeĊu dinara i dolara.
Uĉesnici na deviznom trţištu razmjenjuju razliĉite valute i u zavisnosti od ponude i
traţnje valuta formiraće se njihova cjena – devizni kurs. Kada se u Srbiju uvozi iz SAD
više nego što se iz Srbije izvozi u SAD, onda je jasno da je u Srbiji traţnja za dolarima
veća od ponude dolara i da devizni kurs (cjena dolara izraţena u dinarima) mora da
10 Ĉobeljić Nikola, Rosić Ilija, 1989, Privredni razvoj i privredni sistem Jugoslavije.
Beograd:Savremena administracija. Str 53.
19
raste.
Neki od mnogobrojnih faktori koji utiĉu na ponudu i traţnju deviza, pa, samim
tim, i na devizni kurs su: inflacija, kamatne stope, privredni rast, platni bilans, spoljna
zaduţenost i politiĉka (ne)stabilnost.
Ukoliko doĊe do inflacije u SAD, ameriĉka roba postaje cjenovno nekonkurentnija.
Kupci iz Srbije će u manjoj mjeri da kupuju skuplje ameriĉke proizvode i
preorijentisaće se na domaće supstitute, što će dovesti do manje traţnje za dolarom i do
toga da se sve manje dinara daje za jedan dolar. Amerikancima će relativno jeftinija
srpska roba postati atraktivnija, povećaće se uvoz iz Srbije, što znaĉi povećanu ponudu
dolara, veću traţnju za dinarima i pad deviznog kursa. Dakle: inflacija u SAD dovodi do
poskupljenja ameriĉkih proizvoda, slabljenja traţnje za dolarima i rasta traţnje za
dinarima, povećanja ponude dolara i manje ponude dinara, pa – usled promjena ponude
i traţnje obe valute – dolazi do pada deviznog kursa. Suprotno, ukoliko bi inflacija u
Srbiji bila viša nego inflacija u SAD, to bi znaĉilo da je srpska roba relativno skuplja
nego ranije. To znaĉi manju traţnju za srpskom robom, manju ponudu dolara koji se
konvertuju u dinare i pritisak na rast deviznog kursa (više dinara za jedan dolar). Uz to,
raste interes da se uvozi iz SAD, dolari će biti traţeniji i, konaĉno, devizni kurs raste.
Opisani uticaj promjene opšteg nivoa cjena (inflacije) na devizni kurs smatra se
jednom od najvaţnijih teorija u meĊunarodnim finansijama. Svaka valuta ima svoju
kupovnu snagu, a inflacija umanjuje tu moć. Pošto se dalje posmatra uticaj promjene
kupovne moći novca na devizni kurs, teorija je dobila naziv teorija pariteta kupovne
snage. Danas se smatra da inflacija, u zemljama ĉiji se odnos izmeĊu valuta posmatra,
utiĉe na devizni kurs uglavnom na duţi rok. Ako na primjer, na poĉetku 2010. godine
kurs iznosi 1 evro = 100 dinara, a inflacija u 2010. godini u Srbiji iznosi 8%, a u
evrozoni 2%, onda bi, prema teoriji pariteta kupovne snage, poĉetkom 2011. godine
devizni kurs trebalo da iznosi oko 106 dinara za jedan evro.
Navedeni kurs dobili smo na taj naĉin što smo kurs u baznom periodu pomnoţili
odnosom indeksa cjena u zemlji i inostranstvu: 100*(108⁄102)=105,8.
U opštem sluĉaju, izraĉunavanje kursa na osnovu teorije pariteta kupovne snage
ima sljedeći oblik:
K1=K0*II*
Gdje su K0 kurs u poĉetnom periodu, K1 kurs u budućem periodu, I indeks cjena u
20
domaćoj zemlji i I* indeks cjena u stranoj zemlji. I još jedna napomena: indeks cjena se
izraĉunava na taj naĉin što se broju 100 doda stopa inflacije.
Pored inflacije, na devizni kurs utiĉu i kamatne stope. Porast kamatne stope u SAD
(u odnosu na nepromjenjenu kamatnu stopu u Srbiji), uticaće na to da investitori u obe
zemlje pretvaraju fondove u dolare kako bi kupili finansijske instrumente denominirane
u dolarima, da bi ostvarili viši prinos na finansijska ulaganja. Krajnji rezultat će biti
porast deviznog kursa. Ako, na primjer, kamatna stopa na ameriĉke obveznice iznosi
5%, a na srpske obveznice 2%, onda će investitori imati podsticaj da prodaju srpske
obveznice i da tim dinarima pribave dolare kojima će kupiti ameriĉke obveznice. Jasno
je da će cjena dolara (devizni kurs) da raste.
Drţava sa snaţnim privrednim rastom privlaĉi strane investitore (koji više ulaţu u
realnu i finansijsku aktivu rastuće privrede), što povećava traţnju za valutom te zemlje.
Povećana traţnja za valutom rezultuje padom deviznog kursa. Zemlja sa lošim
privrednim performansama trpe odliv kapitala i doţivljavaju porast deviznog kursa.
Ponuda i traţnja deviza manifestuju se u platnom bilansu kao priliv i odliv deviza.
Deficit platnog bilansa ukazuje da postoji veća traţnja za devizama od ponude deviza i
da postoje objektivni razlozi da devizni kurs raste.
Ipak, treba imati u vidu da deficit platnog bilansa moţe biti posljedica razliĉitih
privrednih kretanja. Deficit moţe da nastane u kraćem periodu kada zemlja uvozi
opremu i savremenu tehnologiju kako bi unaprijedila proizvodnu strukturu. U ovom
sluĉaju, izvoz zemlje će vrlo brzo da postane konkurentan, preduzeća će zaraĊivati na
meĊunarodnom trţištu i doći će do povećenog priliva deviza – smanjivanja deficita
platnog bilansa. Deficit u kraćem periodu moţe da bude posljedica i prirodnih nepogoda
koje su ugrozile izvoz zemlje (naroĉito ako je ona oslonjena na poljoprivredu), a već
sledeće godine situacija moţe biti znatno povoljnija. Znaĉi, deficit platnog bilansa u
odreĊenom trenutku (jednoj godini) ne mora da odraţava slabost nacionalne privrede i
da obavezno znaĉi da će devizni kurs da raste.
Visok spoljni dug zemlje nagoviještava rast deviznog kursa, pošto je u zaduţenoj
privredi neophodno da se stimuliše izvoz i destimuliše uvoz u cilju obezbjeĊenja većeg
deviznog priliva za otplatu anuiteta.
Investitori teţe da posjeduju manje riziĉnu aktivu. Zato će visoko riziĉne aktive, a
samim tim i valute – novac politiĉki nestabilnih zemalja – biti manje traţeni, a nisko
riziĉne valute više traţene. Dolazi, dakle, do rasta deviznog kursa u nestabilnim
21
drţavama.
5.1.Promjene deviznog kursa i vrijednosti nacionalne valute
Pod dejstvom faktora navedenih u prethodnoj taĉki devizni kurs se mjenja – raste ili
opada. Porast deviznog kursa predstavlja smanjenje vrijednosti nacionalne valute. Na
primjer, porast kursa sa nivoa 1 evro = 100 na 1 evro = 110 dinara odraţava slabljenje
dinara. Samo na prvi pogled moţe izgledati ĉudno što porast kursa odraţava pad
vrijednosti nacionalne valute. Rast kursa znaĉi da se više nacionalne valute izdvaja za
jedinicu strane, tj. da za stranu valutu sada treba dati više domaće valute – domaća
valuta je slabija nego prije porasta kursa.
Ukoliko do porasta deviznog kursa dolazi odlukom monetarne vlasti (centralne
banke ili vlade), onda se smanjenje vrijednosti nacionalne valute naziva devalvacija, a
ako kurs raste na deviznom trţištu onda je reĉ o depresijaciji (ili deprecijaciji).
Pad deviznog kursa oznaĉava porast vrijednosti domaće valute; ako monetarna vlast
odluĉi da snizi kurs, to je revalvacija, a ako se pad ostvari djelovanjem trţišnih snaga, to
je apresijacija (ili aprecijacija).
Ukoliko doĊe do promjene deviznog kursa sa nivoa K0 na nivo K1 promjena
vrednosti nacionalne valute raĉunaće se pomoću formule:
К0К1-1*100
Ako je, na primjer, kurs bio 1 evro = 100 dinara, a novi je 1 evro = 110 dinara, onda
je vrijednost dinara promjenjena za (100/110-1)*100= -9,1%. Rijeĉ je o smanjenju
vrijednosti dinara (devalvaciji ili depresijaciji) za 9,1%. Ukoliko se pri obraĉunu dobije
pozitivan znak (što će biti sluĉaj kada je kurs u baznom periodu viši od tekućeg kursa),
onda je rijeĉ o revalvaciji ili apresijaciji nacionalne valute.
Postavlja se pitanje zašto bi monetarna vlast povećavala devizni kurs i devalvirala
nacionalnu valutu.
Osnovni razlog za sprovoĊenje devalvacije jesu posljedice niskog deviznog kursa:
visok uvoz, nizak izvoz i deficit platnog bilansa. Od novog kursa, povećanog nakon
devalvacije, oĉekuje se da doprinese smanjenju uvoza, povećanju izvoza i, prema tome,
poboljšanju stanja u platnom bilansu.
22
Oĉekivani efekti devalvacije se, meĊutim, ne ostvaruju uvijek. Oni zavise od
promjena vrijednosti uvoza i izvoza nakon promjene deviznog kursa.
Porast deviznog kursa povećava interes izvoznika, pošto će zaraĊivati više
nacionalnog novca po jedinici inostrane valute. MeĊutim, ukoliko izvoznici ne mogu da
povećaju proizvodnju i obim izvoza, zbog, na primjer, nepostojanja kapaciteta za veću
proizvodnju, onda devalvacija neće rezultirati većim izvozom. Sa druge strane, iako
devalvacija poskupljuje uvoz, moguće je da domaće stanovništvo i privreda moraju da
uvoze odreĊene proizvode (naftu, lijekove, sirovine), pa će izostati i oĉekivano
smanjenje uvoza.
5.2. Teorija platnog bilansa
Po ovoj teoriji devizni kurs zavisi od stanja platnog bilansa. Ako jedna nacionalna
ekonomija ima suficit, tj. pozitivan platni bilans, to onda znaĉi da je priliv deviza veći
od odliva deviza, što dalje dovodi do toga da je ponuda deviza veća od traţnje za
devizama. Zbog toga će doći do jaĉanja vrijednosti nacionalne valute.
Sve je obrnuto ako je platni bilans jedne zemlje negativan (deficitaran), tj. kada je
odliv deviza veći od njegovog priliva, kada dolazi do slabljenja domaće valute tj. do
relativnog porasta strane valute.
Uz teoriju platno bilansnog pristupa formiranja deviznog kursa razvio se i pojam
kursa ravnoteţe. Kurs ravnoteţe je takav nivo deviznog kursa koji platni bilans zemlje
odrţava u ravnoteţi.
