P - 266

Cijene nafte i tržište naftnih derivata u Europskoj uniji

Marina Lolić Čipčić

Sveučilište u Splitu, Sveučilišni odjel za stručne studije, Split, Hrvatska

mlolic@oss.unist.hr

Sažetak. Nafta je i dalje glavni svjetski energent koji čini preko 30% ukupne potrošnje energije u

svijetu. Europa, odnosno Europska unija, kao i Hrvatska, kao njena najmlađa članica, ovise o potrošnji

i, što je važnije, uvozu nafte. U svjetlu geopolitičkih previranja oko načina formiranja cijene nafte kao

i upravljanja/vlasništva nad njenim izvorima, važno je upoznati se sa svjetskim i europskim

energetskim trendovima s posebnim naglaskom na naftu kao, još uvijek, nezamjenjivi energent novoga

doba.

Shodno navedenom, rad prezentira svjetsku i europsku energetsku strukturu proizvodnje, potrošnje i

uvoza nafte (barem kad je u pitanju Europska unija), te definira izvore i strukturu dobavnih pravaca

što su važne informacije u determiniranju energetske politike kojoj je, između ostalog, zadatak

osigurati opskrbu energentima, dakle i naftom (po što povoljnijim uvjetima), kako bi se neometano

odvijale gospodarske djelatnosti, a i svakodnevan život stanovnika Unije. Nadalje, ponuđen je i

pregled cijena naftnih derivata u Uniji s naglaskom na strukturu krajnje cijene što omogućuje

usporedbu cijena, marži i trošarina na dizel i benzinska goriva diljem Unije. Na koncu slijedi i kratak

osvrt na novosti u formiranju cijena naftnih derivata u Republici Hrvatskoj.

Ključne riječi: cijene nafte, uvozna ovisnost o nafti, tržište naftnih derivata u EU

1. Uvod

Efikasan energetski sektor ključan je za neometano funkcioniranje gospodarstva, bez energije,

krvotoka gospodarstva, nema ni rasta. U tom smislu, cijene i dostupnost energenata ključne su

determinante okvira koji definira konkurentnost pojedinih gospodarstava. Najveći svjetski

uvoznik energije i drugi po redu svjetski potrošač energije, Europa (EU) danas uvozi čak

polovicu ukupno potrošene energije, a očekuje se da će do 2030. g. (ako u međuvremenu ne

dođe do radikalnih promjena) taj omjer porasti na dvije trećine ukupne energetske potrošnje.

Visoke cijene nafte, koje su dosegle povijesne razine, stavljaju danas, kao nikad dosada,

naglasak na važnost poznavanja tržišnih uvjeta pod čijim se okriljem formira cijena nafte i,

posljedično, cijene naftnih derivata. Europska unija i sve njene članice, nalaze se u tom smislu

u prilično nezavidnoj ulozi tzv. preuzimatelja cijene (eng. price taker) na svjetskom tržištu

nafte. U zadanim okolnostima, neizostavno je poznavanje uvjeta na svjetskom tržištu nafte,

kao i tržištima naftnih derivata, čiji je pregled dan u ovom radu. Rad je organiziran na sljedeći

način; nakon pregleda svjetskih energetskih trendova te prikaza stanja svjetskog tržišta i

cijena nafte, slijedi analiza energetskih trendova u Europskoj uniji s naglaskom na tržišta

naftnih derivata. Na koncu slijedi osvrt na energetsku regulativu Unije s istaknutim

zakonskim promjenama koje su početkom godine stupile na snagu u Republici Hrvatskoj.

2. Svjetski energetski trendovi

Promatrajući strukturu svjetske potrošnje energije, evidentno je da nafta značajno predvodi

pred svim ostalim vidovima energije, odnosno energentima, o čemu svjedoče podaci prikazani

na Grafikonu 1. Nafta je 2011. godine činila nešto više od 30% ukupne svjetske potrošnje

energije, nakon čega slijede redom ugljen i plin, s udjelima od 30 odnosno 24%.

P - 267

Grafikon 1: Struktura finalne potrošnje energije po vrstama u svijetu 2011. g. (Izvor: Europia, Annual Report

2012, Europia – representing the European petroleum industry )

Sjedinjene Američke Države i dalje su najveći potrošač svjetske energije (2011. godine), pa

tako i nafte s udjelom od 21%, dok je udio Europske Unije u potrošnji nafte 16% (slijede

Kina, Japan, Indija i Rusija s udjelima u potrošnji redom; 11%, 5%, 4% i 3%; Europia, 2012).

Uzimajući u obzir projekcije budućeg razvoja potražnje za različitim vidovima energije, može

se očekivati rast potražnje za svim energentima, uključujući i naftu, s tim da se ipak očekuje

smanjenje udjela nafte u ukupnoj potrošnji energije (IEA, 2013). Razlozi koji će tome

doprinijeti su visoke cijene nafte ali i supstitucija nafte jeftinijim energentima gdje je to

moguće, s naglaskom na intenzivnije korištenje nuklearne energije, kao i energije iz

obnovljivih izvora.

Nadalje, kad govorimo o svjetskim trendovima, važno je istaknuti utjecaj porasta potražnje za

energijom od strane rastućih azijskih ekonomija, primarno Kine i Indije, čiji će se rast odraziti

u konačnici i na cijene energenata. Shodno navedenom očekuje se da će kroz naredno

desetljeće Kina postati najveći svjetski uvoznik nafte, a Indija najveći svjetski uvoznik

ugljena, dok će Sjedinjenje Američke Države smanjiti uvoznu ovisnost o energiji kao

posljedica značajnih ulaganja kako u vlastitu proizvodnju, tako i u poboljšanja energetske

efikasnosti (odnosno smanjenje energetske intenzivnosti).

