Paulo Coelho - Vje tica iz Portobella (266 stranica) Nitko ne u i e svjetiljku da je stavi u zakutak ili pod posudu, nego na svijenjak da oni koji ulaze vide svjetlost. LUKA, 1133 O Marijo, koja si bez grijeha zaela, moli za one koji ti se obraaju. Amen. Za S. F. sunce koje je irilo svjetlost i toplinu kuda je pro lo, i primjer onima ko ji razmi ljaju dalje od vlastitih obzora. Prije nego to su ove izjave napustile moj radni stol kako bi slijedile sudbinu ko ju sam im odredio, namjeravao sam ih pretvoriti u obinu knjigu u kojoj se, nakon podrobnog istra ivanja, pripovijeda neka istinita pria. Poeo sam itati niz biografija koje bi mi mogle pomoi da je napi em, dok nisam ne to shv atio autorov stav prema glavnom liku na koncu utjee na rezultat njegovih istra ivan ja. Kako moja namjera nije bila rei tono ono to mislim, nego pokazati kako su priu o vje tici iz Portobella do ivjeli njezini glavni sudionici, odustao sam od zamisli o knjizi uinilo mi se bolje jednostavno prenijeti ono to su mi ispriali. j. itko ne upali svjetiljku da bi je sakrio iza vrata svrf ha svjetla je iriti sv jetlost oko sebe, otvarati oi, otkrivati uda uokolo. Nitko ne prinosi kao rtvu ono najvrednije to ima ljubav. Nitko ne predaje svoje snove u ruke onih koji ih mogu uni titi. Osim Athene. Dugo nakon Athenine smrti, njena biv a uiteljica zamolila me da poem s njom do grada Prestopansa u kotskoj. Tamo je, zahvaljujui nekakvom feudalnom zakonu koji e se ukinuti mjesec dana kasni je, grad udijelio slu beni oprost 81 osobi i njihovim makama smaknutima zbog arobnja t va u 16. i 17. stoljeu. Prema rijeima slu benog glasnogovornika Baruna Prestoungrangea i Dolphinstouna, vein a ih je bila osuena bez ikakvog vrstog dokaza, tek na osnovu iskaza svjedoka optu be , koji su tvrdili da osjeaju prisutnost Neastivog. Nema smisla govoriti sada o svim inkvizicijskim zlouporabama, spravama za muenje i lomaama paljenim mr njom i osvetom. Ali ipak, Edda mi je tijekom puta nekoliko pu ta ponovila kako joj je ne to u tom inu neprihvatljivo grad i 14. Barun Prestoungra ngea i Dolphinstouna udjeljivali su oprost okrutno pogubljenim ljudima. Nalazimo se u jeku 21. stoljea, a potomci istinskih zloinaca, onih koji su ubijali nevine, jo si uzimaju za pravo opra tati. Zna na to mislim, Herone. Znao sam. Neki novi lov na vje tice uzima maha, samo to ovaj put oru je nije usijano e ljezo, nego ironija i osuda. Tko sluajno otkrije kakav dar i drzne se govoriti o svojim sposobnostima, naie na nepovjerenje. I obino se tu nade mu , ena, otac, sin, l judi koji, umjesto da budu ponosni, na koncu zabrane svaki spomen te pojave, iz straha da se obitelj ne izlo i ruglu. Prije nego to sam upoznao Athenu, smatrao sam da se sve to svodi na besramno okor i tavanje ljudskim oajem. Moj put u Transilvaniju radi dokumentarnog priloga o vamp irima takoer je bio nain da poka em kako je ljude lako prevariti neka se vjerovanja odr e u ovjekovoj ma ti, koliko god besmisleno izgledala, da bi se na koncu njima oko ristili ljudi bez skrupula. Pri posjetu Drakulinom dvorcu, obnovljenom samo kako bi turistima pru io osjeaj da se nalaze na posebnom mjestu, pri ao mi je neki vladin slu benik i natuknuo kako u dobiti prilino pre12 ma njegovim rijeima znaajan dar kad se film prika e na BBCu. Po njegovu sudu, ja sam promicao va nost toga mita, to je zavrijedilo velikodu nu naknadu. Jedan od vodia rek ao mi je kako broj posjetitelja raste iz godine u godinu i kako je bilo kakav sp omen tog mjesta dobrodo ao, ak i ako se utvrdi da je dvorac la an, kako je Vlad Dracu l povijesna osoba koja nema nikakve veze s tim mitom, ve da se sve svodi na bunca nje nekog Irca Bilje ka urednika Bram Stoker koji uope nije posjetio taj kraj. Tono u tom trenutku shvatio sam kako, koliko god bio dosljedan injenicama, ipak ne dobrovoljno potkrepljujem la . Iako je namjera mog putovanja bila upravo suprotna razotkriti, naime, obmanu tog mjesta ljudi vjeruju u to ele. Vodi je bio u pravu, z apravo sam davao vlastiti doprinos njegovoj daljnjoj promid bi. Odmah sam napustio projekt, iako sam prilino bio ulo io u put i istra ivanja. Ali odlazak u Transilvaniju ipak je imao golem odjek u mom ivotu upoznao sam Athe

nu, dok je tragala za svojom majkom. Sudbina, ta udesna, neumoljiva sudbina dovel a nas je jedno pred drugo u beznaajnom predvorju jo beznaajnijeg hotela. Bio sam sv jedokom njenog prvog razgovora s Deidrom ili Eddom, kako voli da je zovu. Kao ka kav vanjski promatra, bio sam nazoan uzaludnoj borbi koju je moje srce vodilo nast ojei ne dopustiti da me zavede ena koja ne pripada mom svijetu. Slavio sam kad je razum izgubio bitku, kad mi je preostalo jedino predati se, prihvatiti da sam za ljubljen. Ta me strast dovela do obreda o kakvima nisam ni sanjao, do dvije materijalizaci je, do padanja u trans. Uvjeren da me ljubav zaslijepila, sumnjao sam u sve, ali sumnja, umjesto da me paralizira, sumnja me gurnula u smjeru oceana ije postojan je nisam bio u stanju priznati. Ta mi je snaga omoguila da se u najte im trenucima suoim s cinizmom nekolicine prijatelja novinara i pi em o Atheni i njezinu radu. A budui da ljubav i dalje ivi, iako je Athena ve mrtva, snaga je jo uvijek prisutna meutim, ja jedino elim zaboraviti to sam vidio i nauio. Mogao sam pl oviti tim svijetom samo dok dr im Athenu za ruku. Ovo su bili njeni parkovi, njene rijeke, njene planine. Nakon to je oti la, elim da se sve brzo vrati na staro obratit u vi e pozornosti na gu ve u prometu, na vanjsku p olitiku Velike Britanije, na nain kako se upravlja na im porezima. elim ponovno misl iti da je svijet magije tek dobro smi ljen trik. Da su ljudi praznovjerni. Da stva ri koje znanost ne mo e objasniti nemaju pravo postojati. Kad su susreti u Portobellu poeli izmicati kontroli, beskrajno smo raspravljali o njezinu pona anju, ali danas mi je drago to me nikada nije poslu ala. Ako postoji ka kva utjeha u tragediji kad izgubimo osobu koju toliko volimo, onda je to uvijek nu na nada da je mo da bolje tako. Ja se budim i usnivam s tim uvjerenjem bolje da je Athena oti la, nego da je si la u pakao ove zemlje. Nikada ne bi mogla povratiti du evni mir nakon dogaaja koji su j e obilje ili kao vje ticu iz Portobella. Ostatak njezina ivota sveo bi se na gorko su kobljavanje njenih osobnih snova s kolektivnom stvarno u. Poznavajui njenu narav, bo rila bi se do kraja, tro ila bi snagu i radost nastojei dokazati ono u to nitko, ama ba nitko, nije spreman povjerovati. Tko zna, mo da je tra ila smrt kao to brodolomac tra i otok? Vjerojatno je stajala na m nogim stanicama podzemne eljeznice pred zoru i ekala napadae koji se nisu pojavljiv ali. Mo da je etala po najopasnijim londonskim etvrtima u potrazi za ubojicom koji s e nije pokazivao. Vjerojatno je izazivala gnjev monika, koji nisu bili u stanju i skaliti svoj bijes. Dok nije uspjela postati rtvom okrutnog ubojstva. Ali, na kraju krajeva, koliko n as izbjegne gledati kako nam va ne stvari u ivotu nestaju iz sata u sat? Ne mislim pri14 tom samo na ljude, nego i na na e zamisli i snove mo emo se oduprijeti jedan dan, je dan tjedan, nekoliko godina, ali vjeno smo osueni na poraz. Tijelo i dalje ivi, ali du a prije ili kasnije primi smrtni udarac. Savr en zloin, u kojem ne znamo tko nam je ubio radost, kakav motiv stoji iza toga, ni gdje su krivci. A ti krivci, koji ne odaju ime, jesu li svjesni to ine? Sumnjam, jer i oni su rtve stvarnosti koju su proizveli, bilo da su tu ni, oholi, slabi ili silni. Ne razumiju i nikada nee razumjeti Athenin svijet. Da, dobro je da tako govorim A thenin svijet. Konano prihvaam da sam u njemu bio u prolazu, kao iz usluge, kao ovj ek koji se nade u krasnoj palai i ku a najbiranija jela, svjestan da je to tek pros lava, da palaa nije njegova, da hrana nije kupljena njegovim novcem, da e se u odr eenom trenutku svjetla ugasiti, vlasnici poi na poinak, sluge se vratiti u svoje so be, vrata e se zatvoriti i on e opet stajati na cesti, ekati taksi ili autobus za p ovratak u prosjenost svakodnevice. Vratio sam se. Bolje reeno dio mene vratio se u ovaj svijet, u kojem ima smisla s amo ono to vidimo, dodirujemo i znamo objasniti. elim ponovno kazne za brzu vo nju, svae u redu u banci, beskrajne pritu be na vrijeme, filmove strave i utrke Formule 1. Ovo je svijet s kojim moram provesti ostatak ivota. O enit u se i dobiti djecu, p ro lost e se pretvoriti u daleku uspomenu i na kraju u se pitati kako sam mogao biti toliko slijep, kako sam mogao biti tako lakovjeran? Znam i da e tijekom noi drugi dio mene lutati svemirom, u dodiru s neim to je jednak o stvarno kao kutija cigareta ili a a d ina preda mnom. Moja du a plesat e s Atheninom d u om, bit u s njom dok spavam, probudit u se u znoju, otii u kuhinju i popiti a u vode.

Shvatit u da protiv duhova valja koristiti sredstva koja nisu dio stvarnosti. A onda u, po savjetu moje bake, ostaviti otvorene kare na nono m ormariu i time presjei nastavak sna. Sljedeeg dana pogledat u kare s dozom kajanja. Ali moram se ponovno prilagoditi ovo m svijetu, inae u poludjeti. rtj 32j. itko ne mo e upravljati ni s kim. U odnosu dvoje ljudi, oboje znaju to ine, ak i ako se kasnije jedno od njih po ali da je iskori teno. Athena je to znala rei, ali se pona ala obrnuto jer mene je iskoristila i upravljal a mnome bez imalo obzira prema mojim osjeajima. Stvari su jo ozbiljnije kad govori mo o magiji na kraju krajeva ona je bila moja uiteljica, zadu ena da prenese svete tajne i probudi nepoznatu snagu koju svi mi posjedujemo. Kad se odva imo na to nep oznato more, slijepo vjerujemo ljudima koji nas vode, uvjereni da oni znaju vi e o d nas. Ali ja vam jamim da ne znaju. Ni Athena, ni Edda, ni ljudi koje sam upoznala prek o njih. Athena mi je govorila kako ui dok poduava i, iako sam u poetku odbijala u t o povjerovati, kasnije sam pomislila kako je to mo da istina, da bih na kraju otkr ila kako se radi o jo jednom od brojnih naina kojima nas je navodila da se odrekne mo opreza i prepustimo njenim arima. Ljudi koji kreu u duhovnu potragu ne razmi ljaju ele rezultate. ele se osjeati monima, biti izdvojeni iz bezimenog mno tva. ele biti posebni. Athena se stra no poigravala tuim osjeajima. ini mi se da se, nekada davno, duboko divila Svetoj Maloj Tereziji. Katolika me vj era ne zanima, ali, po onome to sam ula, Terezija je odr avala neku vrstu mistinog i tjelesnog zajedni tva s Bogom. Athena je jednom prilikom izjavila kako bi voljela da njena sudbina bude slina Terezijinoj. U tom je sluaju trebala poi u samostan i p osvetiti ivot molitvi i slu enju siromasima. To bi svijetu bilo puno korisnije i pu no bezopasnije nego to je, putem glazbe i obreda, ljude dovodila do neke vrste op ijenosti pri kojoj su mogli upoznati ono najbolje, ali i najgore u sebi samima. Ja sam joj se obratila tra ei smisao u vlastitom ivotu, iako sam to zatajila pri na em prvom susretu. Trebala sam odmah na poetku shvatiti kako to Athenu nije previ e za nimalo htjela je ivjeti, plesati, voditi ljubav, putovati, okupljati ljude oko se be da vide kako je mudra, razmetati se svojom nadareno u, izazivati susjede, iskori stiti do kraja sve to je svjetovno, premda je svojoj potrazi poku avala dati duhovn u patinu. Svaki put kad bismo se susrele, radi maginih obreda ili izlaska u kafi, bila sam s vjesna njene moi. Gotovo sam je mogla dodirnuti, toliko se sna no osjeala. U poetku s am bila oarana, htjela sam biti poput nje. Ali jednoga dana, u nekom kafiu, poela j e priati o treem obredu, koji ima veze sa seksualno u. Govorila je to pred mojim dekom . Izgovor joj je bila namjera da me podui. Cilj joj je, po mom mi ljenju, bio zaves ti mu karca kojeg sam ja voljela. I naravno, na kraju je u tome uspjela. Ne valja ru no govoriti o ljudima koji su iz ovoga ivota pre li na astralni plan. Ath ena ne mora polagati raune meni, nego svim onim silama koje je, umjesto da ih usmjeri za dobrobit ovjeanstva i za svoje duhovno uzdizanje, koristila iskljuivo za vlastiti probitak. I to je jo gore, sve to smo zajedno zapoele moglo je uroditi plodom, da nije bilo nj enog neobuzdanog egzibicionizma. Bilo bi dovoljno da se pona ala samozatajno i dan as smo mogle zajedno vr iti zadau koja nam je povjerena. Ali ona se nije mogla svla dati, smatrala se gospodaricom istine, sposobnom da nadvlada sve prepreke zahval jujui svom zavodnikom armu. I kako je zavr ilo? Ostala sam sama. Ali vi e ne mogu ostaviti napola obavljen posao moram ii do kraja, iako sam esto slaba i gotovo uvijek se osjeam obeshrabreno. Ne iznenauje me to je njezin ivot tako zavr io cijelo je vrijeme oijukala s opasno u. Ka da su ekstroverti nesretniji od introverta i da to nastoje nadoknaditi dokazujui sebi samima da su zadovoljni, veseli, da im dobro ide u ivotu. Barem to se nje tie, ta je primjedba u potpunosti na mjestu. Athena je bila svjesna svoje karizme i nanijela je bol svima koji su je voljeli. ak i meni. Veire jj 37