Mane ili manjkavosti teorije platnog bilansa pri objašnjavanju kako se formiraju
devizni kursevi su: platni bilans nije jedina i odreĊujuća determinanta u objašnjavanju
naĉina formiranja deviznog kursa,ova teorija ne ulazi u objašnjenje uzroka nastanka
datog stanja platnog bilansa,ne objašnjava uzroĉno - posljediĉne veze izmeĊu kretanja cijena i
dohodaka u jednoj nacionalnoj ekonomiji u odnosu na inostranstvo,ova teorija nam ne
govori na kojem nivou će se devizni kurs formirati, itd.
5.3. Teorija pariteta kupovnih snaga
Teorija pariteta kupovnih snaga (Purchasing Power Parity Theoru) je najstarija
teorija formiranja deviznih kurseva. Iako korjeni ove teorije seţu do u daleku prošlost
23
(do merkantilizma), ona se obiĉno vezuje za švedskog ekonomistu Gustava Kasela
(Gustav Cassel), koji joj poĉetkom XX vjeka daje konaĉno obliĉje.
U to vrijeme, kada su se traţili putevi za pronalaţenje novih, izmeĊu još uvek
fiksnih ali poslje I svjetskog rata (kao uostalom i kasnije, poslije II svjetskog rata)
narušenih pariteta izmeĊu nacionalnih valuta, ova teorija je solidno posluţila toj, kao i
svrsi predviĊanja kretanja deviznih kurseva u takvim uslovima.11
Teorija pariteta kupovnih snaga odnose izmeĊu pojedinih valuta objašnjava
paritetom kupovne snage. Suština teorije je u zakonu jedinstvene cjene, koji polazi od
pretpostavke da, uz uslov postojanja pune slobode u spoljnoj trgovini, ista roba mora
imati istu cjenu na svim trţištima, te se tzv. meĊunarodnom robnom arbitraţom
(kupovinom na trţištima gde je roba jeftinija i prodajom gdje je cjena viša) cjene
izjednaĉavaju putem razliĉitog dejstva traţnje i ponude na povećanje cjena gdje su
relativno niţe i njihovo smanjenje gde su relativno više. Dok zakon jedinstvene cjene,
na kojem se bazira teorija pariteta kupovne snage, djeluje samo na cjenu pojedinaĉnih
roba, to se teorija pariteta kupovnih snaga odnosi na opšti nivo cjena a individualne
cjene u njegovom indeksu uĉestvuju sa odreĊenim ponderima.
Po teoriji pariteta kupovnih snaga, osnovna determinanta formiranja deviznog kursa
je kupovna snaga valute. Ona objašnjava kretanje kurseva dviju valuta kao odnos
kupovne snage ili moći tih dviju valuta.
Odnos kupovnih snaga valuta odreĊen je odnosom cijena, te se zato paritet kupovne
snage valuta dviju zemalja moţe definisati i kao odnos nivoa cijena tih dviju zemalja.
Imamo dvije verzije teorije patiteta kupovnih snaga: apsolutna i relativna verzija.
Po apsolutnoj verziji, devizni se kurs dviju zemalja izraĉunava kao odnos nivoa
cijena u tim zemljama. Ova verzija zasniva se na pretpostavci slobodne meĊunarodne
trgovine i mogućnosti izbora trţišta na koje se proizvod moţe kupiti ili prodati. 12
e = P / P*
11 Kovaĉ Oskar. 1994. Platni bilans i meĊunarodne finansije.Beograd: CES MECON Str.
98-99.
12 Savić J i Kvrgić G.2010. Ekonomija kapitala i finansiranje razvoja.Ĉaĉak VPŠ. Str 36.
24
U literaturi se uglavnom smatra da velika odstupanja kupovne snage valute u
meĊunarodnim transakcijama onemogućavaju da se paritet kupovne snage respektuje
kao oslonac za formiranje deviznih kurseva.
Ako se za pojedine zemlje (zavisno od stepena razvijenosti) moţe utvrditi
"normalno" odstupanje kupovne snage od kursa valute, onda, uzimajući u obzir ovo
normalno odstupanje, kretanje pariteta kupovne snage moţe biti dobar indikator
potrebne promjene deviznog kursa.
Time smo, meĊutim, već stigli na podruĉje relativne varijante teorije pariteta
kupovnih snaga. Ona tvrdi da paritet kupovne snage i devizni kurs moraju biti jednaki,
već da promjene prve odreĊuju promjene druge veliĉine.
Budući da je skoro nemoguće vršiti obraĉune pariteta kupovnih snaga da bi se
dobila vremenska serija koja bi pokazivala promjene, u relativnoj varijanti teorije
uporeĊuju se razliĉiti indeksi cjena meĊu zemljama. Relativnu varijantu moţemo
prikazati:
Pri ĉemu su simboli, respektivno, sadašnji devizni kurs, devizni kurs iz prethodnog
perioda, promjena indeksa cjena u zemlji A i promjena indeksa cjena u zemlji B. Prema
relativnoj verziji pariteta kupovnih snaga, promjene ravnoteţnih deviznih kurseva
jednake su razlici izmeĊu domaće i strane stope inflacije u pojedinom periodu za
identiĉne korpe proizvoda i usluga. Radi se o istoj korpi roba i usluga kao i u apsolutnoj
varijanti teorije, ali postoji bitna razlika u vremenskom aspektu: kod apsolutne verzije
ravnoteţni devizni kurs se dobija uporeĊenjem posmatrane valutne korpe u nekom
momentu, a kod relativne varijante se ravnoteţni devizni kurs dobija uporeĊenjem
promjena vrednosti korpe izraţene u raznim nacionalnim valutama u odreĊenom
periodu.
6. STRUKTURA I SPECIFIĈNOSTI DEVIZNOG KURSA
Analize deviznih kurseva zauzimaju znaĉajno mijesto u radovima mnogih
eminentnih ekonomista. Dva su osnovna razloga za ovo. Prije svega, devizni kurs ima
25
veoma vaţnu ulogu u ekonomiji uopšte. Istorijski posmatrano, devizni kursevi su imali
veliki uticaj na nacionalne privrede, ali i na svjetsku privredu i meĊunarodne odnose
takoĊe. Zato i ne ĉudi što su mnogi pojedinci i organizacije ukljuĉujući i najveću
meĊunarodnu finansijsku organizaciju današnjice MMF veliki dio svojih istraţivanja
upravo posvetili ovoj oblast.
Sa druge strane, i pored ovako obimnih istraţivanja još uvjek mnoge tajne deviznih
kurseva nisu odgonetnute (prije svega uzroci kretanja kurseva), pa se i danas mnogi
ekonomisti bave ovim problemom.13
Devizni kurs je cjena jedne valute izraţena u drugoj i kao takav predstavlja
najbitniju cjenu u privredi jer direktno pogaĊa konkurentnost jedne zemlje kao i njenu
ekonomiju uopšte (cjenovna konkurentnost je još uvek jedan od vaţnijih faktora
konkurentnosti). Sa druge strane, devizno trţište (engl. Foreign Exchange, Forex) jeste
internacionalno trţište na kome se trguje valutama. Ovo je svakako najveće finansijsko
trţište na svjetu sa prosjeĉnim dnevnim prometom od preko 1,9 biliona dolara koje se
razvija velikom brzinom (u periodu 2001–2004. promet na deviznom
trţištu je porastao za 57%).
Devizno trţište je jedinstveno u svjetu po tome što je otvoreno 24 ĉasa dnevno i kao
takvo ostavlja uĉesnicima na njemu mogućnost trgovanja u svako doba dana ili noći.
Naime, "radni dan" poĉinje u Australiji, nešto kasnije se otvaraju trţišta na Dalekom
Istoku, kada se ova trţišta zatvore aktivna postaju evropska, a radni dan se završava u
Sjevernoj Americi. Ovo je velika prednost deviznog u odnosu na ostala trţišta jer daje
mogućnost trgovanja bilo kad, a uz pomoć Interneta i iz bilo kog djela svjeta.
Postoje tri osnovna razloga zbog kojih se trguje valutama.
Prvi razlog je da bi se izvršile transakcije sa inostranstvom. Na primjer, uvoznik
ameriĉke robe iz Japana mora da razmjeni jene za dolare kako bi mogao da plati za
uvezenu robu. TakoĊe, investitor iz Evrope mora da razmjeni evre za dolare ukoliko
hoće da gradi fabriku u SAD.
13 www.bis.org – Svake tri godine Banka za meĊunarodne obraĉune iz Bazela objavljuje
izvještaje: Triennial Central Bank Survey koji sadrţe informacije o stanju i kretanjima na svijetskom deviznom trţištu na bazi anketa najprestiţnijih centralnih banaka (28.11.2014
18.00h).
26
Drugi razlog je da su, zbog velikih fluktuacija valuta, kompanije i investitori
prinuĊeni da svakodnevno prate dešavanja na deviznom trţištu kao i da vrše
obezbjeĊivanje od kursnih rizika (tzv. hedţovanje). Koliko je bitan uticaj deviznih
kurseva na poslovanje preduzeća pokazuje i ĉinjenica da je procjenjeni gubitak
Dajmler–Krajslera, BMV–a i Folcvagena zbog kursnih razlika u 2004. Godini
respektivno 863, 817 i 731 miliona evra što je i za ovako velike kompanije ogromna
cifra.
Treći veoma bitan razlog trgovine valutama je špekulativne prirode. Naime, valute
kojima se trguje na deviznom trţištu predstavljaju aktivu ĉija se cjena velikom brzinom
(ĉak iz sekunde u sekundu) mjenja i kao takva predstavlja ogromnu mogućnost za
zaradu. Cilj je kupiti odreĊenu valutu kada je ona jeftina i prodati je kada je skupa i tako
ostvariti profit. Kao posledica ovoga, u roku od samo nekoliko minuta moguće je
zaraditi, ali i izgubiti dosta novca. Znaĉaj špekulativne prirode trgovine valutama
najbolje pokazuje podatak da 95% svih spot transakcija na deviznom trţištu jesu
transakcije koje se obavljaju iz špekulativnih razloga.
U pogledu instrumenata postoje ĉetiri osnovne vrste transakcija na deviznom trţištu.
Promtne (ili spot) transakcije jesu one kod kojih se kupoprodaja deviza obavlja
odmah ili u roku od najduţe dva dana. Forvard transakcije jesu one koje se ugovaraju u
sadašnjem, a realizuju se u budućnosti i uglavnom sluţe za obezbjeĊivanje od kursnog
rizika. Svop transakcije jesu transakcije koje podrazumjevaju sinhronizovanu kupovinu
i prodaju odreĊene valute u dva razliĉita trenutka. 14
To je obiĉno kombinacija promptne kupovine i forvard prodaje odreĊene valute s
ciljem da se u odreĊenom periodu drţi odreĊena valuta. Ĉetvrta vrsta transakcija
(instrumenata) jesu opcije. One svom imaocu daju pravo, ali ne i obavezu da kupi ili
proda valutu po odreĊenoj cjeni u odreĊenom trenutku u budućnosti.
Na deviznom trţištu se uglavnom trguje najjaĉim svijetskim valutama. Dolar je i
dalje valuta kojim se najviše trguje (u 2004. u 89% svih transakcija na deviznom trţištu
dolar je bio jedna od valuta), ali njegov relativni udio neznatno opada (2001. njegov
udio je bio 90%). Posle dolara, valute kojima se najviše trgovalo u 2004. godini bile su
evro (37%) i jen (20%) i funta (17%).
