Sadržaj

Us t a v n e p r o m j e n e u B i H i k o n s o c i j a c i j s k i m o d e l i

86 | MAGAZIN ZA POLITIČKU KULTURU I DRUŠTVENA PITANJA

KAO ŠTO JE POZNATO, U TRENUTKU PRVIH VIŠE-STRANAČKIH poslijeratnih izbora 18. studenoga 1990. u Bosni i Hercegovini, tada Socijalističkoj re-

publici Bosni i Hercegovini, na snazi je bio Ustav SR BiH, koji je proglašen 25. veljače 1974.1 U njegovim osnovnim načelima pisalo je “da su radnička klasa, radni ljudi i na-rodi BiH uspostavili revolucionarnu, narodnu i demokrat-sku vlast u okviru FRJ i stvorili NR BiH”.2 U kasnijim aman-dmanima dio revolucionarno-partizanske ustavne oblan-de bio je eliminiran, jer je ustavna srčika postalo samou-pravljanje, udruženi rad i društveno vlasništvo. Savez ko-munista Jugoslavije (SKJ), preko svojih osnovnih jedinica do državnoga vrha, osigurao je politički monopol pod egi-dom “diktature proleterijata”. Stari socijalistički ustav BiH bio je u tom trenutku jedan od najduljih u Europi: imao je 422 članka i 80 amandmana donesenih u pet navrata. Na-ravno, pojavom višestranačja monopol Saveza komunista urušio se. Trebalo je donijeti novi ustav. Međutim, ustavne odredbe i članke zamijenili su ratni bubnjevi, po onoj sta-

roj “Inter arma silent leges”. Ustavno-gordijski čvor u BiH tek će 1994. u Washingtonu, odnosno 1995. u Daytonu i Parizu, poput Aleksandra Velikoga presjeći William Jeffer-son (Bill) Clinton.

Četverogodišnje razdoblje u Bosni i Hercegovini 1990. – 1994. splet je zamršenih zbivanja i još neistraženih proce-sa, kako mirnodopskih tako i ratnih. Od konstituiranja vi-šestranačke Skupštine SR BiH 20. prosinca 1990., pa do po-tpisivanja Washingtonskoga sporazuma 18. ožujka 1994., ustav i ustavne promjene bile su čestom temom mnogih rasprava za parlamentarnom govornicom, na sastancima stranačkih čelnika, u uredima europskih državnika, te u ja-vnim medijima. Nakon konstituiranja Skupštine SR BiH utemeljena je Komisija za ustavna pitanja Skupštine SR BiH, koju je činio 21 član Skupštine SR BiH i 11 člano-va iz reda znanstvenih, stručnih i javnih radnika.3 Ustavna komisija započela je s radom na nacrtu Ustava RBiH, kojim bi se otpočela tranzicija na gospodarskom i političkom pla-

Ustavno-gordijski čvor u Bosni i Hercegovini 1990. – 1994.U bosanskohercegovačkom ustavnom rašomonu od 1990. do 1994. i laiku je bilo jasno da su europski političari, državnici i stručnjaci upali u ustavne igre bez granica. Ustavno-gordijski čvor u BiH nije se mogao riješiti s maglovitim državnim rješenjima, nestabilnim granicama, uz neprestano popuštanje srpskoj strani. Srpski stratezi umovali su u stilu: Prvo mi daj zemlju, pa onda ustav. Istom kada su se umiješali Amerikanci, koji su dobro vidjeli da su najjači argumenti pregovorima brzi zrakoplovi i pametne rakete, mir je ubrzo sklopljen

Radoslav Dodig

1 Ustav SR BiH sa amandmanima I-LVIII, NIO Službeni list SR BiH, Sarajevo, 1989., amandmani LIX-LXXX, NIO Službeni list SRBiH, Srajevo, 1990.2 o. c., 7.3 Zapisnik 3. zajedničke sjednice Vijeća Skupštine SR BiH, održane 30. siječnja 1991., 9.-10.