U danim okvirima, jasna je važnost kako cijena energije, tako i dostupnosti iste (u kojoj je

mjeri gospodarstvo ovisno o vanjskim dobavljačima), jer su to kriteriji koji će direktno

određivati uvjete razvoja gospodarstava i njihove konkurentnosti na globalnom planu, a

ujedno i životni standard građana kroz definiranje udjela dohotka koji se troši na energiju.

3. Svjetsko tržište nafte

Kad govorimo o svjetskom tržištu nafte postoji nekoliko aspekata na koje je važno obratiti

pažnju; to su rezerve nafte, njena proizvodnja i potrošnja, te cijena koja se na dotičnom tržištu

formira po okriljem ponude i potražnje.

3.1 Potrošnja, rezerve i proizvodnja nafte

Bez energije nema ni rasta, stoga i rast svjetskih ekonomija neizostavno za sobom „vuče“ i

rast potražnje (potrošnje) energenata, među njima i za najzastupljenijom naftom. Kad

promatramo period od 2002. do 2012. godine, svjetska je potrošnja nafte povećana za nešto

manje od 15% (BP, 2013). Ipak velika su odstupanja od gospodarstva do gospodarstva, tako

ne čudi da razvijene ekonomije neprestano povećavaju energetsku efikasnost i smanjuju

energetsku intenzivnost, te na taj način, paralelno s porastom proizvodnje smanjuju potrošnju

nafte ili ju zadržavaju na istoj razini. Kao primjer se mogu istaknuti najveći svjetski potrošači

nafte; SAD i EU, kod kojih je potrošnja nafte u navedenom periodu čak i smanjena, u slučaju

SAD-a za 6%, a u slučaju EU 13%, iako valja istaknuti da je znatno smanjenje potrošnje nafte

u EU i direktna posljedica recesije (u slučaju Japana je zabilježeno smanjenje potrošnje od

P - 268

12%). S druge strane ekonomije Kine i Indije zabilježile su znatan porast u ukupnoj potrošnji

i to čak dvostruku razinu potrošnje (94%) u Kini, dok je u Indiji porast potrošnje 51% u

odnosu na razine potrošnje 2002. godine. Ovo je iznimno važno kad uzmemo u obzir koliki je

udio navedenih dvaju zemalja u ukupnoj svjetskoj potrošnji nafte, što se posljedično odražava

na pritisak na rast cijena nafte koje nikada u povijesti nisu bile više.

Dokazane rezerve nafte leže „pod nogama“ malog broja svjetskih država. Promatrano

geografski, zemlje Bliskog istoka (Iran, Irak, Kuvajt, Oman, Katar, Saudijska Arabija, Sirija,

Ujedinjeni Arapski Emirati, Jemen) su u posjedu polovine dokazanih svjetskih rezervi nafte.

Pored njih značajne rezerve nafte pronađene su u Venecueli (18%) i Kanadi (10%). Najveće

količine proizvodnje, pa tako i dokazanih rezervi nafte u svijetu, pripadaju zemljama

članicama OPEC-a (eng. Organization of the Petroleum Exporting Countries); Alžiru,

Angoli, Ekvadoru, Iraku, Iranu, Kuvajtu, Libiji, Nigeriji, Kataru, Saudijskoj Arabiji,

Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Venezueli. U rukama OPEC-a koncentrirano je 72,6%

rezervi nafte, dok se s druge strane, na području cijele EU nalazi 0,4% ukupnih svjetskih

rezervi (najveće rezerve nafte u EU ima Ujedinjeno kraljevstvo). Ako ne promatramo Rusiju

kao europsku ekonomiju, najizdašnije zalihe nafte u Europi posjeduje Norveška koja nije

članica EU. Važno je istaknuti, na tragu bojazni o iscrpljivanju rezervi nafte, da su se rezerve

povećale u odnosu na 2002. godinu za čak 60% (BP, 2013) čemu doprinosi napredak

tehnologije kako u istraživanju novih naftnih nalazišta, tako i u ekonomskoj isplativosti

njihove eksploatacije (koja se povećava usporedno s rastom cijena nafte). Imajući navedeno

na umu, govoreći o rezervama nafte, uvijek treba isticati da su to trenutno poznate rezerve, što

ne znači da već sutra neće biti otkriveno neko novo značajno nalazište.

Kad govorimo o proizvodnji nafte u svijetu, promatrajući period od 2002. do 2012. godine

proizvodnja je povećana za 15% (što prati stopu rasta potrošnje). Najveću proizvodnju bilježi

Saudijska Arabija, koju redom slijede Rusija i Kanada. Zanimljivo je da udio OPEC-a u

proizvodnji iznosi nešto iznad 43% što je znatno manje od udjela u ukupnim rezerva, te

svjedoči o različitim omjerima rezervi i proizvodnje kod svjetskih proizvođača nafte.

3.2 Cijene nafte

Postoji više tipova (vrsta) nafte diljem svijeta koje karakteriziraju različite odlike, a

klasificiraju se prema zemljopisnom položaju proizvodnje, i poznati su kao pokazatelji cijena

nafte (eng. benchmark) koji se koriste kao referentna mjerila globalnih cijena nafte počevši od

sredine osamdesetih godina prošlog stoljeća. Iako postoji čak preko sto pedeset referentnih

mjerila, samo su tri od njih dobro poznata, a to su; West Texas Intermediate (WTI) kao

referentni pokazatelj cijena nafte južne i (primarno) sjeverne Amerike, North Sea Brent, kao

referentni pokazatelj cijena nafte za Europu i Dubai crude oil, kao referentni pokazatelj

cijena nafte za Aziju. Klasifikacija različitih vrsta nafte, koja očigledno nije homogen

proizvod, temelji se na specifičnoj težini i udjelu sumpora; svaka klasifikacija podrazumijeva

i drugačiju cijenu.

