1

Christina Lauren

Prekrasan GAD

www.crowarez.org www.bosnaunited.net

2

Prvo poglavlje

Otac mi je uvijek govorio da ću posao najbolje naučiti pomno gledajući druge kako ga obavljaju. „Kako bi dospjela na vrh, valja ti početi od dna“, govorio je. „Moraš postati osoba bez koje

direktor ne može živjeti. Budi mu desna ruka. Nauči sve o njegovu svijetu, i zgrabit će te čim diplomiraš.“

I postala sam nezamjenjiva. A definitivno sam postala i „desna ruka“. U ovom slučaju, bila sam desna ruka koja ga je većinu dana željela zviznuti posred njegova prokletog lica. Moj šef, gospodin Bennet Ryan. Prekrasan gad.

Želudac mi se snažno stisnuo na samu pomisao na njega: visok, predivan i potpuno zloban. Bio je najsebičniji, najumišljeniji pizdun kojeg sam ikad upoznala. Čula sam kako sve druge žene u uredu tračaju o njegovim ispadima i pitaju se je li lijepo lice sve što posjeduje. No, moj je otac govorio i ovo: „Vrlo rano u životu shvatiš da je ljepota površna, dok ružnoća prodire do same kosti.“

Izlazila sam s dosta neugodnih muškaraca u ovih proteklih nekoliko godina, pa čak i tijekom srednje škole i koledža. Ali ovaj ovdje bio je dno dna.

„Pa, zdravo, gospođice Mills!“ Gospodin Ryan stajao je na dovratku mog ureda koji je bio neka vrsta predsoblja njegovu uredu. Glas mu je bio prožet medom, ali bilo je to potpuno pogrešno... kao da se med zamrznuo i pretvorio u led.

Nakon što sam prolila vodu po telefonu, ispustila naušnicu u koš za smeće, doživjela lakšu prometnu nezgodu na autocesti, te morala čekati policiju da dođe i kaže nam ono što smo već znali - da je taj drugi tip napravio prekršaj - posljednje što mi je jutros trebalo bio je mrzovoljni gospodin Ryan.

Šteta što nije dolazio u nekom drugom okusu. Pozdravila sam ga kao i obično: „Dobro jutro, gospodine Ryan“, nadajući se da će mi, kao i

obično, zauzvrat kruto kimnuti. No kad sam pokušala kliznuti mimo njega, promrsio je: „Zaista? Jutro, gospođice Mills? A

koliko je sati u vašem malom svijetu?“ Zastala sam i susrela njegov hladan pogled. Bio je dobrih dvadeset centimetara viši od mene i,

prije nego što sam počela raditi za njega, nikad se nisam osjećala tako sićušnom. Radim za Ryan Media grupu već šest godina. No otkako se vratio u obiteljski posao prije devet mjeseci, počela sam nositi visoke potpetice, koje sam dotad smatrala cirkusantskim, samo kako bih se barem donekle približila razini njegovih očiju. Svejedno, čak bih i tada morala podizati glavu kako bih ga pogledala, u čemu je on očito uživao bljeskajući svojim zelenosmeđim očima.

„Imala sam pomalo katastrofalno jutro. Neće se više ponoviti“, rekla sam s olakšanjem jer mi je glas bio miran. Nikad nisam zakasnila, baš nijednom, ali neka sam zaključi treba li napraviti frku prvi put kad se to dogodilo. Uspjela sam se provući pokraj njega, objesiti torbu i kaput u ormarić, i uključiti računalo. Nastojala sam se ponašati kao da ne stoji na dovratku i promatra svaki moj pokret.

„Katastrofalno jutro prilično je primjeren opis onoga s čime sam se morao nositi dok vas nije bilo. Osobno sam razgovarao s Alexom Schafferom kako bih izgladio činjenicu što nije dobio ovjerene ugovore kad mu je obećano: u devet ujutro, prema istočnom vremenu. Morao sam osobno nazvati Madeline Beaumont kako bih je obavijestio da ćemo, zapravo, nastaviti prema ponudi kao što je dogovoreno. Drugim riječima, jutros sam odradio vaš i svoj posao. Siguran sam da čak i za katastrofalnog jutra možete stići u osam ujutro. Neki od nas ustaju i počinju raditi prije doručka.“

Letimice sam ga pogledala. Bio je srdit, sijevajući pogledom, ruku prekriženih preko širokih prsa - i sve to samo jer sam sat vremena zakasnila. Trepnula sam i odvratila pogled, namjerno ne

3

želeći buljiti u njegovo tamno, po mjeri skrojeno odijelo koje mu je prekrivalo ramena. Počinila sam pogrešku što sam, već prvi mjesec naše zajedničke suradnje, posjetila hotelsku teretanu tijekom jedne konvencije i zatekla ga oznojenog i bez majice pokraj trake za trčanje. Imao je lice za koje bi svaki muški model ubio i najnevjerojatniju kosu što sam je ikad vidjela na muškarcu. „Upravo sam se poševio“ kosu. Tako su je opisale djevojke s donjega kata, a, prema njihovu mišljenju, itekako je zaslužila taj naziv. Prizor kako briše svoja prsa zauvijek mi se usadio u mozgu.

Dakako, sve je upropastio čim je izustio: „Lijepo je vidjeti da se konačno brinete za svoju tjelesnu formu, gospođice Mills.“

Šupak. „Oprostite, gospodine Ryan“, rekla sam tek s daškom ironije. „Shvaćam teret koji sam vam

nametnula jer ste morali baratati s telefaksom i podići telefonsku slušalicu. Kako rekoh, neće se ponoviti.“

„U pravu ste, neće“, odvratio je, a drski mu je osmijeh bio čvrsto na mjestu. Kad bi samo uspijevao držati jezik za zubima, bio bi savršen. Komadić samoljepljive trake

mogao bi poslužiti. Imam je u svom stolu, onu što je povremeno izvadim i pomilujem nadajući se da će jednog dana moći poslužiti svojoj svrsi.

„A kako ne biste sebi kojim slučajem dopustili da zaboravite ovaj incident, volio bih vidjeti dovršene proračunske tablice za projekte Schaffer, Colton i Beaumont na svom stolu do pet sati. A onda ćete nadoknaditi sat vremena time što ćete napraviti projekciju probne prezentacije za projekt Papadakis u konferencijskoj dvorani u šest. Ako ćete voditi toga klijenta, morat ćete mi dokazati da znate kojeg vraga radite.“

Oči su mi se raširile dok sam ga gledala kako mi okreće leđa i treskom zatvara vrata ureda. Vraški je dobro znao da ne kasnim s rokovima za ovaj projekt, koji mi je ujedno bio predmet diplomskog rada za specijalistički studij poslovnog menadžmenta. Još sam morala mjesecima raditi da dovršim slajdove jednom kad ugovori budu potpisani... što nisu bili - nisu bili u potpunosti ni sastavljeni. Sada, sa svim ostalim što me je čekalo, želio je da napravim probnu prezentaciju za... Pogledala sam na sat. Krasno, za sedam i pol sati, ako preskočim ručak. Otvorila sam predmet Papadakis i prionula na posao.

Kad su ostali počeli odlaziti na ručak, ja sam ostala zalijepljena za svoj stol sa šalicom kave i vrećicom miješanog sušenog voća koju sam uzela iz automata. Obično bih sa sobom donijela ostatke večere, ili bih otišla s drugim kolegama nešto prigristi na brzinu, ali vrijeme danas nije bilo na mojoj strani. Čula sam kako se vanjska uredska vrata otvaraju i podignula pogled, nasmiješivši se kad je u ured ušla Sara Dillon. Sara je bila u istom studijskom programu u Ryan Media grupi kao i ja, iako je radila u odjelu knjigovodstva.

„Spremna za ručak?“ upitala je. „Morat ću ga preskočiti. Ovo je dan iz pakla.“ Pogledala sam je ispričavajući se, a njezin se

osmijeh preobrazio u smijuljenje. „Dan iz pakla, ili šef iz pakla?“ Sjela je na rub stola. „Čula sam da je jutros bio pomalo mahnit.“ Značajno sam je pogledala. Sara nije radila za njega, ali znala je sve o Bennettu Ryanu, a sa

svojim ozloglašenim kratkim fitiljem bio je legenda u zgradi. „Čak i da se udvostručim, ne bih bila kadra dovršiti sve na vrijeme.“

„Jesi li sigurna da ti ne trebam ništa donijeti?“ Oči su joj se pomaknule u smjeru njegova ureda. „Profesionalnog ubojicu? Svetu vodicu?“

Nasmijala sam se. „U redu je.“ Sara se nasmiješila i napustila ured. Upravo sam dovršila kavu kad sam se sagnula i zamijetila

rupu na čarapi. „A povrh svega ostalog“, počela sam čuvši da se Sara vratila, „ove sam već pokidala. Zapravo, ako usput naiđeš na čokoladu, donesi mi jedno dvadeset kilograma pa da se što kasnije mogu baciti na žderanje same sebe.“

Podignula sam pogled i uočila kako tamo ne stoji Sara. Obraze mi je liznulo rumenilo i povukla sam suknju dolje. „Oprostite, gospodine Ryan, ja... „

4

„Gospođice Mills, s obzirom da vi i ostale uredske djevojke imate vremena napretek da raspravljate o problemima vezanim uz donje rublje, osim prezentacije za Papadakisa, želim da odete do Willisova ureda i donesete marketinšku analizu i segmentaciju tržišta za Beaumonta.“ Popravio je kravatu gledajući svoj odraz u mom prozorskom staklu. „Mislite li da ćete to moći?“

Zar me je upravo nazvao uredskom djevojkom? Svakako, kao dio moje specijalizacije, često sam obavljala neke osnovne administracijske poslove, ali prokleto je dobro znao da sam godinama radila za ovu tvrtku prije nego što sam dobila stipendiju J.T. Miller na sveučilištu Northwestern. Samo četiri mjeseca dijelilo me je od diplome iz poslovnog menadžmenta.

Diplome iz poslovnog menadžmenta i toga da pobjegnem glavom bez obzira od tebe, pomislila sam. Podignula sam oči i susrela njegov plamteći pogled. „Rado ću pitati Sama je li...“

„Ovo nije bio prijedlog“, prekinuo me je. „Želim da odete to osobno preuzeti.“ Zurio je još jedan trenutak u mene stisnute čeljusti prije nego što se okrenuo na peti i odjurio natrag u svoj ured, grubo povukavši vrata za sobom.

Koji je njemu kurac? Zar je to lupanje vratima poput kakvog razmaženog derišta zbilja bilo nužno? Dograbila sam svoj sako s naslona stolca i uputila se u naš područni ured nekoliko zgrada dalje.

Kad sam se vratila, pokucala sam na njegova vrata, ali nije bilo odgovora. Mašila sam se za kvaku. Zaključano. Vjerojatno je skoknuo na kasni ručak s kakvom bogatunskom princezom dok sam ja jurcala po Chicagu kao luda. Gurnula sam fascikl kroz otvor za pisma, usrdno se nadajući da su se papiri razletjeli na sve strane te da će morati kleknuti na koljena i sve ih lijepo pokupiti i složiti. Zaslužio je to. Prilično mi se svidio taj zamišljeni prizor kako na koljenima skuplja razbacane dokumente. No opet, poznavajući ga, pozvat će mene u taj sterilni pakao kako bih počistila dok me on bude promatrao.

Četiri sata kasnije dovršila sam ažuriranje podataka, slajdovi su uglavnom bili posloženi, i umalo da nisam prasnula u histeričan smijeh koliko mi je dan bio užasan. Zatekla sam se kako kujem zavjeru o vrlo krvavom i brutalnom umorstvu dečka iz kopirnice. Jednostavan posao, to je sve što sam tražila. Kopiranje, uvez. Mačji kašalj. Unutra i vani. Ali ne. Trebalo mu je puna dva sata.

Jurila sam niz mračan hodnik sad već prazne zgrade, s materijalima za prezentaciju stisnutima u rukama, i pogledavala na sat. Šest i dvadeset. Gospodin Ryan će me sprašiti u dupe. Kasnila sam dvadeset minuta. A kako sam jutros doznala, mrzio je kašnjenje. „Kasniti“ je bila riječ koja nije postojala u rječniku kurcoglavog Bennetta Ryana. Kao ni „srce“, „ljubaznost“, „suosjećanje“, „stanka za ručak“ ili „hvala“.

I tako, eto mene, jurim niz prazne hodnike na svojim talijanskim visokim potpeticama nalik na štule, u susret svom krvniku.

Diši, Chloe. On je kadar nanjušiti strah. Kad sam dospjela blizu konferencijske dvorane, usporila sam nastojeći smiriti disanje. Ispod

zatvorenih vrata dopirao je tračak svjetlosti. Bio je tamo, sasvim sigurno, i čekao me. Oprezno sam pokušala zagladiti kosu i odjeću dok sam preslagivala hrpu dokumenata u rukama. Duboko udahnuvši, pokucala sam na vrata.

„Naprijed.“ Ušetala sam u ugodno osvijetljen prostor. Konferencijska dvorana bila je golema; jedan je zid

bio sav od stakla i pružao je predivan pogled na obrise Chicaga s visine od osamnaestog kata. Sumrak je zatamnio nebo, a neboderi su bili razasuti na obzoru sa svojim osvijetljenim prozorima. U središtu sobe bio je veliki konferencijski stol od punog drveta na čijem je čelu, sučelice meni, sjedio gospodin Ryan.

Sako mu je bio prebačen preko naslona stolca, kravata olabavljena, uštirkani bijeli rukavi košulje podvrnuti do laktova, a brada naslonjena na njegovim tankim prstima. Oči su mu bile uperene u moje, ali nije izustio ni riječ.

„Ispričavam se, gospodine Ryan“, rekla sam dok mi se glas borio s mojim još uvijek teškim disanjem. „Kopiranje je... „ Zanijemjela sam. Opravdanja mi neće pomoći. Uostalom, nisam mu

5

kanila dopustiti da me optužuje za nešto što je bilo izvan moje moći. Neka mi poljubi dupe. Sa svojom novopronađenom odvažnošću, podignula sam bradu i prišla mjestu gdje je sjedio.

Izbjegavajući njegov pogled, razvrstala sam papire i odložila prezentaciju na stol. „Možemo li početi?“

Nije odgovorio naglas, očima probijajući moj duboki dekolte. Sve bi ovo bilo puno lakše da nije bio tako zgodan. Umjesto odgovora, pokazao je na materijale pred sobom ohrabrivši me da nastavim.

Pročistila sam grlo i počela s prezentacijom. Dok sam prolazila kroz pojedine stavke ponude, šutio je i nije pomicao pogled sa svog primjerka. Zašto je bio ovako tih? Mogla sam se nositi s njegovim gnjevnim ispadima. Ali ova tajanstvena šutnja? Stvarala mi je nervozu.

Nagnula sam se preko stola pokazujući na grafove, kad se to dogodilo. „Rokovi za njihovu ponudu su malo preambicioz...“ prekinula sam usred rečenice, a dah mi je

zastao u grlu. Njegova je ruka nježno pritisnula donji dio mojih leđa prije nego što je kliznula dolje i smjestila se na izbočini mog dupeta. Tijekom ovih devet mjeseci koliko sam radila za njega nikad me nije namjerno dotaknuo.

A ovo je definitivno bilo namjerno. Vrelina njegove ruke pekla mi je kožu kroz suknju. Svaki mišić u tijelu mi se napeo, a imala sam

osjećaj da mi se nutrina rastapa. Kog vraga je radio? Moj je mozak vrištao na mene neka mu odgurnem ruku i kažem da me nikad više ne dotakne, ali tijelo je imalo neke druge zamisli. Bradavice su mi se ukrutile, a ja sam stisnula čeljust. Bradavice izdajice.

Srce mi je tuklo u grudima, i prošlo je najmanje pola minute, a nijedno od nas nije reklo ni riječ dok mu se ruka pomicala prema mojim bedrima. Naše teško disanje i prigušena buka grada ispod nas bili su jedini zvukovi u ustajalom zraku konferencijske dvorane.

„Okrenite se, gospođice Mills.“ Njegov tih glas prekinuo je tišinu, a ja sam ispravila leđa pogleda uperenog ispred sebe. Polako sam se okrenula, a njegovi su prsti prelazili preko mene i kliznuli mi na bok. Mogla sam osjetiti kako mu se dlan raširio, prstiju položenih na moje slabine pa sve do točke gdje mu je palac pritisnuo mekanu kožu tik iznad moje kosti kuka. Spustila sam pogled i susrela njegove oči koje su me značajno promatrale.

Mogla sam vidjeti kako mu se prsa nadimaju i spuštaju, svaki udah bio je dublji od prethodnoga. Mišić se trznuo u njegovoj oštroj čeljusti kad mu se palac počeo pomicati, polako klizeći naprijed-natrag, dok mu oči nisu napuštale moje. Čekao je da ga zaustavim; imala sam sasvim dovoljno vremena da ga odgurnem, ili da se jednostavno okrenem i odem. Ali valjalo mi je razvrstati previše različitih osjećaja prije nego što uopće reagiram. Ovako se nikad nisam osjećala, a kamoli očekivala da ću ovakvo što osjetiti za njega. Željela sam ga pljusnuti, a zatim povući za košulju i polizati mu vrat.

„O čemu razmišljaš?“ šapnuo je, očiju nekako istodobno podrugljivih i tjeskobnih. „Još uvijek pokušavam otkriti.“

S onim očima i dalje prikovanima za moje, počeo je niže kliziti rukom. Prstima je prelazio po mojim bedrima, sve do ruba suknje. Pomicao ih je tako da su mu prsti pratili remenčiće haltera pa čipkasti rub čarape. Dugim je prstom kliznuo ispod tanke tkanine i malo je povukao dolje. Oštro sam uvukla dah najednom osjetivši kako se rastapam iznutra.

Kako sam mogla dopustiti svome tijelu da ovako reagira? Još uvijek sam ga željela pljusnuti, ali sada, više od toga, željela sam da nastavi. Uporna čežnja među mojim nogama počela je bujati. Došao je do ruba mojih gaćica i uvukao prste ispod tkanine. Osjetila sam kako klize mojom kožom, a onda mi je okrznuo klitoris prije nego što je gurnuo prst u mene. Ugrizla sam se za usnicu pokušavajući, bezuspješno, prigušiti stenjanje. Kad sam pogledala dolje u njega, na čelu su mu izbile kapljice znoja.

„Jebote“, tiho je zastenjao. „Mokra si.“ Oči su mu se sklopile i činilo se da i sam vodi istu unutarnju bitku. Letimice sam pogledala njegovo krilo i mogla vidjeti kako mu se ud napinje ispod mekane tkanine hlača. Ne otvarajući oči, povukao je prst i ščepao tanku čipku mojih gaćica. Drhtao

6

je kad je podignuo pogled prema meni, s jasnim izrazom bijesa na licu. Jednim brzim potezom, rastrgao ih je, a cijepanje tkanine odjekivalo je u tišini.

Grubo me je povukao za bokove podignuvši me na hladan stol i raširivši mi noge ispred sebe. Spontano sam zastenjala kad je vratio prste, klizeći među mojim nogama i ponovno ih gurnuvši u mene. Neopisivo sam prezirala ovog muškarca, ali vlastito me je tijelo izdavalo; žudila sam za onim što mi je radio, željela sam još. Proklet bio, kako je samo bio dobar u ovome. Dodiri mu nisu bili nježni i prožeti ljubavlju kako sam navikla. Bio je muškarac navikao dobivati ono što želi, a ispostavilo se da upravo sad želi mene. Glava mi je pala na stranu kad sam se oslonila na laktove, osjećajući kako mi tijelom brzo navire val orgazma.

Na moj krajnji užas, zapravo sam zacviljela: „Oh, molim te.“ Prestao se pomicati povukavši prste i skupivši ih u šaku ispred sebe. Sjela sam, zgrabila njegovu

svilenu kravatu i grubo mu povukla usta na svoja. Usne su mu bile savršene kao što su i izgledale, čvrste i glatke. Nikad me nije poljubio netko tko je očito poznavao baš svaki kut i udubljenje i činio te izazovne pokrete zbog kojih sam gotovo sasvim izgubila razum.

Ugrizla sam mu donju usnicu dok su mi ruke užurbano penjale oko njegovih hlača otpuštajući mu remen. „Bolje ti je da dovršiš što si započeo.“

Ispustio je srdit zvuk duboko iz grla pa mi dohvatio košulju i rastrgao je, a srebrna dugmad odskakivala je po dugom konferencijskom stolu.

Klizio je rukama preko mojih rebara pa prema grudima, palcem mi prelazeći preko krutih bradavica, a mračan pogled cijelo mu je vrijeme bio fiksiran na mome licu. Ruke su mu bile krupne i grube, umalo do točke boli, ali umjesto da sam se lecnula ili povukla, gurala sam se u njegove dlanove želeći još, i snažnije.

Zagunđao je, stegnuvši prste. Pomislila sam da bi mi mogao nanijeti masnice i u jednom bolesnom trenutku tomu sam se nadala. Željela sam nešto što će me podsjetiti na ovaj osjećaj, na to da sam potpuno sigurna što mi tijelo želi, potpuno neobuzdana.

Nagnuo se dovoljno blizu da mi može ugristi rame, šapnuvši: „Ti jebena namigušo.“ Ne mogavši se dovoljno približiti, ubrzala sam oko njegova patentnog zatvarača, a zatim mu

spustila hlače i bokserice na pod. Snažno sam mu stisnula kitu osjećajući kako mi pulsira u ruci. Način kojim je prosiktao moje prezime - Mills - trebao je izazvati navalu bijesa u meni, ali sad

sam osjećala samo jedno: čistu, nepatvorenu požudu. Silom mi je povukao suknju preko bedara i gurnuo me natrag na konferencijski stol. Prije nego što sam mogla izustiti i jednu riječ, zadržao je moje gležnjeve, dograbio svoj kurac i koraknuo naprijed zarivši ga duboko u mene.

Nisam se mogla ni zgroziti zbog glasnog stenjanja koje sam ispustila - bio je bolji od ičeg. „Što je to?“ prosiktao je kroz stisnute zube, nabijajući kukovima o moja bedra, zabijajući se

duboko unutra. „Nikad te nitko nije ovako ševio, je li? Ne bi bila takva namiguša da te je netko pošteno pojebao.“

Ma što si on umišlja? I zašto me je, dovraga, toliko uzbudilo to što je bio u pravu? Nikad se nisam seksala nigdje osim na krevetu, i još mi nikad nije bilo ovako. „Znalo mi je biti i bolje“, bocnula sam ga. Nasmijao se tiho, podrugljivo. „Pogledaj me.“

„Neću.“ Izvukao ga je taman kad sam trebala svršiti. Isprva sam pomislila da će me stvarno ostaviti

tako, sve dok me nije zgrabio za ruke i povukao snažno sa stola, pritisnuvši jezik i usne o moje. „Pogledaj me“, ponovio je. I, napokon, sad kad više nije bio u meni, mogla sam. Jednom je

trepnuo, polako, duge tamne trepavice lagano su mu dotaknule obraze, a zatim je rekao: „Zamoli me da te dovedem do vrhunca.“

Ton mu je bio sasvim pogrešan. Bila je to gotovo molba, ali riječi su mu bile baš kao što je bio i on - gnusne. Željela sam da me dovede od vrhunca. Više nego bilo što drugo. Ali neka budem prokleta ako ga ikad za nešto budem molila.

Spustila sam glas i zapiljila se ravno u njega. „Vi ste šupak, gospodine Ryan.“

7

Njegov mi je osmijeh rekao da je od mene dobio upravo ono što je i želio. Poželjela sam zabiti koljena u njegova jaja, ali onda ne bih dobila ono za čim sam žudjela.

„Recite: molim, gospođice Mills.“ „Molim, odjebite.“ Iduće što sam osjetila bio je hladan zrak na mojim grudima pa sam zastenjala zbog snažne

razlike u temperaturi kad se odmaknuo. Gorjela sam; svaki dio mene želio je osjetiti njegov grubi dodir.

„Barem si dosljedna“, zarežao je u moje uho prije nego što mi je ugrizao rame. Lupnuo me je nogom po stopalu. „Raširi noge.“

Razdvojila sam noge i bez oklijevanja je gurnuo moje kukove natrag i posegnuo između nas prije nego što će se zabiti u mene.

„Sviđa ti se hladnoća?“ „Da.“ „Lažljiva, prljava djevojčice. Voliš da te se gleda, zar ne?“ mrmljao je, uzevši mi ušnu resicu

među zube. „Sviđa ti se što cijeli Chicago može pogledati ovdje gore i vidjeti te kako se jebeš, i uživaš u svakoj sekundi dok su ti te tvoje lijepe sise pritisnute o staklo.“

„Prestani govoriti, kvariš mi doživljaj.“ Premda, nije. Ni blizu. Njegov hrapavi glas još me više uzbuđivao.

Ali on mi se samo nasmijao u uho i vjerojatno zamijetio kako sam pritom zadrhtala. „Želiš da te vide kako svršavaš?

Zastenjala sam na to, nesposobna oblikovati riječi dok se iznova zabijao u mene i još me više nabijao u prozorsko staklo.

„Reci mi. Želite li svršiti, gospođice Mills? Odgovori mi ili ću prestati i natjerati te da mi ga popušiš“, prosiktao je prodirući sve dublje i dublje.

Dio mene koji ga je mrzio otapao se poput šećera na mome jeziku, a onaj dio koji je želio sve ono što mi je mogao pružiti bujao je, vreo i zahtjevan.

„Samo mi reci.“ Nagnuo se naprijed, usisao mi usnama usnu resicu, a onda je oštro zagrizao. „Obećavam ti da ću ti ga dati.“

„Molim te“, rekla sam sklopivši oči kako bih isključila sve ostalo i osjetila samo njega. „Molim te.

Da.“ Provukao je ruku naprijed, prešavši prstima preko moga klitorisa savršenim pritiskom,

savršenim ritmom. Mogla sam osjetiti njegov osmijeh na stražnjem dijelu vrata, a kad je otvorio usta i pritisnuo zube o moju kožu, bila sam spremna. Toplina mi se širila kralježnicom, oko kukova i između nogu, trzajući me natrag k njemu. Ruke su mi bubnjale o staklo, čitavo mi je tijelo podrhtavalo od orgazma koji me je preplavljivao, ostavivši me da dašćem pokušavajući doći do zraka. Kad je napokon jenjao, povukao me je i okrenuo prema sebi, spustivši glavu kako bi mi posisao vrat, čeljust, donju usnu.

„Reci: hvala ti“, šapnuo je. Zarila sam ruke u njegovu kosu i snažno povukla nadajući se da ću izmamiti barem nekakvu

reakciju. Željela sam vidjeti je li se mogao kontrolirati ili je bio izbezumljen. Što ovo radimo ? Zastenjao je, naslonio se o moje ruke i ljubio mi vrat, pritišćući svoju erekciju o moj trbuh. „Sad

me zadovolji.“ Oslobodila sam ruku, spustila je do njegova kurca i počela ga milovati. Bio je tvrd i dugačak, i

savršen u mojoj šaci. Željela sam mu reći, ali neka sam prokleta ako mu ikad dam do znanja koliko je bio divan. Umjesto toga, odvojila sam se od njegovih usana i zapiljila se u njega poluzatvorenih očiju.

8

„Natjerat ću te da svršiš toliko snažno da ćeš zaboraviti da si navodno najveći šupak na svijetu“, zarežala sam kliznuvši niz staklo prije nego što sam mu polako uzela cijelu kitu u usta i grlo. Napeo se i duboko zastenjao. Pogledala sam gore prema njemu, dlanove i čelo naslonio je na staklo, a oči su mu bile čvrsto stisnute. Doimao se nekako ranjivim, no izgledao je predivno u svom prepuštanju.

No, nije bio ranjiv. Bio je on najveći gad na planetu, a ja sam bila na koljenima pred njime. Nema jebene šanse.

Zato, umjesto da sam mu pružila ono što sam znala da želi, ustala sam, spustila suknju i pogledala ga u oči. Sad mi je bilo lakše, nije me dirao i tjerao da osjećam ono što nisam smjela. Sekunde su prolazile, nijedno nije odvraćalo pogled.

„Koji to kurac radiš?“ rekao je promuklo. „Spusti se na koljena i otvori usta.“ „Ni u ludilu.“ Povukla sam prednjicu svoje košulje i išetala moleći se da me moje nestabilne noge ne izdaju.

Dograbivši torbicu sa svoga stola, nabacila sam sako na sebe, očajnički pokušavajući zakopčati preostale gumbe drhtavim prstima. Gospodin Ryan još nije izišao, a ja sam otrčala prema dizalu moleći se Bogu da stignem tamo prije nego što se budem morala ponovno suočiti s njime.

Ne smijem misliti na sve što se dogodilo sve dok ne pobjegnem odavde. Pustila sam ga da me poševi, da mi pruži najčudesniji orgazam u životu, a onda sam ga ostavila spuštenih hlača u konferencijskoj dvorani s najgorim slučajem pomodrjelih jaja poznatim muškarcu. Da je to učinio netko drugi, dala bih mu peticu. Ali, nažalost, nije.

Sranje. Vrata su se otvorila i ja sam ušla, brzo pritisnuvši gumb i gledajući kako se spuštam kat po kat

dok se na zaslonu izmjenjuju brojke. Čim se dizalo spustilo u prizemlje, izjurila sam iz njega pa se dala u trk niz hodnik. Načas sam čula zaštitara kako spominje nešto u stilu prekovremenih sati, ali samo sam mu odmahnula i šmugnula mimo njega.

Svakim korakom bol u međunožju podsjećao me je na ono što se događalo u proteklih sat vremena. Otključala sam auto daljinskim ključem, otvorila vrata i svalila se u sigurnost kožnog sjedala. Osmotrila sam se u retrovizoru. Koji je ovo bio kume ?

9

Drugo poglavlje

Isuse. Totalno sam sjeban. Zurim u strop otkako sam se probudio, ima tomu trideset minuta. Mozak: kaos. Kurac: tvrd.

Odnosno, opet je tvrd. Namrštio sam se na strop. Bez obzira koliko puta izdrkao nakon što me je sinoć onako ostavila,

činilo se da nikad neće proći. I premda sam mislio da to nije moguće, bilo je gore nego stotinu drugih puta kad sam se ovako probudio. Jer, ovaj sam put znao što mi nedostaje. Nije me pustila ni da svršim.

Devet mjeseci. Devet jebenih mjeseci jutarnjih erekcija, drkanja i beskrajnih fantazija o nekome koga čak nisam ni želio. Dobro, to nije bilo sasvim istinito. Želio sam je. Želio sam je više nego ijednu ženu koju sam dosad upoznao. No veliki je problem bio i to što sam je mrzio.

Kao i ona mene. Mislim, stvarno me je mrzila. Trideset i jedna mi je godina, a još me nitko dosad nije toliko dovodio do ludila kao gospođica Mills.

Dovoljno je bilo i njezino ime da mi se kita ukruti. Jebeni izdajica. Spustio sam pogled na mjesto gdje sam umrljao plahte. Ovaj glupi privjesak me je i doveo u ovu gabulu, uostalom. Protrljao sam lice i sjeo.

Zašto ga jednostavno nisam mogao zadržati u hlačama? Uspijevao sam u tome gotovo godinu dana. I djelovalo je. Držao sam se podalje, šefovao joj, kvragu, čak i ja priznajem da sam bio gad. A onda sam pokleknuo. Trebao je samo taj jedan trenutak dok smo sjedili u tihoj sobi, njezin miris koji me je obavijao i ta jebena suknja, njezino dupe pred mojim nosom. Pukao sam.

Bio sam uvjeren, ako je samo jednom uzmem, razočarat ću se i poželjeti sve završiti. I napokon ću se smiriti. Ali evo me, u krevetu, tvrd kao da nisam svršio tjednima. Pogledao sam na sat, prošlo je samo četiri sata.

Na brzinu sam se istuširao, grubo se istrljao kao da želim ukloniti i najmanji trag što je ostao od prošle noći. Ovo će prestati, ovo mora prestati. Bennett Ryan se ne ponaša kao kakav uspaljeni mulac, a sasvim se sigurno ne ševi po uredu. Posljednje što mi treba jest nekakav priljepak koji će sve upropastiti. Ne smijem dopustiti da gospođica Mills ima kontrolu nada mnom.

Sve je bilo toliko bolje prije nego što sam shvatio što mi nedostaje. Jer koliko god ono bilo užasno, ovo je bilo milijun puta gore.

Upravo sam odlazio prema uredu kad je ona ušla. S obzirom na to kako me je sinoć ostavila, praktično izjurivši kroz vrata, predviđao sam da će me dočekati jedan od dva scenarija. Ili će me kriomice pogledavati, misleći daje ono sinoć nešto značilo, da mi nešto značimo, ili će me sprašiti.

Ako se pročuje što smo učinili, ne samo da bih mogao ostati bez posla, nego bih mogao ostati bez svega za što sam naporno radio. Ipak, ma koliko je mrzio, nisam mogao pojmiti da bi takvo što napravila. Ako sam nešto znao o njoj, bilo je da je pouzdana i odana. Možda jest bila gadura puna mržnje, ali nisam mislio da bi me bacila lavovima. Radila je za Ryan Media grupu još od koledža i bila hvalevrijedna djelatnica zbog valjanih razloga. Sad ju je samo nekoliko mjeseci dijelilo od specijalizacije poslovnog menadžmenta i ubrzo će biti u prilici birati poslove. Nema šanse da bi takvo što ugrozila.

No, proklet bio ako me nije u potpunosti ignorirala. Ušla je odjevena u mantil do koljena. Skrivao je sve ono što je bilo ispod njega, ali otkrivao je one nevjerojatne noge.

Jao, sranje... ako nosi te cipele, tada postoji dobra šansa da... Ne, ne ta haljina. Molim te Bogom, samo ne ta haljina. Danas nemam snage za to sranje.

Sijevao sam pogledom na nju dok je spremala mantil u svoj ormarić i sjedala za stol. Pa, jebeš sve, ali ta žena je bila najzavodljivije stvorenje na cijelom svijetu.

10

I nosila je onu bijelu haljinu. S dekolteom koji je isticao glatku kožu njezina vrata i ključne kosti, i bijelom tkaninom što je savršeno prianjala za one fenomenalne grudi, ta je haljina bila moja propast, moj raj i pakao umotan u slasni paketić.

Rub joj je dosezao tik do ispod koljena i bilo je to nešto najseksepilnije što sam ikad vidio. Ni na koji način nije bila provokativna, ali bilo je nešto u tom kroju i toj vražjoj djevičanskoj bijeloj što mi je napinjalo kitu praktično cijeli dan. I uvijek bi raspustila kosu kad bi je odjenula. Jedna od mojih opetovanih fantazija bila je da joj vadim te vražje ukosnice iz kose prije nego što joj šakom zgrabim pramen i pojebem je.

Bože, izluđivala me je. Kako me je i dalje ignorirala, okrenuo sam se i uletio u ured freskom zalupivši vrata za sobom.

Zašto još uvijek ima ovakav učinak na mene? Nikad me nitko nije ometao u poslu, i mrzio sam što je ona prva. No, donekle sam i uživao u sjećanju na njezin pobjednički izraz kad se okrenula i ostavila me dok sam dahtao i praktično je preklinjao da mi ga isisa. Ta cura ima kralježnicu od čelika.

Potisnuo sam osmijeh i umjesto toga fokusirao se na mržnju. Posao. Samo ću se usredotočiti na posao i prestati misliti na nju. Otišao sam do radnog stola i

sjeo nastojeći usmjeriti pažnju na bilo što drugo osim na one nevjerojatne usne koje su sinoć bile posvuda po meni.

Ne vrijedi ti, Bennette. Otklopio sam laptop kako bih provjerio današnji raspored. Raspored... sranje. Kuja je imala

najnoviju verziju u svom računalu. Nadam se samo da nisam propustio koji sastanak jutros, jer ne kanim pozvati ledenu kraljicu osim ako to ne bude doista nužno. Dok sam pregledavao proračunske tablice, začulo se kucanje na mojim vratima. „Naprijed“, izustio sam. Bijela omotnica lupila je o moj stol. Podignuo sam pogled i vidio gospođicu Mills kako zuri u mene prkosno izvijenih obrva. Bez objašnjenja, okrenula se i izišla iz ureda.

Buljio sam u omotnicu, uspaničen. Vrlo je vjerojatno to bilo službeno očitovanje u kojem je potanko opisano moje ponašanje te kojim najavljuje kako će me teretiti za seksualno uznemiravanje. Očekivao sam da ću vidjeti zaglavlje memoranduma i njezin načrčkani potpis na dnu lista papira.

Ono što nisam očekivao, međutim, bio je račun internetske trgovine s odjećom... naplaćen kreditnom karticom kompanije. Skočio sam sa stolca i pojurio za njom. Bila je na putu prema stubištu. Dobro. Bili smo na osamnaestom katu i nitko se, osim možda nas dvoje, nikad nije služio stubama. Mogao sam urlati na nju do mile volje i nitko ne bi imao pojma.

Vrata su se zatvorila uz teški zveket, a njezine su potpetice odjekivale niz stube točno ispred mene.

„Gospođice Mills, kamo ste pošli, dovraga?“ Nastavila je dalje ne osvrnuvši se. „Nestalo nam je kave“, prosiktala je. „Zato, kao vaša tajnica,

idem dolje na četrnaesti kat u kafeteriju da je donesem. Ne smijem dopustiti da ostanete bez svoga dnevnog šuta kofeinom.“

Kako netko tako jebozovan može biti takva kuja? Sustigao sam je na odmorištu između dva kata i zgrabio je za ruku stisnuvši je uza zid. Oči su joj se prezrivo suzile i zasiktala je kroz stisnute zube. Zamahnuo sam joj računom ispred lica strijeljajući je pogledom. „Što je ovo?“

Odmahnula je glavom. „Znate, za tako napuhanog sveznalicu, katkad ste prilično glup kujin sin. Na što vam to sliči? Račun.“

„To vidim“, procijedio sam kroz zube i zgužvao list papira u stisnutoj šaci. Oštri rub sam pritisnuo o njezinu nježnu kožu tik iznad grudi i osjetio kako mi se kita trznula kad je dahnula i raširila oči. „Zašto ste kupovali odjeću poslovnom kreditnom karticom?“

„Jedan mi je gad rastrgao bluzu.“ Slegnula je ramenima, a zatim mi se unijela u lice i prošaptala: „I moje gaćice.“

Pa, jebiga.

11

Duboko sam udahnuo kroz nos i bacio papir na pod. Nagnuo sam se naprijed i pritisnuo usne na njezine zakopavši joj prste u kosu i zabivši joj tijelo u zid. Kurac mi je pulsirao o njezin trbuh i osjetio sam kao joj ruka oponaša moju i kako me grabi za kosu grubo je potežući.

Podignuo sam joj haljinu preko bedara i zastenjao joj u usta kad su mi prsti još jednom pronašli čipkasti porub njezinih podvezica. Radila je ovo samo kako bi me mučila, morala je. Osjetio sam kako joj jezik prelazi mojim usnama dok sam jagodicama prstiju milovao toplu i vlažnu tkaninu njezinih gaćica. Pojačao sam stisak na tkanini i grubo je povukao.

„Onda zabilježi da naručiš još jedan par“, prosiktao sam, a zatim joj gurnuo jezik među usne i prodro u usta.

Duboko je zastenjala kad sam stavio dva prsta u nju, i, ako je to bilo moguće, bila je još vlažnija nego sinoć. Ovdje imamo jednu ozbiljno sjebanu situaciju. Uz dahtaj se oslobodila mojih usana dok sam je žestoko jebao prstima, a palcem snažno trljao po klitorisu.

„Izvadi kurac vani“, rekla je. „Trebam te osjetiti u sebi. Odmah.“ Suzio sam pogled pokušavajući prikriti učinak koje su njezine riječi imale na mene. „Recite: molim, gospođice Mills.“ „Odmah“, rekla je nestrpljivije. „Malo šefujete, jel?“ Sijevnula je pogledom koji bi manjem frajeru smežurao kitu, i nasmijao sam se. „Sreća pa se

osjećam velikodušno.“ Na brzinu sam otkopčao remen i hlače prije nego što ću je podići i snažno prodrijeti u nju. Isuse,

bila je nevjerojatna. Bolja od bilo čega. To mi je pomoglo pojasniti sebi zašto je nisam mogao izbaciti iz misli, a moj tihi glasić govorio je da je se možda nikad neću moći zasititi.

„Kvragu“, promrmljao sam. Dahnula je i osjetio sam kako se stegnula oko mene isprekidano dišući. Zagrizla je u moj sako i

obavila noge oko mene kad sam se počeo pomicati u njoj, brzo i žestoko pritišćući je o zid. Svaki čas netko bi mogao doći na stubište i uhvatiti me kako je prašim, ali fućkalo mi se. Morao sam je izbaciti iz sustava.

Podignula je glavu s mojega ramena i stala me grickati po vratu prije nego što će mi uhvatiti donju usnu među zube.

„Blizu“, zastenjala je i jače stegnula noge oko mene kako bi me primila dublje. „Blizu sam.“ Savršeno.

Zakopao sam lice u njezin vrat i kosu kako bih prigušio stenjanje kad sam odjednom i snažno svršio u nju, rukama joj stišćući dupe. Izvadio sam ga prije nego što se mogla nastaviti trljati o mene i spustio je dolje na drhtave noge.

Zinula je sijevajući pogledom. Stubište je utonulo u mračnu tišinu. „Stvarno?“ rekla je glasno izdahnuvši. Glava joj je pala natrag na zid s tupim udarcem. „Hvala, ovo je bilo fenomenalno.“ Pronašao sam hlače dolje oko mojih koljena. „Baš si šupak.“ „To si već spomenula“, promrsio sam spuštena pogleda dok sam povlačio šlic. Kad sam vratio pogled gore, poravnala je haljinu, no i dalje je bila prelijepo razbarušena i

dijelom sam žudio za time da ispružim ruku i klizim rukom po njoj kako bih je doveo do vrhunca. No, većim sam dijelom uživao u gnjevnom nezadovoljstvu u njezinim očima. „Kako se ono kaže - sve se vraća, sve se plaća.“

„Šteta samo što si tako užasan jebač“, mirno je odvratila. Okrenula se kako bi nastavila dolje niz stube, no naglo je zastala te se okrenula i pogledala me u oči. „A sreća da sam na pilulama. Hvala na pitanju, šupčino.“

Gledao sam kako mi nestaje s vida silazeći niz stube i zastenjao dok sam se vraćao u ured. Svalio sam se na stolac uz glasan, bijesan uzdah, prošavši rukama kroz kosu prije nego što ću

12

izvaditi njezine rastrgane gaćice iz džepa. Zurio sam jedan trenutak u bijelu svilenu tkaninu među prstima, zatim otvorio ladicu u stolu i spustio ih pokraj onih od sinoć.

13

Treće poglavlje

Kako sam, dovraga, uspjela sići niz ono stubište a da ne ubijem samu sebe, nemam pojma. Odjurila sam kao da me vrag goni ostavivši gospodina Ryana samog na stubištu, razjapljene čeljusti, zgužvane odjeće i kose raščupane kao da je bio zlostavljan.

Prohujavši kroz kafeteriju na četrnaestom katu i preskočivši posljednje odmorište stuba - nimalo lagan zadatak u ovim cipelama - gurnula sam metalna vrata i naslonila se na zid, zadihana.

Što se ovo upravo dogodilo? Jesam li se to upravo poševila sa šefom na stubištu? Dahnula sam i dlan mi je poletio prema ustima. Jesam li to čak naredila? O Isuse. Koji mi je vrag?

Ošamućena, nekako sam se uspjela odmaknuti od zida i stala se uspinjati pet katova do najbližeg toaleta. Na brzinu sam provjerila ispod svih vrata kako bih se uvjerila da nema nikoga, a zatim zaključala glavna vrata. Kad sam prišla zrcalu, trgnula sam se. Izgledala sam kao da me je netko pošteno izjebao.

Kosa mi je bila noćna mora. Sve one brižljivo uređene kovrče sad su bile masa divljeg, zamršenog klupka. Očito se gospodinu Ryanu sviđalo kad raspustim kosu. Moram to upamtiti.

Čekaj. Sto? Odakle je sad to, kvragu, došlo? Sasvim sigurno to neću upamtiti. Udarila sam šakom o ormarić i primaknula se bliže da osmotrim štetu.

Usne su mi bile otečene, šminka razmazana, haljina rastegnuta i praktično je visjela s mene, i opet sam ostala bez gaćica.

Kuji sin. Bio je to drugi par. Što je radio s njima, uostalom? „O, Bože!“ rekla sam uspaničena. Nisu valjda ležale na nekakvoj hrpi tamo u konferencijskoj

dvorani? Možda ih je uzeo i poslije odbacio nekamo sa strane? Trebala bih ga za svaki slučaj pitati. Ipak, ne. Time bih mu pružila zadovoljstvo jer bi pomislio da marim za ovo... ovo... što je uopće ovo?

Zatresla sam glavom, protrljavši lice rukama. Bože, krasno sam zaribala. Kad sam jutros došla na posao, imala sam plan. Kanila sam ući u ured, baciti mu račun u njegovo lijepo lice i reći mu neka se nosi kvragu. Ali, izgledao je tako prokleto seksi u onom tamnosivom Pradinu odijelu, a kosa mu je stršila poput kakvog neonskog znaka koji je vrištao: „Obradi me!“, i jednostavno sam izgubila razum. Jadno. Sto je to bilo u njemu da mi je mozak pretvarao u kašu, a gaćice u lokvu?

Ovo nije bilo dobro. Kako ću se suočiti s njime a da ga ne zamišljam nagog? Okej, pa ne baš nagog. Tehnički govoreći, još ga nisam vidjela kompletno razodjevenog, ali ono što jesam vidjela, u mome je tijelu izazivalo valove drhtavice.

Jao, ne. Zar sam upravo rekla još? Mogla bih dati otkaz. Promislila sam o tome jednu minutu, ali nije mi se svidio osjećaj. Voljela

sam svoj posao, a gospodin Ryan je mogao biti svjetski kreten epskih razmjera, ali izdržala sam s njime devet mjeseci i - na stranu ova protekla dvadeset i četiri sata - skužila sam ga i mogla sam se s njime nositi bez po muke. I, ma koliko to nerado priznala, voljela sam ga promatrati kako radi. Bio je šupak jer je ujedno bio i strahovito nestrpljiv te opsesivni perfekcionist; želio je da svi dosežu standarde koje je nametnuo i sebi, i nije trpio ništa doli maksimalan trud. Valja mi priznati da sam uvijek cijenila njegova očekivanja da mogu bolje, da se mogu još više potruditi i poduzeti sve kako bi se posao obavio - makar nisam odobravala uvijek njegove metode. Zbilja je bio marketinški genij, kao, uostalom, i svi iz njegove obitelji.

I to je bila druga stvar. Njegova obitelj. Moj je otac bio kod kuće u Sjevernoj Dakoti, a kad sam počela raditi kao tajnica još za vrijeme studija, Elliott Ryan je bio divan prema meni. Kao i svi ostali. Bennettov brat Henry bio je stariji izvršni direktor i najljubazniji tip kojeg sam ikad upoznala. Voljela sam svakoga ovdje, tako da otkaz jednostavno nije dolazio u obzir.

14

Najveći problem bila je moja stipendija. Morala sam predstaviti svoje radno iskustvo odboru za dodjeljivanje stipendija J.T. Miller prije nego što dovršim svoj poslijediplomski rad, a željela sam da moja teza bude iz nečeg velikog. Upravo sam zato ostala u Ryan Media grupi: Bennett Ryan mi je ponudio da preuzmem Papadakisa kao klijenta - marketinški plan za multimilijarderski razvojni projekt - što je bio veći posao od bilo čega na čemu su radili kolege s moje studijske godine. Ova četiri mjeseca nisu bila dovoljna da otpočnem s novim projektom a da na koncu budem imala nešto kvalitetno... zar ne?

Ne. Definitivno nisam mogla napustiti Ryan Mediju. Budući da sam riješila tu dvojbu, znala sam da mi treba plan za daljnje djelovanje. Morala sam

ostati profesionalna i pobrinuti se da se ovo između gospodina Ryana i mene više nikad, ama baš nikad, ne ponovi, makar to bio bez premca najstrastveniji, najintenzivniji seks koji sam ikad imala u životu... čak i kad mi je uskraćivao orgazme.

Guzica. Ja sam snažna, neovisna žena. Valja mi izgraditi karijeru, a pošteno sam se namučila da

dospijem ovdje gdje sam danas. Neće mojim umom i tijelom vladati požuda. Samo se moram podsjetiti kakav je on zapravo kreten. Bio je ženskaroš, bahati, tvrdoglavi šupak koji je pretpostavljao da su svi oko njega idioti.

Nasmiješila sam se svom odrazu u zrcalu i odvrtila film s najsvježijim sjećanjima na Bennetta Ryana.

„Cijenim što ste mi donijeli kavu kad i sebi, gospođice Mills, ali da sam želio piti blato, jutros bih zagrabio mah svojom šalicom dolje u vrtu.“

„Ako baš morate lupati po svojoj tipkovnici kao da mlatite kućnog miša, gospođice Mills, cijenio bih kad biste zatvorili vrata između naših ureda.“

„Postoji li valjan razlog zašto vam treba čitava vječnost da ovjerite ugovore ? Zar vam sanjarenje o seljačićima oduzima baš sve vrijeme ?“

Kvragu, ovo će biti lakše nego što sam mislila. Preplavljena novim osjećajem odlučnosti, poravnala sam haljinu, zagladila kosu i odmarširala iz toaleta, bez gaćica, doduše, ali puna samopouzdanja. Brzo sam uzela kavu po koju sam ovamo i došla pa krenula natrag u ured, pobrinuvši se da izbjegnem stubište.

Otvorila sam vanjska vrata ureda i ušla. Vrata ureda gospodina Ryana bila su zatvorena, a iznutra nije dopirao nikakav zvuk. Možda je nekamo izišao. Km da sam ja te sreće. Sjedeći na svom stolcu, otvorila sam ladicu i izvadila kozmetičku torbicu, popravila šminku prije nego što ću se baciti na posao. Posljednje što sam željela bilo je suočiti se s njime, ali ako sam odustala od otkaza, to mi ne gine.

Kad sam pogledala na kalendar, sjetila sam se da gospodin Ryan ima prezentaciju pred drugim izvršnim direktorima u ponedjeljak. To je značilo da ću morati i danas s njime razgovarati oko pripreme materijala. K tomu, idućeg je mjeseca imao konvenciju u San Diegu, što je značilo da ne samo da ću morati biti s njim u istom hotelu, nego još i u avionu, službenom automobilu, kao i na svakom sastanku koji bude dogovoren. Ma kakvi, to uopće neće biti nezgodno.

Tijekom idućeg sata zatekla sam se kako neprestano pogledavam prema vratima. I svaki put kad bih to učinila, želudac bi mi počeo podrhtavati. Ovo je blesavo! Koji mi je vrag? Sklopila sam spis koji sam bezuspješno pokušavala pročitati i spustila glavu među dlanove baš kad sam čula da se njegova vrata otvaraju.

Gospodin Ryan je izišao, izbjegavajući moj pogled. Poravnao je odijelo, prebacio kaput preko ruke, a u drugoj je nosio aktovku, no kosa mu je i dalje bila u kaosu.

„Danas se više neću vraćati“, rekao je naizgled smireno. „Otkažite moje sastanke i obavite nužne prilagodbe.“

„Gospodine Ryan“, rekla sam, što ga je natjeralo da zastane s rukom na vratima. „Molim vas da ne zaboravite da imate prezentaciju pred odborom izvršnih direktora u ponedjeljak u deset.“ Govorila sam njegovim leđima. Stajao je miran kao kip, napetih mišića. „Ako želite, mogu

15

pripremiti proračunske tablice, portfelje i slajdove i ostaviti ih u konferencijskoj dvorani u devet i trideset.“

Okej, zapravo sam donekle uživala u svemu ovome. Sve u njegovu stavu odavalo je nelagodu. Kruto je kimnuo i krenuo da će izići kad sam ga ponovno zaustavila.

„I, gospodine Ryan?“ sladunjavo sam dometnula. „Trebat će mi vaš potpis na ovom troškovniku prije nego što odete.“

Ramena su mu se spustila i oštro je izdahnuo. Okrenuo se na peti kako bi prišao mome stolu, nijednom me ne pogledavši u oči dok se naginjao i prelistavao obrasce dok nije došao do kućice predviđene za potpis.

Spustila sam olovku na stol. „Molim potpišite na predviđeno mjesto, gospodine.“ Mrzio je kad bi mu se govorilo da radi ono što je upravo radio, pa sam prigušila smijeh. Otevši

mi grubo olovku, polako je podignuo bradu, poravnavši svoje zelenosmeđe oči s mojima. Pogledi su nam se prikovali, činilo se minutama. Na jedan kratki trenutak spopao me je neodoljiv nagon da se nagnem i posišem njegovu napućenu donju usnicu i preklinjem ga da me dodirne.

„Nemojte mi prosljeđivati pozive“, ispljunuo je žurno potpisujući posljednji obrazac i odbacivši kemijsku olovku na moj stol. „Ako bude nešto hitno, nazovite Henryja.“

„Gade“, promrsila sam sebi u bradu dok sam gledala kako nestaje. Kad bih rekla da mi je vikend bio koma, bilo bi to blago rečeno. Jedva da sam nešto pojela, a ono malo sna bilo je isprekidano maštarijama o mome šefu nagom na meni, ispod mene, iza mene. Gotovo da sam se poželjela vratiti na predavanja samo kako bih imala nešto što će mi zaokupiti misli.

U subotu ujutro probudila sam se frustrirana i zlovoljna, ali nekako sam se uspjela pribrati i obaviti kućanske poslove i otići u nabavu namirnica. U nedjelju ujutro, međutim, nisam bila te sreće. Probudila sam se naglo, dašćući i drhteći, tijela oznojenog i zgrčenog među gomilom pamučnih plahti. San koji sam usnula bio je toliko intenzivan da sam gotovo zaista svršila. Gospodin Ryan i ja smo opet bili na konferencijskom stolu, ali ovaj put oboje sasvim nagi. On je bio na leđima, a ja sam ga zajahala klizeći tijelom naprijed-natrag i gore-dolje uz njegovu kitu. Dodirivao me je posvuda, po licu, niz vrat, po grudima, dolje do kukova gdje je vodio moje pokrete. Raspala sam se u komadiće kad su nam se pogledi susreli.

„Sranje“, zastenjala sam dok sam se izvlačila iz kreveta. Ovo je išlo od lošeg na gore, i to brzo. Tko bi samo pomislio da će rad za bijesnu budalu rezultirati time da ću se poševiti uz hladni prozor na poslu i pritom uživati?

Pustila sam vodu pod tušem i čekala da se ugrije, a misli su mi ponovno odlutale. Željela sam mu vidjeti oči kako me gledaju dok mi je među nogama, željela sam vidjeti izraz njegova lica dok se penje na mene, prodire u mene i osjeća koliko ga želim. Čeznula sam za zvukom njegova glasa kako izgovara moje ime dok svršava.

Srce mi je potonulo u grudima. Maštanje o njemu bila je jednosmjerna karta k nevolji. Bila sam nadomak diplomi specijalističkog studija. On je bio direktor. Nije imao što izgubiti, a ja sam riskirala sve.

Istuširala sam se i brzo odjenula kako bih se našla sa Sarom i Julijom na ranom ručku. Sara i ja smo se svakodnevno viđale na poslu, ali Juliji, mojoj najboljoj prijateljici još od srednje škole, bilo je teže stati na rep. Radila je kao direktorica prodaje za Guccija i uredno punila moje ormare raznim uzorcima i zalihama odjeće. Zahvaljujući njoj i njezinu popustu, imala sam neke od najljepših odjevnih predmeta koji su se mogli kupiti. Još uvijek sam plaćala priličnu svoticu za njih, ali vrijedilo je. U Ryan Mediji sam pristojno zarađivala, a moja je stipendija pokrivala sve troškove studija, no čak ni ja nisam mogla potrošiti tisuću i devetsto dolara na haljinu a da ne zaglibim.

Katkad sam se pitala nije li mi Elliott tako dobro plaćao zato što je znao da sam jedina koja može trpjeti njegova sina. O, kad bi samo znao.

Zaključila sam da mi ne bi bilo pametno razgovarati s djevojkama o onome što se dogodilo. Mislim, Sara je radila za Henryja Ryana i stalno je viđala Bennetta po zgradi. Nije bilo šanse da bi

16

mogla sačuvati tajnu. Julia bi me, s druge strane, sprašila. Naime, gotovo godinu dana sluša kako se žalim na njega, i ne bi bila sretna da čuje kako se ševim s njime.

Dva sata poslije sjedila sam sa svojim dvjema najboljim prijateljicama ispijajući šampanjac na terasi našeg omiljenog restorana i čavrljajući o muškarcima i odjeći. Julia me je iznenadila haljinom sašivenom od najraskošnije tkanine koju sam ikad osjetila pod prstima. Sad je bila u zaštitnoj platnenoj vrećici ovješenoj preko naslona stolca pokraj mene.