Us t a v n e p r o m j e n e u B i H i k o n s o c i j a c i j s k i m o d e l i

STATUS, BROJ 9, PROLJEĆE 2006. | 87

nu.4 Klub zastupnika Stranke demokratske akcije podnio je na IV. sjednici Skupštine SR BiH “Prijedlog da se pristupi promjeni ustava SR BiH donošenjem Ustavnoga zakona o nazivu i državnim simbolima Republike Bosne i Hercego-vine”, što je usvojeno većinom glasova na skupštinskom za-sjedanju.5 Na zajedničkoj sjednici vijeća Skupštine SR BiH 10. srpnja 1991. na dnevnom redu Skupštine SR BiH na-šla se točka “Prijedlog zaključka da se pristupi izradi teksta Nacrta ustava Republike Bosne i Hercegovine”. Nakon kra-će rasprave Skupština SR BiH donijela je “Zaključak da se pristupi izradi teksta Nacrta ustava SR BiH”.6 Komisija za ustavna pitanja pripremila je za jednu od sjednica Skupšti-ne SR BiH radni materijal “Tekst nacrta amandmana LX-XXI - LXXXII na ustav SR BiH”.7 Amandmanom LXXXI. predloženo je brisanje atributa “socijalistička” iz naziva “SR BiH”, a amandmanom LXXXII. utvrđen je tekst svečane izjave koji prigodom stupanja na dužnost daju zastupnici u Skupštini SR BiH i republički dužnosnici. Navedeni ma-terijal nije u 1991. i 1992. dospio na dnevni red Skup-štine. Komisija za ustavna pitanja zadnji put sastala se 19. studenoga 1991., donijevši radni tekst “Nacrta ustava BiH”, što je istodobno bilo i njezino zadnje zasjedanje u tom sa-stavu.8 Nacrt ustava BiH iz 1991. bio je opterećen mno-gim alternativama, pa i oprečnim stajalištima, što je bila posljedica stranačkih sučeljavanja. Primjerice, već u osno-vnim odredbama utvrđenja statusa BiH postojale su varija-cije kako definirati BiH: kao republiku građana ili republi-ku naroda. U dijelu nacrta “Organizacija republike” bilo je još više oprečnih prijedloga, posebice oko ovlasti Skupšti-ne i Predsjedništva BiH.9

Što se tiče oporbenih stranaka u razdoblju 1990. – 1992. kuriozitet je zabilježiti da je Savez socijalističke omladine – Demokratski savez BiH i skupina auktora: Rasim Kadić, Tarik Haverić, Đorđe Latinović, Martin Raguž i Zdravko Grebo, predložio “Nacrt ustava Republike Bosne i Her-cegovine”. Imao je 8 poglavlja sa 152 članka.10 Bio je to klasična prijedlog građanskoga i liberalnoga ustava, prepi-san s kakve belgijske ili švicarske matrice, daleko od vilajet-ske bosanske i hercegovačke stvarnosti. Bosna i Hercegovi-na bila je opisana kao “demokratska država svih svojih gra-đana” (čl. 1.), i kao “laička država” (čl. 4.). Zanimljiv je pri-jedlog čl. 10., u kojemu se opisuju jezici u BiH: “U RBiH u službenoj upotrebi su srpski jezik, hrvatski jezik, srpsko-hrvatski/hrvatskosrpski jezik i latinično i ćirilično pismo”.

Iz trećega jezika “srpskohrvatski/hrvatskosrpski” ra-zvio se kasnije jezik Bošnjaka. Ustavni nacrt iz omla-dinske kuhinje nije nikada dospio na dnevni red Skupštine SR BiH, premda je kao leteći radni materijal kružio u skup-štinskim kuloarima u proljeće 1991. Kratko rečeno, 1991. na ustavnom polju nije bila plodna. Dva-tri priopćenja ra-dnih skupina Komisije za ustavna pitanja i nešto materija-la razaslanoga u eter, bilo je sve što se podiglo oko ustavne halabuke. Srpska demokratska stranka uporno je bojkoti-rala sve sastanke, pripremajući svoje viđenje BiH njezinom komadanjem u pet-šest SAO, a u pozadini čekale su isu-kane ratne sablje. Hrvatska demokratska zajednica poka-zala je pristojnu zainteresiranost i ništa više. Vodećoj bo-šnjačko-muslimanskoj stranci – Stranci demokratske akci-je najviše je bilo stalo da novi ustav ugleda svjetlo dana. U tom smislu podnijela je nekoliko prijedloga i amandmana da se pristupi promjeni ustava SR BiH, ali ništa od toga nije se provelo u parlamentarnoj proceduri. Sam naziv “soci-jalistička” u nazivu SR BiH tek će kasnije ukinuti Ra-tno Predsjedništvo BiH.