Grafikon 2 prikazuje usporedno kretanje cijena nafte za istaknuta tri područja gdje se može

opaziti poklapanje prikazanih cijena dok do značajnijih odstupanja dolazi upravo u bliskoj

prošlosti gdje je evidentno najviša cijena Brent koja je i referentna za Europu, dok je prate

redom cijene WTI i Brent. Važno je istaknuti da grafikon prikazuje godišnje cijene, dok bi

kod mjesečnih i tjednih podataka, a posebno dnevnih, bilo i znatnijih odstupanja; niža

vremenska frekvencija omogućava dulje vrijeme za međusobno usklađivanje cijena.

Svjetske cijene nafte bilježe porast počevši od 2003. godine. Za razliku od naftnih šokova

sedamdesetih godina prošlog stoljeća, trenutne su visoke cijene posljedica strukturnih

promjena u odnosima globalne ponude i potražnje za naftom te bi se, kao takve, trebale i

zadržati na relativno visokom nivou.

P - 269

Grafikon 2: Kretanje prosječnih godišnjih nominalnih (tekućih) cijena nafte u dolarima po barelu; WTI, Brent i

Dubai, 1976.-2012. (Izvor: BP Statistical Review of World Energy, 2013, British Petroleum, London, UK)

Povijesno kretanje realnih i nominalnih cijena nafte prikazano je i na sljedećem grafikonu

gdje su istaknute realne cijene u dolarima 2012. (gornja krivulja) i nominalne (tekuće) cijene

nafte za North Sea Brent. Ako zanemarimo prvi dio grafikona koji se odnosi na prvu polovinu

prošlog stoljeća, kada je važnost nafte u globalnim terminima bila ipak nešto manja,

evidentno je da smo dosegli povijesno visoke cijene nafte. Nakon što su usporedno sa

svjetskom financijskom krizom 2008. „skočile“ i same cijene nafte, ponovni se skok u

cijenama javlja već 2011. godine.

Grafikon 3: Kretanje svjetskih cijena nafte (realnih i nominalnih) u dolarima po barelu (1900.-2012.) (Izvor: BP

Statistical Review of World Energy, 2013, British Petroleum, London, UK)

Mehanizam definiranja cijena nafte kontinuirano se mijenjao kroz povijest (Bashiri Behmiri

& Pires Manso, 2013). Primjerice, prije sedamdesetih, tržište je nafte bilo pod kontrolom

multinacionalnih naftnih kompanija, od 1970. do 1986. OPEC je, smatra se, određivao cijene

nafte, dok se od 1986. do danas cijene nafte određuju kroz, dosada najkompliciraniji,

mehanizam uzročno posljedičnih veza između ponude i potražnje za naftom. Ovaj mehanizam

funkcionira u, mnogočem nepredvidivim, okvirima geopolitičkih, ekonomskih, financijskih,

tehnoloških, meteoroloških i inih utjecaja.

Izniman rast cijena nafte, kao i porast volatilnosti istih, dovodi do niza strukturnih promjena

kojima smo danas svjedoci. Neke od ovih promjena poput poboljšanja energetske efikasnosti

u prometu (motori s manjom potrošnjom goriva) imaju temelje i u naftnoj krizi sedamdesetih

godina prošlog stoljeća. Ovome se danas mogu dodati i ostale preinake kako u ponašanju

potrošača, tako i u proizvodnim procesima, a uključuju smanjenje energetske intenzivnosti i

porast energetske učinkovitosti. Primjerice kad govorimo o kućanstvima poboljšavaju se

energetska svojstva domova (primarno kroz građevinske odredbe i zakone) i potiču kupnje (a

samim time i proizvodnja) kućanskih uređaja više energetske klase, kako bi se štedjela

energija, odnosno smanjili izdaci za energente.

0

20

40

60

80

100

120

19

76

19

79

19

82

19

85

19

88

19

91

19

94

19

97

20

00

20

03

20

06

20

09

20

12

Dubai

Brent

WTI

P - 270

Što se tiče strane ponude, odnosno proizvodnje nafte, neprestano se javljaju poboljšanja

tehnologije za proizvodnju nafte (npr. bušotine u dubokom moru) kao i tehnologije koja

omogućuje proizvodnju nafte iz tzv. nekonvencionalnih izvora (poput bitumenskog šljunka)

zahvaljujući rastu cijene nafte koji ove vidove ekstrakcije nafte čine isplativim. Poboljšavaju

se i tehnologije za detekciju novih nalazišta.

Kad je riječ o OPEC-u, iako je njegov utjecaj na cijene nafte bio predmet niza istraživanja, i

iako se pokušalo najrazličitijim modelima pojasniti način njegova djelovanja, činjenica je da

do sada to još nije nikom pošlo za rukom. Djelovanje OPEC-a se promijenilo u suvremenim

okvirima, u odnosu na sedamdesete godine prošlog stoljeća (Radetzki, 2012). Ono što je

sigurno je da, iako OPEC često predstavljaju kao najpoznatiji svjetski kartel, istraživanja

pokazuju da članice OPEC-a ponekad surađuju usklađujući količinu ponude, a ponekad se

natječu među sobom (Huntington et al., 2013). Imajući na umu prethodno spomenutih preko

70% dokazanih rezervi nafte unutar OPEC-a ne smije se izgubiti važnost istraživanja

njegovog utjecaja i načina djelovanja na svjetsko naftno tržište.

Tržište nafte, kao najvažnije svjetske trgovinske robe, nikada i nije bilo jednostavno ni lako

dokučivo. Ipak, činjenica je da je iznimno važno razumjeti kako su se proizvodnja, potrošnja

i cijene nafte mijenjale, i kako se mijenjaju, bilo da je riječ o zemlji koja je neto uvoznik ili

izvoznik nafte. Razumijevanje tržišta nafte iznimno je važno jer ima snažne implikacije za

energetsku politiku, gospodarski rast (rast standarda) i međunarodnu stabilnost svake zemlje.

