Carinski Postupak i Incoterms
description
Transcript of Carinski Postupak i Incoterms
*Ovde unesite naziv Vase škole , na primer Elektrotehnička škola Nikola Tesla, Zrenjanin
SEMINARSKI RAD
Tema :Carinski postupak i Incoterms
Profesor-mentor: Učenik:*ime mentora *Vase ime, razred
April, 2009.
S A D R Ž A J
1 UVOD...............................................................................................................................3
1.1 CARINSKI POSTUPAK U MEĐUNARODNOM ŽELEZNIČKOM SAOBRAĆAJU.............................4
1.2 CARINSKI POSTUPAK U DRUMSKOM SAOBRAĆAJU..............................................................4
1.3 CARINSKI POSTUPAK U SAOBRAĆAJU VODENIM PUTEVIMA................................................5
1.4 CARINSKI POSTUPAK U VAZDUŠNOM SAOBRAĆAJU.............................................................6
1.5 CARINSKI POSTUPAK U POŠTANSKOM.................................................................................7
SAOBRAĆAJU...................................................................................................................................7
1.6 CARINSKI POSTUPAK U PUTNIČKOM PROMETU...................................................................8
2 Pojam, svrha i ciljevi Incotermsa......................................................................................8
2.1 Pravne osnove Incotermsa...................................................................................................9
3 Obrazloženje E – termina (EXW).......................................................................................9
4 Obrazloženje F – termina (FCA, FAS i FOB)......................................................................11
5 INCOTERMS....................................................................................................................12
5.1 Čemu izvoznici i uvoznici moraju posebno posvetiti pažnju u implementaciji Incoterms-termina..........................................................................................................................................12
5.2 Dosledna upotreba primerenih termina.............................................................................13
5.3 Obveze prodavca prilikom isporuke robe...........................................................................13
5.4 Prelaz rizika i troškova koji se odnose na robu...................................................................13
5.5 Običaji u lukama ili u posebnim vrstama trgovine..............................................................13
5.6 Izbor kupca u vezi s mjestom isporuke...............................................................................14
5.7 Ambalaža i kontrola robe...................................................................................................14
5.8 Otpremnica i elektronska trgovina........................................................................................14
5.9 Neprenosivi prevozni dokumenti umesto otpremnice........................................................15
5.10 Pravo davanja uputa prevozniku........................................................................................15
5.11 Pozivanje na Incoterms......................................................................................................15
5.12 Arbitraža Međunarodne trgovačke komore.......................................................................15
6 Zaključak........................................................................................................................16
7 LITERATURA.........................................................................................................................17
2
1 UVOD
Carinski postupak je skup pravnih normi kojima se određuju radnje i njihovi oblici, a
preduzimaju ih određena lica pravni organi u cilju primene
materijalno pravnih pravila kojima je regulisan pravni sistem jedne zemlje. Carinski organi
obavljaju nadležne aktivnosti u carinskom postupku koje su u vezi sa prometom robe preko
carinske linije.To su mere carinskog nadzora,carinjenje robe i utvrđivanje carinskih delikata i
njihovih izvršilaca.
Carinski postupak obuhvata skup pravila kojima se reguliše rad carinskih organa u
obavljanju radnji iz njihove nadležnosti i drugih lica u ostvarivanju prava i obaveza.Carinski
postupak možemo podeliti na carinski upravni i carinski prekršajni postupak.
Carinski upravni postupak je poseban postupak koji se odnosi na carinsku materiju.Carinskim
prekršajnim postupkom se reguliše procedura po kojoj se utvrđuje postojanje carinskih
prekršaja,njihovih izvršilaca i njihove odgovornosti.Carinski prekršajni postupak se sprovodi sa
ciljem da se primene sankcije protiv izvršilaca carinskih prekršaja.
Incoterms – Pravila tumačenja trgovinskih termina Međunarodne trgovinske komore
omogućavaju i olakšavaju razmenu dobara između prodavaca i kupaca, regulisajući
ekonomsko-pravne. Najnovija varijanta Incotermsa 2000 prilagođena je savremenoj
trgovinskoj praksi, a njihovom se primenom uklanjaju nejasnoće i nesporazumi u
međunarodnoj praksi.
U radu se analiziraju pojam, svrha i ciljevi Incotermsa, struktura Incotermsa,
obrazlažu se svi termini i ukazuje na temeljne zaključke na koje izvoznici i uvoznici
trebaju obratiti pažnju.
Ovih godina 1953., 1967., 1976., 1980. i 1990. doneseni su najnoviji Incoterms-
termini - Incoterms 2000. Stupili su na snagu od 1. januara godine 2000-te. Sadrže 13 klauzula
koje su grupisane u četiri osnovne grupe E, F, C i D. Ugovaranjem adekvatnih termina učesnik
spoljnotrgovinskoga sastava mogu ubrzati odvijanje procesa razmene u međunarodnj trgovini i
tako ostvariti brojne pozitivne koristi.
3
1.1 CARINSKI POSTUPAK U MEĐUNARODNOM ŽELEZNIČKOM
SAOBRAĆAJU
Prevoz robe železnicom realizuje se na temelju ugovora koji zaključuju železnica i pošiljalac
robe. U cilju sprovođenja mera carinskog nadzora, vozovi po prelasku carinske linije se
zaustavljaju na graničnoj železničkoj stanici, na carinskim kolosecima koje određuje železnička
stanica u sporazumu sa carinarnicom.
Uredbom o carinskom postupku u železničkom i drumskom saobraćaju, saobraćaju vodenim
putevima,vazdusnom i poštanskom saobraćaju i putničkom prometu u delu carinskog postupka i
carinskog nadzora u železničkom saobraćaju, istaknuto je da se na pruzi između carinske linije i
granične železničke stanice ne smeju zaustavljati vozovi, sem ako je iz bezbednosnih razloga to
neophodno učiniti ili pak u slučaju više sile. Ako se voz kojim slučajem zaustavi između
carinske linije i granične železničke stanice, ova je dužna da o tome odmah obavesti carinarnicu
Carinski pregled robe i ličnog prtljaga koji putnici sa sobom nose obavlja se kolima u kojima
se putnici nalaze. Ako se carinski postupak sa putnicima ne može završiti za vreme redovnog
zadržavanja voza u graničnoj železničkoj stanici, carinski postupak se može sprovesti za vreme
kretanja voza. Naime,carinarnica utvrđuje brojno stanje kola u sastavu teretnog voza, vrši
pregled lokomotive,službenih kola i voznog osoblja. Brojno stanje kola u sastavu teretnog voza
granična carinarnica sravnjuje sa spiskom prelaza strane železnice ili sa prevoznim ispravama
koje prate robu (tovarni list, ekspresni list, prtljažnica, železnička propratnica i dr.), koje joj
predaje granična železnička stanica.