Kada su europske velevlasti vidjele da su u BiH na djelu ustavne igre bez kraja i početke uključile su svoje pravne stručnjake u kabinetima. Iz Bruxellesa 9. ožujka 1992. sti-gao je “Europski prijedlog ustavnih promjena”, ali SDS ga je odmah dočekao na nož. Devet dana kasnije u Sarajevu europski moderatori ponudili su “Izjavu o principima za novo ustavno uređenje BiH”, koje su HDZ, SDA i SDS prihvatile kao moguću osnovu za daljnje pregovore.11 BiH je bila definirana kao država sastavljena od triju kon-stitutivnih jedinica na nacionalnom principu, uz uva-žavanje gospodarskih, zemljopisnih i drugih kriterija u postojećim granicama. Uz Izjavu bila je stidljivo prilo-žena i “Mapa konstitutivnih jedinica”, de facto etnički ze-mljovid prema popisu iz 1991. Temeljni kriterij tzv. Cu-tilleirova mape (prema portugalskom veleposlaniku Joseu Cutilleiru) bila je apsolutna i relativna nacionalna većina za svaku općinu.12 Prema predloženu zemljovidu Hrvatima bi pripalo jedva 12,78 posto površine BiH, Srbima 43,72 po-sto i Muslimanima 43,50 posto. Zbog nezadovoljstva svih triju strana u pregovorima, a i zbog poodmaklih priprema SDS-a i JNA u zaokruživanju i zauzimanju BiH u ožujku 1992., Cutilleirov mirovni plan i mape otišle su u povije-snu ropotarnicu.

4 K. Begić, Bosna i Hercegovina od Vanceove misije do Daytonskoga sporazuma, Bosanska knjiga, Sarajevo, 1997.,45 (Dalje: Begić, BiH).5 Zapisnik 4. zajedničke sjednice vijeća Skupštine SR BiH održane 27. veljače 1991., str. 7. 6 Zapisnici zajedničkih sjednica Skupštine RBiH 1990. – 1996., Sarajevo, 1996., 94 (dalje: Zapšisnici).7 Komisija za ustavna pitanja, br. 05/1-02-254/91. od 1. kolovoza 1991. (u posjedu R. D.).8 Begić, BiH, 50.9 Begić, BiH, 49.10 Nacrta ustava RBiH bio je kao poseban prilog objavljen u “Našim danima” od 15. ožujka 1991.11 Begić, BiH, 94.; M. Tuđman, Istina o Bosni i Hercegovini: Dokumenti 1991.-1995.”, Slovo M, Zagreb, 2005., 156.-159. (Dalje: Tuđman, Istina).12 Begić, BiH, 99; F. Boras, Kako je umirala Socijalistička republika Bosna i Hercegovina, Naklada S. Praljka, Mostar, 2002., 87. (Dalje: Boras, BiH).

Us t a v n e p r o m j e n e u B i H i k o n s o c i j a c i j s k i m o d e l i

88 | MAGAZIN ZA POLITIČKU KULTURU I DRUŠTVENA PITANJA

U kolovozu 1992. u stranačke kabinete BiH stigao je radni materijal pod naslovom “Elementi za novi ustav Bosne i Hercegovine”. Bio je to najkraći ustavni materijal viđen na balkanskim prostorima. Imao je samo 17 članaka, podije-ljenih u tri dijela: Opće odredbe, Ljudska prava i ustrojstvo vlasti u Republici. BiH je bila opisana kao suverena država ravnopravnih građana i naroda, a bila je podijeljena na tri konstitutivne jedinice na nacionalnim principima. Granice jedinica nisu definirane, već se kazalo kako će se one regu-lirati u aneksu ustavna prijedloga. Skupština je bila dvodo-mna, a vlada je bila sastavljena u proporcionalnome omje-ru 4:3:2 prema nacionalnoj zastupljenosti. Ustavni prije-dlog iz kolovoza 1992. je prošao gotovo nezapaženo, s ma-njim, više pohvalnim primjedbama M. Brkića i s više optu-žujućim primjedbama H. Silajdžića.13 Tako je ljeto 1992. prošlo bez većih ustavnih perturbacija, ako izuzmemo par-cijalne pregovore radnih skupina HDZ-a i SDA u Među-gorju. Naime, na tim sastancima čulo se kako će BiH biti podijeljena na četiri regije: Mostarsko-travničku, Sarajev-sko-zeničku, Tuzlansko-dobojsku i Banjolučko-bihaćku.14 Međutim, nakon toga iz Ureda predsjednika Predsjedniš-tva BiH A. Izetbegovića stiglo je priopćenje kako se samo radi o viđenjima stranačkih komisija, ali da Predsjedništvo BiH nije službeno iniciralo rad tih komisija.15

