ISSN 1330–4747

NOVINE HRVATSKOGADRUŠTVA SKLADATELJABROJ 171/172

PROSINAC 2011.

CIJENA 20 kn

CHANSONFEST / ZAGREBFEST / GLAZBENA TRIBINA OPATIJA / JUBILEJ RIJEČKE FILHARMONIJE / RAZGOVORI SA ZVONKOM ŠPIŠIĆEM I ZRINKOM TUTIĆEM /

AUTORSKI KONCERT GENERACIJE 40 / RUNJIĆEVE VEČERI / CD IZLOG

CA

NTU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S

CA

NTU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S

TRI ORKESTRA ZA SREDIŠNJE VEČERNJE TERMINE

48. Glazbena tribina OpatijaPiše: Višnja Požgaj

Simfonijski puhački orkestar Oružanih snaga Republike Hrvatske, Ansambl Fronesis, Cantus Ansambl

U ovogodišnjem rasporedu obilja koncerata i drugih događanja

na Glazbenoj tribini Opatija udar-ni večernji termini pripali su trima koncertima održanima u 19,30 sati u Zlatnoj dvorani Hotela Imperial. Svečano otvorenje 3. studenoga, s pompoznim zvukom velikog Simfo-nijskog puhačkog orkestra Oružanih snaga Republike Hrvatske, bilo je u znaku glazbe triju skladateljskih ge-neracija, od pokojnoga Stanka Hor-vata do najmlađega Luke Maroh-nića. Iduće večeri nastupio je mladi ansambl Fronesis koji komornijim zvukom gudača na zanimljiv način sjedinjuje glazbu, pokret i svjetlo u djelima skladatelja srednje generacije. Posljednje večeri održan je tradicio-nalni koncert hrvatskih skladatelja u povodu njihovih rođendana (tri 80.–ta i jedan 65. rođendan) u izvedbi afirmiranog Cantus Ansambla koji ove godine obilježava 10. obljetnicu djelovanja.

Prodorni zvuk i nagradeZa razliku od prošle godine, ovogo-dišnje svečano otvorenje bilo je po-praćeno prodornim zvukom velikog puhačkog orkestra u kojemu je ista-knuto mjesto imala limena sekcija

s fanfarama. Kako i priliči otvore-nju, publici su se na početku obratili umjetnički voditelj Frano Đurović i gradonačelnik Ivo Dujmić te glav-ni tajnik HDS–a Antun Tomislav Šaban koji je, uz opširna obrazlože-nja, uručio dvije nagrade HDS–a za 2010. godinu. Nagradu Josip Andreis primile su muzikologinje Eva Sedak i Nada Bezić za knjigu Blagoje Bersa: Dnevnik i Uspomene, a Nagradu Boris Papandopulo dobio je skladatelj Da-libor Bukvić za ciklus Recits de l autre monde — Priče s drugoga svijeta.

Podsjetnik i poticajSimfonijski puhački orkestar Oru-žanih snaga Republike Hrvatske nastupio je pod ravnanjem šefa di-rigenta Tomislava Fačinija s djelima koja su uglavnom pisana na narudž-bu ansambla. Svojevremeno, kada se zvao Simfonijski puhački orkestar Hrvatske vojske (SPOHV), ansambl je imao i zapaženu redovitu koncer-tu sezonu koja je nažalost prekinu-ta prije desetak godina. Zato je ovaj nastup dobro došao kao podsjetnik i poticaj za njezinu obnovu. Čuli smo neka ranija djela, ali i nova, s jed-nom praizvedbom i jednom prvom izvedbom u Hrvatskoj. Iz Hrvat-

ske suite Mladena Tarbuka čuli smo stavak Ganga. Već naslov asocira na specifični opori zvuk hercegovač-ke narodne pjesme koja u ovakvom suvremenom orkestralnom ruhu dje-luje više kao impresija, nego li citat. Concertino za glasovir i puhače Stan-ka Horvata predstavila je pijanisti-ca Mia Elezović, umjetnica koja se mnogo bavi suvremenom glazbom, pa je na newyorškoj Manhattan Sc-hool of Music stekla naziv magistre za izvedbe suvremene glazbe. Bila je to inače prva narudžba Orkestra ko-jemu je tada (1996.) Tarbuk bio šef dirigent. Djelo je praizveo na Tribini u Opatiji uz solisticu Žaninu Carić. To je posljednje Horvatovo koncer-tantno djelo za klavir pisano u obli-ku trostavačnog, takozvanog malog koncerta, ali izrazito virtuoznog, dis-onantnog i ritmički robusnog.

Akademik i Kempfovi đaciSkladba Tri aspekta simfonijskih pu-hača Antuna Tomislava Šabana na-stala je 1999., također na narudžbu Orkestra s podnaslovima Izdaleka, Izbliza, Iznutra, što istodobno ozna-čava i pristup u obradi glazbenog materijala. Još je veći ansambl upo-trijebio Krešimir Seletković u sklad-

bi Minimo za simfonijski puhački orkestar. To je prvo veće samostalno djelo mladog 23–godišnjeg skladate-lja iz razreda Davorina Kempfa. Na-pisano je 1997. za tadašnji SPOHV i iste je godine praizvedeno na Mu-zičkom biennalu Zagreb. Zamišljeno je kao proces kroz čiji se neveliki ti-jek pokušavaju osluhnuti krajnje gra-nice zgušnjavanja i širenja ishodišne jedinice — male sekunde. Prvi put te večeri prolomio se dugi pljesak i ovacije, što dovoljno govori o kva-liteti i dojmu koji je izazvala ta vrlo dobra skladba. Uvodne fanfare na-javile su još jedno uspješno djelo — Spotlights za veliki puhački orkestar akademika Marka Ruždjaka. Dje-lo predstavlja niz konciznih situacija koje međusobno kontrastiraju zahva-ljujući raznolikom odabiru zasebnih instrumentalnih grupacija, sadrža-nih u velikom puhačkom korpusu obogaćenom nježnim zvucima harfe te efektnim udaraljkama, uključuju-ći i veliku kadencu timpana. Naju-godnije iznenađenje večeri priredio je mladi Luka Marohnić, student u klasi prof. Davorina Kempfa. Čuli smo praizvedbu njegove Symphonie brevis, dinamične i duhovite skladbe od desetak minuta, pune uzbudljivog

ritma. Upotrijebio je veliki orkestar s mnoštvom udaraljki, duhovitim so-lima te melodijama i harmonijama revijskog idioma. Ukratko: zanatski dotjerano, lijepo i uhu ugodno!

Fačini kao skladateljKoncert je završio prvom hrvatskom izvedbom djela Magnificat za tri so-prana i orkestar Tomislava Fačini-ja. Nastalo je za potrebe specifičnog programa prošlogodišnjeg 6. festivala hrvatske glazbe u Beču koji je dije-lom morao biti sakralnoga karaktera. A kako Orkestar nije imao nešto ta-kvoga na repertoaru, Fačini se, iako nije skladatelj, ambiciozno latio pera i na temelju ranijih kraćih sklada-teljskih pokušaja i stanovita iskustva u instrumentiranju odlučio napisati pozamašni Magnificat, hvalospjev bl. Djevici Mariji, s tematikom tada aktualnog trenutka crkvene godine (Došašće). Uz nešto komorniji sastav puhačkog orkestra nastupile su tri sopranistice različite boje glasa, Mo-nika Cerovčec, Ilijana Korać i Ana Lice. Iako se kroz sve stavke manje više nazire koralni napjev, glazba, u sučeljavanju sakralnog i profanog, u cjelini djeluje ipak stilski divergentno i pomalo usiljeno. (nastavak na str. 12)

FOTO

LU

IGI

2 BROJ 171/172, PROSINAC 2011.

IZDAVAČI: Hrvat sko društvo skladate lja, Zagreb, Berislavićeva 9, Cantus d.o.o., Zagreb, Baruna Trenka 5 / ZA IZDAVAČE: Antun Tomislav Šaban i Mirjana Matić / UREDNIŠTVO: Marina Ferić Jančić, Jana Haluza, Davor Hrvoj (glavni urednik i urednik fotografije), Jure Ililć / GRAFIČKO OBLIKOVANJE: Luka Gusić / TISAK: Studio Flyer, Aleja Seljačke bune 7a, 10090 Zagreb /

E–mail: cantus@cantus.hr, cijena: 20 kuna (za članove HDS–a besplatno), ISSN 1330–4747 CJENIK OGLASA ZA CANTUS 1/1 CIJELA STRANICA 6.000,00 kn 1/2 STRANICE 3.000,00 kn 1/3 STRANICE 2.000,00 kn 1/4 STRANICE 1.500,00 kn Cijene oglasa izražene su bez PDV–a i ne uključuju dizajn oglasa

Oglasi na vanjskom ovitku novina navedenih formata naplaćuju se dodatnih 30% od izražene cijene. Dodatne informacije o smještaju oglasa, posebnim formatima te pogodnostima uputiti na cantus@cantus.hr.

UVODNIKPoštovani čitatelji Cantusa,U ime redakcije novina Cantus želim vam sretan Božić i uspješnu 2012. go-dinu, ispunjenom dobrom glazbom, a upravo nas ona čini sretnima, ispunja-va naša srca dobrotom, donosi poruku mira, zbližava ljude. Zato trebamo više glazbe, one koja širi pozitivne vibraci-je. U proteklom razdoblju bilo ih je na pretek, upravo zahvaljujući glazbi koju smo slušali na koncertima, festivalima, pločama, tribinama... To možemo za-hvaliti umjetnicima, ali i autorima, lju-dima koji su nam srce i dušu, najtajni-ju intimu, otkrili kroz svoju umjetnost. Upravo je zato važno sačuvati njihov di-gnitet, pobrinuti se da njihovi rezultati budu vrednovani i nagrađeni. O tome govori i Zrinko Tutić s kojim je, povo-dom nastupa na Chansonfestu, razgo-varao Jure Ilić. Naš gost pojašnjava zašto glazbenici podržavaju ZAMP koji svo-jim radom štiti osnovna ljudska prava, autorsko i intelektualno vlasništvo, od krađe štiti ljude koji stvaraju prenoseći slušateljima poruke zasnovane na emo-cijama, strasti, ljubavi. Uz razgovor sa Zvonkom Špišićem, legendom hrvatske zabavne glazbe, u novome broju Cantu-sa možete se informirati o priredbama i glazbenim izdanjima koja podržavaju upravo takve vrijednosti. Na kraju ove uspješne glazbene godine, izražavam duboko poštovanje prema svim glaz-benicima na hrvatskoj glazbenoj sceni, posebice onima koji više nisu s nama, ali kojih se sjećamo s divljenjem i slavimo njihovu duhovnost koja nas okružuje kroz njihovo glazbeno stvaralaštva jer je ono obilježilo i naše živote.