yko nas neki neznanac nazove telefonom i malo s naf i ma porazgovara, ni ta ne nat ukne, ne ka e ni ta osobito, a ipak nam pru i pa nju koju rijetko primamo, u stanju smo te iste noi poi u krevet prilino zaljubljene. Takve smo i u tome nema niega lo eg, u en skoj je naravi da se s velikom lakoom otvaramo prema ljubavi. Ta ista ljubav otvorila me za susret s Majkom kad sam imala devetnaest godina. A thena je takoer bila te dobi kad je prvi put ple ui pala u trans. Ali to je i jedino to nam je bilo zajedniko dob u trenutku inicijacije. U svemu ostalom bile smo uistinu potpuno razliite, pogotovo u nainu ophoenja s drug ima. Kao njena uiteljica, uvijek sam davala sve od sebe kako bih joj pomogla da u smjeri svoju unutarnju potragu. Kao njena prijateljica iako nisam sigurna da je to prijateljstvo bilo uzvraeno nastojala sam je upozoriti kako svijet jo nije spre man za preobrazbe koje je ona eljela pokrenuti. Sjeam se da sam provela nekoliko b esanih noi dok nisam odluila dopustiti joj da djeluje potpuno slobodno i samo slij edi to joj srce nala e. Njezin glavni problem bio je to to je bila ena 22. stoljea koja je ivjela tek u 21. stoljeu, i to je to otvoreno pokazivala. Je li platila cijenu? Itekako. Ali platil a bi i vi e da je skrivala injenicu kako je posebna. Bila bi ogorena i frustrirana, vjeno bi brinula to e drugi rei, uvijek bi govorila prvo moram ovo pa u se onda posve titi mome snu, alila bi se stalno kako nema idealne uvjete. Svi tra e savr enog uitelja, ali i uitelji su ljudi, iako njihov nauk mo e biti bo anski, a to je ono to ovjek te ko prihvaa. Ne treba zamijeniti uitelja za lekciju, obred za e kstazu, prenositelja simbola za sam simbol. Tradicija se zasniva na susretu sa iv otnim silama, a ne na ljudima koji je prenose. Meutim, mi smo slabi molimo Majku da nam po alje vodie, dok nam ona alje tek znakove za put koji trebamo prijei. Jao onima koji tra e pastire, umjesto da ude za slobodom! Susret s vi om energijom sv ima je dostupan, ali izmie onima koji svoju odgovornost prebacuju na druge. Na e vr ijeme na ovoj zemlji je sveto i trebamo slaviti svaki trenutak. Potpuno smo zaboravili koliko je to va no ak su se i vjerski blagdani pretvorili u priliku za odlazak na more, izlet ili skijanje. Nema vi e obreda. Vi e se obine radnj e ne mogu pretvoriti u ne to sveto. Dok kuhamo, alimo se kako gubimo vrijeme, a mog li bismo ljubav pretvarati u hranu. Radimo uvjereni da je rad Bo je prokletstvo, a trebali bismo koristiti svoje sposobnosti za postizanje u itka i irenje Majine ener gije. Athena je iznijela na povr inu iznimno bogat svijet koji svi mi nosimo u du i, ali n ije primijetila da ljudi jo nisu spremni prihvatiti vlastitu mo. Kada tra imo smisao ivota ili put spoznaje, mi ene uvijek se poistovjeujemo s jednim od etiri klasina arhetipa. Djevica i ne govorim pritom o spolnom djevianstvu je ena ija se potraga odvija kroz potpunu neovisnost, i sve to naui plod je njene sposobnosti da se sama suoi s izaz ovima. Muenica otkriva nain samospoznaje u boli, predanosti i patnji. Svetica nalazi pravi razlog postojanja u bezgraninoj ljubavi, u sposobnosti dariv anja bez da i ta tra i zauzvrat. I konano, Vje tica kree u potragu za potpunim i bezgraninom zadovoljstvom, ona time o pravdava svoje postojanje. Iako obino moramo odabrati samo jedan od ovih enskih tipova, Athena je utjelovljiv ala sva etiri istodobno. Naravno da mo emo opravdati njeno pona anje i rei kako ljudi koji padnu u trans ili d ozive ekstazu znaju izgubiti dodir sa stvarno u. Ali to nije istina materijalni i d uhovni svijet su jedno te isto. Mo emo promatrati Bo anstvo u svakom trunku pra ine, a li to nas ne spreava da ga obri emo mokrom krpom. Bo anstvo pritom ne nestaje, nego s e preobra ava u istu povr inu. Athena je trebala biti opreznija. Kad razmislim o ivotu i smrti moje uenice, ini mi se kako bih i sama trebala ne to promijeniti u vlastitom pona anju. Lejja ythena? Kakvo zanimljivo ime! Da vidimo... njen Najf Tvei broj je devet. Vedra, d ru tvena, istie se u mno tvu. Ljudi joj prilaze u potrazi za razumijevanjem, suuti, ve likodu no u, ali upravo zato bi trebala pripaziti jer popularnost zna udariti u glavu i na kraju ovjek izgubi vi e no to dobije. Treba biti oprezna na jeziku jer je sklo na govoriti vi e no to nala e zdrav razum.

A njen Najmanji broj je jedanaest. Mislim da udi za nekom vodeom pozicijom. Zanima je mistika, uz pomo koje nastoji unijeti sklad medu ljude koji je okru uju. Meutim, to je u izravnom sukobu s brojem devet, koji se dobije zbrojem dana, mjes eca i godine njena roenja, svedenim na jednu znamenku. Uvijek e je pratiti zavist, tuga, povuenost u sebe i temperamentne odluke. Pa ljivo s ovim negativnim vibracij ama pretjeranim ambicijama, manjkom sno ljivosti, zlouporabom moi, napadnosti. Zbog tog sukoba predla em da se poku a posvetiti kakvom zvanju koje ne podrazumijeva emotivan odnos s ljudima, nekom poslu na podruju informatike ili strojarstva. Mrtva je? Oh, ao mi je. A ime se na kraju bavila? Cime se Athena na kraju bavila? Athena je radila sva ta pomalo, ali, kad bih morao sa eti njen ivot, rekao bih da je bila sveenica koja je znala razumjeti prirodne si le. Ili, bolje reeno, osoba koja je, zbog same injenice da nema sto izgubiti, niti oekuje previ e od ivota, stavila na kocku vi e no to bi itko drugi, da bi se na koncu pretvorila u sile kojima je smatrala da gospodari. Bila je prodavaica u trgovini, slu benica u banci, agentica za prodaju nekretnina i , na nijednom od tih poslova, nije zatajila sveenicu koju je nosila u sebi. ivio s am s njom osam godina i dugovao sam joj ovo da o ivim uspomenu na nju, na njen ide ntitet. Najte e prilikom prikupljanja ovih izjava bilo je uvjeriti ljude da mi dopuste nav esti njihova prava imena. Jedni su tvrdili kako ne ele biti upetljani u ovakve pr ie, drugi su poku avali sakriti svoja mi ljenja i osjeaje. Pojasnio sam kako mi je pra va nakana pomoi da je bolje razumiju svi koji su je poznavali, ali da nitko nee vj erovati anonimnim izjavama. Budui da je svatko od ispitanika smatrao da posjeduje jedinu i konanu verziju neko g dogaaja, bez obzira na to koliko neva an on bio, na koncu su pristali. Tijekom sn imanja uvidio sam da stvari nisu apsolutne, ve da postoje u skladu spoimanjem sva ke osobe. Cesto puta emo najbolje upoznati sami sebe poku amo li doznati kako nas d rugi vide. To ne znai da trebamo ispunjavati tuda oekivanja, ali barem emo bolje razumjeti sam i sebe. Dugovao sam to Atheni da o ivim njenu priu, napi em nien mit. Kfahb 7 j. emojte je zvati Athena, molim vas. Njeno pravo ime je Sherine. Sherine Khalil , voljena i arko eljena ki, koju bismo ja i moj suprug rado sami donijeli na svijet ! Ali ivot je imao druge namjere kad je sudbina iznimno velikodu na, uvijek postoji n eki ponor u koji mogu pasti svi snovi. ivjeli smo u Bejrutu u vrijeme kad su ga svi smatrali najljep im gradom na Bliskom istoku. Moj suprug je bio uspje an poduzetnik, vjenali smo se iz ljubavi, svake smo godine putovali po Europi, imali smo puno prijatelja, pozivali su nas na sve va n e dru tvene dogaaje, a jednom sam ak ugostila predsjednika Sjedinjenih Dr ava, zamisli te! Bila su to tri nezaboravna dana dva smo proveli s amerikim tajnim slu bama koje su zavirile u svaki kutak u kui u etvrti su boravili ve vi e od mjesec dana, zauzeli strate ke pozicije, unajmili stanove, preru avali se u prosjake ili u zaljubljene p arove. I jo jedan dan, bolje reeno, dva sata proslave. Nikada neu zaboraviti zavist u oima na ih prijatelja, niti veselje zbog prilike da se fotografiramo s najmonijim ovjekom na svijetu. Imali smo sve, osim onoga to smo najvi e eljeli djeteta. Dakle ni ta nismo imali. Sve smo poku ali polagali smo zavjete, obilazili mjesta na kojima su jamili uda, obi lazili lijenike i iscjelitelje, uzimali lijekove i ispijali pripravke i arobne nap itke. Dva puta sam se podvrgla umjetnoj oplodnji i izgubila obje bebe. Drugom sa m prilikom izgubila i lijevi jajnik i vi e nisam mogla pronai nijednog lijenika koji bi se upustio u jo jednu slinu pustolovinu. Tada je netko od mnogih prijatelja koji su poznavali na e prilike predlo io jedini m ogui izlaz usvojenje. Rekao je kako ima poznanstva u Rumunjskoj i kako postupak n e bi dugo trajao. Mjesec dana kasnije sjeli smo u avion. Na prijatelj je vodio va ne poslove s diktat orom koji je upravljao zemljom u to vrijeme, a ijeg se imena ne sjeam Bilje ka uredn ika Nicolae Ceauescu, tako da smo uspjeli izbjei svu birokraciju i stigli izravno u jedan centar za usvajanje u Sibiuu. Tamo su nas odmah doekali s kavom, cigaret