„Onda, kako je na poslu?“ upitala je Julia između dva zalogaja lubenice. „Onaj papak od šefa te još uvijek gnjavi, Chloe?“

„O, prekrasan gad“, uzdahnula je Sara dok sam ja pomno proučavala kondenzaciju na svojoj čaši sa šampanjcem. Ubacila je zrno grožđa u usta i govorila žvačući: „Bože, trebala bi ga vidjeti, Julia. To je upravo najpristaliji nadimak koji sam ikad čula. On je božanstven. Ozbiljno ti kažem. Ništa mu ne fali fizički. Savršeno lice, tijelo, odjeća, kosa... Ajme, Bože, ta kosa. Ima onaj boemsko razbarušeni kaos na glavi“, rekla je pokazujući iznad svoje glave. „Izgleda kao da je upravo nekoga propisno kresnuo.“

Zakolutala sam očima. Nije mi uopće trebao taj podsjetnik na kosu. „Ali - i nemam pojma što ti je sve Chloe ispričala - stvarno je grozan“, nastavila je Sara postavši

ozbiljna. „Mislim, poželim mu izbušiti sve gume nožem već nakon petnaest minuta što provedem s njime. Nisam upoznala većeg kuronju od njega.“

Umalo da se nisam ugušila s komadićem ananasa. Kad bi Sara samo znala. Tip je zbilja bio obdaren u tom muškom odjeljku. Kakva nepravda.

„Zašto je takav kreten?“ „Tko zna?“ rekla je Sara, a zatim trepnula kao da uistinu razmišlja postoji li kakvo dobro

opravdanje. „Možda je imao teško djetinjstvo?“ „Pa, kao da ne znaš njegove?“ upitala sam skeptično, „Halo, ona idealna obitelj?“ „Istina“, složila se. „Možda je u pitanju nekakav obrambeni mehanizam. Kao ono, ogorčen je i

ima osjećaj da se mora više truditi i stalno se svima dokazivati jer je tako prokleto lijep'?“ Otpuhnula sam. „Ne postoji tu nikakav dublji razlog. On jednostavno misli da bi svi trebali

živjeti za posao kao on i naporno raditi, a većina nije takva. To ga ljuti.“ „Zar ga ti to braniš, Chloe?“ upitala je Sara iznenađeno se nacerivši. „Definitivno ne.“ Zamijetila sam da su se Julijine plave oči uperene u mene suzile u nijemoj optužbi. Dok sam ga

tijekom proteklih mjeseci blatila na sva usta, možda sam joj propustila spomenuti koliko je predivan. „Chloe, zar si mi to zatajila? Je li tvoj šef dobar komad?“ upitala je.

„Stvarno je predivan, ali zbog njegove osobnosti teško je to zamijetiti.“ Nastojala sam se držati što ležernije. Julia je bila u stanju pročitati svaku moju misao.

„Pa“, rekla je slegnuvši ramenima i otpivši gutljaj pića, „možda je sjeban jer ima mali kurac.“ Nagnula sam čašu svog šampanjca kad su moje dvije prijateljice prasnule u neobuzdan smijeh.

U ponedjeljak ujutro bila sam nervozna k'o sam vrag dok sam ulazila u zgradu. Donijela sam odluku: nemam namjeru žrtvovati svoj posao zbog naše loše procjene. Željela sam dovršiti ovu službu sa zvjezdanom prezentacijom za sveučilišni odbor, a zatim otići i početi svoju karijeru. Nema više seksa ni maštarija. Moći ću bez po muke raditi - i to samo raditi - s gospodinom Ryanom još nekoliko mjeseci.

Osjećajući potrebu za injekcijom samopouzdanja, odjenula sam novu haljinu koju mi je darovala Julia. Grlila je moje obline a da nije izgledala odveć provokativno. No, moje tajno oružje bilo je donje rublje. Uvijek sam bila slaba na skupocjeno žensko rublje i davno sam naučila kamo odlaziti u lov na najpovoljnije rasprodaje. Nositi nešto seksi ispod odjeće pružalo mi je osjećaj moći, a gaćice koje sam sad imala na sebi sasvim će sigurno poslužiti svrsi. Sprijeda su bile od crne svile, protkane nitima, a stražnji se dio sastojao od niza svilenkastih trakica koje su se križale i nježnom crnom vrpcom spajale u središtu moje trtične kosti. Svakim korakom, tkanina haljine milovala mi je

17

nagu kožu. Mogu podnijeti što god mi gospodin Ryan danas ima za reći, i mogu mu uzvratiti istom mjerom.

Došla sam ranije kako bih imala vremena pripremiti se za prezentaciju. Nije da je to bilo u opisu mog posla, ali gospodin Ryan je bio katastrofa u organizaciji ugodnih sastanaka: nije bilo kave, slastica, tek prostorija puna ljudi, običnih slajdova i izvješća te, kao i uvijek, posla preko glave.

Predvorje je bilo prazno; golemi prostor širio se tri kata uvis i blistao ulaštenim granitnim podovima i zidovima obloženim travertinom. Kad su se vrata dizala zatvorila za mnom, u sebi sam se bodrila, prisjećajući se svih prepirki koje smo imali i njegovih drskih komentara.

„Tipkajte, nemojte ništa pisati rukom. Vaš rukopis je kao nekakvog osnovnoškolca, gospođice Mills. „ „Da sam želio uživati u vašem razgovoru s mentorom, ostavio bih vrata otvorenima i nabavio si

kokice. Molim vas da se malo stišate.“ Mogla sam ovo. Gad se namjerio na pogrešnu ženu, i neka sam prokleta ako ću mu dopustiti da

me zastraši. Spustila sam ruku na stražnjicu i pakosno se nasmiješila... moćne gaćice. Prema očekivanju, kad sam stigla, ured je bio prazan. Pokupila sam sve što će mu trebati za

prezentaciju i uputila se u konferencijsku dvoranu kako bih se pripremila. Nastojala sam ignorirati Pavlovljev refleks kad sam ugledala prozorska stakla i blistavi konferencijski stol.

Prestani, tijelo. Aktiviraj se, mozgu. Pogledavajući uokolo po suncem okupanoj prostoriji, namjestila sam prijenosno računalo i

izvješća na velikom konferencijskom stolu i pomogla osoblju iz kateringa da postavi doručak na stolove duž stražnjeg zida.

Dvadeset minuta poslije ponude su bile spremne, kao i projektor i osvježenja. Imajući nešto vremena, zatekla sam se kako sam odlunjala do prozora. Posegnula sam i dotaknula glatko staklo, preplavljena senzacijama koje je u meni probudilo; vrelina njegova tijela na mojim leđima, osjećaj hladnog stakla na mojim grudima, i sirovi, životinjski zvuk njegova glasa u mojem uhu.

„Zamoli me da te dovedem do vrhunca.“ Sklopila sam oči i naslonila se pritisnuvši dlanove i čelo o prozor i prepustivši se snažnoj plimi

sjećanja. Iz maštarija me je naglo prenulo pročišćavanje grla iza mojih leđa. „Sanjarite tijekom radnog

vremena?“ „Gospodine Ryan“, dahnula sam hitro se okrenuvši. Pogledi su nam se prikovali i još jednom

ostadoh zapanjena njegovom ljepotom. Prekinuo je kontakt očima kako bi pregledao prostoriju. „Gospođice Mills“, rekao je, svaku riječ izgovorivši oštro i odsječeno. „Prezentacija će biti

održana na četvrtom katu.“ „Molim?“ upitala sam svladana srdžbom. „Zašto? Uvijek koristimo ovu prostoriju. I zašto ste

čekali posljednji trenutak da mi to kažete?“ „Zato“, zarežao je, naslonivši se šakom o stol, „što sam ja šef. Ja donosim pravila i odlučujem o

tome što i gdje se događa. Možda biste, da niste tako zdušno zurili kroz prozor, imali vremena da jutros dođete do mene i potvrdite detalje.“

U misli su mi navrli živopisni prizori moje šake kako se spaja s njegovim grlom. Morala sam upregnuti svaki atom samokontrole da ne skočim na drugi kraj stola i ne zadavim ga. Samozadovoljan osmijeh došuljao mu se do lica.

„Nema problema“, rekla sam progutavši bijes. „U ovoj se sobi ionako nikad nisu donijele dobre odluke.“

Kad sam skrenula iza ugla i ušla u drugu konferencijsku dvoranu, pogledom sam potražila oči gospodina Ryana. Sjedeći u svom naslonjaču, ruku predvidljivo položenih ispred sebe, bio je slika i prilika jedva potisnutog nestrpljenja. Tipično.

Zatim sam zamijetila osobu pokraj sebe: Elliott Ryan.

18

„Evo, daj da ti pomognem s time, Chloe“, rekao je uzevši mi hrpu registratora iz ruku kako bih mogla lakše manevrirati kolicima punim hrane i uvesti ih u prostoriju.

„Hvala vam, gospodine Ryan.“ Sijevnula sam pogledom prema svom šefu. „Chloe“, stariji je gospodin Ryan rekao kroz smijeh. Uzeo je neka od izvješća i poslao papire

uokolo stola kako bi ih drugi sudionici mogli uzeti. „Koliko ti puta moram reći da me zoveš Elliott?“ Bio je podjednako zgodan kao i obojica njegovih sinova. Visoki i mišićavi, sva trojica Ryanovih dijelila su iste isklesane crte lica. Elliottova nekoć prosijeda kosa tijekom godina sasvim je poprimila srebrnu boju, ali i dalje je bio jedan od najprivlačnijih muškaraca koje sam ikad vidjela.

Zahvalno sam mu se nasmiješila dok sam sjedala. „Kako je Susan?“ „Dobro je. Stalno me gnjavi da te pozovem do nas“, dodao je namignuvši. Nije mi promaknulo

kako je najmlađi gospodin Ryan prezrivo otpuhnuo pokraj mene. „Molim vas da joj prenesete moje pozdrave.“

Iza sebe sam začula korake, a onda je nečija ruka posegnula i nježno me povukla za uho. „Ej, curko“, rekao je Henry Ryan uputivši mi širok osmijeh. Okrenuo se i obratio ostalima u sobi. „Oprostite na kašnjenju, ljudi. Mislio sam da je sastanak gore na vašem katu.“

Krajičkom oka sam samozadovoljno pogledala svog šefa. Svežanj izvješća vratio se do mene i predala sam mu jedan primjerak. „Izvolite, gospodine Ryan.“

Jedva me i pogledavši, istrgnuo mi je izvješće iz ruke i stao ga prelistavati. Pizda. Upravo kad sam pošla sjesti, Henryjev prodoran glas me je zazvao: „Oh, Chloe, dok sam čekao

tamo gore, pronašao sam ovo na podu.“ Prišla sam mu i na njegovu dlanu ugledala dva antikna srebrna gumba. „Bi li se raspitala i vidjela je li ih netko izgubio? Čini se da su skupocjeni?“

Osjetila sam kako mi lice gori. Potpuno sam zaboravila na svoju uništenu košulju. „Ovaj... naravno.“

„Henry, mogu li ih na trenutak vidjeti?“ Pizda se najednom umiješala uzevši ih bratu iz ruke. Okrenuo mi se pakosno se smijuljeći. „Zar nemate vi bluzu s ovakvim gumbima?“

Brzo sam pogledala po sobi; Henry i Elliott su već bili zadubljeni u drugi razgovor, nemajući pojma što se događalo među nama.

„Ne“, odvratila sam nastojeći zvučati što je moguće više nezainteresirano. „Nemam.“ „Ma jeste li sigurni?“ Uzevši mi ruku, prešao je prstom od unutarnjeg dijela podlaktice sve dolje

do dlana prije nego što je spustio gumbe i sklopio mi šaku oko njih. Dah mi je zastao u grlu, dok mi je srce žestoko tuklo u grudima.

Trzajem sam odmaknula ruku kao da sam se opekla. „Sigurna sam.“ „Dao bih se zakleti da je ona košulja što ste je neki dan nosili imala male srebrne gumbe. Ona

ružičasta? Sjećam se jer sam primijetio kako vam jedan nedostaje kad ste me došli potražiti na gornjem katu.“

Ako je to uopće bilo moguće, osjetila sam kako mi lice još više gori. Što je on to ovdje igrao? Zar je želio insinuirati da sam ga pokušala namamiti samoga u konferencijsku dvoranu?

Nagnuvši se bliže, daha vrelog na mome uhu, šapnuo je: „Zbilja biste trebali više paziti.“ Pokušala sam sačuvati mirnoću dok sam izvlačila ruku iz njegove. „Gade“, protisnula sam kroz

zube prije nego što se povukao, doimljući se zaprepaštenim. Kako je mogao izgledati iznenađeno, kao da sam ja bila ta koja je prekršila pravila? Jedno je bilo

ponašati se kao pizda, ali ugroziti moj ugled pred ostalim direktorima - bome, čut će me poslije. Tijekom sastanka dobacivali smo jedno drugome poglede, moji ispunjeni bijesom, a njegovi sve

većom nesigurnošću. Gledala sam u proračunske tablice ispred sebe što sam dulje mogla sve ne bih li izbjegla da gledam u njega.

Čim je sve bilo gotovo, uzela sam svoje stvari i brže-bolje se pokupila. No, očekivano, bio mi je za petama cijelim putem do dizala.

19

Zašto ova vražja stvar nije brža, i zašto je netko baš na svakom katu odlučio da mu baš sad treba dizalo? Ljudi oko nas razgovarali su na mobitele, prelistavali spise, razglabali o planovima za ručak. Buka se pojačala do teškog brujanja, gotovo ocrtavajući verbalni udarac u dupe koji sam u mislima poslala gospodinu Ryanu. Kad smo dospjeli do jedanaestog kata, dizalo je bilo gotovo dupkom puno. Kad su se vrata otvorila i još se troje ljudi odlučilo ugurati, gurnuli su me bliže njemu, leđa su mi bila oslonjena o njegova prsa, a guza o njegov... oh.

Osjetila sam kako mu se i ostali dijelovi tijela blago napinju i čula kako je oštro udahnuo. Umjesto da se stisnem uz njega, odmaknula sam se što sam dalje mogla. Posegnuo je i ščepao mi bok povukavši me natrag sebi.

„Sviđa mi se to dupe pritisnuto o mene“, promrsio je u moje uho dubokim i toplim glasom. „Kamo si... „ „Dijeli me dvije sekunde o toga da te kastriram petom.“ Naslonio se još bliže. „Zašto si odjednom još više nadrkana nego inače?“ Okrenula sam glavu i jedva čujno prošaptala: „Ono ti je baš nalikovalo, da me pred svojim

ocem prikažeš kao ambicioznu drolju?“ Spustio je ruku, a čeljust mu se razjapila. „Ne.“ Zatreptao je. „Molim?“ Zbunjeni gospodin Ryan

bio je iznenađujuće seksi. Gad. „Samo sam se šalio.“ „Što ako su te čuli?“ „Nisu.“ „Mogli su.“ Iskreno je izgledao kao da mu takvo što nije bilo ni na kraj pameti, a vjerojatno i nije. Lako je

njemu igrati svoje igrice iz direktorske fotelje. Bio je radoholičar i izvršni direktor, a ja djevojka na početku karijere.

Osoba s naše lijeve strane dobacila nam je pogled i oboje smo se ispravili, pogleda uprtog ispred sebe. Oštro sam ga bubnula laktom pod rebra, a on me je uštipnuo za dupe dovoljno snažno da dahnem.

„Neću se ispričati“, rekao je ispod glasa. Jasno da nećeš. Pizdo. Ponovno se stisnuo uz mene, a ja sam osjetila kako mu je muškost još više otvrdnula, dok se

izdajnička toplina širila mojim međunožjem. Dospjeli smo do petnaestog kata i još se nekoliko ljudi utrpalo. Posegnula sam iza sebe, kliznula

rukom između nas i obujmila ga dlanom. Ispustio je topao dah u moj vrat šapnuvši: „Jebote, to.“ A onda sam ga stisnula. „Jebote. Oprosti“ prosiktao mi je u uho. Pustila sam ga, spustivši ruku i nacerivši se. „Isuse,

samo sam se šalila.“ Šesnaesti kat. Ostatak rulje izišao je u jednom valu, očito na putu na isti sastanak. Čim su se vrata zatvorila i dizalo se pokrenulo, iza sebe sam začula stenjanje i opazila brz i

iznenadan pokret kad je gospodin Ryan udario gumb za zaustavljanje na kontrolnoj ploči. Oči su mu se okrenule prema meni i bile su tamnije no ikad. Jednim fluidnim pokretom, svojim me je tijelom prikucao uz stijenku dizala. Povukao se taman toliko da me ošine bijesnim pogledom i promrmlja: „Ne miči se.“

I iako sam mu željela reći neka odjebe, moje me je tijelo preklinjalo da učinim sve što mi kaže. Posegnuvši prema mojim razbacanim spisima, istrgnuo je samoljepljivi papirić s vrha i zalijepio

ga preko leće kamere na stropu. Lice mu je bilo samo nekoliko centimetara od mojega, a dah mu je izlazio u oštrim valovima na

mome obrazu. „Nikad ne bih insinuirao da se pokušavaš preko kreveta domoći vrha.“ Izdahnuo je nagnuvši se uz moj vrat. „Previše razmišljaš.“

Odmaknula sam se što sam više mogla zinuvši na njega. „Ti ne razmišljaš dovoljno. Ovdje je riječ o mojoj karijeri. Ti ovdje imaš svu moć. Nemaš što izgubiti.“

20

„Ja imam moć? Ti si ta koja mi je ščepala kurac u dizalu. Ti si ta koja to radiš meni.“ Osjetila sam kako mi se izraz lica smekšao; nisam ga navikla vidjeti ovako ranjivog, makar i

malo. „Onda me prestani potkopavati.“ Nakon duge stanke, kimnuo je. Zvukovi iz zgrade oko nas ispunili su dizalo dok smo nastavili zuriti jedno u drugo. Čežnja za

kontaktom počela je bujati, najprije u mom pupku, a onda se stala širiti niže do moga međunožja. Nagnuo se naprijed i polizao mi čeljust prije nego što će prekriti moje usne svojima, a meni se iz

grla oteo spontan uzdah kad je njegova nabrekla kita pritisnula moj trbuh. Tijelo mi je počelo instinktivno reagirati, noge su mi se obavile oko njegovih. Privlačio me je bliže svojoj erekciji, a moje su ruke pronalazile put do njegove kose. Odmaknuo se tek toliko da prstima otkopča kopču pojasa. Haljina mi se rastvorila pred njime.

„Bijesna si mačkica“, šapnuo je. Položivši ruke na moja ramena, pogledao me je u oči i spustio tkaninu na pod. Koža mi se naježila kad mi je uzeo ruke, okrenuo me i položio mi dlanove na zid.

Izvukao je srebrni češljić iz moje kose pustivši je da padne na moj nagi vrat. Uzeo mi je kosu u ruku, grubo mi povukao glavu u stranu oslobodivši pristup mojemu vratu. Vreli, vlažni poljupci klizili su mi niz kralježnicu i preko ramena. Dodir mu je ostavljao iskre elektriciteta preko svakog milimetra kože koji je dotaknuo. Na koljenima preda mnom, zgrabio je moje dupe i zario zube u meso, izmamivši iz mene oštar dahtaj prije nego se ponovno osovio na noge.

Sveca mu, kako li samo zna što mi sve treba raditi ? „Je li ti se ovo svidjelo?“ Prsti su mu stiskali i povlačili moje dojke. „Da te ugrizem za dupe?“ „Možda.“ „Baš si jebena prljava djevojčica.“ Zacviljela sam od iznenađenja kad sam osjetila kako mu je ruka snažno lupila tamo gdje su mu

netom bili zubi, a moj je jedini odgovor bilo jecanje od užitka. Još sam jednom oštro zadahtala kad su mu se ruke skupile oko nježnih vrpci mojih gaćica i strgnule ih.

„Očekuj još jedan račun, pizdo.“ Mračno se zahihotao i ponovno me pritisnuo tijelom. Hladni zid na mojim grudima poslao je

drhtaje kroz moje tijelo i pobudio uspomene na prozore kad smo se prvi put poševili. Zaboravila sam kako je dobar bio osjećaj toga kontrasta - hladnoća nasuprot toplini, tvrda ploha nasuprot njemu. „Vrijedi svakog novčića.“ Ruka mu je kliznula oko mog struka pa niz trbuh, spuštajući se sve dok mu prsti nisu stali na mom klitorisu. „Znaš, mislim da nosiš te stvarčice samo kako bi me dražila.“

Je li bio u pravu? Zar sam se zavaravala misleći da ih nosim zbog sebe? Pritisak njegova dodira budio je u meni žudnju, prsti su mu se stezali i opuštali, ostavljajući me

da čeznem. Spustivši dodir niže, zastao je točno na mom ulazu. „Tako si vlažna. Bože, mora da o ovome razmišljaš cijelo jutro.“

„Jebi se“, prostenjala sam dahnuvši kad je napokon gurnuo prst unutra i privukao me bliže sebi.

„Reci. Reci i dat ću ti sve što poželiš.“ Drugi se prst pridružio prvomu, a osjećaj je iz mene izmamio krik.

Odmahnula sam glavom, no tijelo me je ponovno izdalo. Zvučao je tako zahtjevno; riječi su mu bile ujedno zavodljive i zapovjedne, ali imala sam dojam kao da i on mene preklinje. Sklopila sam oči nastojeći razbistriti misli, ali sve mi je ovo bilo jednostavno previše. Osjećaj njegova odjevenog tijela na mojoj nagoj koži, zvuk njegova promuklog glasa i osjećaj njegovih dugih prstiju koji prodiru u mene doveo me je do ruba. Podignuo je drugu ruku, čvrsto mi uštipnuvši bradavicu kroz prozirnu tkaninu grudnjaka, i glasno sam zaječala. Bila sam tako blizu.

„Reci mi!“ zarežao mi je u uho dok je palcem kružio po klitorisu. „Neću da si ljuta cijeli dan.“ Predala sam se, napokon šapnuvši: „Želim te u sebi.“ Ispustio je prigušen jauk i naslonio čelo na

moje rame dok se počeo brže pomicati, prodirući i kružeći. Kukovi su mu se žarili u moje dupe,

21

erekcijom se trljajući o mene. „O, Bože“, zaječala sam, a duboko u meni zatezala se spirala orgazma. Svaka mi je misao bila fokusirana na zadovoljstvo što je preklinjalo da se oslobodi.

A onda je ritmičke zvuke našeg dahtanja i stenjanja najednom prekinula reska zvonjava telefona.

Umirili smo se kad se na nas sručila spoznaja gdje se zapravo nalazimo. Gospodin Ryan je opsovao kad se odmaknuo od mene i uzeo slušalicu telefona za nuždu.

Okrenuvši se, dograbila sam haljinu, prebacila je natrag preko ramena i stala je zakopčavati drhtavim prstima.

„Da.“ Zvučao je tako mirno, nimalo zadihano. Pogledi su nam se susreli na suprotnim stranama dizala. „Shvaćam... ne, dobro smo... „ Polako se nagnuo i podignuo moje rastrgane i odbačene gaćice s poda dizala. „Ne, samo je stao.“ Slušao je osobu na drugom kraju linije dok je među prstima premetao svilenu tkaninu. „U redu je.“ Završio je i vratio slušalicu na svoje mjesto.

Dizalo je poskočilo kad se ponovno počelo spuštati. Spustio je pogled na čipku u svojoj ruci, a zatim ga ponovno vratio na mene. A onda se nacerio, odmaknuvši se od stijenke dizala i krenuvši prema meni. Nagnuo se, prešao nosom po mome vratu i šapnuo: „Tako dobro mirišeš.“

Iz grla mi se oteo slabašan dahtaj. „A ovo je“, rekao je proučavajući gaćice u svojoj ruci, „moje.“ Oglasilo se zvonce kad smo stali na našem katu. Vrata su se otvorila i bez ijednog pogleda u

mom smjeru, tutnuo je nježnu tkaninu u džep svog sakoa i izišao.

22

Četvrto poglavlje

Panika. Osjećaj koji me je ščepao dok sam jurio prema svom uredu kao da me vrag goni mogao se opisati samo kao čista panika. Nisam mogao vjerovati što se događa. Biti nasamo s njom u onom majušnom čeličnom kavezu - njezin miris, zvukovi, koža - bilo je dovoljno da mi samokontrola ispari. Bio sam izvan sebe. Ta me je žena držala u šaci kao nijedna dosad.

Najzad, u relativnoj sigurnosti svojeg ureda, sručio sam se na kožni kauč. Nagnuvši se naprijed, čvrsto sam se uhvatio za kosu prisilivši se da se smirim i da mi erekcija splasne.

Stvari su išle od lošeg prema gorem. Znao sam od trenutka kad me je podsjetila na jutrošnji sastanak kako nema vražje šanse da bih

mogao oblikovati suvislu misao, a kamoli odraditi cijelu prezentaciju u toj jebenoj konferencijskoj dvorani. Ući onamo i zateći je kako se naslanja na staklo, udubljena u misli, bilo je dovoljno da mi se odmah digne.

Izmislio sam nekakvu glupavu priču o tome da je sastanak prebačen na drugi kat, i dakako da me je pozvala na red. Zašto je uvijek morala biti tako neprijateljski nastrojena? Nisam se smeo i podsjetio sam je tko je glavni. No, baš kao i u svakoj drugoj prepirci s njom, sasula mi je sve ravno u lice.

Blago sam poskočio na glasan udarac s vanjske strane ureda. Nakon kojeg je uslijedio još jedan. Pa još jedan. Koji se vrag tamo događa? Ustao sam, otvorio vrata i zatekao gospođicu Mills kako treskom baca registratore na različite hrpe. Prekrižio sam ruke i naslonio se na zid, neko kratko vrijeme samo je promatrajući. Prizor nje tako razjarene nije ni najmanje riješio problem u mojim hlačama.

„Bi li mi rekla u čemu je problem?“ Pogledala me je kao da mi je izrasla druga glava. „Jesi li ti lud?“ „Ni najmanje.“ „Oprosti ako sam nervozna“, prosiktala je dograbivši hrpu registratora i grubo ih trpajući u

ladicu. „Nisam sasvim oduševljen s... „ „Bennette“, rekao je moj otac živahno ušavši u ured. „Izvrsno smo obavili posao. Henry i ja smo

upravo razgovarali s Dorothy i Troyern i bili su... „ Zastao je i zapiljio se tamo gdje je stajala gospođica Mills snažno stišćući rub stola.

„Chloe, draga, jesi li dobro?“ Ispravila se i protegnula prste, kimajući. Lice joj je bilo prekrasno rumeno, kosa pomalo divlja.

Zbog mene. Teško sam progutao i okrenuo se pa zabuljio kroz prozor. „Ne izgledaš mi dobro“, rekao je otac prišavši i spustivši joj ruku na čelo. „Goriš.“ Stisnuo sam čeljust dok sam promatrao njezin odraz u prozorskom staklu, a neobičan osjećaj

podizao mi se kralježnicom. Odakle je ovo došlo? „Zapravo“, rekla je. „Osjećam se malo čudno.“ „Pa, trebala bi poći kući. S tvojim radnim vremenom i završetkom semestra, nema sumnje da

si... „ „Imamo zgusnut raspored danas, bojim se“, rekao sam okrenuvši im se sučelice. „Očekivao sam

da ćemo danas završiti Beaumonta, gospođice Mills“, procijedio sam kroz stisnute zube. Moj je otac okrenuo svoj čelični pogled prema meni. „Siguran sam da ćeš moći odraditi sve što je potrebno, Bennette.“ Ponovno se okrenuo prema

njoj. „Ti samo pođi.“

23

„Hvala ti, Elliotte.“ Pogledala me je, izvivši savršeno oblikovanu obrvu. „Vidimo se sutra ujutro, gospodine Ryan.“ Gledao sam je kako izlazi, a moj je otac zatvorio vrata za njom, okrenuo se i pogledao me plamtećim pogledom.

„Što je?“ upitao sam. „Ne bi te ubilo da budeš malo ljubazniji, Bennette.“ Pomaknuo se naprijed i sjeo na rub njezina

stola. „Sretan si što je imaš, znaš.“ Zakolutao sam očima i zatresao glavom. „Da je njezina osobnost privlačna kao njezine vještine

u PowerPointu, ne bismo imali problem.“ Presjekao me je sijevnuvši pogledom. „Zvala je tvoja majka i rekla da te podsjetim na večeru

kod kuće. Henry i Mina dolaze s djetetom.“ „Doći ću.“ Krenuo je prema vratima, zastavši kako bi me pogledao. „Nemoj kasniti.“ „Neću. Isuse!“ Znao je dobro, kao i svi ostali, da nikad ne kasnim, pa makar to bilo nešto toliko

beznačajno kao što je obiteljska večera. Henry bi, s druge strane, zakasnio na vlastiti sprovod. Napokon sam, vratio sam se u svoj ured i svalio u naslonjač. Okej, možda sam stvarno bio malo

na rubu? Posegnuo sam u džep i izvukao ono što je ostalo od njezinih gaćica, spreman ih odbaciti u

ladicu među ostale, kad sam zamijetio etiketu. Agent Provocateur. Bome za ove se lijepo iskeširala. A i pobudilo je moju znatiželju. Otvorio sam ladicu kako bih pregledao i ostala dva para. La Perla. Kvragu, ova je žena bila ozbiljna kad je riječ o donjem rublju. Možda bih trebao katkad skoknuti do trgovine La Perla u centru i barem vidjeti koliko je koštala moja mala kolekcija. Prošao sam prstima kroz kosu i bacio ih sve natrag u ladicu te je treskom zatvorio.

Službeno sam sišao s uma. Ma koliko se trudio, cijeli se vražji dan ni na što nisam mogao usredotočiti. Čak i poslije runde mahnitog trčanja tijekom stanke za ručak, još uvijek nisam mogao izbaciti iz misli jutrošnje događaje. Do tri sata popodne, znao sam da se moram izgubiti odavde. Došao sam do dizala i blago zastenjao, odlučivši se za stubište, a onda shvatio da je to bila još gora pogreška. Sjurio sam se niz osamnaest katova.

Parkiravši pred roditeljskom kućom kasnije te večeri, osjetio sam kako mi napetost donekle popušta. Kad sam ušao unutra, smjesta me je preplavio poznati miris mamine kuhinje, a veselo brbljanje mojih roditelja dopiralo je iz blagovaonice.

„Bennette“, zapjevušila je majka kad sam kročio u prostoriju. Sagnuo sam se i poljubio je u obraz, dopustivši joj da jedan kratak trenutak pokuša popraviti moju neposlušnu kosu. Napokon joj odmaknuvši ruke, uzeo sam od nje golemu zdjelu i smjestio je na stol, ugrabivši jednu mrkvu kao proviziju. „Gdje je Henry?“ upitao sam pogledavajući prema dnevnoj sobi.

„Još nisu stigli“, odgovorio je moj otac ulazeći. Henry je bio dovoljno loš, ali zajedno sa ženom i kćerkom, bili bi sretni ako bi uopće uspjeli i izići iz kuće. Otišao sam do kabineta za piće kako bih majci smiješao suhi martini.

Dvadeset minuta poslije, u predsoblju su se začuli kaotični zvukovi i krenuo sam ih dočekati. Majušno, gegavo tjelešce sa širokim, zubatim osmijehom zabilo mi se u koljena. „Benny!“ zaskvičala je djevojčica.

Podignuo sam Sofiju i obasuo joj obraze poljupcima. „Bože, patetičan si“, zagunđao je Henry dok je prolazio pokraj mene. „Kao da si ti bolji.“ „Obojica biste trebali zavezati, ako ikoga zanima moje mišljenje“, dometnula je Mina slijedeći

supruga u blagovaonicu. Sofia je bila prvo unuče i obiteljska princeza. Po običaju, tijekom večere najradije je sjedila u

mome krilu dok sam ja pokušavao jesti oko nje, trudeći se svim silama izbjegavati njezinu „pomoć“. Svejedno, definitivno me je vrtjela oko malog prsta.

24

„Bennette, mislila sam te pitati“, počela je moja majka predavši mi bocu vina. „Bi li pozvao Chloe na večeru idućeg tjedna i pritom se potrudio, kako znaš i umiješ, da zapravo i dođe?“

Zastenjao sam umjesto odgovora i primio brzopotezni udarac u potkoljenicu od mog oca. „Isuse. Zašto ste svi toliko navalili da je dovedem ovamo?“ upitao sam.

Majka se uspravila, nabacivši na lice svoju najbolju verziju stroge majke. „Sama je u nepoznatom gradu, a... „

„Mama“, prekinuo sam je, „živi ovdje još od koledža. Ima dvadeset i šest godina. Ovo joj više nije nepoznat grad.“

„Zapravo, Bennette, u pravu si“, odvratila je s rijetkom oštrinom u glasu. „Došla je ovdje na studij, diplomirala, radila s tvojim ocem nekoliko godina prije nego što se premjestila u tvoj odjel i bila najbolja suradnica koju si ikad imao - i sve to uz večernje kolegije kako bi stekla diplomu iz specijalističkog studija. Mislim daje Chloe prilično divna, tako da imam nekoga s kime bih je voljela upoznati.“

Moja je čeljust ostala visjeti dok sam upijao njezine riječi. Majka joj je željela namjestiti nekoga? U mislima sam pokušao pročešljati sve samce koje smo poznavali i sve ih morao smjesta odbaciti. Brad: prenizak. Damian: jebe sve što hoda. Kyle: homić. Scott: mutavac. Pa, ovo je bilo neobično. Osjetio sam kako mi se nešto steže u prsima, ali nisam bio siguran što. Ako bih baš morao imenovati, rekao bih... bijes?

Zašto bih bio bijesan što je moja majka pokušava s nekim spojiti? Vjerojatno zato što spavaš s njom, budalo. Pa, nije baš da spavam s njom, koliko je ševim. Okej, poševio sam je... dvaput. „Ševim“ bi podrazumijevalo namjeru da to i nastavim.

Oh, usto, pohvatali smo se u dizalu i skupljao sam njezine gaćice u svojoj ladici. Ljigavče. Pritisnuo sam ruke na lice. „Dobro. Razgovarat ću s njom. Ali nemoj se previše nadati. Ona je

lišena bilo kakvog šarma, tako da ćeš teško tu sklopiti ikakav posao.“ „Znaš, Bene“, umiješao se moj brat, „mislim da ćemo se svi ovdje složiti da si ti taj koji ima

problem s njom.“ Pogledao sam uokolo namrštivši se na glave koje su kimale gore-dolje slažući se s mojim

idiotskim bratom. Ostatak večeri sastojao se od daljnjih razgovora o tome kako moram biti ljubazniji s gospođicom

Mills, kako svi misle da je divna te kako će joj se silno svidjeti sin majčina najboljeg prijatelja, Joel. Potpuno sam zaboravio na Joela. Bio je dovoljno okej tip, rekao bih. Samo što se igrao s barbikama sa svojom sestrom sve do četrnaeste i cendrao poput djeteta kad bi dobio udarac bejzbolskom palicom u potkoljenicu u drugom srednje.

Millsica će ga požderati živog. U sebi sam se nasmijao na tu pomisao. - Također smo razgovarali i o sastancima dogovorenima za ovaj tjedan. Onaj najvažniji bio je u

planu za četvrtak popodne, i ja ću biti u pratnji bratu i ocu. Znao sam da je gospođica Mills već sve isplanirala i pripremila. Ma koliko to nerado priznao, uvijek je bila dva koraka ispred, predviđajući sve što je bilo potrebno.

Otišao sam s obećanjem da ću se svim silama potruditi kako bih je uvjerio da dođe, iako, ruku na srce, nisam uopće znao kad ću je uspjeti vidjeti tijekom idućih nekoliko dana. Imao sam sastanke i dogovore po cijelom gradu, a čisto sam sumnjao da ću joj, u onim kratkim trenucima kad budem u uredu, imati bogzna što pametno reći.

Zureći kroz prozor dok smo idućeg popodneva miljeli niz aveniju South Michigan, pitao sam se hoće li mi dan imalo postati bolji. Mrzio sam kad bismo zaglavili u prometnim čepovima. Ured je bio samo nekoliko blokova dalje i ozbiljno sam razmatrao mogućnost da kažem vozaču da okrene auto kako bih izišao i nastavio pješice. Već je prošlo četiri, a uspjeli smo prijeći jedva tri bloka u

25

dvadeset minuta. Savršeno. Sklopivši oči, naslonio sam glavu na naslon i prisjećao se sastanka s kojeg sam netom otišao.

Ništa naročito nije pošlo po zlu; štoviše, upravo suprotno. Klijenti su bili oduševljeni ponudama i sve je prošlo glatko kao po loju. Samo, jednostavno se nisam mogao otresti jezivog raspoloženja.

Henry mi je to dao do znanja, svakih mi petnaest minuta tijekom posljednja tri sata predbacujući da se ponašam kao ćudljivi tinejdžer, a do trenutka kad su ugovori bili potpisani, želio sam ga umlatiti kao vola u kupusu. Nije propustio nijednu priliku da me pita koji mi je vrag i, ruku na srce, nisam mogao reći da mu zamjeram. Čak sam i ja morao priznati da sam bio šupak posljednjih nekoliko dana. A to je, bome, nešto značilo. Dakako, na rastanku, Henry je objavio da je moj problem taj što se moram poševiti. Kad bi samo znao.

Prošao je jedan dan. Samo jedan dan od događaja u dizalu koji me je ostavio tvrdim i s upornom žudnjom da joj dodirnem svaki djelić tijela. Kako sam se ponašao, zaključili biste da se nisam seksao šest mjeseci. Ali ne, nije prošlo ni dva dana da je nisam dodirnuo, a osjećao sam se kao luđak.

Automobil se ponovno zaustavio i pomislio sam da bih mogao zaurlati. Moj je vozač spustio pregradno staklo između prednjeg i stražnjeg dijela limuzine, te mi dobacio osmijeh isprike. „Oprostite, gospodine Ryan. Siguran sam da šizite tamo otraga. Udaljeni smo samo četiri bloka; biste li radije nastavili pješice?“ Pogledao sam kroz zatamnjena prozorska stakla i zamijetio da smo stali točno preko puta ulaza u trgovinu La Perla. „Mogu stati tamo...“

Izletio sam iz automobila prije nego što je dospio dovršiti rečenicu. Stojeći na pločniku i čekajući da prijeđem ulicu, sinulo mi je da nemam pojma kakav je smisao

ulaska tamo. Što sam zapravo namjeravao? Hoću li nešto kupiti ili ću se samo mučiti? Ušao sam u trgovinu i zastao pred dugim stolom prekrivenim donjim rubljem s volančićima.

Podovi su bili od toplog drva boje meda, stropovi osvijetljeni dugim cilindričnim svjetiljkama, načičkanim u grozdove diljem goleme prostorije. Prigušeno svjetlo obasjavalo je čitav prostor mekanom intimnom svjetlošću, osvjetljavajući stolove i police sa skupocjenim donjim rubljem. Nešto u nježnoj čipki i satenu pobudilo je u meni onu blisku žudnju za njom.

Prelazeći prstima duž stola smještenog u prednjem dijelu trgovine, postao sam svjestan da sam već privukao pažnju osoblja. Visoka plavuša uputila se prema meni.

„Dobro došli u La Perlu“, rekla je odmjerivši me od glave od pete poput lava koji odmjerava odrezak. Palo mi je na um kako žena u ovom poslu vjerojatno zna koliko sam platio svoje odijelo, te da su moje manžete bile od pravih dijamanata. Oči su joj praktično blistale dolarskim znakovima. „Postoji li nešto s čime bih vam mogla pomoči? Možda kakav dar za vašu suprugu? Djevojku, možda?“ dometnula je s daškom očijukanja u glasu.

„Ne, hvala vam“, odgovorio sam najednom se osjetivši blesavo što se ovdje nalazim. „Samo gledam.“

„Pa, promijenite li mišljenje, samo me pozovite“, rekla je namignuvši, prije nego što će se okrenuti i vratiti do pulta. Promatrao sam je dok je odlazila i smjesta mi se zgadilo što mi nije bilo ni na kraj pameti daje pitam za broj. Jebiga. Nije da sam bio potpuna muška drolja, ali prelijepa žena u trgovini s donjim rubljem, od svih mjesta na svijetu, upravo je očijukala sa mnom, a meni nije bilo ni u peti da joj uzvratim. Isuse. Koji mi je vrag?

Taman sam se okrenuo na odlazak kad mi je nešto privuklo pažnju. Pustio sam da mi prsti prijeđu preko crnog čipkastog haltera što je visio na polici. Nisam imao pojma da žene to zaista nose, osim na onim fotkama iz Playboya, sve dok nisam počeo raditi s njom. Sjećam se jednog sastanka kad smo tek počeli zajedno raditi. Prekrižila je noge ispod stola i premjestila ih baš na pravi način da joj se suknja malo podigne, razotkrivši nježnu bijelu vrpcu pričvršćenu za njezine čarape. Bilo je to prvi put da sam svjedočio njezinoj strasti za donjim rubljem, ali nije bilo prvi put da sam proveo stanku za ručak mlateći ga u uredu s njom u mislima.

„Je li ti se nešto svidjelo?“ Okrenuo sam se, zaprepašten što sam iza leđa začuo poznati glas. Sranje.

26

Gospođica Mills. Ali ovakvu je, zapravo, nikad nisam vidio. Bila je dotjerana kao i uvijek, ali na potpuno ležeran

način. Nosila je uske tamne traperice i crvenu majicu s tankim naramenicama. Kosa joj je bila skupljena u seksi konjski rep, a bez šminke ili naočala koje je katkad nosila u uredu, nije se doimala starijom od dvadeset.

„Kog vraga ti radiš ovdje?“ upitala je, a namješteni joj je osmijeh iščeznuo s lica. „Što se to tebe tiče?“ „Samo sam znatiželjna. Nije ti dosta moga donjeg rublja, nego si odlučio prikupiti i vlastitu

kolekciju?“ Bijesno je zurila u mene pokazujući na halter u mojim rukama. Brže-bolje sam ga ispustio. „Ne, ne, ja...“ „Što točno radiš s time, uostalom? Jesi li ih tutnuo nekamo kao kakve male podsjetnike na svoja

osvajanja?“ Prekrižila je ruke na prsima i tako podignula dojke. Oči su mi smjesta pale na njezin dekolte, a kita mi se promeškoljila u hlačama.

„Isuse“, rekao sam zavrtjevši glavom. „Zašto uvijek moraš biti takva kuja?“ Mogao sam osjetiti adrenalin kako mi kulja žilama, mišiće kako se napinju dok sam se doslovce tresao od požude i gnjeva.

„Valjda jednostavno izvlačiš ono najbolje iz mene“, rekla je. Naginjala se naprijed, gotovo mi dodirujući grudi svojima. Pogledavši uokolo, zamijetio sam da privlačimo pažnju drugih kupaca u trgovini.

„Čuj“, rekao sam nastojeći se sabrati. „Kako bi bilo da stišaš glas i da se malo smiriš?“ Znao sam da se moram izgubiti odavde prije nego što se nešto dogodi. Zbog nekog bolesnog razloga, prepirka s ovom ženom uvijek je završavala s njezinim gaćicama u mojemu džepu. „Otkud ti ovdje, uostalom? Zašto nisi na poslu?“

Zakolutala je očima. „Radim za tebe gotovo godinu dana pa bi čovjek pomislio da ćeš se sjetiti kako se svakog drugog tjedna nalazim sa svojim mentorom. Upravo sam završila s njime pa sam željela obaviti šoping. Možda bi mi trebao staviti elektroničku narukvicu kako bi me mogao stalno vrebati, lako, hej, uspio si me pronaći i bez toga.“

Sijevao sam pogledom boreći se pronaći prave riječi. „Uvijek si tako jebeno nadrkana sa mnom.“

Sjajno, Bene. Zbilja mudro. „Pođi za mnom“, rekla je i zgrabila mi ruku odvukavši me otraga. Povukla me je iza ugla i

uvela u garderobu. Očito je već neko vrijeme bila ovdje; na stolcima su bile hrpe donjeg rublja, dok su s vješalica visjeli nedefinirani komadi čipke. Glazba je dopirala kroz zvučnike nad našim glavama, i bilo mi je drago što neću morati stišati glas dok je budem davio.

Zatvorivši golema vrata sa zrcalima nasuprot svilom prekrivenog naslonjača, stajala je očiju prikovanih za moje. „Jesi li me slijedio do ovamo?“

„Zašto bih, dovraga, to učinio?“ „Znači, slučajno si lunjao po trgovini ženskog donjeg rublja. To je samo jedna od perverznih

stvarčica koje radiš u slobodno vrijeme?“ „Dajte se saberite, gospođice Mills.“ „Znaš, dobro je da imaš taj svoj veliki kurac kojim se možeš iskupiti za svoj pogani jezik.“

Zatekao sam se kako se naginjem naprijed, šapćući: „Prilično sam siguran da bi te oduševio i moj jezik.“

Najednom je sve bilo previše intenzivno, preglasno, previše živo. Grudi su joj se nadimale, a pogled joj je prešao na moja usta dok si je grickala donju usnicu. Polako omotavši moju kravatu oko svog zapešća, privukla me je sebi. Razdvojio sam usne, osjetivši njezin mekani jezik kako se gura naprijed.

Sad se nisam mogao povući pa sam kliznuo rukom do njezina lica, a drugom do kose. Skinuo sam kopču što joj je pridržavala rep, a mekani su se valovi rasuli po mojoj ruci. Čvrsto sam joj

27

stegnuo gusti pramen kose povukavši joj glavu kako bih bolje namjestio usne. Trebao sam još. Trebao sam je svu. Zaječala je i povukao sam još snažnije. „Sviđa ti se ovo.“

„Bože, da.“ U tom trenutku, čuvši te riječi, fućkalo mi se za sve: gdje smo bili, tko smo bili, ili što smo mislili

jedno o drugome. Nikad u životu nisam s nekim osjetio ovako sirovu kemiju. Kad smo bili ovako zajedno, sve ostalo je bilo nevažno.

Rukama sam prelazio niz njezine bokove i ščepao sam joj rub majice, podignuo ga i prebacio preko njezine glave, prekinuvši nam poljubac samo na čas. Kako ne bi zaostajala, svukla mi je sako s ramena i bacila ga na pod.

Palcima sam joj kružio po koži dok sam pomicao ruke prema pojasu njezinih traperica. Brzo otkopčane, pale su na pod, a ona ih je odbacila zajedno sa sandalama. Ljubio sam je niz vrat i ramena.

„Kvragu“, procijedio sam. Podignuvši pogled, mogao sam vidjeti odraz njezina savršenog tijela u velikom zrcalu. Maštao sam o tome kako je razodijevam više puta nego što bih vjerojatno želio priznati, ali stvarnost, na danjem svjetlu, bila je još bolja. Nosila je jednostavne crne gaćice koje su joj prekrivale samo pola dupeta i pripadajući grudnjak, a svilena joj se kosa rasula niz leđa. Mišići njezinih dugih, preplanulih nogu napeli su se kad se pridignula na prste kako bi mi dospjela do vrata. Vizualni impuls, zajedno s osjećajem njezinih usana, natjerao mi je kurac da se bolno propinje o okove hlača

Snažno mi je ugrizla uho dok su joj ruke krenule prema gumbima moje košulje. „Mislim da se i tebi sviđa ovako grubo.“

Otkopčao sam hlače i pojas, spustio ih zajedno s boksericama na pod, a zatim je povukao sa sobom na naslonjač.

Ushićenje je projurilo mnome dok su mi se ruke pomicale preko njezinih rebara kako bih joj otpustio grudnjak. Pritiskala me je dojkama kao da me požuruje, a ja sam joj ljubio vrat dok sam prstima užurbano otkopčavao grudnjak i svlačio joj naramenice s ramena. Malo sam se odmaknuo kako bih pustio grudnjak da spadne i prvi put ugledao njezine grudi kompletno ogoljene preda mnom. Jebeno savršeno. U svojim fantazijama svašta sam im radio: dodirivao ih, ljubio, sisao, jebao, ali ništa se nije moglo usporediti sa stvarnim prizorom dok sam ih samo gledao.

Kukovima se trljala o mene i nije nas dijelilo ništa doli njezine majušne gaćice. Zaronio sam licem u njezine grudi, a ona je zarila ruke u moju kosu privukavši me bliže sebi.

„Želiš li me kušati?“ prošaptala je zureći dolje u mene. Povukla me je za kosu dovoljno snažno da mi otrgne glavu sa svoje kože.

Nisam imao nikakvu pametnu primjedbu, ništa dovitljivo čime bih je natjerao da prestane govoriti i da me samo poševi. Želio sam, međutim, okusiti njezinu kožu. Želio sam to više nego bilo što, ikad. „Aha.“

„Onda me lijepo zamoli.“ „Jebeš pristojnost. Samo mi daj.“ Zacviljela je, nagnuvši se naprijed kako bi mi dopustila da ustima usišem savršenu bradavicu.

Kvragu, ovo je bilo dobro. Toliko mi je misli jurcalo glavom. Nije postojalo ništa na ovome svijetu što sam želio više osim

da se zakopam u njoj, ali znao sam da ću nas poslije oboje mrziti. Nju, jer me je natjerala da budem slab, a sebe, jer sam dopustio da požuda svlada moj zdrav razum. Ali znao sam i to da ne mogu prestati. Pretvorio sam se u narkića koji živi za svoj idući šut. Moj savršeno ustrojeni život urušavao se oko mene, a meni je samo bilo stalo do toga da je osjetim.

Spustivši ruke niz njezine bokove, pustio sam prste da prelaze rubom njezinih gaćica. Njome je prošao drhtaj, a ja sam čvrsto stisnuo oči dok sam natezao tkaninu u ruci pokušavajući se natjerati da prestanem.

28

„Hajde, strgaj ih... znaš da to želiš“, mrmljala mi je u uho, a zatim ga silovito zagrizla. Pola sekunde kasnije, gaćice joj nisu bile ništa doli bezoblična masa čipke u kutu prostorije. Grubo je dograbivši za bokove, podignuo sam je, drugom se rukom držeći za korijen kite, pa je povukao dolje na sebe.

Osjećaj je bio toliko snažan da sam joj silom morao umiriti bokove kako se ne bih rasprsnuo. Ako sad podbacim, samo će mi poslije trljati time nos. A ne želim joj pružiti to zadovoljstvo.

Jednom kad sam ponovno osjetio kako imam kontrolu, počeo sam joj pomicati bokove. Dosad nismo bili u ovom položaju - ona na meni, licem u lice - i makar to nerado priznao, tijela su nam savršeno pristajala. Prelazeći rukama niz njezine bokove dolje prema nogama, u svaku sam uzeo po jednu njezinu nogu i obavio ih sebi oko struka. Promjenom položaja još sam se dublje zario u nju, i zaronio sam licem u njezin vrat kako bih potisnuo glasno stenjanje.

Bio sam svjestan zvukova i glasova posvuda oko nas dok su kupci ulazili i izlazili iz drugih garderoba. Pomisao da nas svaki čas netko može uhvatiti na djelu samo mi je poboljšavala osjećaj.

Leđa su joj se izvila kad je potisnula jecaj, a glavu je zabacila natrag. Lažno nevin način kojim je ugrizla usnicu izluđivao me je. Opet sam se zatekao kako gledam preko njezina ramena i promatram nas u zrcalu. Nikad u životu nisam vidio erotičniji prizor.

Još me je jednom povukla za kosu, vrativši mi usne na svoje, jezici su nam se ponovno isprepleli prateći pokrete naših kukova. „Izgledaš tako dobro na meni“, šapnuo sam joj u usta. „Okreni se, moraš nešto vidjeti.“ Povukao sam je gore i okrenuo prema zrcalu. S leđima na mojim prsima, spustila se natrag na mene.

„O, Bože“, rekla je. Teško je disala dok joj je glava pala na moje rame, a ja nisam bio siguran je li to zbog toga što me osjeća u sebi ili zbog prizora koji je vidjela u zrcalu. Ili zbog oboje.

Ščepao sam je za kosu i prisilio da podigne glavu. „Ne, želim da tamo gledaš“, zarežao sam joj u uho susrevši joj pogled u zrcalu. „Želim da gledaš. A sutra, kad te sve bude boljelo, želim da se sjetiš tko ti je to učinio.“

„Prestani govoriti“, rekla je, no zadrhtala je i znao sam da uživa u svakoj mojoj riječi. Podizala je ruke uz tijelo pa iza sebe sve dok ih nije zakopala u moju kosu.

Dodirivao sam svaki milimetar njezina tijela i pratio trag ljubavnih ugriza na ramenima. U zrcalu sam vidio kako klizim unutra i van; i ma koliko nisam želio ove uspomene, znao sam da je ovo prizor koji nikad neću zaboraviti. Spustio sam jednu ruku dolje do njezina klitorisa.

„Oh, sranje“, prošaptala je. „Molim te.“ „Sviđa ti se ovo?“ upitao sam, pritišćući, kružeći. „Da, molim te, još, molim te, molim te... „ Niz tijela su nam sad curili tanki potočići znoja, ostavivši joj kosu blago zalijepljenu za čelo. Nije

pomicala pogled s točke gdje smo bili spojeni dok smo se nastavili trljati jedno uz drugo, i znao sam da smo oboje blizu vrhunca. Želio sam da mi susretne pogled u zrcalu - no odmah potom sam shvatio da bih joj se time previše razotkrio. Nisam želio da jasno vidi što mi radi.

Glasovi oko nas nisu jenjavali, potpuno nesvjesni što se događa u ovoj skučenoj prostorijici. Ako nešto brzo ne poduzmem, naša mala tajna neće dugo moći ostati sačuvana. Kako su joj pokreti postali mahnitiji, a njezine ruke sve čvršće stezale moju kosu, poklopio sam joj rukom usta prigušivši tako krik dok se raspadala oko mene.

I vlastito sam stenjanje prigušio o njezino rame i, prodrijevši još nekoliko puta, eksplodirao duboko u njoj. Njezino se tijelo svalilo na mene dok sam se naslanjao na zid.

Morao sam ustati. Morao sam ustati i odjenuti se, ali nisam bio siguran u svoje drhtave noge. Bilo kakva nada koju sam možda gajio da će seks s vremenom postati manje intenzivan, ili da ću uspjeti prebroditi ovu opsesiju, učas se raspala.

Razlog tomu stao se polako šuljati u moju podsvijest, zajedno s razočaranjem jer sam opet podlegao ovoj slabosti. Podignuo sam je gore odmaknuvši je sa svoga krila prije nego što ću se sagnuti kako bih uzeo svoje bokserice.

29

Kad se okrenula i pogledala me, očekivao sam mržnju ili ravnodušnost, no bilo je nešto ranjivo u njezinim očima prije nego što je snažno trepnula i odvratila pogled. Oboje smo se u tišini odjenuli; garderoba se odjednom činila pretihom i pretijesnom, a ja sam bio pretjerano svjestan svakog njezina udaha.

Poravnavši kravatu, podignuo sam pokidane gaćice s poda i spremio ih u džep. Mašio sam se za kvaku pa zastao. Posegnuvši, polako sam prešao rukama po čipkastoj tkanini što je visjela s jedne od kukica na zidu.

Pogledao sam je u oči i rekao: „Kupi i halter.“ I, ne osvrnuvši se, izišao iz garderobe.

30

Peto poglavlje

Bila su osamdeset i tri ventila, dvadeset i devet vijaka, pet elisa i četiri žarulje na stropu nad mojom glavom. Okrenula sam se na bok, a određeni su mi se mišići rugali i pružali mi neporeciv dokaz zašto cijelu noć nisam mogla oka sklopiti.

„Želim da gledaš. A sutra, kad te sve bude boljelo, želim da se sjetiš tko ti je to učinio.“ I nije se šalio. Nesvjesno, moja je ruka putovala dojkama, odsutno vrteći bradavicu ispod majice. Sklopivši

oči, dodir vlastitih ruku u sjećanje mi je prizvao njegove. Njegovi dugi, skladni prsti opsjedali su me ispod dojki, palcima mi je okrznuo bradavice, obujmivši me svojim krupnim dlanovima... dovraga. Ispustila sam dugačak izdah i odbacila jastuk s kreveta. Točno sam znala kamo me nosi ova struja misli. Radila sam ovo isto već tri noći zaredom i sad je to moralo prestati. Bijesno sam otpuhnula, okrenula se natrag na trbuh i čvrsto stisnula oči tjerajući se na san. Kao da mi je to ikad uspjelo.

Još uvijek pamtim, sa savršenom jasnoćom, onaj dan kad me je prije gotovo godinu dana Elliott pozvao u svoj ured na razgovor. Počela sam raditi za RMG kao Elliottova mlađa asistentica još za vrijeme studija. Kad mi je majka preminula, Elliott me je uzeo pod svoje krilo, ne baš kao očinska figura, ali sasvim sigurno kao brižan i topao mentor koji me je zvao kući na večere kako bi imao na oku moje emocionalno stanje. Inzistirao je na tome da su mi njegova vrata uvijek otvorena. Ali tog jutra, kad je nazvao u moj ured, zvučao je nesvojstveno služben i, iskreno govoreći, premrla sam od straha.