Davor Hrvoj

UVO

DN

IK

NATJEČAJIHrvatsko društvo skladatelja putem natječaja ponovno sufinancira nezavisne glazbene projekte s 900.000 kuna

Nakon što je u ovoj godini raznim nezavisnim glazbenim projektima

dodijelilo gotovo 900.000 kuna, Hrvat-sko društvo skladatelja (HDS) najavljuje da će u 2012. godini hrvatsku glazbenu scenu ponovno financirati sredstvima pri-kupljenim od službe ZAMP–a. Na datum 15. prosinca 2011. objavljen je treći i time zadnji od tri natječaja kojima će HDS poduprijeti nezavisne glazbene projekte s 900.163,97 kuna.Od utemeljenja, HDS svojom aktivnošću i projektima (autorski koncerti, tribine, ra-dionice, Zagrebfest, Chansonfest, Muzič-ki biennale Zagreb, sezona i gostovanja Cantus Ansambla, Jazz.hr, Glazbena tribi-na Opatija i drugo) potiče stvaralaštvo na svim područjima glazbenog izražavanja. Od promjene Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, HDS je dobio moguć-nost da u još većem obimu podrži i podu-pre raznolikost stvaralaštva i time u punoj mjeri primjeni i provede Zakon temeljem kojega se 30% sredstava prikupljenih u su-stavu privatnog kopiranja izdvaja upravo u Fond za poticanje raznolikosti kulturnog stvaralaštva.HDS je počeo financijski podržavati neza-visne projekte 2009., pa je tako kroz natje-čaj u prvoj godini osigurao potporu za 21 projekt u iznosu od pola milijuna kuna, da bi se u drugoj, 2010. godini, iznos popeo

na gotovo 900.000 kuna. U 2011., HDS ponosno objavljuje da prikupljena sredstva iznose 900.163,97 kuna te da će se iznos u cijelosti koristiti za potporu nezavisnih glazbenih projekata u tri natječaja. Prvi, BTL natječaj, objavljen je 20. listo-pada, a rok prijave bio je do 18. studenoga. Fond sredstava prikupljenih od naknada za prazne medije i uređaje za snimanje izno-si 500.000 kuna i namijenjen je stimulaciji glazbenih manifestacija i glazbenog stvara-laštva s područja popularne glazbe. Drugi, Tradicional, objavljen 16. studeno-ga, bio je otvoren do 14. prosinca ove godi-ne. Njegov ukupni fond iznosi 312.163,97 kuna, a sredstva su omogućena izmjenama i dopunama Zakona o autorskom i srodnim pravima čime je HDS ZAMP–u povjere-no da novac, prikupljen za izvedbe i emi-tiranja tradicijske glazbe (izvorne narodne i ostale glazbe koja nema autora), proslije-di izravno umjetnicima i udrugama koje se bave tradicijskom glazbom, a ne, kao prije, da se uplaćuje u državni proračun. Treći natječaj, Fond »Rudolf i Margita Matz«, objavljen 15. prosinca 2011., na-mijenjen je skladateljima do 30 godina. Za njihove projekte i stipendiranje izdvojeno je 88.000 kuna. Fond se financira od nakna-da za autorska prava skladatelja Rudolfa Matza koja su supružnici Matz oporučno ostavili HDS–u, uz obvezu korištenja sred-stava za potporu hrvatskim skladateljima, što HDS s radošću provodi. Natječaj će biti otvoren do 30. siječnja 2012. godine.Sva tri natječaja mogu se naći na web stra-nici HDS–a www.hds.hr ili u Tajništvu, Berislavićeva 9, Zagreb.

HRVATSKO DRUŠTVO SKLADATELJA DANA 15. PROSINCA 2011. RASPISUJE

NATJEČAJza stimulaciju stvaralaštva mladih skladatelja iz sredstava

Fonda »Rudolf i Margita Matz«Temeljem želje izražene u oporuci i rješenja o nasljeđivanju, Hrvatsko društvo skladatelja (dalje: HDS) raspolaže sredstvi-ma od tantijema skladatelja Rudolfa Matza i supruge, pijanistice Margite Matz. Predsjedništvo HDS–a donijelo je 6. listopada 2009. odluku da se prikupljena sredstva utroše u obliku stimulacija, nagrada i stipendija za mlade skladatelje.

HDS ovim Natječajem podupire školovanje, profesionalni razvoj i umjetnička postignuća mladih skladatelja svih glazbenih izraza koji na dan 31. prosinca 2011. nisu stariji od 30 godina. Cilj Natječaja je poduprijeti i promovirati glazbeno stvaralaš-tvo najmlađe generacije, odnosno pomoći mladim autorima u odabiru poziva profesionalnog skladatelja.

Maksimalan iznos sredstava koja će se dodijeliti ovim Natječajem u 2012. godini iznosi 88.000 kuna. Iznos pojedinačne stimulacije, odnosno stipendije, način i rokovi isplate bit će određeni individualno temeljem potreba, kvalitete te radnog i poreznog statusa dobitnika stimulacije.

Na Natječaj se mogu prijaviti učenici, studenti i diplomirani skladatelji, kao i ostali mladi autori koji se bave skladanjem i koji žele postati profesionalni glazbenici. Dobitnici stipendije iz prethodnih godina, ne mogu se prijaviti. Natječaju se prilažu:

— Životopis s težištem na vlastitom glazbenom iskustvu te svi osobni podaci (adresa, OIB, žiro račun, broj telefona za kontakt, e–mail adresa)

— Popis cjelokupnog autorskog opusa s naznakama o godini nastanka i trajanju

— Skladbe (notni zapisi, snimke, demo snimke i ostalo)

— Najmanje jedna preporuka učitelja, mentora ili profesionalnog skladatelja, člana HDS–a, koji poznaje kandidata i njegov rad

— Medijski osvrti, kritike, potvrde o izvedbama ili snimanjima autorskih radova i slično

— Tekst zamolbe koji uključuje: viziju vlastitog razvoja, prijedlog projekata kojima bi se kandidat bavio u periodu trajanja stimulacije, obrazloženje vlastitog imovinskog stanja i važnost ove stimulacije za daljnji razvoj

Svi materijali čuvat će se najdulje 15 dana nakon objave rezultata.

Prilikom odlučivanja o stimulaciji vodit će se računa o stilskoj raznolikosti glazbenih izraza kandidata, o imovinskom stanju, odnosno o važnosti sredstava stimulacije za njihov daljnji razvoj, rad i karijeru.

Natjecatelji su dužni podnijeti svu dokumentaciju HDS–u zaključno s 30. siječnjem 2012. godine, s naznakom »Za Fond Matz« na urudžbeni zapisnik ili poštom na adresu: Hrvatsko društvo skladatelja, Berislavićeva 9, 10 000 Zagreb.

HDS pridržava pravo da ne dodijeli maksimalno predviđeni iznos stimulacija. Dobitnici stimulacija pristaju na sudjelova-nje u medijskoj promociji prema traženju HDS–a, a svoja autorska prava također moraju zaštititi kroz sustav kolektivne zaštite.

Odluku o dobitnicima stimulacija donijet će Predsjedništvo HDS–a na prijedlog Stručnog povjerenstva sastavljena od istaknutih skladatelja i drugih stručnjaka najkasnije do 13. veljače 2012. godine, o čemu će se pisanim putem obavijestiti sudionici Natječaja i javnost kroz objave u dnevnom tisku i na internetu.

ISPRIKAU prošlome broju novine Cantus br. 170 potkrala se greška u tekstu »Skladatelj Ivan Božičević nastavlja s međunarodnim uspjesima«. Umjesto pojma baset klarinet kako je ispravno trebalo stajati u tekstu, naveden je pojam bas klarinet. Ispričavamo se skladatelju i čitateljima. (Ur.)

NATJ

EČ

AJI

U Splitu održan Plenum redovnog članstva HDS–a s područja DalmacijeRedovni članovi Hr-

vatskog društva skla-datelja, autori s područja Dalmacije, okupili su se 17. listopada 2011. u Splitu na Plenumu čija je tema bila Položaj i aktivnosti redovnih članova na području Dal-macije. Svjesni specifično-sti položaja autora s ovoga područja, Hrvoje Hegedu-šić, predsjednik Hrvatskog društva skladatelja i Antun Tomislav Šaban, glavni tajnik, na početku su po-zdravili su okupljene te izrazili zadovoljstvo zbog odličnog odaziva članstva. Minutom šutnje prisutni su se još jednom prisjetili i odali počast nedavno pre-minulom kolegi Ljubomi-ru Stipišiću. Na Plenumu su bili prisutni predstavnici HDS ZAMP–a, kao i Darko Bakić, glavni tajnik Instituta hrvatske glazbe. Antun Tomislav Šaban po-bliže je upoznao članstvo s radom Službe ZAMP–a te ostalim aktivnostima Društva (Muzički biennale Zagreb, Zagrebfest, Potpo-re mladim skladateljima iz Fonda Rudolf i Mar-gita Matz, Poticanje kulturnog stvaralaštva kroz natječaje za popularnu i tradicijsku glazbu, Can-tus Ansambl, Jazz projekti...). Ujedno je pozvao okupljene na sljedeću redovnu Skupštinu HDS–a

koja će se održati u svibnju 2012. u Zagrebu te je naglasio važnost sudjelovanja budući da će to biti izborna Skupština. Uslijedila su pitanja autora, ali i njihovi prijedlozi za poboljšanje djelovanja i rada HDS–a, kako u Dalmaciji, tako i u ostalim hr-vatskim regijama. Svi prisutni složili su se kako bi

Plenum i takvi susreti autora Dalmacije, redov-nih članova Društva, trebali postati tradicionalni uz najmanje jednogodišnje održavanje i to baš u Splitu, srcu Dalmacije. (Aleksandra Marković)

H

DS

Prisutni na Plenumu redovnog članstva HDS–a u Splitu

ANTU

N T

OM

ISLA

V ŠA

BAN

3BROJ 171/172, PROSINAC 2011.

CHANSONFEST 11. STUDENOG 2011. U GRADSKOM KAZALIŠTU KOMEDIJA ODRžAN 14. PUT

Prava reprezentacija zagrebačke šansonePiše: Maja Sabolić

Hrvoje Markulj, Špišićev suborac za šansonu od samih početaka, uspio je ove godine na Chansonfestu okupiti impresivna i autoritativna imena hrvatske autorske pjesme, otvarajući tako festivalu šansu da krene novim putovima

Zvonko Špišić, dobitnik ovogo-dišnje nagrade Milivoj Körbler za

životno djelo, glazbenik je koji je više od 50 godina uporno, svojim višestru-kim glazbenim djelatnostima podizao razinu hrvatske popularne glazbe. Njegov nemali angažman posljednjih trinaest godina posvećen je vođenju Chansonfesta kojemu je bio umjetnič-ki direktor od samoga početka. ... i teče... teče vrijeme... Chansonfest je, nažalost, morao ostaviti njegov do-bri duh Zvonko Špišić, iako su njegovi savjeti i dalje dragocjeni. Naime, duša je htjela, ali slabo tijelo više nije dalo, pa je njegovim idejama i putovima na-stavio prijatelj i suborac za šansonu od samih početaka, Hrvoje Markulj.U suradnji s Josipom Cvitanovićem i Borisom Ciglenečkim, novi umjet-nički ravnatelj uspio je ove godine na 14. Chansonfestu, održanom 11. stu-denoga u Kazalištu Komedija, oku-piti impresivna i autoritativna imena hrvatske autorske pjesme. Sa zado-voljstvom smo pozdravili kantauto-re koji su s razlogom već odustali, a koji su auditoriju, naviklom na dale-ko simplificiranije radove, ponudili svoje trenutke intime uhvaćene nota-ma. Od Zrinka Tutića koji je otvorio program Susretom i prizvao emocije od prije točno trideset godina kada je kao golobrad otpjevao svoju Doris, a stiho-vima pomogao i Rajku Dujmiću da na

scenu donese Našu stvar, preko An-dreja Baše i priče o Ariani, do mračne ispovijesti uglednog debitanta Miro-slava Škore u Do pakla od neba i uzle-ta Zlatne ptice Alke Vuice. Zagrebač-ku tradiciju kabaretske pjesme i ove je godine solidno održao Mladen Me-dak Gaga poručivši Šuti, ne laj!, pra-ćen Draženom Žankom s Halo, halo i Alenom Slavicom (Učinit ću sve).U autorskoj pjesmi nije važno koliko godina imaš, već imaš li što reći — tako razmišljajući opet su za Chan-sonfest uradili pjesme Igor Brešan (Nešto prije sna), Ivana Kindl (Ljubav u meni ostaje), Ivan Mikulić (Odlazim od tebe), Boris Petrov (Opetovanje osje-ćaja), Volžana Anders (U gradskoj vre-vi) i Mateo Jović (Ovo nije svijet za nas).