14
List Politika, Uticaj valutnih kurseva na automobilsku industriju, 30.08.2005.
27
Što se tiĉe geografske strukture, Velika Britanija je najatraktivniji centar za
trgovanje valutama (oko 31% prometa valuta se obavlja na ovom trţištu), zatim slede
SAD (19%), Japan (8%), Singapur (5%), Nemaĉka (5%), Hong Kong (4%), Australija
(3%) itd.
Za dalju analizu vaţno je pomenuti ko su glavni igraĉi na deviznom trţištu. Oni bi
mogli da se podjele u tri velike grupe:
dileri,
klijenti,
brokeri.
Dileri su bankarski struĉnjaci sa posebnim ovlašćenjima i pravima pa samim tim i
sa posebnom odgovornošću. U principu su to izabrani mlaĊi i vrhunski devizni
struĉnjaci koji su obdareni i poseduju specifiĉne sposobnosti kao što su: oštroumnost,
sposobnost za memorisanje i selekciju vaţnijih od manje vaţnih informacija i ĉinjenica,
jako razvijenu intuiciju i instinkt za dobrim poslovnim partnerima, moć za donošenje
brze i prave odluke, dobro poznavanje jednog ili više svjetskih jezika, savršeno
poznavanje nacionalnih i internacionalnih deviznih pravila, uzansi i standarda i
spremnost i hrabrost za preuzimanjem poslovnog rizika i liĉne odgovornosti.
Dileri su uĉesnici na trţištu koji kupuju i prodaju valute klijentima, ali koji
obavljaju kupoprodajne transakcije i meĊusobno, pri ĉemu se razlikuju kupovni i
prodajni kursevi jednog dilera i ta razlika se naziva marţa ili spred. Najveći dileri na
deviznom trţištu su velike komercijalne i investicione banke kao što su UBS, Deutsche
Bank, Citigroup, JP Morgan Chase, Goldman Sachs, Royal Bank of Scotland, Merrill
Lynch i druge.
Kategorija klijenata obuhvata razliĉite tipove organizacija poĉevši od nefinansijskih
kao što su preduzeća, pa do finansijskih kao što su investicioni, penzijski, hedţing
fondovi, osiguravajuća društva ali i razne druge organizacije i stanovništvo. Mnogi
analitiĉari u ovu kategoriju ubrajaju i centralne banke.
Kategorija brokera na deviznom trţištu se razlikuje od brokera na finansijskim trţištima.
Na primjer, brokeri na trţištu akcija trguju za raĉun klijenata, ali i za svoj raĉun. Za
razliku od toga, brokeri na deviznom trţištu trguju iskljuĉivo za raĉun svojih klijenata,
odnosno oni se ponašaju kao posrednici izmeĊu dilera i olakšavaju njihovu trgovinu.
28
Dugo je, u ekonomskim krugovima, provejavalo mišljenje da makroekonomske
varijable imaju najveći (presudan) uticaj na kretanje deviznih kurseva. Sa tim u vezi,
razvijen je veliki broj teorija koje se bave ovim problemom.
U okviru tih teorija varijable kao što su: inflacija, kamatne stope, ponuda novca,
stanje platnog bilansa, rast bruto domaćeg proizvoda, (ne)zaposlenost, stanje deviznih
rezervi, produktivnost i druge dovode do promjena kursa jedne valute prema drugoj.
Vjerovatno najĉešće primjenjivana je teorija pariteta kupovnih snaga koja kaţe da
se devizni kurs formira na onom nivou na kome se izjednaĉavaju kupovne moći u zemlji
i inostranstvu. Dakle, devizni kurs se formira kao odnos prosejĉnog nivoa cijena korpe
dobara u zemlji sa relevantnim cjenama u inostranstvu. Prema ovoj teoriji inflacija ima
presudan uticaj na devizni kurs.
Prema teoriji pariteta kamatnih stopa, kretanje kamatnih stopa odluĉujuće utiĉe na
kurs. Na primjer, ukoliko je kamatna stopa u Japanu manja od kamatne stope u SAD
doći će do rasta traţnje za ameriĉkim dolarom jer će investitori ţeleti da oplode svoj
kapital po većoj stopi što će dovesti do rasta kursa dolara prema jenu.
Prema platnobilansnoj teoriji, devizni kurs se formira na onom nivou na kome
dolazi do uravnoteţenja platnog bilansa. Posljediĉno, rast deficita platnog (trgovinskog)
bilansa dovešće do pada kursa valute zemlje koja ima ovaj deficit.
TakoĊe, relevantna je i teorija po kojoj je kretanje deviznog kursa usko povezano sa
trţištima finansijske aktive, a naroĉito akcija. Atraktivnost trţišta akcija donosi sa
sobom i rast kursa valute zemlje koja ima jako trţište akcija. Isto tako, rast BDP–a ili
rast zaposlenosti dovode do jaĉanja valuta zemalja u kojima je zabiljeţen ovaj rast.
Zbog ĉega makroekonomske (ili kako se još nazivaju fundamentalne ili
tradicionalne) teorije nisu dale oĉekivane rezultate? Jedan dio odgovora leţi u
pretpostavkama ovih modela.
Po ovim teorijama:
sve relevantne informacije su javno poznate i direktno se odraţavaju na devizni
kurs,
svi trţišni akteri se jednako ponašaju (imaju iste stavove prema riziku i identiĉne
preferencije),
naĉini trgovanja na deviznom trţištu nisu relevantni za devizni kurs.
29
6.1. Iskazivanje deviznog kursa
Na deviznom trţištu se trguje valutnim parovima, tj. vrši se konvertovanje jedne
valute u drugu po razliĉitim cjenama. Valutni parovi su predstavljeni kao kombinacije
dvije troslovne skraćenice u obliku XXXYYY ili XXX/YYY, gde su XXX i YYY
skraćenice valuta koje su izraţene kao troslovni meĊunarodni kod za valute. Prva valuta
u valutnom paru naziva se kotirana valuta, a druga kotirajuća valuta.
Kotirana valuta (base currency, quoted currency) u valutnom paru stoji uvek na
prvom mestu i odnosi se na jednu ili sto jedinica neke valute. Kotirana valuta se naziva
još i osnovna, prva ili primarna valuta. Kotirajuća valuta (quoting currency, variable
currency) stoji uvek na drugom mjestu u valutnom paru i pokazuje koliko se njenih
jednica mjenja za jednu ili sto jedinica kotirane valute. Kotirajuća valuta se još naziva i
druga ili sekundarna valuta.
Na primjer, u valutnom paru EUR/USD kotirana valuta je EUR , a kotirajuća valuta
je USD . Kod valutnog para EUR/USD cijena evra je izraţena u ameriĉkim dolarima i
iznosi 1.3204, što znaĉi da se za 1EUR moţe dobiti 1.3204 USD (vidjeti sliku 1).
Na berzi stranog novca cjena jednog valutnog para više puta promjeni vrijednost u
toku jednog minuta. U periodima intenzivnih trgovanja, u roku od jednog minuta, cjena
moţe promjeniti vrijednost više desetina ili ĉak stotina puta.
Kvota cjena valute odraţava vrijednost jedne valute u jedinicama druge valute u
odreĊenom trenutku. Ovo je specifiĉan numeriĉki pojam deviznog kursa.
Dakle, kvota je trţišna cijena koja na deviznom trţištu oznaĉava vaţeći devizni kurs
osnovne valute u datom trenutku. Kvota se uvjek navodi za valutni par. Kvota valutnog
para se obiĉno izraţava sa preciznošću do 1
10000 (tj. do ĉetvrtog decimalnog mjesta).
Izuzetak su valutni parovi koji sadrţe japanski jen, ĉija se kvota obiĉno izraţava sa
preciznošću do1
100 (tj. do drugog decimalnog mjesta). Mjerna jedinica kojom se izraţava
promjena vrijednosti jedne valute u odnosu na drugu naziva se pip (Percentage In
Point). Minimalna jedinica promjene u valutnom paru je 1 pip. Pip predstavlja
posljednju (ĉetvrtu, odnosno drugu) decimalu jedne kvote.
Ako je EUR/USD narastao sa 1.3357 na 1.3360, onda se kaţe da narastao za 3 pip-
a. Ako je USD/JPY narastao sa 90,45 na 90.46, kaţe se da je narastao je za 1 pip.
30
Lot je jedinica kojom se izraţava koliĉina novca koja je uloţena u kupovinu ili
prodaju nekog valutnog para. Na deviznom trţištu se trguje lot-ovima. Standardna
veliĉina za 1 lot je 100000 USD , dok je kod mini raĉuna to 10000 dolara.
Pipovi predstavljaju minimalnu promjenu vrijednosti jedne valute u odnosu na drugu
valutu.
Da bi se iskoristila prednost ovih sitnih promjena, potrebno je da se trguje velikim
koliĉinama odreĊene valute kako bi se ostvario neki znaĉajan profit ili gubitak. Trţišne
kvote se formiraju na osnovu ponude i traţnje, tj. od realnih predloga uĉesnika na trţištu
koji kupuju ili prodaju neku valutu u odreĊenom trenutku. Uĉesnici na trţištu, za
dobijanje informacija i ostvarivanje transakcija, izmeĊu sebe koriste informacione
trgovaĉke platforme, ,,Reuters 3000“, Bloomberg, EBS... Bilo koja ponuda nekog od
uĉesnika da je on spreman kupiti/prodati neku od valuta istovremeno se prikazuje na
terminalima svih brokera. Kvote se daju svim klijentima istovremeno i nije moguće dati
specijalnu cjenu odreĊenom klijentu. Kvota se uvek iskazuje u vidu dva broja. Prvi broj
se odnosi na kupovni kurs (bid rate), dok se drugi odnosi na prodajni kurs (ask,offer
rate), tj. traţeni kurs. Kupovni kurs je cjena po kojoj banke i dileri (market makers)
kupuju kotiranu valutu od trţišnih korisnika (market user). Prodajni kurs je cjena po
kojoj banke prodaju kotiranu valutu trţišnim korisnicima.
Slika 6.1 Kotiranje kurseva
Izvor: modifikovano
Trţišni korisnik pita dilera za cjenu. Trţišni korisnik moţe biti neka kompanija,
institucionalni investitor, banka ili centralna banka. Ako diler primi poziv iz neke druge
banke da izvrši kotaciju onda on preuzima ulogu market mejkera.
31
U sluĉaju kada taj isti diler poziva neku drugu banku da pita za cjenu, on preuzima
ulogu trţišnog korisnika. Po izvršenju transakcije diler preuzima na sebe rizik promjene
deviznog kursa, tako da, u nekim sluĉajevima, ne moţe da zatvori svoju poziciju bez
gubitka.