ama, mineralnom vodom i svim pripremljenim papirima, trebalo je samo odabrati di jete. Odveli su nas do jaslica u kojima je bilo jako hladno i nije mi bilo jasno kako mogu dr ati tu jadnu djecu u onakvim uvjetima. Prva pomisao mi je bila sve ih usvo jiti, dovesti ih u na u zemlju u kojoj je bilo sunca i slobode, ali to naravno nij e bilo mogue. Hodali smo medu kolijevkama i slu ali djeji pla, prestravljeni va no u odlu e koju smo trebali donijeti. Tijekom vi e od sat vremena, ni ja ni moj suprug nismo rije prozborili. Iza li smo, p opili kavu, zapalili cigaretu, vratili se ponovili smo to nekoliko puta. Primije tila sam kako ena odgovorna za usvajanje poinje gubiti strpljenje, morala sam odlui ti. U tom trenutku, pratei nagon koji bih se usudila nazvati majinskim, kao da sam prona la dijete koje je trebalo biti moje u ovoj inkarnaciji, ali koje je tuda utr oba donijela na svijet, pokazala sam rukom na jednu djevojicu. Slu benica je predlo ila da jo malo razmislimo. Upravo ona, koja je djelovala tako ne strpljivo zbog na eg oklijevanja! Ali ja sam ve bila odluila. Unato tome, iznimno pa ljivo i nastojei ne uvrijediti me vjerovala je da imamo veze u visokim krugovima rumunjske vlade, do apnula je da moj suprug ne uje Znam da ona nije dobar izbor. To je ki neke Ciganke. Odgovorila sam joj kako se kultura ne prenosi genima dijete, koje je imalo tek t ri mjeseca, bit e moja i suprugova ki, odgojena po na im obiajima. Upoznat e crkvu u k oju smo mi odlazili, pla e na koje smo i li na izlet, itat e knjige na francuskom, poh aati ameriku kolu u Bejrutu. Osim toga, ja ni ta nisam znala i jo uvijek ne znam o rom skoj kulturi. Znam samo da putuju, da se rijetko kupaju, da varaju ljude i nose nau nice u uhu. Pria se da znaju krasti djecu i odvoditi je u svoje karavane, ali s ad se dogaalo upravo suprotno ostavili su za sobom jedno dijete kako bih se ja o njemu brinula. ena me opet poku ala razuvjeriti, ali ja sam ve potpisivala papire i tra ila od mu a da uini isto. Na povratku u Bejrut, svijet se inio drugaijim Bog mi je dao razloga da i vim, radim i borim se u ovoj suznoj dolini. Sad smo imali dijete koje e opravdati sva na a nastojanja. Sherine je rasla u mudrosti i ljepoti pretpostavljam da to ka u svi roditelji, ali mislim da je bila uistinu posebno dijete. Jednoga poslijepodneva, imala je ona ve pet godina, jedan od moje brae rekao je kako e joj, bude li kasnije htjela radit i u inozemstvu, ime Sherine uvijek odavati porijeklo. Predlo io je neka ga promije nimo u ne to to ne znai ama ba ni ta, na primjer Athena. Naravno da danas znam kako Athena nije samo glavni grad jedne dr ave, ve i bo ica mudrosti, i nteligencije i rata. Moj brat je to vjerojatno znao, a osim toga bio svjestan i pote koa koje bi arapsko ime moglo uzrokovati u budunosti bavio se politikom, kao cijela na a obitelj, i ht io je za tititi neakinju od crnih oblaka koje je samo on nazirao na obzoru. Najvee i znenaenje bilo je to to se Sherini dopalo kako ta rije zvui. Tog istog poslijepodnev a poela je govoriti o sebi kao Atheni i nitko joj to nije mogao izbiti iz glave. Kako bismo joj udovoljili, usvojili smo i taj nadimak, uvjereni da e ga uskoro za boraviti. Mo e li ime utjecati na ovjekov ivot? Vrijeme je prolazilo, nadimak se odr ao i na kra ju smo se navikli na njega. Jo dok je bila djevojica otkrili smo kako osjea izvjestan duhovni poziv veinu vremen a provodila je u crkvi i znala evanelja napamet, to je istodobno predstavljalo bla goslov i prokletstvo. U svijetu u kojem su rasle vjerske podjele, ja sam strahov ala za kerinu sigurnost. U to vrijeme Sherine nam je ve poela govoriti, kao da je t o ne to najprirodnije na svijetu, kako ima mnogo nevidljivih prijatelja, anela i sv etaca ije je likove viala u crkvi u koju smo i li. Jasno mi je da sva djeca na svije tu imaju privienja, iako ih se rijetko sjeaju nakon to prerastu odreenu dob. Djeca z naju takoer udahnuti ivot ne ivim predmetima, poput lutaka ili ivotinja od pli a. Ali a a mi se prelila kad mi je, nakon to sam jednoga dana oti la po nju u kolu, rekla kako je vidjela enu u bijelom, slinu Djevici Mariji. Vjerujem u anele, naravno. Vjerujem ak i da aneli razgovaraju s malom djecom, ali k ad se djetetu ukazuju odrasli ljudi, to je ne to sasvim drugo. Znam za mnoge prie o pastirima i drugim ljudima sa sela koji su tvrdili kako su vidjeli enu u bijelom , to im je na koncu uni tilo ivot. Ljudi su od njih poeli oekivati uda, roditelji

se brinuli, sela se pretvorila u odredi ta hodoa a, a jadna djeca zavr ila u samostanu. Zato me ta pria toliko zabrinula u toj dobi Sherine se trebala vi e baviti minkom, l akiranjem noktiju, gledanjem romantinih serija ili djejih programa na televiziji. Ne to nije bilo u redu s mojom keri i ja sam se odluila obratiti strunjaku. Opustite se rekao mi je. Po mi ljenju pedijatra, specijalista za djeju psihologiju, s kojim se slagala veina lijenika koji se bave takvim sluajevima, nevidljivi prijatelji predstavljaju neku vrsta projekcije snova, koja poma e djeci da na ne kodljiv nain otkriju svoje elje i i zraze osjeaje. Ali ena u bijelom? Odgovorio mi je kako Sherine mo da ne razumije dobro na nain vienja ili tumaenja svije ta. Predlo io je da malo po malo pripremimo teren kako bismo joj rekli da je usvoj ena. Prema njegovim rijeima, najgore bi bilo da ona to sama otkrije. Mogla bi pos umnjati u sve to je okru uje i njeno pona anje bi moglo postati nepredvidljivo. Od toga trenutka smo se poeli drugaije ophoditi prema njoj. Ne znam koliko se ovjek mo e sjeati stvari koje su mu se dogodile kad je bio novoroene, ali nastojali smo po kazati koliko je volimo i kako vi e ne treba bje ati u svijet ma te. Trebala je uvidje ti kako je njen vidljivi svijet najljep i to mo e biti, kako e je roditelji za tititi od bilo kakve opasnosti, kako je Bejrut lijep, a njegove pla e uvijek okupane suncem i pune ljudi. Bez izravnog suoavanja s onom enom, poela sam provoditi vi e vremena s mojom keri, pozivala sam u kuu njene kolske prijatelje, nisam propustila niti jedn u priliku da joj poka em svu na u ljubav. Ta je strategija imala uinka. Moj suprug je znao esto putovati i nedostajao je She rini pa je, iz ljubavi prema njoj, odluio malo promijeniti svoj stil ivota. Osamljene razgovore polako su zamij enile igre tate, mame i keri. Sve je bilo dobro dok se jedne noi nije pojavila uplakana u mojoj sobi, rekla da se boji i da je pakao blizu. Bila sam sama kod kue, suprug je opet morao otputovati, i pomislila sam da je to razlog njenog oaja. Ali pakao? emu li je poduavaju u koli ili u crkvi? Odluila sam su tradan otii na razgovor s njenom uiteljicom. U meuvremenu, Shenne nije prestajala plakati. Odnijela sam je do prozora, pokazal a joj Mediteran obasjan punim mjesecom. Rekla sam joj kako demoni ne postoje, ve samo zvijezde na nebu i ljudi koji hodaju bulevarom ispred na ega stana. Rekla sam joj neka se ne boji, neka se smiri, ali ona je i dalje plakala i drhtala. Nakon to sam je gotovo pola sata poku avala umiriti, izgubila sam strpljenje. Rekla sam joj neka prestane jer vi e nije bila dijete. Pomislila sam kako je mo da dobila prvu menstruaciju i pa ljivo je pitala krvari li. Jako. Uzela sam malo vate, zamolila je da legne kako bih joj mogla previti ranu. Nije to ni ta, objasnila bih joj sutradan. Meutim, menstruacije nije bilo. Ona je jo malo plakala, ali zacijelo je bila umorna jer je ubrzo utonula u san. A sljedeega jutra potekla je krv. etiri ovjeka su ubijena. Ja sam mislila da se radi o jo jednom od stalnih plemenski h sukoba na koje se moj narod bio navikao. Sherini to vjerojatno nije bilo va no j er uope nije spomenula moru od prethodne noi. Ipak, od toga dana, pakao je bio na pragu i do danas se nije povukao. Istoga dat uma, dvadeset i est Palestinaca poginulo je u jednom autobusu bila je to odmazda za ranija ubojstva. Dvadeset i etiri sata kasnije vi e se nije moglo hodati ulicama zbog pucnjeva koji su dolazili sa svih strana. kole su se zatvorile, jedna je uit eljica na br30 zinu dovela Sherine kui i od tog su trenutka svi izgubili kontrolu nad stanjem. M oj suprug je prekinuo putovanje i vratio se kui, po cijele je dane nazivao svoje prijatelje u vladi, ali mu nitko nije mogao rei i ta suvislo. Sherine je slu ala pucn jeve vani i suprugovo deranje po kui, ali, na moje veliko iznenaenje, nije prozbor ila ni rijei. Poku avala sam joj stalno govoriti kako je to prolazno, kako emo uskor o ponovno ii na pla u, ali ona je odvraala pogled i tra ila me da joj dam kakvu knjigu ili kakvu plou. Dok se pakao polako irio, Sherine je itala i slu ala glazbu. Ako dopustite, ne elim vi e misliti na to. Ne elim razmi ljati o prijetnjama koje smo primili, o tome tko je u pravu, tko je bio kriv a tko nedu an. injenica je da ste n

ekoliko mjeseci kasnije, ako ste htjeli prei odreenu ulicu, morali brodom otplovit i do Cipra, gdje biste se ukrcali na drugi brod kojim biste stigli na suprotnu s tranu plonika. Proveli smo skoro godinu dana meu etiri zida, u i ekivanju da se stanje popravi, stal no uvjereni kako je sve to prolazno i kako e vlada na kraju uspostaviti nadzor na d situacijom. Jednoga jutra, dok je slu ala nekakvu plou na svom malom prijenosnom gramofonu, Sherine je napravila nekoliko plesnih koraka i poela govoriti ne to kao trajat e dugo, dugo. Htjela sam je u utkati, ali me suprug uhvatio za ruku vidjela sam da slu a i uzima z a ozbiljno rijei jedne djevojice. Nikada nisam shvatila za to je to uinio, i jo uvijek nismo razgovarali o tome to je neka vrst tabua medu nama. Sljedeeg dana suprug je poeo poduzimati neoekivane mjere i za dva tjedna smo se ukr cali na brod za London. Iako ne postoje toni podaci, kasnije smo doznali da je u te dvije godine graanskog rata ivot izgubilo oko 44 tisua ljudi, 180 tisua je ranjen o i milijuni su ostali bez doma. Borbe su se nastavile iz drugih razloga, zemlju su okupirale strane po strojbe i pakao se nastavlja do danas. Trajat e dugo, govorila je Sherine. Bo e moj, imala je na alost pravo. 32 bii i Suprug sam je prvi put susreo, Athena je ve znala da su je roditelji usvojili. Imala je 19 godina i bila na rubu svae u sveuili noj menzi zato to je netko, u uvjerenju da je ona engleskog porijekla bijela put, ravna kosa, ponekad zelene a ponekad sive oi , rekao ne to ru no o Bliskom istoku. Bio je to prvi dan predavanja, studenti su bili novi, nitko nije znao ni ta o osta lim kolegama. Ali ona je ustala, uhvatila jednu djevojku za ovratnik i poela se d erati kao luda Rasistu! Vidio sam djevojin prestravljen izraz lica i uzbuene poglede drugih kolega, eljnih da vide to e se dogoditi. S obzirom na to da sam bio godinu ispred te generacije, mogao sam odmah predvidjeti posljedice rektorov ured, tu be, mogue iskljuenje sa stu dija, policijska istraga o rasizmu itd. Na kraju bi svi izgubili. uti! doviknuo sam nesvjestan to govorim. Nisam znao nijednu od njih. Nije na meni da spa avam svijet i, iskreno reeno, malo tunjave s vremena na vrijeme djeluje poticajno na mlade. Ali ovaj povik nisam mogao suspregnuti. Prestani! doviknuo sam jo jednom ljepotici koja je za vrat dr ala drugu, takoer lije pu djevojku. Pogledala me i prostrijelila oima. Ali odmah zatim ne to se promijenil o nasmije ila se, iako je jo uvijek dr ala kolegicu za vrat. Zaboravio si rei molim te. Svi su prasnuli u smijeh. Prestani rekao sam molim te. Pustila je djevojku i krenula prema meni. Svi su pogledi pratili njene kretnje. Odgoja ima , a ima li mo da i cigaretu? Pru io sam joj kutiju i oti li smo na campus zapa liti. Nakon krajnjeg bijesa, potpuno se opustila i nekoliko minuta kasnije ve se smijal a, brbljala bez prestanka, ispitivala me volim li ovu ili onu grupu. uo sam zvono za poetak predavanja i sveano zanemario ono za to su me cijeloga ivota odgajali da budem discipliniran. Nastavio sam razgovarati, kao da ne postoji fakultet, ni sv ae, menza, vjetar, hladnoa ili sunce. Postojala je samo ta ena sivih oiju preda mnom , koja je priala potpuno nezanimljive i suvi ne stvari, a ipak bila u stanju zadr ati me na mjestu do kraja ivota. Dva sata kasnije ruali smo zajedno. Sedam sati kasnije bili smo u nekom restoranu , veerali i pili ono to su nam raspolo iva sredstva dopu tala. Razgovor je postajao sv e dublji i, ne to kasnije, znao sam gotovo cijeli njen ivot Athena je pripovijedala pojedinosti iz svoga djetinjstva i mladosti, a da nisam postavio nijedno pitanj e. Kasnije sam saznao da je tako nastupala prema svima, meutim toga dana osjeao sa m se odabranim medu svim ostalim mu karcima na licu zemlje. Do la je u London kao izbjeglica iz graanskog rata koji je izbio u Libanonu. Njen o tac, kr anin maronit Bilje ka urednika dio Katolike crkve koji, iako je pod nadle no u Vat kana, ne obvezuje svoje sveenike na celibat i upotrebljava istonjake i pravoslavne obrede, primio je prijetnje smru zato to je radio za vladu, ali se unato tome nije

