Crtice o Nacionalizmu

7/27/2019 Crtice o Nacionalizmu

1/15

Crtice o nacionalizmuObjavljeno: 25.06.2013. - 10:00

Nacionalizam ne treba brkati sa patriotizmom. Obje rijei se koriste na tako neodreennain da je bilo koja definicija podlona osporavanju, ali ovjek mora napravitirazliku

meu njima, poto su u pitanju dvije razliite, pa ak i oprene ideje.

Autor:Dord OrvelVeliina slova:aaa

Pod nacionalizmom prije svega podrazumijevam naviku po kojoj pretpostavljamo da se ljudskabia daju klasificirati poput insekata, i da se cijeli blokovi od nekoliko miliona ili desetaka milionaljudi mogu sa sigurnou oznaavati kao dobri ili loi.[1] Zatim a to je puno vanije podrazumjevam naviku da se identificiramo sa pojedinom nacijom ili kojom drugom strukturom, da

je stavljamo s onu stranu dobra i zla i ne prihvatamo nikakvu drugu zadau do unaprijeivanjanjenih interesa.

Byron na jednom mjestu koristi francusku rije longueur, i usput napominje da iako u Engleskoj,igrom sluaja, nemamo rije za to, te stvari imamo u znatnim koliinama. Isto tako imamo jednumentalnu naviku koja je sada tako iroko rasprostranjena da utjee na naa razmiljanja o svimtemama, ali joj jo uvjek nismo dali ime. Kao najblii postojei ekvivalent odabrao sam rijenacionalizam, ali vidjet emo uskoro da je ne koristim u uobiajenom smislu, ako ni zbog egadrugog, onda zato to se emocija o kojoj govorim ne vee uvijek za ono to se naziva nacijom to

jest za pojedinu rasu ili geografsko podruje. Ona se moe vezati za neku crkvu ili stale, ili moe
http://www.6yka.com/home/user_content/RMW+b3Jkxb4gT3J2ZWw=/dzordz-orvelhttp://www.6yka.com/home/user_content/RMW+b3Jkxb4gT3J2ZWw=/dzordz-orvelhttp://www.6yka.com/home/user_content/RMW+b3Jkxb4gT3J2ZWw=/dzordz-orvelhttp://www.6yka.com/home/user_content/RMW+b3Jkxb4gT3J2ZWw=/dzordz-orvelhttp://www.6yka.com/upload/images/George-Orwell-001.jpghttp://www.6yka.com/home/user_content/RMW+b3Jkxb4gT3J2ZWw=/dzordz-orvelhttp://www.6yka.com/upload/images/George-Orwell-001.jpg


2/15

funkcionirati u isto negativnom smislu, biti uperena protiv ovog ili onog, bez potrebe za bilo kakavimpozitivnim objektom lojalnosti.

Pod nacionalizmom prije svega podrazumijevam naviku po kojoj pretpostavljamo da se ljudskabia daju klasificirati poput insekata, i da se cijeli blokovi od nekoliko miliona ili desetaka miliona ljudimogu sa sigurnou oznaavati kao dobri ili loi.[1] Zatim a to je puno vanije

podrazumjevam naviku da se identificiramo sa pojedinom nacijom ili kojom drugom strukturom, da jestavljamo s onu stranu dobra i zla i ne prihvatamo nikakvu drugu zadau do unaprijeivanja njenihinteresa.

Nacionalizam ne treba brkati sa patriotizmom. Obje rijei se koriste na tako neodreen nain da jebilo koja definicija podlona osporavanju, ali ovjek mora napraviti razliku meu njima, poto su upitanju dvije razliite, pa ak i oprene ideje.

Pod patriotizmom podrazumijevam privrenost odreenom mjestu i odreenom nainu ivota zakoje neko vjeruje da su najbolji na svijetu, ali nema elju da ih namee drugim ljudima. Patriotizam jepo svojoj naravi defanzivan, kako u vojnom, tako i u kulturnom smislu. S druge strane, nacionalizam

je neodvojiv od elje za moi. Trajni cilj svakog nacionalista je da obezbijedi vie moi i vie prestia,ne za sebe ve za naciju ili kakvu drugu strukturu u kojoj je odluio utopiti svoj individualitet.Sve je ovo oigledno dok se odnosi na prepoznatljive i ozloglaene nacionalistike pokrete uNjemakoj, Japanu i drugim zemljama. Kad se suoimo sa fenomenom poput nacizma, kojegmoemo promatrati izvana, gotovo svi emo o njemu rei iste stvari. Ali ovdje moram ponoviti onoto sam ve iznio, tj. da rije nacionalizam koristim samo zato to nemam nikakvu bolju.Nacionalizam, u proirenom smislu u kojem koristim tu rije, obuhvata pokrete i tendencije poputkomunizma, politikog katolicizma, cionizma, antisemitizma, trockizma i pacifizma. On ne znainuno lojalnost nekoj vladi ili zemlji, a jo manje svojoj vlastitoj zemlji, i ak nije niti neophodno dastrukture kojima se on bavi zapravo postoje. Da navedemo par oiglednih primjera: jevrejskazajednica, islamski svijet, kranski svijet, proleterijat, te bijela rasa su predmeti strastvenihnacionalistikih osjeaja, ali u njihovo postojanje se moe ozbiljno sumnjati, i ne postoji definicija zabilo koji od tih pojmova koja bi bila opeprihvaena.

Takoer, vrijedi jo jednom istai da nacionalistiki osjeaji mogu biti isto negativni. Postoje, naprimjer, trockisti koji su jednostavno postali neprijatelji SSSR-a, a da nisu razvili korenspondirajuulojalnost nekoj drugoj strukturi. Kad ovjek shvati implikacije ovoga, narav onoga topodrazumijevam pod nacionalizmom postaje u dobroj mjeri jasnija.

Nacionalist je onaj koji razmilja iskljuivo, ili uglavnom, u okvirima kompetitivnog prestia. On moebiti pozitivni ili negativni nacionalistto jest, moe koristiti svoju mentalnu energiju da hvali ili blati ali u svakom sluaju njegove misli uvijek skrenu na pobjede, poraze, trijumfe i ponienja. Onhistoriju, a naroito modernu historiju, vidi kao beskrajni niz uspona i padova velikih struktura moi, isve to se dogodi, njemu se ini kao dokaz da je njegova strana na viem stupnju, a omraeni rivalna niem. I konano, bitno je da se nacionalizam ne brka sa pukim oboavanjem uspjeha.Nacionalist se ne rukovodi naelom pukog pristajanja uz jau stranu. Naprotiv, tek nakon to jeodabrao svoju stranu on sebe ubjeuje da je ona najjaa, i u stanju je da se dri tog svog uvjerenja


3/15

ak i kad su injenice u ogromnoj mjeri protiv njega. Nacionalizam je glad za moi pomijeana sasamozavaravanjem. Svaki nacionalist zna biti flagrantno neiskren, ali on je takoer budui svjestanda slui neemu veem od njega samog nepokolebljivo siguran da je u pravu.