U jesen 1992. ustavna sudbina BiH prešla je u ruke Že-nevske konferencije, na kojoj su imenovani supredsjedate-lji C. Vance u ime UN-a i lord D. Owen u ime EZ-a. Na-kon dvomjesečna djelovanja radna skupina na čelu s fin-skim diplomatom M. Ahtissarijem predstavila je u listopa-du 1992. dokument “Moguće ustavne strukture BiH”.16 BiH je zamišljena kao decentralizirana država podijeljena na 7 do 10 autonomnih provincija, bez vojske i etničkih na-ziva. Skupština je dvodomna, Predsjedništvo čine guverne-ri provincija, dok je dosta prostora posvećeno poštivanju ljudskih prava. U prvim reagiranjima čelnici SDS-a izjavi-li su da “Srbi hoće jednu provinciju, a Muslimani i Hrva-ti neka imaju koliko hoće”.17 Ubrzo nakon toga srpski pre-govarači odbacili su navedeni prijedlog ustavnoga rješenja

BiH i ponudili svoj prijedlog. Prema njemu BiH je bila za-mišljena kao unija triju nacionalnih država.18

U 1993. godinu ušlo se ratujući i pregovarajući. Supred-sjedatelji Konferencije o bivšoj Jugoslaviji C. Vance i D. Owen ponudili su u siječnju 1993. cjelovit miro-vni plan za BiH, koji je sadržavao cjelovit mirovni paket, sastavljen od Sporazuma o BiH, Sporazum o miru u BiH, Mape provincija i Sporazum o prijelaznim rješenjima od 25. ožujka 1993.19 BiH je na temelju ustavnih načela opisa-na kao decentralizirana država, u kojoj će najveći broj fun-kcija biti u rukama provincija. Naravno, najviše pozornosti izazvale su mape provincija, prema kojima su Hrvati dobi-li provincije br. 3. (središnji dio Posavine), br. 8. (veći dio Hercegovine) i br. 10. (Livno i dio srednje Bosne), ukupno 25, 87 posto površine BiH, Bošnjaci su dobili 26,36 posto, a Srbi 42, 23 posto teritorija BiH, dok je Sarajevo imalo po-seban status.20 Vance-Owenov plan za BiH potpisali su M. Boban i A. Izetbegović,21 ali ne i R. Karadžić. Una-toč mnogim pritiscima Narodna skupština Republike Srpske odbila je na sjednicama u Bileći i Bijeljini miro-vne sporazume o BiH.22

Tijekom 1993. još jednom se između hrvatskih i bošnjačkih pregovarača u Međugorju raspravljalo o mogućem uređe-nju BiH, ali bez većih rezultata.23 U kolovozu 1993., pa po-tom u rujnu 1993., dvojac D. Owen i T. Stoltenberg postigli su izvjestan napredak u mirovnim pregovorima. Kuriozitet je što su o “Sporazum o BiH” raspravljali F. Tuđman, S. Milošević i M. Bulatović na britanskom nosaču “Invin-cible”.24 Sporazum na nosaču “Invincible”, koji je predvi-đao BiH kao Uniju republika, nije potpisan.25 Krajem ruj-na 1993. iz radionice Owen – Stoltenberg izišao je dorađe-ni “Sporazum o Bosni i Hercegovini”.26 Njime je BiH defi-nirana kao Savez triju konstitutivnih republika, uz koji su dodane karte razgraničenja. U prvotnoj verziji bilo je za-mišljeno da Hrvatska republika ima 16,59 posto teritorija BiH, Bošnjačka republika 28,29 posto, a Srpska 52,08 po-sto.27 Naravno, sve strane u pregovorima htjele su korekci-