7. VALUTNI RIZIK
Pod valutnim ili deviznim rizikom podrazumjeva se rizik smanjenja profita usljed
promjena u deviznim kursevima. MeĊutim, šire posmatrano valutni rizik bi se mogao
definisati i kao rizik od promjena u imovini, prihodima i konkurentskoj poziciji banke
zbog oscilacija u visini deviznih kurseva.15
Banka je izloţena valutnom ili deviznom riziku onda kada ima pozicije u aktivi i
pasivi koje su u razliĉitim valutama i kada na njih negativno utiĉu promjene na
deviznim trţištima. Valutni rizik kao posebna vrsta trţišnog rizika nastaje usled
negativnih fluktuacija deviznog kursa koje utiĉu na otvorene devizne pozicije banke, i
to kako one koje se tiĉu banĉinog raĉuna tako i one koje se odnose na raĉune njenih
klijenata.
Izloţenost banke ovoj vrsti bankarskog rizika pretpostavlja postojanje neto kratke
ili duge otvorene pozicije u datoj valuti. Banka ima kratku deviznu poziciju kada su
njene devizne obaveze veće u odnosu na deviznu aktivu, a dugu deviznu poziciju kada
je njena devizna aktiva veća od devizne pasive. Pri tome, banke koje posluju
internacionalno i izvršavaju transakcije na terminskim trţištima imaju velike otvorene
pozicije koje se mjenjaju skoro iz minuta u minut. Otuda, neusklaĊenost po valutama i
roku dospeća predstavlja kljuĉnu karakteristiku poslovanja ovih banaka.
Smatra se da postoje tri osnovne vrste izloţenosti banke valutnom riziku, a to su:
(a) transakciona izloţenost,
(b) bilansna ili konverziona izloţenost i
15A. Ţivković, Ţ. Ristić. 2000. Upravljanje finansijskim i deviznim poslovanjem. Beograd
Ekonomski fakultet, Beograd.Str 8.
32
(c) ekonomska izloţenost valutnom riziku.
Treba naglasiti da fluktuacije deviznog kursa mogu da imaju negativne ali i
pozitivne efekte za banku. Naime, banka će se naći u povoljnoj poziciji ukoliko doĊe do
apresijacije neke valute, a banka u aktivi bilansa ima veći iznos nego u pasivi, stavki u
toj valuti.
S druge strane, u cilju minimiziranja valutnog ili deviznog rizika neophodno je da
menadţment banke upravlja ovim rizicima, pri ĉemu on to najbolje moţe ostvariti tako
što će nastojati da uspostavi ravnoteţu izmeĊu aktive i pasive i to po valutama koje se
nalaze u bilansu banke.
Kompanija je izloţena valutnom riziku u trenutku kada dio njenog poslovanja
postane direktno ili indirektno povezan sa stranim valutama.
Menadţment valutnog rizika je proces koji je najĉešće usmjeren u smanjenje
nestabilnosti poslovnog rezultata, koju prouzrokuju promjene fer vrijednosti sredstava i
dugovanja, zbog promjene deviznih kurseva valuta s kojima su nominovani.
Smanjenje nestabilnosti poslovnog rezultata direktno se reflektuju vrijednosti
kompanije, što znaĉi da menadţmentom valutnog rizika utiĉemo na oĉuvanje ili
povećanje vrijednosti kompanije. 16
Finansijske opcije,kao predstavnike asimetriĉnih finansijskih derivativa,moţemo
upotrebljavati za štićenje od rizika ili za trgovanje, gdje se riziku dodatno izlaţemo.
Motiv dodatnog izlaganja riziku je zarada a motiv za upotrebu za štićenje od rizika je
zaštita zarade iz osnovne djelatnosti od variranja razliĉitih trţišnih cijena, u konkretnom
sluĉaju deviznog kursa.
Nestabilnost deviznih kurseva ameriĉkog dolara, britanskog funta i švicarskog
franka u odnosu na evro se vremenom priliĉno izjednaĉila, iako je prije deset godina
ameriĉki dolar bio ubjedljivo najnestabilniji u odnosu na euro, ĉak tri puta nestabilniji
nego švicarski franak u odnosu na evro.
S obzirom na vaţnost pomenutih valuta u svjetskoj trgovini, vladanje oruĊima za
zaštitu od izloţenosti opasnosti promjene deviznog kursa koja će uticati na promjene
fer vrijednosti naših deviznih sredstva ili dugovanja, a u konaĉnoj fazi i na vrijednost
preduzeća, presudna je u ovim turbulentnim i vjetrovitim vremenima.
16 Marijana Ţiravac Mladenović.Finansijske opcije- oruĊe u menadţmentu valutnog
rizika.Banja Luka: PIM Univerzitet. Str 5.
33
Preduzeće je izloţeno valutnom riziku u trenutku kada njegovo poslovanje postane
neposredno ili posredno povezano sa stranim sredstvima plaćanja.
Valutni rizik nije u cijelosti poznat u naprijed pošto predstavlja mogućnost buduće
promjene vrijednosti jedne valute u odnosu na drugu. Ako se devizni kurs promijeni
(naraste ili padne) promijeni se (naraste ili padne) i vrijednost ulaganja i dugova
preduzeća, gledano s aspekta vrijednosti u domaćoj valuti.
Osim toga, treba ispostaviti da je kod valutne izloţenosti vaţnija relativna promjena
deviznih kurseva od apsolutne i to neto razlika izmeĊu sredstava i dugova preduzeća s
obzirom na ĉinjenicu da li preduzeće ima neto sredstva ili neto dugove u stranoj valuti i
da li se je vrijednost te valute povećala ili smanjila17
.
Devizni kurs je odnos vrijednosti dvije valute. U skladu s tim opisom moţemo
definisati izvoznikov rizik kao opasnost da će kurs strane valute na dan plaćanja biti
niţi od kursa koji mu još uvijek garantuje profitabilnost izvoznog posla.
Suprotno od toga, uvoznikov rizik definišemo kao opasnost da će kurs strane
valute prilikom plaćanja biti viši od onog koji mu još uvijek garantuje profitabilnost
uvoznog posla.
Tabela 7.1 Nestabilnost deviznih kurseva
Izvor: http://marijanamladenovic.com/wp-content/uploads/2012/02/Finansijske-opcije_orudje-
u-men.valutnog-rizika1.pdf (25.11.2014).
17 Marijana Ţiravac Mladenović.Finansijske opcije- oruĊe u menadţmentu valutnog
rizika.Banja Luka: PIM Univerzitet. Str103.
34
Valutni rizik se javlja i kod kreditnih poslova koji su povezani sa stranom valutom.
Ako se zaduţimo u stranoj valuti rizikujemo porast njene vrijednosti u odnosu na
domaću valutu i obrnuto: ako novac uloţimo u stranu valutu rizikujemo pad njene
vrijednosti.
Valutni rizik svrstavamo u cjenovne rizike. Vanjska vrijednost novca koja se mjeri kroz
promjenu deviznog kursa predstavlja odraz kupovne moći u drţavi u poreĊenju sa
promjenom kupovne moći u stranoj drţavi.
Na promjenu deviznog kursa utiĉu faktori izvan drţave kao što su meĊuvalutni
odnosi u inostranstvu, i unutrašnji faktori koji odreĊuju poloţaj domaće valute u
meĊunarodnim odnosima. Naša drţava je odredila fiksan devizni kurs u odnosu na
EUR.
U takvim okolnostima je poslovanje sa inostranstvom u toj valuti neriziĉno. Druge
valute, od kojih je najvaţniji USD su u odnosu prema EUR veoma nestabilne.
USD je vaţan zato što su na većini robnih berzi cijene robe izraţene u njemu, što znaĉi
da je dnevna zakljuĉna cijena odreĊena u toj valuti.
Uz pretpostavku slobodnog kretanja deviznih kurseva, na dnevni devizni kurs
najviše utiĉu ponuda i potraţnja po toj valuti. Kada se devizni kurs reguliše, na njega
utiĉe osim trţišnih odnosa i politika centralne banke. Na terminski devizni kurs najviše
utiĉe razlika u kamatnim stopama drţava ĉije nacionalne valute ĉine devizni kurs i
trenutni (spot) kurs.
Pored toga, banka moţe efikasno upravljati valutnim rizikom i onda kada nema
bilansnu ravnoteţu po odreĊenim valutama, ali pod uslovom ako to uspešno
kompenzuje putem nekih transakcija na trţištu finansijskih derivata.
Devizni kurs izmeĊu dvije valute je kurs po kojem se jedna valuta zamjenjuje za
drugu. Obiĉno se izraţava kao broj jedinica jedne valute koju je potrebno dati za
jedinicu druge valute.
Devizni kurs izmeĊu KM i evra moţe biti izraţen na dva naĉina: 18
1KM = 0.511292 EUR ili 1 EUR = 1.955830 KM.
Ovo su dva razliĉita naĉina za izraţavanje jednog deviznog kursa. To znaĉi da se za
svaku jedinicu KM dobiju 52 centa evra.
18 http://www.cbbh.ba/?id=886 (1.11.2014. 15.00h)
35
Devizni kurs izmeĊu ameriĉkog dolara (USD) i evra, npr. 18. 02. 2013. (datum je
potreban jer se kurs izmeĊu ove dvije valute svakodnevno mijenja) moţe biti izraţen
kao:
US $ 1 = EUR 0.7486 ili EUR 1 = US $ 1.3358.
7.1. Uspostavljanje deviznog kursa izmedju valuta
Postoje tri osnovna sistema deviznih kurseva:
A) Slobodno fluktuirajući devizni kurs,
B) Upravljani fluktuirajući devizni kurs,
C) Fiksni devizni kurs.
A) Slobodno fluktuirajući devizni kurs. Ako je valuta slobodno fluktuirajuća, njen
devizni kurs je u potpunosti odreĊen ponudom i potraţnjom na deviznom trţištu. Kurs
se mijenja vrlo ĉesto, ĉak i tokom dana. Ponuda i potraţnja se javljaju usljed trgovine i
turizma i transakcija vezanih za investicije. MeĊutim, to moţe biti pod uticajem
špekulisanja ako se na trţištu stvori uvjerenje da će se kurs mijenjati ili da je neophodno
da se promijeni.
Mnogi domaći i strani faktori utiĉu na devizni kurs valute (ekonomske perspektive,
politiĉka situacija, trgovinski bilans, inflacija, poreske i carinske stope, razlika izmeĊu
domaćih i stranih kamatnih stopa, itd.), tako da je vrlo teško da se svi ovi faktori uzmu u
obzir i taĉno predvidi budući devizni kurs. Zemlja moţe uticati na devizni kurs putem
promjena nivoa kamatnih stopa u odnosu na druge zemlje.
Na primjer, zemlje gdje je nivo domaće inflacije postavljen kao glavni cilj
monetarne politike, u sluĉaju da je rast inflacije preveliki, onda će oni povremeno
primjeniti politike koje podiţu domaće kamatne stope. To bi trebalo da smanji domaću
potraţnju, ĉime će se smanjiti inflatorni pritisci. Ali to će uticati da investiranje u
finansijske instrumente u toj valuti bude još privlaĉnije. Na taj naĉin će se povećati
potraţnja za domaćom valutom, ĉime će doći do pritiska na devizni kurs. To će onda
dalje oboriti cijene uvoznih roba i pomoći u smanjivanju inflacije.