Obaveza granične železničke stanice je da izveštava graničnu železničku carinarnicu o:
- uvođenju vanrednih vozova u međunarodnom saobraćaju, uz naznačenje
tačnog vremena njihovog polaska u inostranstvo, odnosno dolaska iz inostranstva. najkasnije
24 sata pre dolaska voza;
- svakom otkazivanju ili kašnjenju redovnih ili vanrednih vozova u međunarodnom saobraćaju
dužem od 30 minuta;
- svakom prelasku granice lokomotiva,motormih kola i dresina;
4
- svakom povećanju broja kola u vozovima u međunarodnom saobraćaju za prevoz
putnika preko uobičajenog broja.
Granična železnička stanica je dužna da odmah po dolasku voza iz inostranstva usmeno
prijavi voz graničnoj carinarnici. Ona je takođe dužna da graničnoj carinarnici podnese i pismenu
ispravu za voz i robu najkasnije za pet časova od dolaska voza. Roba prispela jednim vozom
prijavljuje se graničnoj carinarnici jednom ispravom za uvoz i prevoz robe.
Ne može se nastaviti putovanje dok granična carinarnica ne izvrši sve radnje predviđene
propisima donesenim na osnovu Carinskog zakona, izuzev ako se carinski postupak sa putnicima
ne može obaviti za vreme redovnog zadržavanja u graničnoj železničkoj stanici, dok je
železnička stanica dužna da obezbedi prostorije za kontrolu putničkog prometa i sprovođenje
drugih mera carinskog nadzora carinarnici.
1.2 CARINSKI POSTUPAK U DRUMSKOM SAOBRAĆAJU
Roba koja se uvozi drumskim prevoznim sredstvima prijavljuje se graničnoj carinarnici
podnošenjem carinske deklaracije za obračun i naplatu obezbeđenja na ime carine i drugih
uvoznih dažbina.
Ako se roba upućuje prijemnoj carinarnici drumskim prevoznim sredstvima domaćih
preduzeća, na koja se mogu stavljati carinska obeležja, tako da se roba ne može iz njih vaditi ili u
njih stavljati bez potvrde tih obeležja, ne podnosi se carinska deklaracija. Na takva vozila
carinarnica stavlja carinska obeležja i robu upućuje prijemnoj carinarnici. Ako se usled tehničke
neispravnosti vozila ili nekih drugih opravdanih razloga, roba upućena prijemnoj carinarnici u
toku puta mora pretovariti, vozač je dužan o tome obavestiti carinarnicu.
Ako je drumsko vozilo, odnosno prenosno sredstvo sa redovnom stranom registracijom kojim
na privremeni boravak u Srbiji dolaze srpski i strani državljani,ostavljeno na mestu ili pod
okolnostima koje navode na zaključak da je napušteno, carinarnica na čijem je području vozilo
nađeno dužna je da o tome obavesti nadležni organ unutrašnjih poslova. Ako je
5
kojim slučajem vozilo parkirano na mestu na kome je parkiranje dozvoljeno i tu ostavljeno
najmanje 30 dana, a za to vreme se njime niko ne služi, to će se vozilo smatrati napuštenim.
Napšteno vozilo se stavlja pod carinski nadzor dok se ne pronađe njegov vlasnik, odnosno dok se
ne izloži prodaji.
Ako organ unutrašnjih poslova u roku od tri meseca od dana kada ga je carinarnica obavestila
o pronalaženju napuštenog vozila, ne pronađe vlasnika tog vozila, odnosno ne utvrdi njegovo
mesto boravka u Srbiji, nadležna carinarnica će po isteku tog roka izložiti ovo vozilo prodaji. U
slučaju da je vlasnik vozila poznat ili ako se njegov identitet i adresa mogu utvrditi, nadležna
carinarnica će u roku od sedam dana od utvrđivanja identiteta vlasnika obavestiti diplomatsko ili
konzularno predstavništvo države čiju registarsku oznaku napušteno vozilo nosi,odnosno čiji je
državljanin vlasnik vozila.
1.3 CARINSKI POSTUPAK U SAOBRAĆAJU VODENIM PUTEVIMA
Brodovi koji saobraćaju sa inostranstvom mogu pristajati samo u lukama i pristaništima
otvorenim za međunarodni saobraćaj. Brodovi mogu pristajati samo uz određeni carinski gat u
određenom delu luke, odnosno pristaništa ili obale, ili u slobodnoj carinskoj zoni. U njima lučka
kapetanija, u sporazumu sa državnim organom unutrašnjih poslova nadležnim za kontrolu
prelaženja državne granice, carinarnicom i preduzećem za kontrolu prelaženja državne granice,
carinarnicom i preduzećem za lučke, odnosno pristanišne usluge, određuje carinski gat, odnosno
deo pristaništa ili luke na kome mogu pristajati brodovi. Preduzeća za lučke, odnosno pristanišne
usluge dužna u da obezbede carinarnici prostorije neophodne za kontrolu i postupak sprovođenja
ostalih mera carinskog nadzora.
Za pristajanje brodova van carinskog gata, odnosno mimo određenog dela luke, pristaništa ili
obale, potrebno je odobrenje nadležne lučke, odnosno pristanišne kapetanije. Radi sprovođenja
mera carinskog nadzora dužnost je ovlašćenog predstavnika broda da obezbedi prevoz carinskog
radnika do broda i nazad. Izuzetno, brodovi koji saobraćaju sa inostranstvom mogu pistajati
u pristaništu koje nije otvoreno za međunarodni saobraćaj, sem u
6
slučajevima više sile uz odobrenje nedležne luke,odnosno pristanišne kapetanije. Ovo odobrenje
lučka,odnosno pristanišna kapetanija daje u saglasnosti sa republičkim organom unutrašnjih
poslova nadležnim za kontrolu prelaženja državne granice i sa carinarnicom.
U lukama i pristaništima koja nisu otvorena za međunarodni saobraćaj mogu pristajati samo
brodovi u domaćem saobraćaju koji prevoze iz jednog mesta u drugo mesto u Srbiji i Crnoj Gori.
Brodovi u domaćem saobraćaju na graničnim rekama mogu pristajati uz carinski gat, odnosno
deo pristaništa ili obale određene za pristajanje brodova u pristaništima otvorenim za
međunarodni saobraćaj ili carinskoj zoni samo po prethodnom odobrenju carinarnice.
Brodovi koji plove u carinskom pograničnom pojasu na moru, međunarodnim plovinim
rekama, graničnim rekama i graničnim jezerima moraju imati manifest. Manifest je isprava u
kojoj zapovednik broda, odnosno lice koje je ovlastio zapovednik broda upisuje celokupni teret
koji se nalazi na brodu. Kao manifest može se priznati i druga isprava ili grupa isprava koje
sadrže podatke propisane za manifest. Manifest mora posebno sadržati: pri dolasku broda ime i
državnu pripadnost broda, ime i prezime zapovednika broda, iz koje luke, odnosno pristaništa
brod dolazi, oznake i brojeve na koletima, broj i vrstu koleta, količinu i naziv robe, Brojeve
brodskih teretnica i teret koji treba istovariti u pristaništu, luke odnosno pristaništa u kojima će
se ostali teret istovariti i matičnu luku.