13 Materijal u osobnom arhivu R. D.14 M. Sivrić, BiH četiri regije, Slobodna Dalmacija, 29. 8. 1992., 3.15 Viđenja stranačkih komisija, HINA, Slobodna Dalmacija, 9. 9. 1992., 40.16 Begić, BiH, 104 ss; Tuđmna, Istina, 261.-269. 17 BiH ekskluziv, listopad, 1992., str. 2.18 Tuđman, Istina, 293 ss.19 Begić, BiH, 109; Slobodna Dalmacija, 15., 16. i 17. siječnja 1993., str. 16.20 Begić, BiH, mapa 4.21 Tuđman, Istina, 336; Begić, BiH, 122.22 Begić, BiH, 123.23 Tuđman, Istina, 381.24 Tuđman, Istina, 444 ss.25 Tuđman, Istina, 444.26 Begić, BiH, 149 ss; Tuđman, Istina, 450 ss; Sporazum o Bosni i Hercegovini, Večernji list, 30. 9. 1993., str. 13.-14. i 19.-20.27 Begić, mapa br. 5.

Us t a v n e p r o m j e n e u B i H i k o n s o c i j a c i j s k i m o d e l i

STATUS, BROJ 9, PROLJEĆE 2006. | 89

je granica u svoju korist. Zadnje korekcije granica predsta-vljene su 22. prosinca 1993., da bi nakon njih iskrsnulo 15 spornih točaka.28

Bilo je razvidno početkom 1994. da su pregovori u europ-skoj režiji dospjeli na slijepi kolosijek. To je značilo da bez američkoga i ruskoga posredovanja sporazum nije mogu-će postići. Stoga su se u Bonnu 22. veljače 1994. na sastan-ku Europske unije, SAD-a i Rusije, dogovorili pregovarački principi i okviri za mogući sporazum. To je dovelo do potpi-sivanja mirovnih sporazuma u Washingtonu, prvo Okvir-noga sporazuma o Federaciji u BiH,29 te zatim Spora-zuma o konfederaciji Republike Hrvatske i Federacije BiH,30 i konačno 18. ožujka 1994. upriličena je ceremonija svečana potpisivanja cjelovitoga Washingtonskoga spo-razuma.31 Ustav Federacije BiH usvojile su Skupština re-publike BiH32 i Ustavotvorna skupština Federacije.33 Nje-mu će Sporazumom u Beču u svibnju 1994. biti omeđeno područje Federacije BiH,34 te u srpnju 1994. Planom kon-taktne skupine.35

U bosanskohercegovačkom ustavnom rašomonu od 1990. do 1994. i laiku je bilo jasno da su europski političari, drža-vnici i stručnjaci upali u ustavne igre bez granica. Ustavno-gordijski čvor u BiH nije se mogao riješiti s maglovitim dr-žavnim rješenjima, nestabilnim granicama, uz neprestano popuštanje srpskoj strani. Srpski stratezi umovali su u stilu: Prvo mi daj zemlju, pa onda ustav. Istom kada su se umi-ješali Amerikanci, koji su dobro vidjeli da su najjači argu-menti pregovorima brzi zrakoplovi i pametne rakete, mir je ubrzo sklopljen.

RADOSLAV DODIG, ROĐEN 1954. U LJUBUŠKOM, ZAVR-ŠIO FILOZOFSKI FAKULTET, ZAPOSLEN U MOSTARU. ČLAN HRVATSKOGA ARHEOLOŠKA DRUŠTVA, HRVATSKOGA FI-LOLOŠKOGA DRUŠTVA I UREDNIK U BIBLIOTECI “STEĆAK” NAKLADNIČKE KUĆE ZIRAL U MOSTARU. OBJAVLJUJE RA-DOVE U STRUČNIM ČASOPISIMA, TE KOLUMNE I KOMEN-TARE U DNEVNIM NOVINAMA.

28 Begić, BiH, 160.29 Tuđman, Istina, 528. Sporazum su potpisali K. Zubak, H. Silajdžić i M. Granić.30 Tuđman, Istina, 538.31 Begić, BiH, 165. i 170.32 Sjednica od 28. do 30. ožujka 1994: Zapisnici Skupštine RBiH, 136.-139.33 Begić, 171., bilj. 7.; Službene novine FBiH, br. 1. od 21. srpnja 1994., 1.-24.34 Begić, mapa 6.35 Begić, mapa 7.