B) Upravljani fluktuirajući devizni kurs. Iako je devizni kurs valuta mnogih
zemalja svijeta, ukljuĉujući razvijene zemlje, opisan kao fluktuirajući, jako je mali broj
36
zemalja (ako ih uopše ima) koje, na neki naĉin, ne upravljaju kursom valute. Postoje
dva osnovna naĉina na koje drţavne vlasti, najĉešće centralne banke, utiĉu na kurs svoje
valute.
Prvi naĉin je direktno uĉestovanje na deviznom trţištu kupovinom i prodajom
valute. Vlada drţave i centralna banka uĉestvuju na deviznom trţištu zbog svojih
svakodnevnih poslovnih aktivnosti. Ali isto tako se mogu odluĉiti da intervenišu na
deviznom trţištu samo da bi upravljale deviznim kursom valute. Mnoge zemlje drţe
devizne rezerve koje se mogu koristiti u ovu svrhu.
C) Fiksni devizni kurs. Sistem fiksnog deviznog kursa je sistem u kojem je valuta
zemlje, ili zakonom ili drugom regulativom, vezana fiksnim kursom za drugu valutu,
koju zovemo sidrena valuta. Ranije su valute mnogih zemalja bile fiksno vezane za
cijenu zlata. MeĊutim, danas se kao sidro u zemljama sa sistemom fiksnog deviznog
kursa koriste najĉešće valute drugih zemalja.
U ovu svrhu, kao sidrena valute, najviše se koriste ameriĉki dolar i euro. Devizni
kurs nije i ne moţe biti fiksan prema ostalim valutama. Vrlo vaţna stvar koju treba
istaći kada je rijeĉ o bilo kojem sistemu fiksnog kursa, ukljuĉujući i sistem u BiH, je da
nije moguće, u svijetu u kojem su valute većine zemalja fluktuirajuće, fiksirati kurs
domaće valute prema svim drugim valutama. Samo je fiksno vezana za odabranu
sidrenu valutu i valute onih zemalja koje su fiksno vezale svoju valutu za istu sidrenu
valutu.
7.2. Reţim deviznog kursa u BiH
Bosna i Hercegovina primjenjuje sistem fiksnog deviznog kursa. Sidrena valuta za
KM je evro. Fiksni devizni kurs odreĊen je Zakonom o Centralnoj banci Bosne i
Hercegovine. Ĉlan 32. ovog zakona glasi „sluţbeni devizni kurs za valutu Bosne i
Hercegovine je 1 KM za 0.511292 EUR, odnosno 1 EUR iznosi 1.955830 KM". Kurs
KM prema evru je ostao nepromijenjen od kada je postavljen Zakonom 1997. godine.
Evro je bio logiĉan izbor za sidrenu valutu u BiH. To je sluţbena valuta 17 zemalja
Evrope, meĊu kojima su Austrija, Italija, Njemaĉka i Slovenija. TakoĊe, neke zemlje iz
regiona koriste evro kao domaću valutu, npr. Crna Gora.
37
Bugarska je vezala svoju valutu prema evru kroz model valutnog odbora poput
BiH. Hrvatska koristi model nazvan kvazi-valutni odbor te kurs kune prema evru
odrţava stabilnim već duţi period.
Grupa zemalja koje koriste evro kao valutu ili imaju fiksni kurs domaće valute
prema evru predstavljaju glavne trgovinske partnere bh. kompanija i turistiĉke
destinacije bh. graĊana. Ovo pruţa veoma vaţan i dragocjen nivo stabilnosti deviznog
kursa KM-a za mnoge transakcije bh. graĊana.
Tabela 7.2: Vrijednost KM prema ovih sedam valuta u proteklih pet godina
Izvor: http://www.cbbh.ba/?id=886 (26.11.2014 15.00h).
Vaţno je istaći da sve valute koje koriste biznismeni i graĊani BiH nisu fiksirane
prema evru, a u skladu s tim nisu fiksirane ni prema KM-u. Vaţne valute koje mogu i
fluktuiraju u vrijednosti u odnosu na KM jesu ameriĉki dolar, švicarski franak, britanska
funta, srpski dinar, turska lira, maĊarska forinta.
7.3. Aprecijacija/deprecijacija
Aprecijacija znaĉi da vrijednost domaće valute raste u odnosu na neku drugu
valutu. Na primjer, u periodu od 2008. do 2012. godine, KM je jako aprecirala (ojaĉala)
u odnosu na srpski dinar (39%), tursku liru (22%) i maĊarsku forintu (15%).
U zamjenu za istu koliĉinu KM u 2012. godini se moglo dobiti 39% više srpskih
dinara u odnosu na iznos koji bi dobili u 2008. godini. Uvoz iz Srbije na ovaj naĉin
postaje jeftiniji kao i odlazak na godišnji odmor u Srbiju. S druge strane, izvozne robe iz
38
BiH u Srbiju su skuplje i gube na konkurentnosti kao što i trošak dolaska na skijanje u
BiH za turiste iz Srbije postaje mnogo veći.
Deprecijacija je suprotno kretanje vrijednosti deviznog kursa valute. Valuta postaje
slabija u odnosu na druge valute. KM je postepeno deprecirala prema švicarskom franku
tokom posljednje ĉetiri godine (za 24%) kao što su i mnoge druge valute, i prema
ameriĉkom dolaru (12%). To znaĉi da su rizici za BH klijente vezane za finansijske
ugovore u ovim valutama bili jako visoki u posljednjim godinama.
Sa druge strane, Izvoz iz BiH je postao jeftiniji u švicarskim francima, tako da bi
proizvodi iz BiH trebali biti konkurentniji na ovom trţištu. Ali deprecijacija takoĊe
znaĉi da će krediti uzeti u BiH u švicarskim francima biti puno skuplji za vraćanje u
KM-u.
7.4. Uzimanje kredita u stranim valutama
Zaduţivanje u stranim valutama, poput švicarskog franka, klijentima moţe izgledati
puno privlaĉnije budući da su kamatne stope koje kreditori nude dosta niţe nego kamate
na kredite u KM-u. Potrebno je paţljivo razmisliti zbog ĉega je kreditor spreman
ponuditi tako nisku kamatnu stopu. Cilj kreditora je da ostvari profit na plasiranim
kreditima. 19
Ukoliko je kreditor spreman da ponudi niţu kamatnu stopu na kredite u stranim
valutama, to nije zbog toga što mu je ţao klijenta ili ţeli da pomogne klijentu, nego
zbog toga što oĉekuje da će valuta aprecirati u odnosu na KM u toku trajanja kreditnog
ugovora. Stoga će klijent platiti više KM za servisiranje obaveze prema banci ili nekom
drugom kreditoru.
Potrebno je zapamtiti da ni klijent ni bilo ko drugi ne moţe predvidjeti koliko će se
devizni kurs promijeniti u toku trajanja kreditnog ugovora. Treba biti vrlo skeptiĉan
prema onima koji tvrde da mogu predvidjeti kako će se mijenjati devizni kurs ili da
imaju model koji to moţe precizno predvidjeti. Kada bi neko mogao da predvidi
dugoroĉno kretanje deviznih kurseva, onda bi mogao postati izuzetno bogat.
Ako neko nije spreman riskirati svoju finansijsku imovinu na bazi svojih
predviĊanja ili modela, onda i drugi trebaju biti vrlo oprezni u vezi s rizicima za svo ju
imovinu na osnovi takvih predviĊanja ili modela.
19 http://www.cbbh.ba/?id=886#6 (1.11.2014. 15.30h).
39
Kada klijent uzima kredit u stranoj valuti, ne postoji naĉin da predvidi periodiĉne
isplate u KM-u. Ukoliko su liĉna primanja u KM-u, a kredit u švicarskim francima ili
nekoj drugoj stranoj valuti, klijent preuzima nepredvidiv rizik vezan za devizni kurs.
U sluĉaju da potencijalni kreditor ili neka druga osoba ponudi procjenu rizika
deviznog kursa, to je samo pretpostavka koja moţe biti pogrešna i moţe klijenta koštati
znaĉajnu sumu novca. To moţe prouzrokovati problem sa servisiranjem kredita kod
klijenta, zbog ĉega moţe izgubiti kuću ili drugu imovinu koja sluţi kao kolateral za
pozajmicu.
Uzećemo pojedostavljeni primjer koristeći podatke o deviznom kursu švicarskog
franka prema KM-u iz gornje tabele. Pretpostavka je da je osoba uzela pozajmnicu od
80.000 švicarskih franaka u 2008. godini i ugovorila vraćanje kredita sljedećom
dinamikom: po 20.000 švicarskih franaka naredne ĉetiri godine. U 2008. godini banka
bi mogla konvertovati franke u 98.500 KM.
Slika: 7.4 Plaćanja glavnice u naredne 4 godine bi bila:
Izvor: modifikovano
U ovom sluĉaju klijent bi morao platiti oko 20.000 KM više nego što je posudio
kako bi otplatio glavnicu zbog toga što je švicarski franak aprecirao u odnosu na KM u
toku trajanja kreditnog ugovora. U stvarnom svijetu kretanja valuta mogu se dešavati u
oba smjera i mogu biti puno veća nego što je to prikazano u primjeru.
7.5.Devizno trţište za klijente
Banke i mjenjaĉnice su mjesta na kojima će većina potrošaĉa kupiti i prodati strane
valute. Obiĉno govorimo o dvije vrste kurseva - kupovni i prodajni. Kupovni kurs je
cijena po kojoj banka ili diler kupuju stranu valutu od klijenta u zamjenu za domaću
valutu.
40
Prodajni kurs je cijena po kojoj će banka ili diler naplatiti klijentu koji ţeli kupiti stranu
valutu u zamjenu za domaću valutu, odnosno KM.
Većina komercijalnih banaka u BiH u svojim poslovnicama imaju izlistan kupovni i
prodajni kurs za oko 10 stranih valuta, izmeĊu kojih su evro, hrvatska kuna, srpski dinar
i švicarski franak. To su valute s kojima se najviše trguje u BiH.
8. ZAŠTITA OD VALUTNOG RIZIKA
Teorija kaţe da u ekonomijama gdje su se centralne banke odluĉile za primjenu
fluktuirajućeg deviznog kursa, opasnost od valutnog rizika raste sa fluktuacijama
vrijednosti domaće valute. Kako su promjene vrijednosti domaće valute veće, privreda,
pogotovo onaj dio koji ima plaćanja i prihode u stranoj valuti, moţe pretrpeti velike
troškove, pa ĉak i ostvariti negativni finansijski rezultat ukoliko se ne preduzmu mjere
odbrane od valutnog rizika. Srbija pripada grupi zemalja ĉija valuta fluktuira u odnosu
na vrijednost drugih inostranih valuta. Jedan od naĉina odbrane od potencijalnih
opasnosti od valutnog rizika je hedţing (hedging), odnosno upotreba finansijskih
derivata zarad smanjenja rizika.
Jasno je da do nesklada dolazi kada preduzetnik ima prihode u jednoj, a plaćanja u
drugoj valuti, ali i vremenski razmak u transakcijama (time gap) u razliĉitim valutama.