Ako u manifestu nedostaje neki od napred navedenih podataka ili je neki podatak netačan
carinarnica će vratiti manifest, naznačujući na njemu koji podatak nedostaje ili je
netačan,odnosno koji podatak treba ispraviti,kao i rok u kome se ispravka mora realizovati. Ako
zapovednik broda u predviđenom roku ne preda manifest i druge propisane isprave carinarnica
može narediti da se roba istovari i čuva pod carinskim nadzorom. Izuzetno manifest ne moraju
posedovati: A) brodovi koji uživaju povlašćenu plovidbu; B) brodovi koji prevoze domaću i
stranu neocarinjenu robu za koju imaju druge ogovarajuće papire; C) brodovi sa vojnom
zastavom; D) službeni brodovi ( brodovi organa uprave, pomorske plovidbe, unutrašnje plovidbe
i dr.); E) brodovi za naučne svrhe; F) brodovi koji služe samo za ribolov; G) brodovi koji služe
samo za potrebe poljoprivrednika; H)sportski brodovi i čamci koji služe sportu, odnosno ličnim
potrebama sopstvenika.
Naime brod koji uživa povlašćenu plovidbu ne sme bez prethodnog odobrenja carinarnice da
pristane uz stranu obalu, odnosno da dodirne stranu obalu, strani brod ili brod koji ne uživa
7
povlašćenu plovidbu.On takođe ne može bez prethodnog odobrenja carinarnice , sem u slučaju
više sile, da pristane u luku, odnosno u pristanište koje nije označeno u plovidbenom redu broda.
Zapovednik broda dužan je da prestanak povlaščćene plovidbe odmah prijavi najbližoj
carinarnici radi stavljanja broda pod carinski nadzor. Carinarnica kojoj je zapovednik broda
prijavio prestanak povlašćene plovidbe vrši pregled broda, brodske opreme i inventara i ako
odobrenje za povlašćenu plovidbu nije ona izdala, obavestiće o nađenom stanju carinarnicu koja
je izdala odobrenje za povlašćenu plovidbu.
1.4 CARINSKI POSTUPAK U VAZDUŠNOM SAOBRAĆAJU
Vazduhoplovi kojima je dozvoljeno preletanje carinske linije mogu leteti carinskim putevima
određenim za međunarodni vazdušni saobraćaj, sletati na vazduhoplovna pristaništa otvorena za
međunarodni vazdušni saobraćaj i sa njih uzletati. Vazduhoplovi, posada vazduhoplova, putnici
i putnički prtljag, osim domaćih i stranih vojnih vazduhoplova, sportskih vazduhoplova pod
uslovom da se koriste za sportske svrhe, kao i vazduhoplova koji služe ličnim potrebama
njihovih vlasnika, sem u slučajevima kad se koriste za komercijalni prevoz robe, podležu
carinskom nadzoru, i to: prilikom dolaska – od trenutka prelaska carinske linije, a prilikom
odlaska – do trenutka prelaska carinske linije.
Vazduhoplovno pristanište je dužno da obezbedi carinarnici nužne prostorije i prostore za
sprovođenje carinskog nadzora i carinjenje robe koju putnici nose sa sobom. Deo
vazduhoplovnog pristaništa koji je određen za međunarodni vazdušni saobraćaj sastoji se od
carinske platforme, čekaonice namjenjene putnicima u međunarodnom vazdušnom saobraćaju
(tranzitna sala), i prostorija za pregled putnika i njihovog prtljaga.
Na delu vazduhoplovnog pristaništa koji je određen za međunarodni vazdušni saobraćaj mogu
se nalaziti samo putnici koji odlaze u inostranstvo, odnosno putnici koji dolaze iz inostranstva i
lica koja imaju odobrenje
8
nadležnog organa unutrašnjih poslova. Prilikom prelaska na deo vazduhoplovnog pristaništa
koji je određen za međunarodni vazdušni saobraćaj, odnosno prilikom dolaska sa tog dela, sva
lica podležu merama carinskog nadzora kao lica koja prelaze carinsku liniju. Posle postavljanja
vazduhoplova koji je došao iz inostranstva na carinsku platformu, carinarnica obavlja pregled
vazduhoplova. U toku carinskog pregleda vazduhoplovu se mogu približiti jedino lica koja imaju
odobrenje carinarnice.
Preduzeća koja obavljaju javni prevoz u vazdušnom saobraćaju i zastupnici inostranih
vazduhoplovnih kompanija dužni su da svim carinarnicama na vazduhoplovnim pristaništima
otvorenim za međunarodni vazdušni saobraćaj dostave red letenja vazduhoplova u redovnom
saobraćaju najdocnije sedam dana pre početka njegovog važenja. Ova lica su takođe dužna da
blagovremeno obaveštavaju carinarnice o svim promenama u redovnom letenju vazduhoplova; o
specijalnim letovima vazduhoplova, sa naznačenjem časa njihovog dolaska iz inostranstva,
odnosno odlaska u inostranstvo; o svakom zakašnjenju sletanja, osnosno uzletanja vazduhoplova
dužem od tri časa.
1.5 CARINSKI POSTUPAK U POŠTANSKOM
SAOBRAĆAJU
Pod poštanskim pošiljkama smatraju se: 1) pismonosne pošiljke koje se izvoze, uvoze ili
prevoze u zatvorenoim pismonosnim vrećama i omotima; 2) paketi koji se uvoze, izvoze kao
pojedinačne pošiljke ili više paketa u zatvorenim vrećama, odnosno posudama ili upakovani na
drugi način; 3) pisma sa naznačenom vrednošću, koja se izvoze, uvoze ili prevoze u vrećama i
posudama.
Poštanske pošiljke ostaju kod pošte za vreme carinskog postupka. Primopredaja poštanskih
pošiljki između strane i domaće pošte vrši se pod carinskim nadzorom. Poštanskepošiljkekoje se
9
uvoze, izvoze i prevoze, a koje sadrže efektivni novac, hartije od vrednosti i zlato u prerađenom
ili kovanom obliku podležu deviznoj kontroli.
Pošta carinjenja podnosi poštanske pošiljke carinarnici na pregled zajedno sa deklaracijom i
ostalim propisanim izjavama.
Carinskom pregledu ne podležu pismonosne pošiljke: a) za koje se, prema težini ili
dimenzijama, pretpostavlja da ne sadrže carinsku robu; b) koje sadrže knjige, novine, časopise;
c) koje su prema međunarodnim ugovorima i posebnim propisima, oslobođenecarinskog
pregleda.
1.6 CARINSKI POSTUPAK U PUTNIČKOM PROMETU
Putnik je dužan da pri prelasku carinske linije prijavi i na zahtev carinskog radnika pokaže
lični prtljag i sve stvari koje sa sobom nosi. Stvari koje putnik nije prijavio do trenutka kada ga je
carinski radnik pozvao da pokaže svoj lični prtljag stvari, smatraju se neprijavljenim.
Ako postoji osnovana sumnja da putnik kod sebe ima stvari koje nije prijavio, vrši se lični
pretres putnika. Lični pretres putnika vrši lice istog pola u posebnoj prostoriji. O izvršenom
ličnom pretresu sastavlja se zapisnik koji potpisuje lice koje vrši lični pretres i lice nad kojim se
vrši lični pretres. Stvari koje nisu prijavljene, a pronađene su prilikom pregleda, odnosno ličnog
pretresa putnika privremeno se oduzimaju do završetka krivičnog, odnosno prekršajnog
postupka.
