CrvenkapicaJacob i Wilhelm Grimm

Jednog dana majka je rekla Crvenkapici: "Dragamoja, ovdje je kolaè koji sam ispekla i boca vina;odnesi to svojoj baki jer je bolesna i slaba i to æe jojpomoæi da ozdravi. Otiði odmah, dok još nije prevruæei hodaj pa�ljivo i polako i nikako nemoj skretati saputa. Kada doðeš kod bake nemoj zaboraviti reæi'Dobro jutro' i nemoj zaviriti u svaki kutak prije negošto to ka�eš."

"Biti æu pa�ljiva i neæu skretati s puta" sveèanoobeæa Crvenkapica.

Jednom davno �ivjela je dobra mala djevojèica koju su voljeli svi koji su je poznavali,a najviše njezina baka, i nije bilo nièeg na svijetu što ona ne bi uèinila za svoju draguunuku. Jednom joj je poklonila prekrasnu kapicu od crvenog pliša, koja joj je tako dobropristajala da ju djevojèica više uopæe nije htjela skinuti, pa su je nakon toga prozvaliCrvenkapica.

Bakina kuæa nalazila se u šumi, na kilometar od sela i do nje je vodio šumski put.Samo što je Crvenkapica ušla u šumu, pred nju na stazu iskoèi vuk. Crvenkapica nijeznala kako opasan mo�e biti i nije ga se uopæe preplašila.

"Dobar dan, Crvenkapice", reèe on.

"Dobar dan i tebi vuèe."

"Kuda si se zaputila tako rano, Crvenkapice?"

"Idem kod svoje bake."

"Što to nosiš u košari?"

"Kolaè i vino. Moja baka se ne osjeæa dobro pa ju �elim malo razveseliti."

"A gdje �ivi tvoja baka, Crvenkapice?"

"U šumi, na kilometar odavde. Njena kuæa se nalazi pored tri stara hrasta, ispodstogodišnjeg brijesta. Sigurno je poznaješ." odgovori Crvenkapica.

V u k p o m i s l i u s e b i : " K a k opreslatka mala djevojèica, sigurno jeizvrsnog okusa, boljeg nego njezinabaka. Ali ako budem strpljiv, mogupojesti obje." Zato je još neko vrijemehodao pored Crvenkapice, a zatimreèe: "Vidi, Crvenkapice, kako jekrasno cvijeæe koje raste u šumi.Zamisli kako bi se baka radovala da jojubereš koji struèak mirisnog šumskogcvijeæa."

Crvenkapica zastane i zaistaugleda prekrasno cvijeæe svih bojakako izviruje uz šumski put, izmeðudrveæa i svugdje oko nje.

"Sigurna sam da æe se baka veseliti.A kako je još rano, stignem ubrati malocvijeæa i stiæi na vrijeme do bake" reèeCrvenkapica i skrene sa staze u šumu upotrazi za lijepim cvjetovima. Kako biubrala jedan, ugledala bi još jedanmalo dalje i tako je, malo pomalo,ulazila sve dublje u šumu.

A vuk je za to vrijeme krenuopreèicom do bakine kuæe u šumi i maloposlije zakucao je na bakina vrata.

"Tko je?"

"Crvenkapica," reèe vuk malo promjenjenim glasom. "Donijela sam ti kolaèa i vina,otvori mi vrata."

"Samo okreni kvaku" dovikne baka, "ja sam preslaba da izaðem iz kreveta."

Vuk okrene kvaku, otvori vrata i bez ijedne rijeèi jurne preko sobe, ravno na bakinkrevet i proguta baku u jednom zalogaju. Zatim obuèe njezinu spavaæicu, stavi njezinunoænu kapicu na glavu, navuèe zavjese na prozore i legne u krevet.

Crvenkapica je u meðuvremenu bila zauzeta branjem cvijeæa, i tek kada je ubralatoliko cvijeæa da ga više nije mogla dr�ati u naruèju, sjetila se da je vrijeme da poðe kodbake.

Bila je malo iznenaðena kada je ulazna vrata našla otvorena, a kada je ušla usobu, obuzme ju nekakva èudna nelagoda. Onda vikne još s vratiju: "Dobro jutro",ali ne dobije odgovor. Crvenkapica ode do prozora, razgrne zavjese i zatim ode dokreveta u kojem je le�ala baka, kape navuèene gotovo do nosa i malo èudnogizgleda.

"Oh! Bako!", reèe, "kako velike uši imaš!"

"Da te bolje èujem, dijete moje." dobije odgovor.

"Ali bako, kako su ti velike oèi!", reèe ona.

"Da te bolje vidim, draga moja."

"Ali bako, imaš tako velike ruke!"

"Da te mogu bolje zagrliti."

"Ali, bako! Zašto imaš tako velika usta?"

"Da te bolje pojedem!" zaurla vuk, iskoèi iz kreveta i proguta Crvenkapicu.

Nakon toga vuk je napokon bio sit, pa legne u krevet, zaspi i u snu poènestrašno hrkati. Lovac, koji je šetao pored kuæe obilazeæi lovište, zaèuje taj zvuk ipomisli: "Kako sirota starica jako hrèe. Moram pogledati treba li joj nešto." On uðeu kuæu, doðe do kreveta i ugleda tamo velikog vuka kako spava. "A tu si," reèelovac, "ti stari lopove. Veæ dugo te tra�im." Zatim pomisli kako bi mogao ubitivuka, ali se sjeti da je vuk mo�da pojeo baku, pa ode po škare i zare�e vuku trbuh.Nakon što je zarezao pet šest puta, iskoèi Crvenkapica iz vuèjeg trbuha, a odmahzatim i njena baka.

"Kako je ovo bilo strašno, kako je samo mraèno u vuèjem trbuhu", reèe Crvenkapica.

Crvenkapica zatim ode nakupiti kamenje u dvorištu, kojim zajedno napune vukovtrbuh i zašiju ga.

Kada se vuk naspavao, digne se iz kreveta i osjeti strašnu �eð pa odvuèe svoj teškitrbuh do bunara da se napije. Ali kad se nagnuo iznad njega, kamenje u trbuhu ga povuèepreko ruba i on se utopi u bunaru.

A baka, Crvenkapica i lovac proslaviše uz kolaè i vino. A Crvenkapica obeæa samasebi: "Od sada æu uvijek, uvijek raditi onako kako mi ka�e majka, i nikada neæu skretati sputa."

Bilješka o piscu

Braæa Grimm, Jacob i Wilhelm roðeni su u Hanauu, blizu Frankfurta. Poznati su po tome štosu sakupili više od dvjesto narodnih prièa koje su objavili u dvije knjige izmeðu 1812. i1814. godine. Njihova je namjera bila je saèuvati njemaèku kulturnu baštinu.

Prevela i priredila: Mirjana MartanArtmedia, multimedija i izdavaštvo 2008.