Osobni trenutakAtraktivniji program za posjetitelje morao se otvoriti novijim tumačenji-ma, kao i pjevačima koji interpreta-tivnom snagom svojima čine autorske poruke. Od Hane Hegedušić — Sno-vi stare lađe (Petar Eldan–Tatjana La-čan), preko Kostadinke Velkovske ko-joj je Toni Eterović uglazbio stihove Božidara Jurića Ljubavi moja, ničega nema do Ksenije Erker s Onako, kako želim ja Zorana Mišolongina. Pogrije-šili bismo kad ne bismo istaknuli vrlo zanimljiv rad koji nam je iz Slovenije

donio miljenik Zagreba Lado Lesko-var — Za vekomaj mladoga Romana Zupančiča, uz stihove Barda Lucun-dusa. Šećer na kraju — u domu De-dićevih nastale su dvije nove šansone, Kuća pred rijeke (sa šarmantnim cita-tom u aranžmanu Josipa Cvitanovi-ća) koju je veliki Arsen odlučio sam otpjevati na radost svih nas te Za-greb mi daje, još jedan osobni trenu-

tak koji nam je Gabi Novak otkrila i poklonila.Veliki uspjeh organizatora jest i objav-ljivanje studijskog CD–a s festival-skim napjevima, a da bi sve bilo teško zamislivo bez dobrodušne nostalgije, uz koju ironičnu kap nenadomjestivog voditelja Voje Šiljka, uvijek iznova tre-ba podvući.

Razina ponuđenih radova bila je so-lidna, pa zato s posebnom radošću če-kamo iduću godinu kad će se — usput budi rečeno — navršiti točno 50 go-dina otkako je, u sklopu Zagrebačkog festivala, bila organizirana posebna večer s deset šansona. Mnogi od nas još pamte Kustanovu pobjedničku Ko crne ruže cvijet. Poživjele nam i današ-nje šansone tako dugo, kamo sreće!

FE

STIV

ALI

HRVATSKI DJEČJI FESTIVAL 20. STUDENOG 2011. U KD V. LISINSKOG POTVRDIO SVOJU PUNOLJETNOST

Vesela pjesmarica za male zborovePiše: Dalibor Paulik

U Koncertnoj dvorani Vatroslava Li-sinskog u Zagrebu, 20. studenoga

održan je 18. hrvatski dječji festival. Iako se najmasovnije okupljanje djece osnov-noškolske dobi veže uz koncert novoskla-danih pjesama, već u poslijepodnevnim satima na okruglim stolovima, uz članove Prosudbenih povjerenstava, sudjelovali su učenici i njihovi nastavnici te je promovi-ran Zbornik likovnih i literarnih radova.No, publici u dvorani, mališanima i ro-diteljima, najvažnija je popularna dječja pjesma koju su i ovom prigodom izvodi-li dječji zborovi i njihovi solisti. Širokoga tematskog kruga i raznolikoga glazbenog izraza, ta pjesmarica od 22 izvedene pje-sme (dosad je 351 skladba izvedena i sni-mljena na Festivalima), sigurno će zaži-vjeti u različitim programima, prenoseći poruku i moto festivala »Djeca nose svje-tove na dlanu«.

Ovogodišnja priredba, izvedena po sce-nariju Zorice i Teute Klinžić, povezala je nove pjesme za djecu uz sudjelovanje 22 zbora iz cijele Hrvatske i uvodni plesni nastup Baletnog studija Edite Cebalo. Za njih su nove uratke pisali skladatelji Na-talija Banov, Maja Rogić, Dubravka Le-mac, Meri Trošelj, Toni Eterović, Mišo Doležal, Slavomir Cvija, Van Bod, Dali-bor Paulik, Domagoj Brlečić, Jovica Ška-ro, Ivana Herman, Ingrid Flesch, Sanja Dobrijević, Narcis Grabar, Hvoje Herček, Ratko Pogačić, a među autorima stihova bili su Siniša Lazić, Ivan Kuliš, Nedo Zu-ban, Meri Trošelj, Maja Rogić, Sanja Do-brijević, Andreja Popović, Ljubica Kolarić Dumić, Jakša Fiamengo, Mladen Bjažić, Asja Kahle, Mladen Kušec, Ivanka Glo-gović Klarić, Zorica Klinžić, Radovan Novina i Hrvoje Herček. Doprinoseći svježem i suvremenom zvuku pjesama,

aranžersko ruho dali su im Toni Eterović, Igor Lesica, Srđan Sekulović Skansi, Ro-bert Funčić, Mišo Doležal, Maja Rogić, Zrinka Šimunović, Leo Škaro, Aleksan-dar Valenčić, Davor Jašek, Remi Kazinoti, Ognjen Gravora, Robert Grubišić, Kristi-jan Funarić, Boris Ciglenečki ml. i Hrvoje Herček. Izvedbama su glazbene poruke prenijeli Mali Sesvečani, Loptice, Kikići, Zagre-bački mališani, Varaždinski štigleci, Mali Riječani, Morčići, OŠ Andrija Mohorovi-čić i Vežički tići iz Rijeke, Torretta iz Ma-tulja, Perlice, Srdelice iz Splita, Cicibani iz Karlovca, Klinci Ogulinci, Vukovarski golubići, Bonar iz Donje Stubice, Vijoli-ce iz Paga, Kostanje iz Omiša, Smiješak iz Samobora, Zbor umjetničke škole Fra-njo Lučić iz Velike Gorice, Komorni zbor Osnovne glazbene škole Pučkog otvore-nog učilišta Vrbovec i Klinci iz kraljevskog

grada Kni-na. Uspjehu ovogodišnje manifestaci-je pridonio je i Program za djecu i mladež HRT–a pre-noseći u efek-tnoj sceno-grafiji Stjepke Kavurić ča-robno doga-đanje iz Li-sinskoga — 8. hrvatski dječji festival doka-zao je svoju punoljetnost.

FE

STIV

ALI TRIBINA HRVATSKOG DRUŠTVA SKLADATELJA UZ 80.

ROđENDAN BOGDANA GAGIćA, 22. STUDENOGA 2011.

Sretan Vam rođendan, profesore!H rvatsko druš-

tvo skladate-lja organiziralo je Tribinu povodom 80. rođendana skladatelja Bogda-na Gagića, svoga člana, dugogodiš-njeg profesora na Akademiji dram-skih umjetnosti u Zagrebu koji je diplomirao kompoziciju kod Milka Kelemena prije više od 54 go-dine. Razgovor sa slavljenikom vodio je Zlatko Madžar, a naravno, sama za sebe, govorila je i skladateljeva glazba. Srebrenka Poljak i Jasen Chelfi izveli su Sonatu za violončelo i kla-vir, a slušali smo i ulomke sa snimke Sedme sonate za klavir (Game esercizi) u izvedbi pijanista Damira Gregurića. Bogdan Gagić, u re-lativno kratkom vremenu što ga je imao na raspolaganju na rođen-danskoj »proslavi«, okupljenoj je publici sastavljenoj uglavnom od kolega skladatelja i suradnika iz prošlosti, ispričao mnoštvo detalja o svom glazbenom putu, od najranijih dana kada je u rodnom Kar-lovcu započeo svirati violinu i uskoro se »prebacio« na klavir, preko studentskih iskustava, sve do zrelih skladateljskih godina i ostva-renja, prisjećajući se mnogih prijatelja, suradnika i profesora koji su na njega utjecali i ostali zauvijek zabilježeni u njegovom sjećanju. Sve to Bogdan Gagić ispričao je kroz mnoštvo duhovitih anegdo-ta, nasmijavši okupljene nemali broj puta. Bilo je zaista zanimlji-vo slušati o nekim drugim vremenima, primjerice o predavanjima Bouleza, Stockhausena i Ligetija što ih je profesor Gagić slušao na Ljetnim tečajevima u Darmstadtu. Otkrio je i pokoju pikanteriju koju do sada možda nije znao nitko osim njegovih najbližih, poput činjenice da je gotovo završio u zatvoru pripremajući zvučnu kuli-su za predstavu na Dubrovačkim ljetnim igrama ili da je zaslužan za svojevrsnu »praizvedbu« hrvatske himne Lijepa naša domovino u razdoblju bivše Jugoslavije kada ju je za potrebe jedne kazališne predstave izveo kostimiran u Ivana pl. Zajca, za što je morao dobiti posebno odobrenje tadašnje vlasti. Sve je to profesor Bogdan Ga-gić ispričao s velikim veseljem i zaraznim entuzijazmom. Iako slavi 80. rođendan, duhom je još uvijek mladić koji traži nova iskustva koja ćemo s veseljem slušati na proslavama njegovih idućih rođen-dana, ali imati prilike i čitati u memoarima koje pomno priprema, kako je objavio na Tribini. Sretan Vam rođendan, profesore! (Ma-rija Saraga)

T

RIB

INE

Bogdan Gagić

JAN

A H

ALU

ZA

Izvođači Chansonfesta 2011.