odluio na egzil, sve dok Athena nije potajice ula jedan telefonski razgovor i odlui la da je vrijeme odrasti, preuzeti odgovornost kao ki i za tititi svoje voljene. Izvela je neku vrstu plesa, odglumila da je u transu nauila je to u koli dok je ita la o ivotu svetaca i poela ne to govoriti. Ne znam kako djeca mogu navesti odrasle d a donesu odluke na osnovi njihovih rijei, ali Athena je tvrdila da je bilo upravo tako otac joj je bio praznovjeran, a ona potpuno uvjerena da je svojoj obitelji spasila ivot. Do li su ovamo kao izbjeglice, ali ne kao prosjaci. Libanonska dijaspora rasuta je po cijelom svijetu i njen otac brzo je na ao naina da ponovno radi pa se i ivot nas tavio. Athena je mogla pohaati dobre kole, ii na teaj plesa koji joj je bilo velika strast i odmah po zavr etku srednje kole upisati se na strojarstvo. Kad su ve bili u Londonu, roditelji su je izveli na veeru u jedan od najskupljih r estorana u gradu, gdje su joj vrlo pa ljivo rekli da je usvojena. Ona je odglumila iznenaenost, zagrlila ih i rekla kako se u njihovom odnosu ni ta nee promijeniti. Meutim, jo ju je puno ranije neki obiteljski prijatelj nazvao nezahvalnim siroetom, rekao joj kako nije prava ki i kako se ne zna pona ati. Athena ga je pogodila pepe ljarom u lice i ozlijedila ga, kri om je plakala dva dana, ali se brzo navikla na tu injenicu. Onom prijatelju ostao je neobja njiv o iljak zbog kojeg pria kako ga je n etko napao na ulici. Pozvao sam je da izaemo sljedeeg dana. Potpuno izravno mi je rekla da je djevica, da nedjeljom ide u crkvu i da je ne zanimaju ljubavni romani, radije je vodila b rigu da proita to vi e mo e o stanju na Bliskom istoku. Uglavnom, bila je zauzeta. Jako zauzeta. Ljudi misle da je enin jedini san udati se i imati djecu. Nakon svega to sam ti is priala, i ti sigurno misli kako sam mnogo propatila u ivotu. Ali nije tako i znam k ako to ide, ve su mi prilazili mu karci s namjerom da me za tite od nedaa. Ljudi zabor avljaju kako su se u antikoj Grkoj ratnici vraali iz borbe poginule bi donosili na t itovima, a pre ivjeli bi dolazili osna eni o iljcima. I dobro da je tako na bojnom sam polju od roenja, jo sam iva i ne treba me nitko tititi. Zastala je. Vidi kako sam obrazovana? Jako obrazovana, ali kad napada slabije od sebe, daje do znanja kako ti je zapravo potrebna za tita. Mogla si tamo upropastiti svoje studiranje. U pravu si. Prihvaam poziv. Od toga dana poeli smo redovito izlaziti i, to smo postajali bliskiji, vi e sam otkr ivao vlastitu svjetlost jer me Athena uvijek poticala da dam sve od sebe. Nije b ila proitala nikakvu knjigu o magiji ili ezoterizmu znala je rei kako su to avolja posla, a Isus jedino spasenje i toka. S vremena na vrijeme rekla bi pone to to nije ba u skladu s crkvenim uenjem Krist je oko sebe okupljao prosjake, prostitutke, poreznike, gre nike. Mislim da j e time htio rei kako se bo anska iskra nalazi u svim du ama i kako se nikada ne gasi. Kad utihnem ili kad sam jako uzbuena, osjeam kako strujim zajedno s cijelim svemi rom i upoznajem nepoznato, kao da sam Bog upravlja mojim koracima. Na trenutke o sjeam kako mi se sve otkriva. Ali brzo bi se ispravila To je pogre no. Athena je stalno ivjela izmeu dva svijeta onoga koji je osjeala istinskim i onoga k oji ju je njena vjera poduavala. Jednoga dana, nakon gotovo cijelog semestra jednad bi, izrauna i prouavanja konstruk cija, rekla je da napu ta fakultet. Ali nikada nisi sa mnom razgovarala o tome! Bilo me strah razgovarati i sa samom sobom. Meutim, danas sam bila kod moje frize rke, koja je radila od jutra do mraka kako bi joj ki mogla zavr iti studij sociolog ije. Kerka je uspjela zavr iti fakultet i, nakon to je neko vrijeme obijala vrata, n a la je posao kao tajnica u cementari. Moja frizerka je svejedno danas govorila sv a ponosna Moja ki ima diplomu. Veina na ih obiteljskih prijatelja i njihove djece im a diplomu, to ne znai da su se uspjeli baviti onime to vole, upravo suprotno, upisa li su i zavr ili neki studij zato to je netko, u vrijeme kad je fakultet bio vrlo v a an, rekao kako treba imati diplomu da bi se napredovalo u ivotu. I svijet je osta o bez izvrsnih vrtlara, pekara, antikvara, zidara i pisaca.

Molio sam je da razmisli malo prije nego to donese tako ozbiljnu odluku, ali ona je citirala nekoliko stihova Roberta Frosta Dvije staze su se ravale, a jaja podoh manje isku anom, drugom Odatle nastala razli ka je sva. Sutradan se nije pojavila na predavanjima. Pri na em sljedeem susretu pitao sam je t o namjerava. Udati se i roditi dijete. Nije to bio ultimatum. Ja sam imao 20 godina, ona 19, i smatrao sam da je preran o za takve obveze. Ali Athena je bila smrtno ozbiljna. Morao sam odabrati elim li izgubiti jedinu st var koja mi je uistinu zaokupljala misli, ljubav prema toj eni, ili slobodu i sve prilike koje mi je budunost obeavala. Iskreno reeno, odluka mi nije te ko pala. iiC j. izravno da sam ostao prilino zateen kad je taj mlafdi par do ao u crkvu na obred. Jedva sam poznavao Lukasa JessenaPetersena, ali sam tog istog dana shvatio kako se njegova obitelj, pripadnici neke manje poznate danske plemike loze, o tro proti vi toj enidbi. I ne samo enidbi, nego i Crkvi uope. Njegov je otac, polazei od uistinu neporecivih znanstvenih argumenata, govorio ka ko Biblija, na kojoj se zasniva cijela religija, zapravo nije prava knjiga, ve zb irka sastavljena od 66 razliitih rukopisa kojima se esto ne zna niti ime niti prav i identitet autora. Tvrdio je da je od vremena kad je napisan prvi dio do razdob lja iz kojeg potjee posljednji proteklo gotovo tisuu godina, vi e nego od Kolumbova otkria Amerike do danas. I da nijedno stvorenje na ovom planetu, od majmuna do pt ice, ne treba Deset zapovijedi kako bi se znalo pona ati. Bitno je samo slijediti prirodne zakone koji jame odr avanje ravnote e u svijetu. Ja, dakako, itam Bibliju i znam pone to o njenoj povijesti. Ljudi koji su je napisa li bili su samo sredstvo kojim se poslu ila Bo ja providnost, a Isus je sklopio save z vr i od Deset zapovijedi ljubav. Ptice i majmuni ili bilo koje drugo Bo je stvorenje sl ijede svoje nagone i ine tek ono to im je predodreeno. U ovjekovom sluaju stvari su n e to slo enije jer on poznaje ljubav i njene zamke. Eh, da. Eto, ja opet dr im propovijed, a trebao bih zapravo govoriti o susretu s A thenom i Lukasom. Dok sam razgovarao s tim mladiem, ka em razgovarao jer ne pripada mo istoj vjeri pa me stoga ne ve e ispovjedna tajna, saznao sam da se njegova obit elj, osim to su gajili negativan stav prema Crkvi, protivila enidbi i zato to je At hena strankinja. Tra io sam da mi dopusti citirati barem jedan odlomak iz Biblije u kojem se ne ispovijeda vjera, nego poziva na zdrav razum Nemoj prezirati Edomc a, jer je on brat tvoj. Ne preziri ni Egipanina, jer si bio do ljak u zemlji njegov oj. Oprostite, opet citiram Bibliju. Obeavam da u se ubudue suzdr ati. Nakon razgovora s mladiem, proveo sam barem dva sata sa Sherine, ili Athenom, kako je vi e voljela da je zovemo. Athena je oduvijek budila moje zanimanje. Otkad je poela dolaziti u crkvu, inilo m i se da je naumila postati svetica. Rekla mi je, iako to njen zarunik nije znao, da je nedugo prije izbijanja graanskog rata u Bejrutu do ivjela iskustvo vrlo slino onome Svete Male Terezije vidjela je kako krv tee ulicama. To bi se moglo pripisa ti i kakvoj traumi iz djetinjstva ili mladosti, ali injenica je da se slina iskust va, poznata kao kreativna opsjednutost svetim, javljaju kod gotovo svih ljudi u i rim ili u im razmjerima. Odjednom, u djeliu sekunde, osjetimo da cijeli na ivot ima o pravdanje, da nam se grijesi opra taju, daje ljubav jaa od svega i da nas mo e potpun o preobraziti. Ali istodobno osjetimo i strah. Potpuno se predati ljubavi, bilo bo anskoj ili lju dskoj, znai odrei se svega, ak i vlastite dobrobiti ili mogunosti dono enja samostalni h odluka. To znai voljeti u najdubljem smislu te rijei. Zapravo ne elimo biti spa eni n a nain kojim nas je Bog odabrao otkupiti elimo u svakom trenutku dr ati stvar u svoj im rukama, biti potpuno svjesni svojih odluka i moi sami odabrati predmet tovanja. U ljubavi nije tako ljubav doe, ostane i pone svime upravljati. Prepuste joj se sa mo izrazito jake du e, a Athena je bila jaka. Toliko jaka da je provodila sate u dubokoj kontemplaciji. Bila je posebno nadare

na za glazbu. Ka u da je i izvrsno plesala, ali kako crkva nije prikladno mjesto z a to, svakog bi jutra donijela gitaru i prije odlaska na predavanja neko vrijeme pjevala Gospi. Jo uvijek se sjeam dana kad sam je prvi put uo. Ve sam bio odr ao jutarnju misu za nek olicinu upljana koji su bili voljni zimi rano ustati, kad sam se sjetio kako sam zaboravio pokupiti novac iz ko arice za milodare. Vratio sam se i zauo glazbu zbog koje mi se sve uinilo drugaijim, kao da je sav prostor dodirnula ruka kakvog anela. U jednom kutu je djevojka od dvadesetak godina zaneseno svirala hvalospjeve na gitari, pogleda prikovanog na sliku Bezgre nog zaea. Oti ao sam do ko arice za milodar. Primijetila je moj dolazak i prekinula sviranje, ali sam joj kimnuo glavom potiui je da nastavi. Zatim sam sjeo medu klupe, zatvori o oi i slu ao. U tom se trenutku uinilo kao da se s neba spustio djeli raja, ta kreativna opsjedn utost svetim. Kao da shvaa to se dogaa u mom srcu, poela je praviti stanke izmeu pjes ama. Svaki put kad bi prestala svirati, ja bih izmolio po jednu molitvu. Odmah z atim glazba bi se ponovno oglasila. Bio sam svjestan da upravo ivim nezaboravan trenutak u ivotu, jedan od onih arobnih trenutaka koje razumijemo tek kad prou. Bio sam prisutan svim svojim biem, bez pro losti i bez budunosti, ivio s amo to jutro, tu glazbu, tu slast i neoekivanu molitvu. Obuzelo me stanje tovanja, zanosa, zahvalnosti zato to postojim na ovome svijetu, zadovoljstva to sam slijed io ovaj poziv unato protivljenju obitelji. U skromnosti one male kapele, u djevoji nom glasu, u jutarnjem svjetlu koje je sve obasjavalo, shvatio sam jo jednom kako se Bo ja veliina oituje u jednostavnim stvarima. Nakon mnogo suza i vremena koje mi se uinilo poput vjenosti, Athena je prestala sv irati. Okrenuo sam se i otkrio da je rije o jednoj od upljanki. Od toga smo dana p ostali prijatelji i, kad god je bilo mogue, zajedno molili uz glazbu. Ali pomisao na udaju uistinu me ostavila zateenim. Kako smo bili prilino dobri pri jatelji, zanimalo me kakav je doek oekivala u suprugovoj obitelji. Lo . Vrlo lo . Pitao sam je vrlo oprezno smatra li se iz nekoga razloga prisiljenom na udaju. Ne, djevica sam. Nisam trudna kazala je. elio sam znati je li ve priopila tu vijest svojoj obitelji i odgovorila mi je da je st, da su ostali zgro eni, da joj je majka briznula u pla, a otac zaprijetio. Kad dolazim ovamo tovati Gospu glazbom, ne brinem o tome to e drugi rei, samo Njoj o dajem svoje osjeaje. Otkad znam za sebe, uvijek je bilo tako ja sam posuda u kojo j se Bo ja energija mo e prikazati. I ta ista energija sada tra i od mene da rodim dij ete i da mu pru im ono to meni moja prirodna majka nije za titu i sigurnost. Na ovom svijetu nitko nije siguran odgovorio sam. Imala je jo cijeli ivot pred sobom, bit e vremena da se dogodi udo stvaranja. Ali Athena je bila odluna Sveta Terezija nije se pobunila protiv bolesti koja ju je zadesila upravo suprot no, vidjela je u tome znak Slave. Sveta Terezija imala je samo petnaest godina i bila puno mlaa od mene kad je odluila otii u samostan. Zabranili su joj to, ali se nije pomirila. Zamislite, odluila je obratiti se izravno Papi. Obratiti se Papi! I uspjela je ostvariti svoj naum. Ta ista Slava od mene tra i da podnesem ne to pun o lak e i puno nesebinije od bolesti, tra i da postanem majka. Budem li dugo ekala, neu moi biti prijatelj svome sinu, razlika u godinama bit e prevelika i vi e nas nee zan imati iste stvari. Ne bi bila jedina kazao sam. Ali Athena je nastavila kao da me ne uje Sretna sam samo dok vjerujem kako Bog postoji i kako me mo e uti, ali to nije dovol jno da bih nastavila ivjeti kad mi se ini da ni ta nema smisla. Nastojim odavati rad ost koju ne osjeam, krijem tugu da ne zabrinem ljude koji me vole i koji se tolik o brinu zbog mene. Ipak, odnedavno razmi ljam o samoubojstvu. Nou prije spavanja vo dim duge razgovore sa samom sobom i molim se da ta pomisao nestane bio bi to zna k nezahvalnosti prema svima, bijeg, in koji bi samo pro irio nesreu i jad na Zemlji. Jutrom dolazim ovamo razgovarati s Malom Terezijom, moliti da me oslobodi od de mona s kojima nou razgovaram. Do sada je to bilo uinkovito, ali lagano posustajem. Znam da je preda mnom zadaa koju sam dugo odgaala, no sada je moram prihvatiti.