U svom uredu, objasnio mi je kako je njegov najmlađi sin živio u Parizu posljednjih šest godina, radeći kao direktor marketinga za L'Oreal. Taj sin, Bennett, napokon se vraća kući, i za šest mjeseci će preuzeti poziciju glavnog izvršnog direktora u Ryan Mediji. Elliott je znao da me dijeli još godina od diplome iz specijalističkog studija poslovnog menadžmenta te da tražim mogućnost stažiranja koje bi mi pružilo potrebno i kvalitetno iskustvo. Ustrajao je na tome da dovršim svoj poslijediplomski studij pod RMG-om, te kako će najmlađi gospodin Ryan biti više nego oduševljen ako budem u njegovu timu.

Elliott mi je predao opširan dopis s tvrtkinim memorandumom koji je kanio pustiti u cirkulaciju idućeg tjedna, a kojim će najaviti dolazak Bennetta Ryana.

Ideš. Bila je to moja jedina misao dok sam čitala dopis na povratku u svoj ured. Izvršni direktor i potpredsjednik marketinškog odjela u L’Orealu u Parizu. Najmlađi kandidat ikad na Cuninsovoj ljestvici 40 ispod četrdeset, a koja je nekoliko puta objavljena u Wall Street Journalu. Dvostruki magisterij iz poslovne ekonomije na njujorškom sveučilištu te pariškom HEC-u, gdje je specijalizirao na području korporativnih financija i globalnog poslovanja, diplomiravši s najvišim ocjenama. Isuse.

Što je ono Elliott rekao? Izrazito motiviran? Blago rečeno. Henry je nagovijestio kako on i njegov brat ne dijele istu opuštenu osobnost, ali kad sam se

zabrinula, brzo me je razuvjerio. „Sklon je uštogljenom ponašanju i s vremena na vrijeme zna biti prava picajzla, ali ništa ti ne brini, Chloe. Ti ćeš ga uspjeti zauzdati; vas dvoje ćete biti sjajan tim. Mislim, daj“, rekao je obgrlivši me svojom krupnom rukom. „Zar bi tebe mogao ne voljeti?“

Nerado to priznajem, ali do trenutka kad je trebao stići, već sam bila pomalo zagrijana za Bennetta Ryana. Bila sam iznimno nervozna zbog predstojeće suradnje, ali također i zadivljena svime što je postigao u svom relativno kratkom životu. Vidjela sam i njegovu sliku na internetu, što je također pripomoglo: tip je bio pravi primjerak svoje vrste. Komunicirali smo preko elektroničke pošte sve do njegova dolaska, i iako se činio ljubaznim, nikad nije pokazivao pretjerano prijateljstvo.

Tog velikog dana, Bennett je trebao stići tek nakon sastanka uprave tog popodneva, kad će biti službeno predstavljen. Imala sam pred sobom cijeli dan da se umotam u klupko nervoze. Sara, kao

31

prava dobra prijateljica, došla je gore do mene ne bi li mi malo odvratila misli. Sjedila je u mom stolcu i više od sat vremena razglabale smo o serijalu filma Trgovci.

Ubrzo sam se toliko smijala da su mi suze curile niz lice. Nisam primijetila kako se Sara ukipjela kad su se otvorila vanjska vrata ureda, a nisam ni primijetila da netko stoji iza mene. I, premda me je Sara pokušala upozoriti brzim potezom ruke preko grla - univerzalnim znakom za „zaveži“ - ja sam je ignorirala.

Jer sam, očito, idiot. „A onda“, rekla sam, hihoćući se i držeći se za trbuh, „rekla je: 'Jebiga, morala sam primiti

jebenu narudžbu od tipa kojemu sam jednom popušila nakon maturalnog plesa.' A on će: Aha, i ja sam čekao tvog brata.“'

Spopao me još jedan napadaj smijeha, pa sam se spotaknula unatrag i sudarila s nečim tvrdim i toplim. Okrenuvši se u hipu, bila sam prestravljena vidjevši da sam upravo posadila dupe na bedra svoga novog šefa.

„Gospodine Ryan!“ rekla sam prepoznavši ga s fotografija. „Tako mi je žao!“ Činilo se da se nimalo ne zabavlja.

U pokušaju da ublaži napetost, Sara je ustala i ispružila ruku. „Zadovoljstvo nam što smo vas napokon upoznali. Ja sam Sara Dillon, Henryjeva asistentica.“

Moj je novi šef samo bacio pogled na njezinu ruku, ne uzvrativši gestu, pa podignuo jednu od svojih savršeno oblikovanih obrva. „Niste li zaboravili ono 'gospodin Ryan'?“

Sarina je ruka polako pala dok ga je gledala, očito zaprepaštena. Nešto u njegovoj pojavi bilo je toliko zastrašujuće da je ostala bez teksta. Kad se pribrala, promucala je: „Pa... mi smo ovdje prilično ležerni. Svi zovemo jedni druge imenom. Ovo je vaša asistentica, Chloe.“

Kimnuo mi je. „Gospođice Mills. Obraćat će mi se s 'gospodine Ryan'. I očekujem vas u svom uredu za pet minuta kako bismo raspravili o kodeksu ponašanja.“ Glas mu je bio ozbiljan dok je govorio, a onda je odsječeno kimnuo Sari. „Gospođice Dillon.“

Kratko me pogledavši, okrenuo se na peti i pošao prema svom novom uredu, a ja sam s užasom svjedočila prvom od njegovih čuvenih lupanja vratima.

„Kakav gad!“ procijedila je Sara između stisnutih usnica. „Prekrasan gad“, odvratila sam. Nadajući se da ću nekako izgladiti stvar, spustila sam se dolje do kafeterije kako bih mu

donijela kavu. Čak sam pitala Henryja kakvu voli - crnu. Kad sam se nervozno vratila do njegova ureda, nakon mog kucanja uslijedilo je naglo „naprijed“, pa sam snagom volje natjerala ruke da se prestanu tresti. Izvila sam usne u prijateljski osmijeh, ovaj put odlučna da ostavim bolji dojam, i otvorila vrata zatekavši ga kako razgovara na telefon i nešto bjesomučno ispisuje u rokovnik ispred sebe. Dah mi je zastao kad sam čula njegov blag, dubok glas kako izgovara na besprijekornom francuskom.

„Ce sera parfait. Non. Non, ce n'est pas nécessaire. Seulement quatre. Oui. Quatre. Merci, Ivan.“1

Završio je razgovor, ali nije podignuo pogled s rokovnika kako bi me pozdravio. Jednom kad sam stala ispred njegova stola, obratio mi se istim krutim glasom kao i prije. „Ubuduće, gospođice Mills, razgovore koji se ne odnose na posao vodit ćete izvan ureda. Plaćamo vas da radite, a ne da čavrljate. Je li jasno?“

Na trenutak sam ostala bez riječi, sve dok nije podignuo oči kao bi se susreo s mojima. Otresla sam stanje transa, odjednom shvativši istinu o Bennettu Ryanu: premda je bio još zgodniji uživo nego na fotografijama, nije bio nimalo nalik osobi kakvu sam zamišljala. I nimalo nalik bratu i roditeljima.

1 Savršeno. Ne. Nije nužno. Samo četiri. Da. Četiri. Hvala, Ivane.

32

„Savršeno mi je jasno, gospodine“, rekla sam dok sam obilazila njegov stol kako bih spustila šalicu s kavom.

No, tek što sam krenula ispružiti ruku prema stolu, peta mi je zapela za sag i posrnula sam naprijed. Čula sam kako mi se s usana otelo glasno „Sranje!“ - kava je sad bila ništa doli vrela mrlja na njegovu skupocjenom odijelu.

„O, Bože, gospodine Ryan. Tako mi je žao!“ Pojurila sam do umivaonika u njegovoj kupaonici kako bih dograbila ručnik i trkom se vratila

natrag, pavši pred njime na koljena i pokušavajući obrisati mrlju. U žurbi, i uslijed poniženja, pomislila sam da gore ne može; no, onda mi je najednom svanulo da bjesomučno trljam ručnikom o njegove prepone. Oborila sam pogled i odmaknula ruke osjećajući plamen kako mi liže lice i širi se niz vrat kad sam krajičkom oka opazila primjetnu kvrgu u njegovim hlačama. „Možete sad poći, gospođice Mills.“

Kimnula sam, pohitavši iz ureda, zgrožena jezivim prvim dojmom koji sam ostavila. Srećom, nakon toga sam se prilično brzo dokazala u najboljem svjetlu. Ponekad bi se činilo da je

čak zadivljen mnome, iako je uvijek bio ukočen i nervozan. Pripisala sam to činjenici da je vrhunski gad, ali uvijek sam se pitala nisam li mu nečim stala na žulj. Osim onoga s hlačama, jasno.

Kad sam stigla na posao, na putu prema dizalu nabasala sam na Saru. Dogovorile smo ručak idući tjedan i pozdravile se kad smo dospjele do njezina kata. Stigavši na osamnaesti kat, zamijetila sam da su vrata gospodina Ryana zatvorena kao i obično pa nisam mogla znati je li već stigao. Uključila sam računalo i pokušala se psihički pripremiti za predstojeći dan. U posljednje bi me vrijeme svladala tjeskoba čim bih sjela u ovaj stolac.

Znala sam da ću ga vidjeti jutros; svakog bismo petka prolazili kroz raspored za idući tjedan. No nikad nisam znala u kakvom ću ga raspoloženju zateći.

Iako su mu živci u posljednje vrijeme bili još tanji, zadnje što mi je jučer rekao bilo je: „Kupi i halter.“ I kupila sam. Zapravo, upravo sam ga sad imala na sebi. Zašto? Nisam imala pojma. Kog je vraga mislio time? Je li mislio da će ga vidjeti? Nema jebene šanse. Pa zašto sam ga onda navukla? Kunem se Bogom, ako ga strga... zaustavila sam se prije nego što sam uspjela završiti rečenicu.

Dakako da ga neće rastrgati. Nikad mu neću pružiti tu priliku. Samo se vi tješite, gospođice Mills. Odgovorivši na nekoliko e-mailova, prepravivši Papadakisov ugovor o intelektualnom

vlasništvu te poslavši nekoliko upita za hotelski smještaj, uspjela sam donekle odvratiti misli sa situacije, i otprilike pola sata kasnije njegova su se uredska vrata otvorila. Susrela sam se s vrlo poslovnom varijantom gospodina Ryana. Njegovo tamno odijelo s dvostrukim kopčanjem bilo je besprijekorno, savršeno usklađeno s jarkom nijansom njegove crvene svilene kravate. Doimao se smirenim i potpuno opuštenim. Ni traga onom razuzdanom muškarcu koji me je poševio u garderobi La Perle prije otprilike osamnaest sati i trideset šest minuta. Nije da sam računala.

„Jeste li spremni?“ „Da, gospodine.“ Jednom je kimnuo i vratio se u svoj ured. Aha, dakle ovako ćemo se igrati. Sto se mene tiče, može. Nisam bila sigurna što sam zapravo

očekivala, ali donekle mi je laknulo što stvari nisu drukčije. Situacija među nama postajala je sve napetija, što podrazumijeva bolniji pad kad ovo sve jednom završi i kad budem morala skupljati krhotine svoje karijere. Nadala sam se da ćemo moći isplivati iz ovoga bez daljnjih katastrofa sve dok ne magistriram.

Otišla sam za njim u njegov ured i sjela. Stala sam prolaziti kroz popis zadataka i sastanaka na koje je trebao obratiti pažnju. Slušao je bez komentara bilježeći podatke u rokovnik ili ih po potrebi unoseći u računalo.

„Danas imamo dogovoren sastanak s ljudima iz Red Hawk Publishinga u tri sata popodne. Vaš otac i brat također planiraju prisustvovati. Vjerojatno će vam oduzeti cijelo popodne, tako da sam

33

otkazala sve obveze... „ I tako se to nastavilo, sve dok najzad nismo dospjeli do dijela kojeg sam se užasavala.

„I posljednje, marketinška konferencija J.T. Miller je u San Diegu idućeg mjeseca“, rekla sam najednom postavši silno zainteresirana za črčkarije u svom rokovniku. Stanka koja je uslijedila kao da je trajala čitavu vječnost, pa sam podignula pogled ne bih li vidjela zašto toliko odugovlači. Zurio je u mene, lupkajući zlatnom kemijskom po stolu, lica u potpunosti lišenog bilo kakvog izraza.

„Hoćete li me pratiti?“ upitao je. „Da.“ Moja je jedina riječ stvorila zaglušujuću tišinu u prostoriji. Nisam imala pojma što misli

dok smo se gledali u oči. „Jedan od uvjeta stipendije jest da budem prisutna. Ja, ovaj, također mislim da bi bilo dobro da odem tamo kako bih vam, ovaj, pomogla s poslovima.“

„Dogovorite sve što je potrebno“, rekao je s daškom neumoljivosti u glasu te se vratio tipkanju na svom računalu. Pretpostavivši da sam dobila dovoljno, ustala sam i krenula prema vratima.

„Gospođice Mills.“ Okrenula sam se i pogledala ga, i premda me nije gledao u oči, doimao se gotovo nervoznim.

Dakle, ovo je bilo nešto novo. „Moja majka me je zamolila da vam proslijedim poziv za večeru idućeg tjedna.“ „Oh.“ Osjetila sam kako mi vrućina liže obraze. „Pa, molim vas poručite joj da ću provjeriti svoj

raspored.“ Ponovno sam se okrenula kako bih izišla. „Rečeno mi je da vas moram... snažno ohrabriti da dođete.“ Polako se okrenuvši, vidjela sam da sad zuri u mene i definitivno je izgledao kao da mu je

neugodno. „A zašto biste točno to trebali?“ „Pa“, rekao je prije nego što je pročistio grlo, „navodno postoji netko s kime bi vas željela

upoznati.“ Ovo je bila novost. Godinama sam poznavala Ryanove, i iako je Susan katkad usput znala

nabaciti neko ime, nikad mi nije aktivno pokušavala nekoga namjestiti. „Vaša me majka pokušava s nekim spojiti?“ Upitala sam vrativši se do njegova stola i

prekriživši ruke na grudima. „Tako se čini.“ Nešto na njegovu licu nije sasvim odgovaralo ležernom odgovoru. „Zašto?“

upitala sam podignuvši obrvu. Čelo mu se smrknulo od očite iživciranosti. „Kako bih, dovraga, ja to znao? Nije da samo

sjedimo i razgovaramo o tebi“, zarežao je. „Možda je zabrinuta da ćeš s tom svojom prštavom osobnošću završiti kao kakva stara usidjelica koja nosi haljine s cvjetićima i živi u kući punoj mačaka.“ Nagnuvši se naprijed s dlanovima položenim na stol, šibala sam ga pogledom. „Pa, možda bi se više trebala brinuti hoće li joj se sin pretvoriti u prljavog starca koji vrijeme krati skupljanjem gaćica i vrebanjem djevojaka u trgovinama donjeg rublja.“

Skočivši sa stolca, nagnuo se prema meni, bijesna izraza na licu. „Znaš, ti si naj... „ Prekinula ga je zvonjava telefona. Bijesno smo zurili jedno u drugo sa suprotnih strana stola, oboje teško dišući. U jednom trenutku sam pomislila da će me baciti preko stola. U drugom sam trenutku to poželjela. Još uvijek sijevajući pogledom, posegnuo je za telefonom.

„Da“, oštro je graknuo u slušalicu ne pomičući pogleda s mene. „George! Zdravo. Da, imam trenutak.“

Spustio se natrag u svoj stolac, a ja sam ostala kako bih vidjela hoće li mu zatrebati nešto dok razgovara s gospodinom Papadakisom. Podignuo je kažiprst pokazavši mi da pričekam prije nego što je njime kliznuo duž kemijske olovke i zakotrljao je preko stola dok je slušao.

„Želite li da ostanem?“ upitala sam. Jednom je kimnuo prije nego što je progovorio u slušalicu: „Mislim da ne bi trebao biti toliko

određen u ovoj fazi, George.“ Duboki tenor njegova glasa vibrirao je mojom kralježnicom. „Bit će dovoljan samo opći nacrt. Moramo znati okvirnu ponudu prije nego što prijeđemo na nacrt prijedloga.“

34

Promeškoljila sam se u mjestu. Bio je takav egomanijak, tjerajući me da stojim ovdje kao da držim pladanj s grožđem i mašem lepezom hladeći ga dok on razgovara s klijentom.

Podignuo je pogled prema meni pa malo zastao, a zatim spustio oči na moju suknju. Kad je vratio pogled gore, usne su mu se blago rastvorile, kao da me želi nešto pitati. A onda je posegnuo naprijed, s kemijskom smještenom između kažiprsta i palca, i vrhom mi podignuo rub suknje uz bedra.

Oči su mu se raširile kad je ugledao podvezicu. „Shvaćam“, promrsio je u slušalicu pustivši suknju da padne natrag. „Mislim da se obojica

možemo složiti da je to pozitivan korak.“ Oči su mu se zatamnjele dok je pogledom putovao mojim tijelom. Srce mi je počelo žestoko tući.

Kad me je tako gledao, poželjela bih kliznuti u njegovo krilo i privezati ga za stolac njegovom kravatom.

„Ne, ne. Ništa tako opširno u ovom trenutku. Kako rekoh, ovo je samo privremeni nacrt.“ Obišla sam stol i sjela na stolac nasuprot njemu. Sa zanimanjem je podignuo obrvu, a zatim

stavio vrh kemijske među zube, zagrizavši ga. Vrelina je bujala mojim međunožjem pa sam posegnula za rubom suknje i povukla je uz bedra,

izloživši kožu hladnom zraku njegova ureda i gladnim očima preko puta mene. „Da, shvaćam“, rekao je, ali glas mu je sad bio još dublji, hrapaviji. Prsti su mi putovali preko rubova podvezica, po koži pa do satenskih gaćica. Nikad se ni zbog

koga nisam osjećala ovako seksi. Bilo je to kao da je odvratio sve moje misli s posla, života i mojih ciljeva i rekao: „Sve je to divno i krasno, ali pogledaj ovo drugo što ti ja nudim. Bit će uvrnuto i vrh opako, ali žudit ćeš za time. Žudit ćeš za mnom.“

I kad bi to naglas izgovorio, bio bi u pravu. „Da“, ponovio je. „Mislim da je to idealan put k napretku.“ Misliš, zar ne? Nasmiješila sam mu se, grickajući usnicu, a on mi je uzvratio vragolastim

osmijehom. Prsti moje ruke su putovali više, obujmivši mi dojku i stisnuvši je. Drugom sam rukom gurnula gaćice u stranu i prešla dvama prstima preko vlažne kože.

Gospodin Ryan se nakašljao i potražio čašu s vodom. „U redu je, George. Preuzet ćemo to čim zaprimimo. Možemo se nositi s tim rokovima.“

Stala sam pomicati ruku, misleći na njegove duge prste kako valjaju kemijsku olovku, baš te ruke kako me grabe za kukove, struk i bedra dok je prodirao u mene u trgovini s donjim rubljem.

Pomicala sam se brže, sklopivši oči i zabacivši glavu na naslon stolca. Pokušala sam biti tiha, zagrizavši donju usnicu kad mi se oteo slabašni jauk. Zamišljala sam njegove ruke i napete nadlaktice, mišiće kako se zatežu dok pomiče prstima u meni. Njegove noge ispred mene one noći u konferencijskoj dvorani, napete i mišićave, dok se bore da ne pokleknu.

One oči, na meni, mračne i molećive. Podignula sam pogled i vidjela ih upravo onakvima kakvima sam ih zamišljala. Nije mi gledao

ruku, nego mu je gladan pogled bio uprt u moje lice dok sam padala, i padala, i padala. Vrhunac je bio istodobno i preplavljujući i nezadovoljavajući; željela sam da mi njegov dodir ovo radi umjesto mojega.

U jednom trenutku, njegov je poziv završio, a moj je dah bio preglasan u tišini sobe. Sjedio je preko puta mene, znoj mu je orosio čelo, a ruka je stezala rukohvate stolca kao da je bio bačen u vrtlog.

„Što mi to radiš?“ tiho je upitao. Nacerila sam se, bacajući iskre iz očiju. „Prilično sam sigurna da sam to učinila samo sebi.“

Obrva mu se podignula. „Zaista.“ Ustala sam i zagladila suknju natrag niz bedra. „Ako će to biti sve, gospodine Ryan, vratit ću se

poslu.“

35

Kad sam se vratila iz toaleta gdje sam se osvježila, primila sam SMS od gospodina Ryana kojom me je obavijestio da ćemo se sastati u garaži kako bismo zajedno otišli do središta grada. Hvala Bogu na drugim direktorima i njihovim asistenticama koji će ići s nama na sastanak s Red Hawkom. Iskustvo me je naučilo da su, budem li sjedila u limuzini s tim čovjekom samo dvadeset minuta -naročito nakon ovog što sam netom učinila - postojala samo dva moguća ishoda. A jedan od njih bi završio s njegovim netaknutim jajima.

Limuzina je čekala točno pred ulazom, i dok sam prilazila, naš se vozač široko nasmiješio i otvorio mi vrata. „Hej, Chloe, kako posao?“

„Gužva, zabava, nikad kraja. Kako škola?“ uzvratila sam mu uz osmijeh. Stuart je bio moj omiljeni vozač, i iako je bio pomalo sklon flertovanju, uvijek mi je znao izmamiti osmijeh.

„Kad bih mogao odustati od fizike i diplomirati samo biologiju, odmah bi to učinio. Šteta što nisi znanstvenica pa mi ne možeš davati poduku“, rekao je zaigravši obrvama.

„Ako ste vas dvoje završili, morali bismo stići na jedno važno mjesto. Možda bi mogao očijukati s gospođicom Mills neki drugi put.“ Gospodin Ryan je očito već bio unutra i čekao, pa nas je ošinuo pogledom prije nego što se naslonio natrag na svoje mjesto. Nacerila sam se i zakolutala očima prema Stuartu prije nego što sam ušla.

U automobilu je bio samo gospodin Ryan. „Gdje su ostali?“ upitala sam smeteno kad smo krenuli.

„Imaju nekakav sastanak kasnije večeras i odlučili su ići drugim autom.“ Zaposlio se ispisima. Nisam mogla a da ne primijetim kako je nervozno lupkao svojim šminkerskim talijanskim oksfordicama.

Sumnjičavo sam ga odmjeravala. Nije se doimao puno drukčijim. Zapravo, bio je seksepilniji od samog vraga. Kosa mu je, kao i uvijek, bila u savršenom kaosu. Dok je odsutno podizao svoju zlatnu kemijsku i prinio je usnama, baš kao i ranije u svom uredu, zapravo sam se morala premjestiti u sjedalu kako bih se opustila.

Kad je podignuo pogled, smijuljenje na njegovu licu odavalo je da sam uhvaćena na djelu. „Vidjela si nešto što ti se sviđa?“ upitao je.

„Ne ovdje otraga“, odvratila sam i sama se smijuljeći. I samo zato što sam znala da će ga to dirnuti, namjerno sam prekrižila noge pobrinuvši se da mi se suknja podigne malčice više nego što je bilo pristojno. Možda ga je trebalo podsjetiti tko bi mogao odnijeti pobjedu u ovoj igri. Smrknuo se u trenu. Zadatak obavljen.

Ostalih osamnaest i pol minuta naše dvadesetominutne vožnje proveli smo razmjenjujući otrovne poglede, dok sam se trudila pretvarati kako ne maštam o njegovoj lijepoj glavi među svojim nogama.

Ne moram ni spominjati da sam se, dok smo stigli na odredište, oneraspoložila. Iduća tri sata vukla su se puževim korakom. Došli su drugi direktori i svi smo se međusobno

upoznali. Jedna izrazito privlačna žena, Lila se zvala, čini se kako se smjesta zainteresirala za mog šefa. Bila je u svojim ranim tridesetima, guste crvene kose, blistavih tamnih očiju i tijela za krepat. I, dakako, nije skidala osmijeh s lica cijelo popodne dok ju je bezočno šarmirao.

Šupak. Kad smo na kraju dana došli u ured, nakon još napetije vožnje natrag, i dalje sam imala dojam

da mi gospodin Ryan ima nešto za reći. A ako to ne učini uskoro, eksplodirat ću. Kad sam željela da šuti, nije mogao držati jezik za zubima. Ali kad sam željela da nešto kaže, šutio je kao zaliven.

Jeziv osjećaj već viđenog ispunio me je dok smo prolazili praznim hodnikom prema dizalu. One sekunde kad su se vrata boje zlata zatvorila, poželjela sam da sam bila gdje drugdje osim ovdje pokraj njega. Zar je odjednom ponestalo kisika? Dok sam kriomice gledala njegov odraz u uglačanim vratima, bilo mi je teško dokučiti što osjeća. Olabavio je kravatu, a sako mu je bio prebačen preko ruke. Tijekom sastanka, podvrnuo je rukave košulje do pola podlaktica, a ja sam se trudila ne buljiti u obrise mišića pod njegovom kožom. Osim neprestanog stezanja oštre čeljusti i oborena pogleda, doimao se potpuno smirenim.

36

Kad smo stigli na osamnaesti kat, snažno sam izdahnula. To je moralo biti najdužih četrdeset i dvije sekunde u mome životu. Slijedila sam ga kroz vrata trudeći se ne gledati kako žurno ulazi u svoj ured. Na moje iznenađenje, nije za sobom zatvorio vrata. Uvijek je zatvarao vrata.

Na brzinu sam provjerila poruke i obavila još nekoliko stvarčica prije nego što odem na slobodan vikend. Mislim da nikad nisam više žurila otići odavde. Pa ipak, to nije bilo sasvim istinito. Prošli put kad smo bili sami na ovom katu, prilično sam brzo utekla. Kvragu, ako je postojao neprikladan trenutak da na to pomislim, onda je to bilo sad, u praznom uredu. Samo on i ja.

Izišao je iz ureda upravo kad sam skupljala svoje stvari. Spustio je omotnicu boje bjelokosti na moj stol i nastavio prema vratima ne zaustavljajući se. Koji je ovo bio vrag? Brzo otvorivši omotnicu, ugledala sam svoje ime na nekoliko listova elegantnog papira. Bila je to dokumentacija za privatni račun u La Perli, s gospodinom Bennettom Ryanom navedenim kao nositeljem.

Otvorio je račun za mene ? „Koji je ovo vrag?“ rekla sam pjeneći se. Poskočila sam sa stolca i upitala: „Otvorio si mi

račun?“ Zastavši na pola koraka i pomalo oklijevajući, okrenuo se prema meni. „Nakon tvoje današnje male predstave, obavio sam telefonski razgovor i uredio da možeš kupiti što god ti... zatreba.

Dakako, račun nema limit“, objavio je praznim glasom, a s lica mu je iščeznuo i posljednji trag nelagode. Upravo je zato bio onako genijalan u svome poslu. Imao je tu jezivu sposobnost ponovno preuzeti kontrolu u svakoj situaciji. Ali zar je zbilja mislio da može mene kontrolirati?

„Dakle, da razjasnimo“, rekla sam, zatresavši glavom i pokušavši ostaviti dojam smirenosti, „uredio si da mogu kupovati donje rublje.“

„Pa, samo kako bi nadomjestila stvari koje sam...“ Zastao je, vjerojatno se premišljajući oko odgovora. „Stvari koje su oštećene. Jebiga, ako ne želiš, nemoj ga iskoristiti“, prosiktao je prije nego što će se ponovno okrenuti za odlazak.

„Ti kujin sine.“ Pomaknula sam se i stala ispred njega, a blistavi je memorandum sad bio zgužvana loptica u mojoj zgrčenoj šaci. „Misliš da je ovo smiješno? Misliš da sam ja nekakva igračkica koju možeš odijevati za svoju zabavu?“ Nisam znala na koga sam više ljuta: na njega, jer tako misli o meni, ili na sebe, jer sam uopće dopustila da do ovog dođe.

Podsmjehnuo se. „O, da. Meni je ovo urnebesno smiješno.“ „Uzmi ovo i zabij si ga u dupe.“ Bacila sam papir u njegova prsa i dograbila torbicu, okrenula se

i doslovce odšprintala do dizala. Kakva egoistična, ženskaroška guzica. Logika mi je govorila da me nije kanio uvrijediti, barem sam se tomu nadala. Ali ovo? Upravo

zbog ovoga se ne smiješ ševiti sa svojim šefom, a kamoli se još malo raspojasati i izvesti mu predstavu u njegovu uredu.

Očito sam propustila taj dio na faksu. „Gospođice Mills“, povikao je, ali nisam se obazirala, nego sam ušla u dizalo. Daj, daj, govorila

sam u sebi dok sam opetovano pritiskala gumb za podzemnu garažu. Lice mu se pojavilo baš kad su se vrata zatvarala i nasmiješila sam se u sebi kako sam ga otpilila. Stvarno zrelo, Chloe.

„Sranje. Sranje. Sranje!“ jauknula sam u praznom dizalu, praktički udarajući nogama o pod. Taj je gad rastrgnuo posljednji par gaćica.

Oglasilo se zvonce dizala naznačujući da sam došla do garaže i, mrmljajući sebi u bradu, krenula sam prema automobilu. Garaža je bila prigušeno osvijetljena, a moj je automobil bio jedan od rijetkih preostalih na ovoj etaži, no bila sam toliko bijesna da se nisam uspjela ni preplašiti. Baš bih voljela vidjeti toga nesretnog budalu koji bi mi se sad usudio stati na put. Upravo kad sam to promislila, vrata koja su vodila na stubište treskom su se otvorila i iza sebe sam čula glas gospodina Ryana.

„Isuse! Hoćeš li stati?“ poviknuo je. Nije mi promaknuto da je bio zadihan. Pretpostavljam da jurnjava niz osamnaest katova to može izazvati kod ljudi.

37

Otključavajući automobil, snažno sam povukla vrata i bacila torbicu na suvozačevo sjedalo. „Kojeg vraga želiš, Ryane?“

„Bože, možeš li barem na dvije sekunde prestati biti nadrkana i poslušati me?“ Brzo sam se okrenula prema njemu. „Misliš da sam neka vrsta drolje!“ Stotine različitih emocija bljesnule su njegovim licem: bijes, šok, smetenost, mržnja, i jebeš sve

ako nije izgledao zamamno. Raskopčao je ovratnik košulje, kosa mu je bila razbarušena, a ona kapljica znoja što mu je klizila niz čeljust nije pripomogla situaciji. Bila sam odlučna ostati ljuta.

Držeći sigurnu razdaljinu, odmahnuo je glavom. „Isuse“, rekao je pogledavajući uokolo. „Zar misliš da te vidim kao drolju? Ne! To je bilo samo za slučaj... „ Zastao je pokušavajući sabrati misli. Činilo se da je napokon odustao, stisnuvši čeljust.

Bijes je strujao mojim tijelom toliko snažno da se nisam uspjela zaustaviti, nego sam koraknula naprijed i odvalila mu pljusku preko lica. Zvuk je odjeknuo praznom garažom. Šokiran i bijesna pogleda, podignuo je ruku i dotaknuo mjesto gdje sam ga udarila.

„Možda jesi moj šef, ali nisi taj koji odlučuje kako će ovo funkcionirati.“ Tišina se protegnula među nama, zvukove prometa i vanjskog svijeta jedva da sam registrirala

u svojoj svijesti. „Pa znaš“, počeo je, mračna pogleda koraknuvši prema meni, „nisam čuo da se žališ.“ O, ti uglađena pizdo.

„Tamo na prozoru.“ Još jedan korak. „U dizalu i na stubištu. U garderobi dok si me gledala kako te jebem.“ Pa još jedan. „Kad si danas raširila noge u mom uredu, nisam čuo ni riječi kajanja iz tih tvojih jebenih usta.“

Grudi su mi se nadimale, i mogla sam osjetiti hladan lim automobila kroz tanku tkaninu haljine. Čak i unatoč mojim potpeticama, još uvijek je bio za cijelu glavu viši od mene, a kad se nagnuo, mogla sam osjetiti njegov topao dah na svojoj kosi. Trebala sam samo podići pogled i naše bi se usne spojile.

„Pa, svršila sam s time“, rekla sam kroz stisnute zube. Ipak svaki teški udah donosio mi je kratkotrajno olakšanje dok su mi se grudi dodirivale o njegove.

„Dakako da jesi“, šapnuo je, zavrtjevši glavom i primaknuvši se još bliže tako da mi je njegova erekcija sad pritiskala trbuh. Naslonio je ruke na automobil zarobivši me. „Itekako si svršila.“

„Samo što... možda...“ rekla sam, nesigurna jesam li željela to naglas izreći. „Možda još samo jedan put?“ Njegove su usne jedva okrznule moje. Bilo je to prenježno, prestvarno. Podignuvši lice, prošaptala sam o njegove usne: „Ne želim ovo željeti. Nije dobro za mene.“ Njegove usnice lagano su zatreperile i upravo kad sam mislila da ću sasvim izludjeti, uvukao je

moju donju usnu grubo među svoje i privukao me sebi. Zastenjavši u moja usta, produbio je poljubac i silovito me gurnuo na auto. Kao i posljednji put, posegnuo je i izvukao mi ukosnice iz kose.

Naši su poljupci najprije bili lagani, pa potom grabi, spajajući se i razdvajajući, šake su se skupljale u kosi, a jezici klizili jedan uz drugi. Dahnula sam kad je blago povio koljena trljajući svoj kurac o mene.

„Bože“, zaječala sam, obavivši noge oko njega i zakopavši mu potpeticu u bedro. „Znam.“ Teško je izdahnuo u moja usta. Pogledavši dolje u moju nogu i obujmivši mi dupe

rukom, grubo je stisnuo i promrsio: „Jesam li ti rekao kako su jebeno seksi ove cipele? Sto mi to pokušavaš napraviti s tim opakim remenčićima?“

„Pa, postoje još negdje remenčići, ali trebat će ti malo sreće da ih otkriješ.“ Odmaknuo se. „Ulazi u jebeni auto“, rekao je, glas mu je duboko tutnjao u grlu kad je trzajem

otvorio vrata. Gledala sam ga plamtećim pogledom nastojeći natjerati racionalne misli da prodru u moj

zamagljeni mozak. Što učiniti? Što želim? Mogu li mu opet dopustiti da mi ovako uzme tijelo? Bila

38

sam toliko preplavljena da sam se tresla. Racionalne misli su me brzo napuštale dok sam osjećala njegovu ruku kako mi se podiže uz vrat i zaranja u kosu.

Čvrsto je ščepavši, povukao mi je glavu prema sebi i zagledao mi se u oči. „Sad.“ Odluka je donesena, i još sam jednom omotala njegovu kravatu oko svoga zapešća povukavši

ga dolje na stražnje sjedalo. Jednom kad su se vrata za njime zatvorila, nije tratio vrijeme s vrpcama na prednjici moje haljine. Zastenjala sam kad sam osjetila kako trga tkaninu i rukom prelazi po mojoj goloj koži. Gurnuvši me dolje da legnem na hladnu kožu sjedala i kleknuvši mi među noge, položio je dlan između mojih dojki, polako ga spuštajući niz trbuh sve do čipkastog haltera. Prstima je pratio nježne vrpce do ruba čarapa pa ponovno gore, pomaknuvši se kako bi prešao rubom gaćica. Trbušni mišići grčili su mi se svakim njegovim pokretom i pokušala sam kontrolirati disanje. Zategnuvši prstom majušni bijeli remenčić, pogledao me je i rekao: „Sreća nema ništa s ovim.“

Privukla sam ga sebi povukavši ga za košulju i kliznula jezikom u njegova usta, stenjući dok me je pritiskao dlanom. Usne su nam se pronašle; poljupci su bili dugi i duboki, postajući sve užurbaniji sa svakim milimetrom otkrivene kože. Izvukla sam košulju iz hlača i istraživala mu glatku kožu iznad rebara, oštre obrise mišića oko njegovih kukova i mekani trag malja koji me je tjerao da se spustim do njegova pupka, i još niže.

Želeći ga dražiti kao što je i on mene, prelazila sam prstima preko pojasa pa do tvrde kvrge u hlačama.

Zastenjao mi je u usta: „Nemaš pojma što mi radiš.“ „Reci mi“, prošaptala sam i ja. Upotrijebila sam njegove riječi, i podbola me je sama spoznaja da

su se uloge na trenutak zamijenile. „Reci mi i dat ću ti što želiš.“ Zaječao je i ugrizao si usnicu, pritisnuvši čelo o moje kad je zadrhtao. „Želim da me pojebeš.“

Ruke su mu drhtale dok je grabio šakom moje nove gaćice, i koliko god bilo ludo, željela sam da ih potrga. Sirova strast među nama nije bila nalik ničemu što sam dosad iskusila; nisam željela da se suspreže. Bez riječi, strgnuo ih je s mene, a bol koju mi je izazvala tkanina dok ju je povlačio po mojoj koži samo je povećala užitak.

Ispružila sam nogu naprijed i gurnula ga sa sebe. Podignuvši se u sjedeći položaj, bacila sam ga na naslon i opkoračila mu krilo. Dograbila sam mu košulju i trzajem je rastvorila, a gumbi su se razletjeli po sjedalu.

Nisam znala ni za što osim za njega i za ovo. Osjećaj hladnoće na mojoj koži, grubi zvukovi našeg dahtanja, vrelina njegovih poljubaca i pomisao na ono što me čeka. Mahnitim rukama otkopčala sam mu pojas i hlače i uz njegovu pomoć uspjela mu ih svući niz noge. Glavić njegove kite okrznuo mi je ulaz i sklopila sam oči, polako kliznuvši na njega.

„O, Bože“, zastenjala sam, a osjećaj njega u meni samo je pojačao gorko-slatku čežnju. Podignuvši kukove, počela sam ga jahati, svaki pokret osjećajući intenzivnije nego onaj prethodni. Bol zbog njegovih grubih jagodica prstiju na mojim kukovima samo mi je još više poticao požudu. Oči su mu bile sklopljene, a stenjanje prigušeno o moje grudi. Prelazeći usnama preko čipkastoga grudnjaka, spustio je jednu košaricu i primio moju ukrućenu bradavicu među zube. Snažno sam mu ščepala kosu i izmamila iz njega jauk.

„Ugrizi me“, šapnula sam. Zagrizao je, snažno, natjeravši me da jauknem i još mu snažnije povučem kosu. Tijelo mi je bilo toliko usklađeno s njegovim da je reagiralo na svaki njegov pogled, i dodir, i

zvuk. Istodobno sam obožavala i mrzila ovo što je izazivao u meni. Nikad nisam bila ona koja je gubila kontrolu, ali kad me je ovako dodirivao, rado sam sve bacala kroz prozor.

„Sviđa li ti se osjećaj mojih zubi?“ upitao je, daha kratkog i isprekidanog. „Maštaš li o tome gdje bih te još mogao ugristi?“

Odgurnula sam se o njegova prsa i zagledala se u njega. „Ti baš ne znaš kad treba zavezati jezik, je li?“

Podignuo me je i grubo bacio na sjedalo. Razdvojivši mi noge ponovno se zabio u mene. Moj je automobil bio pretijesan za ovo, ali ništa me više nije moglo zaustaviti. Čak i kad je nespretno

39

podvio noge ispod sebe, a ja položila ruke iznad glave kako bih je zaštitila od udaraca u vrata, bilo je gotovo previše.

Ispravio se u nešto udobniji položaj, podignuo mi nogu i prebacio je preko ramena zabivši kurac još dublje u mene.

„O, Bože, da.“ „Da?“ Podignuo mi je i drugu nogu preko drugog ramena. Ispruživši ruku, stegnuo je okvir

vrata držeći se za njega kako bi produbio prodore. „Voliš li ovako?“ Promjena kuta izmamila je iz mene stenjanje, a najsladostrasniji osjećaji širili su mi se tijelom.

„Ne.“ Rukom sam se odgurivala o vrata i podizala kukove sa sjedala kako bih pratila svaki njegov pokret. „Volim još jače.“

„Jebiga“, promrmljao je blago okrenuvši glavu, a njegova rastvorena usta ostavljala su mokre poljupce po mojim nogama. Dosad su nam tijela već svjetlucala od znoja, prozori su bili potpuno zamagljeni, a naše je stenjanje ispunjavalo tišinu unutrašnjosti automobila. Prigušen sjaj svjetala u garaži isticao je svako udubljenje i isklesani mišić tog remek-djela na meni. Gledala sam ga s divljenjem; tijelo kako mu se napinje od napora, kosu zamršenu i zalijepljenu za njegovo vlažno čelo, zategnute tetive njegova vrata.

Spustivši glavu između svojih ispruženih ruku, čvrsto je stisnuo oči i zatresao glavom. „O, Bože“, dahtao je. „Jednostavno... ne mogu prestati.“

Izvila sam se kako bih mu se još približila, kako bih ga gurnula još dublje u sebe, da me još potpunije ispuni. Nikad nisam ovako pomamno željela nečije tijelo u sebi, ali čak i ovako, činilo se da se ne mogu dovoljno približiti dijelovima njega koje sam željela osjetiti. I s tom misli u glavi, sladostrasna, probijajuća napetost na mojoj koži i u mome želucu kristalizirala se u čežnju toliko žestoku da sam kliznula nogama s njegovih ramena, povukla svu njegovu težinu na sebe i stala preklinjati: „Molim te, molim te, molim te“, iznova i iznova.

Bila sam tako blizu. Tako blizu. Kukovima sam kružila, a njegovi su uzvraćali grubo, ali uporno, divlje kao što sam i sama bila

pod njim. „Tako sam jebeno blizu, molim te.“ „Sve“, zastenjao je zauzvrat, prije nego će se nagnuti i ugristi mi usnicu pa zarežati: „Uzmi

jebeno sve.“ Vrisnula sam dok sam svršavala, zarivši mu nokte u leđa s okusom njegova znoja na svojim

usnama. Opsovao je, glasa dubokog i promuklog, i s posljednjim žestokim prodorom napeo se nada

mnom. Iscrpljen i drhtav, svalio se dolje lica uronjenog u moj vrat. Nisam mogla odoljeti nagonu da mu

prođem drhtavim rukama kroz vlažnu kosu dok smo ležali tamo zadihani, a njegovo srce tuklo o moje grudi. Milijun misli rojilo se u mojoj glavi dok su minute prolazile.

Polako, naše se disanje smirilo i gotovo sam pomislila da je zaspao, kad je najzad pomaknuo glavu.

Moje oznojeno tijelo smjesta je obavila hladnoća kad se počeo odijevati. Promatrala sam ga jedan trenutak prije nego što ću sjesti i odjenuti haljinu, osjećajući se strahovito podvojeno. Više od pukog tjelesnog ispunjenja, seks s njime bio je nešto najzabavnije što sam ikad iskusila.

Međutim, bio je takav šupak. „Pretpostavljam da ćeš ignorirati račun. Shvaćam da se ovo više ne može dogoditi“, rekao je

prenuvši me iz misli. Okrenula sam se i pogledala ga. Navlačio je svoju rastrganu košulju, očiju uperenih ravno preda se.

Trenuci su prošli prije nego što se okrenuo i pogledao me. „Reci nešto da znam da si me čula.“ „Recite Susan da ću doći na večeru, gospodine Ryan. I odjebite mi iz auta.“

40

Šesto poglavlje

Vatra u prsima gotovo da je bila dovoljna da mi odvuče pažnju od kaosa u glavi. Gotovo. Povećao sam ubrzanje na traci za trčanje i pojačao tempo. Stopala su udarala, mišići gorjeli,

uvijek je djelovalo. Tako sam živio svoj život. Nije bilo toga što nisam mogao postići samo kad bih se više potrudio: škola, karijera, obitelj, žene.

Sranje. Žene. Zgrožen, zatresao sam glavom i pojačao zvuk na svom iPodu nadajući se da će mi dovoljno

dugo odvratiti pažnju da mogu bar malo imati mira. Trebao sam znati da neće djelovati. Ma koliko se trudio, uvijek je bila tu. Sklopio sam oči i sve

mi se vratilo: ja na njoj, osjećaj kako me je obavila nogama, znojna, pohotna, želeći prestati, ali ne mogavši. Biti u njoj bilo je najslađe mučenje. Zadovoljilo je glad koju sam osjećao u tom trenutku, ali poput kakvog narkića, bio sam preplavljen potrebom za novom dozom čim je završilo. Bilo je to zastrašujuće jer, u tim trenucima s njom, učinio bih sve što bi tražila. A taj se osjećaj počeo šuljati i u trenutke poput ovih, također, kad nisam bio u njezinoj blizini, pa ipak sam želio biti ono što je željela. Budalasto.

Izvukao sam slušalicu iz uha i okrenuo se prema izvoru smetnje. „Što je?“ rekao sam bijesno pogledavši svog brata.

„Nastavi tako i morat ćemo te odlijepiti s poda, Bene“, odvratio je. „Čime te je ovaj put naljutila?“

„Tko?“ Zakolutao je očima. „Chloe.“ Osjetio sam kao mi se želudac grči na spomen njezina imena i usmjerio sam pažnju natrag na

traku za trčanje. „Zašto misliš da ovo ima ikakve veze s njom?“ „Jer nisam jebeni idiot.“ „Ništa me ne muči. A čak i da jest, zašto bi to, pobogu, bilo zbog nje?“ Nasmijao se odmahujući glavom. „Nikad nisam upoznao nikoga tko bi iz tebe izvlačio ovakve

reakcije. I znaš zašto je tako, zar ne?“ Isključio je svoju spravu i preusmjerio svu pažnju na mene. Lagao bih kad bih rekao da mi to nije išlo na živce. Moj je brat bio pronicljiv, katkad i previše. A ako sam išta želio zatajiti od njega, onda je to bilo ovo.

Pogled mi je bio uperen naprijed dok sam trčao, trudeći se da izbjegnem njegov. „Prosvijetli me.“

„Zato što ste vas dvoje previše slični“, rekao je samodopadno. „Molim?“ Nekoliko se ljudi okrenulo kako bi otkrili zašto sam zaurlao usred prepune teretane. Tresnuo

sam rukom po gumbu za zaustavljanje i okrenuo se licem prema njemu. „Kako ti to može pasti na pamet? Uopće nismo slični.“ Bio sam znojan, zadihan i izmožden od dugotrajnog trčanja. No, u ovom trenutku, visoki krvni tlak nije imao ništa s mojom tjelovježbom.

Otpivši veliki gutljaj iz svoje boce s vodom, Henry se nastavio smijuljiti. „Što misliš s kime razgovaraš? Nikad nisam susreo dvije sličnije osobe. Kao prvo... „ Zastao je pročistivši grlo i podignuo ruku kako bi dramatično brojio na prste. „Oboje ste inteligentni, odlučni, vrijedni, i odani. I“, nastavio je pokazujući na mene, „ona je bomba. Zapravo, ona je prva žena u tvom životu koja se može nositi s tobom, a ne te slijediti uokolo poput kakvog izgubljenog psića. I ne možeš podnijeti činjenicu što zapravo žudiš za time.“

Zar su svi oko njega sišli s uma? Jasno, možda ona jest nešto od svega toga; čak ni ja ne mogu poreći njezinu neupitnu inteligenciju. Bila je i vrijedna; često bih bio iznenađen kako se dobro

41

snalazila u poslu. Definitivno je bila i odlučna, iako bih to opisao više kao tvrdoglavost ili svojeglavost. A nije bila upitna ni njezina odanost. Mogla me je odati već stotinu puta otkako smo otpočeli s ovom perverznom igrom.

Stajao sam i bijesno ga šibao pogledom pokušavajući uobličiti svoj odgovor. „Aha, ali je također i luda kuja.“ Krasno. Vrlo artikulirano, Bennette.

Sišavši sa sprave, brzo sam je obrisao i krenuo preko teretane kako bih mu pobjegao. On se veselo smijao iza mene. „Vidiš? Znao sam da će te ovo dirnuti.“

„Jebi se, Henry.“ Smjestio sam se kako bih dizao utege kad je stao iznad mene cereći se poput mačke koja je

upravo progutala kanarinca. „Pa, moj posao ovdje je gotov“, rekao je brišući ruke i doimljući se još zadovoljnijim samim sobom. „Mislim da idem kući.“

„Dobro. Ajde.“ Smijući se, okrenuo se za odlazak. „Oh, prije nego zaboravim, Mina želi znati jesi li uspio

nagovoriti Chloe da dođe na večeru.“ Kimnuo sam i sjeo kako bih privezao vezice na tenisicama. „Rekla je da će doći.“ „Jesam li ja jedini koji misli kako je urnebesno to što je mama pokušava spojiti s Joelom

Cignolijem?“Opet se pojavio onaj osjećaj u mojim prsima. Henry i ja smo odrasli s Joelom, i tip je bio prilično na mjestu, ali pomisao na njih dvoje zajedno budila je u meni nagon da nešto odalamim. „Mislim, Joel je sjajan“, nastavio je. „Ali Chloe nije baš za njega, zar ne?“ Mogao sam osjetiti kako je još jedan dugi trenutak zurio u mene. „Ali, hej, svaka mu čast ako misli da ima šansu.“

Naslonio sam se natrag i počeo podizati utege ponešto brže nego što je bilo nužno. „Vidimo se kasnije, Benny.“ „Aha. Vidimo se“, promrsio sam. Ležeći u krevetu u nedjelju navečer, ponovno sam odvrtio

plan u glavi. Previše sam mislio na nju, i na drukčiji način. Moram biti jak i izdržati tjedan dana da je ne dotaknem. Bilo bi to poput detoksikacije. Sedam dana, mogu ja to. Sedam dana bez da je dotaknem i ta će stvar ispariti iz moga krvotoka. Mogao bih napokon nastaviti sa svojim životom. Valjalo je samo poduzeti nekoliko mjera opreza.

Prvo, ne smijem se upuštati u prepirke s njom. Zbog nekog razloga, naše su prepirke bile poput kakvih perverznih predigri. Drugo, nema više maštanja o njoj, nikad. To je podrazumijevalo da u mislima više ne oživljavam naše seksualne susrete, niti fantaziram o novima. Također, nema više maštanja o njoj nagoj niti o tome da bilo koji dio mojega tijela dođe u kontakt s bilo kojim njezinim.

I uglavnom, činilo se kako stvari idu prema planu. Bio sam u neprekidnom stanju nelagode, a tjednu kao da nije bilo kraja, ali, osim gomile prljavih maštarija, imao sam nadzor nad situacijom. Upinjao sam se svim silama da sebi pronađem posla izvan ureda, ali u trenucima kad smo bili prisiljeni biti zajedno, držao sam se po strani i uglavnom smo se ophodili s onom istom uljudnom odbojnošću kao i prije.

Ali kunem se Bogom da me je pokušavala slomiti. Svakog se dana činilo da je gospođica Mills zavodljivija nego prethodnoga. Svakog je dana bilo nešto u njezinoj odjeći ili ponašanju što me je dovodilo do ludila. Sklopio sam dogovor sa samim sobom da više neće biti „seansi“ u vrijeme stanke za ručak. Morao sam s time prestati, a zamišljati je dok masturbiram - kvragu, zamišljati nju kako masturbira - neće mi nimalo pomoći.

U ponedjeljak je raspustila kosu. Dok je na sastanku sjedila preko puta mene, mogao sam samo misliti na to kako je ovijam oko ruke dok mi ga puši.

U utorak je imala usko pripijenu suknju do koljena i one čarape sa šavom otraga. Izgledala je kao nekakva seksi tajnica iz šezdesetih.

U srijedu je nosila odijelo. To je, pak, bilo neočekivano neizdržljivo, jer nisam mogao prestati misliti na to kakav bi to bio osjećaj da joj svučem te hlače niz njezine duge noge.

U četvrtak je odjenula onu savršeno običnu bluzu s V- izrezom, ali dvaput kad se nagnula kako bi uzela moju kemijsku, dobro sam je odmjerio. Samo je jedan od ta dva puta bio opravdan.

42

Do petka sam mislio da ću se raspuknuti. Nisam bacio drkicu nijednom cijeli tjedan i hodao sam uokolo s najgorim slučajem pomodrjelih jaja poznatim muškarcu.

Kad sam ušao u ured u petak ujutro, molio sam se da će možda nazvati i javiti da je bolesna. Nekako sam znao da nisam te sreće. Bio sam napaljen i osobito gadno raspoložen, i kad sam otvorio uredska vrata, umalo da me nije strefio srčani udar. Bila je nagnuta naprijed zalijevajući biljku, u tamnosivoj vunenoj haljinici i čizmama do koljena. Svaka oblina na njezinu tijelu bila mi je izložena. Netko gore me je stvarno mrzio.

„Dobro jutro, gospodine Ryan“, sladunjavo me je pozdravila zaustavivši me dok sam prolazio mimo nje. Nešto se kuhalo. Nikad mi se nije obraćala slatkim glasom. Sumnjičavo sam je odmjeravao.

„Dobro jutro, gospođice Mills. Čini se da ste danas izrazito srdačno raspoloženi. Je li netko umro?“

Kut usana podignuo joj se u vragolastom osmijehu. „O, ne. Samo sam ushićena zbog sutrašnje večere i upoznavanja vašeg prijatelja Joela. Henry mi je sve kazao o njemu, mislim da bismo nas dvoje zaista mogli imati puno toga zajedničkog.“

Kujin sin. „O, da. Večera. Na to sam potpuno zaboravio. Da, vi i Joel... Pa, s obzirom na to da je on mamin sinčić, a vi nepodnošljivo narogušeni, trebali biste pronaći prilično solidnu ljubavnu poveznicu. Volio bih šalicu kave ako ćete i sebi otići po jednu.“ Okrenuo sam se i uputio u ured.

Palo mi je na um da možda i nije najpametnije da mi donese kavu. Vrlo je vjerojatno da bi mogla nešto staviti u nju. Poput arsena.

Nisam ni sjeo, a ona mi je pokucala na vrata. „Naprijed.“ Spustila je šalicu s kavom dovoljno snažno da se nešto prolilo i po stolu, i to po stolu

naručenom po mjeri koji je koštao petnaest tisuća dolara, a što je ona prokleto dobro znala, i okrenula se kako bi me pogledala.

„Imamo li jutros sastanak o tjednom rasporedu?“ Stajala je pokraj mojega stola okupana suncem. Sjenke su plesale po njezinoj haljini ističući obline njezinih dojki. Jebiga, želio sam uvući u usta njezinu ukrućenu bradavicu. Zar je ovdje bilo hladno? Kako je moglo biti hladno kad sam se ovako znojio?

Morao sam je pošto-poto izbaciti odavde. „Ne. Zaboravio sam na sastanak u centru popodne. Odlazim iz ureda za desetak minuta i neću

se vraćati do kraja dana. Samo mi pošaljite e-mailom sve pojedinosti“, brže-bolje sam odgovorio krenuvši prema sigurnosti i zaklonu svog naslonjača.

„Nisam znala da danas imate dogovoren sastanak izvan ureda“, rekla je sumnjičavo. „Ne, i nemate razloga znati“, rekao sam. „Sastanak je osobne prirode.“ Kad nije ništa odgovorila, krišom sam je pogledao i opazio čudan izraz na njezinu licu. Kakav je

to bio pogled? Nedvojbeno je bila bijesna, ali bilo je tu još nešto. Zar je bila... ljubomorna'? „Oh“, odgovorila je grickajući donju usnu, „s nekim koga poznajem?“ Nikad nije postavljala

pitanja o tome kamo idem. „Mislim, samo za slučaj da vaš otac ili brat budu trebali stupiti u kontakt s vama.“

„Pa...“ zastao sam, trudeći se još je malo mučiti. „U današnje vrijeme, ako me netko treba, može me dobiti na mobitel. Još nešto, gospođice Mills?“

Oklijevala je trenutak prije nego što će podići bradu i ispraviti ramena. „S obzirom da nećete biti ovdje, pomislila sam da bih mogla malo ranije otići s posla. Možda bih obavila kupnju za sutra navečer.“

„Nema problema. Onda, vidimo se sutra.“ Pogledi su nam se prikovali sa suprotnih strana stola, a elektricitet u zraku bio je toliko opipljiv da sam mogao osjetiti kako mi se ubrzavaju otkucaji srca.

„Ugodan sastanak“, procijedila je kroz stisnute zube, te izišla i zatvorila vrata za sobom.

43

Laknulo mi je kad sam petnaest minuta poslije čuo kako odlazi. Zaključivši da je sad zrak čist, pokupio sam svoje stvari i krenuo vani. Zaustavio me je muškarac što je nosio golemi cvjetni aranžman.