Pa tako, u sluĉaju jaĉanja dinara, odnosno smanjenja odnosa dinar/evro, na gubitku su
firme sa deviznim prihodima. Stoga, izvozni sektor će imati poteškoća u poslovanju
ukoliko dinar ojaĉa. Sa druge strane, u sluĉaju da vrijednost domaće valute opadne,
odnosno poraste odnos dinar/evro, na gubitku bi bile firme sa deviznim rashodima.
S obzirom na to da je kretanje vrijednosti dinara nepredvidiva, u šta smo imali
prilike da se uvjerimo, logiĉna i sigurna opcija i rešenje ovog problema je hedţing,
odnosno korišćenje finansijskih derivata za kupovinu i prodaju deviznih sredstava.
Instrumenti zaštite od rizika promjene deviznog kursa koji se nude na trţištu zasnivaju
se na utvrĊivanju fiksne cjene po kojoj se devize kupuju ili prodaju na odreĊeni dan u
budućnosti (terminski kurs). Terminski ugovori mogu biti sa ili bez pokrića, odnosno sa
uplatom dinara unaprijed, ili uplatom dinara tek na ugovoren datum.
41
Tabela 8.1 Kursna lista za dan 25.10.2014. | Br. 210
Izvor: http://www.cbbh.ba/?id=886 (26.11.2014. 17.00h).
Klijenti moraju biti upoznati sa zaraĉunavanjem provizije. Banke i dileri zaraĊuju
na deviznim transakcijama kroz zaraĉunavanje provizije ili drugih naknada. Ovo se ne
odnosi samo na kupovinu ili prodaju deviza u bankama ili mjenjaĉnicama, nego na
većinu bezgotovinskih transakcija u stranoj valuti. Na primjer, ako klijent u inostranstvu
koristi kreditnu ili debitnu karticu koju je izdala bh. banka, ili ţeli da kupi nešto ĉija je
cijena u stranoj valuti, onda banka ima dva naĉina da ostvari prihod za sebe i troškove
za klijente.
Ona moţe izabrati devizni kurs za konvertovanje kupovine u inostranstvu u KM i
naplatiti taj iznos s klijentovog raĉuna. Uz to, mnoge banke u BiH takoĊe naplaćuju
konverziju za transakcije u inostranstvu i to moţe iznositi i do 2%.
Ove dvije vrste troškova su razlog da je za bh. potrošaĉe moţe biti vrlo skupo da
koriste svoje domaće kreditne i debitne kartice za transakcije u inostranstvu.
42
9. UPRAVLJANJE RIZIKOM U DEVIZNOM POSLOVANJU
PRIVREDNIH SUBJEKATA
Sve do uvoĊenja plivajućih odnosno promjenljivih deviznih kurseva, devizni rizik u
meĊunarodnom poslovanju bio je zanemariv. MeĊutim, uvoĊenjem fluktuirajućih
deviznih kurseva pojavila se i nesigurnost uĉesnika u meĊunarodnom poslovanju da će
se ona obaviti na ekvivalentnoj osnovi. Naime, nastale su nove okolnosti u kojima nema
sigurnosti baš usljed velikih mogućih oscilacija u deviznim kursevima da će se za robu
ili usluge ĉija je vrijednost izraţena u stranom novcu dobiti adekvatan odnosno planirani
iznos domaće valute, koji bi bio dovoljan da pokrije troškove i planiranu odnosno
predviĊenu dobit. U takvim nesigurnim uslovima poslovanja uĉesnici u meĊunarodnom
poslovanju izloţeni su rizicima promjene deviznih kurseva.
Jedan od najvaţnijih rizika sa kojim se suoĉavaju multinacinalne korporacije i
nacionalne uvozno-izvozno orjentisane kompanije je rizik deviznog, odnosno valutnog
kursa (engl. currency risk). To je rizik koji moţe prouzrokovati gubitke u poslovanju
usljed promjene deviznih kurseva. Naime, promjene u deviznim kursevima mogu imati
veliki uticaj na prihod, troškove, vrijednost potraţivanja i vrijednost obaveza ovih
kompanija, u zavisnosti od njihovog smjera kretanja.
Za kompanije koje naplaćuju ili plaćaju robu u nacionalnoj valuti rizik deviznog
kursa ne postoji. MeĊutim, imajući u vidu da se naplata i plaćanja prema inostranstvu
najĉešće vrše u konvertibilnim valutama (USD, EUR, GBP, CHF...), kompanije su
izloţene riziku promjene deviznog kursa izmeĊu nacinalne valute i valute naplate ili
plaćanja od momenta uvoza ili izvoza do momenta plaćanja ili naplate. Isto vaţi i za
rizik kamatne stope, pogotovu za kompanije koje koriste kredite u cilju poboljšanja
kapaciteta i izvršenja plaćanja. Dakle, niko sa sigurnošću ne moţe predvidjeti kretanja
deviznih kurseva i kamatnih stopa, ali se moţe na odreĊeni naĉin zaštititi od iznenadnih
većih oscilacija i promjena. Najviše korišćeni instrumenti zaštite (hedţinga) od rizika
deviznog kursa su finansijski derivati (forvardi, fjuĉerse, svopovi i opcije).
Hedţing ovim instrumentima predstavlja specifiĉnu transakciju zaštite i osiguranja
od rizika koji proizilaze iz poslovne djelatnosti.
Ukoliko kompanija ne ţeli da preuzme rizik promjene deviznog kursa ili kamatne
stope, moţe se opredjeliti za finansijske derivate tj. Kupovinu terminskih ugovora.
43
Oni ne sprjeĉavaju da se negativni dogaĊaji dese, ali, ukoliko se dese, efekti i posljedice
će biti umanjeni.
Rizik promjene deviznog kursa se moţe definisati i kao potencijalni gubitak na
nepokrivenoj deviznoj poziciji (imovini, potraţivanju, kapitalu, dugu koji glasi na
stranu valutu) u sluĉaju depresijacije ili devalvacije nacionalne valute. Rizik moţe da
bude i u formi potencijalne zarade u sluĉaju da doĊe do apresijacije ili revalvacije
nacionalne valute. Pokrivanje valutnog rizika, zaštita od rizika, postoji kod terminskih
poslova kada kursevi fluktuiraju.
Zbog tih fluktuacija privredni subjekti, koji treba da plate ili naplate odreĊeni iznos
strane valute u nekom budućem periodu, su u riziku da će platiti više ili naplatiti manje
u domaćoj valute nego što su oĉekivali.
Rizik promjene deviznog kursa ulazi u sve pore korporacija ukljuĉenih u meĊunarodne
tokove robe i kapitala, pojavljuje se na svim nivoima i o njemu se mora voditi raĉuna
kako na kratak rok, tako i na dugi rok, bez obzira da li je u pitanju postojeća ili neka
buduća izloţenost. Izloţenost korporacije gubicima od kursnih razlika moţe da dovede
u pitanje dalju egzistenciju firme u sluĉaju da se javi jedan takav gubitak. Iz navedenih
razloga, upravljanje izloţenošću riziku deviznog kursa treba da bude organizovan,
struktuiran i integralni dio finansijskog menadţmenta kompanije.
Sa pojmom rizika susrećemo se u svakodnevnom ţivotu. U bankarstvu, ali i u
drugim finansijskim institucijama rizik, izmeĊu ostalog, predstavlja mogućnost
finansijskog gubitka koji moţe imati mnoštvo uzroka.
Rizik predstavlja odreĊenu vjerovatnoću da bi se opasnosti koje prijete preduzeću
ostvarile i time prouzrokovale smetnje na raznim segmentima poslovanja preduzeća,
odnosno, svako odstupanje od oĉekivanog rezultata poslovanja preduzeća nastalo usljed
razliĉitih promjena u okruţenju. .
Upravljanje rizikom je korisno zato što preduzeću omogućava da se fokusira na
svoju osnovnu djelatnost. Upravljanje rizikom podrazumjeva usmjeravanje aktivnosti u
identifikaciju, rašĉlanjivanje, ocjenjivanje rizika izradu strategija upravljanja rizikom.
Nepredvidive promjene deviznih kurseva, kamatnih stopa i cijena sirovina mogu
negativno da utiĉu na poslovanje preduzeća, kao i na opstanak preduzeća, što
predstavlja veliki rizik. .
Promjene deviznih kurseva mogu dovesti do pojave nove, jake konkurencije. Na
isti naĉin rizik predstavljaju promjene u cijeni sirovina, porast kamatnih stopa itd. Zbog
44
toga su preduzeća uvela finansijske instrumente i strategije pomoću kojih se moţe
upravljati izloţenošću finansijskim rizicima.
Devizini rizik je rizik od nastanka negativnih efekata na finansijski rezultat i kapital
banke usljed promjena deviznog kursa, a banka mu je izloţena po osnovu stavki koje se
vode u bankarskoj knjizi i knjizi trgovanja. Devizni rizik predstavlja rizik da preduzeće
ostvari gubitke u svom poslovanju usljed promjena u deviznim kursevima.
Rizik deviznog kursa nastaje kada doĊe do promjene deviznih kurseva kada se u
aktivi i pasivi preduzeća nalaze viševalutne kompozicije, s tim da je ova vrsta rizika
došla do punog izraţaja uvoĊenjem fluktuirajućih (plivajućih) deviznih kurseva
poĉetkom sedamdesetih godina prošlog vijeka. Ovaj rizik je posebno znaĉajan za
preduzeća koja posluju na globalnom planu sa više valuta, to jest za meĊunarodne i
multinacionalne kompanije. Izloţenost ovoj vrsti rizika pretpostavlja postojanje neto
kratke ili duge otvorene pozicije u datoj valuti.
Banka ima kratku poziciju kada su njene devizne obaveze veće u odnosu na
deviznu aktivu, a dugu deviznu poziciju kada je njena devizna aktiva veća od devizne
pasive.
Devizni rizik nastaje u svim sluĉajevima kada su banka ili drugi privredni subject
suoĉeni sa neravnoteţom u valutnoj strukturi, odnosno kada su plasmani ili ostvareni
prihodi u jednoj valuti, a izvori ili obaveze u drugoj valuti.
Faktori nastanka rizika deviznog kursa mogu biti vremenska izloţenost, bilansna
izloţenost I ekonomska izloţenost riziku deviznog kursa.
Najjednostavniji je metod izraĉunavnja neto efektivne devizne otvorene pozicije
(priliva I odliva) po svakoj valuti (ili kljuĉnim valutama), uzimajući u obzir kako
bilansne, tako I vanbilansne stavke, po finansijskim instrumentima (glavnica i kamata,
derivati). Ove banke, kao banke koje posluju na razvijenim deviznim trţištima, obiĉno
koriste hedţing kao dio strategije zaštite od deviznog rizika.
Za ublaţavanje posledica rizika deviznog kursa mogu se koristiti klasiĉni oblici
zaštite ili oni inovativnog karaktera.