Sad kad sam dao ovu opirnu definiciju, mislim da emo se sloiti da je mentalna navika o kojoj

govorim iroko rasprostranjena meu engleskom inteligencijom, i da je rasprostranjenija u timkrugovima nego u irokim narodnim masama. Odreene teme su postale do te mjere okruenepitanjima prestia da je onima kojima je jako stalo do aktuelne politike postalo gotovo nemoguepristupiti im na istinski racionalan nain.

Od stotina primjera koje bismo mogli odabrati, uzmimo ovaj: koja je od velikih zemalja saveznica

najvie doprinijela porazu Njemake, SSSR, Britanija ili SAD? Teoretski trebalo bi bitimogue datipromiljen, pa moda ak i defanzivan odgovor na to pitanje. Meutim, u praksi se ne mogu izvritineophodne kalkulacije, zato to bi svako ko je sklon razbijanju glave oko jednog takvog pitanja onjemu neizbjeno razmiljao u okvirima kompetitivnog prestia.On bi dakle poeo tako to bi odluio u korist Rusije, Britanije ili Amerike, ovisno o sluaju, i tek

nakon toga bi poeo tragati za argumentima koji potkrepljuju njegovu tvrdnju. Zatim, tu su cijelinizovi srodnih pitanja na koja se odgovor moe dobiti samo od nekog ko je potpuno indiferentanprema cijeloj stvari, i ije je miljenje ionako vjerovatno bezvrijedno. Otud djelomice potienevjerovatan neuspjeh politikog i vojnog prognoziranja u nae vrijeme. udno je kad ovjek pomislida od silnih eksperata i kola niko nije uspio predvidjeti tako predvidiv dogaaj kao to je rusko-njemaki pakt iz 1939.[2] A kad je vijest o paktu pukla, data su najrazliitija mogua objanjenja inapravljena predvianja koja su skoro istog trena falsificirana, poto u gotovo svim sluajevima nisubila zasnovana ni na kakvoj studiji vjerovatnoe, ve na elji da se SSSR prikae kao dobar ili lo,

jak ili slab.

Politiki ili vojni komentatori mogu, poput astrologa, preivjeti gotovo svaku pogreku, zato tonjihovi vjerni sljedbenici od njih ne trae procjenu injenica, ve stimulaciju nacionalistikelojalnosti.[3] Estetske prosudbe, naroito knjievne, su esto iskvarene na isti nain kao i onepolitike. Teko da bi jedan indijski nacionalist uivao itajui Kiplinga, ili da bi jedan konzervativacuvidio vrijednost Mayakovskog, i ovjek je uvijek u iskuenju da tvrdi da svaka knjiga sa ijim sepolitikim tendencijama on ne slae mora biti loa sa knjievnog aspekta. Ljudi izraenihnacionalistikih nazoraesto izvode tu smicalicu, a da nisu niti svjesni koliko je ona neasna.

U Engleskoj je, ako se jednostavno uzme u obzir broj ljudi o kojima se radi, dominantni oblik

nacionalizma vjerovatno staromodni britanski dingoizam. Sigurno je da je on jo uvijekrasprostranjen, i to u veoj mjeri nego to bi veina promatraa vjerovala prije desetak godina.

Meutim, ja se u ovom eseju bavim uglavnom reakcijama inteligencije, u ijim krugovima sudingoizam pa ak i patriotizam starog kova gotovo zamrli, mada se ini da sad oivljavaju meumanjinom. Meu inteligencijom, to ne treba ni rei, dominantan oblik nacionalizma je komunizam koristim tu rije u veoma irokom smislu tako da obuhvata ne samo lanove Komunistike partije,ve i njene simpatizere i openito rusofile.

Komunist je, za potrebe ovog eseja, neko ko na SSSR gleda kao na svoju otadbinu, i osjea da muje dunost da pravda rusku politiku i unaprijeuje ruske interese po svaku cijenu. Oito je da danas u


4/15

Engleskoj takvih ljudi ima u izobilju, a njihov direktni i indirektni utjecaj je velik. Ali, takoer cvjetaju imnogi drugi oblici nacionalizma, i ovjek e tu stvar najbolje sagledati tako to e uoiti slinostiizmeu razliitih, pa ak i naizgled oprenih idejnih tokova.

Prije deset ili dvadeset godina oblik nacionalizma koji je najblie odgovarao dananjem komunizmu

je bio politiki katolicizam. Njegov najistaknutiji eskponent dodue on je vjerovatno bio ekstreman,a ne tipian sluaj je bio G. K. Chesterton. Chersterton je bio pisac znatnog talenta, koji je odluiozatomiti svoj senzibilitet i intelektualnu estitost za raun rimokatolike propagande. Njegovocjelokupno stvaralatvo tokom zadnjih dvadesetak godina njegovog ivota je zapravo bilo beskrajnoponavljanje jedne te iste stvari, zbog svoje nategnute dovitljivosti priglupo i dosadno kao Velika je

Dijana Efezijanska. Svaka knjiga koju je napisao, svaki paragraf, svaka reenica, svaki dogaaj usvakoj prii, svaki djeli dijaloga su morali nepogreivo demonstrirati superiornost katolika nadprotestantom ili paganom. Ali, Chesterton se nije zadovoljio time da o toj superiornosti razmilja kaoo intelektualnoj ili duhovnoj: ona je morala biti prenesena u okvire nacionalnog prestia i vojne moi,to je zahtijevalo ignorantsko idealiziranje latinskih zemalja, naroito Francuske. On nije dugo ivio uFrancuskoj, i njegova slika o njojslika zemlje katolikih seljaka koji neprestano pjevaju Marseljezu

uz ae crvenog vina je imala otprilike onoliko veze sa stvarnou koliko i Chu Chin Chow[4] sasvakodnevnim ivotom u Bagdadu. Uz to je ilo ne samo enormno precijenjivanje francuske vojnemoi (i prije 1914. i poslije 1918. on je inzistirao da je Francuska, sama po sebi, bila jaa odNjemake), ve i budalasto i vulgarno glorificiranje samog procesa ratovanja. Pored Chestertonovihborbenih pjesama, kao to su Leopanto ili Balada o Sv. Barbari, Juri Lake brigade izgleda kaopacifistiki napis: one su moda najkiastiji primjeri bombastinosti koji se mogu nai u naem

jeziku.

Interesantno je to to bi Chesterton, u sluaju da je romantino smee koje je on obino pisao oFrancuskoj i njenoj vojsci neko drugi napisao o Britaniji i njenoj vojsci, bio prvi koji bi ga izvidao. Naplanu unutarnje politike on je bio mali Englez, istinski mrzitelj dingoizma i imperijalizma, i, u skaldusa svojim razmiljanjima, istinski prijatelj demokracije. Pa ipak, kad je gledao van, na meunarodnopolje, znao je napustiti svoje principe a da to niko ni ne primijeti. Tako ga njegovo gotovo mistinovjerovanje u vrline demokracije nije sprijeilo da se divi Mussoliniju. Mussolini je unitio izabranuvlast i slobodu tampe, a Chesterton se za oboje grevito borio kod kue. Ali, Mussolini je bio Italijani uinio je Italiju jakom, i to je izgladilo stvar. Isto tako Chesterton nikad nije rekao niti jednu rijeprotiv imperijalizma i pokoravanja obojenih rasa kad su to inili Italijani ili Francuzi. Njegov dodir sastvarnou, njegov knjievni ukus, pa ak do odreenog stupnja i njegov smisao za moralno subivali iaeni im bi se uplela njegova nacionalistika lojalnost.Oigledno je da postoje znaajne slinosti izmeu politikog katolicizma, iji primjer predstavljaChesterton, i komunizma. Isto tako postoje slinosti izmeu oba ta pojma i, na primjer, kotskog

nacionalizma, cionizma, antisemitizma i trockizma.