„Mogu li vam pomoći?“ upitao sam. Podignuvši pogled sa svoje dostavne liste, osvrnuo se oko sebe prije nego što je odgovorio:

„Imam dostavu za gospođicu Chloe Mills?“ Koji...? Tko bi, dovraga, njoj slao cvijeće? Zar se viđala s nekim dok smo...? Nisam bio kadar ni

dovršiti misao. „Gospođica Mills je izišla na ručak. Vratit će se za nekih sat vremena“, slagao sam. Morao sam

nekako zaviriti u onu posjetnicu. „Ja ću potpisati i pobrinuti se da dobije cvijeće.“ Položio je aranžman na njezin stol.

Na brzinu se potpisavši na dostavni list, dao sam mu napojnicu i promrmljao pozdrav dok je odlazio. Tri duge minute stajao sam i zurio u cvijeće, prisiljavajući se da prestanem biti takva pičkica te da ne smijem ni po koju cijenu pogledati posjetnicu.

Ruže. Prezirala je ruže. Smijuljio sam se likujući, jer tko god da joj je poslao ovo, očito nije znao ništa o njoj. Čak sam i ja znao da ne podnosi ruže. Načuo sam jednom kad je govorila Sari kako joj je jedan tip s kojim je izišla poslao buket ruža. Smjesta ih je proslijedila dalje zgražajući se nad jetkim mirisom. Najzad, moja me je znatiželja svladala i otrgnuo sam posjetnicu s aranžmana.

Veselim se večeri, Joel Cignoli Onaj strani osjećaj ponovno se stao polako širiti mojim prsima dok sam gužvao posjetnicu u

ruci. Uzevši cvijeće s njezina stola, izišao sam iz ureda, zaključao vrata za sobom i krenuo niz hodnik prema dizalu.

Upravo dok su se vrata otvarala, prošao sam mimo širokog koša za otpatke od kroma i, bez imalo premišljanja, ubacio sam vazu i sav njezin sadržaj unutra.

Nisam znao koji mi je kurac. Ali znao sam da nema vražje šanse da će otići na spoj s Joelom Cignolijem.

44

Sedmo poglavlje

Veći dio subote proveo sam trčeći uz jezero, nastojeći udahnuti nešto svježeg zraka, isključiti se iz svega i sabrati misli. Svejedno, tijekom vožnje do kuće mojih roditelja imao sam dovoljno vremena da mi se u glavu vrati klupko frustracija: gospođica Mills, koliko sam je mrzio, koliko sam žudio za njom, cvijeće koje je poslao Joel. Dublje se naslonivši u sjedalo, pokušao sam dopustiti utješnom zvuku motora da me smiri. Uzalud.

Dakle, činjenica je: bio sam posesivan. Ne na onaj romantičan način, nego na onaj „zvekni je toljagom po glavi, odvuci je za kosu i pojebi je“ način. Kao da je bila moja igračka i nisam je želio prepustiti drugim dječacima u pješčaniku na igralištu. Nije li to bilo bolesno? Ako bi me ikad čula da ovakvo što priznam, odrezala bi mi muda i natjerala me da ih pojedem.

Sad se nametalo pitanje kako dalje. Očito je Joel bio zainteresiran. Kako i ne bi? Sve što je imao bile su informacije iz druge ruke, odnosno od moje obitelji koja ju je očito obožavala, a siguran sam da su mu pokazali barem jednu njezinu fotografiju. Da sam i ja znao samo to o njoj, itekako bih bio zainteresiran. Ali nema šanse da će mu i dalje biti privlačna nakon što s njom bude porazgovarao.

Osim ako je nije želio samo poševiti... Zvuk škripanja kože oko upravljača pod mojim stiskom upozorio me je da bi mi bilo najbolje o

tome ne razmišljati. Pa ne bi valjda pristao da se upozna s njom u kući mojih roditelja da je samo želio seks, zar ne?

Promislio sam o tome. Možda ju je zbilja želio bolje upoznati. Kvragu, čak mi je samome valjalo priznati da sam bio pomalo zaintrigiran prije nego što smo se upoznali. Dakako, to nije dugo potrajalo, i dokazala se kao jednom od najnapornijih osoba koje sam ikad sreo. Na moju nesreću, ševa s njom također je bila i najbolja koju sam ikad imao.

Jebiga, bolje mu je da ne dođe do toga. Nisam bio siguran znam li gdje bih mu sakrio tijelo. Još uvijek pamtim trenutak kad sam je prvi put vidio. Roditelji su mi došli u posjet jednoga Božića dok sam živio u inozemstvu, a jedan od darova bio je digitalni okvir za fotografije. Dok sam s majkom pregledavao fotke, zastao sam na snimci roditelja u društvu prelijepe brinete.

„Tko je ovo s tatom i tobom?“ upitao sam. Majka mi je rekla da se zove Chloe Mills, da radi kao asistentica mojega oca te da je u svakom pogledu predivna. Na toj fotografiji nije mogla imati više od dvadeset, ali njezina prirodna ljepota ostavila me je bez daha.

Tijekom godina njezino bi lice iskočilo na fotografijama koje mi je majka slala; poslovni domjenci, božićni domjenci, čak i domjenci u kući. Tu i tamo bi joj spomenuli ime kad bi se moja obitelj prisjećala nekih događaja iz poslovnog i društvenog života.

Tako, kad je donesena odluka da ću se vratiti kući i preuzeti posao kao operativni direktor, otac me je obavijestio da će Chloe uskoro diplomirati na Northwesternu te da će joj suradnja sa mnom biti savršena prilika da stekne radno iskustvo koje je zahtijevala njezina stipendija. Moja ju je obitelj voljela i imala u nju povjerenja, a sama činjenica da otac i brat nisu gajili ama baš nikakve sumnje u njezinu sposobnost da će vrhunski obavljati svoj posao govorila je više od svega. Smjesta sam se složio. Bio sam donekle zabrinut neće li se moje odobravanje njezina fizičkog izgleda kositi s mojom sposobnošću da joj šefujem, ali odmah sam se razuvjerio rekavši sebi kako je svijet prepun prelijepih djevojaka te da će mi biti prilično lako razdvojiti to dvoje.

O, kako sam samo bio glup. A sad sam mogao uvidjeti sve pogreške koje sam počinio tijekom proteklih nekoliko mjeseci i

kako je sve, još od prvog dana, vodilo ovome. Da stvar bude još gora, činilo se kako nisam kadar zabrijati ni s kim u posljednje vrijeme a da ne

mislim o njoj. Sama pomisao na posljednji put kad sam to pokušao natjerala me je da se lecnem.

45

Bilo je to nekoliko dana prije incidenta s prozorom - kako sam sad to zvao - kad sam morao prisustvovati jednoj dobrotvornoj večeri. Ušavši u ured, bio sam očaran ugledavši gospođicu Mills u nevjerojatno seksi plavoj haljini koju dotad nisam vidio. Istog trena kad sam je ugledao, želio sam je prevaliti preko stola i poševiti do besvijesti.

Cijelu tu večer sam bio rastresen premda je kraj mene bila seksepilna plavuša. Znao sam da dolazim do kraja slijepe ulice i da ću na kraju bubnuti u zid. Da sam barem znao koliko će se brzo to dogoditi.

Nastojao sam dokazati samome sebi da mi gospođica Mills nije okupirala misli time što sam otišao kući s plavušom. Doteturavši u njezin stan, ljubili smo se i brzo razodjenuli, ali ništa nije bilo kako valja. Nije da nije bila seksi ili dovoljno zanimljiva, ali kad sam je polegao, zamišljao sam tamnu kosu razasutu po jastuku. Dok sam joj ljubio dojke, mekane, jedre - a ne silikonske - shvatio sam da to nisu one koje sam želio osjetiti. A čak i kad sam navukao kondom i ušao u nju, znao sam da je ovo samo tijelo bez lica koje koristim za vlastite sebične potrebe.

Trudio sam se izbaciti Chloe iz misli, ali nisam bio u stanju spriječiti naviranje zabranjenih slika i zamišljati kako bi bilo da je imam pod sobom. Tek sam tada žestoko svršio, brzo se otkotrljavši sa svog spoja i smjesta se zamrzivši. Sad sam bio čak još i više zgrožen uspomenom nego samim događajem, jer sam je pustio da mi uđe u misli i tamo ostane.

Kad bih večeras mogao izdržati, sve bi bilo lakše. Parkirao sam auto i počeo u sebi pjevušiti: Ti to možeš. Ti to možeš.

„Mama?“ zazvao sam pogledavajući u svaku sobu pokraj koje sam prolazio. „Ovdje smo, Bennette“, čuo sam je kako odgovara s verande u stražnjem dijelu kuće. Otvorio sam francuska vrata i majka me je dočekala s osmijehom dok je dovršavala s

postavljanjem vanjskog stola. Nagnuo sam se kako bi me mogla poljubiti. „Onda, zašto večeras jedemo ovdje?“ „Noć je tako prekrasna, i pomislila sam da bi svima moglo biti ugodnije vani nego u onoj

uštogljenoj blagovaonici. Ne misliš valjda da će netko imati nešto protiv?“ „Ma naravno da neće“, rekao sam. „Ovdje je divno. Ne brini se.“ I bilo je divno. Veranda je bila natkrivena masivnom bijelom sjenicom čije je stupove obavijalo

bujno zelenilo. U središtu je bio golemi pravokutni stol za osmero; bio je prekriven mekanim stolnjakom boje slonovače i majčinim omiljenim porculanskim servisom. Svijeće i plavo cvijeće prelijevali su se iz srebrnih vrčeva postavljenih uzduž stola, a nad njime je treperio luster od kovanog željeza.

„Znaš da čak ni ja ne mogu spriječiti Sofiju da baci sve ovo sa stola, zar ne?“ ubacio sam zrno grožđa u usta.

„Oh, ona će večeras biti s Mininim roditeljima. I dobro je da je tako“, rekla je. „Da je Sofia ovdje, sva bi pažnja bila usmjerena na nju.“

Sranje. Da je Sofia ovdje i pravi grimase preko puta stola, imao bih nešto što bi mi odvlačilo pažnju s Joela.

„Večeras se sve vrti oko Chloe. I stvarno se nadam da će ona i Joel kliknuti.“ Nastavila se motati po verandi, paleći svijeće i dovršavajući posljednje pripreme, potpuno nesvjesna moga gnjeva.

Bio sam sjeban. Dok sam razmatrao mogućnost da pobjegnem, čuo sam Henryja, koji je barem jednom došao na vrijeme. „Gdje su svi?“ njegov dubok glas odjeknuo je praznom kućom. Otvorivši vrata za majku, ušli smo unutra i pronašli brata u kuhinji.

„Dakle, Bene“, otegnuo je naslonivši svoje vitko tijelo na pult. „Jesi li uzbuđen zbog večere?“ Čekao sam dok majka nije ponovno izišla iz prostorije kako bih ga sumnjičavo odmjerio.

„Valjda“, odgovorio sam trudeći se zvučati opušteno. „Mislim da je mama ispekla kocke od limuna. Moje omiljene.“

46

„Kako samo sereš. Jedva čekam vidjeti kako Cignoli, pred svima nama, bari Chloe. Večera bi mogla biti zabavna, što misliš?“ Upravo kad je otrgnuo komadić kruha s jedne od dugih štruca na pultu, ušla je Mina i lupnula ga po ruci.

„Zar želiš da ti mamu strefi šlag jer si joj upropastio večeru koju je pomno isplanirala? Budi pristojan večeras, Henry. Nema zadirkivanja ni zbijanja šala s Chloe. Znaš da je sigurno nervozna zbog svega ovoga večeras. Bog zna da već dovoljno sranja trpi od ovoga ovdje“, rekla je pokazavši na mene.

„O čemu ti to?“ Već mi je postajao zamoran ovaj prerevni klub obožavatelja Chloe Mills. „Nisam joj ništa učinio.“

„Bennette!“ Moj je otac stajao na dovratku pozivajući me da pođem s njime. Slijedio sam ga prema njegovoj radnoj sobi. „Molim te da večeras budeš maksimalno pristojan. Jasno mi je da se ti i Chloe ne slažete baš najbolje, ali ovo je naš dom, a ne tvoj ured, i očekujem da se prema njoj ophodiš s poštovanjem.“

Snažno stisnuvši čeljust, kimnuo sam u znak slaganja, razmišljajući o svim načinima na koje sam je obeščastio u posljednjih nekoliko tjedana.

Dok sam bio dolje u zahodu, stigao je Joel, došavši s bocom vina i nekoliko verzija revnih pozdrava: „Izgledate fantastično!“ za mamu, „Kako je mala?“ za Minu, te kombinaciju čvrstog rukovanja i muškog zagrljaja za Henryja i tatu.

Vukao sam se niz hodnik, u sebi se pripremajući za predstojeću večer. Bili smo dobri prijatelji s Joelom tijekom djetinjstva i školovanja, ali nisam ga vidio otkako sam

se vratio kući. Nije se previše promijenio. Bio je ponešto niži od mene, vitko građen, sjajne crne kose i plavih očiju. Valjda bi ga neke žene držale privlačnim.

„Bennette!“ Rukovanje, muški zagrljaj. „Bože, čovječe. Koliko je prošlo?“ „Previše vremena, Joele. Mislim od mature“, odvratio sam čvrsto mu stegnuvši ruku. „Kako

si?“ „Sjajno. Stvari su zbilja sjajne. A ti? Vidio sam tvoje fotografije u časopisima pa bih rekao da ni

tebi nije bilo loše.“ Prijateljski me je potapšao po ramenu. Kakva pizda. Blago sam kimnuo i prisilio se da mu uzvratim osmijehom. Zaključivši kako mi treba još

nekoliko minuta za razmišljanje, ispričao sam se i uputio dolje niz stube, u svoju momačku sobu. Sam ulazak kroz vrata već me je smirio. Soba se malo promijenila otkako sam imao osamnaest.

Čak i dok sam bio u inozemstvu, roditelji su je ostavili potpuno istom kao i onog dana kad sam otišao na koledž. Sjedeći na svom starom krevetu, razmišljao sam kako bih se osjećao da se gospođica Mills spetlja s Joelom. On je stvarno bio momak na mjestu i, makar to nerado priznao, definitivno je postojala šansa da se njih dvoje slože, ali pomisao na to da je drugi muškarac dodiruje napela mi je svaki mišić u tijelu. Prisjetio sam se trenutka u automobilu kad sam joj rekao da ne mogu prestati. Čak i sad, sa svim mojim lažnim junačenjem, nisam znao bih li to mogao.

Začuvši novi val pozdrava i Joelov glas, zaključio sam da je vrijeme da dokažem kako sam muško i suočim se sa stvarnošću.

Kad sam prošao posljednje odmaralište stubišta, ugledao sam je. Bila mi je okrenuta leđima... a zrak je napustio moja pluća.

Haljina joj je bila bijela. Zašto je morala biti bijela? Imala je na sebi onu nekakvu mladalačku ljetnu opravicu koja je dosezala točno do iznad

koljena i otkrivala njezine duge noge. Gornji dio bio je od iste tkanine, s malim vrpcama koje su se vezale na ramenima. Mogao sam samo misliti na to kako bih joj volio povući te vrpce i gledati kako joj padaju oko struka. Ili možda kako padaju na pod.

Pogledi su nam se susreli i nasmiješila se tako iskreno i radosno da sam joj na trenutak čak i povjerovao. „Bok, gospodine Ryan.“

47

Usne su mi se iskrivile od radoznalosti gledajući je kako glumata pred mojom obitelji. „Gospođice Mills“, odvratio sam kimnuvši. Pogledi nam se nisu razdvajali, čak ni kad nas je majka sve pozvala na verandu na aperitiv.

Dok je prolazila pokraj mene, okrenuo sam glavu progovorivši glasom dovoljno tihim da ga samo ona može čuti. „Jesi jučer obavila uspješan šoping?“

Pogled joj je susreo moj, a s lica joj nije silazio onaj isti anđeoski osmijeh. „Volio bi to znati, jel?“ Okrznula se o mene, a ja sam osjetio kako mi se cijelo tijelo ukočilo. „I usput, stigla je nova linija haltera“, prošaptala je prije nego što je krenula za ostalima vani.

Zastao sam, a čeljust mi se opustila dok su mi misli odjurile natrag na naš tajni susret u garderobi La Perle.

Tamo naprijed, Joel se naginjao prema njoj. „Stvarno se nadam da mi nisi zamjerila na onom cvijeću koje sam ti poslao jučer u ured. Priznajem da sam malo pretjerao, ali veselio sam se što ću te upoznati.“ Osjetio sam kako mi se čvor steže u želucu kad su me Joelove riječi grubo prenule iz sanjarenja.

Okrenula se i pogledala me. „Cvijeće? Zar mi je netko dostavio cvijeće?“ Slegnuo sam ramenima i odmahnuo glavom. „Ja sam otišao ranije, sjećate se?“ Prošao sam

pokraj njih i otišao si spraviti koktel s votkom Belvedere. Kako je večer odmicala, nisam mogao a da je ne pratim krajičkom oka. Kad je večera napokon

otpočela, bilo je očito da se među njom i Joelom stvari odvijaju prilično glatko. Čak je i očijukala s njime.

„Onda, Chloe, gospodin i gospođa Ryan kažu mi da si iz Sjeverne Dakote?“ Joelov je glas prekinuo još jednu moju maštariju - ovaj put o tome kako sam mu odvalio jednu preko gubice. Pogledao sam prijeko i vidio ga kako joj se toplo osmjehuje.

„Točno. Moj otac je zubar u Bismarcku. Nikad nisam bila baš gradska cura. Čak mi se i Fargo činio golemim.“ Tihi hihot mi se oteo iz usta, a ona me je prostrijelila pogledom. „Zabavljate se, gospodine Ryan?“

Usiljeno sam se nasmiješio dok sam otpijao piće zureći u nju preko ruba čaše. „Oprostite, gospođice Mills. Samo mi je nepojmljivo to da vam se ne sviđa gradski život, pa ipak ste odabrali treći najveći grad u Sjedinjenim Državama za studij i... sve nakon toga.“

Pogled u njezinim očima rekao mi je da bih, pod bilo kojim drugim okolnostima, ili već bio gol s njom na sebi, ili bih ležao u lokvi vlastite krvi na sagu.

„Zapravo, gospodine Ryan“, počela je, a osmijeh joj se vratio na lice, „moj otac se ponovno oženio, a kako mi je majka ovdje rođena, došla sam provesti neko vrijeme s njom prije nego što je preminula.“ Zurila je jedan trenutak u mene i morao sam priznati da sam osjetio nagovještaj grizodušja kako mi se steže u prsima. Bio je, međutim, vrlo brzo potisnut čim je vratila pogled na Joela, grickajući usnicu na onaj nedužan način koji je jedino ona mogla izvesti tako prokleto seksi.

Prestani očijukati s njime. Stisnuo sam šake kad su nastavili razgovarati. No, nekoliko minuta poslije, sledio sam se. Ma

zar je to moguće? Nacerio sam se u svoju čašu. Da, to je nesumnjivo bilo njezino stopalo koje je klizilo uz moju nogavicu. Jebena mala namiguša, dodiruje me dok nastavlja razgovor s muškarcem za kojeg oboje znamo da je ne može zadovoljiti. Gledao sam joj usne kako se zatvaraju oko viljuške, i moj se kurac ukrutio dok je jezikom polako prešla preko njih kako bi uklonila tragove marinade zaostale nakon ribe.

„Opa, među pet posto najboljih na Northwesternu. Fino!“ rekao je Joel, a onda pogledao prema meni.“ Kladim se da si presretan što netko ovako divan radi pod tobom, ha?“

Chloe se blago nakašljala, prinijevši salvetu sa svoga krila kako bi prekrila usta. Nasmiješio sam se i dobacio joj jedan brz pogled, a zatim ponovno pogledao Joela. „Da, apsolutno je divno imati gospođicu Mills ispod sebe. Uvijek vrhunski odradi svoje zadatke.“

48

„Jao, Bennette. To je tako slatko od tebe“, gugutala je moja majka, a ja sam gledao kako lice gospođice Mills oblijeva rumenilo. Osmijeh mi je ispario kad sam osjetio njezino stopalo na svojim preponama. Onda je, vrlo blago, pritisnula moju erekciju. Sveca mu. Sad je na mene došao red da se nakašljem, gušeći se nad svojim koktelom.

„Jeste li dobro, gospodine Ryan?“ upitala je hinjenom zabrinutošću, a ja sam kimnuo šibajući je pogledom. Slegnula je ramenima, a zatim ponovno vratila pogled na Joela. „Onda, što je s tobom? Jesi li ti iz Chicaga?“

Vrškom cipele nastavila je nježno trljati o mene i nastojao sam sačuvati kontrolu nad disanjem, držeći izraz lica neutralnim. Dok je Joel govorio o svome djetinjstvu, našem zajedničkom školovanju te, na koncu, preuzimanju uspješne knjigovodstvene tvrtke, promatrao sam kako joj se izraz lica preobražava od hinjenog do vrlo iskrenog zanimanja.

Jao, ne. Kliznuo sam lijevom rukom pod stolnjak i naišao na kožu njezina gležnja, ugledavši kako je

blago poskočila na kontakt. Pomicao sam prste laganim kružnim pokretima, prelazio palcem duž luka njezina stopala, osjetivši val samozadovoljstva kad je morala zamoliti Joela da ponovi što je rekao.

Ali tada je spomenuo da bi se volio naći s njom na ručku tijekom ovog tjedna. Prekrio sam joj vrh stopala čvršće ga pritisnuvši o svoju kitu.

Sladunjavo se osmjehnula. „Valjda joj možeš dati stanku za ručak, Bennette?“ upitao je Joel zaigrano se smiješeći, ruke

prebačene preko naslona Chloinog stolca. Morao sam skupiti posljednji atom samokontrole da ne posegnem preko stola i ne otkinem mu tu ruku.

„Oh, kad već spominjemo dogovore za ručak, Bennette“, ubacila se Mina potapšavši mi ruku. „Sjećaš se moje prijateljice Megan? Upoznao si je prošlog mjeseca kod nas kući. U srednjim dvadesetima, moje visine, plavokosa, plavooka. Kako bilo, tražila je tvoj broj. Zanima te?“

Ponovno sam pogledao Chloe kad sam osjetio da joj se tetive na stopalu zatežu, i promatrao kako polako guta dok iščekuje moj odgovor. „Jasno. Znaš da volim plavuše. Takva promjena bi mi dobro došla.“

Jedva sam uspio suspregnuti jauk kad je snažno pritisnula petu i zakucala mi jaja za stolac. Držeći ih tako jedan trenutak, podignula je ubrus sa svoga krila i tapkala njime oko usta. „Ispričavam se, moram na toalet.“

Kad je zašla u kuću, roditelji su me napali mrgodeći se na mene. „Bennette“, prosiktao je otac. „Mislio sam da smo se dogovorili o ovome.“ Dograbio sam svoju čašu i prinio je usnama. „Nemam pojma o čemu govoriš.“ „Bennette“, dometnula je moja majka, „mislim da bi joj se trebao ispričati.“ „Zašto?“ upitao sam malo pregrubo spustivši čašu. „Bene!“ rekao je otac oštro, ne ostavljajući

mjesta za prepirku. Bacio sam ubrus na tanjur i odgurnuo se od stola. Odjurio sam u kuću, pretražio kupaonice na

prvom i drugom katu, sve dok najzad nisam stigao do trećega gdje su vrata kupaonice bila zatvorena.

Stojeći ispred, s rukom na kvaki, dvojio sam u sebi. Uđem li unutra, što će se dogoditi? Zanimalo me je samo jedno, a sigurno je k'o vrag da to nije bila isprika. Pomislio sam da pokucam, ali znao sam da me zasigurno neće pozvati unutra. Pažljivo sam osluškivao čekajući bilo kakav zvuk ili znak pokreta iznutra. Ništa. Najzad, okrenuo sam kvaku iznenađen što nije bila zaključana.

U ovoj sam kupaonici bio samo nekoliko puta otkako ju je majka dala preurediti. Bila je to prelijepa, suvremeno opremljena prostorija s po mjeri izrađenim mramornim umivaonikom i širokim zrcalom što je prekrivalo cijeli jedan zid. Iznad toaletnog stolića bio je prozorčić koji je gledao dolje na verandu i vrtove. Sjedila je na jednoj tapeciranoj klupici ispred stolića i zurila u nebo.

49

„Došao si puzati preda mnom?“ upitala je. Skinula je poklopac ruža za usne koji je oprezno nanosila.

„Poslali su me da provjerim kako se osjeća osjetljiva biljčica.“ Posegnuo sam iza sebe kako bih zaključao bravu na vratima kupaonice, a glasni škljocaj odjeknuo je u tišini prostorije.

Nasmijala se susrevši moj pogled u zrcalu. Doimala se potpuno smirenom, ali mogao sam uočiti kako joj se grudi nadimaju; bila je uzbuđena podjednako koliko i ja.

„Uvjeravam te, dobro sam.“ Vratila je poklopac na ruž i ubacila ga u torbicu. Ustala je i krenula prema vratima. „Navikla sam da se ponašaš kao pizda. Ali Joel je vrlo drag. Trebala bih se vratiti dolje.“

Stavio sam ruku na vrata, nagnuvši se bliže njezinu licu. „Ne bih rekao.“ Usnama sam joj blago okrznuo uho, a ona je zadrhtala od kontakta. „Vidiš, on želi nešto što je moje, ali neće to moći dobiti.“

Sijevala je pogledom prema meni. „U kojem mi stoljeću živimo? Pusti me. Nisam tvoja.“ „To ti misliš“, šapnuo sam usnama joj lebdeći nad vratom. „Ali tvoje tijelo“, rekao sam prelazeći

rukama ispod njezine suknje i pritisnuvši dlan o vlažnu čipku njezinih gaćica, „misli drukčije.“ Oči su joj se sklopile i zaječala je dok mi je prst polako kružio po njezinu klitorisu. „Jebi se.“

„Drage volje“, rekao sam joj u vrat. Drhtavo se nasmijala, a ja sam je odgurnuo na vrata kupaonice. Zgrabivši joj obje ruke,

podignuo sam ih iznad njezine glave, zarobivši ih u svojima, pa se nagnuo dolje i poljubio je. Osjetio sam kako se slabašno otima i zavrtio sam glavom stegnuvši stisak.

„Drage volje“, ponovio sam pritisnuvši je ukrućenim kurcem. „O, Bože“, rekla je kad joj je glava pala na stranu izloživši mi vrat. „Ne možemo ovo raditi

ovdje.“ Prešao sam usnama dolje niz njezinu ključnu kost pa do ramena. Uhvativši joj oba zapešća

jednom rukom, drugom sam posegnuo dolje i polako povukao jednu vrpcu što joj je držala gornji dio haljine, ljubeći joj otkrivenu kožu. Pomaknuvši ruku na drugu stranu, učinio sam isto i bio nagrađen kad je gornji dio kliznuo dolje i otkrio bijeli čipkasti grudnjak bez naramenica. Jebiga. Ima li ova žena nešto što me neće natjerati da svršim u gaće? Usnama sam pratio kožu do njezinih grudi dok sam slobodnom rukom otpustio kopču. Nema šanse da ću ovaj put propustiti pogled na njezine nage dojke. Lako se otkopčao i čipka je pala otkrivši mi prizor koji je ispunjavao svaku od mojih najprljavijih maštarija. Kad sam primio jednu ružičastu bradavicu u usta, zaječala je, a koljena su joj se blago lecnula.

„Psst“, šapnuo sam u njezinu kožu. „Još“, rekla je. „Opet.“ Podignuo sam je i ona mi je obavila noge oko struka još nam čvršće približivši tijela. Oslobodio

sam joj ruke, a ona ih je odmah podignula do moje kose i grubo me privukla bliže sebi. Jebiga, obožavao sam kad je to činila. Gurnuo sam je u vrata, ali onda shvatio da mi previše odjeće stoji na putu; želio sam osjetiti vrelinu njezine kože na svojoj, želio sam se zakopati duboko u njoj i držati je stiješnjenu o zid sve dok ostali ne budu već davno u krevetu.

Činilo se da mi je čitala misli jer su joj prsti krenuli dolje na moje bokove i počeli frenetično izvlačiti moju polo majicu iz hlača, podignuvši je i svukavši mi je preko glave.

Zvuk smijeha izvana lebdio je kroz otvoren prozor i osjetio sam je kako se napela uz mene. Dugi je trenutak prošao prije nego me je pogledala u oči, i bilo je očito kako se bori nešto izreći.

„Ne bismo smjeli ovo“, najzad je kazala zavrtjevši glavom. „On me čeka.“ Nevoljko me je pokušala odgurnuti od sebe, ali nisam se dao smesti.

„Zar ga stvarno želiš?“ upitao sam osjetivši kako u meni ključa val posesivnosti. Zadržala je moj pogled, ali nije ništa odgovorila.

Spustio sam je i povukao prema toaletnom stoliću, zastavši kako bih se namjestio točno iza nje. S mjesta na kojem smo stajali imali smo savršen pogled na verandu ispod nas.

50

Privukao sam joj naga leđa uz svoja prsa i spustio usta do uha. „Vidiš li ga?“ upitao sam rukama joj milujući grudi. „Pogledaj ga.“ Lagano sam joj prelazio rukom niz trbuh i suknju pa do bedara. „Osjećaš li se zbog njega ovako?“ Prsti su mi lebdjeli uz njezino bedro pa se uvukli ispod gaćica. Mukli dahtaj pobjegao mi je iz usta kad sam tamo osjetio vlažnost i gurnuo prst unutra. „Bi li zbog njega ikad bila ovako vlažna?“

Zastenjala je i pritisnula bokove o mene. „Ne... „ „Reci mi što želiš“, šapnuo sam joj u rame. „Ja... ne znam.“ „Pogledaj ga“, rekao sam uvlačeći i izvlačeći prst iz nje. „Znaš što želiš.“ „Želim te osjetiti u sebi.“ Nije me morala dvaput zamoliti. Brzo sam otkopčao hlače i spustio ih

dolje, trljajući se o njezino dupe prije nego što ću joj podići suknju i zgužvati joj gaćice u ruci. „Strgaj ih“, šapnula je.

Nikad ni s kim nisam osjećao ovako sirovu strast, a s njom se to činilo prokleto ispravno. Snažno sam povukao, a njezine su se nježne gaćice lako pokidale. Bacio sam ih na pod, prelazeći rukama po njezinoj koži i klizeći prstima niz njezine podlaktice do dlanova koje sam položio na stol pred nama.

Bila je jebeno veličanstven prozor: povijena u struku, suknje navučene iznad kukova, savršenog dupeta. Oboje smo stenjali kad sam se ispravio i duboko prodro u nju. Nagnuvši se naprijed, utisnuo sam joj poljubac na leđa i još jednom je ušutkao.

Izvana je dopirao novi val smijeha. Joel je bio dolje. Joel, koji je u osnovi bio dobar tip, ali koji mi ju je želio oduzeti. Sama ta pomisao bila je dovoljna da me potakne na još bjesomučnije prodiranje.

Njezini prigušeni zvukovi izmamili su mi osmijeh, i nagradio sam je bržim ritmom. Jedan uvrnuti dio mene osjetio je zadovoljštinu vidjevši kako je Chloe zanijemjela zbog onoga što sam joj radio.

Dahtala je, prstima tražeći nešto za što bi se uhvatila, a moj je kurac bio toliko tvrd u njoj, i postajao sve tvrđi svaki put kad je pokušala ispustiti neki zvuk, ali bezuspješno.

Mekano joj govoreći u uho, pitao sam je želi li da je pojebem. Pitao sam je voli li kad joj prljavo govorim voli li mene vidjeti ovako surovog dok je uzimam toliko grubo da će joj ostati masnice.

Potvrdno je promucala, a kad sam je počeo nabijati brže i jače, preklinjala je tražeći još. Bočice i staklenke na stoliću zveckale su i padale na sve strane zbog žestine naših pokreta, ali u

sebi nisam mogao pronaći mjesta za brigu. Zgrabivši joj kosu, povukao sam je gore kako bi naslonila leđa na moja prsa. „Misliš li da bi se s njime mogla ovako osjećati?“

Nastavio sam prodirati unutra i vani prisiljavajući je da gleda kroz prozor. Znao sam da popuštam. Moji su se zidovi urušavali oko mene, ali nisam mario. Trebao sam da

večeras misli na mene kad legne u krevet. Želio sam da me osjeti kad sklopi oči i bude se dodirivala, sjećajući se kako sam je tucao. Slobodnom sam rukom prešao od bokova do njezine dojke obujmivši je i vrteći joj bradavicu.

„Ne“, zaječala je. „Nikad ovako.“ Spustio sam ruku i podignuo joj nogu na stol, otvorivši je šire i omogućivši da mi prodori budu još dublji.

„Osjećaš li kako mi savršeno pristaješ?“ zarežao sam joj u vrat. „Tako si jebeno dobra. Kad se spustiš dolje, želim da se sjećaš ovoga. Sjeti se što si mi radila.“

Osjećaj me je suviše preplavio i znao sam da sam blizu. Bio sam više no očajan. Žudio sam za njom kao za drogom, i to mi je obuzimalo svaku misao. Uzevši joj ruku u svoju, isprepleo sam nam prste i spustio ih dolje niz njezino tijelo do klitorisa, objema je našim rukama milujući i dražeći. Zastenjao sam kad sam osjetio kako klizim unutra i vani.

„Osjećaš li to?“ šapnuo sam joj u uho, raširivši nam prste tako da su kliznuli s obje strane moje kite.

Okrenula je glavu i zacviljela u kožu mojega vrata. Nije mi bilo dovoljno i morao sam je ušutkati. Pustivši joj kosu, nježno sam joj poklopio usta i utisnuo poljubac u njezin rumeni obraz.

51

Ispustila je prigušen vrisak, moguće je da mi je izgovorila i ime, dok joj se tijelo napinjalo, a zatim stezalo svuda oko mene.

Nakon što su joj se oči sklopile, a usne opustile u zadovoljnom uzdahu, počeo sam poduzimati ono što je bilo potrebno: ubrzao sam, gledajući u zrcalu kako joj se od mojih prodora njišu dojke.

Tijelom mi se počeo mreškati orgazam. Ruka joj je pala s moje kose kako bi mi prekrila usta, i sklopio sam oči i pustio da me preplavi plima. Moji posljednji prodori bili su duboki i žestoki dok sam se razlijevao u njoj.

Otvorio sam oči, poljubivši joj dlan prije nego sam ga odmaknuo s usana i naslonio joj čelo na rame. Glasovi ljudi koji nisu imali pojma što se događa i dalje su dopirali gore do nas. Naslonila se natrag na mene i stajali smo tako šutke nekoliko trenutaka.

Polako, počela se odmicati i namrštio sam se kad smo prekinuli kontakt. Gledao sam dok je poravnavala suknju, ponovno stavljala grudnjak i pokušavala privezati naramenice. Kad sam posegnuo dolje kako bih navukao hlače, dograbio sam pokidanu čipku njezinih gaćica i ubacio je u džep. Još uvijek se borila s haljinom kad sam joj prišao, odmaknuo joj ruke i privezao joj naramenice ne gledajući je u oči.

Prostorija je najednom postala pretijesna i kratko smo se pogledali u nelagodnoj tišini. Posegnuo sam za kvakom, želeći nešto reći, bilo što, samo da nekako popravim stvari. Kako sam mogao zahtijevati da se ševi sa mnom, i samo sa mnom, a da ne očekuje ništa zauzvrat? Čak sam i ja znao da bih time zaslužio jedan žestoki udarac u jaja. Ali naziv za ono što sam osjetio kad sam je vidio s Joelom nije se dovoljno brzo kristalizirao. Um mi je bio prazan. Frustriran, otvorio sam vrata. Oboje smo se ukočili ugledavši prizor pred sobom.

Tamo, s druge strane vrata, ruku prekriženih i značajno podignute obrve, stajala je Mina.

52

Osmo poglavlje

Istog trena kad je otvorio vrata i kad smo se našli licem u lice s Minom, sledila sam se. „Što ste točno vas dvoje radili unutra?“ upitala je prelazeći pogledom s jednog na drugo.

Rekapitulacija svega što je mogla čuti bljeskala mi je glavom, i osjetila sam navalu vrućine kako mi se širi kožom.

Kriomice sam pogledala gospodina Ryana, koji je napravio to isto, potom se ponovno okrenuo prema Mini, a ja sam zatresla glavom. „Ništa. Morali smo razgovarati, to je sve.“ Pokušala sam odglumiti, ali znala sam da me je odalo drhtanje glasa.

„Oh, čula sam nešto unutra, ali to sasvim sigurno nije bio razgovor“, rekla je smijuljeći se. „Ne budi šašava, Mina. Razgovarali smo o poslu“, rekao je pokušavši je zaobići. „Zar u kupaonici?“ upitala je. „Da. Poslali ste me ovamo da je potražim. I ovdje sam je pronašao.“ Ona se premjestila ispred njega prepriječivši mu put. „Zar misliš da sam glupa? Nije tajna da

vas dvoje ni o čemu ne razgovarate, nego vrištite. Onda, što? Jeste li vas dvoje sad, ono kao, par?“ „Ne!“ oboje smo dreknuli uglas, a pogledi su nam se nakratko susreli prije nego što smo ih opet

odvratili. „Znači... onda se samo ševite“, rekla je i činilo se da nijedno od nas ne pronalazi riječi kako

bismo joj odgovorili. Napetost u tom hodniku bila je toliko snažna da sam na trenutak pomislila koliko bih zapravo nastradala kad bih skočila s trećeg kata. „Koliko dugo?“

„Mina... „ počeo je, odmahujući glavom, i prvi put da sam zaista osjetila suosjećanje zbog njegove nelagode. Nikad ga nisam vidjela ovakvog. Kao da mu čitavo ovo vrijeme nije palo na pamet da bismo se mogli suočiti s posljedicama našeg vlastita kaosa.

„Koliko dugo, Bennette? Chloe?“ upitala je prelazeći pogledom s jednog na drugo. „Ja - mi smo - samo...“ počela sam, ali samo što? Kako bih mogla objasniti bilo što od ovoga?

„Mi smo... „ „Pogriješili smo. Bila je ovo pogreška.“ Njegov je glas presjekao moje misli i pogledala sam ga u

šoku. Zašto mi je toliko smetalo ovo što je rekao? Ovo jest bila pogreška, pa ipak, čuvši ga kako to izgovara... boljelo je.

Nisam bila u stanju odvratiti pogled kad je ona progovorila: „Pogreška ili ne, sad mora prestati. Sto da je umjesto mene naišla Susan? Bennette, ti si joj šef! Zar si to zaboravio?“ Duboko je uzdahnula. „Čujte, odrasle ste osobe, i nemam pojma što se ovdje događa, ali što god učinili, nemojte dopustiti da Elliott dozna.“

Val mučnine preplavio me je na samu pomisao da bi Elliott ikad mogao otkriti nešto o ovome, i koliko bi bio razočaran. Nisam to mogla podnijeti. „To neće biti problem“, rekla sam namjerno izbjegavajući Bennettov pogled. „Imam namjeru učiti iz vlastitih pogrešaka. Ispričajte me.“

Prošla sam pokraj njih pa krenula prema stubama, a bijes i bol smjestili su se poput teškog kamena duboko u mome želucu. Snaga radne etike i motivacija uvijek su me nosili kroz teška razdoblja u životu: prekide, majčinu smrt, neugodna iskustva s prijateljima. Moja vrijednost kao zaposlenica RMG-a sad je bila okaljana sumnjom u samu sebe. Jesam li pokušavala izmamiti njegovo odobravanje time što sam se ševila s njime? Sad kad je, čini se, shvatio - najzad - da bi mu moglo naštetiti ako drugi doznaju za nas, hoće li propitkivati moje procjene?

Bila sam pametnija od ovoga. I bilo je vrijeme da se tako počnem i ponašati. Pribrala sam se prije nego što ću izići i vratiti se na svoje mjesto pokraj Joela. „Je li sve u redu?“ upitao je.

53

Okrenula sam glavu, dopustivši si da ga na trenutak pogledam. Bio je zapravo prilično sladak: uredno počešljana tamna kosa, lijepo lice i najljepše plave oči koje sam ikad vidjela. Bio je sve ono za čim bih trebala težiti. Pogled mi se naglo podignuo trenutak kasnije kad se za stol vratio gospodin

Ryan, zajedno s Minom, ali brzo sam ga odvratila. „Aha, samo se ne osjećam baš najbolje“, rekla sam okrenuvši se ponovno Joelu. „Mislim da bih

mogla poći kući.“ „Izvoli“, rekao je ustavši kako bi mi izvukao stolac. „Otpratit ću te do auta.“ Pozdravila sam se sa svima, osjećajući nepoznat oblik Joelova dlana na slabinama dok smo

izlazili iz kuće. Jednom na prilazu, stidljivo mi se nasmiješio i uzeo mi ruku. „Zbilja mi je bilo drago što smo se upoznali, Chloe. Volio bih te katkad nazvati i možda dogovoriti taj ručak.“

„Daj mi svoj telefon“, rekla sam. Dijelom sam osjećala grizodušje što to činim, imajući na umu da sam bila s drugim muškarcem nema tomu ni dvadeset minuta, a sad dajem svoj broj drugome. Ali bilo je vrijeme da ovo ostavim za sobom, a ručak s finim momkom bio je dobar početak.

Osmijeh mu se raširio kad sam mu vratila telefon, i zauzvrat mi je dao svoju posjetnicu. Uzevši mi ruku, prinio ju je usnama. „Nazvat ću te u ponedjeljak, onda. Nadam se da tvoje cvijeće nije sasvim uvenulo.“

„Važna je namjera“, rekla sam nasmiješivši se. „Hvala ti.“ Doimao se toliko iskrenim, toliko sretnim zbog puke mogućnosti da ćemo se ponovno vidjeti, i

smjesta mi je sinulo da bih sad trebala biti zanesena ili osjetiti vrtoglavicu. No, samo sam željela povratiti.

„Trebala bih poći.“ Joel je kimnuo otvorivši mi vrata automobila. „Naravno. Nadam se da će ti uskoro biti bolje.

Polako vozi, i laka ti noć, Chloe.“ „Laku noć, Joele.“ Zatvorio je vrata, a ja sam upalila motor, očiju uprtih ravno ispred sebe dok sam se udaljavala

od obiteljske kuće svojega šefa. Iduće jutro, na satu joge, promislila sam bih li se izjadala Juliji. Bila sam prilično sigurna da ću

se sama moći nositi sa svime, ali nakon cijele noći buljenja u strop i posvemašnje sluđenosti, shvatila sam da se ipak trebam nekome povjeriti.

Imala sam Saru, a više od ikog, Sara bi razumjela koliko nemoguć može biti moj seksi šef. Ali ona je također radila za Henryja i nisam je željela dovoditi u neugodan položaj tražeći od nje da čuva tako veliku tajnu. Znala sam da bi Mina vrlo rado sa mnom razgovarala da sam je to zamolila, ali bila je Ryanica, a spoznaja što je sve mogla načuti bila mi je više nego neugodna.

Bili su ovo trenuci kad sam zbilja željela da je moja majka živa. Sama pomisao na nju izazvala mi je žestoku bol u grudima i izmamila suze u oči. Dolazak ovamo, kako bih s njom provela posljednje godine njezina života, bila je najbolja odluka koju sam ikad donijela. I, koliko život daleko od oca i prijatelja nekad bio težak, znala sam da se sve događa s razlogom. Samo bih voljela kad bi taj razlog malo požurio i najzad se objelodanio.

Mogu li uopće reći Juliji? Moram priznati da sam bila prestravljena onim što bi mogla pomisliti o meni. Ali i više od toga, bilo je zastrašujuće sve te riječi izgovoriti nekome naglas.

„Okej, samo me nastavi tako gledati“, rekla je. „Ili ti se nešto mota po glavi, ili sam toliko ogavno oznojena da bi mi trebalo biti neugodno.“

Pokušala sam joj ne reći ništa, pokušala sam to otresti iz misli i pustiti je da misli kako zaista smiješno izgleda. Ali nisam mogla. Težina i pritisak posljednjih nekoliko tjedana sručili su se na mene i, prije nego što sam se uspjela suspregnuti, brada mi je zadrhtala i počela sam cmizdriti poput djeteta.

„To sam i mislila. Hajde.“ Pružila mi je ruku i pomogla mi da se ustanem, usput nam skupljajući stvari, pa me je povela prema vratima.

54

Nakon dvadeset minuta, i nakon dva koktela, gledala sam Julijin šokirani izraz lica za stolom u našem omiljenom restoranu. Sve sam joj ispričala: o trganju gaćica, mom oduševljenju trganjem gaćica, o raznoraznim lokacijama, našem mržnjom prožetom ljubakanju, Mininu otkriću, mom osjećaju krivnje jer sam imala dojam da sam izdala Elliotta i Sušan, o Joelu, neandertalskim izjavama gospodina Ryana i, naposljetku, o strahu da sam zaglibila u najbolesnijem odnosu u povijesti čovječanstva, bez imalo snage da se iskobeljam.

Kad sam podignula pogled i susrela se s njezinim, lecnula sam se; izgledala je kao da je upravo svjedočila gadnoj prometnoj nesreći.

„Okej, daj da samo provjerim jesam li dobro shvatila.“ Kimnula sam čekajući da nastavi. „Spavaš sa svojim šefom.“ Blago sam se zgrčila. „Pa, tehnički ne...“ Podignula je ruku kako bi me spriječila da završim rečenicu. „Dobro, dobro. To sam shvatila. A

to je onaj isti šef kojeg tako ljupko nazivaš prekrasnim gadom?“ Teško sam uzdahnula i ponovno kimnula. „Ali ti ga mrziš.“

„Točno“, promrmljala sam odvrativši oči od nje. „Mrzim. Jako ga mrzim.“ „Ne želiš biti s njim, ali ne možeš mu odoljeti?“ „Bože, ovo zvuči kudikamo gore kad čujem iz tuđih usta“, prostenjala sam i uronila licem u

šake. „Zvučim kao prava glupača.“ „Ali, trenuci seksa su dobri“, rekla je s daškom humora u glasu. „Dobro nije ni blizu točnom opisu, Julia. Fenomenalno, intenzivno, ludo, multiorgazmično

divno nije ni blizu točnom opisu.“ „Postoji li uopće riječ multiorgazmično?“ Protrljala sam lice i ponovno uzdahnula. „Zaveži.“ „Pa“, pažljivo je odvratila pročistivši grlo. „Rekla bih da njegov problem ipak nije mali penis...“ Pustila sam da mi glava padne na dlanove na stolu. „Ne. Ne, definitivno nije.“ Malo sam

podignula pogled začuvši njezin prigušen smijeh. „Julia! Ovo nije nimalo smiješno.'„ „Dopustit ćeš mi da se ne složim s tobom. Kladim se da čak i ti možeš uvidjeti koliko je sve to

suludo. Mislim, od svih ljudi koje poznajem, ti si posljednja osoba koju bih ikad mogla zamisliti u ovakvoj situaciji. Uvijek si bila toliko ozbiljna, uvijek bi isplanirala svaki i najmanji korak u svome životu. Daj, ženo, imala si samo nekoliko pravih momaka s kojima si hodala smiješno dugo vremena, prema bilo čijim standardima, prije nego što bi spavala s njima. Ovaj tip mora da je nešto sasvim drugo.“

„Znam da nema ništa loše u čisto seksualnoj vezi - s time se mogu nositi. I znam da s vremena na vrijeme mogu biti frikuša, ali riječ je o tome da imam osjećaj kako nemam kontrolu nad samom sobom kad sam s njime. Mislim, čak mi se ni ne sviđa, pa ipak... stalno mu se vraćam.“

Julia je otpila gutljaj svoga koktela i gotovo da sam mogla vidjeti kako joj se okreću kotačići dok razmišlja o svemu što sam joj kazala. „Što je tebi doista važno?“

Pogledala sam gore u nju, shvativši. „Moj posao. Moj život nakon ovoga. Moje poimanje hvalevrijedne zaposlenice. Svijest da vrijedim kao suradnica.“

„A možeš li o svemu tome razmišljati s ugodom i dalje se ševiti s njime?“ Slegnula sam ramenima, nesposobna razmrsiti klupko misli. „Ne znam. Kad bih imala osjećaj

da je to sve odvojeno, možda. Ali naši susreti su uvijek vezani uz posao. Ne postoji slučaj da nisu bili istodobno povezani posao i seks.“

„Onda moraš pronaći način kako s time prestati. Moraš se nekako držati podalje od njega.“ „Nije to tako jednostavno“, oštro sam uzvratila odmahujući glavom i počevši se opravdavati.

„Radim za njega. Nije da mogu tako lako izbjeći svaku priliku da budem s njime nasamo. Upravo je suludo koliko sam puta zapravo odbila seks, da bismo se onda poševili samo nekoliko sati kasnije. A povrh svega, zajedno idemo na jedan službeni put za dva tjedna. Isti hotel, iste aktivnosti. Kreveti!“

55

„Chloe, što te je spopalo?“ upitala je Julia zaprepaštenim glasom. „Želiš li da se to nastavi?“ „Ne! Naravno da ne želim!“ Sumnjičavo me je odmjerila. „Mislim... jednostavno sam drukčija kad sam s njime. Ono, želim stvari koje nikad prije nisam

željela, i možda bih se trebala jednostavno prepustiti. Samo, voljela bih kad bih to isto htjela s nekim drugim, nekim jednostavnijim muškarcem, na primjer, s Joelom. To sa šefom nije baš pristojno.“

„A što te točno taj tvoj šef tjera da poželiš? Kao udaranje po dupetu i tomu slično?“ uzvratila je Julia hihoćući se, ali kad sam odvratila pogled, čula sam je kako se zgranula. „O, moj Bože, zar te je udario?“

Moje širom rastvorene oči poletjele su natrag prema njoj. „Može li to malo glasnije, Julia. Mislim da te onaj tip otraga nije čuo.“ Čim sam se uvjerila da nitko ne pogledava prema nama, zagladila sam neposlušne pramenove kose s čela. „Gle, svjesna sam da moram prestati s time, ali ja...“ Zastala sam u pola rečenice osjetivši kako mi se koža naježila. Dah mi je zapeo u grlu i polako sam se okrenula kako bih pogledala prema vratima. Bio je to on, ležerno odjeven u crnu majicu, traperice i tenisice, a kosa mu je bila u još seksipilnijem neredu nego inače. Okrenula sam se natrag prema Juliji osjetivši kako mi sva krv nestaje iz lica.

„Chloe, što nije u redu? Izgledaš kao da si upravo vidjela duha“, rekla je Julia posegnuvši preko stola i dotaknuvši mi ruku.

Teško sam progutala u pokušaju da dođem do glasa: „Vidiš li onog muškarca pored vrata? Visokog, zgodnog?“ Blago je podignula glavu kako bi pogledala, a ja sam je lupnula nogom ispod stola. „Ne budi toliko uočljiva! To je moj šef.“

Julijine su se oči raširile, a čeljust pala. „Sveca mu“, dahnula je, odmahujući glavom dok ga je odmjeravala od glave do pete. „Bome, nisi se šalila, Chloe. Onaj tamo jest prekrasan gad. Ne bih ga izbacila iz svog kreveta. Ni iz auta. Ni garderobe. Ni dizala, ni... „

„Julia! Ne pomažeš mi!“ „Tko je plavuša?“ upitala je pokazavši prema njima. Okrenula sam se natrag i vidjela kako

gospodina Ryana vode do stola u društvu s visokom, dugonogom plavušom, a on joj je položio ruku na donji dio leđa. Oštar ubod ljubomore probio mi je grudi.

„Kakva pizda“, prosiktala sam. „Nakon onoga sinoć? Mora da se šali.“ Baš kad je zaustila odgovoriti, Julijin je telefon zazvonio i ona je posegnula za njime u svoju torbicu. „Hej, dušo!“ rekla mi je da je to njezin zaručnik te da će razgovor potrajati.

Ponovno sam pogledala prema gospodinu Ryanu koji je razgovarao i smijao se s plavušom. Nisam bila kadra odlijepiti pogled. Bio je još privlačniji u ovako opuštenom okruženju: smiješio se, oči su mu plesale dok se smijao. Pizda! Kao da mi je čuo misli, podignuo je glavu i pogledi su nam se susreli. Stisnula sam čeljust i okrenula se, odbacivši ubrus na stol. Morala sam se pošto-poto izgubiti odavde. „Odmah se vraćam, Julia.“

Ona je kimnula i odsutno odmahnula ne prekidajući razgovor. Ustavši, žurno sam prošla mimo njegova stola, pobrinuvši se da mu izbjegavam pogled. Upravo sam skrenula za ugao i uočila sigurnost ženskog toaleta kad sam osjetila snažnu ruku na svojoj podlaktici. „Čekaj.“

Njegov me je glas prostrijelio. Okej, Chloe, možeš ti ovo. Samo se okreni i pogledaj ga i reci mu neka odjebe. To je šupak koji

te je sinoć nazvao pogreškom, a već danas osvanuo s nekom plavokosom droljicom. Ispravivši ramena, okrenula sam se licem prema njemu. Sranje. Izgledao je još bolje ovako

izbliza. Uvijek sam ga viđala savršeno dotjeranog, ali jutros se očito nije obrijao i očajnički sam željela osjetiti kako mi grebe obraze svojom bradicom.

Ili bedra. „Kojeg vraga želiš?“ Ispalila sam istrgnuvši ruku iz njegova stiska. Lišena blagodati svojih

potpetica, imala sam osjećaj kako se nadvio nada mnom poput kakvog tornja. Gledajući gore u

56

njegovo lice, mogla sam mu vidjeti izražene podočnjake. Doimao se umornim. Pa, super. Ako mu je noć bila upola loša kao moja, nitko sretniji od mene.

Prošavši rukom kroz kosu, ogledavao se oko sebe s nelagodom. „Želim razgovarati s tobom. Da ti objasnim za sinoć.“

„Što se tu ima objašnjavati?“ upitala sam kimajući glavom prema sali i plavuši koja je i dalje sjedila za njegovim stolom. Grudi su mi se ponovno stegnule, bolno. „Promjena ambijenta. Kužim. Zapravo mi je drago što te vidim ovako ovdje - pomaže mi da se podsjetim zašto je ova stvar među nama bila jezivo loša ideja. Ne želim se indirektno jebati sa svim tvojim drugim ženskima.“

„O čemu ti to, dovraga?“ upitao je pogledavši me. „Zar misliš na Emily?“ „A tako se zove? Pa, uživajte u jelu vi i ta vaša Emily, gospodine Ryan.“ Okrenula sam se na

odlazak, ali sam ponovno bila zaustavljena kad me je još jednom ščepao za ruku. „Pusti me!“ „Zašto ti je uopće stalo?“ Naša je prepirka počela privlačiti pažnju osoblja koje je prolazilo na putu do kuhinje. Nakon

hitrog pogleda oko sebe, povukao me je u toalet i zaključao vrata. No krasno, opet toalet. Odgurnula sam ga od sebe kad mi se približio. „Ma što ti pada na pamet? I zašto misliš da mi je

stalo? Sinoć si me poševio, nabrojio mi sve razloge zašto ni pod razno ne mogu poželjeti izići s Joelom, a sad si ti ovdje s nekom drugom! Dopustila sam sebi da zaboravim kakav si zapravo kurviš. Tvoje je ponašanje potpuno očekivano - a bijesna sam na samu sebe.“ Bila sam toliko ljutita da sam si nokte doslovce zakopala u dlanove.

„Misliš da sam ovdje došao na spoj!“ Teško je uzdahnuo odmahujući glavom. „Ovo je jebeno nevjerojatno. Emily mi je prijateljica. Vodi jednu dobrotvornu organizaciju čiji smo sponzori. To je sve. Trebao sam se s njom sastati u ponedjeljak kako bismo potpisali neke dokumente, ali morala je promijeniti let u posljednji trenutak i odlazi iz države danas popodne. Nisam bio ni s kim drugim otkako...“ Zastao je kako bi promislio što će reći. „Otkako smo prvi put... znaš...“ Dovršio je pokazujući neodređeno rukom između nas.

Molim? Stajali smo tamo zureći jedno u drugo dok sam pokušavala provariti njegove riječi. Nije spavao

ni s kim drugim. Zar je takvo što uopće bilo moguće? Znala sam vrlo dobro kakav je ženskaroš. Osobno sam svjedočila njegovoj sve većoj vojsci lutkica na tvrtkinim domjencima, a da ne spominjem priče koje su kolale zgradom. A čak i da je govorio istinu, to nije mijenjalo činjenicu da mi je još uvijek šef, i da je ovo među nama pogrešno.

„Pored svih onih žena što se bacaju na koljena pred tobom, ti nisi ni jednu kresnuo? Jao, dirnuta sam.“ Okrenula sam se prema vratima.

„To nije toliko teško za povjerovati“, zarežao je i mogla sam osjetiti kako mu oči pale kožu na mojim leđima.