DR

AŽE

N Ž

UPI

ć Ž

ULE

Djeca su ponovo oduševila brojnu publiku u KD Lisinski

INES

NO

VKO

VIć

4 BROJ 171/172, PROSINAC 2011.

RIJEČKA FILHARMONIJA OBILJEžILA 10. GODIŠNJICU RADA SVEČANIM SIMFONIJSKIM KONCERTOM U HNK IVANA PL. ZAJCA U RIJECI

Praizvedba uveličala jubilejPiše: Ramiro Palmić

Nakon desetogodišnjeg neprekidnog uspješnog djelovanja, Riječka filharmonija postaje značajan subjekt i stup riječkog i hrvatskog glazbenog života

Zanimljivo koncipiran program jubilarnog koncerta Riječke fil-

harmonije održan pred punim gleda-lištem HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, sastavljen od tri djela slavenskih autora različitih epoha, počeo je praizvedbom skladbe More Rijeka Berislava Šipu-ša, istaknutog hrvatskog skladatelja i svestranog glazbenika. Jednostavačna petnaestominutna skladba namije-njena jubileju, skladana je za orkestar sastavljen od tri puhača a tre po sekciji, veći gudački ansambl, dvije udaralj-ke, harfu i timpane. Prema riječima autora, djelo nema svečani prizvuk, već prema nazivu, namjeri i namjeni to je glazbom ispričana romantična priča protkana melodioznošću, ose-bujnim harmonijskim sklopovima te stilski impresionističkim elementima. Uvodni početni forte u nastupu rogo-va slušatelju dočarava bitne značajke grada Rijeke (brodove, luku, more...), što je tema koja se kao lajtmotiv pro-vlači kroz čitavo djelo. Odlikuje se raskošnom orkestracijom, prisutne su

melodije velika raspona, a pojavljuje se divan sjetni solo violončela. Služeći se modernijim glazbenim izražajnim sredstvima, kromatikom, disonan-tnim skokovima te gustom polifoni-jom, stvorena je efektna i komplek-sna glazbena slika, a nastupom tutti orkestra dostiže se kulminacija djela. Taj uzburkani zvučni kovitlac morske oluje vertikalnom strukturom, slijedeći melodijsku liniju paralelnim konso-nantnim suzvučjima, vodi u završni Koral, neku vrstu razrješenja konflikta i u eterični smiraj u tonalitetu H–du-ra. Ova Šipuševa orkestralna skladba pisana je rukom rafinirana skladatelja s originalnim pasusima i zamislima, interpretativno je zahtjevna te iziskuje veliki angažman svakog pojedinog in-strumentalista i čitavog ansambla.Riječ predsjednikaDirigentica Nada Matošević bila je doista vjerodostojan tumač djela gusta simfonijskog tkanja i skladnih orke-stralnih boja. Gudači Filharmonije bili

su vrlo ujednačeni i sugestivni, a valja izdvojiti čisto i muzikalno izveden solo nastup violončelista Petra Kovačića. Čvrstinom i strastvenošću imponirali su limeni puhači, a kreativnim zama-hom maestre Matošević naglašene su dinamičke finese te je kompletan orke-star muzicirao uvjerljivim gradacijama, disciplinirano, ujednačeno i s odušev-ljenjem, što je publika i nagradila sr-dačnim pljeskom. Djelom i izvedbom samo je dodatno uveličana rođendan-ska svečanost Orkestra. Na primjerenoj izvedbi čestitao im je i autor, pohvalivši pritom vrsne riječke glazbenike u solo i zajedničkim nastupima. Da bi se u potpunosti moglo doživjeti tako slo-ženo suvremeno djelo valjalo bi ga čuti više puta, pa vjerujem da će u intere-su slušatelja ono biti nekom prilikom ponovno izvedeno. Nakon hrvatske praizvedbe, uslijedio je Prvi koncert za klavir i orkestar u b–molu, op. 23 Petra Iljiča Čajkovskog u kojemu je solistica Martina Filjak, ugledna pijanistica međunarodne karijere i ovom prili-

kom potvrdila svoj renome i opravdala očekivanja riječke publike. U nastavku su slijedili Simfonijski plesovi op. 45 Sergeja Rahmanjinova u kojima autor sažima cjelokupnu zakašnjelu roman-tičnu notu vlastita stvaralaštva. Sveča-nom koncertu bio je nazočan hrvatski predsjednik Ivo Josipović. U pozdrav-nom govoru naglasio je da je za stvarni život Riječke filharmonije, uz finan-cijsku potporu, potreban senzibilitet grada koji daje sveopći impuls i živi s orkestrom koji ima publiku i tradiciju. Rijeka sve to ima, a rađanje filharmo-nijskog orkestra predstavlja krunu bo-gate povijesti Rijeke.

Povijesni presjekRiječka filharmonija, osnovana 2001., i nakon desetogodišnjeg neprekidnog uspješnog djelovanja postaje znača-jan subjekt i stup riječkog i hrvatskog glazbenog života. Bilo je doduše i ra-nijih, no bezuspješnih pokušaja njezina osnivanja, primjerice nastojanjem Bo-risa Papandopula i Vladimira Benića. Filharmoniju su utemeljili umjetnička ravnateljica Nada Matošević i diplomi-rani violinist i pravnik te prvi poslovni ravnatelj Ivica Rušin. Riječka filhar-monija, uz Zagrebačku, jedini je takav reprezentativni ansambl u Hrvatskoj. Orkestar Opere HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, iz kojega je iznjedren, poznat je po svojoj izvedbenoj kvaliteti i zvu-kovnoj čistoći koji uz svoju primarnu djelatnost izvođenja opernih djela pri-ređuje i samostalne koncerte. Prvi ta-kav koncert u novijoj povijesti riječkog kazališta, orkestar je priredio 1946. pod dirigentskim vodstvom Borisa Papan-dopula i uz solista Zlatka Baloković, violinista svjetskog ugleda. Orkestar, uz gostovanja uglednih glazbenih umjet-nika, nastavlja uspješne koncertne se-zone, a 1981. počinju se davati danas popularni i vrlo omiljeni Novogodišnji

koncerti. Operni orkestar, kao kvalitet-na umjetnička glazbena jezgra, razvi-ja se i prerasta u buduću Filharmoniju. Tako je 2001. potpisan, sada već može-mo kazati, povijesni tripartitni spora-zum između riječkog gradonačelnika Vojka Obersnela, tadašnjeg intendanta riječkog HNK Ivana pl. Zajca Srećka Šestana i ravnatelja Filharmonije Ivice Rušina. Time su osigurana financijska sredstva, a ravnatelji su prihvatili odgo-vornu i ambicioznu zadaću upravljanja, osmišljavanja programa i djelovanja Ri-ječke filharmonije koja sustavno promi-če, razvija i uzdiže kvalitetu glazbenog života u Rijeci. Na njihovim koncerti-ma gostovali su mnogi poznati hrvatski i svjetski dirigenti i solisti, a jedan od programskih ciljeva su izvedbe i pro-midžba djela hrvatskih autora te na-stupi naših mladih još neafirmiranih glazbenih reproduktivnih umjetnika. Filharmonija svojim zanimljivim pro-gramima redovito sudjeluje na značaj-nim tradicionalnim riječkim glazbenim projektima, Zajčevim danima i Riječkom kulturnom ljetu. Važan je iskorak učinjen u pronalaženju i odabiru novih riječkih prostora za koncertnu djelatnost, pa je orkestar održao koncerte u bivšoj tvor-nici papira Hartera, idiličnom prostoru uređene plaže hotela Park te u tvornič-koj hali bivše tvornice Torpedo. Umjet-nička ravnateljica od osnutka ansambla je maestra Nada Matošević, ujedno in-tendantica riječkog HNK Ivana pl. Za-jca čiji ravnatelj 2005. postaje Marijan Orešković. Tijekom desetljeća nepre-kidnog rada, Riječka filharmonija dala je golem doprinos u podizanju kvalitete glazbenih zbivanja u Rijeci te istodob-no obogatila kulturnu ponudu cije-le Hrvatske. Poželimo joj stoga sretan rođendan, perspektivnu budućnost i još mnogo glazbenih delicija kojima nam omogućuje istinsko predavanje glazbe-nim užicima.

SISAK: 11. DANI GLAZBE MIROSLAVA MILETIćA (18. — 21. LISTOPADA 2011.)

Glazba u punom sjajuPiše: Tatjana Rožanković

Izvrsni solisti i ansambli, atraktivan program, prve izvedbe u rodnom gradu našeg istaknutog člana

U organizaciji Koncertnog ureda Sisak, ovogodišnju manifesta-

ciju obilježili su vrhunski koncertni programi s nekoliko interpretativnih dosega kakvima bi se podičila slič-na događanja s tradicijom. Bilo je tu glazbenih zanosa i zadovoljstava, kako na koncertnoj pozornici, tako i u gle-dalištu, zbog čega su opravdani napori i troškovi dovođenja brojnih umjet-nika, nastojanja na provedbi temeljne programske ideje te okupljanja sluša-teljstva. U suodnosu ovih čimbenika, kolikogod razumijemo njihovu ravno-pravnost, glazbenici su se nametnuli, dajući najbolje od sebe, pridodavši

tomu još i vlastitu naklonost prema tradicionalnoj sisačkoj priredbi.Dani glazbe Miroslava Miletića slije-de utvrđeno određenje prema suvre-menoj glazbi, ali u kontekstu prethod-nih glazbenih izričaja, osobito prema hrvatskoj glazbi u kojoj, dakako, važ-no mjesto ima opus skladatelja čije ime nosi festival. Rođeni Siščanin, Miletić i danas poput glazbenog aktivista do-vodi glazbu u Sisak, nadajući se dugo-trajnijem pozitivnom učinku u kultu-ri grada, a pritom i sam priželjkuje još poneko glazbeno iznenađenje. I jedno i drugo svake se godine događa u ne-koj mjeri, no u ovoj su premašena sva očekivanja: glazba je u punom sjaju izričajnih različitosti četiri večeri ispu-njavala dvoranu Glazbene škole Frana Lhotke, široko poznatoj po primjere-noj akustici i ugodnosti.

Novi doživljaj čembalaPrve večeri mnogobrojno se slušatelj-stvo odazvalo na recital čembalistice Višnje Mažuran na kojemu je izvela program iz najnovijeg ciklusa Barok i Bar(t)ók. Uz Couperinove stavke iz 17., 22., 26. i 27. suite i cijelu 25. suitu te dva Preludija s fugama iz 2. sveska Dobro ugođenog klavira, izvela je i tri komada iz Ligetijeve zbirke Musica ri-

cercata te sedam stavaka iz Bartokóvih Rumunjskih božićnih napjeva. Takvim izborom potvrdila je svoju umjetnič-ku svježinu i pronicljivost, ali i dobro poznate odlike tumačenja barokne i rokoko glazbe. A glazbalo koje dobro poznaje, ovaj put ju je iznenadilo neo-čekivanom voluminoznošću i jarkijim bojama te je dodatno registrirala po-jedinosti i tako slušateljstvu ponudila sasvim novi doživljaj čembala.

Praizvedba Slika iz LikeDruge večeri oduševili su nas Za-grebački solisti disciplinom zajed-ničkog komornog muziciranja i po-jedinačnim doprinosom u stvaranju gipke dinamike, protočne ritmike te osobito međusobnim poticanjem na osjećanje svakog glazbenog trenutka. Njihov užitak sviranja lako se preno-sio na slušateljstvo, pa je cijeli program bio izvrsno primljen: dok glazba Co-rellija i Scarlattija lako pronalazi put, moglo se dogoditi da ne otkriju da je tako sadržajna i poticajna Paraćeva Muzika za gudače i još više Koncert za violinu, violu i gudače (s nadahnutim istupom Borivoja Martinića–Jerčića i Aleksandra Miloševa). No, to se ipak nije dogodilo, jer je ljepotom djela po-ništen svaki pretpostavljeni otpor pre-

ma drugačijoj zvučnosti novije glazbe. Vrhunac svih naših dosadašnjih do-življaja Miletićeve glazbe ostvaren je u praizvedbi Slika iz Like (2010.), što za-slugom vješto povezanih citata iz ličke tradicijske glazbe (Pjevaj mi, pjevaj so-kole, Ličko kolo, Rozganje) u dinamičnu glazbenu fresku, što zahvaljujući du-hovito promišljenoj izvedbi kojom je predvodio mladi violinist Krunoslav Marić. Nakon doista srdačno primlje-ne nove skladbe za vjerovati je da će se ona zadržati na programima Zagre-bačkih solista i sličnih ansambala.