4. Energetska pozicija Europske Unije

Kad govorimo o Europskoj uniji kao zajednici zemalja, svijest Unije o važnosti energije

najlakše je iščitati iz činjenice da su se zemlje osnivačice nedugo nakon sudjelovanja u II

svjetskom ratu, na različitim stranama, udružile u prvotnu inačicu EU, Europsku zajednicu za

ugljen i čelik. Danas Unija radi na integriranju na svim poljima, pa tako i na polju energije.

Zajednička energetska politika obuhvatila je tržište električne energije i plina (formirano je

unutarnje tržište EU), ipak, kad je riječ o nafti, to joj baš i ne polazi za rukom. Europsko je

tržište najveće svjetsko regionalno tržište s pola milijarde potrošača, te ujedno najveći svjetski

uvoznik energije. Unija se suočava s nekoliko izazova; klimatske promjene, pristup nafti i

plinu, tehnološki razvoj, te energetska učinkovitost. Navedeni su izazovi zajednički svim

članicama i, kao takvi, traže međunarodnu suradnju na EU razini. Zajednička energetska

politika trebala bi proklamirati ključne ciljeve; osigurati neometanu opskrbu energijom,

poticati razvoj tehnologije koja će rezultirati uštedama energije i istovremeno poticati

obnovljive izvore energije imajući na umu da razvoj novih tehnologija ne smije umanjiti

konkurentnost ekonomije. Upravo zato je važna i diplomatska suradnja sa zemljama

potrošačima nafte (ne samo sa izvoznicama) jer se jedino zajedničkim pristupom može

poticati razvoj novih tehnologija na obostranu korist, kako bi se umanjila osjetljivost

gospodarstava i na dostupnost nafte, i na promjenjivost njenih povijesno visokih cijena.

Zašto je za EU važna zajednička energetska politika najlakše je iščitati iz podataka predočenih

u Tablici 1. Uvozna ovisnost o energentima u EU raste iz godine u godinu, i premašuje

polovinu potrošene energije, dok je najmanjkaviji energent upravo nafta kod koje „domaća“,

EU, proizvodnja zadovoljava tek 15% ukupnih potreba. Kad promotrimo vrijednost ukupnog

uvoza energenata, čak 59% vrijednosti uvoza otpada na naftu, nakon koje slijede redom; plin

(28%), i kruta goriva (EC, 2012). Nadalje, struktura finalne potrošnje energije (Europia,

2012), prikazana Grafikonom 4 prikazuje poredak energenata po udjelu, dakle i važnosti za

neometano funkcioniranje europske ekonomije, a isti pokazuje kako nafta i naftni derivati

čine skoro 40% finalne potrošnje energije.

Tablica 1: Uvozna ovisnost o energentima u EU27

P - 271

Uvozna ovisnost 1995. 2000. 2005. 2010.

Ugljen 21,5% 30,5% 39,3% 39,4%

Nafta 74,3% 75,7% 82,3% 84,3%

Plin 43,5% 48,9% 57,7% 62,4%

Ukupno 43,2% 46,7% 52,5% 52,7%

Izvor: Eurostat

Europski građani i europska gospodarstva općenito, iznimno su ovisni o neometanoj opskrbi

nafte i naftnih derivata. Ovisnost o uvozu nafte kontinuirano raste (s blagom iznimkom

recesijskih godina), a usporedno s njom i rizik od poremećaja u opskrbi, stoga Unija

primjenjuje unutarnje krizne mehanizme i sigurnosne standarde koji, prije svega,

podrazumijevaju akumulaciju strateških rezervi.

Grafikon 4: Struktura finalne potrošnje energije u EU po izvorima (Izvor: Europia, Annual Report 2012,

Europia – representing the European petroleum industry)

Kako je neometana opskrba naftom jedan od ključnih elemenata funkcioniranja europskih

gospodarstava, potrebno je sagledati strukturu uvoza nafte, točnije, tko su ključni europski

dobavljači nafte.

Tablica 2: Struktura uvoza nafte u EU prema izvoru, u %

2005 2006 2007 2008 2009 2010

Rusija 32,5 33,4 33,2 31,4 33,1 34,5

Norveška 16,9 15,5 15,1 15,1 15,2 13,8

Libija 8,8 9,2 9,8 9,9 9,0 10,2

Saudijska Arabija 10,6 9,1 7,2 6,9 5,7 5,9

Iran 6,1 6,2 6,2 5,4 4,7 5,7

Kazahstan 4,5 4,6 4,6 4,8 5,4 5,5

Nigerija 3,2 3,6 2,7 4,0 4,5 4,2

Azerbajdžan 1,3 2,2 3,0 3,2 4,0 4,2

Irak 2,1 2,9 3,4 3,3 3,8 3,3

Ostali 14,0 13,2 14,7 16,1 14,6 12,8

Izvor: Eurostat

Prema podacima Eurostata (Tablica 2) Rusija je najznačajniji izvoznik nafte u EU, kojeg prati

Norveška, te zemlje Bliskog istoka. S područja bivšeg SSSR-a i Bliskog istoka osiguravaju se

dvije trećine ukupnih europskih potreba za naftom. Ako se promotri svjetska trgovina naftom,

EU je najveći svjetski uvoznik nafte, koji sa tržišta nafte ″ukloni″ 23% razmijenjene nafte (što

je više od 19% što otpada na drugoplasirani SAD).

P - 272

4.1 Tržište naftnih derivata u Europskoj uniji

Tržište naftnih derivata u Europskoj uniji nije unificirano, odnosno, cijene naftnih derivata

pod direktnom su nadležnosti energetskih kompanija, odnosno članica na čijem se teritoriju

vrši trgovina istima. Ipak utjecaj Unije vidljiv je kroz obavezu članica o obavještavanju o

prosječnim cijenama naftnih derivata, te nadalje kroz već spomenute obveze stvaranja

strateških rezervi. Obveza prijavljivanja cijena derivata, kao i dostupnost tih informacija

javnosti (1999/280/EC) imaju za cilj povećanje transparentnosti na tržištu kao i jačanje

unutarnjeg tržišta naftnih derivata EU.