„Ma znaš što, nije ni važno. Sve je ionako bila pogreška, zar ne?“ „Vidi, o tome sam i želio razgovarati s tobom.“ Primaknuo se bliže, a njegov miris - poput meda

i kadulje - preplavio me je. Odjednom sam se osjećala kao u zamci, kao da je nedostajalo kisika u ovoj skučenoj prostoriji. Morala sam izići odavde, smjesta. Sto je ono Julia kazala, nema tomu ni pet minuta? Ne smiješ ostati nasamo s njime? Dobar savjet. Sasvim slučajno, ovaj mi je par gaćica bio osobito drag i stvarno nisam željela da završe u njegovu džepu.

Okej, ovo je bila laž. „Hoćeš li se naći s Joelom?“ upitao je iza mojih leđa. Ruka mi je bila na kvaki. Samo sam je

trebala okrenuti i bila bih na sigurnom. No, ukipljena, zurila sam u ta vražja vrata činilo se minutama.

„Zar je bitno?“ „Mislio sam da smo se oko toga sinoć sporazumjeli“, rekao je, toplog daha na mojoj kosi. „Aha,

svašta smo rekli sinoć.“ Prsti su mu se podizali uz moju ruku i spustili tanku naramenicu s ramena. „Nisam želio reći da je ovo bila pogreška“, šapnuo je u moju kožu. „Samo sam se uspaničio.“

57

„Ali to ne znači da nije istina.“ Tijelo mi se instinktivno naslonilo na njegovo, a glava blago nagnula dopuštajući mu lakši pristup. „Oboje to znamo.“

„Ipak to nisam smio reći.“ Prebacio mi je konjski rep preko ramena i stao mi mekanim usnama prelaziti po leđima. „Okreni se.“

Dvije riječi. Kako je moguće da me dvije tako jednostavne riječi mogu natjerati da sve dovedem u pitanje? Jedno je bilo da me stisne uza zid ili silom uzme, ali sad je sve prepuštao meni. Snažno si ugrizavši usnicu, pokušala sam se prisiliti da okrenem kvaku. Ruka mi se trgnula prije nego što je pala niz bok, poražena.

Okrenula sam se i podignula oči prema njegovima. Spustio je ruku na moj obraz, palcem mi prelazeći preko donje usne. Pogledi su nam se

prikovali, i upravo kad sam pomislila da više neću moći izdržati ni sekundu, privukao me je sebi i pritisnuo usne o moje.

Onog trenutka kad smo se poljubili, tijelo mi se prestalo opirati i nisam mu se mogla dovoljno približiti. Torbica mi je pala na pločice pokraj nogu, a ruke zaronile u njegovu kosu privlačeći ga bliže. Pritisnuo me je o zid i spustio ruke niz moje tijelo malo me podignuvši. Uvukao je ruku u moje hlače za jogu i obujmio mi dupe.

„Jebote. Što to nosiš?“ Zastenjao je u moj vrat, dlanom klizeći naprijed-natrag preko ružičastog satena. Sasvim me podignuvši, obavio mi je noge oko svog struka i još me više stisnuo uza zid. Zaječao je kad sam mu uzela ušnu resicu među zube.

Spustivši jednu stranu moje majice, usnama mi je usisao bradavicu. Glava mi je pala natrag i dočekala se o zid kad sam osjetila grebanje njegova neobrijanog lica na svojim dojkama. Reski zvuk prolomio se mojom izmaglicom i čula sam ga kako je opsovao. Moj mobitel. Spustivši me na stopala, odmaknuo se, lica već uobičajeno smrknutog. Brzo sam vratila odjeću na mjesto, napravivši grimasu kad sam ugledala sliku na zaslonu.

„Julia“, odgovorila sam zadihano. „Chloe, jebeš li se to u zahodu s onim slasnim muškim kolačićem?“ „Dolazim za sekundu, okej?“ prekinula sam razgovor i ubacila mobitel natrag u torbicu.

Podignula sam pogled prema njemu osjećajući kako mi se razum vraća nakon blage opijenosti. „Trebala bih poći.“

„Čuj, ja...“ ponovno ga je prekinula zvonjava mojega telefona. Odgovorila sam ne gnjaveći se pogledati u zaslon. „Bože moj, Julia! Ne jebem se sa slasnim

muškim kolačićem!“ „Chloe?“ Joelov zbunjeni glas začuo se kroz mobitel. „Oh... bok.“ Sranje. Ovo nije moguće. „Drago mi je što čujem da se ne... jebeš... sa slasnim muškim kolačićem“, rekao je Joel kruto se

nasmijavši. „Tko je to?“ zarežao je Bennett. Pritisnula sam dlan o njegove usne i uputila mu najzavodljiviji pogled koji sam mogla izvući.

„Čuj, nisam baš u prilici da sad razgovaram.“ „Aha, oprosti što te gnjavim u nedjelju, ali nisam mogao prestati misliti na tebe. I ne bih htio

nikoga uvaliti u nevolju ili takvo što, ali baš nakon što si otišla, provjerio sam svoju elektroničku poštu i vidio potvrdu za dostavljeni aranžman.“

„Zbilja?“ upitala sam hineći zanimanje. Pogled mi je bio prikovan za Bennetta. „Pa, čini se da ga je potpisao Bennett Ryan.“

58

Deveto poglavlje

Gledao sam kako joj licem istodobno prelazi nekoliko različitih izraza: nelagoda, nervoza, a onda... znatiželja? Jedva sam mogao razabrati muški glas s druge strane linije i osjetio sam kako se u meni ponovno budi pećinski čovjek. Tko ju je, dovraga, zvao?

Najednom, oči su joj se zasuzile, a glasić u glavi mi je rekao da bih trebao biti nervozan. „Pa, hvala ti što si me obavijestio. Da. Da, hoću. Okej. Da, nazvat ću te kad odlučim. Hvala na pozivu, Joele.“

Joel? Jebeni Cignoli. Završila je razgovor i polako vratila mobitel u torbicu. Oborena pogleda, odmahivala je glavom

i malo se nasmijala prije nego što joj se zločesti osmijeh došuljao na usne. „Postoji li nešto što mi želite reći, gospodine Ryan?“ upitala je slatkim glasom, a zbog nekog

razloga postao sam još nervozniji. Mozgao sam, ali nisam se mogao ničeg sjetiti. O čemu ona govori?

„Imala sam najčudniji razgovor ikad. Čini se da je Joel jutros pregledavao svoju elektroničku poštu, i primio je potvrdu za dostavu mog cvijeća. Nikad nećeš pogoditi što je tamo pisalo.“

Primaknula mi se korak bliže, a ja sam instinktivno ustuknuo. Nije mi se sviđalo kamo ovo ide. „Ispostavilo se da je netko potpisao dostavnicu.“

Jao, sranje. „Ime na dostavnici je Bennett Ryan.“ Majku mu. Kojeg sam se vraga uopće potpisao vlastitim imenom? Pokušao sam se sjetiti

odgovora, ali mozak mi je najednom bio sasvim prazan. Očito, moja joj je šutnja rekla sve što je trebala znati.

„Ti pasji sine! Potpisao si, a zatim si mi lagao?“ Snažno me je udarila u prsa i svladao me je iznenadan nagon da zaštitim jaja. „Zašto si to učinio?“ Leđa su mi sad bila oslonjena na zid i frenetično sam tražio izlaz.

„Ja... molim?“ mucao sam, a srce kao da mi je željelo iskočiti. „Ozbiljno! Koji vrag?“ Trebao sam smisliti odgovor, i to brzo. Prelazeći rukama kroz kosu po stoti put u posljednjih

nekoliko minuta, zaključio sam daje najbolje jednostavno biti iskren. „Ne znam, okej?“ ispalio sam. „Samo sam... jebiga!“ Izvadila je svoj mobitel i stala nekome pisati poruku. „Što radiš?“ upitao sam.

„Nije da te se tiče, ali pišem Juliji neka ode bez mene. Ne odlazim odavde dok mi ne priznaš istinu.“ Zurila je u mene i mogao sam osjetiti kako joj bijes izbija u valovima. Nakratko sam promislio obavijestiti Emily što se događa, ali vidjela me je kako slijedim Chloe; bio sam prilično siguran da je dosad već shvatila.

„Onda?“ Susreo sam joj pogled i duboko uzdahnuo. Nema nikakve šanse da ovo mogu objasniti i pritom

ne zvučati kao da sam otišao na kvasinu. „Okej, da, ja sam to potpisao.“ Zurila je u mene, grudi su joj se nadimale, a šake stegnule toliko čvrsto da su joj članci

pobijeljeli. „I?“ „I... bacio sam ga.“ Dok sam stajao nasuprot njoj, shvatio sam da zaslužujem sav njezin bijes.

Nisam bio pošten. Nisam joj nudio ništa, ali svejedno sam stajao na putu nekome tko bi je možda mogao usrećiti.

„Ti si jebeno nevjerojatan“, prosiktala je kroz stisnute zube. Znao sam da se pokušava suspregnuti da ne poleti preko prostorije i ne odalami me. „Objasni mi zašto si to učinio.“

59

Ovo je bio dio na koji nisam znao odgovor. „Zato što... „ Počešao sam se po potiljku. Mrzio sam sebe što sam se doveo u ovu situaciju. „Zato što ne želim da izlaziš s Joelom.“

„Nakon svega onog idiotskog, šovinističkog ponašanja - što ti sebi umišljaš, dovraga? Samo zato što smo se seksali, ne znači da možeš umjesto mene donositi odluke. Nismo par, i ne izlazimo. Kvragu, čak se ni ne podnosimo!“ urlala je.

„Misliš da to ne znam? Nema nikakvog smisla, okej? Ali kad sam vidio to cvijeće... mislim, daj, bile su to jebene ruže!“

Izgledala je kao da će me poslati u neku stvar. „Jesi li ti na kakvim lijekovima? Kakve veze ima činjenica da su to bile ruže?“

„Ti mrziš ruže!“ Kad sam to izgovorio, lice joj se objesilo, a oči postale blage i tamne. Nastavio sam blebetati: „Jednostavno sam ih vidio i reagirao. Nisam zastao i promislio. Sama pomisao da te on dodiruje...“ Šake su mi se stisnule na bokovima i glas mi je utihnuo dok sam se pokušavao pribrati. Svakom sam sekundom postajao sve bjesniji; na sebe, jer sam bio slab i pustio da mi emocije podivljaju, opet, a na nju jer je imala ovakav jebeno neobjašnjiv učinak na mene.

„Okej, čuj“, rekla je smirivši disanje. „Ne kažem da se slažem s onim što si učinio, ali razumijem... do određene mjere.“

Pogled mi je poletio prema njoj u šoku. „Lagala bih kad bih rekla da se i sama ne osjećam podjednako posesivno“, nevoljko je priznala.

Nisam mogao povjerovati u ono što čujem. Je li upravo priznala da i sama isto osjeća? „Ali to ne mijenja činjenicu da si mi lagao. Lagao si mi ravno u oči. Možda i mislim da si uglavnom bahati šupak, ali uvijek si bio netko za koga sam bila uvjerena da će biti iskren.“ Ustuknuo sam. Bila je u pravu.

„Žao mi je.“ Moja je isprika ostala visjeti u zraku i nisam bio siguran tko je od nas dvoje bio više iznenađen.

„Dokaži.“ Pogledala me je toliko smireno, a na licu joj se nije mogla pročitati nikakva emocija. Na što je mislila? Onda mi je sinulo. Dokaži. Nismo mogli govoriti riječima, jer riječi su samo vodile k nevolji. Ali ovo? Ovo je ono što smo bili, i kad bi mi pružila samo ovu jednu priliku da se iskupim za ono što sam učinio, iskoristio bih je.

U ovom sam je trenutku strahovito mrzio. Mrzio sam je jer je bila u pravu, a ja u krivu, i mrzio sam što me je prisiljavala da biram. A najviše od svega, mrzio sam to koliko sam je želio.

Smanjio sam razdaljinu među nama rukom joj obujmivši stražnji dio vrata. Privukao sam je sebi, susrevši se s njezinim pogledom dok sam joj privlačio usne svojima. Bio je ovo neizgovoreni izazov. Nijedno od nas nije htjelo popustiti i priznati da je ovo - ma što to bilo - bilo izvan naše kontrole.

Ili, možda smo oboje upravo priznali. Onog trena kad su nam se usne spojile, tijelom mi je prostrujalo poznato uzbuđenje. Ruke su mi se žarile duboko u njezinu kosu, zabacivši joj glavu unatrag kako bi prihvatila sve

što sam joj davao. Ovo je moglo možda biti zbog nje, ali sigurno je ko vrag da sam ja taj koji će preuzeti kontrolu. Pritisnuvši tijelo o njezino, zastenjao sam osjetivši kako joj svaka oblina pristaje mojoj. Želio sam da me ova potreba napusti, da je zadovoljim i krenem dalje, ali svaki put kad bih je osjetio, bilo je bolje nego prije.

Pao sam na koljena i privukao je bliže dograbivši joj kukove. Podignuo sam joj majicu i ljubio svaki centimetar otkrivene kože, uživajući u napinjanju njezinih mišića dok sam je istraživao. Podignuo sam pogled, te zakačio prste o pojas njezinih hlača. Sklopila je oči i grickala donju usnicu. Osjetio sam kako mi se kurac ukrutio od iščekivanja onoga što ću ubrzo učiniti.

Povukao sam hlače niz njezina bedra, koža joj se naježila dok sam joj prelazio prstima niz noge. Ruka joj je krenula prema mojoj kosi i grubo je povukla, a ja sam zastenjao kad sam vratio pogled gore na nju. Pratio sam rub nježnog satena gaćica, zastavši na tankoj vrpci na kukovima. „Gotovo su prelijepe da ih se uništi“, rekao sam omotavši trakice oko obje ruke.

60

„Gotovo.“ Brzo sam ih povukao i lako su se pokidale, dopustivši mi da strgnem ružičastu tkaninu i tutnem je u džep.

Potom me je svladala žurba i brzo sam joj oslobodio jednu nogu prebacivši je preko svog ramena i ljubeći joj mekanu kožu unutarnje strane bedra.

„Oh, sranje“, rekla je izdahnuvši i prelazeći mi rukama kroz kosu. „Oh, sranje, molim te.“ Dok sam joj najprije njuškao, a zatim polako lickao klitoris, snažno me je ščepala za kosu i

gurnula kukove prema mojim ustima. Nešto nerazumljivo otelo joj se s usana u promuklom šaptu, i vidjevši je ovako potpuno

prepuštenu, shvatio sam kako je bespomoćna podjednako kao i ja. Bila je ljuta na mene, toliko ljuta da je jednim dijelom vjerojatno željela oviti nogu oko mog vrata i zadaviti me, ali barem mi je dopuštala da joj pružim nešto što je bilo, na mnogo načina, toliko intimnije od pukog seksanja. Bio sam na koljenima, a ona je bila ranjiva i ogoljena.

Bila je također i vlažna i imala je jebeno sladak okus, baš kao što je i izgledala. „Mogao bih te jebeno pojesti“, šapnuo sam, povukavši se unatrag dovoljno da joj mogu

kriomice vidjeti izraz lica. Ljubeći joj bok, promrmljao sam: „Ovo bi bilo toliko bolje kad bih te mogao nekamo poleći. Stol u konferencijskoj dvorani, možda.“

Povukla me je za kosu odgurnuvši me unatrag uz osmijeh. „I ovdje mi sasvim odgovara. Da se nisi usudio prestati.“ Gotovo sam naglas priznao da ne bih ni mogao, i počela mi se gaditi pomisao da samo i pokušam, ali ubrzo sam ponovno bio sasvim izgubljen u njezinoj koži. Želio sam upamtiti svaku psovku i molbu koja joj je pobjegla s usana i znati da sam ja razlog tomu. Ječao sam o nju, tjerajući je da krikne kad je izvila svoje tijelo bliže meni. Kliznuvši dvama prstima u nju, povukao sam joj kukove drugom rukom kako bih je potaknuo da uskladi ritam s mojim. Počela je izvijati kukovima, najprije polako, pritišćući se o mene, a zatim sve brže. Mogao sam osjetiti kako se sva napela: noge, trbuh, ruke u mojoj kosi.

„Tako sam blizu“, dahtala je, nesigurnih pokreta koji su postajali isprekidani i pomalo divlji, i jebeš sve ako se i sam nisam osjećao pomalo divljim. Želio sam je gristi i sisati, zakopati prste unutra i potpuno je izluditi. Zabrinuo sam se da nisam postao pregrub, ali njezino je disanje postalo dahtanje i prigušeno preklinjanje. Kad sam okrenuo zapešće i gurnuo dublje, kriknula je, noge su joj drhtale dok ju je obuzimao vrhunac.

Trljajući joj kuk, polako sam joj spustio nogu i gledao joj stopala samo za slučaj da me ipak odluči udariti. Prešao sam prstom preko svoje usnice i promatrao kako joj se oči vraćaju u fokus.

Odgurnula me je od sebe i brzo poravnala odjeću, gledajući me dok sam klečao pred njom. Stvarnost se došuljala natrag dok su se različiti zvukovi ljudi koji su objedovali s druge strane vrata miješali sa zvukovima našeg teškog disanja.

„Nije ti oprošteno“, rekla je i posegnula dolje za svojom torbicom. Otključala je vrata i napustila prostoriju bez ijedne riječi.

Polako sam ustao i gledao za njom pokušavajući shvatiti što se netom dogodilo. Trebao bih biti bijesan. No osjetio sam kako mi se kut usnice izvija u osmijeh i gotovo da nisam prasnuo u smijeh zbog apsurdnosti svega.

Prokleta bila, opet je to učinila. Pobijedila je u mojoj igri. Noć mi je bila paklena. Jedva da sam spavao ili jeo, a otkako sam jučer otišao iz restorana, patio sam od gotovo neprestane erekcije. Znao sam da sam u nevolji dok sam odlazio na posao. Učinit će sve što može kako bi me mučila i kaznila jer sam joj lagao: ono bolesno u svemu bilo je... nekako sam se veselio tomu.

Bio sam iznenađen kad sam nakon dolaska u ured otkrio da ne sjedi za svojim stolom. Baš čudno, pomislio sam, rijetko kad kasni. Nastavio sam prema svom uredu i stao se pripremati za predstojeći dan. Petnaest minuta poslije, usred telefonskog razgovora, začuo sam kako se vanjska vrata treskom zatvaraju. Pa, sasvim sigurno nije razočarala; mogao sam čuti kako lupaju ladice i registratori i znao sam da će dan biti zanimljiv.

61

U deset i petnaest prekinuo me je moj interfon. „Gospodine Ryan.“ Njezin hladan glas prolomio se uredom i, unatoč očitoj nervozi, zatekao sam se kako se smijuljim dok sam pritiskao gumb za javljanje.

„Da, gospođice Mills?“ odvratio sam, čuvši kako mi se smijeh odražava u glasu. „Moramo biti u konferencijskoj dvorani za petnaest minuta. Trebat ćete otići na ručak i sastanak s predsjednikom Kelly Industries u dvanaest i trideset. Stuart će vas čekati u garaži.“

„Vi nećete sa mnom?“ Dijelom sam se pitao izbjegava li ostati nasamo sa mnom. Nisam bio siguran kako bih se zbog toga osjećao.

„Ne, gospodine. Samo uprava.“ Čuo sam šuškanje papira dok je nastavljala govoriti. „Uostalom, danas moram dovršiti pripreme za San Diego.“

„Dolazim za trenutak“, pustio sam da mi prst klizne s gumba i ustao kako bih poravnao kravatu i sako.

Kad sam izišao iz ureda, pogled mi je smjesta pao na nju. Sve sumnje koje sam imao o tome da će me mučiti, potvrdile su se. Naginjala se nad stolom u plavoj svilenoj haljini koja joj je savršeno otkrivala duge vitke noge. Kosa joj je bila skupljena, a kada se okrenula u mom smjeru, vidio sam da je imala naočale. Kako ću uspjeti prozboriti ijednu suvislu riječ ako bude sjedila pokraj mene?

„Jeste li spremni, gospodine Ryan?“ Ne čekajući odgovor, pokupila je stvari i krenula niz hodnik. Činilo se da danas nekako još više njiše kukovima. Ta me drska kuja izazivala.

Stojeći u prepunom dizalu, tijela su nam nenamjerno bila stiješnjena i morao sam potisnuti stenjanje» Možda sam umišljao, ali učinilo mi se da sam opazio nagovještaj osmijeha kad se „slučajno“ okrznula o moj napola ukrućeni kurac. Dvaput.

Iduća dva sata, bio sam u osobnom paklu. Svaki put kad bih je pogledao, napravila bi nešto čime bi me bacila na koljena: kriomice bi me pogledala, polizala bi donju usnicu, prekrižila noge ili odsutno omatala pramen kose oko prsta. U jednom trenutku, spustila je kemijsku olovku i ležerno se oslonila rukom o moje bedro dok se saginjala kako bi je uzela ispod stola.

Na ručku koji je uslijedio, bilo mi je drago što mogu nakratko predahnuti od njezina mučenja, ali ujedno sam očajnički želio da mu se vratim. Kimao sam i govorio kad je to bilo potrebno, ali nisam bio prisutan. Dakako, mojemu ocu nije promaknuta nijedna sekunda mojeg natmurenog, tihog raspoloženja. Tijekom vožnje natrag u ured, počeo je s prodikama.

„Za tri dana, ti i Chloe ćete biti zajedno u San Diegu bez tampon-zone uredskih vrata, i tamo neće biti nikoga tko će se moći umiješati. Očekujem da se prema njoj odnosiš s najvećim poštovanjem. I prije nego što se počneš braniti“, dometnuo je, podignuvši ruke kad je osjetio moje trenutačno protivljenje, „već sam o svemu razgovarao s Chloe.“

Oči su mi se raširile i poletjele prema njegovu licu. Zar je razgovarao s gospođicom Mills o mom profesionalnom ponašanju?

„Da, svjestan sam toga da nisi samo ti kriv“, rekao je povevši nas do praznog dizala. „Uvjerila me je da je i sama tome pridonijela. Što misliš, zašto sam predložio da joj baš ti budeš mentor? Nisam nijednog trenutka posumnjao da se ne može nositi s tobom.“

Henry je stajao šutke pokraj njega, a podrugljiv osmijeh raširio mu se licem. Šupak. Blago sam se namrštio kad me je pogodila spoznaja: branila me je. Mogla me je lako prikazati

kao tiranina, ali umjesto toga preuzela je dio krivnje. „Tata, priznat ću da je moj odnos s njom nekonvencionalan“, počeo sam, moleći se da nitko ne

uvidi istinitost te izjave. „Ali, uvjeravam te, to ni na koji način ne ometa našu sposobnost da obavljamo posao. Nemaš se zbog čega brinuti.“

„Dobro“, rekao je kad smo stigli do mog ureda. Ušli smo unutra i zatekli gospođicu Mills kako gotovo nečujno razgovara na telefon. „Pa, pustit

ću te sad, tata. Moram se pobrinuti za neke stvari i obavijestit ću te čim budem u mogućnosti. Moraš se naspavati, okej?“ rekla je blago. Nakon kratke stanke, nasmijala se, ali neko vrijeme nije ništa

62

govorila. Ni ja, ali ni dvojica muškaraca iza mojih leđa, nismo se usudili progovoriti ni riječi. „I ja tebe volim, tatice.“

Želudac mi se stegnuo na te riječi, i na način kako joj je glas zadrhtao kad ih je izgovorila. Kad se okrenula u svom stolcu, zapanjila se ugledavši nas tamo. Žurno je počela skupljati papire sa stola. „Kako je prošao sastanak?“

„Glatko, kao i uvijek“, rekao je moj otac. „Ti i Sara zaista vrhunski odrađujete posao i o svemu vodite računa. Ne znam što bi moji sinovi bez vas dvije.“

Obrva joj se lagano podignula i mogao sam vidjeti kako se bori da ne gleda u mom smjeru. No, onda joj je lice poprimilo smeten izraz i shvatio sam da joj se široko osmjehujem, nadajući se kako će sad uslijediti jedan od njezinih drskih odgovora. Nabacio sam najbolji podsmješljivi izraz koji sam uspio i otišao u svoj ured. Tek kad sam zatvorio vrata, sinulo mi je da se nijednom nije nasmiješila otkako smo se vratili i čuli je na telefonu.

63

Deseto poglavlje

Nisam bila sva svoja. Morala sam nekoliko stvari pokazati gospodinu Ryanu prije nego što odem kući, dati mu neke dokumente na ovjeru, ali imala sam dojam kao da koračam kroz mokri pijesak; telefonski razgovor s ocem neprestano je lebdio mojim mislima. Kad sam ušla u ured gospodina Ryana, zurila sam u papire u mojim rukama, shvativši koliko toga danas trebam organizirati: zrakoplovne karte, angažirati nekog tko će mi preuzimati poštu, možda čak i zamjenu dok budem odsutna. Koliko ću dugo biti odsutna?

Registrirala sam kako je gospodin Ryan nešto govorio - glasno - u mojemu smjeru. Što je rekao? Čula sam samo kraj njegove litanije: jedva obraćate pažnju. Isuse, gospođice Mills, zar vam to moram nacrtati?“

„Možemo li danas preskočiti ove igrice?“ upitala sam iscrpljena. „A... što je sad?“ „Ovu rutinu šupačkog šefovanja.“ Oči su mu se razrogačile, a obrve skupile. „Kako molim?“ „Jasno mi je da te pali kad si kolosalni gad prema meni, i priznajem da to katkad zna biti

prilično seksi, ali imala sam jeziv, užasan dan i zbilja bih cijenila kad jednostavno više ne bi govorio. Meni.“ Bila sam na rubu suza, a grudi su mi se bolno stezale. „Molim te.“

Doimao se kao da je zaslijepljen, brzo trepćući dok je zurio u mene. Najzad je prasnuo: „Sto se dogodilo?“

Progutala sam, zažalivši zbog svoga gnjevnog ispada. Stvari su s njime uvijek bile bolje kad bih bila lukava. „Pretjerala sam nakon što si se izderao na mene. Ispričavam se.“

Ustao je i počeo hodati prema meni, ali u posljednjem se trenutku zaustavio i sjeo na rub stola, nespretno petljajući s kristalnim držačem za papir. „Ne, htio sam pitati zašto ti je dan tako užasan. Sto se događa?“ Glas mu je bio blaži no što sam ikad čula, osim kad bismo se seksali. Samo što ovaj put nije bio tih jer nas nije želio odati; bio je tih jer je bio zabrinut.

Nisam željela s njime o tome razgovarati jer sam jednim dijelom očekivala da će mi se izrugivati. Ali još je veći dio mene počeo sumnjati da neće. „Moj otac mora proći određene pretrage. Ima poteškoća s gutanjem.“

Lice gospodina Ryana se objesilo. „S gutanjem? Je li riječ o čiru na želucu?“ Objasnila sam sve što sam znala, da je počelo iznenada i da je rendgen pokazao malu tvorbu na

jednjaku. „Možeš li otići kući?“ Zurila sam u njega. „Ne znam. Smijem li?“ Trgnuo se i trepnuo odvrativši pogled. „Zar sam zbilja toliki gad?“ „Ponekad.“ Smjesta sam zažalila jer nikad nije učinio ništa zbog čega bih pomislila da me ne bi

pustio u posjet bolesnom ocu. Kimnuo je, teško progutavši dok je zurio kroz prozor. „Možeš uzeti slobodno koliko god ti je

potrebno, naravno.“ „Hvala ti.“ Buljila sam u pod čekajući da nastavi s popisom današnjih zadataka. No, umjesto toga,

prostorijom je zavladao muk. Mogla sam vidjeti krajičkom oka kako se okrenuo i gledao me. „Jesi li dobro?“ rekao je toliko tiho da nisam bila sigurna jesam li ga dobro čula. Pomislila sam slagati, privesti kraju ovaj neobičan razgovor. Umjesto toga, rekla sam: „Ne baš.“ Podignuo je ruku i zakopao je u kosu. „Zatvori vrata ureda“, rekao je.

Kimnula sam, neobično razočarana što me je tako diskretno otpravio. „Donijet ću bilješke za ugovor o... „

64

„Mislio sam, zatvori vrata i ostani.“ Oh. Oh. Okrenula sam se, prešla preko mekanog saga u potpunoj tišini. Njegova su se vrata zatvorila uz

glasni škljocaj. „Zaključaj ih.“ Okrenula sam bravu i osjetila ga kako se približava sve dok mu dah nije širio toplinu po mom

vratu. „Dopusti mi da te dodirnem. Dopusti mi da nešto učinim.“ Razumio je. Znao je što mi može pružiti - nešto čime bi mi skrenuo misli, olakšanje, užitak

umjesto vala panike. Nisam odgovorila jer sam znala da ne moram. Ipak sam, na kraju krajeva, zatvorila i zaključala vrata.

A onda sam osjetila njegove usne, mekane, kako mi pritišću rame pa vrat. „Mirišeš... divno“, rekao je otpustivši vrpce moje haljine gdje se vezala na vratu. „Uvijek mirišem na tebe, satima poslije.“

Nije dodao je li to bilo dobro ili loše, a ja sam shvatila da me nije ni briga. Sviđalo mi se što me je ćutio još dugo nakon što bih otišla.

Ruke su mu kliznule na moje bokove, okrenuo me je prema sebi i nagnuo se kako bi me poljubio jednostavnim, nježnim poljupcem. Ovo je bilo nešto drukčije. Usne su mu bile mekane, gotovo molećive. Ništa nije bilo nesigurno u njegovu poljupcu - kao ni u bilo čemu u vezi s njim - ali ovaj je poljubac bio pun ljubavi, nije ostavljao dojam kao da gubi bitku.

Spustio mi je haljinu s ramena i ona je pala dolje oko stopala kad se odmaknuo korak unatrag, ostavivši taman toliko prostora da mi hladan zrak njegova ureda odagna njegovu toplinu.

„Prelijepa si.“ Prije nego što sam mogla upiti mekoću tih riječi, dobacio mi je podrugljiv osmijeh i nagnuo se

kako bi me poljubio dok je grabio gaćice. Okrenuo ih je u ruci i potrgao. Ovo mi je, pak, bilo poznato.

Posegnula sam za njegovim hlačama, ali izmaknuo se odmahujući glavom. Pomicao je rukom između mojih nogu, pronašavši glatku, vlažnu kožu. Dah mu se ubrzao na mome obrazu, a prsti su mu bili nekako oprezni, ali i odlučni. Riječi su mu izlazile duboke, prljave, govoreći mi da sam lijepa, da sam tako zločesta. Govorio je da sam namiguša, i kako mu je dobro sa mnom.

Rekao mi je kako žudi za zvukovima koje ispuštam dok svršavam. A čak i kad sam svršila, dašćući i stežući mu ramena kroz sako, mogla sam samo misliti na to

kako i ja njega želim dodirivati. Željela sam čuti kako se isto tako i on gubi u meni, i to me je prestravilo. Odmaknuo je prste povukavši ih preko moga nadraženog klitorisa i izazvavši spontani drhtaj. „Oprosti, oprosti“, šapnuo je ljubeći mi lice, bradu...

„Nemoj“, rekla sam okrenuvši usta od njega. Iznenadna bliskost koju mi je nudio, povrh svega što se dogodilo danas, bila je naprosto previše zbunjujuća.

Naslonio je čelo na moje nekoliko trenutaka prije nego što je kimnuo, jednom. Slomilo me je, najednom, shvativši kako sam uvijek mislila da je on taj koji ima svu moć. No u ovom trenutku znala sam da mogu dobiti što god poželim, samo sam morala biti dovoljno odvažna da pokušam.

„Odlazim iz grada ovaj vikend. Ne znam koliko me dugo neće biti.“ „Pa, onda prionite na posao dok ste još ovdje, gospođice Mills.“

65

Jedanaesto poglavlje

Kad je svanuo četvrtak, znao sam da moramo porazgovarati. Neću biti u uredu cijeli petak, tako daje danas naš posljednji zajednički dan prije nego što ode iz grada. Cijelo jutro je provela na sastanku sa svojim mentorom, i osjetio sam kako postajem sve napetiji zbog... svega. Bio sam prilično uvjeren da je naš jučerašnji susret u uredu razotkrio kako me polako sve više i više obuzima. Želio sam biti s njom gotovo čitavo vrijeme, a ne samo nag i strastven. Samo sam želio biti u njezinoj blizini, a moja vlastita potreba za samoodržanjem mučila me je cijeli tjedan.

Kako je ono rekla? Ne želim ovo željeti. Ovo nije dobro za mene. Tek kad nas je Mina razotkrila, do kraja sam shvatio što je Chloe željela reći. Mrzio sam svoju žudnju za njom jer je to bilo prvi put u mome životu da nisam nešto mogao izbaciti iz misli i usredotočiti se na posao, ali nitko - čak ni moja obitelj - ne bi me zapravo krivio što me privlači Chloe. Nasuprot tomu, njezina bi reputacija zauvijek bila okaljana jer bi je se smatralo ženom koja je preko kreveta dospjela do vrha. Za nekog briljantnog i motiviranog poput nje, takva bi pretpostavka bila vječan - i bolan - trn u oku.

Imala je pravo kad je željela biti na distanci. Taj nagon koji smo imali kad bismo bili zajedno bio je sasvim nezdrav. Ništa se dobro nije moglo izroditi iz toga, i još sam jednom odlučio kako ću iskoristiti ovu razdvojenost da se ponovno usredotočim na posao. Kad sam ušao u ured nakon ručka, iznenadio sam se zatekavši je kako sjedi za svojim stolom i zaposleno tipka za računalom.

„Nisam znao da ćeš biti ovdje“, rekao sam nastojeći izbaciti i najmanju emociju iz glasa. „Da, morala sam još nešto obaviti u vezi sa San Diegom, a moramo i razgovarati o mojim

slobodnim danima“, rekla je ne podižući glavu sa zaslona računala. „Bi li onda došla u moj ured?“ „Ne bih“, žurno je odvratila. „Mislim da to možemo riješiti i ovdje.“ Vireći prema meni s

lukavim pogledom, pokazala je na stolac preko puta sebe. „Molim vas, sjednite, gospodine Ryan?“ Aha, prednost domaćeg terena. Sjeo sam preko puta nje.

„Znam da te neće biti sutra, tako da nema razloga ni da ja dolazim. Jasno mi je da ne želiš asistenticu, ali dogovorila sam privremenu zamjenu za iduća dva tjedna, a Sari sam već predala detaljan popis tvog rasporeda i svih stvari koje su ti potrebne. Sumnjam da će biti ikakvih problema, ali, za svaki slučaj, obećala je da će pripaziti na tebe.“ Izazovno je izvila obrvu, a ja sam zakolutao očima.

Nastavila je: „Imaš moje brojeve, uključujući i broj očeve kuće u Bismarcku, ako ti bilo što bude potrebno.“ Stala je prolaziti kroz popis pred sobom, a ja sam primijetio koliko je hladnokrvna i učinkovita. Nije da takvo što nisam već prije zamijetio, ali nekako mi je sad bilo uočljivije. Oči su nam se susrele kad je nastavila: „Stići ću u Kaliforniju nekoliko sati prije tebe, pa ću isplanirati da dođem po tebe u zračnu luku.“

Nastavili smo buljiti jedno u drugo još nekoliko trenutaka, i bio sam gotovo siguran da su nam misli bile iste: San Diego će nam oboma biti kolosalni test.

Ozračje u sobi počelo se polako mijenjati, tišina je govorila više od ijedne riječi. Čvrsto sam stisnuo čeljust kad sam zamijetio da joj se disanje ubrzalo. Valjalo mi je prikupiti i posljednji atom volje da ne obiđem stol i poljubim je.

„Želim vam ugodan put, gospođice Mills“, rekao sam, zadovoljan što mi glas nije odavao moje unutarnje previranje. Ustao sam i jedan trenutak ostao šutke, a onda dodao: „Dakle, vidimo se u San

Diegu?“ „Da.“ Kimnuo sam i ušao u svoj ured zatvorivši vrata za sobom. Nisam je vidio ostatak dana i naš

kratki oproštaj odjednom mi se činio nekako sasvim pogrešnim. Cijeli sam vikend razmišljao o tome

66

kako će mi biti dva tjedna bez nje. U jednu ruku, bilo bi lijepo provesti cijeli dan na poslu bez da me ona ometa. U drugu, pak, pitao sam se hoće li mi biti neobično bez nje. Bila je stalno prisutna već gotovo godinu dana, a bez obzira na naše razmirice, postala mi je utješna spoznaja da je imam uza se.

Sara je žurno ušla u moj ured u ponedjeljak ujutro, vedro se osmjehujući dok mi je prilazila. Slijedila ju je atraktivna brineta od svojih dvadeset i nešto koju je predstavila kao Kelsey, moju novu privremenu asistenticu. Pogledala je u mene s ponešto plahim osmijehom i opazio sam kako joj Sara ohrabrujuće stavlja ruku na rame.

Zaključio sam da ću ovo iskoristiti kao priliku. Dokazat ću svima da je moja zloglasna reputacija samo rezultat suradnje s nekim tvrdoglavim kao što je gospođica Mills.

„Baš mi je drago, Kelsey“, rekao sam široko se osmjehujući i ispruživši joj ruku. Pogledala me je začuđeno, a zatim ponovno bacila pogled na Saru. Ova je, pak, upitno oborila pogled na moju ruku pa ga vratila ponovno gore na moje lice prije nego što će se obratiti Kelsey.

„Okej. Pa, već smo prošle kroz sve upute koje je ostavila Chloe. Ovo je tvoj stol.“ Povela je djevojku prema stolcu gospođice Mills.

Neobičan osjećaj došuljao se u mene na prizor nekoga drugog kako sjedi tamo. Osjetio sam kako mi osmijeh nestaje s lica i okrenuo sam se Sari. „Ako joj bude nešto potrebno, javit će ti se. Ja sam u svom uredu.“

Kelsey je dala otkaz prije ručka. Navodno sam bio „previše osoran“ kad je uspjela izazvati omanji požar u mikrovalnoj pećnici u priručnoj kuhinjici. Posljednji put kad sam je vidio, bila je sva oblivena suzama jureći prema vratima i cmizdreći nad neprijateljskim radnim okruženjem.

Druga zamjena, mladić po imenu Isaac, došao je oko dva sata istog dana. Isaac se doimao iznimno inteligentnim, i veselio sam se tomu što ću napokon raditi s nekim tko nije osjetljiva ženska dušica. Zatekao sam se kako se smiješim zbog nenadanog preokreta. Nažalost, prerano sam se poveselio.

Svaki put kad bih prošao pokraj Isaaca, bio je na internetu pregledavajući slike mačaka ili gledajući glazbene spotove. On bi uvijek brzo spustio okvir, ali, na nesreću za Isaaca, nisam bio baš toliki idiot. Diplomatski sam ga zamolio da se ne gnjavi dolaskom idućeg dana.

Ni treća zamjena nije bila ništa bolja. Zvala se Jill; previše je govorila, odjeća joj je bila preuska, a žvakala je vrh kemijske olovke poput kakve životinje koja se pokušava osloboditi zamke. Nije to bilo nimalo nalik onome kako je gospođica Mills zamišljeno držala vršak olovke među zubima kad je bila zadubljena u misli. To je bilo suptilno i seksi; ovo je, pak, bilo prostački. Neprihvatljivo. Otišla je do utorka popodne.

Tjedan se nastavio u više-manje istom stilu. Izmijenilo se pet različitih asistentica. Više no jednom začuo bih gromki smijeh mog brata u hodniku ispred ureda. Kreten. Ovo čak nije bio ni njegov kat. Počeo me je pratiti osjećaj da ljudi malo previše uživaju u mom jadu te da možda misle da sad samo žanjem ono što sam posijao.

lako nisam gajio ni najmanje sumnje da je Sara već izvijestila gospođicu Mills o mojim noćnim morama s asistentima, tijekom prvog tjedna primio sam od nje nekoliko poruka u kojima se raspituje kako ide posao. Počeo sam ih s veseljem iščekivati, čak sam i svako toliko provjeravao telefon da vidim jesam li propustio obavijest. Ma koliko mi to bilo nepodnošljivo, valjalo mi je priznati da bih u ovom trenutku mijenjao svoj automobil samo da mi se vrati ona i njezina pomoć u uredu.

Osim što mi je nedostajalo njezino tijelo, očajnički štoviše, nedostajala mi je i ona vatra među nama. Znala je da sam gad, i trpjela je to. Nisam imao pojma zašto, ali jest. Osjetio sam kako moje poštovanje za njezinu profesionalnost raste već tijekom prvog tjedna razdvojenosti.

Kad je drugi tjedan prošao bez ijedne njezine poruke, zatekao sam se kako se pitam što je radila i s kim je bila. Nakratko sam pomislio nije li se još koji put čula s Joelom. Bio sam prilično siguran da se nisu ponovno vidjeli, a ona i ja smo uspjeli postići određeno primirje nakon incidenta s

67

cvijećem. Svejedno, pitao sam se je li je nazvao da provjeri što se dogodilo te hoće li pokušati nešto s njom dok je bila tamo, doma.

Dom. Je li smatrala domom mjesto gdje joj je živio otac ili je to bio Chicago? Prvi put mi je svanulo da će se, ako joj je otac ozbiljno bolestan, možda odlučiti vratiti natrag u Sjevernu Dakotu kako bi bila uz njega.

Jebiga. Kad sam se počeo pakirati za let u subotu navečer, zapijukao je mobitel s kreveta. Osjetio sam

blago ushićenje kad sam na zaslonu pročitao njezino ime.

Pokupit ću te sutra u 11.30. Terminal B pored rendgena. Pošalji poruku kad sletiš.

Na trenutak sam zastao dok sam upijao činjenicu da ćemo sutra biti zajedno. Hoću. Hvala.

Nema na čemu. Je li sve prošlo okej?

Bio sam pomalo zatečen što se raspitivala o tome kako mi je prošao tjedan. Ovo nam je bio nepoznat teritorij. Dok smo radili, često smo razmjenjivali poruke i e-mailove, ali bili su obično ograničeni na jednostavne da i ne odgovore. Nikad ništa osobno. Je li bilo moguće da je i sama imala težak tjedan?

Sjajno. Ti? Kako ti je otac?

Nasmijao sam se kad sam pritisnuo tipku za slanje; ovo je postajalo sve čudnije. Nije prošla ni minuta kad sam primio novu poruku.

Nije loše. Nedostajao mije, ali sam uzbuđena što sam došla doma.

Doma. Zamijetio sam njezin odabir riječi i teško progutao; u prsima mi se odjednom nešto stegnulo.

Vidimo se sutra.

Namjestivši alarm na mobitelu, odložio sam ga na noćni ormarić i sjeo pokraj kufera na krevet. Vidjet ću je za manje od dvanaest sati.

Nisam bio sasvim siguran kako se osjećam zbog toga. Baš kao što sam se i nadala, tijekom leta do San Diega imala sam dovoljno vremena za razmišljanje.

68

Dvanaesto poglavlje

Osjećala sam se voljenom i odmornom nakon posjeta ocu. Nakon što nas je pregled kod gastroenterologa oboje umirio jer je tumor bio benigan, ostatak vremena proveli smo u razgovorima i prisjećanjima na majku, a čak smo planirali i da me dođe posjetiti u Chicago.

Kad me je poljubio na odlasku, osjećala sam se spremnom - koliko je to bilo moguće s obzirom na situaciju. Bila sam nervozna ko sam vrag što ću ponovno vidjeti gospodina Ryana, ali pokušala sam se ohrabriti što sam najbolje znala. Obavila sam kupnju preko interneta i napunila kufer gomilom novih moćnih gaćica. Dugo sam i ozbiljno razmišljala o svojim mogućnostima, i bila sam prilično sigurna da imam plan.

Prvi korak bio je priznati da je ovaj problem nešto više od pukog iskušenja kad bismo bili blizu jedno drugome. To što nas je razdvajalo više tisuća kilometara nije nimalo smanjilo moju žudnju. Sanjala sam ga gotovo svake noći, budila se svakog jutra frustrirana i osamljena. Provela sam previše vremena razmišljajući o tome što radi, pitajući se je li zbunjen poput mene, i pokušavajući izvući i najmanju informaciju iz Sare o tome kako se stvari odvijaju.

Sara i ja smo vodile zanimljiv razgovor kad je nazvala i izvijestila me o statusu moje zamjene. Udarila sam u histeričan smijeh čuvši koliko je zamjena prošlo kroz ured. Dakako da je Bennett teško mogao zadržati bilo koga uz sebe. Bio je šupak.

Naviknula sam se na njegove promjene raspoloženja i osorno ponašanje; profesionalno, naš je odnos funkcionirao kao urica. No, ona osobna strana bila je noćna mora. Gotovo svi su to znali; samo nisu znali kako se dalje razvijala situacija.

Često sam se u mislima vraćala na naš zadnji dan. Nešto se u našem odnosu mijenjalo, i nisam bila sigurna kako se zbog toga osjećam. Koliko god puta sebi rekli da se to više neće ponoviti, ponovilo se. Bila sam prestravljena što je taj muškarac, koji je bio sasvim pogrešan za mene, imao veću kontrolu nad mojim tijelom od mene same, ma koliko se pokušavala uvjeriti u suprotno.

Nisam željela biti žena koja je žrtvovala svoje ambicije zbog jednog muškarca. Čekajući u zračnoj luci, još sam se jednom ohrabrila. Mogu ja to. O, Bože, nadam se da ja to

mogu. Leptirići u mom želucu radili su prekovremeno i načas sam se zabrinula da bih mogla povratiti.

Njegov je let kasnio i prošlo je šest i trideset popodne kad je najzad sletio u San Diego. Dok sam tijekom svog leta imala dovoljno vremena za razmišljanje, dodatnih sedam sati čekanja samo su mi zategnuli živce.

Pridignula sam se na prste nastojeći imati bolji pogled kroz gužvu, ali nisam ga vidjela. Pogledavši dolje u svoj mobitel, ponovno sam pročitala njegovu poruku. Upravo sletio - vidimo se uskoro.

U poruci nije bilo ničeg sentimentalnog, ali želudac mi je svejedno poskočio. Ni naše sinoćnje poruke nisu bile ništa drukčije. Nije da smo jedno drugom rekli nešto osobito; samo sam ga pitala kako je proveo tjedan. To se ne bi smatralo neobičnim ni u jednom drugom odnosu, ali nama je ovo bilo nešto sasvim novo. Možda postoji šansa da bismo zapravo mogli nadići onu konstantnu netrpeljivost i biti, što - prijatelji?

S kuglom u želucu, koračala sam amo-tamo tjerajući misli da smanje brzinu, a srce da uspori ritam. Ne razmišljajući, zastala sam u pola koraka i okrenula se prema mnoštvu ljudi pretražujući more nepoznatih lica. Dah mi je zastao u grlu kad se glava s poznatom kosom pojavila iznad ostalih.

Saberi se, Chloe. Isuse.

69

Još sam jednom pokušala dovesti tijelo pod nadzor te sam ponovno podignula pogled. Jebiga. Baš sam sjebana. Bio je tamo i izgledao bolje nego ikad. Kvragu, kako se netko može proljepšati za devet dana, i tako dobro izgledati nakon dugotrajnog leta.

Stajao je tamo, za glavu viši od svih ostalih. Njegova tamna kosa bila je u kaosu kao i obično; nema sumnje da je prošao rukama kroz nju najmanje stotinu puta u proteklih sat vremena. Imao je na sebi crne hlače, tamnosivi sako i bijelu košulju koja je bila raskopčana oko vrata. Doimao se umornim i imao je kratku bradicu na licu, ali nije to bio razlog zašto je moje srce luđački tuklo u grudima. Oči su mu bile oborene, ali onog trena kad su nam se pogledi sreli, lice mu se razvuklo u najiskreniji sretni osmijeh koji sam ikad vidjela. Prije nego što sam se uspjela suspregnuti, osjetila sam kako je i moj osmijeh eksplodirao, širok i radostan.

Stao je ispred mene, blago napet izraz sad mu je zasjenio lice dok smo oboje čekali da ono drugo progovori.

„Bok“, rekla sam s nelagodom pokušavajući barem malo ublažiti napetost. Svaki djelić mene želio ga je odvući u toalet, ali nekako sam imala osjećaj da to ne bi bio baš najprikladniji način da dočekaš šefa. Doduše, nije da mi je takvo što prije bilo važno.

„Ovaj, bok“, odvratio je blago nabravši obrve. Jebiga, trgni se, Chloe! Oboje smo se okrenuli uputivši se prema pokretnoj traci za prtljagu, a ja

sam osjetila kako mi se koža ježi zbog njegove blizine. „Kako ti je prošao let?“ upitala sam znajući koliko ne podnosi letjeti komercijalnim letovima,

makar to bilo prvom klasom. Ovo je bilo potpuno suludo. Poželjela sam da kaže nešto zlobno samo kako bih se mogla izderati na njega.

Jedan je trenutak promislio prije nego što je odgovorio: „Bio je dovoljno ugodan, jednom kad smo najzad poletjeli. Ne sviđa mi se tolika gužva u avionima.“ Stajali smo i čekali, okruženi užurbanim ljudima, ali jedino što sam primjećivala bila je napetost koja je bujala među nama. „A zdravlje tvog oca?“ upitao je trenutak kasnije.

Kimnula sam. „Dobroćudno je. Hvala na pitanju.“ „Nema na čemu.“ Minute su protjecale u nelagodnoj tišini i silno mi je laknulo kad sam ugledala njegovu prtljagu

kako klizi niz pokretnu traku. Oboje smo posegnuli za njom u isti trenutak i ruke su nam se nakratko dotaknule na ručki. Povukavši ruku natrag, krajičkom oka sam ga pogledala.

Želudac mi je potonuo kad sam ugledala poznat izraz gladi u njegovim očima. Oboje smo promrsili ispriku i ja sam odvratila pogled, ali ne prije nego što sam zamijetila blag podsmijeh na njegovu licu. Srećom, bilo je vrijeme da preuzmemo automobil koji sam unajmila, pa smo krenuli prema garaži.

Doimao se zadovoljnim kad smo se približili luksuznom automobilu, Benz SLS AMG-u. Obožavao je voziti - odnosno, obožavao je brzo voziti - i uvijek bih se potrudila nabaviti nešto opako kad mu je trebao auto.

„Jako lijepo, gospođice Mills“, rekao je klizeći rukom po poklopcu motora. „Podsjetite me da vam dam povišicu.“ Osjetila sam kako mi se tijelom širi poznati nagon da ga odalamim, i to me je umirilo. Sve je bilo puno jasnije kad se otvoreno ponašao kao gad.

Pritisnuvši gumb kako bih otvorila prtljažnik, dobacila sam mu prijekorni pogled i odmaknula se u stranu kako bi spremio svoje stvari. Svukao je sako i predao mi ga. Ubacila sam ga u prtljažnik.

„Pripazi malo“, opomenuo me je. „Nisam ti ja sobarica. Spremi sam svoj vražji sako.“ Nasmijao se i nagnuo kako bi podignuo

kufer. „Isuse, samo sam želio da ga na trenutak pridržiš.“ „Oh.“ Obraza rumenih zbog pretjerane reakcije, posegnula sam i uzela sako, poravnala ga i

prebacila preko ruke. „Oprosti.“ „Zašto uvijek misliš da sam šupak.“ „Zato što najčešće jesi.“

70

Još se jednom nasmijao i ubacio kufer u prtljažnik. „Mora da sam ti strahovito nedostajao.“ Zaustila sam odgovoriti, ali me je omelo kad sam vidjela kako mu leđni mišići zatežu košulju

dok je smještao prtljagu pokraj moje. Ovako izbliza, uočila sam da košulja ima diskretan sivi uzorak te da je skrojena po mjeri, naglašavajući mu široka ramena i uzak struk. Hlače su mu bile crne i besprijekorno izglačane. Bila sam prilično sigurna da nikad nije sam prao rublje - i, kvragu, tko bi mu to mogao zamjeriti kad su ga ova po mjeri skrojena odijela činila totalno jebozovnim?

Prestani. Prestani! Zatvorio je prtljažnik uz tresak, prenuvši me iz mog snatrenja, pa sam mu stavila ključeve na

ispruženi dlan. Obišao je automobil i otvorio mi vrata čekajući da se smjestim prije nego što će ih zatvoriti za mnom. Aha, baš si pravi kavalir, pomislila sam.

Vozili smo se u tišini, jedini zvuk bilo je predenje motora i GPS sustav koji nam je davao upute do hotela. Zaposlila sam se proučavanjem rasporeda, nastojeći tako ignorirati muškarca pokraj.

Željela sam ga gledati, proučavati mu lice. Željela sam posegnuti i dotaknuti njegovu bradicu, reći mu da zaustavi automobil i dodirne me.

Bilo mi je nemoguće usredotočiti se na papire ispred sebe. Razdvojenost nije nimalo ublažila učinak koji je imao na mene. Štoviše, još ju je pojačala. Željela sam ga pitati kako je proveo ova dva tjedna. Iskreno sam željela znati kako je. Uz uzdah, sklopila sam spis u krilu i okrenula se kako bih gledala kroz prozor.

Prolazili smo uz ocean i ribarske brodice i ljude na ulicama, ali nisam vidjela ništa. U glavi mi je bilo samo ono što se nalazilo u unutrašnjosti automobila. Osjećala sam svaki pokret, bila sam svjesna svakog daha. Prstima je lupkao po upravljaču. Koža je škripala kad god bi se premjestio u sjedalu. Njegov miris ispunjavao je zatvoreni prostor i bilo mi je nemoguće prisjetiti se razloga zašto bih trebala odoljeti. U potpunosti me je obavijao.

Morala sam sačuvati snagu i biti svoja, dokazati da mogu kontrolirati svoj životni put, ali svaki dio mene čeznuo je da ga osjetim. Morat ću se pribrati u hotelu prije konferencije, ali u njegovoj blizini sve su mi moje najbolje namjere jednostavno klizile kroz prste.

„Jeste li dobro, gospođice Mills?“ Iznenadio me je zvuk njegova glasa pa sam se naglo okrenula i susrela s njegovim zelenosmeđim očima, a želudac mi je zatreperio zbog plamena u njima. Kako sam mogla zaboraviti njegove duge trepavice?

„Stigli smo.“ Pokazao je prema hotelu, a ja sam bila iznenađena jer nisam ni primijetila. „Je li sve u redu?“

„Aha“, žurno sam odgovorila. „Samo sam umorna.“ „Hmm“, promrmljao je nastavivši me promatrati. Vidjela sam kako mu je pogled poletio prema

mojim usnama i, Bože, poželjela sam da me poljubi. Nedostajala mi je zahtjevnost njegovih usana na mojima; kao da ništa na svijetu ne želi više osim da me okusi. A katkad bih imala osjećaj da je to zapravo i bila istina.

Kao privučena nevidljivom silom, nagnula sam se prema njemu. Šum elektriciteta zazujao je između nas, a njegov je pogled poletio natrag na moje oči. Nagnuo se i on i mogla sam mu osjetiti topao dah na usnama.

Najednom su se moja vrata otvorila i ja sam poskočila natrag na sjedalo, šokirana kad sam ugledala poslužitelja parkinga kako stoji i čeka, ispružene ruke. Izišla sam iz automobila, udišući zrak koji nije bio prožet njegovim opojnim mirisom. Poslužitelj je uzeo naše torbe, a gospodin Ryan se ispričao kako bi preuzeo telefonski poziv, dok sam nas ja prijavljivala na recepciji.

Hotel je bio prepun sudionika konferencije i opazila sam nekolicinu poznatih lica. Planirala sam se ovdje sastati s grupicom kolega sa svoga studijskog programa. Mahnula sam ženi koju sam prepoznala; bilo bi sjajno izići u provod s nekim prijateljima dok sam ovdje. Posljednje što mi je trebalo bilo je da sjedim sama u hotelskoj sobi i maštam o muškarcu u sobi do moje.

Nakon što sam dobila naše ključeve i pobrinula se da nam sobar odnese prtljagu, krenula sam prema foajeu kako bih potražila gospodina Ryana. Prijem dobrodošlice bio je u punom jeku i kad

71

sam skenirala golemu prostoriju, ugledala sam ga u društvu visoke brinete. Stajao je sasvim blizu nje, blago pognute glave dok ju je slušao.

Glava mu je skrivala njezino lice od mojeg pogleda, i oči su mi se zasuzile kad je podignula ruku i primila ga za podlakticu. Nasmijala se na nešto što je rekao i on se blago odmaknuo omogućivši mi da bolje vidim.

Bila je prelijepa, s ravnom tamnom kosom što joj je dopirala do ramena. Dok sam ih gledala, položila mu je nešto na dlan i skupila mu prste. Čudan izraz prešao mu je licem dok se naginjao kako bi promotrio predmet u svojoj ruci.

Mora da se šališ. Zar mu je - zar mu je upravo dala ključ od sobe ? Još sam jedan trenutak promatrala, a onda je nešto u meni puklo, dok je on i dalje zurio u ključ

kao da razmišlja hoće li ga spremiti u džep. Želudac mi se zgrčio od gnjeva na samu pomisao da gleda nekog drugog istim intenzitetom, na samu pomisao da uopće poželi nekog drugog. Prije nego sam se uspjela suzdržati, već sam koračala foajeom sve dok se nisam zaustavila iza njih.