Zadaa mi je postati majka. Moram je izvr iti ili u poludjeti. Ne uspijem li vidjeti kako ivot raste u meni, neu biti u stanju prihvatiti ivot koji me okru uje. bii i iorel se rodio kad sam ja napunio dvadeset i dvije go dine. Nisam vi e bio student koji je nedavno o enio biv u kolegicu s fakulteta, nego mu karac s golemim teretom na leima, odgovoran za uzdr avanje obitelji. Moji roditelji, koji se naravno nisu ni pojavili na vjenanju, bili su voljni pru iti mi materijalnu pomo samo u sluaju da se razvedem od Athene i dobijem skrb nad djetetom barem je tako otac govorio, dok m e majka znala nazvati sva uplakana, govoriti mi da sam poludio, ali i da bi volj ela dr ati svoje unue u naruju. Nadao sam se kako e s vremenom razumjeti moju ljubav prema Atheni i odluku da ostanem s njom i kako e kasnije njihovo protivljenje nes tati. Meutim, otpor nije jenjavao, i meni je jedino preostalo uzdr avati enu i dijete. Nap ustio sam studij strojarstva. Nazvao me otac, prijetio i molio, rekao da e me raz ba tiniti nastavim li tako, ali ako se vratim na fakultet, razmotrit e mogunost da m i pomogne, privremeno, kao to je rekao. Odbio sam. Mladalaka romantika uvijek nas dovodi do krajnosti. Rekao sam mu kako se mogu sam nositi s vlastitim problemima . Do Viorelova roenja Athena mi je pomagala da bolje upoznam sebe. To se nije odvij alo preko seksa, koji je, moram priznati, bio vrlo srame ljiv, nego preko glazbe. Glazba je stara koliko i ljudski rod, objasnili su mi kasnije. Na i preci koji su lutali od jedne do druge peine nisu mogli nositi puno stvari sa sobom, no suvreme na arheologija dokazala je da su, osim ono malo hrane koja im je bila potrebna, uvijek uza se imali i kakav glazbeni instrument, obino bubanj. Glazba nije samo n e to to nas tje i ili razonodi, glazba je vi e od toga ona je ideologija. Ljudi se rasp oznaju po vrsti glazbe koju slu aju. Kada sam vidio Athenu kako ple e u trudnoi i uo kako svira gitaru kako bi se beba sm irila i znala da je voljena, poeo sam dopu tati da njen pogled na svijet utjee i na moj ivot. Kad se Viorel rodio, po dolasku kui prvo smo mu pustili da poslu a jedan A lbinonijev adaggio. I kad bismo se posvaali, glazba nam je pomagala da prebrodimo te ke trenutke, iako ne bih znao uspostaviti nikakvu loginu vezu izmeu to dvoje, os im kad se sjetim hippija. Ali sva ta romantika nije donosila novac u kuu. Kako ja nisam svirao nikakav inst rument, i nisam se mogao ponuditi da zabavljam goste u kakvom kafiu, na ao sam tek posao vje benika u jednom projektantskom uredu i radio pripremne izraune. Plaali su vrlo malo po satu tako da sam iz kue izlazio rano i vraao se kasno. Gotovo nisam v iao sina, koji bi ve zaspao, niti razgovarao ili vodio ljubav sa enom, koja je bila iscrpljena. Pitao sam se svake noi kad emo popraviti financijsko stanje i ivjeti d ostojanstveno kao to zaslu ujemo. Iako se sla em s Athenom kad ka e da od diplome ovjek e sto nema nikakve koristi, u sluaju strojarstva kao i prava i medicine, na primjer potrebno je stei puno strunog znanja kako ne bismo doveli u opasnost ljudske ivote . Ja sam bio primoran prekinuti obrazovanje za profesiju koju sam odabrao, napustiti san do kojeg mi j e neizmjerno bilo stalo. Poele su svae. Athena se alila kako djetetu posveujem premalo pa nje, da je Viorelu po treban otac. Da je htjela imati dijete tek tako, znala je rei, mogla je to i sama , nije mi morala zadati toliko glavobolje. Vi e puta sam zalupio vratima i iza ao pr o etati, mrmljajui kako me ne razumije, kako ni sam ne shvaam za to sam s dvadeset god ina pristao na ludost da dobijem dijete, prije no to smo osigurali minimalne uvje te. Malo po malo prestali smo voditi ljubav, bilo zbog umora, bilo zato to se jed no od nas uvijek ljutilo na drugo. Poeo sam padati u depresiju i zakljuio da me ena koju volim iskoristila i upravljal a mnome. Athena je primijetila da mi je raspolo enje sve udnije i, umjesto da mi po mogne, odluila usredotoiti svu snagu samo na Viorela i na glazbu. Posao mi je post ao utoi te. S vremena na vrijeme razgovarao bih s roditeljima i slu ao stalno istu pr iu, kako je Athena rodila dijete samo da me njime zarobi. S druge strane, njena je religioznost bila sve izra enija. Zahtijevala je da se od mah odredi datum kad emo krstiti dijete rumunjskim imenom koje je sama odabrala V iorel. Mislim da se u Engleskoj, osim ponekog doseljenika, nitko ne zove Viorel, ali ime mi se inilo kreativno. Uz to sam opet primijetio kako Athena gradi neku

neobinu vezu s pro lo u koju ak nije ni do ivjela, s danima provedenim u siroti tu u Sibiu . Poku avao sam se svemu prilagoditi, ali sam osjetio kako je gubim zbog djeteta. Na e su svae postale sve uestalije i zaprijetila je da e me napustiti jer one prenose n egativnu energiju na Viorela. Jedne veeri, nakon nove prijetnje, ja sam bio taj k oji je oti ao od kue, uvjeren da u se vratiti kad se malo smirim. Besciljno sam lutao po Londonu i proklinjao ivot koji sam odabrao, dijete na koje sam pristao, enu koju izgleda vi e nisam zanimao. U ao sam u prvi kafi na koji sam na i ao, blizu stanice podzemne eljeznice, i strusio etiri whiskeyja. Kad se kafi zatvor io u jedanaest sati, uputio sam se u jednu od onih trgovina koje su otvorene do zore, kupio jo whiskeyja, sjeo na klupu na trgu i nastavio piti. Pri la mi je skupi na mladia i jedan od njih me pitao bih li podijelio pie s njima. Odbio sam i dobio batine. Ubrzo je stigla policija i svi smo zavr ili u stanici. Mene su pustili im sam dao izjavu. Naravno da nisam podnio tu bu, rekao sam da se r adilo o neva noj svai, u protivnom bih jo morao potratiti nekoliko mjeseci ivota po s udovima kao rtva napada. Kad su me pustili da idem, bio sam toliko pijan da sam s e sru io istra itelju na stol. ovjek se naljutio, ali umjesto da me uhiti zbog vrijean ja slu bene osobe, izgurao me na ulicu. Doekao me jedan od napadaa i zahvalio mi to nisam nikoga tu io. Upozorio me da sam sa v prljav od blata i krvi i predlo io mi da potra im novu odjeu prije no to se vratim k ui. Umjesto da nastavim svojim putem, zamolio sam ga da mi uini uslugu i saslu a me jer sam morao s nekim popriati. Sat vremena je u ti ini slu ao moje kukanje. Zapravo nisam ni razgovarao s njim, neg o sa samim sobom, s mladiem koji je imao ivot pred sobom, karijeru koja je mogla b iti izvanredna i obitelj s dovoljno poznanstava da otvori mnoga vrata, a koji je sada, pijan, umoran, poti ten i bez prebijene pare, nalikovao prosjaku iz Hampste ada Bilje ka urednika Londonska etvrt. Nakon to sam mu ispriao svoju priu, bili su mi jasniji stanje u kojem sam se nalazi o i taj ivot koji sam odabrao u uvjerenju da ljubav uvijek sve pobjeuje. Ali nije tako, ponekad nas ona dovede do ponora i, to je najgore, obino sa sobom povedemo i ljude koje volimo. U mom sluaju, bio sam na pra gu da uni tim ne samo svoj ivot, nego i Athenin i Viorelov. U tom trenutku, ponovio sam jo jednom sebi samome da sam mu karac, a ne djeak koji s e rodio u zlatnoj kolijevci, i da sam se do tada znao dostojanstveno suoiti sa sv im izazovima koji su se javljali. Vratio sam se kui, Athena je ve bila zaspala s d jetetom u naruju. Okupao sam se, iza ao ponovno da bacim prljavu odjeu u smee i legao potpuno trijezan. Sljedeeg dana rekao sam joj da tra im razvod. Pitala je za to. Zato to te volim i volim Viorela. A samo sam vas okrivljavao jer sam se zbog vas odrekao sna da postanem in enjer. Da smo priekali jo malo, stvari bi bile drugaije, a li ti si vodila brigu samo o svojim planovima i zaboravila u njima pronai mjesta za mene. Athena nije odgovorila, kao da je to ve oekivala ili nesvjesno izazvala takvu odlu ku. Srce mi je krvarilo i nadao sam se da e me moliti da ostanem. Ali ona je djeloval a smireno i bojala se jedino hoe li dijete uti na razgovor. U tom sam trenutku bio uvjeren da me nikada nije voljela, da sam bio tek sredstvo kojim je ostvarila ta j ludi naum da dobije dijete s devetnaest godina. Rekao sam joj da mo e zadr ati stan i namje taj, ali nije htjela ni uti. Otii e na neko v rijeme svojima, potra iti posao i unajmiti vlastiti stan. Pitala me mogu li materi jalno pomoi oko Viorela i ja sam odmah pristao. Ustao sam, poljubio je posljednji put, ponovio kako bi trebala ostati u stanu, a li je ustrajala da e otii mami im spremi sve svoje stvari. Smjestio sam se u jeftin hotel i proveo nekoliko noi oekujui da me nazove i zamoli da se vratim kako bismo zapoeli neki novi ivot. Bio sam spreman nastaviti i sa starim ako treba jer sam, dok smo bili razdvojeni, sh vatio da nitko i ni ta na svijetu nije va nije od moje ene i moga sina. Tjedan dana kasnije primio sam konano njen telefonski poziv. Rekla je jedino kako je ve iznijela svoje stvari i kako se ne namjerava vratiti. Nakon dva tjedna doz nao sam da je unajmila malo potkrovlje u ulici Basset Road i da se svakog dana m