Završetak u velegradskom stiluTreća koncertna večer bila je još je-dan biser ovogodišnjeg programa u Sisku jer su nastupili najmlađi talenti, pobjednici na Državnom natjecanju u Dubrovniku. Pijanisti (Elizabeta Barišin, Sara Komljenović, Gabrije-la Papec, Petra Sarić), gitaristi (Eric Vidović, Nikica Polegubić) i tambu-raši (Zlatko Galik, Valentina Mezdić, Marko Blašković), kao i njihove gošće iz sisačke Glazbene škole (Ana To-mšić, Kristina Plevančić, Petra Šket), ali i njihovi pedagozi, pridobili su svu pozornost i pohvale auditorija za mar-ljivost, ozbiljnost i skromnost te nje-

govanje prirodne nadarenosti i razu-mijevanje glazbene mudrosti.Četvrtim koncertom, po riječima Mi-roslava Miletića, sisačka manifestaci-ja završila je u velegradskom stilu. Od delikatno izabrana programa do ma-estralne vokalne izvedbe Tihane Her-ceg Ivšić, gosparskog sviranja viole Ane Schranz–Miljanić i nadahnute pijanistice Sanje Krivošić, sve se vinu-lo do krajnjeg zadovoljstva skladatelja, umjetnica i slušateljstva. Na taj su na-čin prvi put u Sisku izvedene Mileti-ćeve Mladenove pjesme za glas i violu (Predvečerje, Dar, Odlazak) i Tri kaj-kavske za glas i klavir (Beli most, Mali pot, Vesela cerkva), repertoarni Ples za violu solo te Maćuhice i Zvončić iz ci-klusa Cvijeće za Scarlattija B. Bjelin-skog, Zinzadseov Gruzijski ples, kao i Brahmsove Dvije pjesme za glas, vio-lu i klavir, op. 91. (Gestillte Sehnsucht i Geistliches Wiegendlied), što je u cjelini doprinijelo dugo očekivanom uspjehu festivala.

FE

STIV

ALI

Riječka filharmonija u HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci

OB

LJE

TN

ICE

Tihana Herceg Ivšić, Miroslav Miletić, Ana Schranz–Miljanić i Sanja Krivošić na završ-nom koncertu 21. listopada 2011.

Gabriela Papec na koncertu najmlađih 20. listopada 2011.

5BROJ 171/172, PROSINAC 2011.

SANDA MAJUREC, ANTUN TOMISLAV ŠABAN I FRANO đUROVIć PREDSTAVILI SKLADBE NA AUTORSKOM KONCERTU 27. LISTOPADA 2011.

Generacija 40 u MimariPiše: Jagoda Martinčević

Obljetničari su na svojem autorskom koncertu uspjeli okupiti brojnu publiku, pa je tako puna dvorana svjedočila o zanimanju poklonika hrvatske suvremene glazbe, što još do nedavno i nije bio tako čest slučaj

Posljednji autorski koncert Hrvat-skog društva skladatelja i disko-

grafske tvrtke Cantus d.o.o., taj put na novoj adresi u Muzeju Mimara, okupio je troje skladatelja — četrdese-togodišnjaka, pa je tako i nazvan Ge-neracija 40. Jedna dama i dva gospodi-na, Sanda Majurec te Antun Tomislav Šaban i Frano Đurović, uspjeli su 27. listopada okupiti brojnu publiku, a puna dvorana svjedočila o zanimanju poklonika hrvatske suvremene glazbe, što još do nedavno i nije bio tako čest slučaj. Govorim iz perspektive moje (postarije) generacije koja je ovakvo zanimanje mogla vidjeti tek na kon-certima Muzičkog biennala Zagreb, dok su se skladbe hrvatskih autora mogle čuti tek kao dio repertoara or-kestra Hrvatske radiotelevizije (češće) i Zagrebačke filharmonije (rjeđe). Nedvojbeno je tome pridonijelo su-stavno desetljetno djelovanje Cantus Ansambla i njihova umjetničkog vo-ditelja, dirigenta i skladatelja Berislava Šipuša, koji su, bez pretjerivanja, od-gojili nekoliko generacija nove publi-ke, strpljivo ih privikavši na slušanje skladbi njihovih suvremenika.

Dopadljiv ciklusTako je bilo i ovaj put kada je Cantus Ansambl sa Šipušem na čelu otvorio koncert Generacije 40 skladbom Četiri pjesme nizašto za dva soprana i komor-ni ansambl Sande Majurec, uz sudje-

lovanje sopranistica Davorke Horvat i Nine Kobler. Studentica profesora Stanka Horvata (kompozicija) i profe-sorice Višnje Mažuran (čembalo) u či-jim je razredima i diplomirala na Mu-zičkoj akademiji u Zagrebu, Sanda Majurec skupljala je znanja i iskustva i u inozemstvu (Njemačka, Švedska) te do sada ostvarila suradnju s brojnim domaćim ansamblima i umjetnicima. Četiri pjesme nizašto praizvedene su 2007. na Muzičkom biennalu Zagreb s istim izvođačima, osim što je tada dirigent bio Luca Pfaff. Parafrazira-jući u naslovu djelo Samuela Becketta »Novele i tekstovi nizašto«, skladate-ljica Majurec posegnula je za oblikom četiriju pjesama bez teksta i bilo ka-kve sadržajne podloge. Riječ bi, dakle, bila o svojevrsnoj apsolutnoj glazbi čija zadanost u svakoj pjesmi sadrži samo jedan samoglasnik u kombinaciji s ra-zličitim suglasnicima. Pjesme su skla-dane za osobitosti glasovnih moguć-nosti dviju interpretkinja, s obzirom na koloraturni visoki sopran Nine Ko-bler (treća pjesma) i dramski sopran mezzo opsega Davorke Horvat (druga pjesma), dok su u prvoj i četvrtoj pje-smi oba glasa ujedinjena uz komorni ansambl. Taj mali ciklus u kojemu se glasovi ponašaju sukladno instrumen-talnom zvuku dopadljiv je u izričaju i svakako očituje autoričino vrsno po-znavanje vokalnih mogućnosti žen-skih glasova.

Gitara puta tri i uglazbljeni pravilnikIz posve drukčijeg kuta motrišta uka-zao se skladateljski rad Antuna Tomi-slava Šabana koji se predstavio s dvije skladbe, Ostinato ostentato i Vokalmu-sik. Autorski rukopis zagrebačkog, bečkog i američkog studenta, do da-nas ovjenčana mnogim priznanjima, vrlo je raznolik i kreće se od komornih i simfonijskih djela, sve do jazza, elek-tronike i multimedije. Ta raznolikost ukazuje na skladateljsku znatiželju, ali i na ovladavanje raznih vještina koje uz talent ne dopuštaju da ga se smje-sti u bilo kakvu »ladicu« o kojima on govori s jasnim negodovanjem. Pot-puna sloboda izričajnosti jedna je od temeljnih odrednica Šabanova odabi-ra, što je bilo predstavljeno i u odabiru dviju skladbi za ovaj koncert. Ostinato ostentato djelo je nastalo još 1998. kao narudžba Zagrebačkog gitarskog trija za Osorske glazbene večeri na kojima je i praizvedeno. I u ovoj prigodi pred-stavili su ga Darko Petrinjak, István Römer i Goran Listeš vješto barata-jući minimalističkim Šabanovim slo-gom koji manje virtuozno, a više du-hovitim replikama pokazuje što može »gitara puta tri« u suvremenom autor-skom jeziku. Efektno nadigravanje trojice majstora gitare u toj je skladbi došlo do punog izražaja. Drugo pred-stavljeno Šabanovo djelo nastalo je iste 1998. — iz nevolje. Našavši se u vre-

menskom tjesnacu u pripremi djela za diplomski ispit iz kompozicije na Sveučilištu za glazbu u Beču, mladi je skladatelj u zadnji čas uočio kako nije dobro pročitao ispitni pravilnik te mu nedostaje jedno vokalno djelo. Sjetio se riječi jednog starijeg kolege: »Sve se može uglazbiti. Ako treba — i tele-fonski imenik i posegnuo za ispitnim pravilnikom uglazbivši ga u djelo pod naslovom Vokalmusik. Na ovom kon-certu skladbu je izveo Oratorijski zbor crkve Sv. Marka Cantores Sancti Mar-ci pod ravnanjem Jurice Petra Petrača i posvjedočio kako se, osim drugih potrebnih skladateljskih parametara, i s duhovitošću može postići odličan uspjeh na ispitu.

Suzdržana blagostTreći član Generacije 40, Frano Đuro-vić, krenuo je u skladateljske vode kao prvi diplomant iz razreda prof. Frane Paraća na Muzičkoj akademiji u Za-grebu. Nakon usavršavanja u Mađar-skoj i Njemačkoj, započinje suradnju s brojnim domaćim i inozemnim glaz-benicima, a svoj opus, uz nekoliko vri-jednih nagrada, proširuje i na scenu te

sklada brojnu scensku i radiodramsku glazbu. Iz tog raznolikog djelovanja za ovu je prigodu odabrao neobično djelo, Gradišćansku misu za mješovi-ti zbor i orgulje, napisanu 2006. go-dine na poticaj zbora Sv. Marka kao prijateljsku gestu Crikvenom zboru iz Velikog Borištofa u Gradišću. Djelo je neobično zbog svojega vrlo pojedno-stavljena sloga namijenjena amater-skom zborskom ansamblu i kao ta-kvo se uvelike izdvaja iz Đurovićeva razigranoga opusa koji seže i do elek-tronike. Gradišćansku je misu točno okarakterizirala muzikologinja Erika Krpan kao »suzdržanu blagost«, jer to jest temeljni ugođaj koji djelo prati od početka do kraja. Zadane mogućno-sti ansambla nedvojbeno su utjecale na jednostavnost skladateljskog pristupa koji se u tekstu ravna prema hrvatsko-me jeziku koji se govori u Gradišću. Djelo su izveli Oratorijski zbor crkve Sv. Marka Cantores Sancti Marci, di-rigent Jurica Petar Petrač, orguljaš Pa-vao Mašić te neimenovana sopranisti-ca zvonka glasa u solo dionici stavka Vjerovanje.

KO

NC

ER

TI

MAJSTORSKI CIKLUS HRVATSKE RADIOTELEVIZIJE — KONCERTNA DVORANA VATROSLAVA LISINSKOG, 10. STUDENOGA 2011.