Spustila sam ruku na njegovu podlakticu, a on je trepnuo, iznenađen, s upitnim izrazom na licu. „Bennette, jesi li spreman da pođemo gore?“ tiho sam upitala.

Oči su mu se raširile, a usta otvorila od šoka. Još nikad nisam vidjela da je ostao bez teksta. A onda sam shvatila: još ga nikad nisam zazvala imenom. „Bennette“, ponovila sam, a nešto je preletjelo njegovim licem. Polako, ugao njegovih usnica

izvio se u osmijeh i naši su se pogledi na trenutak prikovali. Okrenuvši se prema ženi, nedužno se nasmiješio, i progovorio glasom toliko blagim da mi je

tijelo zadrhtalo. „Ispričaj nas“, rekao je diskretno joj vrativši ključ u ruku. „Kao što vidiš, nisam ovamo došao sam.“

Snažan puls pobjede u mojim grudima zasjenio je jezu koju sam trebala osjećati. Spustio je svoju toplu ruku na donji dio mojih leđa dok nas je izvodio iz foajea pa niz hodnik. No, što smo se više približavali dizalima, to se moj zanos više pretvarao u nešto drugo. Počela sam paničariti kad sam shvatila koliko sam se nerazumno ponijela.

Podsjetnik na našu neprestanu igru mačke i miša me je iscrpio. Koliko je puta godišnje putovao? I koliko mu je puta netko stavio ključ u ruku? Hoću li biti tamo svaki put kako bih mu ga izbila? Ako ne budem, hoće li se rado iskrasti s nekom drugom?

I, zaista, kog vraga sam mislila da mu značim? Ne bi me trebalo biti ni briga! Srce mi je žestoko tuklo, zvuk vlastite krvi jurio mi je kroz uši. Tri druga para pridružila su nam

se u dizalu, i molila sam se da uspijem stići do sobe prije nego što se raspuknem. Nisam mogla vjerovati što sam maločas učinila. Pogledala sam ga i vidjela kako se pobjednički smijulji.

Duboko sam uzdahnula i pokušala se podsjetiti da bih se upravo zbog ovakvih stvari trebala držati podalje od njega. Ono što se dolje dogodilo nije mi bilo nimalo svojstveno, da ne govorim koliko je bilo neprofesionalno za nas oboje u tako javnom okruženju. Željela sam urlati, povrijediti ga i bjesnjeti na njega kao što je on znao na mene, ali postajalo mi je sve teže i teže pronaći volju.

Uspinjali smo se gore u napetoj tišini sve dok i posljednji par nije izišao, ostavivši nas same. Sklopila sam oči, samo pokušavajući disati, ali, dakako, sve što sam mogla udahnuti bio je on. Nisam ga željela s nekom drugom, i taj je osjećaj bio toliko snažan da mi je oduzimao dah. I bila sam prestravljena jer, iskreno govoreći, mogao mi je slomiti srce.

Mogao je slomiti mene. Dizalo se zaustavilo uz tiho zvonce i vrata su se otvorila na našem katu. „Chloe?“ rekao je ruke

položene na moja leđa. Okrenula sam se i izjurila iz dizala. „Kamo ćeš?“ doviknuo je za mnom. Čula sam njegove korake i znala sam da će biti nevolje. „Chloe, čekaj!“ Nisam mu mogla bježati zauvijek. Nisam čak bila sigurna ni želim li.

72

Trinaesto poglavlje

Bezbroj misli projurilo mi je glavom u tom trenu. Nismo mogli dalje ovako. Ovo će se ili nastaviti, ili mora prestati. Odmah. Utjecalo mi je na posao, san, glavu - na moj jebeni život.

No, ma koliko se pokušavao zavaravati, znao sam što želim. Nisam je mogao napustiti. Praktično je odjurila niz hodnik, ali slijedio sam je u stopu. „Ne možeš izvesti onakvo što a onda

očekivati da ću te tek tako pustiti!“ „Vraga ne mogu!“ doviknula je preko ramena. Dospjela je do svoje sobe i petljala s ključem prije

nego što ga je umetnula u ključanicu. Stigao sam do vrata upravo kad ih je otvorila, kratko je pogledavši u oči prije nego je pojurila

unutra i pokušala ih silom zatvoriti. Toliko sam snažno gurnuo vrata da su se treskom dočekala o zid.

„Koji kurac izvodiš?“ zaurlala je. Ušla je u kupaonicu nasuprot ulaznim vratima i okrenula lice prema meni.

„Hoćeš li prestati bježati od mene?“ slijedio sam je, a glas mi je odjekivao u skučenom prostoru. „Ako je ovo zbog one žene dolje...“

Moje su je riječi, čini se, još više razbjesnile, ako je to uopće bilo moguće, i koraknula je prema meni. „Da se nisi usudio to spominjati. Nikad se nisam ponašala kao ljubomorna djevojka.“ S gnušanjem je zatresla glavom prije nego što se okrenula prema ormariću i stala prekapati po torbici.

Zurio sam u nju dok je postajala sve bjesnija. Što bi drugo moglo biti u pitanju? Bio sam potpuno zatečen. Njezin bijes bi me obično prikucao uz nešto i dosad bih bio već napola razodjeven. Ovdje i sad činila se iskreno uzrujanom. „Misliš da bi me zanimala bilo koja žena koja mi stavi ključ u ruku? Kakvim me to čovjekom smatraš?“

Tresnula je četkom za kosu o ormarić ljutito me pogledavši. „Šališ se? Znam da si ovo već radio. Samo seks, bez obaveza - sigurna sam da stalno dobivaš ključeve od soba.“ Zaustio sam joj odgovoriti jer, ruku na srce, jesam imao isključivo seksualne veze, ali ovo s Chloe već neko vrijeme nije bio samo seks.

No presjekla me je. „Nikad nisam učinila ništa slično ovome, ne znam kako se više s time nositi“, rekla je, a glas joj se pojačavao svakom izgovorenom riječi. „Ali kad sam s tobom, kao da više ništa nije važno. Ovo... ova stvar“, nastavila je, pokazujući između nas, „to nisam ja! Kao da se preobražavam u nekog drugog kad sam s tobom, i mrzim to. Ne mogu više ovako, Bennette. Ne sviđa mi se tko sam postala. Naporno radim. Stalo mi je do mog posla. Pametna sam. Ništa od toga neće biti važno ako ljudi doznaju što se događa među nama. Idi i pronađi sebi neku drugu.“

„Već sam ti rekao, nisam bio ni s kim otkako smo počeli s ovim.“ „To ne znači da nećeš uzeti ključ od sobe ako ti ga netko stavi u ruku. Što bi učinio da nisam

bila tamo?“ Bez oklijevanja rekao sam: „Vratio bih ga.“ No ona se samo nasmijala, očito ne vjerujući. „Čuj, ova cijela stvar me sad silno iscrpljuje. Samo

se želim istuširati i poći u krevet.“ Bilo mi je gotovo nezamislivo da odem od nje i ostavim situaciju neriješenom, ali ona se već

odmaknula i okrenula prema tušu. U trenutku kad sam posegnuo prema vratima, bacio sam pogled tamo gdje je stajala, već okružena parom, gledajući me kako odlazim. I jebeš sve ako se nije borila u sebi baš kao i ja.

Ne razmišljajući, prošao sam kroz prostoriju, obujmio joj lice rukama i privukao je sebi. Kad su nam se usne spojile, ispustila je prigušen zvuk predaje, smjesta zakopavši ruke u moju kosu. Poljubio sam je snažno zarobivši joj usne.

73

„Proglasimo primirje za večeras“, rekao sam, utisnuvši joj tri kratka poljupca na usne, po jedan sa svake strane i jedan malo duži u srce njezinih usana. „Daj mi cijelu sebe samo jednu noć, bez sustezanja. Molim te, Chloe, ostavit ću te na miru nakon toga, ali nisam te vidio gotovo dva tjedna i... to mi jednostavno treba večeras.“

Zurila je u mene nekoliko bolnih trenutaka, očito se boreći. A onda je podignula ruku i privukla me sebi pridignuvši se na prste kako bi mi se što više približila.

Usne su mi bile grube i neumoljive, ali nije se opirala, pritišćući svoje obline uz mene. Bio sam izgubljen za sve osim za nju. Udarili smo o zid, ormarić, vrata tuš-kabine, povlačeći se i premještajući u žudnji. Prostorija je sad bila potpuno ispunjena parom, i sve se činilo nestvarnim. Mogao sam je nanjušiti, okusiti i osjetiti, ali ništa mi nije bilo dovoljno.

Poljupci su nam se produbili, dodiri postali mahnitiji. Grabio joj sam joj dupe, bedra, klizio rukama preko njezinih dojki, želeći svaki dio njezina tijela u svojim rukama istodobno. Gurnula me je u zid i struja topline poskakivala je na mojim ramenima i prsima izvlačeći me iz izmaglice. Još uvijek odjeveni, ušli smo pod tuš. Smočili smo se.

Nismo marili. Ruke su joj frenetično kružile po mojem tijelu. Drhtavim prstima izvukla mi je košulju iz hlača,

raskopčala je pokidavši nekoliko gumba, te je svukla u žurbi i bacila izvan tuš-kabine. Mokra svila njezine haljine prilijepila se uz nju ističući joj svaku oblinu. Prelazio sam preko

tkanine uz njezine dojke, osjećajući krute bradavice. Zaječala je i spustila ruku na moju vodeći mi pokrete.

„Reci mi što želiš.“ Glas mi je bio promukao od želje. „Reci mi sve što želiš da ti radim.“ „Ne znam“, prošaptala mi je u usta. „Samo te želim vidjeti kako se raspadaš.“ Želio sam joj reći da tome upravo sad svjedoči, i, iskreno govoreći, vidjela je to svih ovih

proteklih tjedana, ali riječi su iščeznule. Dok sam je milovao rukama preko haljine, draškali smo malo jedno drugo usnama, a zvuk vode prikrivao je naše stenjanje. Kliznuo sam rukama u njezine gaćice i osjetio toplinu na svojim prstima.

Želeći je bolje vidjeti, odmaknuo sam prste i uvukao ih pod rub haljine. Jednim potezom sam je podignuo i zastao kao ukopan ugledavši ono što je bilo ispod. Dragi Isuse. Pokušavala me je dokrajčiti.

Koraknuo sam unatrag i naslonio se na stjenku tuš-kabine. Stajala je preda mnom, mokra do kože, u bijelim čipkastim gaćicama koje su na kukovima bile vezane satenskom vrpcom. Bradavice su joj bile ukrućene i ocrtavale se ispod pripadajućeg grudnjaka, i nisam mogao odoljeti a da ne ispružim ruku i ne dotaknem ih.

„Jebote, kako si predivna“, rekao sam prelazeći prstima po njezinim jedrim dojkama. Njome je prošao drhtaj, a moja je ruka putovala gore, preko ključne kosti pa uz vrat i najzad do njezina lica.

Mogli smo se poševiti baš ovdje, mokri i klizavi, naslonjeni na pločice, i možda hoćemo nešto kasnije, ali sad sam želio uživati u trenutku. Srce mi je počelo brže kucati na pomisao da pred sobom imamo cijelu noć. Nema žurbe ni skrivanja. Nema kajanja i osjećaja krivnje. Imali smo cijelu jednu noć i kanio sam svaki trenutak provesti s njom... u krevetu.

Posegnuo sam iza nje i zavrnuo vodu. Snažno je pritiskala svoje tijelo o moje. Obujmio sam joj lice rukama i duboko je poljubio lagano klizeći jezikom. Kukovima se nabijala o mene, i gurnuo sam vrata tuš-kabine pridržavši ih za nju dok smo izlazili.

Činilo se kako joj ne mogu prestati dodirivati kožu: dolje niz leđa, preko nježne izbočine njezine stražnjice pa sve natrag gore uz tijelo, do dojki. Trebao sam osjetiti, okusiti svaki milimetar njezine kože.

Nismo se prestali ljubiti dok smo izlazili iz kupaonice, nespretno se spotičući dok smo očajnički trgali preostalu odjeću. Odbacio sam svoje mokre cipele dok sam je uvodio u sobu, rukama mi je trljala trbuh tražeći moj remen. Vodeći je, brzo sam se riješio hlača i bokserica. U hipu sam ih odbacio sa strane gdje su pale na mokru hrpu.

74

Člancima prstiju prelazio sam joj uz rebra prije nego što sam ih uvukao pod kopču grudnjaka, otpustivši je i praktično joj ga strgnuvši s tijela. Privukavši je bliže, zastenjao sam joj u usta kad su joj krute bradavice okrznule moje grudi. Vrhovi njezine mokre kose škakljali su mi ruke koje su kružile po njezinim golim leđima.

Soba je bila mračna, jedina svjetlost bio je mali srebrni tračak što se šuljao ispod vrata kupaonice, i mjesec na noćnom nebu. Stražnjim dijelom koljena dočekala se o krevet i rukom sam posegnuo za posljednjim komadom odjeće koji se ispriječio među nama. Usne su mi se odmaknule s njezinih, krenuvši joj niz vrat i preko dojki pa do trbuha. Spuštao sam se mekanim poljupcima niz trbuh i najzad do bijele čipke koju mi je skrivala od pogleda.

Pavši na koljena pred njom, podignuo sam pogled i susreo se s njezinim. Ruke su joj bile u mojoj kosi, mrseći mi prstima razbarušene, mokre pramenove.

Ispruživši ruku, uzeo sam jednu nježnu satensku vrpcu među prste i povukao, promatrajući kako je kliznula niz njezin kuk. Smeteni pogled prešao joj je licem dok sam nastavio prstima uz čipkasti rub do druge strane i učinio isto. Tkanina je pala s njezina tijela neoštećena sve dok se nije našla potpuno naga preda mnom. Možda ih nisam uništio, ali mogla je biti vraški sigurna da sam te ljupke gaćice planirao ponijeti sa sobom.

Nasmijala se, kao da mi je pročitala misli. Blago sam je gurnuo unatrag tako da je sjela na rub kreveta i, još uvijek klečeći pred njom,

raširio sam joj noge. Milujući svilenkastu kožu njezinih listova, utisnuo sam joj poljupce na bedra i između nogu. Njezin je okus lebdio oko mojih usana i u mojoj glavi, brišući sve ostalo. Jebote, što mi je ova žena radila.

Gurnuvši je unatrag kako bi se pružila preko plahte, napokon sam se pomaknuo kako bih joj se pridružio, klizeći jezikom i usnama po njezinu tijelu, a ruke su joj i dalje mrsile moju kosu vodeći me tamo gdje me je najviše željela. Uvukao sam palac u njezina usta, žudeći za time da me negdje siše, i žudeći da moje usne budu na njezinim grudima, rebrima, licu...

Njezini uzdasi i stenjanje ispunjavali su sobu i miješali se s mojima. Bio sam tvrđi nego ikad, i želio sam prodirati u nju iznova i iznova. Posegnuo sam za njezinim usnama i povukao vlažni palac preko njezina obraza kad me je povukla k sebi, a svaki milimetar naših nagih tijela bio je sjedinjen.

Ljubili smo se mahnito, ruke su tražile i grabile dok smo se pokušavali još više približiti jedno drugome. Kukovi su nam se zajedno izvijali i moj je kurac klizio o njezinu mokru vrelinu. Svaki dodir s njezinim klitorisom izmamio je iz nje jecaj. S jednim potezom, mogao sam biti duboko u njoj.

A to sam želio više od svega, no najprije sam morao nešto čuti od nje. Kad je izgovorila moje ime dolje, nešto se u meni prelomilo. Nisam to do kraja razumio, nisam znao znači li to nešto što nisam bio sasvim spreman istraživati, ali znao sam da to moram ponovno čuti, moram čuti kako govori da sam ja taj kojeg želi. Trebao sam znati da je večeras samo moja.

„Jebeno umirem od želje da budem u tebi baš sad“, šapnuo sam joj u uho. Dah joj je zastao i dubok jecaj pobjegao joj je s usana. „Je li to ono što i ti želiš?“

„Da“, zaječala je, glasa molećivog dok je kukove još više odigla od kreveta u potrazi za mnom. Moj je glavić okrznuo njezin procjep i stegnuo sam čeljust želeći ovo odgoditi. Petama je prelazila gore-dolje po mojim nogama, napokon mi ih okačivši oko struka. Uzeo sam joj obje ruke i položio joj ih iznad glave, ispreplevši nam prste.

„Molim te, Bennette“, preklinjala je. „Izludjet ću.“ Spustio sam glavu pa su nam se čela dodirivala i najzad sam ušao dublje u nju. „Oh, jebi me“,

zaječala je. „Reci to opet.“ Ostajao sam bez daha kad sam se počeo pomicati u njoj. „Bennette, jebi me!“ Želio sam to čuti iznova i iznova. Pridignuo sam se na koljena i počeo se još silovitije nabijati u

nju, dok su nam ruke i dalje bile isprepletene. „Ne mogu se zasititi ovoga.“ Bio sam blizu i morao sam se susprezati. Predugo nisam bio

pokraj nje, i ništa o čemu sam maštao dok je nije bilo nije se moglo usporediti s ovim.

75

„Želim te ovako svakog dana“, prostenjao sam o njezinu vlažnu kožu. „Ovako, i nagnutu preko mog stola. I kad si na koljenima i pušiš mi kurac.“

„Zašto?“ prosiktala je kroz stisnute zube. „Zašto volim kad mi ovako govoriš? Takav si gad.“ Spustio sam se ponovno na nju nasmijavši joj se u vrat. Lako smo se pomicali jedno uz drugo,

moja je znojna i ljepljiva koža klizila o njezinu. Svakim novim prodorom izdizala je kukove kako bi me dočekala, nogu obavijenih oko mog struka, privlačeći me dublje. Bio sam toliko izgubljen u njoj da mi se činilo kako se vrijeme zaustavilo. Ruke su nam bile čvrsto stegnute iznad njezine glave i počela ih je jače napinjati. Bila je blizu, stenjanje joj je postajalo glasnije, a moje ime silazilo joj je s usana iznova i iznova, gurajući me sve bliže rubu.

„Predaj se.“ Glas mi je bio hrapav od očaja koji sam osjećao. Bio sam toliko blizu, ali želio sam je pričekati. „Prepusti se, Chloe, svrši oko mene.“

„O, Bože, Bennette“, zaječala je. „Reci još nešto.“ Jebi ga. Moja se cura palila na proste riječi. „Molim te.“ „Tako si jebeno skliska i vruća. Kad si blizu“, dahtao sam, „koža ti porumeni i glas ti postaje

hrapav. I nema ništa jebeno savršenije od tvog lica dok svršavaš.“ Snažnije me je stegnula nogama i osjetio sam kako joj dah zastaje, osjetio sam kako se steže oko

mene. „Tvoje jebene pune usne postanu mekane i rastvore se kad stenješ moje ime, očima me

preklinješ da te dobro pojebem, i, jebiga, nema ništa bolje od zvuka koji ispuštaš kad napokon svršiš.“

I samo je to bilo potrebno. Stao sam dublje nabijati podižući je s kreveta svakim novim prodorom. I sam sam sad bio na rubu, i kad je kriknula moje ime, više se nisam mogao sustezati.

Prigušila je krike o moj vrat kad sam osjetio da se prepušta, divlje se trzajući ispod mene - ništa na svijetu nije bilo bolje od prepuštanja plimi koja je rasla u meni i raspala se preko nas - i ja sam se također predao.

Kasnije, primaknuo sam lice bliže njezinu, nosovi su nam se dodirivali, disali smo teško i ubrzano. Usta su mi bila suha, mišići bolni, i bio sam izmožden. Opustio sam njezin stisak oko ruke i nježno joj protrljao prste pokušavajući potaknuti cirkulaciju.

„Sveca mu“, rekao sam. Sve mi se činilo drukčijim, ali potpuno nedefiniranim. Otkotrljavši se s nje, sklopio sam oči, pokušavajući razmrsiti klupko zbrkanih misli.

Pored mene, zadrhtala je. „Hladno?“ upitao sam. „Nije“, odgovorila je zatresavši glavom. „Samo sam izvan sebe.“ Privukao sam je sebi i povukao pokrivač preko nas. Nisam želio otići, ali nisam bio siguran

trebam li ostati. „I ja.“ Tišina se protegnula među nama kao i minute, i pitao sam se nije li usnula. Blago sam se

premjestio i ostao iznenađen začuvši joj glas. „Nemoj otići“, rekla je u tami. Nagnuo sam se, poljubio je u kosu i udahnuo njezin slatki, bliski miris.

„Ne idem nikamo.“ Jebote, kako je ovo bilo dobro. Nešto toplo i vlažno ponovno je obujmilo moju kitu i glasno sam zastenjao. Najbolji san. Ikad.

Chloe iz sna je zastenjala, poslavši vibracije uz moj kurac i ravno kroz mene. „Chloe.“ Čuo sam vlastiti glas i blago se trgnuo. Sanjao sam o njoj stotinu puta, ali ovo se činilo

tako stvarnim. Toplina je iščeznula i ja sam se namrštio. Nemoj se probuditi, Bene. Nemoj se sad jebeno probuditi.

„Reci to opet.“ Mekan, promukao glas probio je moju svijest i prisilio sam se otvoriti oči. Soba je bila mračna i ležao sam u nepoznatom krevetu. Toplina se vratila i pogled mi je zastao na mome

76

krilu gdje se prelijepa tamnokosa glava pomicala između mojih raširenih nogu. Usisala mi je kitu natrag u usta.

U jednom valu, cijela mi se prošla noć vratila u sjećanje, a izmaglica sna brzo se podizala. „Chloe?“ nije bilo šanse da sam mogao biti toliko sretan i da je ovo bila stvarnost. Morala je ustati u neko doba noći kako bi ugasila svjetlo u kupaonici; u sobi je bilo toliko

mračno da sam je jedva uspijevao razaznati. Pipao sam rukom kako bih je pronašao, prsti su mi pronašli njezine usne oko moje batine.

Klizila je usnama gore-dolje po meni, jezik joj je palucao, a zubima je blago grebala moj kurac. Rukom mi je obujmila jaja i glasno sam zastenjao kad ih je stala nježno kotrljati na dlanu. Osjećaj je bio toliko moćan, ostvarenje mojih snova i stvarnost spojili su se da nisam znao koliko

ću dugo moći izdržati. Pomicala se polako, prstom mi blago trljajući točku ispod međice. Dug siktaj pobjegao je kroz moje stisnute zube. Nikad mi nitko ovo nije napravio. Gotovo da sam je želio zaustaviti, ali osjećaj je bio toliko nevjerojatan da se nisam bio u stanju ni pomaknuti.

Dok su mi se oči privikavale na tamu, prelazio sam prstima kroz njezinu kosu i po licu. Sklopila je oči i pojačala stisak usnama, dovodeći me sve bliže i bliže rubu. Spoj njezinih usana na mom kurcu i prsta kojim me je pritiskala bio je nestvaran, ali želio sam je gore, ta usta na mojima kako mi sišu usne dok se gubim u njoj.

Podignuvši se u sjedeći položaj, povukao sam je sebi na krilo, obavivši joj noge oko svojih kukova. Naše nage grudi spojile su se, primio sam joj lice među dlanove zagledavši joj se u oči. „Ovo je najbolje buđenje koje sam doživio.“

Blago se nasmijala polizavši usnice i slasno ih zasjajivši. Posegnuo sam dolje, namjestio kitu na njezin procjep i malo je podignuo. Jednim glatkim potezom bio sam duboko u njoj. Čelo joj je palo na moje rame i pomicala je kukovima naprijed-natrag, primivši me dublje u sebe.

Biti s njom u krevetu bilo je nestvarno. Lijeno me je jahala, miješajući sitnim pokretima. Ljubila mi je svaki milimetar desne strane mojega vrata, sišući i uvlačeći mi kožu. Kratkim rečenicama naglašavala je svaki krug koji je opisivala kukovima.

„... volim biti na tebi“, dahtala je. „Osjećaš li kako si duboko u meni? Osjećaš to?“ „Aha.“ „Želiš li brže?“ Odmahnuo sam glavom, potpuno i krajnje izgubljen. „Ne. Bože. Ne.“ Neko je vrijeme držala spori ritam, čineći male krugove, zubima mi prelazeći po vratu. Ali

potom se premjestila malo bliže, šapnuvši: „Svršit ću, Bennette“, i umjesto da iz mene provali bujica prostih riječi kojima bih opisao ono što mi je činila, samo sam joj zagrizao rame i napravio masnicu na koži.

Sad me silovitije obrađujući, počela je govoriti. Riječi koje jedva da sam mogao pojmiti. Riječi o mojem tijelu u njezinu, njezinoj žeđi za mnom. Riječi o mom okusu i o tome koliko je mokra. Riječi o tome kako želi da svršim, kako treba da svršim.

Svakim zamahom bokova, pritisak je sve više rastao. Snažnije sam je stisnuo, nakratko se pobojavši da ću joj svaki put ostaviti masnicu. Ječala je i grčila se na meni i taman kad sam pomislio da više neću moći izdržati, zazvala mi je ime i osjetio sam kako se počela stezati oko mene. Silovitost njezina orgazma dozvala je moj vlastiti, i pomaknuo sam lice prema njezinu vratu, prigušivši glasno stenjanje o njezinu kožu.

Svalila se na mene i položio sam nas oboje na postelju. Bili smo oznojeni i zadihani i krajnje iscrpljeni, a ona je izgledala jebeno savršeno.

Povukao sam je na sebe, leđa joj pritisnuo o svoje grudi, ispreplevši noge s njezinima. Promrmljala je nešto nerazgovijetno, ali već je utonula u san prije nego što sam je dospio pitati.

Nešto se promijenilo noćas, a moja je posljednja misao, prije nego što su mi se oči sklopile, bila da ćemo i sutra imati dovoljno vremena za razgovor. No, kad se ranojutarnja svjetlost počela promaljati ispod tamnih zastora, s nelagodom sam shvatio da je sutra već stiglo.

77

Četrnaesto poglavlje

Svijest je treperila na rubu mojega snom opijenog uma, i pokušala sam je otjerati. Nisam se željela probuditi. Bilo mi je toplo i ugodno i bila sam zadovoljena.

Blijede vizije mojega sna promicale su mi iza sklopljenih očiju kad sam se privila uz najtopliji, najmirisniji pokrivač pod kojim sam ikad spavala. On mi je uzvratio.

Nešto se toplo pritiskalo o mene, a oči su mi zatreperile i otvorile se kako bih ugledala glavu s poznatom neposlušnom kosom svega nekoliko centimetara od sebe. Stotinu je prizora bljesnulo u mojemu umu iste sekunde kad se stvarnost prošle noći sručila na moj zamagljeni mozak.

Sveca mu. Bila je to stvarnost. Otkucaji srca su se ubrzali kad sam blago podignula glavu kako bih promotrila prekrasnog

muškarca koji me je grlio. Glava mu je ležala na mojim grudima, njegove savršene usne bile su blago rastvorene, otpuštajući oblačiće toplog zraka po mojim nagim dojkama. Njegovo je dugačko tijelo ležalo opruženo uz moje, naše noge bile su isprepletene, a njegove su snažne ruke čvrsto stezale moj struk.

Ostao je. Intimnost našeg položaja udarila me je toliko razornom silinom da sam doslovce ostala bez

daha. Nije samo ostao, zakačio se o mene. Borila sam se da dođem do daha i da ne paničarim. Bila sam itekako svjesna svakog milimetra

gdje nam se koža dodirivala. Osjetila sam snažno kucanje njegova srca o moje grudi. Kita mu je bila pritisnuta o moje bedro, napola ukrućena u snu. Prsti su mi gorjeli od želje da ga dotaknem. Usne su čeznule da se pritisnu o njegovu kosu. Bilo je ovo previše. On je bio previše.

Nešto se promijenilo prošle noći i nisam bila sigurna jesam li bila spremna s time se nositi. Nisam znala što ta promjena sa sobom donosi, ali bila je tu. U svakom pokretu, svakom dodiru, svakoj riječi i svakom poljupcu, bili smo zajedno. Nitko nikad nije ovakvo što probudio u meni, tijelo kao da mi je bilo stvoreno da pristaje uz njegovo.

Bila sam i s drugim muškarcima, ali s njim sam imala osjećaj kao da me nosi skrivena struja, i da sam potpuno nesposobna promijeniti smjer. Sklopila sam oči nastojeći primiriti osjećaj panike koji je rastao u meni. Nisam žalila zbog onog što se dogodilo. Bilo je - kao i uvijek - strastveno i vjerojatno najbolji seks koji sam ikad imala. Samo sam trebala biti nekoliko minuta nasamo prije nego što se suočim s njime.

Spustivši ruku u njegovu kosu, a drugu na njegova leđa, uspjela sam ga prevaliti sa sebe. Počeo se meškoljiti i ja sam se ukipjela, držeći ga i tiho ga u sebi tjerajući da nastavi spavati. Promrmljao je moje ime prije nego što mu je disanje ponovno postalo ravnomjerno, a ja sam se izvukla ispod njega.

Jedan sam trenutak promatrala kako spava, a panika se donekle povukla, i još jednom ostadoh zapanjena njegovom ljepotom. Smiren snom, crte lica bile su mu spokojne, mirne, i toliko različite od svih izraza koje sam ikad vidjela na njegovu licu. Gusta kovrča pala mu je preko čela, a prsti su me boljeli od želje da je odmaknem. Duge trepavice, savršene jagodice, pune usne, i čeljust prekrivena kratkom bradicom.

Ti bokca, kako je lijep. Uputila sam se prema kupaonici i uhvatila vlastiti odraz u zrcalu iznad toaletnog stolića u

spavaćoj sobi. Ajme. Friško pojebana. Definitivno sam tako izgledala. Nagnuvši se naprijed, proučavala sam male crvene brazgotine po vratu, ramenima, grudima i

trbuhu. Maleni ljubavni ugrizi bili su vidljivi ispod moje lijeve dojke i na ramenu. Spustivši pogled,

78

prešla sam prstima uz crvene biljege na unutarnjoj strani bedara. Bradavice su mi se ukrutile dok sam se prisjećala osjećaja njegova neobrijanog lica kako mi grebe kožu.

Kosa mi je bila u divljem kaosu i ugrizla sam usnicu sjetivši se kako ju je mrsio rukama. Način kako me najprije privukao za poljubac, a onda me povukao dolje prema njegovoj kiti... Nema mi pomoći.

Iz misli me je prenuo njegov glas promukao od sna. „Budna i već prestravljena?“ Okrenuvši se, uhvatila sam tračak njegova nagog tijela dok se premještao u plahtama i sjeo prije

nego što će ih povući preko kukova, a torzo ostaviti otkrivenim. Mislim da se nikad neću moći zasititi gledanja - i osjećaja - njegovih širokih, mišićavih prsa, trbuha, i neodoljive stazice malja što je vodila do najveličanstvenijeg muškog privjeska ikad viđenog. Kad su mi oči - napokon - dospjele do njegova lica, namrštila sam se opazivši kako se iskesio.

„Uhvatio sam te na djelu“, promrmljao je i protrljao čeljust. Nisam bila sigurna bih li se nasmiješila ili zakolutala očima. Vidjeti ga ovako zgužvanog i

ranjivog u polubudnom stanju, bilo je zbunjujuće. Sinoć se nismo gnjavili s navlačenjem debelih zastora i sunce je sad zasljepljujuće dopiralo do zgužvanih bijelih plahta. Doimao se tako drukčijim - još uvijek je bio moj pizdunski šef, ali također i nešto drugo: muškarac, u mome krevetu, doimljući se spremnim za rundu broj... četiri? Pet? Nisam mogla izbrojiti.

I dok su njegove oči plesale po svakom centimetru moga tijela, sjetila sam se da sam i sama potpuno naga. U ovom trenutku, izraz lica bio mu je intenzivan kao i dodir. Na trenutak sam se upitala hoće li mi koža izgorjeti nastavi li me i dalje ovako gledati. Hoću li osjetiti dodir njegova pogleda kao i kad me dotakne rukama?

Fiksirala sam izraz na licu u nešto što je, nadam se, prikrilo da sam upijala svaki djelić njegove kože, i sagnula sam se kako bih podignula njegovu bijelu potkošulju s poda. Bila je ispred klima-uređaja cijelu noć i bila je malo hladna, ali, srećom, uglavnom suha. Navlačeći mekani pamuk preko glave, udahnula sam miris kadulje njegove kože, a onda sam izronila uhvativši njegov zatamnjeni pogled.

Jezik mu je brzo prešao preko vlažne usnice. „Dođi ovamo“, tiho je zarežao. Primaknula sam se krevetu, s namjerom da sjednem pokraj njega, ali on me je povukao tako da sam mu opkoračila bedra, i rekao: „Reci mi što misliš.“

Želio je da svedem milijun misli u jednu rečenicu? Ovaj je tip bio lud. Pa sam otvorila usta i pustila vani prvu misao: „Rekao si da nisi bio ni s kim otkako smo prvi

put... bili zajedno.“ Zurila sam u njegovu ključnu kost kako ga ne bih morala gledati u oči. „Je li to istina?“ Najzad, podignula sam pogled.

Kimnuo je i uvukao prste ispod moje majice, polako me milujući od kukova do struka. „Zašto?“ upitala sam.

Sklopio je oči i jednom zatresao glavom. „Nisam poželio nijednu drugu.“ Nisam bila sigurna kako bih ovo protumačila. Znači li to da nije upoznao nikoga tko bi mu se

svidio, ali je bio otvoren za takvo što? „Jesi li i inače vjeran ako spavaš s nekim?“ Slegnuo je ramenima. „Ako se to od mene očekuje.“ Bennett me je ljubio po ramenu, do ključne

kosti i gore uz vrat. Posegnula sam rukom iza njega, dograbivši bočicu s vodom na noćnom ormariću i otpivši gutljaj prije nego što sam je predala njemu. Dokrajčio ju je u nekoliko gutljaja.

„Žedan?“ „Bio sam. Sad sam malo gladan.“ „Ne čudi me, nismo jeli, ono... „ zastala sam kad je zaigrao obrvama i nacerio se. Zakolutala sam očima, ali smjesta su se sklopile kad se nagnuo naprijed i jednom me slatko

poljubio u usta. „Očekuje li se ovdje monogamija?“ upitala sam. „Nakon onoga što se dogodilo sinoć, mislim da bi mi ti to trebala reći.“

Nisam znala što odgovoriti. Nisam bila čak ni sigurna bih li mogla biti ovako s njime, a kamoli još i vjerna. Zavrtjelo mi se u glavi od pomisli kako bi to funkcioniralo. Zar bismo zapravo bili...

79

ljubazni jedno prema drugome? Zar bi mi rekao: „Dobro jutro“, i tako mislio? Bi li se osjećao sigurnim kritizirati moj rad?

Raširio je prste preko donjeg dijela mojih leđa privukavši me sebi i izvukavši me iz mojih zbrkanih misli. „Nemoj ovo skidati“, šapnuo je.

„Dogovoreno.“ Nagnula sam se unatrag kako bih omogućila njegovim usnama bolji pristup mome vratu. „Nosim ovo i ništa drugo dolje na izložbu plakata.“

Smijeh mu je bio dubok i zaigran. „Hoćeš vraga.“ „Koliko je sati?“ upitala sam pokušavajući vidjeti sat iza njega. „Što te boli dupe?“ Prsti su mu pronašli moje dojke, i klizili amo-tamo pod njihovim mekanim

podnožjem. No, kad sam se malo odmaknula od njega, otkrila sam mu kožu tik iznad kuka. Koji vrag? Zar

je to tetovaža? „Što je...?“ Jedva sam mogla uobličiti riječi. Blago ga odgurnuvši, podignula sam pogled i

susrela njegove oči prije nego što ću ih vratiti na tetovažu. Točno ispod kosti kuka bila je nit crne tinte, riječi ispisane jezikom za koji sam pretpostavila da je francuski. Kako, dovraga, ovo nisam prije primijetila? Brzo sam se prisjetila svih trenutaka kad smo bili zajedno. Uvijek smo bili u žurbi, ili u mraku, ili napola razodjeveni.

„Tetovaža“, rekao je veselo, malo se povukavši unatrag i prateći prstima rub mog pupka. „Znam daje tetovaža, ali što... piše?“ Gospodin Ozbiljni ima jebenu tetovažu? Nestao je još jedan djelić muškarca kojeg sam mislila da poznajem. „Piše: Je ne regrette rien.“2

Oči su mi poletjele prema njegovima, krv mi je uskipjela na zvuk njegova glasa kako se rastapa na savršenom francuskom naglasku. „Što si rekao?“

Sad se definitivno smijuljio. „Je ne regrette rien.“ Svaku je riječ izgovorio polako naglašavajući svaki slog. To je nesumnjivo bilo nešto najseksepilnije što sam ikad čula. Između toga i tetovaže i činjenice da je bio kompletno gol ispod mene, spontano ću izgorjeti.

„Nije li to pjesma?“ Kimnuo je. „Pjesma je, da.“ Tiho se nasmijavši, rekao je: „Mogla bi pomisliti da sam se pokajao

zbog te jedne pijane noći u Parizu, tisućama kilometara daleko od kuće, bez ijednog prijatelja u gradu, kad sam se odlučio tetovirati. Ali ne, ne žalim čak ni zbog toga.“

„Reci opet“, šapnula sam. Primaknuo mi se bliže, kukovima trljajući o moje, daha vrelog u mom uhu, i šaptom ponovio:

„Je ne regrette rien. Razumiješ li?“ Kimnula sam. „Reci još nešto.“ Grudi su mi se nadimale svakim dubokim udahom, moje

osjetljive bradavice napinjale su se o pamuk njegove majice. Blago se pognuvši, poljubio mi je uho, govoreći: „Je suis a toi.“3 Glas mu je bio napet i hrapav

kad se uspravio, a ja sam nas oboje lišila jada potonuvši dolje na njega, zastenjavši i ponovno uživajući u dubini ovog položaja. Šaptom je ponavljao jednostavne, grešne slogove, netremice me gledajući. Umjesto da mi stegne kukove, rukama je gužvao majicu na mojim bokovima.

Bilo je to tako lako, tako prirodno među nama, da mi je nekako samo pojačalo nelagodu koje kao da se nisam mogla osloboditi. Umjesto da se usredotočim na to, fokusirala sam se na njegovo tiho stenjanje o moja usta. Fokusirala sam se na način kako nas je posjeo i usisao moje dojke kroz majicu, otkrivši ispod nje ružičaste bradavice. Izgubila sam se u njegovim užurbanim prstima na mojim kukovima i bedrima. Dok je čelom sve snažnije pritiskao moju ključnu kost, kao da je dolazio sve bliže vrhuncu. Izgubila sam se u osjećaju njegovih bedara pod sobom, njegovih kukova koji su se pomicali sve snažnije i brže kako bi dočekali svaki moj pokret.

2 Ne žalim ni za čim 3 Tvoj sam

80

Polegnuvši me na krevet, položio mi je dlan na grudi, umirivši kukove. „Srce ti tuče. Reci mi koliko je jebeno dobar ovaj osjećaj.“

Instinktivno, opustila sam se kad sam pogledala gore i vidjela njegov drski osmijeh. Zar je znao da mi treba podsjetnik na ono što smo bili prije nema tome ni jedan dan? „Opet počinješ s tom pričom. Prestani.“

Njegov se osmijeh raširio. „Sviđa ti se moja priča. A pogotovo ti se sviđa kad je istodobno i moj kurac u tebi.“ Zakolutala sam očima. „Što ti je to odalo? Orgazmi? To kako te molim za njih? Na dobrom si tragu.“

Namignuo je, podignuvši mi stopalo do svog ramena i ljubeći mi unutarnji dio gležnja. „Jesi li uvijek bio ovakav?“ upitala sam, beskorisno se istežući na njegovim kukovima. Mrzila

sam to priznati, ali željela sam da se pomiče. Kad je bio miran, to me dražilo, bockalo, imala sam dojam nepotpunosti. Kad se pomicao, samo sam željela da se vrijeme zaustavi. „Žalim žene čiji je put popločan odbačenim egom.“

Bennett je odmahnuo glavom, nagnuvši se nada mnom i oslonivši se o jednu ruku. Srećom, počeo se pomicati, kukovima podižući gore i naprijed, gurajući duboko u mene. Moje su se oči preokrenule i sklopile. Pogađao je savršenu točku, opet, i opet, i opet.

„Pogledaj me“, šapnuo je. Podignula sam pogled i promatrala kapljice znoja na njegovu čelu, usne kako se razdvajaju dok

je zurio u moja usta. Mišići na ramenima zatezali su se dok se pomicao, torzo mu je blistao od tankog sloja znoja, i gledala sam u točku gdje se spajao i razdvajao sa mnom. Nisam sigurna što sam rekla kad je gotovo sasvim izišao iz mene, a onda ponovno žestoko nabio, ali bilo je tiho i prljavo i u trenu zaboravljeno dok je prodirao u mene. „Zbog tebe sam umišljen. Zbog tvojih reakcija se osjećam jebeno dobro. Kako to ne vidiš?“

Nisam odgovorila, i očito to nije ni očekivao, pogled i prsti jedne ruke spuštali su se niz moj vrat i preko grudi. Pronašao je osobito osjetljivu točku i ja sam dahnula.

„Čini se da te je ovdje netko ugrizao“, rekao je prešavši palcem preko ljubavnog ugriza. „Je li ti se svidjelo?“

Teško sam progutala gurajući se gore u njega. „Da.“ „Jebena zločesta djevojčica.“ Ruke su mi klizile preko njegovih ramena i dolje niz prsa, preko trbušnih mišića i onih na

kukovima, palcem sam prelazila po njegovoj tetovaži. „Sviđa mi se i ovo.“ Pokreti su mu postali neusklađeni i žestoki. „Oh, jebiga, Chloe... ne mogu... neću moći još dugo.“ Čuvši mu glas, tako očajan i nekontroliran, moja je želja za njime postala još snažnija. Sklopila sam oči fokusirajući se na slasni osjećaj što mi se počeo širiti tijelom. Bila sam tako blizu, trepereći na samom rubu. Posegnuvši između nas, prsti su mi pronašli klitoris i počela sam ga blago trljati.

Nakrivivši glavu, pogledao je dolje u moju ruku i opsovao. „Oh, jebote.“ Glas mu je bio očajan, dah dubok i isprekidan. „Diraj se, baš tako. Daj da te jebeno vidim.“ Njegove su riječi bile sve što sam trebala, i s jednim posljednjim potezom prstiju, pustila sam da me orgazam preplavi.

Svršila sam silovito, stežući se oko njega, a nokti moje druge ruke zakopali su se u njegova leđa. Kriknuo je, a tijelo mu se zgrčilo dok je svršavao u mene. Cijelo mi se tijelo treslo, sićušni drhtaji nastavili su se čak i kad mi je orgazam izblijedio. Držala sam se za njega kad se umirio, tijelom uronivši u moje. Poljubio mi je rame i vrat prije nego što će utisnuti samo jedan poljubac na moje usne. Oči su nam se nakratko susrele, a onda se otkotrljao s mene.

„Isuse, ženo“, rekao je, teško izdahnuvši i nasmijavši se. „Stajat ćeš me glave.“ Zajedno smo se prevalili na bok, glava na jastucima, i kad su nam se pogledi sreli, nisam ga

mogla odvratiti. Napustila me je i posljednja nada da će idući put biti manje moćan, ili da će nam se povezanost nekako otopiti ako to samo izbacimo iz svog sustava. Ova jedna noć „primirja“ nije umirila ništa. Već sam mu se željela opet približiti, ljubiti mu bradu i povući ga natrag na sebe. Dok sam zurila u njega, postalo mi je jasno da će, kad ovo završi, jebeno boljeti.

81

Strah mi je ščepao srce i sinoćnja panika se vratila donijevši sa sobom neugodnu tišinu. Sjela sam i povukla plahte do brade. „Oh, sranje.“

Ruka mu je poletjela i ovila se oko moje. „Chloe, ne mogu... „ „Vjerojatno bismo se trebali spremiti“, presjekla sam ga prije nego što je dovršio rečenicu.

Mogao je to biti početak jedne od milijun varijanti lomljenja srca. „Izložba plakata počinje za dvadeset minuta.“

Doimao se smetenim, na trenutak, prije nego što je progovorio: „Nemam ovdje suhu odjeću. Ne znam čak ni gdje mi je soba.“

Pokušala sam ne porumenjeti dok sam se prisjećala kako se sinoć sve brzo dogodilo. „Dobro. Uzet ću tvoj ključ i donijeti ti nešto.“ Brzo sam se istuširala i omotala oko sebe debeli ručnik, poželjevši da sam imala pameti da sa

sobom ponesem jedan frotirni ogrtač. Uz duboki uzdah, otvorila sam vrata i izišla. Sjedio je na krevetu, a oči su mu se podignule kako bi susrele moje dok sam ulazila u sobu. „Samo mi treba... „ utihnula sam, pokazujući prema svojoj torbi. Kimnuo je, ali nije ništa rekao.

Obično nisam imala komplekse u vezi sa svojim tijelom, ali stojeći ovdje ni u čemu doli ručniku, znajući da me gleda, osjetila sam se neobično stidljivo.

Dograbila sam nekoliko stvari i projurila mimo njega, ne zaustavljajući se sve dok se ponovno nisam našla iza sigurnosti vrata kupaonice. Odjenula sam se brže nego što sam mislila da je moguće, odlučivši da ću skupiti kosu, a ostatak dovršiti poslije. Dograbivši ključeve s police, vratila sam se u sobu.

On se nije ni pomaknuo s mjesta. Sjedeći na rubu kreveta, lakta naslonjenih na bedra, činio se izgubljen u mislima.

O čemu je razmišljao? Cijelo sam jutro bila nervozna k'o sam vrag, emocije su se grozničavo mijenjale iz jedne krajnosti u drugu, ali on se činio tako smirenim. Tako sigurnim. No, u vezi s čim je bio siguran? Što je odlučio?

„Želiš li da ti nešto posebno donesem?“ Kad je podignuo glavu, činio se pomalo iznenađenim, kao da mu takvo što nije palo na pamet.

„Ovaj... imam samo nekoliko sastanaka popodne, ne?“ Kimnula sam. „Što god odabereš, bit će u redu.“

Trebala mi je samo jedna sekunda da pronađem njegovu sobu; bila je točno uz moju. Sjajno. Sad ga mogu zamišljati u krevetu kroz zid. Torbe su mu bile u sobi, i nakratko sam zastala shvativši da ću mu morati prekapati po prtljazi.

Podignula sam najveću torbu, smjestila je na krevet i otvorila je. Stala sam pregledavati uredno složenu odjeću.

Sve u vezi s njim bilo je toliko uredno i organizirano, upitala sam se kakav mu je dom. Nikad nisam previše o tome razmišljala, ali najednom sam se pitala hoću li ga ikad vidjeti, hoću li mu ikad vidjeti krevet.

Zastala sam shvativši da to želim. Bi li on to želio? Sinulo mi je da gubim vrijeme pa sam nastavila pregledavati njegovu odjeću prije nego što sam

se najzad odlučila za tamnosivo odijelo Helmut Lang, bijelu košulju, crnu svilenu kravatu, bokserice, čarape i cipele.

Vrativši sve ostalo na svoje mjesto, pokupila sam njegovu odjeću i uputila se u svoju sobu. Nisam bila u stanju potisnuti nervozan smijeh kad sam stupila u hodnik, odmahujući glavom na apsurd cijele situacije. Srećom, uspjela sam se nekako pribrati prije nego sam dospjela do svojih vrata. Učinila sam dva koraka naprijed i ukipjela se.

Stajao je pokraj otvorenog prozora, okupan jutarnjim suncem. Svaka linija njegova isklesanog tijela bila je naglašena do savršenstva sjenama što su plesale po njemu. Ručnik mu je visio nisko na kukovima, i tamo, vireći točno iznad ruba, tetovaža.

„Vidjela si nešto što ti si sviđa?“

82

Nevoljko sam preusmjerila pažnju na njegovo lice. „Ja... „ Oči su mi odlutale natrag dolje na njegove kukove kao privučene magnetom. „Rekoh, vidjela si nešto što ti se sviđa?“ Prešao je preko sobe zaustavivši se točno ispred mene. „Čula sam te“, bijesno sam odvratila. „I ne, samo sam se zamislila.“ „A o čemu si točno razmišljala?“ Rukom mi je zataknuo pramen vlažne kose za uho. Samo je taj

jednostavan dodir bio dovoljan da mi želudac poskoči. „O tome kako se moramo držati rasporeda.“ Primaknuo se korak bliže. „Zašto ti ne vjerujem?“

„Zato jer si umišljen?“ predložila sam pogledavši ga u oči. Trznuo je obrvom i gledao me jedan trenutak prije nego što će mi uzeti odjeću iz ruke i smjestiti

je na krevet. Prije nego što sam se mogla pomaknuti, povukao je ručnik s kukova i odbacio ga strane.

Slatka majko Božja. Ako je na zemlji postojao bolji primjerak svoje vrste, platila bih bogatstvo da ga vidim.

Podignuvši svoje bokserice, počeo ih je navlačiti pa je zastao i pogledao me. „Nisi li rekla da se moramo držati rasporeda?“ upitao je šaljivo me odmjeravajući. „Osim, ako, naravno, nisi vidjela nešto što ti se svidjelo?“

Kujin sin... Suzila sam oči i brzo se okrenula, vrativši se u kupaonicu kako bih se nastavila spremati za

izlazak. Dok sam sušila kosu, nisam se mogla otresti nelagodnog osjećaja da mi je želio poručiti nešto važnije od pukog: još malo uživaj u pogledu na moje nago tijelo.

Prije nego što sam uspjela razmrsiti klupko svojih emocija, pokušavala sam pogoditi njegove. Jesam li bila zabrinuta hoće li poželjeti ostati ili otići?

Kad sam se vratila u sobu, on je bio već odjeven i čekao, gledajući kroz veliki prozor. Okrenuo se, prišao mi, i spustio tople ruke na moje lice napeto zureći u mene. „Želim da me saslušaš.“

Progutala sam. „Okej.“ „Ne želim da iziđeš kroz ta vrata i zaboraviš ono što smo pronašli u ovoj sobi.“ Njegove su me jednostavne riječi potresle. Nije ništa izjavio ni obećao, ali izgovorio je točno ono

što sam željela čuti. Možda nismo znali što se među nama događa, ali nećemo to ostaviti nedovršenim.

Ispustivši drhtav dah, položila sam ruku na njegova prsa. „Ni ja isto, ali također ne želim da tvoja karijera proguta moju.“

„Ni ja to ne želim.“ Kimnula sam, osjećajući kao da su mi se riječi zaplele u misli pa nisam mogla prozboriti ništa

suvislo. „Okej, onda“, rekao je odmjerivši me od glave od pete. „Idemo.“

83

Petnaesto poglavlje

Glavna tema ovogodišnje konferencije zvala se „Marketinška strategija iduće generacije“, a kako bi privukli nove naraštaje, organizatori su upriličili izložbu plakata za studente na poslijediplomskom studiju. Većina studenata s Chloina programa bila je ovdje, stojeći uspravno i gorljivo pokraj svojih plakata. Zapravo, prezentacija na ovom događaju bila je uvjet za Chloinu stipendiju, ali s obzirom na veličinu i povjerljivu prirodu Papadakisova projekta, zamolio sam za njezino izuzeće. Nijedan student ovdje neće voditi višemilijunski projekt.

Odbor za dodjeljivanje stipendija rado mi je izišao u susret, odobrivši njezino nesudjelovanje i praktično slineći nad mogućnošću da uključe Chloinu uspješnu priču u programsku brošuru jednom kad priprema bude gotova, otiskana i objavljena.

No iako nije držala prezentaciju na skupu, inzistirala je da prođe kroz svaki izložbeni odjeljak i pogleda svaki plakat. Kako sam očito bio nesposoban da budem više od dva jebena metra udaljen od nje, te nisam imao dogovoren nijedan sastanak prije deset, cijelo sam je vrijeme slijedio uokolo, brojeći plakate (567) i zureći u njezino dupe (prćasto, koje mami da ga lupneš, trenutačno prekriveno crnom vunom).

Spomenula je u dizalu kako joj je njezina najbolja prijateljica Julia dala većinu odjeće koju sam volio/mrzio. Jutrošnji odabir koji se sastojao od pripijene suknje i tamnoplave bluze sad je također bio pridodan mome popisu. Pokušao sam nekoliko puta uvjeriti Chloe da se moramo vratiti u sobu kako bismo nešto uzeli, ali ona bi samo podignula obrvu i upitala: „Uzeti nešto? Ili nekog?“

Ignorirao sam je, ali sad sam požalio što joj nisam priznao da sam trebao još jednu rundu prije konferencije. Pitao sam se bi li pristala.

„Bi li se bila vratila u sobu?“ šapnuo sam joj u uho dok je pažljivo proučavala studentski plakat s idejom novog vizualnog identiteta za malu tvrtku mobilne telefonije. Grafovi su bili zalijepljeni za plohu plakata, za Boga miloga.

„Pssst.“ „Chloe, nećeš ništa naučiti s ovog plakata. Ajmo na kavu i možda na jedno pušenje u

kupaonici.“ „Tvoj mi je otac jednom rekao da je nemoguće predvidjeti gdje bih mogla pronaći najbolje ideje,

te neka pomno proučim sve na što naiđem. Uostalom, ovo su moji kolege.“ Čekao sam, poigravajući se manžetama, ali očito nije kanila komentirati potonji dio mojega

prijedloga. „Moj otac nema pojma o čemu govori.“ Nasmijala se, dakako. Otac je bio na svim mogućim popisima najuspješnijih predsjednika

uprava praktično otkako se rodio. „Ne mora to biti pušenje. Mogli bismo se poševiti uza zid“, šapnuo sam, pročistivši grlo i

ogledavši se oko sebe kako bih se uvjerio da u blizini nema nikog tko bi nas mogao čuti. „Ili bih te mogao poleći na pod, raskrečiti te i natjerati te da mi svršiš po jeziku.“

Zadrhtala je, nasmiješila se studentu pokraj plakata i prišla mu bliže kako bi ga proučila. Muškarac mi je ispružio ruku. „Ispričavam se, niste li vi Bennett Ryan?“

Kimnuo sam odsutno se rukujući s njime i gledajući kako se Chloe udaljava. Prolaz u kojem smo bili bio je gotovo prazan, osim studenata koji su stajali pokraj svojih

plakata. Čak su i oni ubrzo odlunjali prema zanimljivijim dijelovima dvorane, gdje su veće tvrtke - mahom pokrovitelji konferencije - izložile blistave, brendirane plakate kako bi pripomogle da studentska izložba bude uspješnija. Chloe se nagnula i zapisala nešto u svoj rokovnik: Promjena vizualnog identiteta za Jenkins Financial?

Zurio sam u njezinu ruku, a zatim u lice, fiksirano zamišljenim izrazom. Jenkins Financial nije bio njezin klijent. Čak ni ja nisam radio na njemu. Bio je to manji klijent, onaj kakvog bi mlađi

84

direktori najčešće vodili lijevom rukom. Je li uopće imala pojma kakva nas teška borba očekuje s marketinškom kampanjom?

Prije nego što sam je dospio pitati, okrenula se i prebacila na sljedeći plakat, a ja sam bio očaran zaposlenom Chloe. Nikad si nisam dopustio da je ovako otvoreno promatram - prijašnje potajno motrenje samo mi je potvrdilo koliko je briljantna i motivirana, ali nikad nisam shvatio koliko je dobro poznavala tvrtku.

Želio sam je nekako pohvaliti, no riječi su mi bile zbrkane u glavi, a nepoznati osjećaj samoobrane prostrujio mi je u prsima - kao da bi mi hvalospjevi na njezin račun nekako slomili strategiju. „Tvoj se rukopis popravio.“

Nasmiješila mi se, zaklopivši kemijsku olovku. „Jebi se.“ Kita mi se trznula u hlačama. „Ovdje samo gubimo vrijeme.“

„Zašto onda ne odeš i pozdraviš ostale direktore tamo u foajeu. Poslužili su i doručak. One male čokoladne muffine za koje se praviš da ih ne voliš?“

„Zato što glad za hranom nije ono što osjećam?“ Blag osmijeh razvukao joj je usne. Gledala je moje lice kad mi se predstavila još jedna

studentica. „Pratim vašu karijeru otkako znam za sebe“, u jednom dahu je rekla djevojka. „Slušala sam

vaše predavanje prošle godine ovdje.“ Nasmiješio sam se rukujući se s njom kratko, no dovoljno da ne ispadnem neuljudan. „Hvala

vam što ste me došli pozdraviti.“ Pomaknuli smo se do kraja prolaza i obujmio sam rukom Chloin lakat. „Imam još jedan sat

vremena do sastanka. Imaš li uopće pojma što mi radiš?“ Najzad je podignula glavu. Zjenice su joj bile toliko raširene da su joj oči bile gotovo crne, i

polizala je usnice dekadentno ih napućivši. „Pretpostavljam da bi me trebao odvesti gore kako bi mi pokazao.“

Chloe je još uvijek tražila novi par gaćica kad sam ja već pet minuta kasnio na svoj sastanak u jedan sat. Morao sam se naći s Edom Gugliottijem, direktorom marketinga jedne manje tvrtke iz Minneapolisa. Preko Edove tvrtke sklapali smo predugovore za manje poslove, a imali smo još nekoliko značajnih projekata koje smo mu namjeravali proslijediti kako bismo vidjeli kako će ih odraditi. Dok sam zakopčavao šlic na hlačama, podsjetio sam se da je Ed i sam imao patološki problem s kašnjenjem.