ora penjati tri kata stubama s djetetom na rukama. Dva mjeseca kasnije potpisali smo dokumente za razvod. Moja prava obitelj odlazila je zauvijek, a obitelj u kojoj sam se rodio doekivala me ra irenih ruku. Nakon rastave i goleme patnje koja je uslijedila, pitao sam se nisam li nesvjesn o donio pogre nu odluku, tipinu za ljude koji u mladosti proitaju mnogo ljubica i po svaku cijenu ele ponoviti priu o Romeu i Juliji. Kad se bol smirila, a jedini joj je lijek vrijeme, shvatio sam kako mi je ivot pru io priliku da pronaem jedinu enu k oju bih ikada mogao voljeti. Svaki trenutak proveden s njom vrijedio je truda i, unato svemu to se dogodilo, da mogu, opet bih sve ponovio. Ali osim to vrijeme lijei rane, pokazalo mi je ne to zanimljivo mogue je voljeti vi e o d jedne osobe u ivotu. Ponovno sam se o enio, sretan sam uz moju novu suprugu i ne mogu zamisliti ivot bez nje. To, meutim, ne znai da se moram odrei svega to sam pro ivi o, dokle god pazim da ne usporeujem ta dva iskustva. Ljubav se ne mo e mjeriti kao t o se mjeri duljina neke ceste ili visina neke zgrade. Ne to vrlo va no ostalo je iza moje veze s Athenom, na sin, njen veliki san o kojem m i je otvoreno govorila prije no to smo se odluili vjenati. Imam jo jedno dijete, sa sada njom suprugom, i sada sam spremniji za uzlete i padove oinstva, stvari su bitno drugaije nego prije dvanaest godina. Pri jednom susretu, kad sam oti ao po Viorela da provede vikend sa mnom, odluio sam se vratiti na tu temu pitao sam je za to je bila tako smirena kad je ula da tra im r astavu braka. Jer sam nauila cijeli ivot patiti u ti ini odgovorila je. I tek tada me zagrlila i isplakala sve suze koje je eljela isplakati onoga dana. primijetio sam kad je u la na nedjeljnu misu, kao i 1 uvijek s djetetom u naruju. Z nao sam kroz kakve pote koe su prolazili, ali do tog tjedna sam mislio kako one ne nadilaze uobiajene razmirice jednog branog para. Oekivao sam da e ih rije iti prije il i kasnije jer su oboje bili dobri ljudi. Ve godinu dana nije jutrom dolazila svirati gitaru i pjevati Gospi potpuno se pos vetila brizi o Viorelu, kojeg sam imao ast krstiti, iako se ne sjeam niti jednog s veca s tim imenom. Ali i dalje je dolazila na misu svake nedjelje i uvijek bismo porazgovarali na kraju, kad bi se ostali ve razi li. Govorila je da sam joj ja jed ini prijatelj. Zajedno smo sudjelovali u bogoslu ju, a sada je htjela sa mnom podi jeliti svoje zemaljske brige. Voljela je Lukasa vi e od bilo kojeg drugog mu karca kojega je ikad upoznala bio je otac njenoga sina, osoba s kojom je odabrala provesti ivot i koja se svega odrekl a i skupila hrabrosti da zasnuje obitelj. Kad su nastali problemi, poku ala ga je uvjeriti da je to prolazno i da se ona mora posvetiti sinu, iako ga ni u kom slua ju ne namjerava razmaziti. Vrlo brzo bi ga pustila da se sam suoi sa ivotnim izazo vima i tada bi ponovno postala supruga i ena koju je upoznao pri prvom susretu, m o da ak i vi e od toga, jer sada bolje razumije obveze i odgovornosti svoga izbora. Unato tome, Lukas se osjeao odbaenim. Athena je oajniki poku avala ne zapustiti nijednoga od njih dvojice, ali uvijek kad je bila primorana odabrati, bez trunke oklijevanja odabr ala bi Viorela. ak i s mojim oskudnim poznavanjem psihologije, nije bilo prvi put da slu am takvu p riu. Rekao sam joj kako se mu karci obino osjeaju odbaenima u slinoj situaciji, ali ih to brzo proe znao sam za takve probleme iz razgovora sa upljanima. U jednom od na ih razgovora, Athena je priznala da je mo da malo prenaglila romantina zamisao da pos tane mlada majka onemoguila joj je da jasno vidi prave izazove koji nastaju nakon djetetova roenja. Ali bilo je kasno za kajanje. ak me pitala bih li mogao porazgovarati s Lukasom, koji se nikad nije pojavljivao u crkvi, bilo stoga to nije vjerovao u Boga, bilo zato to je radije provodio nedj eljna jutra sa sinom. Prihvatio sam njen prijedlog ako joj suprug dobrovoljno doe na razgovor. Upravo kad ga je Athena namjeravala zamoliti da joj uini tu uslugu, kriza se pogor ala i Lukas ih je napustio. Savjetovao sam joj da bude strpljiva, ali bila je duboko povrijeena. Ve su je jedn om napustili u djetinjstvu i sva mr nja koju je osjeala prema biolo koj majci sada je automatski pre la na Lukasa, iako su kasnije, ako se ne varam, ponovno postali do bri prijatelji. Atheni je kidanje obiteljskih veza predstavljalo vjerojatno najt

e i grijeh koji ovjek mo e poiniti. Nastavila je dolaziti u crkvu nedjeljom, ali se odmah nakon mise vraala kui. Vi e ni je imala kome ostaviti sina, koji je jako plakao tijekom obreda i ometao sabrano st drugih vjernika. U jednom od rijetkih razgovora ispriala mi je da radi u banci , da je unajmila stan, i dodala mi da se ne trebam brinuti jer je Viorelov otac prestala je izgovarati suprugovo ime i zvr avao svoje novane obaveze. A onda je do la ona kobna nedjelja. Znao sam to se dogodilo tijekom tjedna, jedan upljanin mi je ispriao. Molio sam nek oliko noi anele da me nadahnu i ka u mi trebam li dati prednost svojoj obvezi prema Crkvi ili obvezi prema obinim ljudima. Kako se aneli nisu oglasili, obratio sam se nadreenom sveeniku koji me podsjetio da je Crkva uspjela opstati sve ovo vrijeme zato to je uvijek bila vrsta u svojim stavovima, u sluaju da je pravila iznimke, pr opali bismo jo u srednjem vijeku. Znao sam tono to e se dogoditi. Pomislio sam da na zovem Athenu, ali nisam imao njen novi broj. Toga jutra ruke su mi se tresle dok sam dizao hostiju prilikom pretvorbe. Izgovo rio sam rijei koje mi je prenijela tisuljetna tradicija, oslanjajui se na ovla tenje koje su apostoli prenijeli kasnijim nara tajima. Ali odmah zatim misli su mi se vr atile na djevojku sa sinom u naruju, neku vrstu Gospe, osamljenog i napu tenog uda m ajinstva i ljubavi, koja je, kao i uvijek, stala u red i polako mi se pribli avala na priest. Mislim da je velik dio prisutnih znao to se dogaa. I svi su gledali u mene da vide to u uiniti. Stajao sam okru en pravednicima, gre nicima, farizejima, starje inama Sined rija, sveenicima, apostolima, uenicima, ljudima dobronamjernim i zlonamjernim. Athena se zaustavila preda mnom i ponovila pokret oduvijek zatvorila je oi i otvo rila usta kako bi primila Tijelo Kristovo. Tijelo Kristovo ostalo je u mojim rukama. Otvorila je oi ne shvaajui to se zbiva. Kasnije emo razgovarati apnuo sam. Ali ona se nije pomakla s mjesta. Ljudi ekaju iza tebe u redu. Kasnije emo razgovarati Sto se dogaa? pitala je i svi koji su bili u blizini uli su njene rijei. Kasnije emo razgovarati. Za to mi ne date priest? Zar ne vidite da me poni avate pred svima? Nisam li dovoljno propatila? Athena, Crkva ne dopu ta razvedenima da prime sakramente. Potpisala si dokumente p ro log tjedna. Kasnije emo razgovarati ponovio sam jo jednom. Kako se nije micala s mjesta, dao sam znak sljedeoj osobi da je obie. Nastavio sam dijeliti priest do posljednjeg upljanina, a onda, prije no to sam se vratio na olt ar, uo sam onaj glas. Nije to vi e bio glas djevojke koja je pjevala u Gospinu slavu, govorila mi o svoj im planovima, ganuta pripovijedala to je nauila o ivotu svetaca i uplakana mi povje ravala svoje brane probleme. Bio je to glas ranjene i poni ene ivotinje, sa srcem pr epunim mr nje. Prokleto bilo ovo mjesto! prozborio je taj glas. Prokleti oni koji nikada nisu p oslu ali Isusove rijei i koji su njegovu poruku pretvorili u zgradu od kamena. Jer Isus je rekao Doite k meni svi koji ste izmoreni i optereeni i ja u vas odmoriti. E vo ja sam optereena i ranjena, a ne dopu tate mi da idem k Njemu. Danas sam nauila d a je Crkva te rijei pretvorila u Doite k meni vi koji slijedite moja pravila, a op tereeni neka idu svojim putem! uo sam kako joj je jedna ena iz prvog reda rekla da u uti. Ali ja sam htio uti, morao sam uti. Okrenuo sam se i stao pred nju spu tene glave, jedino sam to mogao uiniti. Kunem se da vi e nikada neu stupiti u crkvu. Opet me napu ta jo jedna obitelj i sada t o nema veze s nova54 nim pote koama, ni nezrelo u ovjeka koji se mlad o enio. Prokleti bili svi koji zatvaraju vrata pred majkom s djetetom! Isti ste kao oni to nisu primili Svetu Obitelj, ka o onaj to je Isusa zanijekao kad Mu je najvi e trebao prijatelj! Okrenula se u suzama i iza la nosei sina na rukama. Priveo sam kraju bogoslu je, udij elio zavr ni blagoslov i oti ao ravno u sakristiju. Te nedjelje nije bilo susreta s vjernicima, ni besmislenih razgovora. Te sam se nedjelje na ao pred filozofskom di

lemom odluio sam po tovati instituciju, a ne rijei na kojima se ta institucija zasni va. Ve sam ostario i Bog me mo e u svakom trenutku pozvati k sebi. Ostao sam vjeran svo joj Crkvi i mislim da se ona, unato svim svojim pogre kama, iskreno nastoji popravi ti. To mo e potrajati desetljeima, ak i stoljeima, ali jednoga e dana va na biti jedino ljubav i Isusova reenica Doite k meni svi optereeni i ja u vas odmoriti. Cijeli sam i vot predao sveenikom pozivu i niti u jednom trenutku nisam po alio zbog te odluke. I pak ponekad, poput te nedjelje, iako ne sumnjam u vjeru, znam posumnjati u ljude . Sada znam to se dogodilo s Athenom i pitam se je li mogue da je sve tamo poelo, ili je to ve nosila u du i? Razmi ljam o mnogim Athenama i Lukasima ovoga svijeta, koji su se razveli i vi e ne mogu primiti sakrament Euharistije. Preostaje im samo prom atrati Isusa raspetoga i slu ati Njegove rijei, koje nisu uvijek u skladu s vatikan skim zakonima. U nekim sluajevima ti ljudi napuste Crkvu, ali veina ih nastavi dol aziti nedjeljom na misu jer su tako navikli, iako znaju da im je zabranjeno sudj elovati u udu pretvorbe kruha i vina u tijelo i krv Gospodnju. Zami ljam kako je Athena po izlasku iz crkve susrela Isusa. I kako mu se zbunjena i uplakana bacila u naruje tra ei da joj objasni za to mora ostati vani zbog jednog obinog potpisa na papiru, potpuno neva nog na duhovnom planu, koji bi trebao zanima ti tek bilje nike i poreznike. A Isus je, gledajui Athenu, vjerojatno odgovorio Dij ete moje, i ja sam vani. Ve me dugo ne pu taju unutra. j 57 ythena i ja imali smo ne to zajedniko oboje smo bili I i ratne izbjeglice i stigli u Englesku kao djeca, iako sam ja pobjegao iz Poljske prije vi e od pedeset godina . I oboje smo znali da, unato vanjskoj promjeni, na e tradicije i dalje ive u progon stvu okuplja se dijaspora, odr avaju se jezik i vjera, ljudi nastoje za tititi jedni druge u okru ju koje e im zauvijek ostati strano. Jednako kao to tradicija opstaje, elja za povratkom polako jenjava. Nu no je samo da se odr i na ivotu u na im srcima i bude nada kojom emo rado zavaravati sami sebe, a d a se nikada ne provede u djelo. Ja se nikada neu vratiti i ivjeti u Czestochowu, k ao to se ni ona i njena obitelj nee vratiti u Bejrut. Taj osjeaj solidarnosti naveo me da joj iznajmim trei kat kue u Basset Roadu, koju bih radije dao podstanarima bez djece. Ranije sam ve bio napravio slinu pogre ku i d ogodile su se dvije stvari ja sam se alio na buku koju su podstanari stvarali tij ekom dana, a oni na buku koju sam ja pravio nou. U oba sluaja radilo se o svetim u zrocima, o plau i glazbi, ali su oni pripadali potpuno razliitim svjetovima i te ko se meusobno podnosili. Upozorio sam je, ali nije obraala pozornost, samo je kazala neka se ne brinem zbo g njena sina jer je on po cijeli dan bio kod bake. Prednost stana bila je u tome to se nalazio blizu njena posla, jedne banke u predgrau. Unato mojim upozorenjima i injenici da je u poetku sve hrabro podnosila, osam dana kasnije oglasilo se zvono na mojim vratima. Na pragu je stajala ona s djetetom n a rukama. Sin mi ne mo e zaspati. Zar ne biste mogli sti ati glazbu, samo danas... Svi prisutni zurili su u nju. Sto je ovo? upitala je. Djeak na rukama odmah je prestao plakati, kao da je ostao jednako iznenaen kao i n jegova majka kad je ugledao skupinu ljudi koja se zaustavila usred plesa. Pritisnuo sam tipku da zaustavim glazbu, mahnuo joj rukom da ude i ponovno ukljui o kazetofon, kako ne bih previ e ometao obred. Athena je sjela u kut sobe, ljuljal a dijete na rukama i gledala kako lagano tone u san unato zvucima bubnjeva i trub a. Ostala je do kraja obreda, oti la kad su se i drugi uzvanici razi li i, kao to sam mogao pretpostaviti, pozvonila na moja vrata sljedeega jutra prije odlaska na po sao. Ne morate mi rastumaiti to sam vidjela, te ljude koji ple u zatvorenih oiju, jer znam to to znai. esto inim to isto i radi se o jedinim trenucima mira i spokoja u mom ivo tu. Prije no to sam postala majka, izlazila sam u diskoteke s mu em i prijateljima i vidjela kako neki ljudi ple u zatvorenih oiju jedni samo kako bi nekoga zadivili, drugi kao da ih na to navodi neka vi a i jaa sila. Otkad znam za sebe, u plesu nal azim nain da stupim u dodir s neim jaim i monijim od mene. Samo bih voljela znati o