Nakon više od pola stoljeća šutnje, Nikola Glassl u središtu pozornostiPiše: dr. sc. Zdenka Weber

Budući da je riječ o najstarijem hrvatskom živućem skladatelju o kojemu se vrlo malo zna, vrijedno je iznijeti i neke podatke iz njegova životopisa

Zahvaljujući zauzimanju šefa di-rigenta Simfonijskog orkestra

HRT–a, akademika Pavla Dešpalja koji je jedan od rijetkih poznavatelja opusa zanemarenog hrvatskog skla-datelja Nikole Glassla, pretplatnici Majstorskog ciklusa i slušatelji Trećeg programa Hrvatskog radija, nakon više od pola stoljeća šutnje, imali su 10. studenoga priliku čuti Koncert za klavir i orkestar u c–molu najstarijeg hrvatskog skladatelja Nikole Glassla. Riječ je o diplomskom radu skladatelja koji je studirao u razredu Stjepana Šu-leka na Muzičkoj akademiji u Zagre-bu, a kao solist nastupio je makedon-ski pijanist Nikola Paskalov, Glasslov unuk. Budući da je riječ o najstarijem hrvatskom živućem skladatelju o koje-mu se vrlo malo zna, vrijedno je iznijeti i neke podatke iz njegova životopisa.

Hrvatska skladateljska dijaspora Skladatelj i pijanist Nikola Glassl (Bu-dimpešta, 26. ožujka 1920.) bio je do prije nekoliko godina gotovo nepoznat mlađim naraštajima glazbenika i ljubi-telja glazbe u Hrvatskoj. Nisu ga zabi-lježile ni hrvatska Muzička enciklope-dija niti pisci hrvatske povijesti glazbe 20. stoljeća (primjerice akademici Josip Andreis i Lovro Županović, a ne spo-minje ga ni povjesničar glazbe dr. sc. Krešimir Kovačević). Kao član Hrvat-skog društva skladatelja, Nikola Glassl upisan je samo u monografiji Društva objavljenoj u prigodi 60. obljetnice (60 HDS, Zagreb, 2005.) u kojoj je nave-den izbor njegovih djela (9 orkestralnih i koncertantnih, 12 komornih, 4 kla-virska, 4 vokalno–instrumentalna). Iz tih je naslova moguće iščitati prednost danu klasičnim glazbenim oblicima, kao i duhovnim sadržajima (na primjer, Oče naš u Dva stavka za orgulje, Oče naš za bariton, mješoviti zbor i komorni or-kestar, Marija Magdalena, pjesma za alt i klavir, djela iz 1970–ih godina). Na-vedena je i skladateljeva adresa u Mün-chenu. Očito je upravo tom činjenicom, da živi u inozemstvu, velikim dijelom uvjetovana skladateljeva neprisutnost na hrvatskim koncertnim podijima. Naime, Glassl se, nakon što je proži-vio osobnu kalvariju poslijeratnoga re-žima, 1964. godine preselio iz Zagreba u München, prekinuvši tako sam pove-znicu sa svojom maticom, a Hrvatski radio čuva tek tri njegova djela kojima ravna akademik Pavle Dešpalj, što je nedvojbeno premalo da bi mu se češće

posvećivalo pozornost. Pa ipak, Nikola Glassl u Hrvatskoj, osobito nakon nje-zina osamostaljenja, nije zaboravljen. Osobni susret s najstarijim hrvatskim živućim skladateljem bila je Tribina Hrvatskog društva skladatelja održana 25. ožujka 2010. koju je u prigodi nje-gova 90. rođendana vodila autorica ovo-ga napisa, a koja je, uz sudjelovanje skla-datelja i njegova unuka pijanista, bila svojevrsno glazbeno–govorno upozna-vanje i »životni vremeplov« autora koji, iako živi u Münchenu, rado ističe kako s velikim zanimanjem prati glazbena zbivanja u Hrvatskoj, posebno Muzički biennale Zagreb.Sedmi sinBiografski je za Glassla važno znati da se njegova mnogočlana obitelj (bio je sedmi sin), doselila 1922. iz Budim-pešte u Osijek gdje je otac postao član obnovljenog opernog orkestra, a Niko-la se upisao u Gradsku glazbenu ško-lu. Glazbeno nadareni školarac osobito je dobro svladavao umijeće sviranja na glasoviru i vrlo se brzo razvio u dobrog pijanista. Preseljenjem u Zagreb po završetku Građanske škole 1934. go-dine, započelo je za Nikolu Glassla tri-desetogodišnje razdoblje koje je uklju-čivalo studij i početak profesionalnog djelovanja, što je osnova za njegovo uključivanje u hrvatsku glazbenu kul-turu i obilježja koja ga definiraju kao hrvatskog skladatelja. Kompoziciju je na Muzičkoj akademiji u Zagre-bu upisivao u dva navrata, budući da je morao kao pijanist u kinima zara-đivati za život, pa nije u kontinuitetu mogao završiti studij. Profesori su mu

bili redom ugledni hrvatski skladatelji, Fran Lhotka iz harmonije, Milo Ci-pra i Krsto Odak iz kompozicije, Bo-židar Kunc iz sviranja partitura, Boris Papandopulo iz dirigiranja, a kontra-bas mu je predavao Antonio Janigro. Studijski boravak u Salzburgu 1944., na majstorskom tečaju u razredu Jo-sepha Marxa, omogućio mu je opsež-nije skladateljsko obrazovanje. Drugi upis na studij kompozicije na Muzič-koj akademiji u Zagrebu prošao je vrlo bezbolno jer budući student nije trebao polagati prijemni ispit budući da ga je tada najugledniji profesor kompozicije, akademik Stjepan Šulek, odmah na-kon slušanja izvedbe skladbe na gla-soviru, uzeo u svoj razred. Kolege za vrijeme studija bili su mu Stanko Hor-vat i Krešimir Šipuš koji su diplomirali 1956., dok je Nikola Glassl diplomi-rao 1957., stekavši akademski stupanj skladatelja. Iz toga drugoga razdoblja studiranja datira Klavirski koncert, njegov studentski rad na trećoj godini studija. Kao odličan pijanist, tada ga je osobno praizveo uz Orkestar Mu-zičke akademije pod ravnanjem Igora Gjadrova. Bogatstvo idejaRiječ je o solističkom koncertu razlo-ženom u tri opsežna stavka u kojima glazbeno djelo potvrđuje bitne zna-čajke »tonske umjetnosti« (Tonkunst), kao iskaza skladateljskog talenta za ispisivanje melodijsko–harmonijsko–ritmičkog bogatstva ideja, tematskih uzleta koji prolaze kroz sadržajno sjaj-no razrađene provedbe, u kojima se so-listički instrument povremeno uklapa

u gusto znalački instrumentirano or-kestralno tkivo, da bi u drugim trenut-cima zaživio vlastiti život pijanističko-ga virtuoziteta i solističke prisutnosti koja traži interpreta visoke razine mu-ziciranja (što je njegov autor i bio, a kao vrsni pijanist iskazao se i njegov unuk Nikola Paskalov). Glassl trajno osta-je u zadanostima tonalitetnosti, ali su njegove melodijske i harmonijske ide-je iskazi samosvojnoga nadahnuća koje isključuje aluzije o epigonstvu bilo koje vrste. Doista, Glassl progovara nači-nom koji Klavirski koncert koji smo imali sreću čuti ubraja u najnadareni-ja postignuća hrvatske glazbe prve po-lovice 20. stoljeća, pa činjenica da će dobro uvježbani Simfonijski orkestar HRT–a s dirigentom Pavlom Dešpa-ljem i pijanistom Nikolom Paskalovim zaboravljeno djelo snimiti kao trajni snimak, ispunjava tek dio duga prema zanemarenom hrvatskom skladatelju.Dugi pljesak kojim je brojna okuplje-na publika pozdravljala nazočnog, či-log devedesetjednogodišnjeg autora i mladoga pijanista potakao je Nikolu Paskalova na dodatak, djedovu inven-tivnu klavirsku minijaturu Oče naš, a pljesak će im zacijelo još dugo odzva-njati u ušima kada se nakon uspješnog pohoda u Lisinski vrate u sredine u kojima žive. Pogotovo se treba nadati da ćemo opet čuti neko od Glasslovih djela, kao i ostvarenja drugih skladate-lja prve polovice 20. stoljeća, jer je hr-vatska glazbena baština tog razdoblja nepravom zanemarivana.

KO

NC

ER

TI

Sanda Majurec, Antun Tomislav Šaban i Frano Đurović na autorskom koncertu u Mimari.

DAV

OR

HRV

OJ

Nikola Paskalov i Pavle Dešpalj pred Simfonijskim orkestrom HRT–a

6 BROJ 171/172, PROSINAC 2011.

U POČAST VELIKOM SKLADATELJU 16. LISTOPADA 2011. U HRVATSKOM NARODNOM KAZALIŠTU U SPLITU ODRžANE VII. RUNJIćEVE VEČERI

Na tragu Runjićeva MediteranaPiše Goran Pelaić

Za tumačenje Runjićevih skladbi nužne su pjevačke karakteristike u kojima dominira interpretacija, ali i pjevački sentiment koji ide u paketu s Mediteranom, čega je bilo i na ovogodišnjim Runjićevim večerima

Sedmo izdanje Runjićevih večeri, održano 16. listopada u Hrvat-

skom narodnom kazalištu u Splitu, dalo je naslutiti da je ipak došlo do »smirivanja tla« kada je u pitanju ova manifestacija. Runjićevo djelo moguće je osvijetliti kroz različitu optiku, ali uvijek bismo došli do istoga rezultata: Dalmacija i Mediteran u svakoj pori, svakoj noti. To su odrednice njegova glazbenog karaktera, jedinstvenog ru-kopisa na našim prostorima koje bi tre-balo slijediti. Organizatori Runjićevih večeri, tvrtka Skalinada, po vlastitom iskazu, a i po onome što se ove i prote-klih godina moglo čuti, ustrajavaju na »konceptu po kojemu će vodeći hrvat-ski glazbenici u generacijskom i žan-rovskom rasponu iznijeti svoje viđenje pjesama Zdenka Runjića«. To je, kako kažu, »tek povod za manifestaciju koja je postala tradicionalni godišnji skup glazbene scene, odnosno nova dugo-ročna platforma promocije glazbenika

i izvođača koji vezuju tradiciju i su-vremenost, Hrvatsku i svijet na način kako je to maestralno radio Zdenko«.

Glazbena poetika»Ova manifestacija okupljalište je Ru-njićevih glazbenih istomišljenika, ali i sudionika hrvatske glazbene scene s kojima se on profesionalno i osobno nikada nije susretao te nema namjeru postati Runjićevim memorijalom«, re-kla je na konferenciji za novinare pro-ducentica Ivana Runjić, naglašavajući kako »skladbe Zdenka Runjića i po-slije njegova odlaska mogu računati na novi život u dosad nepoznatim, pone-kad možda i nepredvidivim obradama koje nadopunjuju one izvorne, na čijoj su se emocionalnosti desetljećima gra-dile predodžbe o uglazbljenom senti-mentu Dalmacije i Juga.«O predodžbama i viđenju takve glaz-bene opcije Mediterana, moglo bi se

diskutirati. Očito je da takva koncep-cija odgovara određenom broju publi-ke, mahom splitske, rekli bismo publi-ke naklonjene takozvanom urbanom glazbenom izričaju, ma što to značilo. Valja ipak naglasiti da je Runjić za ži-vota bio pobornik i predvodnik speci-fične mediteranske glazbene poetike. Udario je snažan timbar pravcu u hr-vatskoj zabavnoj glazbi koji se napa-ja na mediteranskoj melodici. To se može osjetiti u svakoj njegovoj pjesmi. Dakako, značajan dio te glazbene po-etike imao je uporište i u sjajnim tek-stovima: od Popadića, Zuppe, Fiam-enga pa do vlastitih stihova. U prvome su planu, sudeći po naslovima, pjevači koji dolaze s glazbenim pedigreom ur-bana okruženja, mada još terminološki nismo razjasnili taj »pravac«.To je već hendikep u startu. Jer za tu-mačenje Runjićevih skladbi, bez ob-zira na žanrovsko opredjeljenje, nuž-ne su pjevačke karakteristike u kojima

dominira interpretacija kao pretpo-stavka za prenošenje autorove vizije. Potom i pjevački sentiment koji ide u paketu s Mediteranom.