4.1.1 Cijene naftnih derivata

Na teritoriju Europske Unije naftni derivati, koji se prodaju na gotovo 150 000 benzinskih

postaja, pokreću preko 230 milijuna automobila (Europia, 2012). Grafikon 5 prikazuje

konačne cijene za dvije najprodavanije vrste derivata u uniji; Eurosuper 95 i Diesel.

Evidentno je da su cijene derivata u skladu s trendom kretanja sirove nafte te, kao takve,

bilježe rast u novijoj povijesti i to na razinama koje nadilaze one iz 2008.

Grafikon 5: Prosječne cijene naftnih derivata u EU, 03.01.2005.-17.03.2014., cijene u €/1000 l (Izvor: Obrada

podataka prema http://ec.europa.eu/energy/observatory/oil/bulletin_en.htm)

Važnost u formulaciji cijena, nemaju samo svjetske cijene nafte, već i proizvođači

(prodavatelji) koji definiraju marže, te posebice države koje kroz udio trošarina i poreza u

cijeni naftnih derivata imaju ključan utjecaj na njihovu krajnju cijenu. Tablica 3 prikazuje

prosječne cijene dvaju najvažnijih (a i najskupljih!) naftnih derivata u EU na dan 23.03.2014.

Prema podacima u tablici cijena bezolovnog goriva najviša je u Italiji (1,769 €/l), a najniža u

Estoniji (1,244 €/l), dok je kod dizela ponovno najviša cijena u Italiji (1,674 €/l), a najniža u

Luksemburgu (1,166 €/l). U odnosu na navedene zemlje, Hrvatska se visinom cijene smjestila

na devetnaesto, odnosno dvadeset i treće mjesto, s prosječnom cijenom bezolovnog goriva od

1,362 €/l, te prosječnom cijenom dizela od 1,284 €/l što je u oba slučaja ispod EU prosjeka od

1,457 €/l, odnosno 1,383 €/l. Tablica prikazuje ne samo maloprodajne cijene derivata već i

udio marži, poreza i trošarina u krajnjoj cijeni, a upravo navedene kategorije i čine najveći dio

krajnje cijene, oko dvije trećine. Trošarine su (kao i krajnje cijene) više kod bezolovnih

goriva, s tim da najviše trošarine naplaćuju; kod bezolovnih goriva (redom): Nizozemska,

Italija, Velika Britanija, Grčka i Njemačka, a kod dizela (redom): Finska, Velika Britanija,

Njemačka, Belgija i Švedska. Koliko su za nacionalne proračune važni prihodi od poreza i

trošarina na naftne derivate svjedoči i podatak o njihovom udjelu u ukupnim poreznim

prihodima koji prelazi 10% kod Baltičkih zemalja, Bugarske, Rumunjske i Slovenije, a na

tragu su i udjeli srednje istočnih europskih zemalja; Poljske, Češke, Slovačke i Mađarske koji

se kreću oko 9% (Europia, 2012). Iako se visoki udio poreza i trošarina negativno odražava na

konkurentnost, osim izdašnog prihoda državnog proračuna, ovo je i dobar način

P - 273

destimuliranja potrošnje nafte (odnosno njenih derivata) i poticanja supstitucije nafte kao

energenta, gdje god je to moguće.

Tablica 3: Struktura maloprodajne cijene naftnih derivata u EU na dan 23.03.2014, u €/l