Ako je pregledom stvari ili ličnim pretresom putniku nanesena materijalna šteta, putnik ima
pravo na naknadu štete. Ako su prilikom pregleda, odnosno ličnog pretresa kod putnika nađene
skrivene stvari ili su krivicom putnika preduzete neophodne mere carinskog nadzora usled kojih
je prouzrokovana šteta, pričinjena šteta se ne nadoknađuje, osim ako je šteta pričinjena namerno
grubom nepažnjom.
10
2 Pojam, svrha i ciljevi Incotermsa
Pojam Incoterms dolazi od engleskog naziva International Commercial Terms, odnosno
punog naziva ICC offical rules for the interpretation of trade terms, što prevedeno na srpski jezik
znači Pravila tumačenja trgovinskih termina Međunarodne trgovinske komore.1 Incoterms
obuhvata skup termina kojima se regulišu ekonomsko-pravni odnosni između izvoznika i
uvoznika, ali i ostalih učesnika u spoljnotrgovinskoj razmeni, kao što su prevoznici, špediteri,
osiguravač, carinske službe, pomorski agenti..., koji su direktno ili indirektno uključeni u
međunarodnu razmenu. Osnovna je svrha Incotermsa osigurati prodavaoca (izvoznicima) i
kupcima (uvoznicima) u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora shodno tome regulisanje
pravnih i ekonomskih odnosa, da bi u toku nastanka svojih obaveza, prava i odgovornosti
potpuno isključili nesporazume, pogrešno tumačenje odredaba kupoprodajnih ugovora, a time i
štetne posledice. To znači da je Incoterms namenjen najpre poslovnim ljudima (menadžerima)
koji se bave izvozom i uvozom roba i usluga (međunarodnom robnom razmenom i
međunarodnim transportom) i kojima je u interesu osigurati brz, siguran i racionalan prevozni
proces, bez obzira na udaljenost početnog i krajnjeg mesta, vrstu prevoznog sredstva, načina
prijevoza, vrstu i prirodu robe, broj učesnika u trgovinskom sastavu (...).2 Upravo zbog toga što
se Incoterms primenjuje u međunarodnoj razmjeni, dakle kod prodaje roba preko državnih
granica, Incoterms je i dobio naziv međunarodni.
2.1 Pravne osnove Incotermsa
Incoterms se odnosi na ugovore o prodaji, odnosno na prava i obveze stranaka koja
prozlaze iz ugovora o prodaji s obzirom na samu isporuku prodane robe. Često ugovorne stranke
shvataju uporabu Incotermsa kao primenu prilikom sklapanja ugovora o prevozu, a ne ugovora o
prodaji što nije tačno. Razlog je to što ugovaranje određenih Incoterms-termina ima direktan
uticaj i na ostale ugovore.
Danas, kada se teži ostvarenju konkurentskih prednosti na tržištu pružanjem racionalne
proizvodnje usluga, kada se sve više primenjuju savremene tehnologije transporta da bi se
1 Zanimljivo je primetiti da su puni naziv prethodnih varijanti Incotermsa (1936., 1953., 1967.,1976., 1980. i 1990.) bio “International rules for the interpretation of trade terms” ili na srpskom“Međunarodna pravila za tumačenje trgovinskih termina”.
2 Zelenika, R.: Međunarodna trgovina: osnovni i specijalni poslovi - transportno pravo - Incoterms ’90 – R.A.F.T.D., Ekonomski fakultet.
11
dostavio pravi proizvod/usluga u pravo vrijeme i na pravom mestu kako to kupac želi, veoma
značajnu ulogu imaju Incoterms-termini koji unapred tačno definišu koja prava i koje obveze
ima kupac, a koja prodavac. Pravno gledano, pitanje rizika u međunarodnoj razmeni vezivano je
uz prienos dobara, ali prenos dobara ne predstavlja glavni interes poslovnih ljudi koje zanima ko
će snositi rizik za štetu ili nestanak stvari, već je njihov interes usmeren na to da mogu što pre
imati robu ili vrednosne papire da bi brzo i kontinuirano mogli razvijati nove pravne i
ekonomske odnose. Pojam rizika vezuje se, dakle, uz pojam isporuke. Prema tome, obveza je
prodavaoca isporuka robe, predati isprave i preneti robu, a kupca platiti ugovorenu cenu robe.
Rizik prelazi na kupca od trenutka kada je roba isporučena prema uslovima određenim
kupoprodajnim ugovorom.
3 Obrazloženje E – termina (EXW)
Prvi skup termina ukazuje na obvezu prodavaoca da isporuči robu, odnosno da je stavi na
raspolaganje kupcu u svojim prostorijama, u preduzeću ili u skladištu. U okviru skupine E
termina nalazi se termin EXW (skraćenjica od Ex Works...) što znači franko skladište
(...naznačeno mesto). Termin EXW ukazuje na minimalne obveze prodavca, jer je on svoju
obvezu izvršio stavljenjem robe na raspolaganje kupcu u svojim prostorijama ili u nekom
drugom imenovanom mestu, npr. u preduzece, u skladištu, u radionici..., a ta je roba izvozno
neocarinjena i neutovarena na prevozno sredstvo. Svi troškovi i rizici od trenutka preuzimanja
robe iz prostorija prodavacu snosi kupac. Sve se obveze prodavca i kupca razgraničuju prema
Međunarodnoj trgovačkoj komori na sedeći način: A) obveze prodavca i B) obveze kupca.
Usporedni pregled obveza prodavaca i obveza kupaca mogu se prikazati na sljedeći način:
• Isporuka robe u skladu s ugovorom o prodaji obveza je prodavca koji ujedno mora dati i
fakturu ili odgovarajuću elektronsku poruku i ostale isprave koje se zahtevaju ugovorom.
Plaćanje cene u skladu s ugovorom o prodaji obveza je kupca.
• Dozvole, odobrenja i formalnosti. Obveza je prodavca pružiti kupcu na njegov zahtev, rizik i
trošak svaku pomoć u pribavljanju, gde se to može primeniti, izvozne dozvole ili druga službena
odobrenja koja su potrebna radi izvoza robe. U skladu s time, obveza je kupca o sopstvenom
riziku i o svojem trošku pribaviti svaku izvoznu i uvoznu dozvolu ili drugo službeno odobrenje i
obaviti, gdje se to može primeniti, sve carinske formalnosti u vezi s izvozom robe.
12
• Ugovori o prevozu i osiguranju. Kod ugovora o prevozu i ugovora o osiguranju nema obveze
ni kupca ni prodavca.3
• Isporuka/preuzimanje robe. Prodvacj mora staviti robu na raspolaganje kupcu na označenom
mestu isporuke, neutovareno na prevozno sredstvo, u ugovorenom datumu ili unutar
ugovorenoga vremena, a ako takvo vrijeme nije ugovoreno, onda u uobičajeno vrijeme za
isporuku takve robe. No, ako nije dogovorena specifična tačka u okviru naznačenog mesta i ako
postoji više mogućih mesta, prodavac može izabrati ono mesto za isporuku koje mu najviše
odgovara. Obveza je kupca preuzeti robu kada mu je ona isporučena u skladu s navedenim
obavezama u ugovoru, prodavaocu kada ima pravo odrediti kada i gde će mu roba biti stavljena
na raspolaganje.