kakvoj se to glazbi radi. to radite ove nedjelje? Ni ta posebno. Pro etat u s Viorelom po Regents Parku i udisati ist zrak. Imat u kasnij e dovoljno vremena za moje potrebe, u ovom ivotnom razdoblju odluila sam se prilag oditi sinovim potrebama. Poi u s vama. Ta dva dana preostala do na e etnje, Athena je do la sudjelovati u obredu. Sin bi joj zaspao nakon svega nekoliko minuta, a ona bi samo bez rijei gledala to se dogaa ok o nje. Iako se nije micala s kaua, bio sam siguran da joj du a ple e. U nedjelju poslijepodne, dok smo etali parkom, rekao sam joj neka obrati pa nju na sve to vidi i uje treperenje li a na vjetru, valove na jezeru, pjev ptica, lave pasa, povike djece koja tre amo tamo kao da slijede neku neobinu i odraslima nerazumljiv u logiku. Sve se kree u nekom ritmu. A sve to se kree u ritmu proizvodi zvuk. To je sluaj ovdj e i na bilo kojem drugom kraju svijeta u ovom trenutku. Na i preci primijetili su to isto kad su se pred hladnoom povukli u unutra njost peina stvari se kreu i stvaraj u buku. U poetku je to mo da upla ilo te prve ljude, ali je strah uskoro zamijenilo uen je shvatili su da na taj nain neko vi e bie komunicira s njima. Poeli su opona ati zvuk ove i kretnje oko sebe, u nadi da e tako i sami stupiti u vezu s njim tako su nas tali ples i glazba. Prije nekoliko dana, rekla si mi kako te ples dovodi u dodir s neim monijim od tebe. Dok ple em, ja sam slobodna ena, bolje reeno slobodan duh koji mo e putovati svemirom, sagledati sada njost, predvidjeti budunost, preobraziti se u istu energiju. To mi p ru a neizmjeran u itak i veselje koje daleko nadilazi sve to sam do sada iskusila, a zasigurno i ono to u tek do ivjeti za ivota. Nekada sam imala namjeru postati svetica slavila sam Boga glazbom i pokretom, ali taj je put za mene zauv ijek zatvoren. Koji put? Smjestila je dijete u kolica. Vidio sam kako oklijeva odgovoriti mi na pitanje, ali sam bio uporan Usta se zatvaraju kad nam je ne to va no na vrhu jezika. Bez odavanja trunke emocije, kao da mora uvijek u ti ini otrpjeti to joj ivot stavi na put, prepriala mi je dogaaj u crkvi kad joj je sveenik, mo da njen jedini prijatel j, uskratio priest. Ispriala je i o kletvi koju je izrekla u tom trenutku i koja j u je navela da zauvijek napusti Katoliku crkvu. Svetac je ovjek koji ivi dostojno objasnio sam. Dovoljno je znati i prihvatiti da smo svi ovdje s nekim razlogom. Tada se mo emo nasmijati vlastitoj manjoj ili veoj muci i kroiti bez straha, svjesni da svaki korak ima smisla. Tada mo emo dopustiti da nas vodi svjetlo koje isijava iz Vrha. to podrazumijeva pod tim? U matematici je vrh gornja toka trokuta. I u ivotu se radi o najvi oj toki, cilju svih onih koji znaju ljudski pogrije iti, ali koji ni u najte im trenucima ne gube iz vida svjetlost koja im izbija iz srca. Na tome radi na a skupina. Vrh se krije u svakome od nas, ali do njega mo emo doi jedin o ako prepoznamo i prihvatimo njegovu svjetlost. Objasnio sam joj da sam ples koji je vidjela proteklih dana, a koji su izvodili ljudi razliite dobi u to nas je vrijeme bilo deset, od devetnaest do ezdeset i pet godina, osobno nazvao potragom za Vrhom. Athena me upitala odakle mi to ime. Ispriao sam joj kako je, po zavr etku Drugog svjetskog rata, dio moje obitelji uspi o pobjei u Englesku pred ko60 munistikim re imom koji se uspostavljao u Poljskoj. Reeno im je da je dobro medu stv arima ponijeti i umjetnika djela i stare knjige, koje su bile na cijeni u ovom di jelu svijeta. I zaista, odmah su rasprodali slike i skulpture, ali knjige su ostale le ati i sku pljale pra inu. Kako je majka htjela da pod svaku cijenu nauim itati i govoriti polj ski, te su knjige bile sastavni dio mog obrazovanja. Jednoga dana, u nekom devet naestostoljetnom izdanju Thomasa Malthusa, otkrio sam dva lista s bilje kama moga djeda koji je umro u koncentracijskom logoru. Poeo sam itati uvjeren da se u njima govori o kakvom nasljedstvu ili da se mo da radi o ljubavnim pismima upuenim njego voj tajnoj ljubavnici, naime prialo se da se jednom zaljubio u nekoga u Rusiji. Zapravo je i bilo istine u tome. Bio je to opis njegova putovanja u Sibir u vrij

eme komunistike revolucije, a tamo se djed, u zabaenom selu Diedov, zaljubio u jed nu glumicu Bilje ka urednika Nemogue je pronai to selo na karti. Mo da je ime namjerno izmijenjeno, a mo da je mjesto nestalo nakon Staljinova prisilnog iseljavanja sta novni tva Po njegovim rijeima, glumica je bila lanica neke sekte koja je smatrala da se u odreenoj vrsti plesa krije lijek za sve boljke, jer nam ples omoguava da stu pimo u dodir sa svjetlo u Vrha. Mje tani su se bojali kako bi cijela ta tradicija mogla nestati nedugo kasnije pre seljeni su na drugo mjesto, dok je njihovo selo poslu ilo za nuklearne pokuse. Glu mica i njeni prijatelji zamolili su djeda da zapi e sve to znaju. On je to i uinio, ali izgleda da tome nije pridavao previ e pa nje jer je bilje ke zaboravio u knjizi ko ju je nosio sa sobom, sve dok ih jednoga dana ja nisam otkrio. Athena me prekinula. Ali nemogue je pisati o plesu, treba plesati. Tono. Zapravo u bilje kama stoji samo ovo ple i do iznemoglosti, kao da si planinar k oji se uspinje na ovo brdo, ovu svetu planinu. Ple i dok ne ostane bez daha i organ izam ti pone primati kisik na neuobiajen nain, a to ti omogui da izgubi identitet, tv oju vezu s vremenom i prostorom. Ple i samo uz zvuk udaraljki, svakodnevno ponavlj aj isti postupak i znaj da e ti se u odreenom trenutku oi same sklopiti i ugledat e s vjetlo koje dolazi iznutra, koje odgovara na tvoja pitanja, koje ti vraa tvoje sk rivene moi. Jesi li ti ve razvio nekakvu mo? Umjesto odgovora, predlo io sam joj da nam se pridru i jer je djeak ve djelovao opu teno , ak i kad bi zvuk inela i bubnjeva bio jako glasan. Sljedeeg dana do la je u uobiajen o vrijeme. Predstavio sam je prijateljima i rekao samo da je susjeda s kata izna d. Nitko nije govorio o svom ivotu, niti upitao Athenu ime se bavi. Kad je do ao tre nutak, ukljuio sam kazetofon i poeli smo plesati. Athena je prve korake napravila s djetetom na rukama, ali je ono brzo zaspalo pa ga je polo ila na kau. Prije no to sam zatvorio oi i pao u trans, vidio sam da je u potpunosti razumjela to je to put Vrha. Nastavila je dolaziti s djetetom svakoga dana osim nedjelje. Razmijenili bismo t ek nekoliko rijei dobrodo lice, ja bih ukljuio glazbu koju mi je jedan prijatelj don io iz ruskih stepa i svi bismo plesali do iznemoglosti. Mjesec dana kasnije tra il a je da joj presnimim kazetu. Voljela bih plesati ujutro, prije no to ostavim Viorela kod mame i odem na posao. Usprotivio sam se. Kao prvo, mislim da na u skupinu povezuje ista energija koja zatim stvara neku vrs tu aure i svima pospje uje trans. Osim toga, bude li plesala prije odlaska na posao, bolje ti je da se pripremi za otkaz jer e cijeli dan biti umorna. Athena je malo razmislila i odmah zatim odgovorila U pravu si to se tie zajednike energije. Vidim da se kod tebe okupljaju etiri para i tvoja supruga. Ama ba svi ste prona li ljubav i zato mo ete sa mnom podijeliti pozit ivne vibracije. Ali ja sam sama. Ili bolje reeno, ja sam sa sinom, ija se ljubav j o ne mo e oitovati na prepoznatljiv nain. Dakle, radije bih prihvatila moju samou. Pok u am li sada pobjei od nje, vi e nikada neu pronai partnera. Ali ako je prihvatim, umje sto da se borim protiv nje, mo da se stvari i promijene. Primijetila sam da je sam oa vea kad joj se poku amo suprotstaviti, ali da se smanjuje kad jednostavno prestan emo obraati pozornost na nju. Do la si k nama u potrazi za ljubavlju? Mislim da bi to bio dobar razlog, ali odgovor je negativan. Do la sam tra iti smisao vlastitog ivota iji je jedini pokreta moj sin. Zato se i bojim da bih na koncu mog la uni titi Viorela, bilo na nain da ga previ e za titim, bilo da na njega prenesem sno ve koje sama nisam uspjela ostvariti. Jednoga od ovih dana, dok sam plesala, osj etila sam se izlijeenom. Da sam imala kakvu tjelesnu manu, mogli bismo to nazvati udom, meutim problem koji je mene muio bio je duhovne prirode i odjednom je nestao . Znao sam to eli rei. Nitko mi nije pokazao kako treba plesati na zvuke ove glazbe nastavila je Athena , ali osjeam da znam to radim. Nije to ne to to ovjek treba nauiti. Sjeti se na e etnje u parku i onoga to smo vidjeli rirode koja stvara vlastiti ritam i neprestano mu se prilagodava.