Bezolovno gorivo (Eurosuper95) Dizel

Država Nafta Marža

Trošar

ine PDV

Cijen

a Nafta

Marž

a

Troša

rine PDV Cijena

Austrija

€

0.465

€

0.190

€

0.482

€

0.228

1,36

5

€

0.465

€

0.23

8

€

0.397 € 0.220 1,321

Belgija

€

0.465

€

0.225

€

0.614

€

0.274

1,57

8

€

0.465

€

0.12

2

€

0.580 € 0.245 1,413

Bugarska

€

0.465

€

0.236

€

0.363

€

0.213

1,27

7

€

0.465

€

0.28

6

€

0.330 € 0.216 1,298

Cipar

€

0.465

€

0.297

€

0.429

€

0.226

1,41

8

€

0.465

€

0.34

6

€

0.400 € 0.230 1,442

Češka

€

0.465

€

0.103

€

0.512

€

0.227

1,30

7

€

0.465

€

0.19

3

€

0.437 € 0.230 1,325

Danska

€

0.465

€

0.301

€

0.592

€

0.340

1,69

8

€

0.465

€

0.30

1

€

0.444 € 0.303 1,513

Estonija

€

0.465

€

0.148

€

0.423

€

0.207

1,24

4

€

0.465

€

0.27

0

€

0.330 € 0.213 1,279

Finska

€

0.465

€

0.180

€

0.650

€

0.311

1,60

6

€

0.465

€

0.07

4

€

0.679 € 0.292 1,511

Francuska

€

0.465

€

0.161

€

0.607

€

0.247

1,48

0

€

0.465

€

0.19

4

€

0.417 € 0.215 1,292

Grčka

€

0.465

€

0.219

€

0.670

€

0.312

1,66

6

€

0.465

€

0.31

8

€

0.330 € 0.256 1,370

Hrvatska

€

0.465

€

0.200

€

0.424

€

0.272

1,36

2

€

0.465

€

0.23

2

€

0.330 € 0.257 1,284

Irska

€

0.465

€

0.195

€

0.588

€

0.287

1,53

5

€

0.465

€

0.25

5

€

0.479 € 0.276 1,475

Italija

€

0.465

€

0.257

€

0.728

€

0.319

1,76

9

€

0.465

€

0.57

0

€

0.337 € 0.302 1,674

Latvija

€

0.465

€

0.195

€

0.415

€

0.226

1,30

1

€

0.465

€

0.25

8

€

0.336 € 0.222 1,282

Litva

€

0.465

€

0.177

€

0.434

€

0.226

1,30

3

€

0.465

€

0.25

7

€

0.330 € 0.221 1,274

Luksemb

urg

€

0.465

€

0.180

€

0.462

€

0.166

1,27

3

€

0.465

€

0.21

€

0.330 € 0.152 1,166

P - 274

9

Mađarska

€

0.465

€

0.138

€

0.432

€

0.280

1,31

5

€

0.465

€

0.17

2

€

0.436 € 0.290 1,363

Malta

€

0.465

€

0.266

€

0.489

€

0.220

1,44

0

€

0.465

€

0.28

5

€

0.402 € 0.207 1,360

Nizozems

ka

€

0.465

€

0.237

€

0.747

€

0.304

1,75

4

€

0.465

€

0.31

4

€

0.440 € 0.256 1,475

Njemačka

€

0.465

€

0.193

€

0.655

€

0.250

1,56

3

€

0.465

€

0.05

5

€

0.655 € 0.223 1,399

Poljska

€

0.465

€

0.158

€

0.406

€

0.237

1,26

6

€

0.465

€

0.13

0

€

0.444 € 0.239 1,279

Portugal

€

0.465

€

0.250

€

0.585

€

0.299

1,60

0

€

0.465

€

0.32

7

€

0.338 € 0.260 1,390

Rumunjsk

a

€

0.465

€

0.247

€

0.360

€

0.257

1,33

0

€

0.465

€

0.28

4

€

0.330 € 0.259 1,339

Slovačka

€

0.465

€

0.179

€

0.550

€

0.239

1,43

3

€

0.465

€

0.18

4

€

0.481 € 0.226 1,356

Slovenija

€

0.465

€

0.158

€

0.566

€

0.262

1,45

1

€

0.465

€

0.16

1

€

0.481 € 0.244 1,351

Španjolsk

a

€

0.465

€

0.258

€

0.425

€

0.241

1,39

0

€

0.465

€

0.30

6

€

0.330 € 0.231 1,333

Švedska

€

0.465

€

0.302

€

0.460

€

0.307

1,53

4

€

0.465

€

0.18

9

€

0.573 € 0.307 1,534

UK

€

0.465

€

0.147

€

0.674

€

0.257

1,54

4

€

0.465

€

0.21

6

€

0.674 € 0.271 1,626

EU

prosjek 1,457 1,383

Izvor: Europe Energy Portal, http://www.energy.eu/fuelprices/

Kao posljedica svega navedenog ne iznenađuje podatak da potražnja za dizelom kontinuirano

raste, a za bezolovnim gorivom pada, te je u 2012. godini omjer potražnje za dizelom u

odnosu na potražnju za bezolovnim gorivom prešao vrijednost od 2,5, dok udio „dizelizacije“

u transportu putnika kontinuirano raste od 1992. od kada je porastao sa 12%, na čak 35%

2010. godine (Europia, 2012). Najveći potrošači naftnih derivata u Uniji su gospodarstva;

Njemačke, Francuske, Velike Britanije, Italije i Španjolske.

4.1.2 Potražnja i ponuda naftnih derivata i rafinerijski kapaciteti

Glavnina potražnje za naftnim derivatima, skoro polovina, otpada na dizel, za kojim potražnja

kontinuirano raste. S druge strane, potražnja za bezolovnim gorivom (drugim najtraženijim

derivatom) u 2012. je godini iznosila oko 15% i kontinuirano opada.

P - 275

U skladu s tim trendovi u uvozu i izvozu naftnih derivata svjedoče o trgovinskom suficitu kad

je riječ o izvozu bezolovnih goriva, gdje je najznačajniji partner Unije SAD na koji otpada

više od polovine ukupnog izvoza. S druge strane, kod vanjske trgovine dizelom bilježi se

deficit pri čemu je glavni europski dobavljač Rusija (oko polovine ukupnog uvoza dizela).

Promatrajući strukturu svjetskog uvoza i izvoza naftnih derivata u 2012. (BP), evidentno je da

Europa uveze 18%, odnosno izveze 11% ukupne količine derivata kojima se trguje na

svjetskim tržištima.

Rafinerijski kapaciteti u 2011. su godini gotovo u potpunosti zadovoljavali potražnju za

naftnim derivatima, ako se promatraju količine ponude odnosno potražnje, ne podudaraju se

pak tipovi goriva koji se nude odnosno traže, pa je tako istaknuto da se bezolovno gorivo

izvozi, a dizel uvozi.

Svjetske rafinerije imale su u 2012. godini kapacitet za preradu u prosjeku 92 531 000 barela

nafte dnevno, od čega oko 16% (14 797 000 barela dnevno) otpada na rafinerije unutar

Europske Unije. Struktura proizvodnje rafinerija pokazuje da najznačajniji udio u strukturi

outputa ima dizel, oko 40%, a nakon toga bezolovna goriva, oko 20% (Europia, 2012).

Grafikon 6 prikazuje prosječne rafinerijske marže za tri globalna rafinerijska sjedišta; US

Gulf Coast (USGC), North West Europe (NWE – Rotterdam) i Singapur. U sva su tri slučaja

prezentirani prosjeci marži za vrste nafte koje se primarno rafiniraju na danom području;

podaci o marži isključuju sve varijabilne troškove kao i fiksne troškove energije. Prosječne

US Golf Coast marže (koje su ujedno i najvolatilnije) prešle su u 2012. godini 8$ po barelu,

što je najviše nakon 2007., dok su marže za NWE Brent porasle na oko $7 po barelu što

predstavlja najviše marže gledano čak od 1990.. Očigledno europske rafinerije mogu

zadovoljno trljati ruke. Suprotno tome, azijske su marže u 2012. bile oko 3$ po barelu, što je

ispod razine iz 2011., a odražava utjecaj značajnog porasta rafinerijskih kapaciteta u regiji.