Na runjićevski načinBez toga nema Runjića, a mora se istaknuti da je katkada bilo primjera nedostatne vokalne projekcije za pot-puni doživljaj autorske zamisli.Toga ove godine, uz neke iznimke, nije bilo. Runjić ne može biti eksperi-ment. Može biti poticaj, ali ne za bit-no drugačiji iskaz od onoga koji je dao. Autor teksta nema namjeru polemizi-rati o predodžbama uglazbljenog sen-timenta Dalmacije i Juga već ukazati na složenost ostvarenja ove fantastič-ne i hvalevrijedne manifestacije koja bi, uz malo vizije, mogla figurirati iz-među tradicije i suvremenosti u glaz-benom izričaju.Runjićeve večeri nisu festival. Kako smo čuli, nisu ni memorijal djela ve-likog majstora. No ipak, autor koji je dao najmanje nekoliko stotina vrhun-skih glazbenih radova, obvezuje orga-nizatora da u tom novom ruhu, novom pjevačkom izričaju u budućnosti pre-ferira pjesme koje stjecajem okolnosti nisu postale općepoznate. Poznato mi je (a to se uostalom ponavlja iz godine u godinu) kako većina pjevača inzisti-ra na izvođenju pjesama koje su opće-poznate, pa smo tako proteklih godi-na čuli više izvedbi Skalinade, Galeba, Magdalene ili Ništa nova, ništa nova. To nije dobra praksa, bez obzira što svako pojedino pjevačko ime nudi i svoj vokalni i interpretativni pogled na pojedinu skladbu. Rekao bih, s Runji-ćem valja oprezno i pošteno. Na runji-ćevski način.Surađujući s brojnim pjevačicama i pjevačima, s Oliverom, primjerice, Runjić je nehotice stvorio okvir iz ko-jeg se naizgled ne vidi izlaz. Pjesme su ostale ili opstale »pod hipotekom« Olivera Dragojevića. S tog polazišta

ima opravdanja da se nekoj Magdale-ni ili Galebu dade nova mogućnost za izlazak iz okvira.

Priznanje Nini BadrićProšle godine Stine je donio Vlado Georgiev, jednako snažno i kvalitetno kao i Oliver. U nekim segmentima i suptilnije! I tu bi trebalo stati. Nema više istraživanja ako se svi složimo da je to tô. Treba krenuti dalje, istraži-ti i pronaći iz skladateljeva opusa ono što nije bilo dovoljno naglašeno ili što se »nije uhvatilo«. To je pjevački, pa i aranžerski zadatak, ali i izazov.Hrvatsko narodno kazalište u Splitu čini se da je pravi dom za takve mani-festacije. Naprosto u toj i takvoj inti-mi najbolje odgovara postava orkestra pod ravnanjem Alana Bjelinskog koji je zajedno s Antom Gelom »suodgo-voran« za konačni glazbeni doživljaj, kao što je desetljećima na najbolji na-čin Stipica Kalogjera artikulirao one najtananije Runjićeve zamisli.Runjićeve večeri nisu festivalskog ka-raktera, no imaju nagrade. Ove go-dine Priznanje »Zdenko Runjić« za najveći doprinos artikulaciji njegovih skladbi pripao je zasluženo Nini Ba-drić, veteranki ove manifestacije koja je na sceni pjevački donijela Malinko-niju. Nina Badrić ima onu potrebnu toplinu u dosluhu s Runjićevim izriča-jem. O Petru Graši da i ne govorimo (Infiša san u te), a posebno iznenađenje je Vlado Georgiev (Ključ života) koji bi, da je Runjić živ, zasigurno imao što reći u glazbenom i pjevačkom tuma-čenju Mediterana.Marko Tolja, Jasna Bilušić, Nataša Ja-njić, Sergej Četković, Toni Cetinski, Ines Tričković, Natali Dizdar, Goran Bare, Ivana Husar Mlinac, Maja Po-savec, Petra Antolić, Maya Sar, Ivana Rushaidat, Oliver Dragojević, Luky i Gadjo Manouche, ali i još poneki izvođač iz Splita, dobro bi došli i u ne-kom budućem izdanju.

FE

STIV

ALI

U LISINSKOM OD 11. DO 14. LISTOPADA 2011. ODRžAN FESTIVAL JAZZ.HR / JESEN U ORGANIZACIJI JAZZ KLUBA ZAGREB HDS–a I KDVL–a

Vokalne obrade djela Boška PetrovićaPiše: Davor Hrvoj

Festival Jazz.hr / jesen koji se do ove godine održavao pod nazivom

Međunarodni dani jazza što ga orga-niziraju Jazz klub Zagreb HDS–a i Koncertna dvorana Vatroslava Lisin-skog, održan je od 11. do 14. listopada u Maloj i Velikoj dvorani. U skladu s programskom orijentacijom nastupili su svjetski jazz uglednici, ali i renomi-rani hrvatski glazbenici.

Virtuozni Michel CamiloZvijezda festivala bio je pijanist i skla-datelj Michel Camilo, nagrađivani au-tor i umjetnik klasične glazbe, suradnik mnogobrojnih cijenjenih orkestara i dirigenata. Oduševio je publiku na dva koncerta svirajući standarde i vlastita djela. Naime, u Maloj dvorani nastu-pio je solo, a u Velikoj, u okviru Zvjez-danog ciklusa sa Zagrebačkom filhar-monijom, suorganizatorom kon certa. Ravnao je Ernest Martinez Izguired, član Katalonske kraljevske akademije lijepih umjetnosti, nagrađivani dirigent s kojim je, uz Barcelona Simphony Or-chestra, snimio album »Rhapsody in Blue« za koji su dobili nagradu Latin Grammy u kategoriji najboljeg albu-

ma klasične glazbe. Na oba koncerta osvojio je prisutne jednostavnošću, ali i velikom muzikalnošću, virtuoznim sviranjem i lijepim skladbama.Zanimljivim koncertom pažnju publi-ke pobudio je sastav Time Machine američkog gitarista Kurta Rosenwin-kela koji zadnjih godina živi u Berlinu gdje predaje na Visokoj školi za jazz. Poznavatelje svoje glazbe iznenadio je svirajući glasovir koji je po prvi put bio ravnopravno zastupljen s gitarom na nekom njegovom koncertu. Osebujan zvuk ostvarivao je koristeći bas klari-net, a njega je, uz alt saksofon, svirao Andrew D’Angelo.Poseban koncert upriličili su hrvatski jazz glazbenici, nastupivši povodom 500. emisije Vrijeme je za jazz koja se već sedamnaest godina emitira na Hrvatskoj televiziji. Ta, jedina televi-zijska specijalizirana emisija o jazzu u Hrvatskoj, zabavnog je, ali i edukativ-nog karaktera. Osim što donosi važ-ne snimke iz povijesti jazza, prati ak-tualnu svjetsku i hrvatsku jazz scenu. Kroz petsto emisija predstavila je naše najvažnije jazziste, no dala je i velik

doprinos afirmaciji mladih nadarenih hrvatskih jazz glazbenika.

Kreativni autoriPjevačica Jasna Bilušić sa svojim sasta-vom New Deal, u kojemu sviraju kon-trabasist Saša Borovec i pijanist Hrvo-je Galler te kao gosti flautist Žarkom Hajdarhodžić i udaraljkaš Nino Mu-reškić, izvodila je standarde jazz i pop glazbe koje je snimila za svoj novi CD Live — Something Old, Something New, Somerthing Borrowed, Somet-hing... Almost Blue.Izvedbama standarda, ali i vlastitih skladbi, potvrđujući tako vlastitu kre-ativnost, predstavila su se dva klavir-ska tria: riječki Finger Snap Trio u sa-stavu kontrabasist Henry Radanović, pijanist Zvjezdan Ružić i bubnjar Bra-nimir Gazdik te trio u sastavu pijanist Matija Dedić, kontrabasist Tihomir Hojsak i bubnjar Borna Šercar. Po-sebnu pažnju izazvao je nastup sasta-va Lela Kaplowitz & Transkontinen-tal Jazz Colective. Naime, na njihovu programu, uz jednu Jobimovu, bile su tri skladbe Boška Petrovića za koje je

pjevačica Lela Kaplowitz napisala tek-stove i koje (skladbe) ovih dana snima za novi CD, isključivo posvećen njego-vim djelima. Bit će to prvi slučaj obra-de Petrovićevih skladbi u kontekstu vokalnog jazza na jednom diskograf-skom izdanju, a prema prikazanom, moglo bi to biti posve osebujno tuma-čenje njegova autorskog rada, možda i početak prihvaćanja njegovih sklad-bi kao standarda hrvatskog jazza, što svakako zaslužuju. Na ovom koncertu,

uz stalne suradnike: pijanista Joea Ka-plowitza i bubnjara Marka Lazarića, uz pjevačicu su nastupili poznati bra-zilski kontrabasist Nilson Matta i izra-elski gitarist Roni Ben–Hur. Uz promjenu naziva, jedna od orga-nizacijskih novina na festivalu bili su nastupi mladih hrvatskih sastava i to nakon službenog programa, u klup-skoj atmosferi u predvorju Male dvo-rane Lisinski.

FE

STIV

ALI

Marko Tolja, Nina Badrić i Antun Tomislav Šaban i orkestar na Runjićevim večerima

MAJ

A PR

GO

MET

Lela Kaplowitz & Transkontinental Jazz Colective

DAV

OR

HRV

OJ

7BROJ 171/172, PROSINAC 2011.

KONCERT U POVODU 150. OBLJETNICE HRVATSKE AKADEMIJE ZNANOSTI I UMJETNOSTI, PREPORODNA DVORANA PALAČE NARODNOG DOMA U ZAGREBU, 18. LISTOPADA 2011.