Karakteristike nacionalistike misli

Izjaviti da su svi oblici nacionalizma isti, ak i po svojoj mentalnoj atmosferi, bi predstavljalopretjerano pojednostavljivanje, ali postoje odreena pravila koja vrijede u svim sluajevima. Glavnekarakteristike nacionalistike misli su slijedee:Opsesivnost


5/15

Niti jedan nacionalist gotovo nikad ne razmilja, govori ili pie o bilo emu drugom osim osuperiornosti svoje vlastite strukture moi. Svakom nacionalistu je teko, ako ne i nemogue, dasakrije svoju odanost. Najmanja negativna opaska na raun njegove strukture, ili svako implicitnovelianje neke rivalske organizacije ga ispunjava tjeskobom koju moe ublaiti jedino otrimuzvraanjem.

Ako je odabrana struktura zapravo neka zemlja, kao na primjer Irska ili Indija, on e uglavnom tvrditida je ona superiorna ne samo po svojoj vojnoj moi i politikim vrlinama, ve i u umjetnosti,knjievnosti, sportu, strukturi jezika, fizikoj ljepoti stanovnika, moda ak i po klimi, krajoliku i ukulinarstvu. Pokazat e veliku osjetljivost kad su u pitanju stvari kao to su pravilno postavljanjezastava, odnos veliina naslova i redoslijed kojim se zemlje spominju.[5]Nomenklatura igra vanu ulogu u nacionalistikoj misli. Zemlje koje dobiju neovisnost ili prou kroznacionalistiku revoluciju obino promijene ime, i vjerojatno je da svaka zemlja ili kakva drugastruktura oko koje se vrte jaki osjeaji ima po nekoliko imena, od kojih svako ima drukije implikacije.Dvije strane u panjolskom graanskom ratu su ukupno imale devet ili deset imena koja suizraavala razliite stupnjeve ljubavi i mrnje. Neka od tih imena (npr. Patrioti za Francove pristae,

ili Lojalisti za pristae vlade) su, iskreno reeno, bila udna, i tedvije suparnike frakcije se nisumogle usuglasiti oko korienja bilo kojeg od njih.

Svi nacionalisti smatraju irenje svog jezika nautrb rivalskih jezika svojom dunou, a ta borba semeu govornicima engleskog jezika javlja kao borba meu dijalektima. Anglofobini Amerikancinee koristiti kolokvijalne izraze ako znaju da su ovi britanskog porijekla, a sukob izmeu latinizatorai germanizatora esto u pozadini ima nacionalistike motive. kotski nacionalisti inzistiraju nasuperiornosti ravniarskog kotskog, socijalisti, iji nacionalizam preuzima oblik klasne mrnje, seuputaju u tirade protiv bbc akcenta, pa ak i otvorene varijante glasa a. Primjeri su brojni.Nacionalistika misao se esto doima kao da je neznatno obojena vjerovanjem u sugestivnu magiju

vjerovanjem koje se otkriva u iroko rasprostranjenom obiaju spaljivanja politikih neprijatelja uvidu slamnatih lutaka, ili u korienju njihovih slika kao mete u streljanama.

Nestabilnost

Nacionalistikoj lojalnosti intenzitet sa kojim se gaji ne smeta da bude prenosiva. Za poetak, onamoe biti, a esto i jest, fiksirana na neku stranu zemlju, kako sam ve istakao. esto se sazna davelike nacionalne voe ili utemeljitelji nacionalistikih pokreta ak niti ne pripadaju zemlji koju slave.Ponekad su potpuni stranci, a ee dolaze iz perifernih podruja u kojima je nacionalnost upitna.Primjeri su Staljin, Hitler, de Valera, Disraeli, Poincar, Beaverbrook.

Pangermanski pokret je dijelom bio tvorevina jednog Engleza, Houstona Chamberlaina. U zadnjih

pedeset ili sto godina preneseni je nacionalizam bio uobiajena pojava meu knjievnicima. Usluaju Lafcadia Hearna nacionalizam je bio prenesen na Japan, u sluaju Carlylea i mnogihnjegovih suvremenika na Njemaku, a u dananje vrijeme obino se prenosi na Rusiju. Ali posebno

je zanimljiva injenica da je takoer mogue ponovno prenoenje. Neka zemlja, ili kakva drugastruktura, koja je godinama bila oboavana moe odjednom postati predmet gaenja, a neki drugiobjekt panje gotovo istog trena moe zauzeti njeno mjesto.

U prvoj verziji Pregleda historije H.G. Welsa i ostalih koji su pisali u to vrijeme, vidi se kako su


6/15

Sjedinjene drave bile na sva usta veliane kao to danas komunisti veliaju Rusiju: meutim, kroznekoliko godina to nekritiko divljenje se pretvorilo u netrpeljivost. Zadrti komunist koji se u roku odnekoliko sedmica pretvara u jednako zadrtog trockista je uobiajen prizor. Faistiki pokreti u Evropisu u velikoj mjeri lanstvo regrutovali iz redova komunista, a lako je mogue da se u nekolikonarednih godina desi obrnut proces. Ono to kod nacionalista ostaje konstanta jest njegovo stanje

uma: objekt njegovih osjeaja je promjenljiv, i moe biti imaginaran.

Ali za intelektualca, prijenos ima jednu vanu funkciju koju sam nakratko spomenuo u vezi saChestertonom. Ono mu omoguuje da bude jo vei nacionalist vulgarniji, blesaviji, zlonamjerniji,neasniji nego to bi ikad mogao biti u ime svoje domovine, ili kakve druge strukture o kojoj netodoista zna. Kada vidi da servilno ili nadmeno smee koje o Staljinu, Crvenoj armiji i sl. piu prilinointeligentni i razumni ljudi, ovjek shvati da je tu moralo doi do nekog iaenja.

U drutvima poput naeg neobino je za nekog koga se moe opisati kao intelektualca da osjeaduboku privrenost svojoj vlastitoj zemlji. Javno mnijenje to jest onaj dio javnog mnijenja kojeg jeon kao intelektualac svjestanmu to nee dozvoliti. Veina ljudi koji ga okruuju su skeptini i

razoarani, i on e moda zauzeti isti takav stav, izsklonosti ka oponaanju ili iz istog kukaviluka:u tom sluaju on naputa oblik nacionalizma koji mu je najblii, a da se nimalo nije pribliio istinskominternacionalistikom nazoru. On i dalje osjea potrebu za otadbinom, i normalno je da e jepotraiti negdje u inozemstvu. Kad je nae moe se nesputano valjati u upravo onim emocijama odkojih se, kako sam vjeruje, emancipirao.