Grafikon 6: Regionalne rafinerijske marže u $ po barelu, kvartalni podaci (Izvor: BP,

http://www.bp.com/en/global/corporate/about-bp/energy-economics/statistical-review-of-world-energy-

2013/review-by-energy-type/oil/refinery-margins.html)

Naftne su kompanije u Europi izgradile mrežu rafinerija koja opskrbljuje i susjedne regije,

dok naftovodi vode od Mediterana i Sjevernog mora prema drugim članicama Unije. Ipak još

uvijek postoje razlike u cijenama i oligopolistička struktura tržišta. Ujednačavanje je

„zakočeno“ zbog različitih nacionalnih regulativa o cijenama naftnih proizvoda, kao

posljedica supsidijarnosti i nespremnosti zemalja članica na odricanje od dijela suverenosti

(Kandžija & Cvečić, 2010, str. 855). U interesu je multinacionalnih kompanija da proizvode

više u zemljama s višim cijenama pa to negativno utječe na unutarnje tržište nafte i cijene

naftnih proizvoda u pojedinim zemljama članica.

-5

0

5

10

15

20

25

30

20

02

20

03

20

04

20

05

20

06

20

07

20

08

20

09

20

10

20

11

20

12

NWE Brent Cracking$/barrel

Singapore DubaiHydrocracking $/barrel

USGC West Texas SourCoking $/barrel

P - 276

4.1.3 Energetska regulativa

Tržište nafte u Uniji postoji još od 1968. godine, u potpunosti je liberalizirano i ne postoje

nikakva količinska ograničenja. Kako u Uniji ne postoji unutarnje tržište kad je riječ o

naftnim derivatima, formulacija cijena je prepuštena poslovnim subjektima koji iste formiraju

u skladu s kretanjima svjetskih cijena nafte, te u skladu sa zakonskim okvirima gospodarstava

unutar kojih posluju.

Razvoj jedinstvenog energetskog tržišta na razini EU jako je teško kombinirati s različitim

politikama sigurnosti opskrbe među zemljama. Dokumenti EU koji pružaju podršku

zajedničkim energetskim ciljevima konkurentnosti, održivosti te sigurnosti opskrbe više daju

opću viziju kakav bi energetski sektor trebao biti negoli što daju jasne smjernice kako

spomenute ciljeve postići (za detaljan pregled razvoja energetske politike vidi Kandžija &

Cvečić, 2010, str.843.-875.). Gotovo završen proces liberalizacije energetskog sektora nije

ipak ponudio investitorima slobodu izbora energetskog miksa, to pitanje i dalje ima političku

konotaciju. Nažalost, efikasnost energetskih tržišta nerijetko se žrtvuje upravo iz političkih

razloga.

U skladu s Direktivom 2006/67/EC Unija svojim članicama nameće obvezu održavanja

minimalnih zaliha nafte i/ili naftnih derivata. Kroz ovakve odredbe Unija čini opskrbu nafte

sigurnijom za europske građane i u slučaju opasnosti osigurava dostupnost obveznih zaliha

koje se mogu mobilizirati kada je to potrebno. To će pomoći ublažiti štetne posljedice, kao što

su nestašice goriva i rast cijena, što su posljedice mogućeg poremećaja opskrbe.

Kad govorimo o Republici Hrvatskoj valja istaknuti donošenje novog Zakona o tržištu nafte i

naftnih derivata (NN 19/2014) u veljači ove godine koji zahtijeva usklađivanje s prethodno

spomenutom Direktivom. U tom smislu, definirane su obvezne zalihe nafte i naftnih derivata

koje se formiraju najmanje u količini od 90 dana prosječnog dnevnog neto uvoza ili 61 dan

prosječne dnevne domaće potrošnje naftnih derivata u prethodnoj kalendarskoj godini, ovisno

o tome koja je količina veća. Ovim se Zakonom povećava sigurnost opskrbe tržišta naftnih

derivata kroz detaljno uređivanje buduće obveze skladištenja operativnih rezervi naftnih

derivata za što su odgovorni energetski subjekti. Energetski subjekti dužni su operativne

zalihe skladištiti na teritoriju RH, a količine koje su dužni skladištiti moraju se podudarati s

njihovim udjelom na tržištu. Navedeni Zakon poništio je dotada važeći Pravilnik o

utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena naftnih derivata, te se njim predviđa, po prvi puta u

povijesti RH, slobodno formiranje cijena naftnih derivata na predmetnom tržištu. Važno je

napomenuti kako Zakon onemogućuje diverzifikaciju cijena pojedinih energetskih subjekata

na razini prodajnog mjesta jer bi se u protivnom mogla iskorištavati loša pozicija potrošača

koji naseljavaju područja slabije opskrbljenosti naftom/naftnim derivatima.

Kako je Zakon stupio na snagu 20. veljače, prerano je govoriti o njegovom utjecaju na

kretanje cijena, u smislu jesu li potrošači u povoljnijoj ili nepovoljnijoj situaciji. Ono što je

već sada očito je činjenica da energetske kompanije prisutne na tržištu više ne objavljuj javno

svoje cijene (osim na benzinskim postajama), a kako se iste po novom Zakonu mogu mijenjati

i na dnevnoj bazi, ovo u svakom slučaju rezultira asimetrijom informacija koja će po svoj

prilici umanjiti efikasnost tržišta.

5. Zaključak

Svjetske cijene nafte neprestano rastu od 2003 i, za razliku od naftnih šokova sedamdesetih

godina prošlog stoljeća, posljedica su strukturnih promjena naftnom tržištu; primarno stalnog

pritiska na strani potražnje. Posljedično, visoke će se cijene nafte zadržati neko duže vrijeme.