Klasiĉni oblici zaštite su promptne ili spot transakcije i treminske ili forvard
transakcije kupovine i prodaje odreĊenog iznosa strane valute, usaglašavanje pozicija
devizne active i pasive itd. Tehnološke inovacije su one koje omogućavaju brz transfer
sredstava i automatizovano zaduţivanje i odobravanje raĉuna (ĉime se ublaţava ili u
potpunosti eliminiše vremenska komponenta u meĊusobnim plaćanjima) i finansijske
45
inovacije u cilju zaštite o izloţenosti riziku deviznog kursa kao što su “pokrivanje”
(kreiranje toka date valute u suprotnom smujeru od toka koji proizvodi izloţenost riziku
deviznog kursa u datom period, što se koristi kod izvozno-uvoznih transakcija i
uzimanja finansijskih kredita u inostranstvu) i “hedţing” putem finansijskih derivata
(terminski ugovori, fjuĉers ugovori, svopovi i opcije), kroz kreiranje dvije finansijske
transakcije sa divergentnim rezultatom u sluĉaju promjene deviznog kursa.
9.1. Vrste devizne izloţenosti
Obzirom da se devizna izloţenost javlja kada korporacija ima transakcije
denomirane u stranoj valuti ili valutama, kada ima neto aktivu ili neto pasivu izvan
svoje zemlje u nekoj drugoj valuti koju treba prevesti u domaću valutu, kao i kada
postoji percepcija budućih udara deviznog kursa na prodajnu i proizvodnu funkciju
korporacije, razlikujemo tri vrste izloţenosti:
Transakcionu izloţenost,
Translacionu izloţenost,
Ekonomsku izloţenost.
9.1.1. Transakciona izloženost
Ova izloţenost javlja se samo kada postoji vremenska podudarnost izmeĊu
“preuzimanja” obaveze i njegog plaćanja.
Karakteristike transakciskog rizika:
- Nepodudarnost izmeĊu valute u kojoj se izraţava cjena i valute u kojoj se
izraţavaju troškovi,
- Dobici ili gubici su izazvani razlikama izmeĊu planiranih kurseva korišćenih
prilikom odreĊivanja cjene i kurseva ostvarenih u toku naplate, kada se vrši
konverzija iz valute prodaje u valutu troškova. Dobici i gubici su razlike
izmeĊu iznosa rizika konvertovanog po planiranoj stopi i po stvarno ostvarenom
kursu,
46
- OdreĊivanje vremena konverzije valuta je veoma vaţno ako se ţele povezati
stavke u valuti koja će se konvertovati.
Prema tome transakcioni valutni rizik moţemo da definišemo kao: rizik koji moţe
da dovede do toga da se ne ostvari planirana zarada u finansijskim transakcijama u
kojima prodajna cjena i troškovi nisu u istoj valuti, zbog suprotnih promjena u
vrijednosti kursa u odnosu na kurs korišćen u utvrĊivanju cjena i, to jest, izmeĊu
perioda utvrĊivanja cjena i naplate uĉinjene usluge.
Banke koje su se dugoroĉno opredjelile za poslovanje na meĊunarodnom trţištu su
konstantno suoĉene sa ovim rizikom tako da je ta njihova jedna od kljuĉnih odluka na
kom nivou će da prepoznaju transakcioni rizik. To pre svega zavisi od vrste posla o
kome se radi i o nestabilnosti valute koja je u pitanju.
9.1.2. Bilansna izloženost
Razumjevanje deviznog rizika i razvijanje definicije pojma valutnog rizika za
mnoge multinacionalne korporacije i banke poĉinje sa translavionom izloţenošću,
poznatom još i pod imenom raĉunovodstvena ili bilansna izloţenost.
Ova izloţenost u najuţem smislu izrasta iz potrebe da se imovina, potraţivanja,
capital i obaveze date korporacije (banke) koji su denomirani u stranoj valuti kao bilans
stanja i bilans uspeha svojih subsidijara – subjekata osnovanih u stranim zemljama od
strane matiĉne kuće – prevodu u matiĉnu, to jest domaću valutu.
PrevoĊenje (translation) se obavlja na osnovu vaţećih raĉunovodstvenih standard
uspostavljenih od strane ministarstva finansija, ili pak, od strane zvaniĉno izabranog
raĉunovodstveno-knjigovodstvenog tjela, internog ili meĊunarodnog karaktera.
Raĉunovodstveni efekat devizne izloţenosti je samo dio valutnog rizika, sa kojim
su suoĉene meĊunarodne korporacije i banke.
Poĉetna taĉka za razumijevanje i upravljanje ovom vrstom izloţenosti nalazi se u
raĉunovodstvenim metodama upotrebljenim da se “prevedu” date pozicije u bilansu
stanja i bilansu uspeha denomirane u razliĉitim valutama u jednu zajedniĉku-matiĉnu
valutu.
Veliki obim direktnih investicija u inostranstvu, sve veće i intenzivnije prisustvo
ameriĉkih korporacija i banaka na svim kontinentima, liberalizacija kretanja kapitala
47
širom svjeta, deregulacija bankarskih i finansijskih sistema, kao i ukidanje deviznih
kontrola u većini vodećih razvijenih zemalja, poslje niza godina i velikih debata,
primorali su ameriĉke vlasti da se detaljnije pozabave knjigovodstvom i
raĉunovodstvom strane valute-deviznih pozicija.
9.1.3 . Ekonomska izloženost
Ekonomska, buduća ili oĉekivana izloţenost riziku deviznog kursa podrazumjeva
buduće relativne promjene cjena valuta, koje bi mogle imati uticaja na efekte poslovanja
banke u njenoj bliţoj ili daljoj budućnosti. Dakle, suština ekonomske izloţenosti riziku
deviznog kursa svodi se na izloţenost riziku koja rezultira iz realne promjene kursa
valuta u odnosu na valute konkurenata odnosno, koja ima suprotan efekat na
konkurentske troškove, prodaju, profit i procenat uĉešća na trţištu.
Bitne karakteristike ekonomske izloţenosti valutnom riziku su:
Da nastaje pre ekonomske transakcije i obiĉno odreĊuje da li će do nje doći,
Da je vezana za realne, a ne nominalne promjene kurseva,
Da se generalno moţe reći, da se ne pojavljuje u finansijskim izveštajima,
Da moţe da utiĉe na našu domaću prodaju u domaćoj valuti,
Da teţi da ima razliĉite vremenske raspone.
Sagledavanje budućih efekata promjene realnih deviznih kuseva je veoma znaĉajan,
ali istovremeno i sloţen posao predviĊanja od strane ekonomskih subjekata ukljuĉenih
ili koji se ţele ukljuĉiti u meĊunarodnu razemjenu. Ovaj posao je od izuzetnog znaĉaja
za dugoroĉne aranţmane kao što su osnivanje filijala odnosno subsidijara u
inostranstvu, zatim kada treba procjeniti dugoroĉne ekonomske i finansijske trendove, a
u okviru njih i efekte promjene realnih deviznih kurseva. Postoje metode kojima se vrši
predviĊanje promjena deviznih kurseva i koji se mogu svrstati u dvije grupe:
Ekonometrijski modeli uz pomoć matematiĉkih obrazaca,
Subjektivne procjene tima eksperata ili pojedinaca relativnih varijabli na kretanje
visine kurseva.
48
Bitna je ĉinjenica, da je ekonomska izloţenost riziku deviznog kursa dinamiĉka
kategorija, da se teško projektuje i da predstavlja dio ukupnog rizika deviznog kursa.
U tom kontekstu, neophodan je adekvatan struĉno-analitiĉki pristup konceptu ukupnog
deviznog rizika od strane menadţment tima banke imajući u vidu kako statiĉki tako i
dinamiĉki aspekt ove kategorije izloţenosti banke riziku.
10. NAĈINI ZAŠTITE U FINANSIJSKOM I ROBNOM PROMETU
UPOTREBOM ODGOVARAJUĆIH INSTRUMENATA
Savremene uslove poslovanja karakterišu brze ekonomske promjene, nestabilnost
finansijskog i deviznog trţišta, što se manifestuje u povećanoj izloţenosti rizicima
deviznog kursa. U takvim uslovima, obavljanje deviznih i valutnih transakcija na
klasiĉan naĉin ne obezbjeĊuje u dovoljnoj mjeri zaštitu uĉesnika u meĊunarodnim
finansijskim poslovima od mogućih deviznih rizika.
Upravo iz tih razloga, uĉesnici na deviznom trţištu koriste savremene oblike zaštite
od izloţenosti riziku deviznog kursa. To su odreĊene modifikacije klasiĉnih terminskih
(„forward‟) deviznih transakcija, koje na razliĉite naĉine zaštićuju partnere u obavljanju
deviznih poslova sa deviznim rizikom.
Sa aspekta roka izvršenja transakcija u meĊunarodnom poslovanju postoje tzv.
Promptne ili „spot‟ transakcije, koje se obavljaju u roku od dva radna dana, i terminske
ili „forward‟ transakcije, koje se obavljaju na odreĊeni termin u budućem periodu20
.
Promptne ili spot („spot‟) transakcije obavljaju se na spot deviznom trţištu. Spot
transakcije izvršavaju se u roku od dva radna dana, izuzev promjena u ameriĉke i
kanadske dolare, koje se izvršavaju u toku jednog radnog dana. Većina stranih valuta se
kotira direktno, što znaĉi, da se cjena strane valute izraţava u jedinicama domaće valute.
U SAD, na primjer, to bi znaĉilo odnos strane valute prema dolaru odnosno koliko se
domaće valute mora dati da bi se kupilo jedan evro ili 100 evra. Izuzetak od ovoga su
anglosaksonske valute (britanska funta, irska funta, australijski dolar, novozelandski
dolar i evro), kod kojih se primjenjuje indirektna kotacija, gde se cjena domaće valute
20 http://www.pepogledi.org/Arhiva/2010_01/1%20Nikola%20Orlic%20-
%20Rizik%20banaka%20u%20uslovima%20svetske%20ekonomske%20krize.pdf (5.11.2014.
16.00h)
49
izraţava u jedinicama strane valute (na primjer: jedna britanska funta vredi 1,58
ameriĉkih dolara).
Terminske ili forvard („forward‟) transakcije podrazumjevaju obavezu da se kupi ili
proda odreĊen iznos strane valute na neki budući dan ili u okviru odreĊenog perioda po
kursu navedenom u zakljuĉenom ugovoru. Najviše se koriste na evropskom deviznom
trţištu.
Devizni terminski ugovor (devizni, valutni forvard) je ugovor o kupovini ili prodaji
jedne valute za drugu valutu, koji je vrlo sliĉan obiĉnom ugovoru o kupoprodaji deviza.
Razlika je u tome što se kupoprodaja deviza ugovara sa bankom i izvršava na isti datum
zakljuĉenja ugovora, dok se u sluĉaju deviznog terminskog fovard ugovora dogovara na
jedan datum a izvršava na odreĊeni dan u budućnosti (datum izvršenja). Potreba za
korišćenjem deviznih forvarda javlja se kod kompanija koje imaju obavezu plaćanja ili
prilive na odreĊeni dan u budućnosti (npr. doznake, naplata izvoznog posla...) a ţele da
osiguraju plaćanja i da prilivi ne budu izloţeni riziku promjene deviznog kursa (npr.
EUR/USD, USD/GBP).