Bog, Kralj, Imperij, britanska zastavasvi zbaeni idoli se mogu ponovo pojaviti pod novimimenima, i poto ih on ne prepoznaje kao onakve kakvi oni doista jesu, moe ih oboavati mirnesavjesti. Preneseni nacionalizam, kao i upotreba rtvenih jaraca, je nain da se nae spas bezpromjene ponaanja.Svi nacionalisti imaju sposobnost da ne opaaju slinosti izmeu slinih skupina injenica. Britanskitorijevac e braniti pravo na samoopredjeljenje u Europi i protiviti mu se u Indiji a da ne osjeanekonzistentnost. Djela se smatraju dobrima ili loima, ne na osnovu vlastite meritornosti ve naosnovu toga ko ih je poinio, i gotovo da nema tog zlodjelamuenja, uzimanja talaca, prisilnograda, masovnih deportacija, zatvaranja bez suenja, krivotvorenja, atentata, bombardiranja civila koje ne mijenja svoju moralnu boju kada ga poini naa strana.

Liberalni list The News Chronicle je objavio, kao primjer okantnog barbarstva, fotografije Rusa kojesu objesili Nijemci, a zatim je godinu ili dvije kasnije uz toplo odobravanje objavio sline fotografijeNijemaca koje su objesili Rusi.[6] Isto je i sa historijskim dogaajima. Ohistoriji se uveliko razmiljau nacionalistikim okvirima, i stvari kao to su inkvizicija, muenja kojima je pribjegavala Zvjezdana

komora, poduhvati engleskih gusara (primjerice Sir Francis Drakea, koji je panjolske zarobljenikederao ive), vladavina terora, ispaljivanje stotina Indijanaca iz topova od strane heroja Pobune[7] ilirezanje lica Irkinja iletima od strane Cromwellovih vojnika, postaju moralno neutralne ili im se akpripisuje odreena vrijednost kada se smatra da su poinjene u ime pravedne stvari.

Ako se ovjek osvrne na zadnjih etvrt stoljea vidjet e da nije bilo gotovo niti jedne jedine godineda prie o zvjerstvima nisu stizale iz nekog dijela svijeta: pa ipak, niti u jednom pojedinanom sluaju

panjolska, Rusija, Kina, Maarska, Meksiko, Amritsar, Smirna engleska inteligencija kao cjelina


7/15

nije povjerovala u postojanje tih zvjerstava i osudila ih. Da li su ta djela bila za osudu, ili da li su se

ak i dogodila, o tome se uvijek odluivalo u skladu sa politikim okolnostima.

Nacionalist ne samo da ne osuuje zvjerstva koje poini njegova strana, ve posjeduje i zavidnusposobnost da za njih uope ne uje. Cijelih est godina je engleskim oboavateljima Hitlera polazilo

za rukom da ne saznaju za postojanje Dachaua i Buchenwalda. A oni koji su bili najglasniji uosudama njemakih koncentracionih logora su esto bili nesvjesni, ili tek neznatno svjesni, da su i uRusiji postojali koncentracioni logori. Veliki dogaaji za koje se vezuje smrt miliona ljudi, kao to suglad u Ukrajini 1933, su zapravo izmakli panji veine engleskih rusofila. Mnogi Englezi nisu uligotovo nita o istrijebljenju njemakih i poljskih idova za vrijeme rata. Njihov vlastiti antisemitizam

je doveo do toga da se taj ogromni zloin odbije o njihovu svijest. U nacionalistikoj misli postojeinjenice koje su istinite i neistinite, poznate i nepoznate.

Neka poznata injenica moe biti tako nepodnoljiva da je nacionalist obino gurne u stranu i nedopusti joj da ue u logiki proces, ili obratno, moe ui u sve kalkulacije, a da je nikad ne prizna kaoinjenicu, ak ni u vlastitim mislima.

Svakog nacionalista progoni vjerovanje da se prolost moe mijenjati. On provodi jedan dio svogvremena u nekom svijetu fantazije u kojem se stvari dogaaju onako kako bi trebalo u kojem je, naprimjer panjolska armada bila uspjena ili ruska revolucija iz 1918. uguena i on e prenijetidjelie tog svijeta u historijske knjige kad god je to mogue. Dobar dio propagandistikih napisa udananje vrijeme se svodi na isto krivotvorenje. Kljune injenice se potiskuju, datumi mijenjaju,citati se vade iz konteksta i prepravljaju tako da im se promijeni znaenje. Dogaaji za koje se drida se nisu trebali dogoditi se ne pominju i na kraju poriu.[8] 1927. je ang-Kai-ek ive skuhao nastotine komunista, pa ipak je kroz deset godina postao jedan od heroja ljevice. Pomjeranja u

svjetskoj politici su ga dovela u antifaistiki tabor, pa se stoga smatralo da se kuhanje komunistane rauna, ili da se moda nije niti dogodilo.

Primarni cilj propagande je, dakako, da utjee na suvremeno javno mnijenje, ali oni koji iznova piuhistoriju po svoj prilici djelimino vjeruju da stvarno uguravaju injenice u prolost. Kad ovjek uzmeu obzir sva do u tanine razraena krivotvorenja poinjena kako bi se pokazalo da Troicki nije igraozapaenu ulogu u ruskom graanskom ratu, teko je povjerovati da ljudi koji su za njih odgovornisamo lau. Vjerovatnije je da oni zaista vjeruju da je njihova verzija ono to se dogodilo na pravdiBoga, i da je prilagoavanje dokumentarne grae toj verziji opravdano.

Indiferentnost prema objektivnoj istini je potaknuta odvajanjem jednog dijela svijeta od drugog, jer to

odvajanje oteava otkrivanje onog to se zaista dogaa. esto se moe javiti istinska sumnja u vezisa dogaajima od ogromne vanosti. Na primjer, nemogue je izraunati, u milionima ili modastotinama miliona, broj smrti prozroenih ratom. Katastrofe o kojima je stalno izvjetavano bitke,masakri, glad, revolucijesu prosjenoj osobi esto ulivale osjeaj nestvarnosti.

ovjek nije imao naina da provjeri navode, nije bio ak niti potpuno siguran da su se te katastrofedogodile, a uvijek je dobivao potpuno razliite interpretacije iz razliitih izvora.