Samo što ovaj put nije kasnio. Već me je čekao u jednoj od hotelskih soba za sastanke, a dvojica njegovih mlađih suradnika sjedila su pokraj njega, gorljivih osmijeha na svome mjestu. Mrzio sam kasniti.

„Ede“, rekao sam pozdravivši ga stiskom ruke. Predstavio me je svom timu, Danielu i Samu. I oni su se rukovali sa mnom, ali dok sam dospio do Sama, njegova je pozornost bila usmjerena negdje iza mene, u smjeru vrata.

Chloe je ušla, kose sad raspuštene, izgledajući divlje prelijepo, ali poslovno, čudesno prikrivši činjenicu da je maloprije doživjela vrišteći orgazam na stolu svoje hotelske sobe.

Gugliotti i njegovi ljudi gledali su u zanesenoj tišini dok im je prilazila, dok je izvlačila stolac i sjedala pokraj mene okrenuvši se i uputivši mi blag osmijeh. Usne su joj bile rumene i otečene, a blijedi crveni biljeg nazirao se na čeljusti. Od moje brade.

Bogami da. Pročistio sam grlo pa su svi napokon vratili poglede na mene. „Počnimo.“ Bio je to jednostavan sastanak, ona vrsta kakvu sam dosad odradio tisuću puta. Objasnio sam

projekt najopćenitijim, nekompliciranim pojmovima, i Gugliotti mi je, dakako, rekao da misli kako bi on i njegov tim mogli smisliti nešto zaista vrhunsko. Nakon što sam upoznat s ljudima kojima je to kanio dodijeliti, složio sam se. Planirali smo se sastati ponovno idućeg dana, kad ću predstaviti projekt u cijelosti i službeno im ga predati. Sastanak je bio gotov za manje od šesnaest minuta, pa mi

85

je tako ostalo dovoljno vremena prije drugog, koji je bio dogovoren za dva sata. Pogledao sam u Chloe i upitno izvio obrvu.

„Hrana“, rekla je nasmijavši se. „Ajmo nešto pojesti.“ Ostatak popodneva bio je produktivan, ali ja sam bio kao na autopilotu, i da me je netko pitao o

sastanku, bome bi mi trebalo podosta da se prisjetim bilo koje pojedinosti. Hvala Bogu na Chloe i njezinoj opsesivnoj sklonosti bilješkama. Prilazili su mi brojni kolege, rukovao sam se vjerojatno stotinu puta tijekom popodneva, ali jedini dodir kojeg se sjećam bio je njezin.

Beskrajno mi je odvlačila pažnju, ali najviše me je mučilo što je ovdje bilo drukčije nego inače. Bio je to posao, ali jedan sasvim novi svijet, onaj u kojem smo se mogli pretvarati da nam prilike odgovaraju. Potreba da budem u njezinoj blizini bila je još i veća nego kad sam se morao držati podalje od nje. Pogledavši ponovno glavnoga govornika na pozornici, još sam jednom bezuspješno pokušao preusmjeriti misli na nešto produktivno. Sjedio sam u prvom redu, i sam sam prošle godine održao glavno predavanje na ovoj istoj konferenciji, pa ipak nisam mogao pronaći način da se koncentriram.

Krajičkom oka sam vidio kako se premješta i instinktivno sam pogledao preko puta stola. Kad su nam se pogledi susreli, svi su se ostali zvukovi stopili u jedan, lebdeći oko mene, ali mi ne dopirući do svijesti. Ne razmišljajući, nagnuo sam se prema njoj, i ona prema meni, a sićušan je osmijeh zatreperio na njezinim usnama.

Razmišljao sam o onome što se dogodilo jutros, i kako je očito bila uspaničena. Nasuprot tomu, ja sam bio neobično miran, kao da je sve što smo učinili vodilo prema tom određenom trenutku kad smo oboje mogli vidjeti koliko je lako samo se prepustiti.

Zvonjava mobitela odnekud iza mene prenula me je iz mog transa i natjerala me da odvratim pogled. Brzo se naslonivši natrag u stolcu, bio sam šokiran kad sam shvatio koliko sam se zapravo nagnuo naprijed. Pogledao sam uokolo i zastao kao gromom ošinut kad je par nepoznatih očiju susreo moje.

Taj stranac nije imao pojma tko smo bili, niti da je Chloe radila za mene; samo nas je letimice pogledao i žurno odvratio pogled. No u tom trenutku, svaki djelić krivnje koju sam dosad potiskivao svalio se na mene. Svi su znali tko sam, nitko ovdje nije poznavao nju, i ako se ikad pročuje da se ševimo, osuda cijele zajednice slijedit će je u stopu tijekom karijere.

Brz pogled natrag prema Chloe rekao mi je da mi se na licu vidi panika. Ostatak predavanja proveo sam zureći ispred sebe, nijednom je više ne pogledavši.

„Jesi li dobro?“ upitala je u dizalu prekinuvši napetu tišinu koja nas je pratila četrnaest katova. „Aha, samo...“ Počešao sam se po vratu izbjegavajući njezin pogled. „Samo sam se zamislio.“ „Večeras izlazim s nekim prijateljima.“ „To mi zvuči kao dobra ideja.“ „Imaš večeru sa Stevensonom i Newberryjem u sedam. Mislim da se nalaze s tobom u onom

sushi baru koji ti se sviđa, tamo u Gaslampu.“ „Znam“, rekao sam, opustivši se kad smo zašli u poznate poslovne vode. „Kako se ono zove

njihova asistentica? Uvijek je s njima.“ „Andrew.“ Pogledao sam je, smeten. „To je nešto muževnije od onog što sam očekivao.“ „Imaju novog asistenta.“ Kako li je, pobogu, to znala? Nasmiješila se. „Sjedio je pokraj mene na predavanju i pitao hoću li vam se večeras pridružiti na

večeri.“ Pitao sam se nije li bio njegov onaj par nepoznatih očiju koji me je uhvatio kako buljim u Chloe,

pa ju je to pitao zbog načina kojim sam je gledao. „Rekla sam mu da imam druge planove.“ Moja se nelagoda vratila. Želio sam je uz sebe večeras, jer uskoro više neće biti moja. Mogu li joj

umjesto toga biti ljubavnik? Mogu li joj sad i dalje šefovati? „Jesi li željela poći s nama?“

86

Odmahnula je glavom gledajući u vrata kad smo dospjeli do tridesetog kata. „Mislim da bih se trebala baviti svojim stvarima.“

Kratka vožnja na povratku iz restorana bila je tiha i samotna, društvo su mi pravile samo moje zbrkane misli. Prolazio sam golemim foajeom prema dizalima i automatski se uputio prema Chloinoj sobi prije nego što sam se sjetio da zapravo nismo odsjeli u istoj sobi. Nisam se mogao sjetiti koja je soba moja pa sam pokušao s trima na katu prije nego što sam odustao i provjerio dolje na recepciji. Kad sam se vratio, shvatio sam da sam u susjednoj sobi.

Bila je zrcalna verzija njezine, ali kompletno različita na sve one načine koji se nisu mogli vidjeti. Ovaj tuš nije isprao naše maske; nismo spavali zajedno, sklupčani jedno uz drugo na ovom krevetu. Među ovim se zidovima nije prolamao njezin zvuk dok se raspadala ispod mene. Ovaj stol nije bio polomljen nakon našeg kasnojutarnjeg seksa na brzaka.

Provjerio sam mobitel i vidio dva propuštena poziva od brata. Sjajno. U normalnim okolnostima, sa svojim bih se bratom i ocem čuo dosad već nekoliko puta, redovito ih izvještavajući o sastancima ili potencijalnim klijentima s kojima sam se susreo. Do ovog trenutka nisam ih nijednom nazvao. Strahovao sam da bi me mogli pročitati i uvidjeti da nisam sav svoj.

Bilo je već prošlo jedanaest sati i pitao sam se je li još uvijek s prijateljima ili se već vratila. Možda je ležala tamo budna, opsjednuta istim mislima kao i ja. Ne razmišljajući, posegnuo sam za telefonom i birao broj njezine sobe. Zvonilo je četiri puta prije nego što se javila telefonska sekretarica. Prekinuo sam i pokušao je dobiti na mobitel.

Odgovorila je nakon prvog zvona. „Gospodine Ryan?“ Lecnuo sam se. Bila je s drugim studentima. Jasno da mi se neće obratiti imenom. „Bok. Ja... ovaj, samo sam želio provjeriti hoćeš li imati siguran prijevoz natrag do hotela.“ Njezin je smijeh dopirao kroz žicu, prigušen glasovima i pulsiranjem glasne glazbe oko nje. „Vani čeka otprilike sedamdeset taksija. Samo ću uzeti jedan od njih kad budemo gotovi.“

„Kad će to biti?“ „Kad Melissa dovrši ovo piće, a vjerojatno i još jedno nakon toga. I kad Kim odluči da joj je

dosta plesa sa svakom prljavom muškom kurvom ovdje. Tako da možete očekivati da ću se vratiti u neko doba između sad i osam sati sutra ujutro.“

„Je I' mi to glumiš pametnjakovićku?“ upitao sam, osjećajući kako mi cerek razvlači lice. „Da.“ „U redu“, rekao sam teško uzdahnuvši. „Samo mi pošalji poruku kad stigneš.“ Na trenutak je

ostala šutke, a zatim je odgovorila: „Hoću.“ Prekinuo sam i spustio mobitel na krevet pokraj sebe, buljeći u pod vjerojatno cijelih sat vremena. Nisam znao što bih sa sobom. Najzad, ustao sam se i vratio dolje.

Još uvijek sam bio u foajeu kad se vratila u dva sata ujutro, obraza rumenih i širokog osmijeha dok je spremala mobitel u torbicu. Telefon mi je zazujao u ruci i spustio sam pogled. Vratila sam se.

Promatrao sam kako prolazi pokraj recepcije i ide ravno prema mjestu gdje sam sjedio pored reda dizala. Zastala je kad me je ugledala, zamagljena pogleda, u mom zgužvanom odijelu. Bio sam siguran da mi je kosa u jebenom kaosu jer sam premro od brige. Najednom nisam imao pojma što radim čekajući je ovako poput kakvog zabrinutog supruga. Samo sam znao da nisam mogao biti onaj koji će odlučiti da nas dvoje nećemo uspjeti, jer sam, duboko u sebi, želio to tek otkriti.

„Bennette?“ rekla je, brzo pogledavši svoju prijateljicu koja je mahnula i otišla prema dizalu. Živo mi se fućkalo što je prijateljica pomislila, ali mogao sam osjetiti kako zuri u nas sve dok nije ušla u dizalo.

Chloe je imala na sebi sićušnu crnu haljinu i visoke potpetice za koje bih potpisao da joj postanu radna odora sve dok njezin pripravnički staž ne završi. Tanki remenčići križali su se sve od ružičasto lakiranih nožnih prstiju pa do listova. Želio sam zguliti haljinu s njezina tijela i pojebati je ovdje na kauču, stišćući te potpetice kako bih održavao ravnotežu.

„Hej“, promrmljao sam, opčinjen dugim nogama pred sobom. Prišla mi je bliže, zaustavivši se samo nekoliko centimetara od mene. „Što radiš ovdje dolje?“

87

„Čekam.“ Pokušavao sam prikriti spoznaju na to koliko je utjecala na mene, koliko se moje trenutne misli

jedva mogu otrgnuti od zamišljanja mojih šaka u njezinoj kosi, mojih prstiju na njezinim malim, ružičastim bradavicama, ili na njezinu klitorisu, najmekšem dijelu bilo kojeg tijela koje sam ikad dotaknuo. Želio sam je kušati, od nožnih prstiju do ušnih resica, usput joj glasno izgovarajući svaku misao koja bi mi prošla glavom. „Jesi li pijan?“

Zavrtio sam glavom. Ne onako kako misliš. „Netko me je vidio kako te gledam danas.“ „Znam“, posegnula je i prošla prstima kroz moju kosu. „Na predavanju. Vidjela sam ti lice.“ „Uspaničio sam se.“ Nije ništa odgovorila, samo se promuklo nasmijala. „Nisam zabrinut kako će to izgledati zbog mene. Zabrinut sam kako će izgledati zbog tebe“,

rekao sam. Čuo sam kako je oštro uvukla dah, osjetio prste kako se stežu u mojoj kosi. Kad sam podignuo

pogled na njezino lice, doimala se zbunjenom. Kako je moguće da nije znala koliko me je zaludjela? Bio sam siguran da joj je to očito svaki put

kad bih je pogledao. Kao i uvijek, želio sam je ščepati odostraga i lupnuti je po dupetu. Povući joj kosu dok svršavam. Ugristi joj ponovno dojku. Povlačiti zube preko njezine kralježnice. Uštipnuti joj stražnji dio bedra, a onda ga prekriti najnježnijim dodirima.

No, također sam je želio promatrati dok spava, a onda gledati kako se budi i vidi mene, i procijeniti joj osjećaje iz te prve, spontane reakcije.

Počeo sam uviđati da ovo nije bio samo seks i da nisam samo htio nešto izbaciti iz sistema. Seks je bio samo najbrži put do dubljeg posjedovanja koje sam trebao. Počeo sam se zaljubljivati u nju, i padao sam prebrzo i preteško a da bih mogao pronaći uporište.

Bio sam jebeno prestravljen. Odlučio sam joj reći istinu. „Treba mi još jedna noć.“ Uvukla je dah i zapiljila se u mene, i tek tada mi je sinulo da bi ona mogla osjećati nešto sasvim

drukčije od mene. „Slobodno me odbij. Samo... „ Prošao sam rukom kroz kosu i podignuo pogled prema njoj.

„Samo bih stvarno volio ponovno večeras biti s tobom.“ „Pohlepan si, nisi li?“ „Nemaš pojma koliko.“ Gore, u njezinoj sobi, među njezinim plahtama, i s njezinim tijelom napetim i slatkim koje me je

usisavalo, sve ostalo je iščeznulo. Njezin miris i zvukovi zamaglili su mi mozak, zbog čega su mi prodori postali bjesomučni i žestoki. Bila je mokra - posvuda: koža izvana, i meso iznutra, skliska, uvlačeći me dublje. Objesila je noge oko mojih kukova i prevalila me na leđa uz smijeh, zajahavši me s leđima izvijenim unatrag i glavom zabačenom, prste mi zakopavši u trbuh i usidrivši se na meni. Koža joj se sjajila i sjeo sam ispod nje, trebajući osjetiti klizanje njezinih grudi uz moje dok se propinjala i nabijala na mene. Ponovno sam je prevalio na leđa, nadvijajući se nad njom još jednom, ovaj put s njezinim nogama na mojim ramenima i usnama koje su se krivile pokušavajući pronaći riječi.

Nokte mi je zabila u leđa, a ja sam zasiktao, govoreći joj još i da, i žudeći za tim da me obilježi, da mi ostavi nešto što će i sutra biti na meni.

Svršila je jednom, a onda opet, pa još jednom, i čupala je kosu, izgledajući divlje i neukroćeno. Svalio sam se na nju, nerazgovijetno spajajući riječi, pokušavajući joj reći ono što smo oboje već znali: da je sve ono što se događa izvan ove sobe bilo nevažno.

88

Šesnaesto poglavlje

Polako smo se vratili iz orbite, i s udovima isprepletenim na plahtama satima razgovarali o danu, o sastanku s Gugliottijem, o njegovoj večeri i mom izlasku s prijateljima. Razgovarali smo i o slomljenom stolu, i o tome kako sam spakirala donje rublje dostatno za tjedan dana, tako da mi više ne smije uništiti nijedan par gaćica.

Razgovarali smo o svemu osim o pustoši koju je ostavio u mome srcu. Prešla sam prstom niz njegova prsa, a on ga je umirio rukom prinijevši ga usnama i rekavši:

„Lijepo je s tobom razgovarati.“ Nasmijala sam se, odmaknuvši mu kosu s čela. „Pa svaki dan razgovaraš sa mnom. I, kad

kažem razgovaraš, mislim na vikanje. Urlanje. Lupanje vratima. Prigovaranje...“ Vrškom prsta opisivao je spirale na mom nagom trbuhu, ometajući me. „Znaš na što mislim.“

Znala sam. Znala sam točno što misli, i željela sam pronaći način kako produljiti ovaj trenutak, upravo tamo, do vječnosti. „Onda, reci mi nešto.“

Podignuo je pogled prema mome licu smiješeći se pomalo nervozno. „Što želiš znati?“ „Iskreno? Mislim da želim znati sve. Ali počnimo s malim stvarima. Ispričaj mi povijest

Bennettovih žena.“ Prešao je srednjim prstom preko obrve i ponovio uz smijeh: „Počnimo s malim stvarima. Baš!“ Pročistio je grlo, a zatim me pogledao. „Nekoliko u srednjoj školi, nekoliko na koledžu, nekoliko na faksu. Nekoliko nakon faksa. A onda, jedna dugogodišnja veza dok sam živio u Francuskoj.“

„Detalji?“ Omotala sam pramen njegove kose oko prsta nadajući se da ga ne potežem presnažno.

Na moje iznenađenje, odgovorio je bez oklijevanja. „Zvala se Sylvie. Bila je odvjetnica u jednoj maloj pariškoj tvrtki. Bili smo zajedno tri godine i prekinuli nekoliko mjeseci prije mog povratka kući.“

„Jesi li se zato vratio kući?“ Osmijeh se iskrao u kutu njegovih usana. „Nisam.“ „Je li ti slomila srce?“ Osmijeh se preobrazio u otvoreno smijuljenje. „Nije, Chloe.“ „Jesi li ti slomio njezino?“ Zašto sam uopće postavljala ovakva pitanja? Jesam li željela da kaže -

da? Znala sam da je sposoban slomiti srca. Bila sam, štoviše, prilično sigurna da će slomiti i moje. Nagnuo se kako bi me poljubio, sišući mi donju usnicu nekoliko trenutaka prije nego što će

šapnuti: „Ne. Jednostavno među nama više nije išlo. Moj romantični život bio je u potpunosti lišen drame. Sve do tebe.“

Nasmijala sam se. „Drago mi je da sam promijenila obrazac.“ Mogla sam osjetiti njegov smijeh u vibracijama po mojoj koži dok mi je ljubio vrat. „O da,

itekako jesi.“ Dugi su prsti pronalazili put niz moj trbuh, do kukova i najzad, do međunožja. „Tvoj red.“

„Da doživim orgazam? Da, molim te.“ Kružio je lijenim prstom oko mojega klitorisa prije nego je kliznuo njime unutra. Poznavao mi je

tijelo bolje od mene same. Kad se to dogodilo? „Ne“, promrsio je. „Na tebe je red da mi otkriješ svoju povijest.“ „Nema te sile da bih se mogla ičega sjetiti kad mi to radiš.“

89

Poljubivši mi rame, pomaknuo je ruke natrag na moj trbuh, ponovno tamo opisujući krugove. Napućila sam usne, ali njemu je to promaknulo jer je promatrao svoje prste na meni. „Bože, bilo je toliko puno muškaraca da ne znam odakle bih počela.“

„Chloe“, upozorio me je. „Dvojica u srednjoj školi, jedan na koledžu.“ „Seksala si se samo s trojicom muškaraca?“ Povukla sam se unatrag i pogledala ga. „Ej, Einsteine. Spavala sam s četvoricom muškaraca.“ Vragolast osmijeh raširio mu se licem. „No dobro. I jesam li ja najbolji na tom sramotno

dugačkom popisu?“ „Jesam li ja?“ Njegov je osmijeh nestao, i trepnuo je, iznenađen. „Jesi.“ Bilo je to iskreno, i u meni se nešto

rastapalo uz slabašan šum. Pridignula sam se kako bih mu poljubila bradu, pokušavajući prikriti što mi je taj podatak učinio. „Dobro.“ Ljubeći ga niz rame, sretno sam zaječala. Voljela sam njegov okus, obožavala sam udisati taj njegov svježi miris kadulje. Uronivši prstima u njegovu kosu, povukla sam ga dolje kako bih mu mogla grickati čeljust, vrat, ramena. Držao se vrlo mirno, nadvijen nada mnom, i očito mi ne uzvraćajući poljupce.

Koji mu je sada vrag? Udahnuo je kao da će nešto zaustiti, a zatim je ponovno zatvorio usta. Nekako sam uspjela

odmaknuti usne. „Što je?“ „Jasno mi je da misliš da sam nekakva muška drolja, ali to mi je zapravo izrazito važno.“ „Što ti je važno...?“ „Želim te čuti kako to izgovaraš.“ Zurila sam u njega, i on u mene, a njegove su šarenice preuzimale onu poznatu nijansu srdite

zelenosmeđe. Vrteći u sebi ovih nekoliko posljednjih minuta, pokušala sam shvatiti o čemu govori. Oh. „Oh. Da.“

Obrve su mu se skupile. „Da, što, gospođice Mills?“ Tijelom mi je prostrujala vrućina. Glas mu je bio drukčiji kad je to izgovorio. Oštar. Zapovjedan. Seksi ko sam vrag. „Da, ti si najbolji na tom sramotno dugačkom popisu.“

„Tako je već bolje.“ „Barem dosad.“ Otkotrljao se na mene dograbivši mi zapešća i pritisnuvši ih iznad moje glave. „Nemoj me

izazivati.“ „Nemoj me izazivati? Ma daj, molim te“, rekla sam bez daha. Kurac mu je pritiskao moje bedro.

Željela sam ga gore. Željela sam da prodire u mene. „Izazivanje je sve što nas dvoje radimo.“ Kao da mi želi dokazati suprotno, posegnuo je dolje, dograbio svoju batinu i stavio je u mene,

namjestivši mi noge oko svojih kukova. Umirivši se, zurio je dolje u mene. Gornja mu se usnica izvila.

„Molim te, počni se pomicati“, šapnula sam. „Voljela bi to?“ „Da.“ „A što ako neću?“ Ugrizla sam se za usnicu hineći bijes. Nasmiješio se, zarežavši: „Ovo je izazivanje?“ „Molim te?“ Pokušala sam pomaknuti kukove, ali slijedio je moje pokrete tako da nisam mogla

osjetiti nikakvo trenje. „Chloe, ja tebe nikad ne izazivani. Izjebat ću te do ludila.“ Nasmijala sam se, a njegove su se oči sklopile, moje ga je tijelo još više stezalo. „Nije da već nisi luda“, rekao je grickajući mi vrat. „A sad mi reci koliko ti je dobro.“ Nešto u

njegovu glasu, izvjesna ranjivost ili promuklost na kraju rečenice, reklo mi je da se nije šalio.

90

„Ni s kim dosad nisam svršila. Ni rukama ni usnama, nikako.“ Dosad je bio miran, iako su izdajnički znakovi napetosti bili očiti: ramena su mu podrhtavala, a

dah mu izlazio u plitkim izdasima, kao da mu je cijelo tijelo željelo eksplodirati. No, kad sam ovo izgovorila, potpuno se ukipio. „Nitko?“

„Samo ti.“ Protegnula sam se kako bih mu gricnula bradu. „Rekla bih da te to dovodi u određenu prednost.“

Uzdahnuo je moje ime kad su mu se kukovi povukli natrag pa naprijed. Pa opet natrag pa naprijed. Razgovor je bio gotov; usne su mu pronašle moje, a onda moju bradu, uši. Ruka mu se pomicala uz moje bokove sve do grudi, i najzad do lica.

I kad sam pomislila da smo se oboje izgubili u ritmu i mogla osjetiti kako mi vrhunac nadolazi pa sam zabila pete u njegovo dupe, trebajući još, i brže, i sve, šapnuo je: „Da sam barem to prije znao.“

„Zašto?“ uspjela sam protisnuti, a izdah je jedva nosio zvuk preko mojih usana. Brže, tijelo mi je vrištalo. Još. „Bi li onda bio manji gad?“

Odmaknuo je moje noge sa svojih kukova, preokrenuo me i podignuo na koljena. „Ne znam. Samo bih volio da sam znao“, zagunđao je, još jednom prodrijevši u mene. „Isuse. Ovako je jebeno duboko.“

Pokreti su mu bili nevjerojatno fluidni, poput plesa, mreškanja vode, poput šuljanja sunčevih zraka kroz sobu. Opruge madraca pod nama su škripale, silina njegovih prodora gurala me je gore uz krevet.

„Još malo.“ Ščepala sam plahte preklinjući ga da nastavi. „Još malo. Jače!“ „Jebiga. Tako sam blizu. Svrši!“ Sinkronizirao je svaki pokret s onim posljednjim znajući da je

sad došlo do točke gdje ne može ništa promijeniti. „Svrši!“ Njegovo lice, glas, njegov miris - svaki djelić njega ispunio mi je um dok sam se poslušno

raspadala oko njega. Grubo je nabijao; zatim mu se svaki mišić sledio prije nego što se rastopio na meni dok je

svršavao. „Jebiga, jebiga, jebiga... „ dahtao mi je u kosu prije nego što je utihnuo, otežao, i umirio se na meni.

Klima-uređaj se pokrenuo uz zveket, a onda prešao u ravnomjerno zujanje. Kad je došao do daha, Bennett se prevalio s mene povukavši ruku preko mojih oznojenih leđa. „Chloe?“

„Mmm?“ „Želim više od ovoga.“ Glas mu je bio toliko tih i muho da nisam bila sigurna je li uopće bio

budan. Ukočila sam se, a misli su mi eksplodirale u kaotičnom kaosu. „Što si to rekao?“ Otvorio je oči s očitim naporom, i pogledao me: „Želim biti s tobom.“ Pridignuvši se na lakat, zurila sam u njega, krajnje nesposobna izvući ijednu riječ iz mozga. „Tako mi se spava.“ Oči su mu se ponovno sklopile i prebacio je tešku ruku preko mene

povukavši me dolje na sebe. „Dušo, dođi ovamo.“ Zaronio je licem u moj vrat i promrmljao: „U redu je ako to ne želiš. Uzet ću sve što mi daješ. Samo mi dopusti da ostanem ovdje do jutra, može?“

Odjednom sam se sasvim razbudila, zureći u tamni zid i osluškujući brujanje klima-uređaja. Bila sam prestravljena pomišlju da će ovo sve promijeniti, a još više užasnuta time da nije imao pojma što govori, te da se neće promijeniti ništa.

„Okej“, šapnula sam u mraku, čuvši kako mu se disanje usporava do ravnomjernog, usnulog ritma.

Odmaknula sam se i povukla jastuk na sebe tražeći utjehu. Njegov me je miris razbudio, ali hladne plahte na drugoj strani rekle su mi da sam sama u krevetu. Pogledala sam prema vratima kupaonice pokušavajući se usredotočiti na bilo kakav zvuk iznutra. Nije se čulo ništa.

91

Ostala sam ležati, stišćući njegov jastuk dok su mi vjeđe postajale sve teže. Željela sam ga čekati. Trebala sam utjehu njegova toplog tijela pokraj sebe i osjećaj njegovih snažnih ruku omotanih oko mene. Zamislila sam kako me drži u naručju, šapće mi da je ovo sve stvarnost i da se ujutro ništa neće promijeniti. Nedugo potom, oči su mi se sklopile i ponovno sam utonula u nemiran san.

Nešto kasnije, ponovno sam se probudila, i dalje sama. Pogledala sam na sat: 5.14 ujutro. Molim? Pipajući po mraku, nabacila sam na sebe prvo što mi je došlo pod ruku i otišla do

kupaonice. „Bennette?“ Nema odgovora. Lagano sam pokucala. „Bennette?“ Jauk i blago šuškanje začulo

se s druge strane vrata. „Samo otiđi.“ Glas mu je bio hrapav i odjekivao je o zidove kupaonice. „Bennette, jesi li dobro?“ „Ne osjećam se najbolje. Bit će sve u redu, vrati se u krevet.“ „Mogu li ti nešto donijeti?“ upitala sam. „U redu je. Molim te, samo se vrati u krevet.“ „Ali.“ „ Chloe“ zarežao je očito iživciran. Okrenula sam se, nesigurna što učiniti, boreći se s čudnim, nelagodnim osjećajem. Zar se on

uopće može razboljeti? Tijekom ovih nešto manje od godinu dana, nikad ga nisam vidjela ni s čim ozbiljnijim od šmrcanja. Bilo je očito da ne želi da mu se motam ispred vrata, ali nema govora o tome da bih se mogla vratiti spavati.

Vrativši se do kreveta, poravnala sam prekrivače i uputila se prema dnevnoj sobi apartmana. Dograbila sam bocu vode iz minibara i sjela na kauč.

Ako mu je pozlilo, mislim stvarno pozlilo, nije bilo šanse da može otići na sastanak s Gugliottijem za nekoliko sati.

Uključila sam TV i stala vrtjeti programe. Informativni kanal. Loš film. Nick at Nite. Ahhh, Wayneov svijet. Podvila sam noge ispod sebe na kauču i pripremila se na čekanje. Na pola filma, čula sam kako u kupaonici teče voda. Uspravila sam se i stala osluškivati jer je to bio prvi zvuk koji sam čula u sat vremena. Vrata kupaonice su se otvorila i poletjela sam s kauča dograbivši drugu bocu vode prije nego što ću ući u spavaću sobu.

„Osjećaš li se bolje?“ upitala sam. „Da. Mislim da mi sad treba sna.“ Uvukao se u krevet i zakopao lice u jastuk uz stenjanje. „Što... što nije u redu?“ Spustila sam bocu s vodom na noćni ormarić i sjela na rub kreveta. „Samo moj želudac. Mislim da je zbog onog sushija što sam ga pojeo za večeru.“ Oči su mu bile

sklopljene, a čak i na prigušenom svjetlu što je dopiralo iz druge sobe, mogla sam vidjeti da grozno izgleda. Malo se okrenuo od mene, ali ja sam ga ignorirala, spustivši jednu ruku na njegovu kosu, a drugu na obraz. Kosa mu je bila vlažna, a lice blijedo i ljepljivo, i unatoč njegovoj početnoj reakciji, naslonio mi se na dlan.

„Zašto me nisi probudio?“ upitala sam odmaknuvši mu nekoliko vlažnih pramenova s čela. „Zato što mi je samo još trebalo da me gledaš dok povraćam“, odvratio je gotovo mrzovoljno, a

ja sam zakolutala očima ponudivši mu bocu s vodom. „Mogla sam učiniti nešto. Ne moraš biti toliki mužjak.“ „Nemoj ti biti takva ženka. Sto bi učinila? Trovanje hranom je prilično samotna rabota.“ „Što ću, dakle, reći Gugliottiju?“ Zastenjao je te protrljao lice rukama. „Sranje. Koliko je sati?“ Bacila sam pogled na sat. „Tek je

prošlo sedam.“ „Kad je sastanak?“ „U osam.“ Počeo je ustajati, ali odmah se brzo svalio natrag na krevet. „Nema vražje šanse da ćeš ovakav

ići na sastanak! Kad si posljednji put povratio?“ Zastenjao je. „Prije nekoliko minuta.“

92

„Točno! Užas. Nazvat ću i odgoditi sastanak.“ Ščepao mi je ruku prije nego što sam uspjela otići do stola i uzeti mobitel. „Chloe. Ti otiđi.“

Obrve su mi se izvile maltene do korijena kose. „Kamo?“ Čekao je. „Na sastanak?“ Kimnuo je. „Bez tebe?“ Ponovno je kimnuo. „Šalješ me samu na sastanak?“ „Gospođice Mills, pametni ste kao pčelica.“ „Odjebi“, rekla sam nasmijavši se i blago ga gurnuvši. „I ne idem tamo bez tebe.“ „Zašto ne? Kladim se da poznaješ projekt koji mu nudimo jednako kao i ja. Uostalom, ako

odgodimo sastanak, samo će nepotrebno doputovati u Chicago i poslati nam račun. Molim te, Chloe.“ Zurila sam u njega čekajući kad će se vragolasto nasmiješiti ili sve povući, ali nije. A, ruku na

srce, zaista sam znala sve o projektu i uvjetima. Mogla sam to odraditi. „Okej“, rekla sam, nasmiješivši se i osjetivši navalu nade da bismo mogli ovo riješiti - zajedno. „Upadam.“ Lice mu je otvrdnulo i progovorio je glasom koji nisam čula danima. Poslao je male valove

žudnje kroz mene. „Iznesite mi plan, gospođice Mills.“ Kimnuvši, rekla sam: „Moram se uvjeriti jesu li mu jasni parametri projekta i rokovi. Pripazit ću

da ne pretjeruje s obećanjima; znam da je Gugliotti ozloglašen po tome.“ Kad je Bennett kimnuo, malo se nasmiješivši, nastavila sam: „Potvrdit ću datum početka ugovora i glavne smjernice.“

Kad sam ih svih pet nabrojila na prste, njegov se osmijeh raširio. „Bit će to sjajno.“ Nagnula sam se i poljubila mu vlažno čelo. „Znam.“ Dva sata poslije, da ste me pitali mogu li letjeti, smjesta bih odgovorila potvrdno. Sastanak je prošao savršeno. Gospodin Gugliotti, koji je isprva bio ozlojeđen ugledavši

pripravnicu umjesto izvršnog direktora Ryana, smekšao se kad je čuo okolnosti. A poslije, doimao se zadivljenim razinom pojedinosti koje sam mu iznijela.

Čak mi je ponudio i posao. „Nakon što završite kod gospodina Ryana, dakako“, rekao je namignuvši, a ja sam uljudno odbila.

Nisam bila sigurna želim li ikad završiti s gospodinom Ryanom. Na povratku sa sastanka, nazvala sam Susan kako bih doznala što Bennett voli kad je bolestan.

Baš kao što sam i pretpostavila, posljednji put kad ga je uspjela tetošiti s pilećom juhom s knedlicama i sladoledom, nosio je babarin. Bila je oduševljena što me čuje. A ja sam morala progutati osjećaj krivnje kad me je pitala ponaša li se pristojno. Uvjerila sam je da je sve u redu, da ga je samo uhvatila blaga želučana viroza te da ću ga, dakako, natjerati da joj se javi. S malom vrećicom namirnica u ruci, ušla sam u sobu, zastala u predjelu s kuhinjom kako bih odložila hranu i svukla vuneno odijelo.

Samo u gaćicama, otišla sam u spavaću sobu, ali Bennett nije bio tamo. Vrata kupaonice bila su otvorena, no nije bio ni tamo. Činilo se da je bila spremačica; plahte su bile presvučene i uredne, a na podu nije bilo hrpe naše odbačene odjeće. Balkonska vrata bila su otvorena, puštajući svjež zrak unutra. Vani, zatekla sam ga kako sjedi u naslonjaču, lakta naslonjenih na koljena, a glave u rukama. Izgledao je kao da se istuširao i sad je bio odjeven u tamne traperice i zelenu majicu kratkih rukava.

Koža mi je brujala, stoplivši se od pogleda na njega. „Hej“, rekla sam. Podignuo je pogled, upijajući svaku moju oblinu. „Sveca mu. Nadam se da nisi u tome bila na

sastanku.“

93

„Pa, jesam“, rekla sam smijući se. „Ali nosila sam ovo ispod vrlo uštogljenog mornarskoplavog odijela.“

„Dobro“, zarežao je. Privukao me je k sebi, ovio ruke oko mog struka i pritisnuo čelo na moj trbuh. „Nedostajala si mi.“

U grudima mi se stegnulo. Što to radimo? Je li ovo stvarnost ili se samo igramo mame i tate nekoliko dana, a onda ćemo se vratiti u normalu? Nisam mislila da se mogu vratiti našem uobičajenom ponašanju nakon ovoga niti sam bila sigurna da mogu predvidjeti kako će sve ovo završiti.

Pitaj ga, Chloe! Podignuo je plamteći pogled prema meni i čekao da nešto kažem. „Je li ti sad bolje?“ upitala

sam. Kukavice. Lice mu se malo objesilo, ali brzo je to prikrio. „Puno bolje“, rekao je. „Kako je prošao

sastanak?“ Iako sam još uvijek bila ushićena zbog sastanka s Gugliottijem i umirala od želje da mu ispričam

svaku pojedinost, kad me je ovo upitao, odmaknuo je ruke s mog struka i naslonio se natrag ostavivši me s osjećajem hladnoće i praznine. Poželjela sam pritisnuti gumb za premotavanje unatrag i vratiti nas dvije minute u prošlost kad mi je rekao da sam mu nedostajala, i mogla bih odgovoriti: „I ti si meni nedostajao.“ Poljubila bih ga, i onda bismo se zanijeli, i ispričala bih mu sve o Gugliottiju tek za nekoliko sati.

No, umjesto toga, prenijela sam mu svaku pojedinost sa sastanka, kako je Gugliotti reagirao kad me je ugledao i kako sam mu preusmjerila pažnju na projekt. Prisjetila sam se svakog aspekta rasprave toliko detaljno da se do kraja mojeg izlaganja Bennett tiho smijao. „Bome si rječita.“

„Mislim da je sve prošlo izvrsno“, rekla sam prišavši mu bliže. Stavi opet ruke oko mene. Ali nije. Naslonio se natrag i ukočeno mi se nasmiješio, onim tipičnim zlobnim osmijehom

prekrasnoga gada. „Bila si sjajna, Chloe. Nisam nimalo iznenađen.“ Nisam navikla na ovakve komplimente iz njegovih usta. Poboljšan rukopis, sjajno pušenje - to

su bile stvari koje je znao primijetiti. Ostala sam iznađena koliko mi je bilo važno njegovo mišljenje. Je li oduvijek bilo tako? Bi li me počeo drukčije tretirati kad bismo bili u vezi umjesto da se samo ševimo? Nisam bila čak ni sigurna želim li da bude blaži prema meni kao šef, ili da pokuša pomiješati ljubavnika i mentora? Više mi se sviđao kao prekrasan gad, kako na poslu, tako i u krevetu.

Ali čim sam to pomislila, shvatila sam da je način na koji smo nekoć funkcionirali sad bio poput nepoznatog, stranog predmeta u daljini, ili para cipela koje sam odavno prerasla. Bila sam razdirana između želje da mi kaže nešto zlobno kako bi me vratio natrag u stvarnost, i toga da me privije uz sebe i ljubi me po cijelom tijelu.

Opet ista stvar, Chloe. Još jedan razlog od njih stotinu zašto nije dobro ševiti se sa svojim šefom. Pretvorila si jasno određen odnos u kaos maglovitih ograničenja.

„Izgledaš strahovito umorno“, šapnula sam kad sam počela prelaziti prstima kroz kosu na njegovu zatiljku.

„I jesam“, promrmljao je. „Drago mi je da nisam otišao. Povraćao sam. Puno.“ „Hvala ti što si to podijelio sa mnom“, nasmijala sam se. Nevoljko, odmaknula sam se i stavila

mu dlanove na lice. „Donijela sam ti sladoled na štapiću, sok od đumbira, kekse od đumbira. Sto želiš prvo?“

Zurio je u mene, u potpunosti zbunjen jedan trenutak prije nego što je prasnuo: „Zvala si moju mamu?“

Otišla sam dolje na konferenciju nekoliko sati tijekom popodneva kako bi on mogao još malo odspavati. Pravio se jakim, ali vidjela sam da mu je čak i pola sladoleda od limete izazvalo mučninu. Uostalom, na ovoj konferenciji ne bi mogao prijeći ni deset koraka a da ga ne zaustave, ne

94

ulaguju se, opkole ga ili mu nešto ne nude. Čak i da je sasvim zdrav, ništa ovdje nije bilo posebno vrijedno njegova vremena.

Kad sam se vratila u sobu, bio je opružen na kauču u krajnje nesvojstvenom položaju, bez majice i s rukama zbijenim u prednji dio bokserica. Bilo je nešto toliko obično u načinu na koji je sjedio, dosađujući se i zureći u televiziju. Bila sam zahvalna na podsjetniku da je ovaj muškarac, na određeni način, ipak bio samo čovjek. Samo još jedna osoba koja se mota po planetu, traži svoje mjesto pod suncem i ne provodi svaku sekundu svojeg vremena pokušavajući zadiviti svijet.

Uronjena u spoznaju da je Bennett samo Bennett, prožeo me je osjećaj divlje čežnje, jer postojala je ta šansa da postane moj Bennett i, na djelić sekunde, poželjela sam to više nego što sam ikad išta poželjela.

Žena sa zastrašujuće sjajnom kosom okrenula je svoju glavu i nasmiješila nam se s televizije. Svalila sam se na kauč pokraj njega. „Što to gledamo?“

„Reklamu za šampon“, odgovorio je, izvukavši ruku iz bokserica kako bi posegnuo za mnom. Počela sam ga zafrkavati zbog ćelavosti, ali sam zamukla istog trena kad mi je počeo masirati prste. „Sad su Trgovci.“

„To mi je jedan od najdražih filmova“, rekla sam. „Znam. Citirala si ga prvog dana kad smo se upoznali.“ „Zapravo, to su bili Trgovci 2“, razjasnila sam, a onda zastala. „Čekaj, sjećaš se toga?“ „Jasno da se sjećam. Zvučala si kao uličarka, a izgledala kao jebeni model. Koji bi muškarac to

ikad mogao zaboraviti?“ „Dala bih sve na svijetu da doznam što si tad pomislio?“ „Pomislio sam: vrlo jebozovna suradnica, na dvanaest sati. Povuci se, vojniče. Ponavljam,

povuci se.“ Nasmijala sam se i naslonila mu se na rame. „Bože, taj prvi susret bio je stvarno jadan.“ Nije ništa odgovorio, ali nastavio je prelaziti palcem po mojim prstima pritišćući ih i milujući.

Nikad mi nitko dosad nije masirao ruke, i ako je pokušavao ovo pretvoriti u oralni seks, mogla bih ga jednostavno odbiti samo kako bi nastavio s ovim razgovorom.

Opa, ovo je totalna laž. Primila, bih te usne na svome međunožju bilo kad... „Kako želiš da bude, Chloe?“ upitao je izvukavši me iz vlastite unutarnje debate. „Molim?“ „Kad se vratimo u Chicago.“ Blijedo sam zurila u njega, a puls mi je slao krv u snažnim mlazovima kroz žile. „Mi“, razjasnio je s usiljenim strpljenjem. „Ti i ja. Chloe i Bennett. Muškarac i vještica. Jasno mi

je da ti ovo nije jednostavno.“ „Pa, prilično sam sigurna da se ne želim neprestano svađati.“ Zaigrano sam ga lupila po

ramenu. „Iako mi se u neku ruku sviđa i taj dio.“ Bennett se nasmijao, ali smijeh nije zvučao veselo. „Ima mnogo prostora koje dolazi nakon

primirja. Gdje želiš biti?“ S tobom. Kao tvoja djevojka. Netko tko ima pristup tvom domu i katkad tamo ostane

prespavati. Zaustila sam odgovoriti, no riječi su mi isparile u grlu. „Valjda to ovisi o tome je li uopće realno misliti da može biti nešto.“ Spustio je moju ruku i počešao se po licu. Film je ponovno počeo, a mi smo utonuli u

najnelagodniju tišinu u povijesti čovječanstva. Najzad, ponovno mi je uzeo ruku i poljubio mi dlan. „Okej, dušo. Mogu se nositi s tim samo da

se ne svađamo cijelo vrijeme.“ Zurila sam u njegove prste oko svojih. Nakon onoga što se činilo kao čitava vječnost, uspjela

sam protisnuti: „Oprosti. Ovo mi je sve nekako novo.“ „I meni također“, podsjetio me je.

95

Ponovno smo utonuli u tišinu i nastavili gledati film, smijući se tu i tamo na neke scene i polako se premještajući sve dok nisam praktično ležala na njemu. Krajičkom oka pogledala sam sat na zidu i u sebi izračunala koliko nam je još sati ostalo u San Diegu.

Četrnaest. Četrnaest sati ove savršene stvarnosti kad sam ga mogla imati gdje god i kad god sam poželjela,

i nije moralo biti tajno ni prljavo, niti nam je bijes morao biti jedini oblik predigre. „Koji ti je najdraži film?“ upitao je, prevalivši me na kauč kako bi se mogao nadviti nada mnom.

Koža mu je bila vruća i poželjela sam svući bluzu, ali nisam htjela da se pomakne ni milimetra, ni na sekundu.

„Volim komedije“, počela sam. „Na primjer, tu su Trgovci, ali i Tommy Boy, Noć glupih mrtvaca, Eksplozivni murjaci, Odgonetka, takve stvari. Ali moram reći da je moj možda nadraži film ikad Prozor u dvorište.“

„Zbog Jimmyja Stewarta ili zbog Grace Kelly?“ upitao je, nagnuvši se kako bi poljupcima palio vatru po mom vratu.

„Zbog oboje, ali vjerojatno više zbog Grace Kelly.“ „To sam i mislio. Imaš njezine manire.“ Ruka mu se podignula i zagladila pramen moje kose

koji mi je ispao iz repa. „Čuo sam da je Grace Kelly također voljela govoriti prostote“, dometnuo je. „Ti obožavaš kad govorim prostote.“

„Istina. Ali još više volim kad su ti usta puna“, rekao je značajno se smijuljeći. „Znaš, kad bi tu i tamo zavezao gubicu, bio bi gotovo pa savršen.“

„Ali onda bih bio nijemi trgač gaćica, što je, rekao bih, puno jezovitije od bijesnog trgača gaćica.“ Rastopila sam se u hihotima ispod njega, a on je zabio prst ispod mojih rebara poškakljavši me. „Znam da to obožavaš“, zarežao je.

„Bennette?“ rekla sam pokušavajući zvučati ležerno. „Što uopće radiš s njima?“ Uputio mi je mračan, izazovan pogled. „Čuvam ih na sigurnom mjestu.“

„Mogu li ga vidjeti?“ „Ne.“ „Zašto?“ upitala sam suzivši pogled. „Zato što ćeš ih pokušati uzeti natrag.“ „Zašto bih ih uzela natrag? Sve su uništene.“ Nacerio se, ali nije ništa odgovorio. „Zašto to

radiš, uostalom?“ Jedan me je trenutak proučavao, očito razmišljajući o odgovoru. Najzad, pridignuo se na lakat i

primaknuo mi lice na samo nekoliko centimetara od mojega. „Zbog istog razloga zbog kojeg se tebi to sviđa.“

S tim riječima, ustao je i povukao me sa sobom u spavaću sobu.

96

Sedamnaesto poglavlje

Imao sam iskustva s pregovorima, odgađanjima, zastojima, cjenkanjima. Ovdje sam bio na nepoznatom terenu jer sam položio sve adute na stol, ali kako je bila riječ o Chloe, nije me bilo ni briga. Uložio sam sve.

„Veseliš li se povratku kući? Nije te bilo gotovo tri tjedna. Slegnula je ramenima i svukla mi bokserice bez prenemaganja, obujmivši me toplom rukom.

„Lijepo sam se provela ovdje, znaš.“ Namjerno sam oklijevao nad svakim gumbom na njezinoj bluzi, ljubeći svaki djelić kože koji se

otkrivao. „Koliko vremena imamo za igru prije leta?“ „Trinaest sati“, rekla je ne gledajući na sat. Odgovor je sasvim sigurno bio brz, a sudeći po

toplini njezine kože kad sam kliznuo dvama prstima ispod gaćica, nije se baš radovala brzom napuštanju ove hotelske sobe.

Škakljao sam joj bedra prstima, dražio joj jezik svojim i trljao se o njezinu nogu sve dok nisam osjetio kako se izvija prema meni. Noga joj se podignula oko mojega struka i raširila je ruke na mojim prsima kad sam posegnuo dolje i gurnuo ga u nju, odlučan da je dovedem do vrhunca koliko god puta to bude moguće prije svitanja.

Za mene nije postojalo ništa na ovome svijetu doli njezine skliske kože i njezina mekanog stenjanja na mom vratu. Pomicao sam se nad njom iznova i iznova, nijem od potrebe, izgubljen u njoj. Kukove je vrtjela u ritmu mojih, a leđa je izvila kako bi pritisnula dojke uz mene, i poželio sam joj reći: „Ovo što imamo je nešto najljepše što sam ikad osjetio. Osjećaš li i ti to?“

No nisam imao riječi. Imao sam samo nagon i želju, i okus nje na svome jeziku, i sjećanje na njezin smijeh što mi je odzvanjao u ušima. Želio sam da se taj zvuk neprestano ponavlja. Želio sam joj biti sve: i ljubavnik, i partner, i prijatelj. U ovom krevetu, mogu biti sve.

„Ne znam kako ću ovo“, rekla je u čudnom trenutku - na rubu vrhunca, držeći se za mene toliko snažno da mi je mogla ostaviti masnice. No znao sam na što misli jer bilo je bolno biti toliko ispunjen ovom čežnjom i nemati jebenog pojma kako će se sve rasplesti. Želio sam je na način da sam u svakom trenutku imao osjećaj kao da sam zadovoljen i kao da umirem od želje, a moj mozak nije znao kako to podnijeti. Zato sam joj, umjesto da kažem što sam mislio da bismo mogli, poljubio vrat i položio prste na mekanu kožu njezinih kukova, i rekao: „Ne znam ni ja, ali još nisam spreman ovo pustiti.“

„Tako je dobro... „ Šapnula je o moje grlo, a ja sam zastenjao u slatkoj boli, očito nesposoban ispustiti ijednu suvislu riječ.

Strahovao sam da bih mogao jauknuti. Poljubio sam je. Pritisnuo je dublje na madrac. Trajalo je čitavu vječnost, ova razorna ekstaza. Tijelo joj se izvijalo kako bi se spojilo s mojim,

usne su joj bile vlažne i gladne, gorke i slatke. Probudio sam se kad mi je jastuk bio izvučen ispod glave i kad je Chloe promrmljala nešto

nesuvislo o špinatu i hot dogu. Žena je govorila u snu, nemirna i maltene me izguravši iz kreveta. Prešao sam pohotnom rukom preko njezina dupeta prije nego što sam se prevalio na bok i

pogledao na sat. Bilo je tek prošlo pet sati ujutro, ali znao sam da se moramo brzo pokrenuti kako bismo stigli na let u osam sati. Koliko god sam mrzio što sam morao napustiti naš veseli mali grešni brlog, ovdje nisam uspio odraditi ništa i počeo sam osjećati krivnju zbog posla koji sam zanemario. Tijekom proteklog desetljeća posao mi je bio sve, i premda mi je postajao sve ugodniji ovaj potpuno

97

suprotni učinak koji je Chloe imala na mene, morao sam se vratiti u fokus. Bilo je vrijeme da pođem kući, nataknem svoj šefovski šešir i prionem na posao.

Ranojutarnje sunce promolilo se unutra i obasjalo njezinu blijedu kožu zelenoplavom svjetlošću. Bila je sklupčana na boku, licem okrenuta meni, kose u tamnom klupku na jastuku. Veći dio lica sad joj je bio uronjen u moj jastuk.

Mogao sam razumjeti njezino oklijevanje u vezi s našim odnosom jednom kad se vratimo u stvarnost. Ovaj mjehur od sapunice u San Diegu bio je fantastičan, dijelom i stoga jer je bio lišen svakog aspekta koji nam je kod kuće otežavao odnos: njezin posao u Ryan Mediji, moja uloga u obiteljskom biznisu, njezina stipendija, naši neovisni i oštri stavovi, lako sam želio navaljivati i definirati ovo između nas, odrediti očekivanja kako se ne bih dočekao na glavu, njezin je pristup -oprezan - vjerojatno bio i ispravan.

Nismo se gnjavili s podizanjem pokrivača natrag na krevet sinoć kad smo ga odbacili na pod, i iskoristio sam priliku da joj promatram nago tijelo. Nesumnjivo bih se mogao naviknuti buditi se uz ovu ženu.

No, nažalost, nije nas čekalo opušteno jutarnje izležavanje. Pokušao sam je probuditi tako što sam joj stavio ruku na rame, a zatim je poljubio u vrat, i na kraju je snažno štipnuo za dupe.

Posegnula je i žestoko me udarila po ruci prije nego što sam je uspio povući natrag. Nisam bio čak ni siguran je li bila budna. „Šupak.“

„Trebali bismo se ustati i krenuti. Moramo biti u zračnoj luci za nešto više od sat vremena.“ Okrenula se na bok i zagledala u mene, lica omeđena naborima jastuka, zamagljena pogleda.

Nije se gnjavila pokriti tijelo kao prvog jutra, ali nije bila ni nasmiješena. „Okej“, rekla je. Ustala je u sjedeći položaj, popila malo vode i poljubila mi rame prije nego što je ustala iz kreveta.

Promatrao sam joj golo tijelo dok je odlazila u kupaonicu, ali nijednom se nije osvrnula prema meni. Nije da sam baš trebao jutarnji seks na brzaka, ali ne bih imao ništa protiv malo maženja, možda šaputanja na jastuku.

Vjerojatno je nisam trebao uštipnuti za guzu. Nije se pojavljivala, i nakon što sam pokupio svoje stvari, pokucao sam na vrata kupaonice.

„Idem u susjednu sobu, istuširati se i spakirati.“ Nekoliko je trenutaka bila tiha. „Okej.“ „Mogu li dobiti nešto više od okej?“ Njezin smijeh odzvanjao je s druge strane vrata. „Mislim da sam prije toga rekla šupak.“

Nacerio sam se. Ali kad sam se mašio za kvaku kako bih otišao, otvorila je vrata kupaonice i izišla pravo meni u

naručje, zagrlivši me i pritisnuvši lice u moj vrat. Još uvijek je bila naga, i kad je podignula pogled, oči kao da su joj bile malo crvene. „Oprosti“, rekla je, poljubivši mi čeljust prije nego što me je povukla u dulji i dublji poljubac. „Samo postanem nervozna prije leta.“

Okrenula se i vratila u kupaonicu prije nego što sam je dospio pogledati u oči i otkriti govori li istinu.

Susjedna soba ostavljala je dojam jezive čistoće, čak i za luksuzni hotelski lanac. Nije mi trebalo puno vremena da se spakiram, istuširam i odjenem. Ali nešto me je sprječavalo da se tako brzo vratim u Chloinu sobu. Imao sam dojam kao da joj treba malo vremena da bude nasamo, da se pokuša izboriti s unutarnjim previranjima, ma kakva ona bila. Mogao sam vidjeti da je u konfliktu, ali kojim će putem na kraju poći? Hoće li odlučiti da želi pokušati? Ili će odlučiti da nije moguće balansirati između posla i nas?

Kad je nestrpljivost nadvladala kavalira u meni, odvukao sam torbe u hodnik i pokucao na njezina vrata.

Otvorila ih je, odjevena kao zavodljiva poslovna žena iz šezdesetih i trebalo mi je dosta vremena da skrenem pogled s njezinih nogu, gore preko grudi i najzad do njezina lica. „Hej, ljepotice.“

Nesigurno mi se osmjehnula. „Hej.“

98

„Spremna za polazak?“ upitao sam prolazeći mimo nje kako bih joj uzeo torbu. Rukav mog sakoa okrznuo se o njezinu golu ruku i prije nego što sam mogao i shvatiti što se događa, ovila je moju kravatu oko svoje ruke i leđa mi pritisnula o zid, klizeći usnama preko mojih. Sledio sam se, iznenađen. „Hej, hej“, mumljao sam o njezine usne.

S rukom na mojim prsima, počela mi je odvezivati kravatu i zastenjala mi je u usta kad je osjetila kako mi se kita ukrućuje na njoj. Žustrim prstima strgnula mi je kravatu s ovratnika i bacila je na pod pred moje noge prije nego što sam se mogao i sjetiti da moramo stići na avion.

„Chloe“, rekao sam pokušavajući se odmaknuti od njezinih poljubaca. „Srce, nemamo vremena za ovo.“

„Nije me briga.“ Sišući mi vrat, gladne su joj ruke otkopčavale moj remen. Dlanom mi je obujmila kurac.

Opsovao sam ispod daha, potpuno nesposoban odoljeti njezinu stisku preko mojih hlača, zahtjevnom izvijanju i svlačenju moje odjeće. „Sranje, Chloe, jebeno si divlja.“

Brzo sam je okrenuo pritisnuvši joj leđa na zid i uvukavši ruku pod njezinu bluzu, grubo povukavši košaricu grudnjaka u stranu. Njezina je pohota bila zarazna, i moji su prsti uživali u tvrdoći njezinih bradavica, čvrstim dojkama dok ih je gurala naprijed u moj dlan. Posegnuo sam dolje i povukao joj suknju preko bokova, spustio gaćice i bacio ih u stranu prije nego što sam je podignuo s poda.