• Primena rizika. Prodavac snosi sav rizik od gubitka ili oštećenja robe do trenutka isporuke
robe kako je navedeno u prethodnoj tački. Kupac snosi rizike od gubitka ili oštećenja robe od
trenutka kada mu je roba isporučena i od ugovorenog datuma ili trenutka isteka ugovorenog
datuma za preuzimanje robe, koji nastaje ako kupac propusti datu obavezu u skladu s klauzulom
o obavijesti prodavatelju, ali pod uslovima da roba u potpunosti odgovara ugovoru, odnosno da
je jasno izdvojena ili na drugi način prepoznatljiva kao ugovorena roba.
• Podela troškova. Prodavac ima obvezu da snosi sve troškove u vezi s robom do trenutka njene
isporuke. Za razliku od njega, kupac mora snositi: 1) sve troškove koji se odnose na robu od
trenutka kad je isporučena, 2) sve naknadne troškove koji su nastali zbog toga što nije preuzeo
robu kada mu je ona stavljena na raspolaganje ili nije dao odgovarajuću obavestenje prodavcu,
pod uslovima da roba u potpunosti odgovara ugovoru i 3) sve carine, poreze i druge naplate i
troškove obavljanja izvoznih carinskih formalnosti. Ako je prodavac pružio pomoć kupcu u
pribavljanju izvozne dozvole ili druga službena odobrenja koja su potrebna radi izvoza robe, tada
je kupac obvezan nadokanaditi prodavcu sve nastale troškove i naplate.
• Obaveza kupcu / prodavcu. Prodavac mora pravovremeno obavestiti kupca kada i gdje će mu
roba biti stavljena na raspolaganje, a kupac je obvezan, ako ima pravo određivanje vremena i
mesta isporuke, o tome pravovremeno obavestiti prodavca.
3 Reči “nema obveze” umetnute su kad god jedna stranka nema obveze prema drugoj stranci. Za razliku od toga, kada stoji oznaka da prodavca/kupac “mora”, onda se to odnosi na obveze jedne stranke prema drugoj.
13
• Dokaz o isporuci, transportni dokument ili odgovarajuća elektronska poruka. Kupčeva je
obveza pružiti odgovarajući dokaz o preuzimanju robe, dok prodac nema te obveze prema
kupcu.
• Kontrola – ambalaža – primedba. Prodavac snosi troškove kontrole robe, mora osigurati
ambalažu potrebnu za transport robe, s tim da amblaža mora biti propisno obeležena. Kupac ima
obvezu snositi troškove pregleda robe pre otpreme i druge preglede koje zahtevaju nadležne
vlasti zemlje izvoza.
• Ostale obaveze. Od ostalih obveza koje se odnose na prodavca i kupca, prodavacj je obvezan
pružiti pomoć kupcu u pribavljanju dokumenata ili elektronskih poruka koje kupac može tražiti
za izvoz ili uvoz robe i mora mu dostaviti obaveštenje potrebne za osiguranje robe, obveza je
kupca nadoknaditi sve troškove koje je prodavac imao pružajući pomoć.
4 Obrazloženje F – termina (FCA, FAS i FOB)
Druga skupina termina, F– termini, obuhvata termine: 1) FCA – franko prevoznik (...
naznaceno mesto), 2) FAS – franko uz stranu broda (... naznacena luka otpreme) i 3) FOB -
franko brod (... naznacena luka otpreme).
Prema tim terminima prodavac mora isporučiti robu u tački isporuke prema uputima kupca.
Ako je ugovoren termin FCA – franko prevoznik (...naznaceno mesto)
- (Free Carrier...) prodavac je obavezan isporučiti robu na mestu koje je imenovao kupac,
izvozno ocarinjenu, prevozniku kojega je odredio kupac. No, ako je mesto isporuke koje je
odredio kupac u prostorijama prodavca, tada je prodavac odgovaran i za utovar na prevozno
sredstvo. Obavlja li se, pak, isporuka obavlja na nekom drugom mjestu, tada prodavac nije
odgovoran i za istovar. Obveze se prodavca i kupca mogu sistematizovati na sedeći način:
• Prodavac je obvezan isporučiti robu u skladu s ugovorom o prodaji i dati fakturu ili
odgovarajuću elektronsku poruku i ostale isprave koje se zahtevaju ugovorom. Kupac je
obavezan platiti cenu u skladu s ugovorom.
14
• Dozvole, odobrenja, formalnosti. Prodavac je obvezan na svoj rizik i trošak pribaviti izvoznu
dozvolu ili druga službena odobrenja i obaviti, gde se to može primeniti, sve izvozne carinske
formalnosti. Kupac mora na svoj rizik i trošak pribaviti uvoznu dozvolu ili drugo službeno
odobrenje i obaviti sve carinske formalnosti u vezi s uvozom robe i za njezin tranzit kroz neku
zemlju.
• Ugovori o prevozu i osiguranju. Prodavac nema obveze prema ugovoru o prevozu i ugovoru
o osiguranju. Za razliku od prodavatelja, kupac nema obveze prema ugovoru o osiguranju, ali
ima obvezu o vlastitom trošku ugovoriti prevoz od imenovanoga mjesta.
• Isporuka / preuzimanje. Prodavac je obvezan isporučiti robu prevozniku ili drugoj osobi koju
je odredio kupac, ili izabrao prodavac (ako je prodavac ugovorio prevoz robe po uobičajenim
uslovima na rizik i trošak kupca) na naznačenom mestu, ugovorenog datuma ili unutar
ugovorenog vremena isporuke, a kupac je obvezan preuzeti tako isporučenu robu.
• Mogućnost rizika. Sav rizik od gubitka ili oštećenja robe prodavac snosi do trenutka njene
isporuke, a kupac snosi od trenutka kada je roba isporučena i od ugovorenog datuma ili datuma
isteka ugovorenog vremena.
• Kod podele troškova prodavac je obvezan platiti sve troškove vezane uz robu do trenutka
njene isporuke i, gdje se to može primeniti, troškove carinskih formalnosti kao i sve carine,
poreze i ostale izvozne naplate. Kupac je obvezan snositi sve troškove od trenutka kada je roba
isporučena i sve dodatne troškove nastale zbog propusta kupca da imenuje prevoznika (ili drugu
osobu) ili zato što stranka koju je imenovao kupac nije preuzela robu u ugovoreno vrijeme, ili
zbog propusta kupca zato što nije poslao odgovarajuću obaveštenje. Obveza je kupca, tamo gde
se može primeniti, platiti i sve carine, poreze, naplate i troškove obavljanja carinskih formalnosti
prilikom uvoza robe i za njen tranzit kroz bilo koju zemlju.