8/15

ta je bilo pravedno, a ta nepravedno kod Varavskog ustanka u avgustu 1944.? Je li istina zanjemake gasnekomore u Poljskoj? Ko je kriv za glad u Bengalu? Istina se vjerojatno dade otkriti, ali injenice e ugotovo svim novinama biti na tako neastan nain iznesene da se obinomitatelju moe oprostiti

to je ili progutao lai ili nije formirao vlastito miljenje.Zbog sveope nesigurnosti u vezi s tim ta se zapravo deava, lake je drati se luakihvjerovanja.Poto se nikad nita u potpunosti ne dokae ili ospori, najneospornija injenica se moedrsko poricati. Nadalje, iako neprestano razbija glavu pobjedom, moi, porazom, osvjetom,nacionalist je esto pomalo nezainteresiran za ono to se dogaa u stvarnom svijetu.Ono to on eli jest da osjeti da njegova struktura prolazi bolje nego neka druga, a to mu je lakepostii tako to e prekriiti protivnika, nego tako to e razmotriti injenice da vidi da li mu idu uprilog. Sve nacionalistike rasprave su na razini debatnog kluba. One uvijek zavravaju neodlueno,poto svaki uesnik bez izuzetka vjeruje da je pobjedio. Neki nacionalisti nisu daleko od izofrenije,ive sretno u snovima o moi i osvajanju koji nemaju nikakve veze sa stvarnim svijetom.

Tri oblika nacionalizma

Ispitivao sam najbolje to mogu mentalne navike koje su zajednike svim oblicima nacionalizma.Sad je na redu klasificiranje tih oblika, ali je jasno je da se to ne moe uraditi temeljno. Nacionalizam

je ogromna tema. Svijet mue nebrojene zablude i mrnje koje se presijecaju na kompleksne naine,a neke od najzlokobnijih meu njima se jo nisu ak niti utisnule u europsku svijest. Ja se u ovomeseju bavim nacionalizmom koji se javlja kod engleske inteligencije. U tim krugovima on je, u puno

veoj mjeri nego to je to sluaj kod obinog engleskog naroda, odvojen od patriotizma, pa ga semoe prouavati u istom obliku. Dolje su nabrojane vrste nacionalizma koje sada cvjetaju meuengleskim intelektualcima, sa komentarima koji se ine neophodnima. Radi preglednosti koristim trinaslova, Pozitivni, Preneseni i Negativni, mada se neke vrste uklapaju u vie kategorija.

Pozitivni nacionalizam

(I) Neotorijevstvo

Primjeri su ljudi poput Lorda Eltona, A.P. Herberta, G.M. Younga, profesora Pickthornea, literatura

torijevskog reforskog odbora i magazini kao to su The New English Review i Nineteenth Centuryand After. Pravi motiv neotorijevaca je elja da se ne prizna da su britanska mo i utjecaj opali. aksu i oni koji su dovoljno realni da uvide da britanska pozicija u vojnom smislu vie nije to je bilaskloni tvrditi da engleske ideje (koje obino ostanu nedefinirane) treba da vladaju svijetom. Svi

neotorijevci su antiruski nastrojeni, ali je ponekad teite na antiamerikanizmu. Znakovito je da jeovaj misaoni pravac, ini se, stie poklonike meu mlaim intelektualcima, ponekad bivimkomunistima, koji su proli kroz uobiajeni proces razoaravanja i razoarali se u njega. Anglofobkoji iznenada postaje estoko probritanski orijentiran je prilino uobiajena figura. Pisci koji ilustrirajuovu tendenciju su F.A. Voigt, Malcolm Muggerige, Evelyn Waugh, Hugh Kingsmill, a u psiholokomsmislu slian razvoj se moe vidjeti kod T.S. Elliota, Windhama Lewisa i raznih njihovih sljedbenika.

(II) Keltski nacionalizam


9/15

Velki, irski i kotski nacionalizam se u nekim takama razmimoilaze, ali su slini po svojoj anti-engleskoj orijentaciji. lanovi sva tri pokreta su se protivili ratu, a nastavili sebe opisivati kao proruskiorijentirane, i ta skupina luaka je za sebe ak tvrdila da je istodobno proruska i pronacistika. Alikeltski nacionalizam nije isto to i anglofobija. Njegov glavni motiv je vjerovanje u prolu i buduu

veliinu keltskih naroda i jarko je obojen rasizmom. Kelt bi imao biti duhovno superioran u odnosu naSaksonca jednostavniji, kreativniji, manje vulgaran, manji snob itd.ali uobiajena glad za moi jetu, ispod povrine. Jedan njen simptom je zabluda da bi Irska, kotska, pa ak i Vels mogli sauvatisvoju neovisnost bez pomoi sa strane, i da nita ne duguju britanskoj zatiti. Meu piscima dobreprimjere ovog misaonog pravca predstavljaju Hugh McDiarmid i Sean OCasey. Niti jedan suvremeniirski pisac, ak niti veliine poput Yeatsa ili Joycea, nije potpuno osloboen tragova nacionalizma.

(III) Cionizam

On ima sve uobiajene karakteristike jednog nacionalistikog pokreta, ali njegova amerika varijantase doima nasilnijom i zloudnijom od britanske. Klasificiram ga kao direktni, a ne preneseni

nacionalizam, zato to cvjeta gotovo iskljuivo meu samim idovima. U Engleskoj je inteligencija, iznekoliko prilino nesuvislih razloga, na strani idova u vezi s palestinskim pitanjem, ali im nije jakostalo do toga. Svi ljudi dobre volje u Engleskoj su takoer proidovski orijentirani u smislu daosuuju nacistiko proganjanje idova. Ali teko da se kod neidova moe sresti bilo kakva stvarnanacionalistika lojalnost, ili vjerovanje u uroenu superiornost idova.

Preneseni nacionalizam

(I) Komunizam(II) Politiki katolicizam (III) Rasni osjeaji

Staromodni prezrivi stav prema uroenicima je u Engleskoj znatno oslabljen, a raznepseudoznavstvene teorije koje potcrtavaju superiornost bijele rase su odbaene.[9] Meuinteligencijom se rasni osjeaji javljaju samo u transponiranom obliku, tj. kao vjerovanje u uroenusuperiornost obojenih rasa. To vjerovanje je sada sve vie uobiajeno meu engleskimintelektualcima, i vjerojatno je ee prouzroeno mazohizmom i seksualnim frustracijama negokontaktom sa orijentalnim i crnakim nacionalistikim pokretima. Snobizam i sklonost ka oponaanjuimaju jak utjecaj ak i meu onima kojima nije jako stalo do rasnih pitanja. Gotovo svaki engleskiintelektualac bi se zgrozio nad tvrdnjom da su bijele rase superiornije u odnosu na obojene, dok mu

suprotna tvrdnja ne bi bila za osudu, ak i ako se on sa njom ne slae. Nacionalistika privrenostobojenim rasama je obino pomijeana sa vjerovanjem da su njihovi seksualni ivoti superiorni, ipostoji obimna podzemna mitologija o seksualnoj moi crnaca.

(IV) Klasni osjeaji

Meu intelektualcima iz viegi srednjeg stalea javljaju se samo u transponiranom obliku tj. kaovjerovanje u superiornost proleterijata. I u ovom sluaju je pritisak javnog mnijenja na inteligenciju


10/15

ogroman. Nacionalistika lojalnost proleterijatu i najdublja teoretska mrnja prema buroaziji mogukoegzistirati, a esto koegzistiraju, sa obinim snobizmom u svakodnevnom ivotu.