P - 277

Europska je Unija donekle anticipirala ove promjene i rast cijena stoga neprestano ulaže

napore u poboljšanje energetske učinkovitosti i konstrukciju energetskog sektora sa što

manjim udjelom fosilnih goriva jer takove resurse ne posjeduje.

Kako je već istaknuto, Unija, kao ni Hrvatska, ne može utjecati na svjetske cijene nafte stoga

se prilagodbe i vrše na strani potražnje. Ipak podaci svjedoče o značajnom rasponu kretanja

cijena naftnih derivata na teritoriju Unije s velikim oscilacijama i u maržama i u porezima i

trošarinama. Kako unificiranje poreza i trošarine nije opcija jer je u domeni nacionalnog

zakonodavstva pojedine članice, Unija bi trebala usmjeriti napore u povećanje konkurencije

na tržištu naftnih derivata. Uz to, ključna je i uloga diplomacije u odnosima s ključnim

dobavljačima, primarno Rusijom. Ipak, poboljšanje je vidljivo na polju usvajanja kriznih

mehanizama u slučaju prekida u opskrbi, pa je sukladno donesena Direktiva o obveznim

rezervama, što u slučaju poremećaja u ponudi daje vremena za iznalaženje rješenja bez

katastrofalnih posljedica po gospodarstvo i stanovništvo.

Razumijevanje tržišta nafte iznimno je važno jer ima snažne implikacije za energetsku

politiku, gospodarski rast (rast standarda) i međunarodnu stabilnost svake zemlje. Iz ovih je

razloga naglasak na sigurnu opskrbu, konkurentnost i održivost razvoja energetskog sektora

neizostavni temelj daljnjeg energetskog razvoja. Ovakav pristup zahtijeva zajedničku akciju

zemalja članica EU jer se dosadašnji model, po kojem su zasebne nacionalne energetske

politike imale zajednički cilj na EU razini, pokazao nedovoljno efikasnim.

Reference

Bashiri Behmiri, N. & Pires Manso, J. R., (2013). Crude Oil Price Movements and Determinant

Factors: A Historical Overview (May 28, 2013), preuzeto sa: SSRN:

http://dx.doi.org/10.2139/ssrn.2271404 (05.03.2014.)

BP, BP Statistical Review of World Energy, 2013, British Petroleum, London, UK, dostupno na:

http://www.bp.com/content/dam/bp/pdf/statistical-

review/statistical_review_of_world_energy_2013.pdf (03.03.2014.)

Council desizion regarding a Community procedure for information and consultation on crude oil

supply costs and the consumer prices of petroleum products, 1999/280/EC, Official Journal of the

European Communities

EC, Council decision of 22 April 1999 regarding a Community procedure for information and

consultation on crude oil supply costs and the consumer prices of petroleum products (1999/280/EC),

Official Journal L 110 , 28/04/1999 P. 0008 - 0011

EC, Energy markets in the European Union, Commission Staff Working Document SWD (2012) 368

final, 2012, European Commission, Bruxelles, Belgium, dostupno na:

http://ec.europa.eu/energy/gas_electricity/doc/20121217_energy_market_2011_lr_en.pdf

(01.03.2014.)

Energy markets in the European Union in 2011, Luxembourg: Publications Office of the European

Union, 2012.,http://ec.europa.eu/energy/gas_electricity/doc/20121217_energy_market_2011_lr_en.pdf

(10.03.2014.)

Europia, Annual Report 2012, Europia – representing the European petroleum industry, dostupno na:

https://www.europia.eu/DocShareNoFrame/docs/2/LHDJBOPAMGPEKPBPPOGJKHJO5AYH16BC

9C3JPDWY4QQ7/CEnet/docs/DLS/Europia_-_AR2012_final-2013-01731-01-E.pdf (05.03.2014.)

Huntington H. et al., 2012, Oil Price Drivers and Movements: The Challenge for Future Research,

dostupno na SSRN: http://papers.ssrn.com/sol3/papers.cfm?abstract_id=2257675 (12.03.2014)

IEA, Key World Energy Statistics 2012, OECD/IEA, 2012, International Energy Agency, Paris,

France, dostupno na: https://www.iea.org/publications/freepublications/publication/kwes.pdf

(10.03.2014.)

P - 278

IEA, World Energy Outlook 2013 factsheet, 2013, International Energy Agency, Paris, France,

dostupno na:

http://www.worldenergyoutlook.org/media/weowebsite/factsheets/WEO2013_Factsheets.pdf

(22.02.2014.)

Kandžija V. & Cvečić I., Ekonomika i politika Europske Unije, Ekonomski fakultet Sveučilišta u

Rijeci, Štamparija Fojnica, Rijeka, 2010.

Radetzki, M, (2012), Politics – not OPEC interventions – explain oils extraordinary price history,

Energy Policy 46, 382.-385.

Crude Oil Prices and Petroleum Products Market in The

European Union

Marina Lolić Čipčić

University of Split, University Department of Professional Studies, Split, Croatia

mlolic@oss.unist.hr

Abstract. Oil is still the world's main energy source, which accounts for over 30% of total world

energy consumption. The European Union along with Croatia, as its youngest member, depends on oil

consumption and, more importantly, oil imports. In light of geopolitical turmoil over how the oil

prices are formulated, as well as evolutionary changes in ownership of oil resources, it is important to

become familiar with the world and European energy trends, with particular emphasis on oil as still

irreplaceable energy source.

Accordingly, the paper presents the structure of world and European energy production, consumption

and imports of oil, and defines the sources and the structure of supply routes as important information

in determining energy policy which, among other, has the task of securing energy supply in order to

ensure undisturbed economic activity, and everyday life of its citizens. Furthermore, the paper offers a

review of prices of petroleum products in the EU, with an emphasis on the structure of the retail prices

which allows; price, margin and excise duty comparison throughout the Union. At the end, a brief

review of the news in the pricing of petroleum products in the Republic of Croatia is presented.

Key words: oil prices, oil import dependency, petroleum products market in the EU.