• Obaveštenje kupcu / prodavatelju. Prodavac je obvezan pravovremeno obavestiti kupca da je
roba isporučena i obavestiti ga ako prevoznik ne preuzme robu u ugovoreno vreme. Kupac je
obvezan prodavcu obavestiti o imenu stranke koja će preuzeti isporučenu robu. Gde je potrebno,
kupac mora navesti i način prevoza, datum ili vreme u kojemu će mu roba biti isporučena i o
tački u okviru mesta gde robu valja predati prevozniku.
15
• Kupac je obvezan prihvatiti dokaz o isporuci, transportni dokument ili odgovarajuću
elektronsku poruku koje mora osigurati prodavatelj o svome trošku.
• Kontrola – ambalaža – obilježavanje. Prodavac snosi troškove kontrole robe, mora osigurati
ambalažu koja je potrebna za transport robe, a ambalaža mora biti propisno obeležena. Kupac
snosi troškove pregleda robe pre otpreme, ako pregled ne obavljaju nadležne vlasti zemlje
izvoza.
• Ostale obveze. Od ostalih obveza, koje se odnose na prodavca i kupca, prodavac ima obavezu
pružiti pomoć kupcu u pribavljanju dokumenata ili elektronskih poruka koje kupac može tražiti
za izvoz ili uvoz robe i dostaviti mu obaveštenje potrebne za osiguranje robe, a obaveza je kupca
nadoknaditi sve troškove koje je prodavac imao pružajući pomoć.
Termin FAS – franko uz stranu broda (...naznačena luka otpreme/ukrcavanja)
- (Free Alongside Ship...) označuje da je prodavac ispunio svoju obvezu isporuke robe kada je
robu dostavio na stranu broda u naznačenoj luci otpreme (tj. ukrcaja). Iz navedenoga proizlazi da
se tim terminom može koristiti samo za pomorski i rečni prevoz. Prema terminu FAS, od
trenutka kada je prodavac stavio robu na stranu broda kupac snosi sve troškove i rizike od
gubitka ili oštećenja robe. U odnosu na prethodne Incotermse, termin FAS zahteva da prodavac
ocarini robu za izvoz. Naravno, ako stranke žele da kupac obavi izvozno carinjenje, tada je to
potrebno navesti u ugovoru o prodaji. Obveze prodavca i kupca o isporuci robe, o plaćanju cene,
o dozvoli, odobrenju i formalnostima, podeli troškova (izuzevši dodatne troškove na strani
kupca), o dokazima o isporuci, o transportnom dokumentu ili odgovarajućoj elektronskoj poruci,
kontroli, ambalaži, obežavanju i ostalim obvezama iste su kao kod termina FCA. Kod ugovora o
pevozu i osiguranju, međutim, sve ostaje isto, ali je kupac obavezan o vlastitom trošku ugovoriti
prevoz robe od naznačene luke otpreme. Kada se radi o isporuci, prodavac je obvezan
isporučiti robu na stranu broda koji je naznačio kupac, na ukrcajnom mestu i u imenovanoj
luci isporuke, ugovorenoga datuma ili unutar ugovorenog vremena i na način uobičajan u toj
luci. Kupac je obvezan preuzeti tako isporučenu robu.
5 INCOTERMS
16
5.1 Čemu izvoznici i uvoznici moraju posebno posvetiti pažnju u
implementaciji Incoterms-termina
Incoterms-termine primenu u svojoj praksi brojni učesnici spoljnotrgovinskoga
sastava, jer ti termini izravno regulišu ekonomsko-pravne odnose između prodavca (izvoznika)
i kupaca (uvoznika), a posredno se odnose i na učesnike toga sastava. No, u primeni
Incoterms-termina potrebno je obratiti pažnju na obveze prodavca prilikom isporuke robe, na
prelaz rizika i troškova, na običaje u lukama i na pojedine vrste trgovine, arbitražu
Međunarodne trgovačke komore i na ostale važne elemente koje je potrebno poznavati da bi
se izbegle nejasnoće i nesporazumi u primeni pojedinih Incoterms-termina.4
5.2 Dosledna upotreba primerenih termina
Incoterms-termini doneseni su u svrhu olakšavanja poslovne prakse u spoljnoj
trgovini i u prometnom sastavu. Oni su doneseni na međunarodnom nivou jer im je cilj
izbegavanje različitog tumačenja u pojedinim zemljama. Njihovom se primenom
izbegavaju nejasnoće, sporovi i nesporazumi koji otežavaju normalno odvijanje procesa
pružanja usluga. Daljom primenom i pravilnom upotrebom pojedinih termina u odgovarajućim
situacijama moguće je unaprediti poslovne odnose i stvoriti bolje predpostavke za veći rast,
razvitak i za profitabilnost poslovanja. Skladno s tim, preporučuje se da prodavci (izvoznici)
preferiraju termine skupine C i D, a kupci (uvoznici) termine skupina E i F. Razlog je to, što
izvoznici primenom C i D termina, a uvoznici E i F, osiguravaju angažiranje vlastitih, odnosno
domaćih resursa i potencijala u obavljanju posla u spoljnoj trgovini, a izvoznici će imati
mogućnost ostvarivati veći devizni priliv, uvoznici, ipak, manji devizni odliv.
4 O tome podrobnije cf. Ibidem, p. 11-21.
17
5.3 Obveze prodavca prilikom isporuke robe
Prva obveza prodavaca, od koje polazi svaki Incoterms-termin, odnosi se na obavezu
prodavca da isporuči robu u skladu s ugovorom o prodaji i da ispostavi fakturu ili odgovarajuću
elektronsku poruku, jednako kao i ostale dokumente koji se zahtevaju ugovorom o prodaji.
Prilikom isporuke prodavac mora voditi računa da se isporuka obavi u ugovorenome roku ili
unutar ugovorenog vremena, i to na mestu kako je ugovoreno ugovorom s kupcem. Kod
pojedinih termina, međutim, primeniće se FAS i FOB, navodi se da bi se isporuka morala
obaviti “na način uobičajan u...”, kod EXW se navodi da se, ako vreme nije ugovoreno,
roba stavlja na raspolaganje kupcu “u uobičajno vrijeme”, što jasno ne odredjuje što se to
podrazumijeva pod pojmom “uobičajan način”, “uobičajeno vrijeme”.... To je stoga što u
pojedinim trgovinama način na koji je roba isporučena varira u odnosu na različite morske
luke. Iako je teško precizirati što reč “uobičajeno” znači, može se uočiti da se aktivnosti koje
pojedini učesnici u spoljnotrgovinskom prometu uobičajeno čine, rade, primenjuju, mogu uzeti
kao praksa koja se onda primenjuje kao smernica za buduće aktivnosti.
5.4 Prelaz rizika i troškova koji se odnose na robu
Prema Incoterms-terminima rizik od gubitka ili oštećenja robe snosi prodavac do
trenutka isporuke, nakon toga rizik prelazi na kupca. Svi termini ukazuju i na činjenicu da
prelaz rizika i troškova na kupca može nastati i pre isporuke u slučaju kada kupac ne
preuzme isporuku kako je dogovoreno ili pravovremeno ne obavesti prodavca o vremenu ili
mestu isporuke (kada ima pravo to odrediti).