Korporacije koje uĉestvuju u transakcijama terminske trgovine devizama imaju
mogućnost da donose odluke na osnovu izraĉunavanja terminskog kursa. Kao što na
promptnom deviznom trţištu postoji promptna ponuda i traţnja deviza, u ĉijem presjeku
se nalazi ravnoteţni devizni kurs, tako i na terminskom deviznom trţištu postoji
terminski devizni kurs koji se formira u presjeku krivih ponude i traţnje za stranom
valutom, sa isporukom na odreĊeni dan u budućnosti. U osnovi transakcija koje se
odnose na kupoprodaju deviza su i razlike u kamatnim stopama na dvije valute.
Terminski kurs se izraĉunava na osnovu trenutnog kursa dvije valute, roka transakcije i
razlike u kamatnim stopama izmeĊu dinara i evra.
Slika 10.1 Formula za izraĉunavanje terminskog kursa
Izvor: modifikovano
50
Gdje je:
T - terminski kurs (forvard kurs), S - tekući (spot) kurs, k1 - kamatna stopa na stranu
valutu (EUR, USD, CHF..), k2 - kamatna stopa na dinar (RSD), d – roĉnost transakcije
u danima.
Razlozi trgovanja na terminskom deviznom trţištu su: zaštita (hedţing) od rizika,
kursne špekulacije, kao i pokrivena kamatna arbitraţa. Terminski kurs moţe biti veći,
isti ili manji od promptnog kursa.
Uĉesnici na deviznom trţištu su pod stalnim „pritiskom‟ pronalaţenja novih naĉina
zaštite od valutnih rizika. Globalizacija meĊunarodnog finansijskog trţišta i mogućnost
da se poslovi brzo obave sa više uĉesnika ubrzano dovode do pronalaţenja novih
modela, koji uĉesnike na razliĉite naĉine štite od izloţenosti riziku deviznog kursa.
Dosadašnja praksa afirmisala je nekoliko naĉina obezbijeĊenja uĉesnika od
izloţenosti riziku deviznog kursa, kao što su:
1. pokrivanje rizika deviznog kursa („covering‟),
2. zaštita od rizika deviznog kursa („hedging‟), i
3. eliminisanje rizika deviznog kursa („swapping‟).
Za štićenje uĉesnika na deviznom trţištu od izloţenosti riziku deviznog kursa
vaţne su: finansijske viještine, primjenjene tehnike i vrsta instrumenata prilikom izbora
naĉina pokrivanja, zaštite ili eliminisanja rizika deviznog kursa.
Pokrivanje (“covering”) rizika deviznog kursa znaĉi da treba kreirati tok date valute
u suprotnom smijeru od onog toka koji proizvodi izloţenost riziku deviznog kursa i u
istom vremenskom roku odnosno periodu. To znaĉi da je u pitanju štićenje budućeg
deviznog priliva ili odliva od promjene deviznog kursa po osnovu izvoza, uvoza,
primanja dividendi, otplate uzetog finansijskog kredita u inostranstvu itd.
Zaštita (“hedging”) predstavlja finansijsku strategiju minimizacije rizika i sastoji se
od dvije finansijske transakcije ĉiji su rezultati divergentni u sluĉaju promjene nekog od
kritiĉnih faktora na finansijskom trţištu, kao što su kamatna stopa (hedţing kamatne
stope), i devizni kurs (valutni hedţing).
Naime, kod valutnog hedţinga rijeĉ je o zaštiti vrijednosti aktive locirane u stranoj
zemlji i budućih prihoda koje donosi ta aktiva.
51
Eliminisanje rizika valutnog kursa vrši se pomoću valutnog svopa („currency swap‟)
odnosno svopa deviznog kursa bilo da je u kombinaciji sa svopom kamatne stope ili ne.
U valutnom svopu mjenja se jedna valuta za drugu valutu po ugovorenom deviznom
kursu. Drugim rijeĉima, imalac koji ima višak jedne vrste deviza mjenja taj višak za
drugu vrstu valute koja mu je potrebna, bilo za popravljanje trţišne likvidnosti ili pak za
obezbjeĊenje finansiranja po niţoj stopi, što ukljuĉuje i unakrsni valutni svop („cross
currency swap).
Poslovi zaštite od izloţenosti riziku deviznog kursa u praksi se obavljaju pomoću
odreĊenih tehnika i instrumenata uz korišćenje odreĊene poslovne procedure. Fjuĉersi,
opcije i svopovi, kao modifikovani oblici forvarda, koriste: (DeRosa, 1991, pp. 10-12)
(1) odreĊene varijante forvard ugovora, (2) kotacije deviznih kurseva (direktne i
indirektne), (3) diskonte i premije za odreĊene valutne kurseve (poeni), (4) kamatnu
stopu na finansijskom trţištu za stranu i za domaću valutu, (5) spot kurs i forvard kurs.
10.1. Hedţing
Tehnika koja se moţe koristiti da se neutrališe rizik od nepovoljnog kretanja
deviznog kursa je "hedţing" (hedging). Pojednostavljeno govoreći, to znaĉi da je
moguće izbalansirati devizni rizik za kredit u stranoj valuti kroz pravljenje ugovora s
bankom (ili drugom finansijskom institucijom).
Taj ugovor ima suprotnu deviznu poziciju, tako da će ukupna neto devizna pozicija
biti izbalansirana. Ako klijent izgubi novac na jednom ugovoru, istovremeno će ga
zaraditi na drugom.
Neki od vaţnih detalja vaţnih detalja:
1. Hedţing nije besplatan. Finansijska institucija koja nudi hedţing zaraĉunava
naknadu za to i naknada će biti viša što je veći rizik od promjene deviznog
kursa;
2. Mogućnosti hedţinga se ne koriste ĉesto za domaćinstva. Njih mnogo ĉešće
koriste preduzeća za svoje velike devizne izloţenosti;
52
3. Ugovori za hedţing nisu na raspolaganju za sve valute s kojim se ne trguje ĉesto
na meĊunarodnim trţištima. Trenutno postoje vrlo ograniĉene mogućnosti za
hedţing KM prema drugim valutama;
4. Što je duţe trajanje deviznog rizika, teţe je i skuplje da se za takav rizik napravi
hedţing. Krediti u stranoj valuti obiĉno imaju devizni rizik za period od više
godina i zato je ugovor o hedţingu vrlo komplikovan i skup, ĉak i ako je na
raspolaganju;
5. Neki korporativni klijenti (preduzeća) imaju mogućnost prirodnog hedţinga koji
proistiĉe iz meĊunarodnog poslovanja. Na primjer, izvozno preduzeće izvozi u
Švicarsku i ima prihode u švicarskim francima i, stoga, moţe se zaštiti (hedţing)
od deviznog rizika vezanog za dizanje kredita u švicarskim francima. MeĊutim,
domaćinstva rijetko imaju mogućnost hedţinga.
53
11. ZAKLJUĈAK
Stabilnost deviznog kursa je jedan od osnovnih preduslova opšte makroekonomske
stabilnosti, a realnost deviznog kursa osnov spoljne konkurentnosti nacionalne privrede.
Bez stabilnosti deviznog kursa nema stabilnosti cijena, koje onda cijeli
makroekonomski sistem izbacuje iz ravnoteţnog stanja. Pošto ekonomija mora u
svakom momentu biti u ravnoteţi, to se ona (ravnoteţa) uspostavlja na novom,
nepovoljnijem nivou. To je naroĉito izraţeno kod ekonomija sa velikim stepenom
otvorenosti. Uopšte, zahtjev za stabilnošću deviznog kursa ima za svrhu stvaranje
optimalnog okruţenja za funkcionisanje cijele privrede.
Stabilnost je nepromjenljivost samo na kratak rok, dok je na dugi rok, za sluĉaj
fundamentalne neravnoteţe nuţna korekcija vrijednosti deviznog kursa.
Ĉesto se pod ravnoteţom podrazumijeva samo unutrašnja ravnoteţa, a zanemaruje
se spoljna ravnoteţa. Jedina ravnoteţa u privrednom sistemu je ona koja je dostignuta
simultanim postizanjem interne i eksterne ravnoteţe.
PrilagoĊavanje platnog bilansa kao cilj politike deviznog kursa još uvijek izaziva
kontroverze: devalvacija je maĉ sa dvije oštrice jer iako dijeluje u pravcu poboljšanja
platnobilansne pozicije, moţe biti i inicijalna kapisla inflatorne spirale. Mnogi
istraţivaĉi ukazuju na kratkoroĉnost dejstva devalvacije.Devalvacija se mora sagledati u
kontekstu ekonomske situacije svake zemlje ponaosob. Naravno, kada govorimo o
devalvaciji podrazumjevamo fiksnije reţime deviznog kursa (pri fluktuirajućim
reţimima neke sliĉne efekte ima depresijacija nacionalne valute). Da je ravnoteţa
bilansa plaćanja jedini cilj, moţda i ne bi bilo potrebe za prilagoĊavanje realnog
deviznog kursa: nominalni devizni kurs bi mogao biti fiksiran, uz sve prednosti koje
podrazumjeva takav reţim deviznog kursa, te ne bi imalo potrebe za promjenama nivoa
cijena; prilagoĊavanje bi se vršilo pri istom nivou rashoda, uz mehanizme i instrumente
monetarne politike. Ravnoteţa platnog (taĉnije trgovinskog) bilansa, meĊutim, nije
jedini cilj makroekonomske politike, pa samo korišćenje kamatne stope kao instrumenta
monetarne politike nedovoljno: u takvom sluĉaju se, pored spoljne uzima u obzir i
postizanje interne ravnoteţe, gde je potrebno više instrumenata.
54
12. LITERATURA
Ţiravac Mladenović Marijana. 2011. Uvod u poslovne finansije. Banja Luka: PIM
Univerzitet.
Dţombic Ilija. 2010. Makroekonomija. Banja Luka: PIM Univerzitet.
Ţiravac Mladenović Marijana. 2013. Menadţment finansijskih rizika. Banja Luka:
PIM Univerzitet.
Ćirović Milutin. 2001. Bankarstvo. Beograd: Ekonomski fakultet.
Kovaĉević Ljubomir i Vunjak Nenad. 2009.Upravljanje finansijama preduzeća.
Istoĉno Sarajevo: Ekonomski fakultet.
Barjaktarović Lidija. 2010. Monetarno-krditni i devizni sistem. Beograd:
Univerzitet Singidunum.
Hadţić Miroljub.2009. Bankarstvo. Beograd: Ekonomski fakultet.
Savić J i Kvrgić G.2010. Ekonomija kapitala i finansiranje razvoja.Ĉaĉak VPŠ.
Bodiroţa M.i Acin R. 2005. MeĊunarodna ekonomij. Brĉko.
Ĉobeljić Nikola i Rosić Ilija. 1989. Privredni razvoj i privredni sistem Jugoslavije,
Savremena administracija, Beograd.
Ţivković, Ţ. Ristić.2000. Upravljanje finansijskim i deviznim poslovanjem.
Beograd: Ekonomski fakultet.
Grupa autora.2011. Berzansko trţište stranih valuta i devizni
kurs.Beograd:Univerzitet Singidunum.
http://studenti.rs/skripte/bankarstvo-finansije/fleksibilni-devizni-kurs-i-devizna-
arbitraza/ (28.10.2014 . 13:00h)
http://www.cbbh.ba/?id=886 (1.11.2014. 15.00h)
http://www.cbbh.ba/?id=886#6 (1.11.2014. m15.30).