(V) Pacifizam

Veina pacifista ili pripada opskurnim vjerskim sektama, ili su jednostavno humanisti koji se protiveoduzimanju ivota, i najradije ne razmiljaju dalje od toga. Ali postoji manjina pacifista intelektualacaiji je stvarni, dodue skriveni, motiv izgleda mrnja prema zapadnoj demokraciji i divljenje kojeosjeaju prema totalitarizmu.

Pacifistika propaganda se obino svodi na to da je jedna strana u sukobu jednako loa kao i onadruga, ali ako ovjek paljivije promotri napise mlaih intelektualaca pacifista, vidjet e da oninipoto ne sadre nepristrasnu osudu, ve su gotovo u potpunosti usmjereni protiv Britanije iSjedinjenih drava. Osim toga, oni po pravilu ne osuuju nasilje samo po sebi, ve samo nasilje kojese koristi u odbrani zapadnih zemalja. Ruse, za razliku od Britanaca, ne osuuju to se braneratobornim sredstvima, i doista sva pacifistika propaganda ovog tipa izbjegava pominjanje Rusije i

Kine. Ne tvrdi se, ponavljam, da bi se Indijci trebali odrei nasilja u svojoj borbi protiv Britanaca.

Pacifistika literatura obiluje dvosmislenim tvrdnjama koje, ini se, znae (ako uope ita i znae) dasu dravnici tipa Hitlera poeljniji od onih Churchillovog tipa, i da je nasilje moda oprostivo ako jedovoljno nasilno. Nakon pada Francuske, njihovi pacifisti su se, suoeni sa jednim stvarnim izboromkoji njihove engleske kolege nisu morali napraviti, uglavnom priklonili nacistima, a u Engleskoj se

ini da je bilo malog preklapanja lanstva Unije zakletih na mir i Crnokouljaa. Pisci pacifisti supisali hvalospjeve Carlyleu, jednom od intelektualnih otaca faizma.

Sve u svemu, teko je ne misliti da je pacifizam, onakav kakav se javlja kod jednog dijelainteligencije, potajno inspiriran divljenjem spram moi i uspjenoj okrutnosti. Pacifisti su napraviligreku kad su tu emociju prikaili za Hitlera, ali ona se lako moe ponovo prenijeti.

Negativni nacionalizam

(I) Anglofobija

Meu inteligencijom je podrugljiv i blago neprijateljski stav prema Britaniji manje-vie obavezan, alion je u mnogim sluajevima neizvjetaena emocija. Za vrijeme rata ona se manifestirala krozdefetizam inteligencije, koji je odolijevao dugo nakon to je postalo jasno da sile Osovine ne mogupobijediti. Mnogi nisu skrivali zadovoljstvo kada je pao Singapur, ili kad su Britanci bili istjerani iz

Grke, i osobito nerado se vjerovalo dobrim vjestima kao to su El Alamein ili broj njemakih avionaoborenih u bici za Britaniju. Dakako, engleski intelektualci-ljeviari nisu zapravo eljeli da Nijemci iliJapanci dobiju rat, ali mnogi od njih nisu mogli da se ne uzbude gledajui svoju vlastitu zemljuponienu, i eljeli su osjetiti da je konana pobjeda ostvarena zahvaljujui Rusiji, ili moda Americi, ane Britaniji.

Mnogi intelektualci se na spoljnopolitikom planu vode naelom da svaka frakcija koju podravaBritanija mora biti u krivu. Kao rezultat toga, miljenje prosvijetljenih je u velikoj mjeri odraz


11/15

konzervativne politike u ogledalu. Anglofobija je uvijek podlona obrtanju, i zbog toga je pacifist izjednog rata, koji je postao belicist u slijedeem ratu, uobiajena pojava.

(II) Antisemitizam

Trenutno postoji malo tragova antisemitizma, poto su nacistiki progoni uinili da svako ko razmiljabude na strani idova, a protiv njihovih ugnjetaa. Svako ko je dovoljno obrazovan da je uo za rijeantisemitizam tvdi da je, naravna stvar, osloboen istog, i antiidovske opaske se briljivoeliminiraju iz svih vrsta literature.

U stvari se ini da je antisemitizam iroko rasprostranjen, ak i meu intelektualcima, i sveopaurota utnje vjerojatno doprinosi njegovom rasplamsavanju. Osobe ljeviarskih razmiljanja nisuimune na njega, a na njihov stav ponekad utjee injenica da su trockisti i anarhisti uglavnom idovi.

Ali antisemitizam prirodnije lei ljudima konzervativnih naginjanja, koji idove sumnjie za slabljenjenacionalnog morala i razvodnjavanje nacionalne kulture. Neotorijevci i politiki katolici su uvijekskloni da podlegnu antisemitizmu, makar na mahove.

(III) Trockizam

Ova rije se koristi u tako irokom smislu da obuhvata anarhiste, demokratske socijaliste, pa ak iliberale. Ja ovdje njome oznaavam doktrinarnog marksista iji je glavni motiv neprijateljstvo spramStaljinovog reima. Trockizam je bolje prouavati u opskurnim pamfletima i listovima poputSocijalistikog apela nego u radovima samog Trockog koji nipoto nije bio ovjek sa samo jednomidejom.

Iako je trockizam u nekim mjestima, Sjedinjenim dravama, na primjer, u stanju privui velik brojpristaa i razviti se u organiziran pokret sa svojim vlastitim malim Fhrerom, njegova inspiracija je ubiti negativna. Trockist je protiv Staljina, ba kao to je komunist za njega, i poput veine komunistaon ne eli mijenjati vanjski svijet koliko eli osjetiti da se bitka za presti odvija u njegovu korist.

U oba sluaja prisutna je ista opsesivna fiksacija na jednu jedinu temu, ista nesposobnost da seformira istinski racionalan stav baziran na vjerovatnoi. injenica da su trockisti svugdje progonjenamanjina, i da je optuba koja se obino iznosi protiv njih, tj. da kolaboriraju sa faistima oiglednoneutemeljena, stvara dojam da je trockizam intelektualno i moralno superioran u odnosu na

komunizam; ali upitno je da li postoji neka velika razlika. Najtipiniji trockisti su u svakom sluajubivi komunisti, i svako do trockizma dolazi iskljuivo preko nekog od ljeviarskih pokreta. Niti jedankomunist nije siguran od iznenadnog skretanja u trockizam, osim ako ga za njegovu partiju ne veedugogodinja navika. ini se da se obrnuti proces ne deava esto, iako za to nema jasnog razloga.