5.5 Običaji u lukama ili u posebnim vrstama trgovine
Prilikom sklapanja ugovora prodavatelji i kupci morali bi biti upoznati s običajima koji
postoje u pojedinim lukama ili u posebnim vrstama trgovine. To je poželjno stoga što
18
Incoterms-termini ne mogu s preciznošću odrediti sve obveze stranaka u nekom
vanjskotrgovinskom poslu. Stoga je potrebno uzimati u obzir i običaje, koji mogu pomoći u
rješavanju nastalih nejasnoća ili problema.
5.6 Izbor kupca u vezi s mjestom isporuke
Prema Incoterms-terminima 2000., ako kupac ima pravo odrediti vreme isporuke robe
ili luku odredišta, odnosno tačku preuzimanja robe, on o tome mora obavestiti prodavca.
Ako kupac propusti odrediti tačno odredište, a ima tu obavezu, tada snosi rizik i dodatne
troškove koji iz toga proizlaze. Propuštanje izbora tački isporuke ide u korist prodavca, jer tada
prodavac ima pravo izabrati ono mesto isporuke koje njemu najbolje odgovara.
5.7 Ambalaža i kontrola robe
Incoterms-termini obavezuju prodavaca da o sopstvenom trošku osigura ambalažu za
transport robe, zavisno o načinu kako to zahteva transport i pod uslovom da je upoznat s
uslovima transporta pre sklapanja ugovora o prodaji. To podrazumeva i propisno
obeležavanje ambalaže.
Incoterms-termini također ukazuju na obvezu prodavaca da snosi troškove kontrole robe
radi isporuke robe kupcu, ali se istovremeno ukazuje i na obavezu kupca da snosi troškove pre
otpreme.
5.8 Otpremnica i elektronska trgovina
Otpremnica je vrednosni dokument kojim se prenosi pravo na robu s jedne na drugu osobu.
Ona je istovremeno i isprava kojom se dokazuje da je sklopljen ugovor o prevozu i isprava koja
19
dokazuje isporuku robe na brod.
Budući da se danas sve više primjenjuju računari i elektronska trgovina, očekuje se da
će klasična otpremnica biti zamenjena nekim od elektronskih dokumenata u budućnosti.5 Već
su odredbe Incotermsa 1990. ukazivale na mogućnost zamene isprave odgovarajućom
porukom uz pomoć elektronske razmjene podataka (EDI). I odredbe Incoterms 2000.
uključuju mogućnost zamene transportnih dokumenata odgovarajućim elektronskim
dokumentima ako su se kupac i prodavac dogovorili o komunikaciji elektronskim putem.
5.9 Neprenosivi prevozni dokumenti umesto otpremnice
U cilju standardizacije, ujedinjenje, ubrzavanja protoka robnih tokova,
pojednostavnjenja poslovanja, afirmacije elektronske trgovine i smanjenja broja isprava u
prometu, tendencija je klasične brodske otpremnice zamenjivati neprenosivim
prevoznim dokumentima koji su slični prevoznim dokumentima što se upotrebljavaju u
drugim prometnim granama. Neprenosivi se dokumenti često nazivaju brodskim teretnim
listom, linijskim tovarnim listom i slično, a dostatni su za upotrebu u spoljnotrgovinskom i
prometnom sastavu, osim kada kupac želi prodati robu u tranzitu predajom klasične
otpremnice novom kupcu. U takvom slučaju je potrebno zadržati obavezu prodavca da osigura
klasičnu brodsku otpremnicu prema CFR i CIF terminima. No, ako ukoliko kupac nema
namjeru prodati robu u tranzitu, onda nije ni potrebno obavezivati prodavca da osigura
otpremnicu kao vrednosni dokument.
5.10Pravo davanja uputa prevozniku
Kada kupac plati robu prema C terminima, on mora osigurati da prodavac više ne
raspolaže robom i da ne daje nove upute prevozniku. Predajom kupcu originalnog ili kopije
5 O tome pobliže cf.: Zelenika, R.: Elektronička brodska teretnica za 21. stoljeće, “Naše more”, Veleučilište u Dubrovniku, Dubrovnik, 47, 2000., 3-4, p. 122-133.
20
tovarnog lista kod vazdušnog, drumskog ili željezničkoga prevoza onemogućuje se
prodavacu u namjeri da i dalje daje nove upute prevozniku, pa tako on ne može raspolagati
robom. To nije vredilo i za dokumente u pomorskom prevozu, i to sve dok Međunarodni
pomorski komitet nije izdao Jedinstvena pravila za brodski tovarni list godine 1990. i tako
omogućio unošenje klauzule “neraspoloživo”.
5.11Pozivanje na Incoterms
Zato što je osnovna svrha Incotermsa osigurati poslovnim partnerima (prodavcima i
kupcima) sigurnost u regulisanju njihovih ekonomsko-pravnih odnosa, odnosno potpuno
isključiti nesporazume i pogrešna tumačenja pojedinih odredaba kupo-prodajnih ugovora, a
time i štetne posedice, to je prvenstveni razlog zbog čega se stranke pozivaju na Incoterms-
termine. No, ako žele primenjivati Incoterms-termine, moraju jasno istaći, odnosno navesti u
ugovoru da međusobne odnose uređuju primenom Incoterms 2000.
5.12Arbitraža Međunarodne trgovačke komore
Kada se prodavci i kupci, koji sarađuju u određenom spoljnotrgovinskom poslu, suoče s
nekim spornim slučajem, a žele se pozvati na Arbitaražu Međunarodne trgovačke komore, oni to
moraju jasno navesti u ugovoru. U slučaju da ne postoje ugovor ili neki ugovorni dokumenti,
tada se u sklopu njihove korespondencije mora jasno istaći da se pozivaju na Arbitražu
Međunarodne trgovačke komore. Naime, činjenica je da stavljanje jednoga ili više Incoterms-
termina u ugovor ili korespondenciju ne znači i stvaranje sporazuma koji će se pozivati na
Arbitražu Međunarodne trgovačke komore. Standardna arbitražna klauzula koju preporučuje
Međunarodna trgovačka komora glasi: “Svi sporovi koji nastaju ili su u vezi s ovim ugovorom
rešavaće se u skladu s Pravilima o Arbitraži Međunarodne trgovinske komore od strane jednoga
ili više arbitara imenovanih u skladu s tim Pravilima”.
21
6 Zaključak
Od donošenja prvih Incoterms-termina godine 1936., pa do danas obavljeno je nekoliko
revizija. Sve je to učinjeno da bi se poslovna praksa, odnosno poslovna saradnja između
partnera odvijala bez poteškoća i nesporazuma. Na taj se način ostvarivala racionalna
proizvodnja prometnih usluga, a to je u konačnici dovodilo do ukupnoga rasta i razvitka
nacionalnog domaćinstva.
Najnovija varijanta Incoterms-termina, Incoterms 2000., prilagođena je savremenoj
trgovinskoj praksi. Jasno definisajući obaveze prodavaca i kupaca, regulisajući ekonomsko-
pravne odnose svih aktivnih učesnika u vanjsko- trgovinskome i prometnome sastavu,
Incoterms izravno utiče na odnose prodavaca (izvoznika) i kupaca (uvoznika), a indirektno
i na sve ostale učesnike (špeditere, prevoznike, osiguravaoce, carinske službe...).