Trebao sam biti u njoj, sad. „Reci mi da me želiš“, rekla je, a riječi su izlazile kao dahtaj, samo zrak. Drhtala je; oči su joj bile

čvrsto stisnute. „Nemaš pojma koliko. Želim sve što mi možeš dati.“ „Reci mi da mi ovo možemo.“ Svukla je moje hlače i bokserice niz moja koljena i ovila noge oko

mog struka zakopavši petu u moje dupe. Kad mi je kurac kliznuo po njoj, gurajući unutra, prekrio sam usta kad je ispustila tih, oštar zvuk. Gotovo jauk.

Gotovo jecaj. Povukao sam se natrag proučavajući joj lice. Suze su joj klizile niz obraze. „Chloe?“ „Nemoj stati“, rekla je, štucnuvši i nagnuvši se kako bi mi posisala vrat. Skrivajući se. Jednu je

ruku pokušala uvući između nas i posegnuti za mnom. Bila je to čudna vrsta očaja. Znali smo za mahnitu ševu, i znali smo se potajice poševiti na brzaka, ali ovo je bilo nešto sasvim novo.

„Prestani.“ Pritisnuo sam je zakucavši je čvrsto za zid. „Dušo, što to radiš?“ Najzad, otvorila je oči, fokusirajući se na moj ovratnik. Otkopčala je jedan gumb, a onda još

jedan. „Samo te želim osjetiti još jedanput.“ „Kako to misliš, još jedanput?“ Nije me željela pogledati, niti bilo što reći. „Chloe, kad napustimo ovu sobu, možemo sve ostaviti ovdje. Ili možemo sve što imamo

ponijeti sa sobom. Vjerujem da možemo pronaći rješenje...ali vjeruješ li i ti?“ Kimnula je, usne toliko snažno stisnute među zubima da joj je ružičasto meso pobijeljelo. Kad ju

je pustila, bljesnula je dekadentnim, izazovnim crvenilom. „Želim to.“ „Rekao sam ti, želim više od ovoga. Želim biti s tobom, Želim biti tvoj ljubavnik.“ Opsovao

sam, zakopavši ruke u kosu. „Zaljubio sam se u tebe, Chloe.“ Nagnula se naprijed nasmijavši se, a očajanje joj se širilo tijelom. Kad se uspravila, ponovno me

je privukla sebi pritisnuvši usne o moj obraz. „Misliš li ozbiljno?“ „Totalno sam ozbiljan. Želim biti jedini tip koji te ševi uz prozor, kao i prva osoba koju vidiš

ujutro - s mjesta na kojem ležiš, ukravši mi jastuk. Također bih volio biti osoba koja tebi donosi sladoled nakon što ti naškodi sushi. Imamo na raspolaganju samo nekoliko mjeseci prije nego sve postane potencijalno komplicirano.“

99

S ustima na njezinima, i rukama na njezinu licu, mislim da je napokon počela shvaćati. „Obećaj mi da ćeš me odvesti u krevet kad se vratimo“, rekla je.

„Obećavam.“ „U tvoj krevet.“ „Jebiga, da, u moj krevet. Moj krevet je golem, s daskom iznad uzglavlja i mogu te vezati i tući

jer si toliko šašava.“ U tom trenutku, bili smo savršeni. U hodniku, nakon što sam je još jednom poljubio u dlan, pustio sam joj ruku i poveo je niz foaje.

100

Osamnaesto poglavlje

Bennett je otišao po automobil dok sam nas ja odjavljivala na recepciji. Posljednji put se ogledavši po foajeu, pokušala sam preuzeti svako sjećanje na ovo putovanje. Kad sam izišla ispred, vidjela sam Bennetta kako stoji pokraj poslužitelja. Srce mi je tuklo poput divljeg bubnja iza rebara. Još uvijek mi se vrtjelo. Shvatila sam da mi je pružio toliko prilika da mu kažem što želim, a ja sam bila jednostavno toliko nesigurna možemo li uspjeti. Očito je imao tvrđu kralježnicu od mene.

Zaljubio sam se u tebe. Trbuh mi se zgrčio od sladostrašća. Gospodin Gugliotti je opazio Bennetta s pločnika i krenuo prema njemu. Rukovali su se,

naizgled razmijenili pozdrave. Željela sam im prići, pridružiti se razgovoru kao ravnopravna sugovornica, ali bila sam zabrinuta da neću uspjeti prikriti sve ono što mi se trenutačno događalo u srcu, i da će mi se moji osjećaji prema Bennettu očitati na licu.

Gospodin Gugliotti je podignuo pogled, ali činilo se da me nije prepoznao. Trepnuo je i ponovno pogledao Bennetta, kimnuvši na nešto što je rekao, i to neprepoznavanje natjeralo me je da još više oklijevam. Još uvijek sam bila neprimjetna. Hotelski računi, Bennettov raspored i njegova aktovka bili su mi u ruci. Ostala sam po strani: pripravnica.

Vrzmajući se otraga, pokušavala sam uživati u posljednjim trenucima oceanskog povjetarca. Bennettov duboki glas dolebdio je preko ovih nekoliko metara što su nas razdvajali.

„Zvuči kao da ste svi nabacili pokoju dobru ideju. Drago mi je da je Chloe dobila priliku za praksu.“

Kimnuvši, gospodin Gugliotti je rekao: „Chloe je bistra. Sve je prošlo u redu.“ „Siguran sam da možemo uskoro započeti proces preuzimanja.“ Praksa? Početi? Nije li to ono što sam ja napravila? Dala sam Gugliottiju ugovore da ih ovjeri i

pošalje nam natrag FedExom. „Zvuči dobro. Reći ću Anni da nazove i dogovori sastanak. Volio bih s tobom proći kroz uvjete.

Nije mi bilo lagodno još ih potpisati.“ „Dakako.“ Srce mi se ubrzalo kad su mojim žilama počeli strujati panika i poniženje. Činilo se kao da je

sastanak koji smo održali bio samo predstava za moju dobrobit i da će pravi posao obaviti ova dvojica, natrag u stvarnom svijetu.

Zar je cijela ova konferencija bila jedna divovska fantazija? Osjećala sam se glupo prisjećajući se detalja koje sam podijelila s Bennettom. Koliko sam samo ponosna bila što sam to prekrižila na njegovu popisu i za sve se pobrinula kako bi se on mogao oporaviti.

„Henry je spomenuo da Chloe ima Millerovu stipendiju. To je sjajno, ostaje li u Ryan Mediji nakon što završi?“ upitao je Gugliotti.

„Nisam još siguran. Ona je sjajna klinka. Definitivno joj treba još prakse, međutim.“ Ostala sam bez daha, kao da me je netko izvukao iz vakuuma. Bennett mora da se šalio. Znala

sam da mi je Elliott morao reći (a rekao mi je, bezbroj puta) da mogu birati posao kad završim. Radila sam za Ryan Mediju godinama, ubijala se od posla kako bih radila i završila školovanje. Poznavala sam neke klijente bolje od ljudi koji su ih vodili. Bennett je to znao.

Gugliotti se zahihotao. „Trebala joj praksa ili ne, ja bih je odmah ugrabio. Ovdje se vraški dobro držala.“

„Dakako da jest“, rekao je Bennett. „Što misliš, tko ju je učio? Sastanak s tobom je bio izvrsna prilika da skoči u vatru, zato to cijenim. Nema sumnje da će se odlično snaći kamo god završila. Kad bude spremna.“

101

Nije zvučao kao ni jedna varijanta Bennetta Ryana koju sam poznavala. Ovo nije ljubavnik kojeg sam napustila prije nekoliko minuta, zahvalan i ponosan jer sam bila kadra uskočiti umjesto njega. A

nije bio ni prekrasan gad koji nevoljko daje pohvale. Ovo je bio netko sasvim drugi. Netko tko me je nazvao klinkom i ponašao se kao da mi je učinio uslugu.

Osjetila sam kako mi lice gori od gnjeva i oteturala sam natrag u hotelski foaje, najednom imajući dojam da oko mene nema dovoljno kisika.

Praksa? Bila sam u redu? Bio je moj mentor} U kojem to univerzumu? Zurila sam u cipele ljudi koji su se vrzmali ispred mene dok su ulazili i izlazili kroz okretna

vrata lobija. Zašto sam imala osjećaj kao da mi je želudac ispao, ne ostavljajući ništa doli rupe ispunjene kiselinom?

Bila sam u poslu dovoljno dugo da znam kako to funkcionira. Ljudi na vrhu ne dolaze tamo dijeleći pohvale. Dospijevaju tamo preko pustih obećanja, izjava, i napuhanih ega.

Tijekom mojih prvih šest mjeseci u Ryan Mediji, doveo sam klijenta vrijednog šezdeset milijuna dolara.

Vodio sam portfelj L'Oreala, vrijedan stotinu milijuna dolara. Osmislio sam najnoviju kampanju za Nike. Od naivne seljančice napravio sam poslovnog morskog psa. Uvijek sam imala dojam da me hvali protiv svoje volje, i bilo je nešto zadovoljavajuće u tome da

mu dokažem kako je u krivu, da nadmašim njegova očekivanja maltene samo kako bih mu prkosila. Ali sad kad smo priznali da su se naši osjećaji pretvorili u nešto više, želio je prepraviti povijest. Nije mi on bio mentor; nisam to ni trebala. Nije me on pogurao prema uspjehu - štoviše, prije ovog putovanja, čak mi je stajao na putu. Želio je da dam otkaz jer je bio gad.

Zaljubila sam se u njega bez obzira na sve to, i sad me je bacio pred lavove samo kako bi se opravdao zbog nedolaska na sastanak.

Srce mi se raspalo na tisuću komadića. „Chloe?“ Podignula sam pogled i susrela njegov zbunjeni izraz lica. „Auto je spreman. Mislio sam da

ćemo se naći ispred?“ Trepnula sam, obrisala oko kao da mi je nešto upalo u njega, a ne kao da ću doživjeti živčani

slom u lobiju hotela W. „Točno.“ Ustala sam, pokupila stvari i pogledala ga. „Zaboravila sam.“ Od svih laži koje sam mu ikad izrekla, ova je bila najgora, jer ju je uočio, a po načinu kako su

mu se obrve spojile i kako je prišao korak bliže, pogleda tjeskobnog i ispitivačkog, nije imao pojma zašto sam imala potrebu slagati o nečemu takvome.

„Jesi li dobro, dušo?“ Trepnula sam. Još prije samo dvadeset minuta obožavala sam kad bi mi se tako obratio, ali sad

mi je to bilo sasvim pogrešno. „Samo sam umorna.“ Opet, znao je da lažem, ali ovaj put nije navaljivao. Spustio je ruku na donji dio mojih leđa i

poveo me vani prema automobilu.

102

Devetnaesto poglavlje

Znao sam da žene mogu postati ćudljive odjednom, kao iz vedra neba. Poznavao sam nekoliko žena koje bi se zaplele u svakojake misli i scenarije pitajući se što ako?, uzrujavajući se zbog nečeg što su pretpostavljale da bih mogao učiniti za tri dana.

No nisam imao dojam da se to isto događa s Chloe jer ona nikad nije bila taj tip žene. Vidio sam je već ljutu. Kvragu, vidio sam je u svim mogućim stanjima ljutnje: razjarenu, i živciranu, punu mržnje, na granici nasilnosti.

Ali nikad je nisam vidi povrijeđenu. Zakopala se u dokumente tijekom kratke vožnje do zračne luke. Ispričala se kako bi se javila

ocu dok smo čekali na našem terminalu. U avionu, zaspala je gotovo čim smo sjeli, ignorirajući moje vrlo mudre prijedloge da se poševimo u zrakoplovu. Probudila se tek nakratko da odbije ručak, iako sam znao da nije pojela ništa za doručak. Ponovno se probudivši kad smo se počeli spuštati, zagledala se kroz prozor umjesto u mene.

„Hoćeš ii mi reći što nije u redu?“ Nije odgovorila, činilo se čitavu vječnost, a meni je srce počelo snažnije tući. Pokušao sam se

prisjetiti svih trenutaka kad sam mogao nešto sjebati. Seks s Chloe u krevetu. Još seksa s Chloe. Njezini orgazmi. Doživjela je više orgazama, iskreno govoreći. Ne bih rekao da je stvar u tome. Buđenje, tuširanje, i moja ljubavna izjava. Hotelski lobi, Gugliotti, zračna luka.

Zastao sam. Nakon razgovora s Gugliottijem osjećao sam se pomalo ulizivački. Nisam siguran zašto sam se ponio kao posesivna budala, ali nisam mogao zanijekati da je Chloe imala takav učinak na mene. Bila je fantastična na sastanku, znao sam to, ali neka budem proklet ako će otići korak unatrag i raditi za tipa kao što je Gugliotti kad dovrši specijalizaciju. Vjerojatno bi je tretirao kao komad mesa i po cijele dane buljio u njezino dupe.

„Čula sam što si rekao.“ Glas joj je bio toliko tih da mi je trebao jedan trenutak da registriram kako je uopće nešto progovorila, a onda još jedan da to procesuiram. Želudac mi je potonuo.

„Što sam rekao i kad?“ Nasmiješila se, najzad se okrenuvši kako bi me pogledala, i jebiga: plakala je. „Gugliottiju.“ „Zvučao sam posesivno. Oprosti.“ „Zvučao si posesivno... „ promucala je, okrenuvši se prema prozoru. „Govorio si o meni svisoka

- zvučalo je kao da sam kakva naivka! Ponašao si se kao daje sastanak s njime bio neka vrsta obuke. Osjećala sam se blesavo zbog načina kako sam ti sve jučer prenijela, misleći da je u pitanju nešto više.“

Spustio sam ruku na njezinu, blago se nasmijavši. „Tipovi poput Gugliottija imaju napuhani ego. On samo treba imati dojam da ga direktori slušaju. Učinila si sve što je bilo potrebno. On samo želi da ja budem taj koji će mu uručiti službeni ugovor.“

„Ali to je apsurdno. A ti si mu podilazio, dok sam ja ispala najobičniji pijun.“ Trepnuo sam, zbunjen. Učinio sam točno što je rekla. Ali takva su pravila igre, zar ne? „Ti si

moja pripravnica.“ Oštar smijeh oteo joj se s usana i ponovno se okrenula prema meni. „Tako je. Jer ti je cijelo ovo

vrijeme stalo kako napreduje moja karijera.“ „Jasno da jest.“ „Kako ti znaš da mi treba praksa? Još do jučer, jedva da si i pogledao što radim.“ „Nije točno.“ Odmahnuo sam glavom pomalo se razljutivši. „Znam to jer sam promatrao sve

što si radila. Ne želim te stavljati pod pritisak da radiš više nego što možeš u ovom trenutku, i zato

103

zadržavam kontrolu nad Gugliottijevim projektom. Ali obavila si sjajan posao tamo, i bio sam silno ponosan na tebe.“

Sklopila je oči i naslonila glavu natrag na sjedalo. „Nazvao si me klinkom.“ „Zbilja?“ prekapao sam po sjećanjima i shvatio da je bila u pravu. „Valjda samo nisam želio da

te gleda kao kakvu seks-bombu koju može zaposliti i pokušati poševiti.“ „Isuse, Bennette. Takav si šupak! Možda bi me želio zaposliti jer mogu dobro obaviti posao!“ „Ispričavam se. Ponašam se kao posesivni dečko.“ „Posesivni dečko meni nije ništa novo. Novost mi je to da se ponašaš kao da mi praviš uslugu.

To kako si snishodljiv. Nisam sigurna da je sad najbolje vrijeme da se upletemo u tipične interakcije šefa i njegove pomoćnice.“

„Rekao sam ti da si obavila fantastičan posao s njime.“ Zurila je u mene, a lice joj se zacrvenjelo. „Takvo što nikad prije ne bi rekao. Rekao bi: Dobro. Vratimo se na posao. I to je to. A s Gugliottijem si se ponašao kao da sam tvoja pijunka. Prije bi se ponašao kao da me jedva poznaješ.“

„Zar stvarno moramo raspravljati o tome zašto sam prije bio šupak? Ni ti nisi bila med i mlijeko, znaš. I zašto je sad pravi trenutak da to sve seciramo?“

„Ovdje nije riječ o tome da si prije bio šupak, nego kakav si sad. Kompenziraš. I to je upravo razlog zašto se ne valja ševiti sa šefom. Prije si bio pravi šef - pustio bi me da obavljam svoj posao, a ti si radio svoje. Sad si osjetljivi mentor koji me naziva klinkom ispred tipa pred kojim sam ti spasila dupe? Da ne povjeruješ.“

„Chloe...“ „Mogu se nositi s time da si ogroman šupak, Bennette. Navikla sam na to, očekujem to. Tako

funkcioniramo. Jer iza sveg onog deranja i lupanja vratima, znala sam da me poštuješ. Ali to kakav si bio danas - podvukao si crtu koja prije nije postojala... „ Odmahnula je glavom i ponovno se zagledala kroz prozor.

„Mislim da pretjeruješ.“ „Možda“, rekla je i nagnula se kako bi izvadila telefon iz torbice. „Ali naporno sam radila da

bih stigla do ovdje. Riskiram li sad sve to?“ „Možemo uskladiti oboje, Chloe. Za nekoliko mjeseci, moći ćemo raditi zajedno i biti zajedno.

Ovo? Što se sad događa? To su početničke pogreške.“ „Nisam baš sigurna“, rekla je trepnuvši i pogledavši pokraj mene. „Samo pokušavam napraviti

mudru stvar, Bennette. Nikad prije nisam dovodila u pitanje vlastitu vrijednost, čak i kad sam mislila da ti to činiš. A onda, kad sam povjerovala da vidiš točno tko sam, ti me omalovažavaš... „ Podignula je pogled, s boli u očima. „Valjda se ne želim početi sad preispitivati. Nakon svega što sam postigla.“

Avion je sletio uz udarac pa ipak me nije potresao koliko ono što je rekla. Vodio sam rasprave s voditeljima najvećih financijskih odjela na svijetu. Nadmudrio sam direktore koji su mislili da me mogu zgaziti. Mogao bih se prepirati s ovom ženom do sudnjeg dana i osjećati se kao muškarac svakom izgovorenom riječju. Ali sada, nisam mogao pronaći nijednu suvislu riječ.

Reći da te večeri nisam spavao, bilo bi blago rečeno. Jedva da sam mogao i ležati. Svaka ravna površina kao da je nosila njezin otisak, i nije bilo važno to što nikad nije bila u mom stanu. Zbog same činjenice da smo razgovarali o tome - i da sam planirao da dođe ovamo prve noći kad se vratimo - lebdjela je oko mene poput aveti.

Nazvao sam je; nije odgovorila. Doduše, bilo je tri sata ujutro, ali znao sam da ni ona ne spava. Njezina je šutnja bila pogoršana činjenicom što sam znao da osjeća što i ja. Znao sam da je i sama duboko zaglibila. No, ona je mislila da je to pogrešno.

Jutro nije moglo dovoljno brzo svanuti. Ustao sam se u šest znajući da ona još neće biti tamo. Donio sam nam oboma kavu, ažurirao svoj kalendar kako bih joj ostavio vremena da nadoknadi propušteno. Faksirao sam ugovor Gugliottiju, rekavši mu da je verzija koju je vidio u San Diegu bila

104

konačna i da vrijedi sve ono što mu je Chloe prezentirala. Dao sam mu rok od dva dana da vrati ovjerene ugovore.

A onda sam čekao. U osam, otac je došao do mog ureda, a Henry mu je bio odmah za petama. Otac se često mrštio,

ali rijetko kad na mene. Henry, pak, nikad nije izgledao iživcirano. No sada su obojica izgledala kao da me žele ubiti.

„Što si učinio?“ Otac je spustio list papira na moj stol. Led mi je kapao žilama. „Što je to?“ „To je Chloina ostavka. Uručila ju je jutros Sari.“ Prošla je dobra minuta prije nego što sam mogao progovoriti. Za to vrijeme, jedini zvuk dopirao

je od mog brata, koji je govorio: „Bene, čovječe. Što se dogodilo?“ „Sjebao sam stvar“, rekao sam najzad pritisnuvši dlanove na oči. Otac je sjeo, suzdržanog izraza lica. Sjedio je na tom stolcu u kojem je, nema tomu ni mjesec

dana, sjedila Chloe s raširenim nogama i dodirujući se dok sam se ja pokušavao sabrati na telefonu. Isuse, kako sam dopustio da dođe do ovoga?

„Reci mi što se dogodilo.“ Očev glas postao je silno tih; bilo je to zatišje pred oluju. Olabavio sam kravatu oko vrata gušeći se od težine što me pritiskala u prsima. Chloe me je ostavila.

„Nas dvoje smo zajedno. Odnosno, bili smo.“ Henry je zaurlao: „Znao sam !“ baš kad je tata dreknuo: „Molim?“ „Nismo prije San Diega“, brzo sam ih razuvjerio. „Prije San Diega samo smo se...“ „Ševili?“ Henry je priskočio u pomoć, a otac ga je oštro pogledao. „Da. Samo smo se...“ Žalac boli zario mi se u prsa. Njezin izraz kad sam se nagnuo kako bih je

poljubio. Njezina puna donja usna među mojim zubima. Njezin smijeh na mojim usnama. „I kao što obojica pretpostavljate, ponio sam se kao idiot. A ona mi je vratila, međutim“, uvjerio sam ih. „A u San Diegu, postalo je nešto više. Jebiga.“ Posegnuo sam za pismom prije nego što sam povukao ruku natrag. „Stvarno je dala otkaz?“

Otac je kimnuo, lica potpuno bezizražajnog. Bilo je to njegovo najmoćnije oružje, cijelog mog života: u trenucima kad je osjećao najviše, odavao je najmanje.

„Zbog ovakvih stvari imamo uredsku politiku, Bene“, rekao je, smekšavši ton kad me je nazvao nadimkom. „Mislio sam da si pametniji.“

„Znam.“ Protrljao sam lice rukama, a onda pokazao Henryju neka sjedne, ispričavši im do u tančine sve o mojemu trovanju hranom, sastanku s Gugliottijem i kako me je Chloe uspješno pokrila. Dao sam im jasno do znanja da smo u osnovi odlučili biti zajedno kad sam nabasao na Eda u hotelu.

„Baš si glupi kujin sin“, rekao je moj brat jednom kad sam završio, i što sam mogao doli se složiti s njime.

Nakon strogog predavanja i uvjerenja da mi ne gine još razgovora o ovoj temi, otac je otišao u svoj ured kako bi nazvao Chloe i tražio od nje da dođe raditi za njega kako bi nastavila sa svojim stipendijskim programom.

Njegova briga nije bila samo Ryan Media, iako, odabere li ostati nakon što diplomira, mogla bi lako postati jedna od najvažnijih članica našeg strateškog tima. Ne, bilo je to zbog toga što je imala manje od tri mjeseca da pronađe novu praksu, poveže konce i preuzme novi projekt koji će predstaviti stipendijskom odboru. S obzirom na to koliki su utjecaj imali na poslovnu školu, njihovo će izvješće odrediti hoće li Chloe diplomirati i dobiti osobno pismo preporuke od predsjednika uprave J.T. Millera.

Mogao bi to biti početak ili kraj njezine karijere. Henry i ja smo sjedili u grobnoj tišini idućih sat vremena; zurio je bijesno u mene, a ja sam zurio

kroz prozor. Gotovo da sam mogao osjetiti koliko me želi zviznuti. Otac se vratio u moj ured i uzeo

105

njezino pismo ostavke presavivši ga uredno na tri dijela. Još uvijek ga nisam mogao pogledati. Otipkala ga je, i prvi put otkako sam je upoznao* želio sam više od svega vidjeti njezin blesavo neuredan rukopis umjesto bezličnog Times New Romana.

„Rekao sam joj da je vrijedna za ovu tvrtku, i da je ova obitelj voli i želi da se vrati.“ Otac je zastao dobacivši mi pogled. „Rekla je da postoji više razloga zašto želi ovo obaviti sama.

Chicago se pretvorio u izmijenjeni univerzum, onaj u kojem Billy Slane nikad ne psuje Cubse, u kojem Oprah nikad nije ni postojala, a Chloe Mills više ne radi za Ryan Mediju. Dala je otkaz. Napustila je jedan od najvećih projekata u povijesti Ryan Medije. Napustila je mene.

Povukao sam Papadakisov spis s njezina stola; odvjetnici su napravili nacrt ugovora dok smo bili u San Diegu, i samo ga je još trebalo ovjeriti. Chloe je mogla provesti posljednja dva mjeseca svojega poslijediplomskog studija usavršavajući slajdove za prezentaciju za stipendijski odbor. Umjesto toga, počet će negdje drugdje sasvim ispočetka.

Kako je mogla podnositi sve ono prije, a otići zbog ovoga? Zar joj je doista bilo toliko važno da je tretiram kao sebi ravnu pred čovjekom kao što je Gugliotti da bi žrtvovala ono što smo imali?

Zastenjavši, posumnjao sam da je razlog što sam to uopće morao pitati također bio jedan od razloga zašto je Chloe otišla. Mislio sam da bismo mogli imati vezu i naše karijere, ali to je bilo zato što sam se ja već dokazao. Ona je bila pripravnica. Sve što je njoj trebalo bilo je uvjerenje da joj karijera neće patiti zbog naše nepromišljenosti, a ja sam je na kraju uvjerio samo u suprotno.

Valjalo mi je priznati, bio sam iznenađen što kolege već nisu na sve strane rastrubili o onome što sam učinio, ali činilo se kako znaju samo Henry i otac. Chloe je oduvijek čuvala našu tajnu. Pitao sam se je li Sara znala sve što se događalo, i je li u kontaktu s Chloe.

Uskoro sam dobio odgovor. Nekoliko dana nakon što se Chicago toliko promijenio, Sara je ušla u moj ured ne pokucavši. „Situacija je totalno sranje.“

Podignuo sam pogled prema njoj i spustio spis koji sam držao u rukama, zureći u nju dovoljno dugo da se počne vrpoljiti prije nego što sam progovorio. „Podsjetit ću te da se ova situacija tebe ne tiče.“

„Kao njezinu prijateljicu, tiče me se.“ „Kao zaposlenicu Ryan Medije i Henryjevu asistenticu, ne tiče te se.“ Zurila je u mene jedan dugi trenutak, a zatim kimnula. „Znam. Nikad ne bih nikome rekla, ako

si na to mislio.“ „I to sam mislio, naravno, ali mislio sam i na tvoje ponašanje. Ne želim da mi opet ovako baneš

u ured bez kucanja.“ Doimala se skrušenom, ali nije se povila pod mojim pogledom. Počeo sam uviđati zašto su ona i Chloe tako bliske prijateljice; obje su imale snažnu volju koja je graničila s nepromišljenošću, i bile su bjesomučno odane. „Razumjela sam.“

„Smijem li pitati zašto si došla? Jesi li je vidjela?“ „Jesam.“ Čekao sam. Nisam joj želio stvarati pritisak, ali, blagi Bože, želio sam istresti svaku pojedinost iz

nje. „Ponuđen joj je posao u Studio Marketingu.“ Ispustio sam napet dah. Pristojna tvrtka, iako mala. Imala je potencijala te nekoliko dobrih

mlađih izvršnih direktora, ali i nekolicinu pravih govnara na vrhu. „Kome se prijavila?“ „Tipu po imenu Julian.“ Sklopio sam oči ne bih li prikrio reakciju. Troy Julian je nekoć sjedio u našoj upravi, egomanijak

sa sklonošću prema gotovo nelegalnim ljepoticama. Chloe je to dobro znala; što joj je padalo na um? Misli, glupane.

Vjerojatno je također mislila kako će Julian imati sredstva da joj nabavi projekt na kojem bi mogla raditi kako bi dovršila prezentaciju za tri mjeseca. „Koji joj je projekt?“

Sara je otišla do vrata i zatvorila ih kako bi sačuvala tajnu od neželjenih ušiju. „Sanders Pet Chow.“

106

Ustao sam snažno tresnuvši dlanovima o stol. Bijes me je gušio, i sklopio sam oči kako bih se svladao prije nego što se iskalim na bratovoj asistentici. „To je sićušan klijent.“

„Ona je samo još studentica, gospodine Ryan. Naravno da je sićušan klijent. Samo netko tko je zaljubljen dao bi joj da radi na milijunskom desetogodišnjem ugovoru.“ Ne pogledavši me, okrenula se i napustila moj ured.

Chloe se nije javljala ni na mobitel ni na kućni telefon, nije odgovorila ni na jednu poruku koju sam poslao na njezin osobni e-mail. Nije nazvala, navratila, niti dala bilo kakvu naznaku da želi razgovarati sa mnom. No, kad u prsima imaš osjećaj kao da ti ih je netko rascijepio pijukom, kad ne možeš spavati, onda radiš sebi nesvojstvene stvari. Tako sam, nakon potrage za kućnom adresom svoje pripravnice, čekao u subotu u pet ujutro ispred njezina stana.

A kad se nije pojavila nakon što sam vrebao pred zgradom gotovo cijeli dan, uvjerio sam vratara da sam joj rođak i da sam zabrinut za njezino zdravstveno stanje. Otpratio me je gore i stajao iza mene dok sam joj kucao na vrata.

Srce mi je htjelo iskočiti. Čuo sam kako se unutra netko kreće i prilazi vratima. Mogao sam praktično osjetiti njezino tijelo samo nekoliko centimetara od svoga, razdvojene drvenim vratima. Sjenka se pomaknula kroz špijunku. A onda, tišina.

„Chloe.“ Nije otvorila vrata. No, nije se ni udaljila od njih. „Dušo, molim te, otvori. Moram razgovarati s tobom.“ Nakon, činilo se, sat vremena,

progovorila je: „Ne mogu, Bennette.“ Naslonio sam čelo na vrata, pritisnuo dlanove o njih. U ovom bi mi trenutku dobro došle kakve

nadnaravne moći. Vatra u rukama, sublimacija, ili čak samo sposobnost da pronađem pravu riječ. U ovom trenu, to se činilo nemogućim. „Oprosti.“

Tišina. „Chloe... Isuse. Shvatio sam, okej? Izvrijeđaj me jer sam takav kreten. Reci mi neka odjebem.

Napravi to po svojim uvjetima. Samo nemoj otići.“ Tišina. Još uvijek je bila tamo. Mogao sam je osjetiti. „Nedostaješ mi. Jebiga, da samo znaš

koliko mi nedostaješ. Strašno.“ „Bennette, samo... nemoj sad... okej?“ Zar je plakala? Mrzio sam što to ne mogu otkriti. „Ej, druškane.“ Vratar je definitivno zvučao kao daje ovo posljednje mjesto na svijetu gdje želi

biti i jasno sam vidio da je bio ljut jer sam mu lagao. „Nisi rekao da je to razlog zašto želiš biti ovdje. Ona mi zvuči sasvim u redu. Idemo.“ Odvezao sam se kući i nastavio ispijati litre viskija. Dva tjedna igrao sam biljar u nekom mračnom baru i ignorirao svoju obitelj. Rekao sam da sam bolestan i ustajao iz kreveta samo kako bih tu i tamo dograbio zdjelu s pahuljicama, ili dopunio čašu, ili otišao na zahod, kamo bih pogledao svoj odraz u zrcalu i pokazao si srednji prst. Bio sam otužna olupina i, kako nikad nisam ništa slično iskusio, nisam imao pojma kako se izvući iz ovoga.

Majka je navratila s nekim namirnicama i ostavila ih na kućnom pragu. Otac mi je svakodnevno ostavljao govorne poruke s novostima na poslu. Mina mi je donijela još viskija. Najzad, Henry je svratio s jedinim poznatim setom ključeva viška od mog stana i zapljusnuo me

kantom hladne vode, a zatim mi dao porciju kineske hrane koju je naručio. Jeo sam dok je on prijetio da će cijelu kuću oblijepiti Chloinim fotografijama ako se ne saberem i ne vratim na posao.

Tijekom idućih nekoliko tjedana, Sara je zaključila da sam dodatno sišao s uma te da mi je potrebna tjedna doza novih informacija. Držala se profesionalno, rekavši mi kako se Chloe dobro snalazi na svom novom poslu kod Juliana. Projekt joj također dobro napreduje. Ljudi u Sandersu je obožavaju. Predstavila je kampanju izvršnim direktorima i dobila njihovo zeleno svjetlo. Ništa me od navedenog nije iznenadilo. Chloe je bila sposobnija od bilo koga tamo, i to neusporedivo.

107

Povremeno bi se Sara izlanula malo više. „Vratila se u teretanu“; „Izgleda bolje“; ili: „Malo je skratila kosu - baš je slatko“; ili: „Izišli smo zajedno u subotu. Mislim da se dobro provela, ali je otišla ranije.“

Zato što je imala spoj? Pitao sam se. A onda sam odbacio tu pomisao. Nisam mogao zamisliti da se viđa s nekim drugim. Znao sam kako je bilo između nas, i bio sam prilično siguran da ne izlazi ni s kim.

No, nikad dosta informacija. Zašto Sara nije mogla izvući mobitel i pokazati neke fotografije? Nadao sam se da bih mogao nabasati na Chloe u trgovini, ili negdje na ulici. Nekoliko puta sam pohodio La Perlu. Međutim, nisam je vidio cijela dva mjeseca.

Jedan mjesec prohuji za čas kad se zaljubiš u ženu s kojom si se samo seksao. Dva su, međutim, vječnost kad te žena koju voliš ostavi.

Zato, kad se noć prije njezine prezentacije najzad dovukla i kad sam čuo od Sare da se Chloe pripremila i vrti Juliana oko malog prsta, ali da također izgleda nekako „mršavija i ne nalikuje sebi“, najzad sam skupio hrabrost.

Sjeo sam za svoj stol, otvorio PowerPoint i izvukao plan za Papadakisa. Pokraj mene, zazvonio je telefon. Promislio sam da se ne javim, želeći se usredotočiti na ovo, i samo na ovo.

No bio je to nepoznati lokalni broj i značajan dio mog mozga želio je misliti da je to bila Chloe. „Ovdje Bennett Ryan.“ Ženski smijeh odzvanjao je kroz žicu: „Ljepotane, ti si jedan glupi gad.“

108

Dvadeseto poglavlje

Direktor Cheng i ostali članovi odbora za stipendije nahrupili su unutra srdačno me pozdravivši prije nego što su pronašli mjesto gdje će sjesti. Provjerila sam svoje bilješke, treći put provjerila vezu između prijenosnog računala i projektora, i pričekala dok se posljednjih nekoliko članova nije dovuklo u konferencijsku dvoranu. Kockice leda zveketale su u čašama dok su ljudi točili sebi vodu. Kolege su razgovarali jedni s drugima tiho, a povremeno bi se glasniji smijeh prolomio tišinom.

Kolege. Još se nikad nisam osjećala ovoliko osamljenom. Gospodin Julian se nije udostojio ni pojaviti na

prezentaciji kako bi me podržao. Kakvo iznenađenje. Ova prostorija se nije previše razlikovala od bilo koje sobe za sastanke u zgradi sedamnaest

blokova udaljenoj odavde. Stajala sam pred tornjem Ryan Medije ranije tog jutra, u sebi zahvaljujući svima zbog toga što su mi pomogli da postanem ovo tko sam danas. A onda sam otišla, brojeći blokove i pokušavajući ignorirati snažnu bol u grudima, znajući da Bennett neće biti danas sa mnom u ovoj prostoriji, strpljiv, petljajući sa svojim manžetama, očima prodirući kroz moju smirenu vanjštinu.

Nedostajao mi je moj projekt. Nedostajali su mi moji suradnici. Nedostajali su mi Bennettovi nemilosrdni, principijelni standardi. No najviše od svega, nedostajao mi je muškarac koji mi je postao važan. Mrzila sam što sam osjećala potrebu da odaberem samo jednog od Bennetta, a da na kraju nisam završila ni s jednim.

Asistentica je pokucala provirivši glavom i uhvativši mi pogled. Rekla je gospodinu Chengu: „Samo moram dati Chloe nekoliko obrazaca da potpiše. Vraćamo se odmah.“

Bez pitanja, slijedila sam je kroz vrata, drhtavih ruku na bokovima i tjerajući živce da se smire. Možeš ti to, Chloe. Dvadeset jednostavnih slajdova koji opisuju osrednju, jeftinu marketinšku kampanju za lokalnu tvrtku koja proizvodi hranu za kućne ljubimce. Mačji kašalj.

Samo moram proći kroz ovo i onda mogu pobjeći iz Chicaga i početi ispočetka negdje tisućama kilometara daleko. Prvi put otkako sam se preselila ovamo, Chicago mi se činio potpuno stran.

Svejedno, još uvijek sam čekala da mi se pomisao o odlasku učini kao ispravna odluka. Umjesto da se zaustavimo kod stola asistentice, nastavile smo niz hodnik do druge

konferencijske dvorane. Otvorila je vrata i pokazala mi da uđem prije nje. No, kad sam ušla, umjesto da me slijedi, zatvorila je vrata za mnom ostavivši me samu.

Ili ne baš samu. Ostavila me je s Bennettom. Imala sam osjećaj kao da mi je želudac ispario i da su mi pluća potonula u prazan prostor.

Stajao je pokraj staklenih stijenki na drugom kraju prostorije. Imao je na sebi mornarsko plavo odijelo i tamnoljubičastu kravatu koju sam mu kupila za Božić, a u rukama je držao debeli spis. Oči su mu bile tamne, izraz u njima nedokučiv.

„Bok.“ Glas mu se prolomio u jednom slogu. Teško sam progutala, odvrativši pogled prema zidu i preklinjući vlastite emocije da ostanu u

meni. Biti daleko od Bennetta, bilo je pakleno. Više puta u danu maštala bih o tome da se vratim u Ryan Mediju, ili da ga gledam kako ulazi u moj ured kao u filmu Oficir i džentlmen, ili da ga vidim kako mi se pojavljuje na vratima s vrećicom iz La Perle koja visi s dugog, izazovnog prsta.

No nisam očekivala da ću ga ugledati ovdje, i nakon što ga nisam vidjela toliko dugo, čak i taj promukli slog umalo da me nije slomio. Nedostajao mi je njegov glas, njegov podsmijeh, usne, i ruke. Nedostajao mi je način na koji me je gledao, način kako me je čekao, način na koji sam se osjećala kad sam shvatila da me je počeo voljeti.

109

Bennett je bio ovdje. I izgledao je jezivo. Smršavio je, i iako je bio dotjeran i obrijan, odjeća mu je visjela s njegova visokog obličja. Izgledao je kao da nije spavao tjednima. Bio mi je poznat taj osjećaj. Tamni kolobari isticali su

mu se oko očiju, i nije bilo onog njemu svojstvenog podsmijeha. Na njegovu mjestu bile su samo usne fiksirane u ravnu crtu. Vatra za koju sam uvijek pretpostavljala da je jednostavno ukorijenjena u njegovu izrazu bila je potpuno ugašena. „Što radiš ovdje?“ upitala sam ga.

Podignuo je ruku i prošao njome kroz kosu, potpuno uništivši nešto što je sličilo na neku frizuru, a meni se srce stegnulo. „Došao sam ti reći da si jebena glupačetina jer si napustila Ryan Mediju.“

Čeljust mi se razjapila na njegov ton, a poznata navala adrenalina kolala mi je žilama. „Ja sam glupača zbog mnogo čega. Hvala na dolasku.“ Okrenula sam se na odlazak.

„Čekaj“, rekao je, glasa muklog i zahtjevnog. Stari su me instinkti lupili, i zaustavila sam se okrenuvši se prema njemu. Prišao mi je nekoliko koraka bliže. „Oboje smo idioti, Chloe.“

„S time se slažem. U pravu si kad kažeš da si se trudio biti mi mentor. Naučila sam kako biti idiot od najvećeg idiota na svijetu. Sve ono dobro naučila sam od tvog oca.“ Ovo ga je naizgled pogodilo u samu srž jer se trgnuo ustuknuvši korak unatrag. Tijekom protekla dva mjeseca prožimalo me je milijun emocija: gomila gnjeva, nešto kajanja, učestali osjećaji krivnje, i uporno brujanje opravdanog ponosa, ali shvatila sam da ono što sam netom izrekla nije bilo pošteno, i smjesta sam zažalila. On me je poticao, makar to nije uvijek imao na umu, i zbog toga sam mu bila dužna.

No dok sam stajala u ovoj golemoj prostoriji s njime, a tišina se nadvijala i širila poput kuge između nas, shvatila sam što mi je cijelo ovo vrijeme nedostajalo: on mi je pružio priliku da radim na najvažnijim projektima. On me je vodio na svaki sastanak. On me tjerao da pišem izvješća, obavljam teške razgovore, baratam dostavom najosjetljivijih dokumentacija.

Bio mi je mentor - i to mu je puno značilo. Progutala sam. „Nisam tako mislila.“ „Znam. Mogu ti to vidjeti na licu.“ Prešao je rukom preko usta. „Ali dijelom je i istina. Ne

zaslužujem pohvale za tvoj uspjeh. Pretpostavljam da svejedno želim zasluge, jer sam egomanijak. Ali također i zato što mislim da si pravo nadahnuće.“

Knedla koja se počela oblikovati u mome grlu kao da se počela širiti na sve strane sprječavajući me da dišem i pritišćući mi želudac. Potražila sam stolac pored sebe, ponovivši: „Zašto si ovdje, Bennette?“

„Zato što ću se osobno pobrinuti da više nikad ne radiš za Fortune 500 ako ovo uprskaš.“ To nije bilo ono što sam očekivala, i moj je bijes buknuo, svjež i vreo. „Ne kanim ovo uprskati,

šupčino. Pripremila sam se.“ „To nije ono na što sam mislio. Imam ovdje tvoje slajdove za Papadakisa, i brošure“, podignuo

je USB i spis, „i ako ne predstaviš ovu prezentaciju odboru, naprašit ću te.“ Nije bilo drskog cereka, ni namjene igre riječima. No, iza njegovih riječi, nešto je drugo počelo

odjekivati. Mi. Ovo smo mi. „Što god imao tamo, to nije moje.“ Pokazala sam prema USB-u. „Nisam ja pripremila slajdove

za Papadakisa. Otišla sam prije nego što sam ih složila.“ Kimnuo je kao da izrazito sporo kopčam. „Ugovori su bili pripremljeni za potpisivanje kad si

dala otkaz. Posložio sam ove slajdove iz onoga što si ti napravila. Ovo je ono što ćeš danas prezentirati, a ne nekakvu marketinšku kampanju za pseću hranu.“

Bilo je ponižavajuće što mi je time trljao nos, i prišla sam mu nekoliko koraka bliže. „Proklet bio, Bennette. Ubijala sam se od posla, kako kod tebe, tako i kod Juliana. I nastavit ću tako gdje god budem radila - bilo to prodavanje pseće hrane ili vođenje milijunskih kampanja - i neka budem

110

prokleta ako misliš da možeš doći ovamo s ovim i govoriti mi kako da vodim svoju karijeru. Ne možeš me kontrolirati.“

Prišao mi je bliže. „Ne želim te kontrolirati.“ „Ne seri.“ „Želim ti pomoći.“ „Ne treba mi tvoja pomoć.“ „Da, Chloe, treba ti. Prihvati je. Ovo je tvoj rad.“ Bio mi je dovoljno blizu da me može dotaknuti,

i prišao je još jedan korak bliže. Dovoljno blizu da osjetim toplinu njegova tijela, da namirišem kako su sapun i koža tvorili onaj bliski miris. „Molim te. Zaslužila si ovo. Time ćeš više zadiviti odbor.“

Prije mjesec dana, željela sam više od ičeg prezentirati ovaj projekt. Mjesecima sam živjela za to. Bio je moj. Mogla sam osjetiti suze kako mi naviru u oči i treptajem sam ih odagnala.

„Ne želim ti biti dužna.“ „Ovo nije usluga. Ovim ja tebi vraćam uslugu. Ovim priznajem da sam zajebao. Ovim ti

govorim da imaš jedan od najbritkijih umova koje sam ikad vidio.“ Oči su mu se smekšale, ruke ispružile kako bi mi odmaknule pramen kose iza ramena. „Nećeš mi biti dužna. Osim ako to ne želiš... na jedan sasvim drugi način.“

„Mislim da ne bih više mogla raditi za tebe“, rekla sam protisnuvši riječi kroz zid slomljenog srca što mi se stvorio u grlu. Valjalo mi je upregnuti i posljednji atom snage koji sam imala da ne posegnem i ne dotaknem ga.

„To nije ono što sam mislio. Govorim ti da sam uprskao kao šef.“ Nervozno je progutao i duboko udahnuo. „A pogotovo sam uprskao kao ljubavnik. Želim da uzmeš ove slajdove“, rekao je ispruživši USB. „I želim da me primiš natrag.“

Zurila sam u njega. „Moram se vratiti pred odbor.“ „Ne, ne moraš. Odgodili su.“ Bacio je pogled na svoj sat. „Prije otprilike jednu minutu Henry je

nazvao Chenga s nekim bezveznim pitanjem tako da mogu s tobom porazgovarati i reći ti da si glupača, i da želim još jednu šansu s tobom.“

Cerek je lebdio u kutovima mojih usana i ugrizla sam donju usnicu kako bi ga potisnula. Bennettove oči su plamtjele pobjedonosno.

„Cijenim to što radiš“, rekla sam oprezno. „Naporno sam radila na tom projektu i osjećam da sam zaslužna za njega. Ako nemaš ništa protiv, voljela bih da odbor vidi pojedinosti o Papadakisu u brošurama koje si donio. No, svejedno ću prezentirati projekt za Sandersa.“

Promislio je o ovome, oči pomaknuvši na moje lice. Mišić u njegovoj čeljusti se trznuo, što je bio jasan znak njegova nestrpljenja. „U redu. Prezentiraj mi ga ovdje. Uvjeri me da nećeš tamo počiniti samoubojstvo.“

Uspravivši se, rekla sam: „Kampanja se vrti na Mastercheju, ali svaka epizoda, kao i oglas, predstavit će različite sastojke u hrani i biti izazov da osmisle neko vrhunsko jelo za kućne ljubimce.“

Bennettove oči bile su sklopljene, ali osmijeh mu je bio iskren. „To je pametno, Chloe.“ Ozarila sam se na njegovu iskrenost, uživajući u trenutku. „Ne baš. U tom je kvaka. Temeljni

Sandersovi sastojci su dobro meso. Jednostavne žitarice. Psi ne mare koliko im je otmjena hrana. Oni žele meso. Ne kosti. To im je ukusno. Moj je otac davao svojim psima gurmansko jelo svakog dana, sa smeđom rižom i pšenicom. Ne šalim se. Ali kao poseban dar za njihov rođendan, davao im je jeftinu kost s mesom. Vlasnik je taj kojem je stalo do zelenjave i smeđe riže i svog tog sranja. Ne ljubimci.“

Osmijeh mu se raširio. „To je način da se sami zabavimo i tetošimo naše ljubimce i prigrlimo onu našu stranu koja ih

smatra voljenim članovima obitelji. Sandersova je hrana kost s mesom s kojim ih možeš razmaziti svakoga dana. Životinjski suci će uvijek odabrati Sandersov recept.“

„Uspjela si.“

111

„U kampanji? To je poanta.“ „Da, ali znao sam da ti to možeš. Mislim na način kojim si to prezentirala. Sasvim si me uvukla

u priču.“ Nasmijala sam se prepoznavši Bennettov kompliment. „Hvala ti.“ „Primi me natrag, Chloe. Reci mi sad da hoćeš.“ Prasnula sam u glasan smijeh i protrljala lice rukama. „Uvijek mi tako gnusno šefuješ.“ „Zar ćeš se pretvarati da ti ne nedostajem? I ti grozno izgledaš, znaš. Julia me je nazvala sinoć

dok sam slagao slajdove... „ Zinula sam. „Julia te je nazvala?“ „... i rekla mi da si koma i neka se izvolim sabrati i pronaći te. Rekao sam joj da sam već na

putu. Ionako sam to kanio napraviti, ali njezin me je poziv ponukao da dođem ovamo spreman da

preklinjem.“ „Zar ti uopće znaš kako preklinjati?“ upitala sam, sad se otvoreno nasmijavši. Bennett je polizao usnicu spustivši pogled na moje usne. „Vjerojatno ne znam. Bi li mi

pokazala?“ „Samo pokušaj. Daj mi svoje najbolje puzanje...“ „Uza sve dužno poštovanje, morat ću vas zamoliti da mi popušite, gospođice Mills.“ „Samo ako me budeš preklinjao.“ Oči su mu se raširile, i prije nego što je dospio bilo što reći, uzela sam Papadakisov spis iz

njegovih ruku i izišla. Ušla sam u prostoriju s Bennettom za petama. Glasovi su utihnuli kad smo se pojavili. Predala

sam direktoru Chengu spis, a on je prelistao brošuru s Papadakisovim slajdovima. Nasmiješio se. „Kako ste pobogu uspjeli dovršiti dva projekta?“ Promucala sam nekoliko slogova, zatečena njegovim pitanjem.

„Zato što je učinkovita“, rekao je Bennett, obišavši me i zauzevši mjesto za stolom. „Kad je dovršila Papadakisov projekt, predložili smo da preuzme kratko pripravnički staž još nekamo dok ne dovrši s predavanjima. Na kraju krajeva, svi se nadamo da će biti u Ryan Mediji u doglednoj budućnosti.“

Borila sam se prikriti vlastiti šok. O čemu on to, dovraga, govori? „Fantastično“, rekao je stariji muškarac na čelu stola. „Papadakis?“

Bennett je kimnuo. „Radit će za mojega oca. Treba mu netko tko će voditi ovaj projekt puno radno vrijeme. Chloe je bila očigledan izbor, ako prihvati.“

Progutala sam stotinu različitih reakcija. Prva je bila živciranje, jer je sve to iznosio pred odborom. No, to je pratila i zahvalnost, uzbuđenje, ponos... Bennettu ću svejedno očitati bukvicu jednom kad završim ovdje.

„Pa, počnimo onda“, rekao je Cheng naslonivši se natrag u svom stolcu. Podignula sam svoj laserski pokazivač i otišla do prednjeg dijela prostorije, osjećajući kao da je

pod napravljen od želea. Dva stolca od čela stola, Bennett je pročistio grlo uhvativši mi pogled. Trebala sam ga pitati i o tome također. Jer, bila sam prilično sigurna da je taman prije no što

sam počela govoriti promrmljao riječi: „Volim te.“ Slatkorječivi gad. Rekli su da će moja prezentacija biti u brošuri, na internetskoj stranici i u tvrtkinu biltenu. Dali su mi da potpišem neke dokumente, pozirala sam za fotografiju i rukovala se s puno ljudi. Čak su mi ponudili i posao u J.T. Milleru. „Ona je zauzeta“, rekao je Bennett povukavši me u stranu. Zurio je u mene, bez riječi, čekajući

da svi ostali napokon iziđu iz prostorije.

112

„Ah da, što se toga tiče“, počela sam pokušavajući zvučati ljutito. Još uvijek sam bila na sedmom nebu zbog prezentacije, diskusije, cijelog dana. Bennett, koji je bio na udaljenosti idealnoj za poljubac, nije mi ni najmanje pripomogao.

„Molim te, nemoj me odbiti. U neku ruku, ukrao sam očev plan. Kanio te je večeras nazvati.“ „Zar će mi zaista ponuditi posao?“ „Hoćeš li ga prihvatiti?“ Slegnula sam ramenima, osjećajući vrtoglavicu. „Tko zna? Sad samo želim proslaviti.“ „Bila si nevjerojatna tamo.“ Nagnuo se i poljubio me u obraz. „Hvala ti. Nisam se tjednima

ovako dobro zabavila.“ „Brošure su bile dobre, jesam li u pravu?“ Zakolutala sam očima. „Da, ali napravio si jednu

kardinalnu pogrešku.“ Lice mu se objesilo. „Koju?“ „Priznao si da znaš raditi u PowerPointu.“ Uz smijeh, uzeo je moju torbu za laptop od mene i stavio je na stol iza sebe, prilazeći mi bliže s

mračnim osmijehom. „Nekoć sam slagao slajdove za svoga šefa. I ja sam jednom bio pripravnik, naravno.“

Naježila sam se. „Je li se tvoj šef derao na tebe?“ „Povremeno.“ Prelazio je prstom preko moje ruke. „Je li ti kritizirao rukopis?“ „Stalno.“ Prignuo se i poljubio mi kut usana. „Je li te tvoj šef ljubio?“ „Moj otac je uvijek bio više od rukovanja, zapravo.“ Nasmijala sam se, uvukavši ruku u njegov

sako kako bih ga mogla obgrliti. „Pa, više nisam tvoja pripravnica.“ „Ne, sad si moja kolegica.“ Zastenjala sam. Svidjelo mi se kako je to zvučalo. „A moja

ljubavnica?“ „Da.“ Glas mi je zadrhtao na taj slog, i jasno sam razumjela značenje izraza „pao mi je kamen sa

srca“. Bila sam sigurna kako Bennett može osjetiti kako mi srce tuče o njegovo. Ugrizao mi je ušnu resicu. „Moram pronaći nova opravdanja kako ću te odvući u

konferencijsku dvoranu i razodjenuti te uz staklo.“ Para mi je prostrujila venama, gusta i topla. „Ne trebaju ti opravdanja da me odvedeš kući.“ Ljubio me je po obrazu te pritisnuo jedan mekani poljubac na moje usne. „Chloe?“ „Da, Bennette?“ „Ovo flertovanje je skroz u redu, lijepo i krasno, ali iskreno mislim kad kažem da ne mogu

dopustiti da me ponovno napustiš. To me je umalo slomilo.“ Rebra kao da su mi se stegnula i izbacila sav zrak iz mojih pluća na samu pomisao. „Mislim da

ne bih ni mogla. Ne želim ni ja nikad više biti daleko od tebe.“ „Ali moraš mi dati priliku da ispravim stvari koje sam zaribao. Znaš da sam katkad prvi

magarac.“ „Katkad?“ Zastenjao je i prošaptao: „I trgam donje rublje.“ Odmaknula sam kovrču s njegova čela. „I gomilaš ga. Nemoj zaboraviti na jezivo gomilanje.“ „Ali volim te“, rekao je gledajući me raširenih očiju. „I sprijateljio sam se s većinom prodavačica

u La Perli. Redovito sam obilazio tu trgovinu dok te nije bilo. Također sam siguran da sam najbolji ševac kojeg si ikad imala. Tako da se nadam da će te stvari nadvladati one loše.“

„Prodano.“ Povukla sam ga dolje prema sebi. „Dođi ovamo.“ Klizila sam usnama po njegovima grickajući mu donju usnicu. Šakama mu gužvajući revere, okrenula sam se i pritisnula ga o prozorsko staklo, pridignuvši se na prste kako bih mu se približila, koliko god je to bilo moguće. „Tako si zahtjevna sad kad je sve službeno potvrđeno.“

113

„Zaveži i poljubi me“, nasmijala sam se u njegova usta. „Da, šefice.“

114

Zahvale

Naša najveća zahvala mora biti upućena Holly Root, našoj agentici, navijačici, našoj voljenoj nindži, i najopakijoj frajerici. Sjećaš se kad smo odjenuli naše široke pidžame i priznale ti sve naše tajne? Prihvatila si našu gadnu stranu s podjednakim oduševljenjem kao i sve ostalo. Ti si nevjerojatno ljudsko biće.

Oduševljene pozdrave šaljemo Adamu Wilsonu, našem uredniku u Galleryju, jer nas je angažirao, kao i zbog njegovih bilješki zbog kojih smo se doslovce danima smijale. K tomu, drago nam je da poznajemo barem jednog muškarca koji je pročitao priču. Obećavamo da nikad nećemo upotrijebiti riječ vagina.

Nadalje, hvala i Dawn, na njezinu vjernom prijateljstvu i podršci kad smo predložile da od ovoga napravimo nešto novo. Hvala i Rachel, te Moi koja je nevjerojatna prijateljica, i najbolja voditeljica u Office R&D BB-u.

Velika hvala obožavateljima zbog njihove ljubavi prema ovoj priči - iako je objavljena prije više od tri godine, održali ste je na životu. Nadamo se da ste uživali u prepravljenoj verziji podjednako kao i u originalu. Želimo vam svima da vam barem jednom netko podere gaćice iz La Perle.

Probnim čitateljicama Prekrasnog gada - Marthi, Erin, Kellie, Anne, Myri i Gretchen: bilo je silno zabavno s vama ovo preraditi u knjigu, i obožavale smo svaki vaš komentar, usklik, prepravku i stenjanje. Vaše uzbuđenje nas je poticalo čak i kad smo sumnjale da smo sišle s uma nastavljajući s ovim. Hvala vam na vremenu koje ste utrošile da iščitate svaku riječ, čak i one proste koje ste morale pročitati stotinu puta.

No, ponajviše želimo zahvaliti na potpori našim obiteljima. Sister Shoes, Cutest, Ninja, Bear, Blondie i dr. Mister Shoes - pružili ste nam više od ohrabrenja, udovoljavali ste nam s vremenom i voljeli nas čak i na vrhuncu naših najšašavijih opsesija. Hvala vam što ste bili najbolji dio svakog dana i razlog zašto smo se uopće upustile u ovu pustolovinu.

115