U klasifikaciji koju sam gore pokuao napraviti, init e se da sam esto pretjerivao, previepojednostavljivao, iznosio neosnovane pretpostavke i izostavljao postojanje obinih, asnih motiva.To je bilo neizbjeno, zato to u ovom eseju pokuavam izolirati tendencije koje postoje u mislimasvih nas i pervertiraju naa razmiljanja, a da se ne javljaju u istom stanju ili operiraju kontinuirano.Vano je na ovom mjestu popraviti previe pojednostavljenu sliku koju sam morao naslikati.Za poetak, niko nema pravo pretpostaviti da je svako, ili ak svaki intelektualac inficirannacionalizmom. Kao drugo, nacionalizam moe biti povremen i oranien. Inteligentan ovjek semoe djelomice odati vjerovanju koje ga privlai i za koje on zna da je apsurdno, a moe ga dugo


12/15

drati van svog uma i vraati mu se samo u trenucima bijesa ili sentimentalnosti, ili kad je siguran dase ne radi ni o kakvom vanom pitanju. Kao tree, nacionalistiki kredo se moe usvojiti iz dobrihnamjera, sa neonacionalistikim motivima. Kao etvrto, u istoj osobi mogu koegzistirati vie vrstanacionalizma, ak i vrste koje se meusobno ponitavaju.

Sve vrijeme sam govorio nacionalist ovo il i nacionalist ono, koristei u svrhu ilustracije ekstremantip nacionalista koji jedva da je pri zdravoj pameti, i koji u svojoj glavi nema neutralnih podruja nitiinteresovanja za bilo ta izuzev borbe za vlast. U biti, takvi ljudi su prilino uobiajeni, ali nisu vrijednibaruta i zrna. U stvarnom ivotu se mora boriti protiv Lorda Eltona, D.N. Pritta, Lady Houston, EzrePounda, Lorda Vansittarta, oca Coughlina i ostatka te sumorne bratije, ali njihovu intelektualnu

deficitarnost ne vrijedi ni isticati. Monomanija je nezamisliva, a injenica da niti nijedan nacionalistzadrtije fele nije kadar napisati knjigu koja e, nakon to prou godine, biti vrijedna itanja imaodreeni deodorirajui efekat.

Ali i kad ovjek prizna da nacionalizam nije svugdje trijumfovao, i da jo uvijek postoje ljudi ijaprosudba nije ostavljena njihovim eljama na milost i nemilost, ostaje injenica da je mentalna

navika zvana nacionalizam rasprostranjena, i to toliko da se razni veliki i teki problemi Indija,Poljska, palestina, panjolski graanski rat, moskovska suenja, ameriki crnci, rusko-njemaki paktili ta ve ne mogu razmatrati na razumnoj ravni, ili to barem nikad nije sluaj.Eltoni, Pritti i Coughlini, od kojih je svaki zapravo jedna velika usta koja iznova i iznova izvikuju jednu

te istu la, su oigledno ekstremni sluajevi, ali mi se zavaravamo ako ne shvatamo da im moemosliiti u trenucima nepanje.Dovoljno je udariti odreenu icu, dovoljno je nagaziti ovaj ili onaj ulj a to moe biti ulj ije sepostojanje dotad nije niti slutilo pa da se i najpravednija osoba fine naravi pretvori u okrutnogpartijaa kojem je na umu samo da zada udarac protivniku, i kojem je svejedno koliko lai pri tomeizgovori i koliko logikih greaka poini.Kada je Lloyd George, koji je bio protivnik Burskog rata, u Donjem domu obznanio da britanski

slubeni izvjetaji tvrde da je, kad se cifre saberu, ubijeno vie Bura nego to cijela burska nacijabroji, ostalo je zapisano da je Arthur Balfour skoio na noge i uzviknuo: Gade!. Vrlo malo ljudi jeimuno na zastranjivanja tog tipa. Crnac kojeg odbije bijela ena, Englez koji uje Amerikanca kakoignorantski kritizira Englesku, katoliki apologet kad ga se podsjeti na panjolsku armadu, svi ereagirati na isti nain. Jedan ubod u nacionalistiki nerv i intelektualna estitost moe nestati inajjasnije injenice se mogu poricati.

Tipovi nacionalista

Ako ovjek bilo gdje u svojoj glavi gaji nacionalistiku lojalnost ili mrnju, odreene injenice su mu

neprihvatljive, iako na neki nain zna da su istinite. Evo samo nekoliko primjera. Dolje sam naveopet tipova nacionalista, i uz svaki tip priloio po jednu injenicu koju taj tip nacionalista nikako nemoe prihvatiti, ak ni u svojim najskrivenijim mislima.Britanski torijevac. Britanija je iz rata izala smanjene moi i prestia.Komunist. Rusija bi pretrpjela poraz od Njemake da joj nisu pomogle Britanija i Amerika.Irski nacionalist. Irska je u stanju sauvati neovisnost samo zahvaljujui britanskoj zatiti.Trockist. Ruske mase prihvataju Staljinov reim.Pacifist. Oni koji se odriu nasilja mogu to uraditi zato to drugi ine nasilje u njihovo ime.


13/15

Sve te injenice su itekako oigledne ako je sluaj htio da se ne upetljaju emocije: ali tip osobenaveden u svakom od ovih sluajeva ih ne moe trpjeti, pa ih mora poricati i na tom poricanjukonstruirati lane teorije. Vraam se zapanjujuem neuspjehu vojnog predvianja u ratu. Mislim da

je istina da je inteligencija bila u krivu u veoj mjeri nego obini ljudi, i da je bila u krivu upravo zatoto je bila pod veim utjecajem partijakih emocija. Prosjean intelektualac sa ljevice je, na primjer,

vjerovao da je rat bio izgubljen 1940., da e Nijemci sigurno pregaziti Egipat 1942., da Japancinikad nee biti istjerani iz zemalja koje su osvojili, i da anglo-amerika kampanja bombardiranja nijeimala nikakvog efekta na Njemaku. On nije mogao vjerovati u te stvari zato to mu je njegovamrnja prema britanskom vladajuem staleu branila da prizna da britanski planovi mogu uspjeti.Nema kraja glupostima koje ovjek moe progutati ako je pod utjecajem takvih osjeaja.

Na primjer, uo sam izjavu, iznesenu sa sigurnou, da su amerike trupe dovedene u Europu ne dabi se borile protiv Nijemaca, ve da bi uguile englesku revoluciju. ovjek mora pripadati inteligencijida bi vjerovao u takve stvari: niti jedan obian ovjek ne bi mogao biti takva budala.

Kad je Hitler napao Rusiju, zvaninici iz Ministarstva za obavjetavanje su kao propratnuinformaciju objavili upozorenje da bi Rusija mogla pasti za est sedmica. Komunisti su, sa drugestrane, svaku fazu rata smatrali ruskom pobjedom, ak i kad su Rusi bili odbaeni gotovo doKaspijskog mora i kad ih je bilo zarobljeno nekoliko miliona. Nema potrebe za nabrajanjem primjera.

Poenta je da im se umeaju strah, mrnja, ljubomora i oboavanje moi, osjeaj za stvarnostpostaje neuravnoteen. Kako sam ve istakao, i osjeaj za pravedno takoer se poremeti. Nema togzloina, apsolutno nema tog zloina koji se ne moe oprostiti kada ga poini naa strana. ak i kadne porie da se zloin dogodio, ak i kad zna da je to upravo onakav zloin kakav je u nekomdrugom sluaju osudio, ak i kad prizna da je u intelektualnom smislu nepravedanovjek i dalje

nije u stanjuosjeati da je taj zloin pogrean. Radi se o lojalnosti, stoga samilost prestajefunkcionirati.