Incoterms 2000. preuzeo je svih trinaest spoljnotrgovinskih klauzula s istim kraticama iz
prethodnoga Incotermsa (tj. Incoterms 1990.), ali se unapređenje revidiranih Incotermsa
očituje na području obaveza utovara i istovara prema FCA terminu i kod carinjenja i plaćanja
carine prema FAS i DEQ terminima.
U prvi krug Incoterms-termina ulazi termin EXW, što znači franko otpremnica
(...naznačeno mesto). Prema tom terminu prodavac ima minimalne obaveze, zato što svoju
obavezu izvršava stavljanjem robe kupcu na raspolaganje u svojim prostorijama ili u
nekom drugom odredjenom mestu. Skupina F termina obuhvaća tri termina: FCA, FAS i FOB.
Termin FCA znači franko prevoznik (...naznačeno mesto), što znači da je prodavac ispuno
svoju obavezu isporukom robe na mesto i prevozniku koje je naznačio kupac. Prema terminu
FAS (franko na stranu broda.... (naznačena luka otpreme/ukrcanje) prodavac mora isporučiti
robu na stranu broda, a za razliku od njega, prodavac koji ima ugovoren termin FOB – franko
brod (...naznačena luka otpreme/ukrcaja) ispunio je svoju obavezu isporukom robe preko
ograde broda. U skupinu C ulaze četiri termina: CFR, CIF, CPT i CIP. Kod termina CFR –
trošak i putarina (...naznačena luka odredišta/iskrcaja) prodavac pored obaveze da isporuči
robu preko ograde broda u luci otpreme, snosi troškove i putarinu dopreme robe, a obavezan je
obaviti i izvozno carinjenje robe. Termin CIF upućuje na dodatnu obavezu prodavaca, a ta je da
uz troškove i putarine vezane uz dopremu robe ima i obavezu osigurati pomorsko osiguranje.
Termini CPT (putarina plaćena do ... naznačenog mesto odredišta) i CIP (putarina i
osiguranje plaćeni do ... naznačenog mesto odredišta) primjenjuju se za sve grane transporta,
uključivši i multimodalni transport, za razliku od termina CFR i CIF koji se primjenjuju samo
22
za pomorski i rečni prevoz. Skupina D termina obuhvaća pet termina: DAF, DES, DEQ,
DDU i DDP.
Prema terminu DAF – isporučeno granica (...naznačeno mjesto) prodavac ispunjava svoju
obavezu isporukom robe kupcu u prevoznome sredstvu, neistovarenu, izvozno ocarinjenu, ali
neocarinjenu za uvoz, na naznačenoj tački i mestu na granici, ali pre carinske crte susedne
zemlje. Iste obveze ima prodavac kod termina DES – isporučeno franko brod (naznačena luka
odredišta/ iskrcja), s tom razlikom što prodavac mora robu isporučiti na brod. Kod termina
DEQ – isporučeno franko obala (...naznačena luka odredišta/iskrcaja) prodavac isporučuje
robu na obalu u imenovanoj luci odredišta. Razlika između termina DDU – isporučeno
neocarinjeno (...imenovano mjesto odredišta) i termina DDP – isporučeno ocarinjeno
(...imenovano mesto odredišta) upravo je u obvezi prodavac kod DDP termina kupcu robu
isporučiti uvozno ocarinjenu. Tako termin DDP, u odnosu na sve ostale termine skupine D,
predstavlja maksimalne obveze za prodavatelja .
Analiziranjem pojedinih Incoterms-termina 2000. ističu se posebnosti na koje izvoznici i
uvoznici moraju obratiti pažnju prilikom njihove implementacije, jer se poznavanjem
posebnosti svakoga termina može uticati na izbor primerenoga termina koji će olakšati
međunarodnu razmenu.
U skladu s navedenim, prodavac snosi rizik do trenutka kada je roba isporučena, a kupac
od trenutka isporuke robe i od ugovorenog datuma ili isteka ugovorenog vremena za isporuku,
koji je nastao bilo zbog toga što kupac nije pravodobno poslao obaveštenje prodavcu ili zbog
toga što brod nije stigao na vrijeme ili zbog drugih opravdanih razloga. Kupčeva je obaveza
također pravovremeno obavestiti prodavca o imenu broda, mestu ukrcaja i o potrebnom vremenu
isporuke, a obveza je prodavca pravovremeno obavestiti kupca o isporuci robe na strani broda.
Termin FOB – franko brod (…naznačeno luka otpreme/ukrcaja) - (Free On Board...)
znači da je prodavac izvršio svoju obavezu kada je robu isporučio preko ograde broda u
naznačenoj luci otpreme (tj. ukrcaja) i kad je obavio izvozno carinjenje robe. To ukazuje na
činjenicu da kupac snosi sve troškove i rizike od gubitka ili oštećenja robe od te tačke. I taj se
termin upotrebljava smo u pomorskom i rečnom transportu.
Sve obveze prodavaca i kupaca iste su kao i kod termina FAS, osim za isporuku robe od
strane prodavaca. Naime, kod termina FAS prodavac isporučuje robu na strani broda, a kod
termina FOB prodavac je obavezan isporučiti robu na brod koji je naznačeni kupac, na
ugovoreni datum ili unutar ugovorenoga vremena, u naznačenij luci ukrcaja i na način kako je
uobičajeno u toj luci, što znači da prodavac snosi troškove i rizike od gubitka ili oštećenja robe
do trenutka kada roba pređe ogradu broda, a nakon toga troškovi i rizici prelaze na kupca.
23
Prodavac je također obavezan pravovremeno obavestiti kupca da je roba isporučena na brod, a
kupac je obavezan obavestiti prodavca o imenu broda, o mestu ukrcaja i o potrebnom vremenu
isporuke.
7 LITERATURA
Dranikoff, L., Koller, T. i Schneider, A. (2002). Divestiture: strategy's missing link
Zelenika, R.: Špediterovo pravo: Incoterms 1990. – Međunarodna pravila za tumačenje
trgovinskih termina – Revidirane Američke Spoljnotrgovinske definicije, Ekonomski
fakultet 1993.
Zelenika, R.: Međunarodna špedicija: osnovni i specijalni poslovi - špediterovo pravo -
Incoterms ’90 – R.A.F.T.D., Ekonomski fakultet 1996.
3ZELENIKA, R.: Elektronička brodska otpremnica za 21. vek, “Naše more”, Veleučilište
u Dubrovniku, Dubrovnik, 47, 2000., 3-4.
Zelenika, R.: INCOTERMS 2000. U TEORIJI I PRAKSI ( 100 Savjeta i 100
Primera ( Ekonomski fakultet 2002.)
xxx: INCOTERMS 2000 - ICC PUBLICATION No 560-ISBN 92.842.1199.9 (E.F.) –
Published in its official English version by The International Chambers of Commerce,
Paris, 1999.
24