Nitko me nije nauio voljeti, a svejedno sam ve voljela Boga, voljela sam mu a, volim moga sina i moju obitelj. Meutim, ipak ne to nedostaje. Iako se umorim dok ple em, k ad zavr im ini mi se da sam u stanju milosti, u dubokoj ekstazi. elim da taj zanos t raje cijeli dan i da mi pomogne pronai ono to mi nedostaje ljubav nekog mu karca. Mo gu vidjeti srce tog mu karca dok ple em, iako mu ne vidim lice. Osjeam da je blizu i zato moram dobro paziti. elim plesati ujutro kako bih tijekom ostatka dana pazila na sve to se oko mene dogaa. Zna li to znai rije ekstaza? Dolazi iz grkog i znai izai iz samoga sebe. Bilo bi previ tra iti od tijela i du e da cijeli dan provedemo izvan sebe. Ipak bih poku ala. Vidio sam da nema smisla raspravljati i presnimio joj kazetu. Od tada me svako j utro budila ta glazba u stanu iznad moga, uo bih njene korake i pitao se kako mo e odraditi radno vrijeme u banci nakon gotovo sat vremena transa. Pri jednom susre tu u hodniku, predlo io sam joj da doe na kavu. Athena mi je ispriala kako je naprav ila nekoliko kopija kazete i kako je mnogo njenih kolega s posla takoer tragalo z a Vrhom. Jesam li krivo postupila? Je li to bila tajna? Dakako da nije. Upravo suprotno, pomagala mi je da ouvam ve gotovo izgubljenu tradiciju. Jedna ena u djedovim bilje kama pripovijedala j e kako je neki redovnik prilikom posjete onome kraju utvrdio da svi mi sa sobom nosimo na e pretke i budue nara taje. Kad oslobaamo sebe, inimo to isto s ovjeanstvom. Sigurno su ene i mu karci iz onog dijela Sibira sada ovdje i sretni. Njihovo je dje lo ponovno o ivjelo u ovome svijetu, zahvaljujui tvome djedu. Ali, namjeravala sam te pitati kako to da si odluio plesati nakon to si proi64 tao bilje ke? Da si umjesto toga proitao ne to o sportu, odluio bi postati nogometa ? To mi pitanje nitko nije postavio. Jer sam u to vrijeme bio bolestan. Imao sam neki rijedak oblik artritisa i lijeni ci su mi rekli da se trebam pomiriti s injenicom da u u trideset i petoj godini os tati prikovan za invalidska kolica. Preostalo mi je vrlo malo vremena i odluio sa m ga posvetiti svemu onome to kasnije ne bih mogao initi. Djed je na onom komadu p apira napisao i da su mje tani Diedova vjerovali u ljekovita svojstva transa. Izgleda da su bili u pravu. Nisam ni ta odgovorio jer nisam ba bio siguran u to. Lijenici su se mogli prevariti. Mo da se injenica da smo moja obitelj i ja bili doseljenici i da si nisam mogao pr u iti luksuz da se razbolim, pretvorila u podsvjesnu snagu koja je izazvala prirod ni odgovor organizma. A mo da se stvarno radilo o udu, to nikako nije u skladu s oni m to propovijeda moja katolika vjera ples ne iscjeljuje. Sjeam se kako u mladosti nisam imao prikladnu glazbu pa sam na glavu stavljao crn u kapuljau i zami ljao da stvarnost oko mene prestaje postojati moj je duh onda put ovao po Diedovu s tamo njim mu karcima i enama, s djedom i njegovom ljubljenom glumic om. U ti ini moje sobe molio sam ih da me naue plesati, da prekoraim vlastite granic e jer u nedugo zatim ostati nepokretan. Sto se moje tijelo vi e kretalo, jasnije se otkrivala svjetlost u mom srcu i vi e sam uio, mo da sam a mo da i s duhovima iz pro los ti. ak sam zamislio kakvu su glazbu oni mogli slu ali pri svojim obredima i, kad je jedan moj prijatelj posjetio Sibir mnogo godina kasnije, zamolio sam ga da mi d onese nekoliko ploa. Na moje veliko iznenaenje, jedna od njih bila je vrlo slina on ome to je po mom sudu mogla biti podloga za ples u Diedovu. Ali bolje je ni ta od toga ne govoriti Atheni, bila je previ e podlo na utjecajima i n jena mi se narav inila nepostojanom. Mo da postupa ispravno bile su moje jedine rijei. Razgovarali smo jo jednom, nedugo prije njenog puta na Bliski istok. Doimala se s retnom, kao da je na la sve to je tra ila ljubav. Moji kolege s posla su se okupili i sami sebe prozvali hodoasnicima Vrha. Sve zah valjujui tvome djedu. Zahvaljujui tebi koja si osjetila potrebu podijeliti to s drugima. Znam da si na odlasku i elim ti zahvaliti to si dala novu dimenziju onome ime sam se godinama bav io. I ja sam poku ao podijeliti ovu svjetlost s nekolicinom zainteresiranih, ali u vijek srame ljivo, uvijek u bojazni da e se cijela ta pria ljudima initi smije nom. Zna li to sam otkrila? Iako ekstaza podrazumijeva sposobnost da izaemo iz nas samih , ples nam pru a nain da se popnemo u svemir, da otkrijemo nove dimenzije, a ipak o

stanemo u dodiru s tijelom. Dok ovjek ple e, duhovni i materijalni svijet mogu ivjet i zajedno bez sukoba. Mislim da se balerine propinju na prste jer istodobno dodi ruju zemlju i pose u za nebom. Ako se dobro sjeam, to su bile njene posljednje rijei. Tijekom bilo kakvog plesa k ojemu se s rado u predajemo, mozak gubi nadzor i srce preuzima uzde nad nama. Tek t ada otkrivamo Vrh. Ako vjerujemo u njega, dakako. Peter Parkuj aposlio sam Athenu samo zato to joj je obitelj bila u na im najva nijim klijentima na kraju krajeva, svijet se vrti oko zajednikih interesa. Kako je bila dosta nemirn a, dao sam joj birokratski posao, u blagoj nadi da e uskoro sama dati otkaz. Ja b ih u tom sluaju mogao rei njenom ocu kako sam joj poku ao pomoi, dodu e bez uspjeha. Iskustvo na mjestu direktora poslovnice nauilo me kako u ljudima prepoznati njiho vo du evno stanje, ak i kad mi oni sami ni ta ne ka u. Na studiju managementa nauio sam da, elite li se nekoga rije iti, trebate tu osobu navesti da vas uvrijedi, onda je mo ete s punim pravom otpustiti. Uinio sam sve to sam mogao da postignem taj cilj s Athenom. Kako ona nije ovisila o plai za pre ivljavanje, s vremenom bi otkrila kako je potpuno nepotreban napor ko ji iziskuje rano ustajanje, ostavljanje djeteta kod roditelja, cjelodnevni rad n a jednolinom poslu, odlazak po sina, kupovina, briga o djetetu i njegovo uspavlji vanje te po tri sata izgubljena u javnom prijevozu. Shvatila bi da postoji i zanimljiviji nain kako provesti dan. Polako je postajala sve razdra enija i bio sam ponosan na moju strategiju uspjeh je bio zagarantiran. Poela se aliti na stan u kojem je ivjel a, govoriti kako vlasnik po cijelu no glasno pu ta glazbu i kako ne mo e ni spavati n a miru. A onda se iznenada ne to promijenilo. Prvo samo u Atheni, a poslije i u cijeloj po slovnici. Kako sam primijetio tu promjenu? Hm. Skupina ljudi koji zajedno rade je poput or kestra dobar manager je dirigent i zna tono koji instrument nije u timan, koji pren osi najvi e osjeaja, a koji jednostavno slijedi ostale. inilo se da Athena svoj inst rument svira bez imalo ara, uvijek odsutna u mislima. Nikada nije podijelila s ko legama radosti i tuge iz privatnog ivota, dajui tako do znanja da po izlasku s pos la sve svoje vrijeme posveuje brizi o sinu, i niemu vi e. Sve dok nije postala odmor nija, komunikativna, i poela kazivati svakome tko je bio voljan slu ati kako je otk rila tajnu pomlaivanja. To je naravno bila arobna rije pomlaivanje. S obzirom na to da je dolazila iz usta osobe koja je imala jedva dvadeset i jednu godinu, zvuala je potpuno neprimjereno , no unato tome ljudi su povjerovali i poeli od nje tra iti tajnu formulu. Uinkovitost joj je porasla, iako je posao ostao isti. Njezini kolege s posla, s k ojima bi prije izmijenila tek pokoji dobar dan i laku no, poeli su je pozivati na ruak. Po povratku s pauze djelovali su zadovoljno i uinkovitost cijelog odjela nag lo je porasla. Znam da zaljubljeni ljudi mogu utjecati na krug ljudi u kojem se kreu, stoga sam zakljuio kako je Athena vjerojatno prona la nekoga vrlo va nog u ivotu. Upitao sam je i ona se slo ila, dodav i da nikada prije nije iza la s klijentom, ali d a u ovom sluaju nije mogla odbiti poziv. U normalnoj situaciji odmah bih je otpustio, pravila banke bila su jasna, a osobni kontakti s klijentima strogo zabranjeni. Ali do tada sam ve prim ijetio kako je njeno pona anje zarazilo gotovo sve djelatnike neki kolege poeli su se nalaziti s njom nakon posla i, koliko mi je poznato, barem dvoje ili troje je bilo u njenom stanu. Na ao sam se u vrlo ozbiljnoj situaciji mlada vje benica bez ikakvog radnog iskustva , koja je u poetku bila srame ljiva i ponekad agresivna, pretvorila se u neku vrstu prirodnog vode mojim zaposlenicima. Kad bih joj dao otkaz, pomislili bi da sam ljubomoran i izgubio bih njihovo po tovanje. Zadr im li je, postojala je opasnost da za nekoliko mjeseci izgubim nadzor nad svima njima. Odluio sam malo priekati, a za to vrijeme je to, ta energija podru nice samo rasla m rzim rije energija jer zapravo ne znai ni ta odreeno, osim kad govorimo o struji. Kli

jenti su djelovali zadovoljno i poeli nas preporuivati drugima. Djelatnici.su bili dobro raspolo eni i, iako se posao udvostruio, nisam morao vi e nikoga uposliti jer su svi vodili rauna o svojim zadacima. Jednoga dana primio sam pismo od mojih nadreenih. Pozivali su me u Barcelonu, gdj e se trebala odr ati konvencija na e grupacije, kako bih predstavio svoju metodu upr avljanja. Po njihovim rijeima, uspio sam poveati dobit bez uveanja tro kova, a to je najva niji cilj svakog managera, u kojem god kraju svijeta se nalazio. Ali koju metodu? Moja jedina zasluga bila je to to sam znao odakle je sve krenulo pa sam odluio poz vati Athenu na razgovor. estitao sam joj na izvrsnoj uinkovitosti i ona je zahvali la osmijehom. Nastavio sam vrlo pa ljivo jer nisam htio da me pogre no shvati. I, kako je Va deko? Oduvijek sam smatrao kako ljudi koji su voljeni mogu jo vi e ljub avi pru iti drugima. ime se on bavi? Radi u Scotland Yardu Bilje ka urednika Odjel za istrage pri londonskoj gradskoj p oliciji. Nisam htio ulaziti u pojedinosti, ali sam pod svaku cijenu morao nastaviti razgo vor i nije bilo previ e vremena za gubljenje. Primijetio sam u Vama veliku promjenu, i... Primijetili ste promjenu u poslovnici? Kako da ovjek odgovori na takvo pitanje? S jedne strane, mogao bih joj dati veu pr ednost nego to je bilo pametno, a s druge strane, ne budem li izravan, nikada neu dobiti odgovore koje trebam. Da, primijetio sam veliku promjenu i namjeravam Vas unaprijediti. elim putovati. elim na neko vrijeme otii iz Londona, upoznati nove krajeve. Putovati? Upravo sad kad je sve dobro krenulo u mojoj poslovnici, ona bi htjela otii? Ali, kad bolje razmislim, nije li upravo to rje enje koje tra im i toliko elim? Mogu biti od koristi banci ako mi da vee ovlasti nastavila je. Shvatio sam pru ila mi je izvanrednu priliku. Kako se toga nisam ranije sjetio? Pu tovanje znai da je mogu udaljiti i povratiti vodstvo, a izbjei plaanje cijene otkaz a ili pobune. Ali morao sam dobro razmisliti o svemu jer prvo treba meni pomoi, a tek onda banci. Sad kad su moji efovi uoili na porast produktivnosti, znao sam da moram odr ati tu razinu, inae se izla em opasnosti da izgubim ugled i padnem na goru poziciju od prethodne. Ponekad razumijem za to veina mojih kolega ne ini ni ta bitno k ako bi napredovali. Ako ne napreduju, prozovu ih nesposobnima, ali ako uspiju, moraju stalno ii korak ispred dok ne zarade infa rkt. Sljedei sam potez povukao vrlo pa ljivo ne preporua se upla iti sugovornika prije no to nam oda tajnu koju moramo doznati, najbolje je odglumiti slaganje s onim to od n as tra i. Nastojat u prenijeti Va u molbu nadreenima. Naime sastat u se s njima u Barceloni i u pravo zato sam Vas odluio pozvati na razgovor. Jesam li u pravu ako ka em da je na a uinkovitost porasla otkako su, recimo to tako, kolege uspostavile bolji odnos s V ama? Recimo radije... bolji odnos sa samima sobom. Da. Ali Vi ste to izazvali, ili se varam? Znate da se ne varate. Jeste li itali kakvu knjigu o managementu za koju ja nisam uo? Ne itam takve stvari. Voljela bih samo da mi obeate ozbiljno razmotriti moju molbu . Sjetio sam na njenog deka iz Scotland Yarda ako dam obeanje i ne ispunim ga, hoe li me snai kakva odmazda? Je li joj on mo da prenio kakvu novu tehniku kojom se posti u nezamislivi rezultati? Mogu Vam sve ispriati, ak i ako ne ispunite zadano obeanje, ali ne znam hoe li imati uinka ako ne budete inili to to u Vas nauiti. Mislite na tu tehniku pomlaivanja? Upravo to. Nije li dovoljno poznavati samo teoriju? Mo da i jest. Osoba koja je mene poduila preuzela ju je s nekoliko listova papira. Bilo mi je drago to me ne primorava donositi odluke koje nadilaze moje mogunosti i

principe. Takoer moram priznati da me i osobno zanimala njena pria jer sam sanjao o nainu kako reciklirati vlastiti potencijal. Obeao sam uiniti to budem mogao i Athena je poela na iroko pripovijedati o ezoterikom plesu koji je izvodila u potr azi za tim nekakvim Vrhom ili Osovinom, ne sjeam se tono. Tijekom razgovora poku ava o sam objektivno sroiti njena suluda naklapanja. Sat vremena na kraju nije bio do voljan pa sam je zamolio da se vrati sljedeega dana i da zajedno pripremimo izvje e koje u predstaviti upravi banke. U jednom trenutku razgovora rekla mi je s osmjeh om Neka Vas ne bude strah zapisati sve onako kako razgovaramo. Pretpostavljam da se ak i uprava jedne banke sastoji od ljudi poput nas, ljudi od krvi i mesa koje si gurno zanimaju nekonvencionalne metode. Athena se prevarila u Engleskoj je tradicija uvijek glasnija od novotarija. Ali t o me ko ta probati, dokle god ne ugro avam moje radno mjesto? S obzirom da je pria dj elovala prilino besmisleno, trebalo ju je barem skratiti i uobliiti kako bi je svi mogli razumjeti. I ni ta vi e. Prije izlaganja u Barceloni, cijelo jutro sam si ponavljao moja metoda posti e rez ultate i samo je to bitno. Proitao sam nekoliko prirunika i otkrio kako je, za pos tizan