Razlog porasta i irenja nacionalizma je preveliko pitanje da bi ga se ovdje postavilo. Dovoljno jerei da je on, u oblicima u kojima se javlja kod engleskih intelektualaca, iskrivljeni odrazzastraujuih bitaka koje se zaista odvijaju u vanjskom svijetu, i da je njegove najgore besmisliceomoguio slom patriotizma i religijskih uvjerenja. Ako ovjek slijedi ovu misao, u opasnosti je da gaona odvede u neku vrstu konzervativizma ili u politiki kvijetizam.

Moe se uvjerljivo tvrditi a to je vjerojatno ak i tano da je, na primjer, patriotizam cjepivo protivnacionalizma, da monarhija titi od diktature, a organizirana religija od praznovjerja. Ili jo jednom,moe se tvrditi da nikakav nepristran stav nije mogu, da sva kreda i ciljevi podrazumijevaju iste lai,besmislice i barbarstva, a to se esto navodi kao razlog nemijeanja u politiku.

Ja ne prihvatam taj argument, ako ni zbog ega drugog onda zbog toga to se u modernom svijetuniko ko se moe opisati kao intelektualac ne moe ne mijeati u politiku, u smislu da ga ona nezanima. Mislim da se ovjek mora baviti politikom koristim tu rije u irokom smislu i da mora


14/15

imati preferencije: to jest, mora prepoznati da su neki ciljevi objektivno bolji od nekih drugih, ak iako se za njih bori jednako loim sredstvima.

to se tie nacionalistikih ljubavi i mrnji o kojima sam govorio, one su dio minke veine nas,svialo se to nama ili ne. Ne znam da li je mogue rijetiti ih se, ali vjerujem da je mogue boriti se

protiv njih, i da je to u biti jedno moralno nastojanje.To je prije svega pitanje otkrivanja ta smo zapravo, kakva su zaista naa osjeanja, i zatimostavljanja prostora za neizbjenu pristranost. Ako mrzite Rusiju i bojite je se, ako ste ljubomorni namo i bogatstvo Amerike, ako prezirete idove, ako imate kompleks inferiornosti u odnosu nabritanski vladajui stale, ne moete se tih osjeaja reiti pukim razmiljanjem.

Ali moete barem priznati da ih gajite, i sprijeiti ih da kontaminiraju vae mentalne procese.Emocionalni porivi od kojih se ne moe pobjei, i koji su moda ak i potrebni za politiko djelovanje,bi trebali moi koegzistirati sa prihvatanjem realnosti. Ali za to je, ponavljam, potrebno moralnonastojanje, a suvremena engleska knjievnost, ukoliko je uope svjesna vanih pitanja naeg doba,pokazuje kako je malo nas koji smo na to nastojanje spremni.

Dord Orvel, maj 1945.

Novi pogledi, Sarajevo, jesen 2006.

Preveo Mirza PuriPeanik.net, 21.07.2009.

________________________________________

[1] O nacijama, pa ak i o neodreenijim entitetima kao to su Katolika crkva ili proleterijat, se estorazmilja kao o individuama i govori u enskom rodu (u engleskom jeziku sve apstraktne imenice, teimenice koje oznaavaju predmete su srednjeg roda i one se upotrebljavaju u enskom rodu kad seeli istai privrenost op.prev.) Oigledno apsurdne opaske, kao na primjer: Njemaka je po svojojnaravi podmukla, se mogu nai u bilo kojim novinama koje ovjek otvori, i gotovo svako izgovaranesmotrene generalizacije o nacionalnom karakteru (panjolac je roeni aristokrat ili Svaki Englez

je licemjer). Na mahove se ispostavi da su te generalizacije neutemeljene, ali navika da se oneiznose ostaje i esto su im skloni ljudi koji za sebe tvrde da imaju internacionalistike stavove, npr.Tolstoj ili Bernard Shaw.

[2] Nekoliko pisaca sklonih konzervativizmu, kao Peter Drucker, su predvidjeli sporazum izmeuRusije i Njemake, ali su oekivali stvarni savez ili ujedinjenje koje bi bilo trajno. Niti jedanmarksistiki ili kakav drugi ljeviarski pisac bilo koje vrste nije bio niti blizu da predvidi pakt.[3] Vojni komentatori u popularnoj tampi se uglavnom mogu klasificirati kao proruski ili antiruski,

prokonzervativni ili antikonzervativni. Pogreke kao to su vjerovanje da je odbrambena linija Mginotneprobojna, ili predvianja da e Rusija pokoriti Njemaku za tri mjeseca im nisu uzdrmalereputaciju, zato to su uvjek govorili ono to je njihova publika eljela uti. Dva najomiljenija vojnakritiara u krugovima inteligencije su kapetan Liddell Hart i general-major Fuller; prvi tvrdi da jeodbrana jaa od napada, a drugi da je napad jai od odbrane. Ova kontradikcija niti jednom od njihdvojice nije zasmetala da bude prihvaen kao autoritet od strane javnosti. Tajni razlog njihovepopularnosti u ljeviarskim krugovima je taj da su obojica bili u sukobu sa Ministarstvom rata.[4] Popularni britanski mjuzikl iz Prvog svjetskog rata baziran na Ali Babi i etrdeset hajduka


15/15

[5] Neki Amerikanci su negodovali zbog redoslijeda rijei u polusloenici anglo-ameriki. Predloilisu da se ta sloenica zamijeni sa ameriko-britsanski[6] The News Chronicle je pozvao svoje itateljstvo da pogleda informativni film u kojem se moglovidjeti cijelo pogubljenje, sa uveanim kadrovima. The Star je, sa prividnim odobravanjem, objavioslike gotovo golih kolaboracionistica na koje nasrtala parika rulja. Te su fotografije imale naglaenu

slinost sa fotografijama idova na koje je nasrtala berlinska rulja.[7] Pobuna protiv britanske kolonijalne vlasti (op.prev.)

[8] Primjer toga je rusko-njemaki pakt, koji se brie iz kolektivnog sjeanja to je bre mogue.Jedan ruski korespondent me obavjetava da se spominjanje pakta ve izbacuje iz ruskihgodinjaka koji prikazuju skoranje politike dogaaje.[9] Dobra primjer je praznovjerje o sunanici. Donedavno se vjerovalo da su bijele rase podlonijesunanici od obojenih rasa, te da se bijelac ne moe bezbjedno kretati na tropskom suncu bez kapesa titnikom. Nije bilo nikakvih dokaza za ovu teoriju, ali ona je sluila da se naglase razlike izmeuuroenika i Europljana. Ona je za vrijeme rata tiho odbaena, i cijele su armije manevrirale utropima bez kapa sa titnicima. Dok je praznovjerje o sunanici jo bilo ivo, inilo se da su engleskidoktori u Indiji u njega vjerovali jednako vrsto kao i laici.

Iz Arhiva BUKE

Crtice o Nacionalizmu

Documents

Transcript of Crtice o Nacionalizmu