Zahtjevna glazba s hrvatskoga akademskog ParnasaPiše: dr. sc. Zdenka Weber

Zagrebački solisti kojima je većina djela bila posvećena, izvodili su skladbe akademika vezanih Muzičkom akademijom u Zagrebu na kojoj su svi završili visokoškolski studij, a bili su ili su još uvijek njezini redovni profesori

H rvatska akademija znanosti i umjetnosti u ovoj godini nizom

manifestacija obilježava 150. obljet-nicu postojanja, pa je bilo logično da se i Razred za glazbenu i muzikolo-giju pridruži organizacijom svečanog koncerta s djelima svojih redovnih članova. Koncert je održan 18. listo-pada u Preporodnoj dvorani palače Narodnoga doma na zagrebačkom Gornjem gradu. Nastupili su Zagre-bački solist kojima je većina djela bila posvećena. Kako je riječ o uglavnom koncertantnim skladbama pisanim za soliste i ansambl, bili su uključeni vrsni hrvatski glazbenici — flautistica Ana Benić, gitarist Darko Petrinjak, čembalist Pavao Mašić, violončelist Pavle Zajcev, violinist Borivoj Mar-tinić–Jerčić i violist Aleksandar Mi-lošev.

Skladatelji akademiciIzbor skladbi hrvatskih akademika bio je vrlo poticajan, što je pogodovalo osobitoj uspješnosti koncertne večeri. Koncert je započo temperamentno i skladno ispisanom Muzikom za gu-dače Frane Paraća, skladbom nasta-lom 1980. na narudžbu Zagrebačkih solista, u kojoj autor prihvaća obilježja tradicionalnoga tonalnog načina raz-mišljanja, ali jednako tako uključuje spoznaje i obogaćivanje koje je doni-jela suvremena glazba. Slijedile su Varijacije za flautu i jeda-naest gudača Rubena Radice, djelo iz njegovih mlađih dana, praizvedeno 22. ožujka 1955. godine u okviru Fe-stivala studenata Muzičke akademije u Zagrebu. Ono otkriva bogatu skla-dateljsku imaginaciju i još tradicional-no usmjerenu oblikovnost. Riječ je o varijacijama koje pripadaju obliku ta-kozvanih karakternih varijacija u koji-ma, nakon iznošenja teme in modo ra-veliano, pa time i blisko francuskome duhu, slijede varijacije koje mijenja-jući temu, mijenjaju i njezin karakter. Skladbu intenzivnog glazbenog doga-đanja, flautistica Ana Benić interpre-tirala je u solističkoj dionici muzikal-no i s punim predanjem.

Briljantni ZajcevKoncert za gitaru i gudački orkestar Anđelka Klobučara u punom je za-mahu neoklasičnoga protoka sjajno interpretirao Darko Petrinjak, iskazu-jući u recentnijem ostvarenju iz 2005. Klobučarovu svijest o besprijekornoj

zvukovnoj ravnoteži između solistič-koga glazbala i gudačkoga korpusa. U suvremenom zvuku izrazito restrik-tivni Andantino za čembalo i guda-če skladao je Marko Ruždjak 1982. na narudžbu Zagrebačkih solista, a za opis svojih intencija poslužio se zani-mljivom parabolom: »Zamislite da še-ćete ulicom i sretnete nekoga prijatelja ili znanca i upitate ga, recimo, na tali-janskom Come va? On će vam odgo-voriti Andantino, metronomska oznaka četvrtinka jednako 72. Mislim da je to ključ za razumijevanje moje skladbe.« Krajnje lapidarno, za Ruždjaka ka-rakteristično suzdržano, glazba se u suvremenome zvuku pred slušateljem doista odvija »šećući«.Virtuozni, opsežni i neoromantično ugođeni Koncert za violončelo i gu-dače Pavla Dešpalja, u kojemu je na-prosto briljirao Pavle Zajcev, praizveo je isti sastav 17. travnja 2001. godine. Nakon prvoga stavka Allegro marciale u sonantnom obliku, slijedi Adagio gra-

đen u obliku chacone s kontemplativ-nom glavnom temu u dvije epizode, a završni je Vivace građen u obliku ron-da čiju temu prvo donosi violončelo. Sklad gudačkoga zvuka i zahtjevnost solističke dionice toga izrazito reper-toarnoga djela uvijek i ponovo navo-de na pomisao kako je šteta da aka-demik Dešpalj ne sklada više i češće jer bi svojim brojnijim djelima zacijelo obogatio ukupnost hrvatske suvreme-ne glazbe.

Iz Varaždina u ZagrebI na kraju je bilo još jedno Paraćevo uspjelo ostvarenje, njegov Koncert za violinu, violu i gudački orkestar na-stao 2008. na narudžbu Varaždin-skog komornog orkestra (praizvedba u Varaždinu 26. listopada 2008. sa solistima Jožom Haluzom i Milanom Čunkom). U interpretaciji Zagrebač-kih solista djelo je potvrdilo Paraćev credo skladanja koji čini spoj tradicije i suvremenih tehnika, s mnogo nadah-

nutih bravura u odličnoj interpretaciji violinista Borivoja Martinića–Jerčića i violista Aleksandra Miloševa.Osim što su redom akademici, sve uključene skladatelje povezuje još jed-na akademska ustanova — Muzička akademija u Zagrebu, na kojoj su svi završili visokoškolski studij, a bili su ili su još uvijek njezini redovni profe-sori (Radica i Parać također i dekani). U tom kontekstu izvedeni koncerti i drugi oblici otkrivaju duboku ukori-jenjenost u europsku tradiciju pisanja koja su opus finitum ed absolutum, čije su formalne okosnice određene kla-sičnim naslijeđem i tradicijom pisa-nja za solističke instrumente. U sklo-pu s ansamblom, oni ostvaruju glazbu koju ljudsko uho percipira kao sklad i ugodu pri slušanju. Riječ je o glazbi energetskih silnica s naglašenom vi-talnošću glazbenoga idioma i u tom pogledu skladbe su istinski rezultati autorskoga promišljanja, skladatelj-ske muzikalnosti i interpretativnoga

umijeća po kojima hrvatska glazba, na visini postignuća, ulazi u cjelokupnu svjetsku baštinu kao vrijedan i nezao-bilazan doprinos. Međutim, je li svijet toga dovoljno svjestan? Ne kreće li se u svjetskim razmjerima hrvatsko glaz-beno stvaralaštvo ipak na rubu svije-sti publike kojoj bismo se i mi željeli predstavljati? Riječju, čini li se dovolj-no da hrvatska glazba dopre do sluša-telja mnogo dalje i šire od nas samih koji tu glazbu cijenimo i rado sluša-mo? Odgovori zacijelo ne mogu biti takvi, a da bi nas kao pripadnike hr-vatske glazbene kulture u cjelini mogli zadovoljiti. Postoje li razmjene akade-mija znanosti i umjetnosti diljem svi-jeta ili pak postoje li mogućnosti da Zagrebački solisti s gostima, kada su već tako dobro uvježbali repertoar, ta djela izvode i na svojim inozemnim turnejama? Pitanja ima mnogo. Želja je samo jedna: ulaganje napora u pro-midžbu suvremene hrvatske glazbe. Predstavljena djela hrvatskih akade-mika to zacijelo zaslužuju.

OB

LJE

TN

ICE

SLAVLJENIK SANDRO ZANINOVIć — 50 GODINA UMJETNIČKOG RADA I 40 GODINA DJELOVANJA U SAD–U

Život posvećen glazbiSkladatelj i dirigent Sandro

Zaninović, podrijetlom iz Velog Grabja na otoku Hvaru koji više od 40 godina djeluje u Kali-forniji, u glazbi je prisutan već pola stoljeća. Školovan na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, pripadnik je slavne generacije studenata profe-sora Stjepana Šuleka, ali i stude-nata Odjela za glazbu Sveučilišta UCLA u Los Angelesu gdje je postigao Master Degree (njegov rad i diploma tada su bili progla-šeni najboljima u toj akademskoj godini). Nositelj je sveučilišne Nagrade Henry Mancini, a njego-vi kolege nedavno su mu priredili svečanost u povodu dviju velikih

osobnih obljetnica — 50 godina umjetničkog rada i 40 godina dje-lovanja u Kaliforniji. Svečanost je održana 11. studenoga ove godine na UCLA (University of Cali-fornia, Los Angeles), a čestitke su mu uputili predsjednik Ivo Jo-sipović, Zagrebačka filharmoni-ja, Hrvatsko društvo skladatelja i mnoge američke kolege. Rano uočen kao talent, Zaninović je za studija bio nerazdvojan s Pavlom Dešpaljem, Emilom Cossetom, Igorom Kuljerićem i Dubravkom Detonijem. Sa slavnom Miom Čo-rak Slavenski, velikom hrvatskom balerinom, bio je dugogodišnji bliski prijatelj i njezin prisni suradnik.

Živeći daleko od interesnih gru-pa obilježenih političkim kon-tekstom bivše državne zajednice, gradeći karijeru na međunarod-noj sceni, Zaninović je, uz skla-dateljski rad, ostvario zavidnu dirigentsku karijeru nastupaju-ći gotovo u cijelom svijetu, uvi-jek kao hrvatski umjetnik. Prema njegovoj tvrdnji, činjenica da je stekao glazbeno obrazovanje na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji koja je tada imala visoki među-narodni ugled, pomogla mu je u brzoj afirmaciji po dolasku u SAD. Obitelj kojoj pripada inače je prisutna u Kaliforniji više od jednoga stoljeća.

Sandro Zaninović utemeljio je Be-verly Hills Chamber Orchestra čiji je dugogodišnji šef dirigent. Zajed-no s ansamblom dao je vrijedan do-prinos komornoj glazbenoj sceni u Los Angelesu. U vremenu od me-đunarodnog priznanja Republike Hrvatske do danas, u mnogome je pridonio promociji svoje domovine i njezinih vrsnih umjetnika. Bio je organizator i promotor gostova-nja naših intrepreta i autora. Kao jedan od malobrojnih hrvatskih glazbenika koji djeluju u Kalifor-niji, nedavnom proslavom istaknu-to je značajno mjesto i ugled naših umjetnika u inozemstvu. (HDS)

OB

LJE

TN

ICE

Konzul Želalić predaje dar HDS–a maestru Sandru Zaninoviću

Zagrebački solisti

8 BROJ 171/172, PROSINAC 2011.

Predstavljena druga knjiga Atlasa života Dubravka DetonijaD rugi dio knjige Atlas života skladatelja i pje-

snika Dubravka Detonija, predstavljen je 17. studenoga u zagrebačkoj Knjižnici i čitaonici Bog-dana Ogrizovića. Riječ je o dnevničkim zapisima u izdanju autora i Frakture koji, poput Detonijeve glazbe, stilom i sadržajem u potpunosti zaokupljaju pozornost čitatelja. Na promociji su sudjelovali Vik-tor Žmegač, Trpimir Matasović, Seid Serdarević i autor. (B.P.K.)

7. festival hrvatske glazbe u BečuOd 3. studenoga do 14. prosinca 2011. u Beču

je održan 7. festival hrvatske glazbe u orga-nizaciji Muzičkog informativnog centra Koncertne direkcije Zagreb. Ovogodišnji festival izvodilački je bio orijentiran na ansamble, a uz hrvatsko glazbeno stvaralaštvo, nudio je i niz djela iz svjetske glazbene literature u izvedbi hrvatskih i inozemnih umjetnika. Naglasak je bio na predstavljanju hrvatske tradicij-ske glazbe, a u programu su sudjelovali Lidija Ba-juk, Tamburaški orkestar HRT–a i ženska klapa Armorin. Koncert u palači Eschenbach održao je Kvartet Rucner kojemu su mnogi hrvatski skladate-lji posvetili djela, tako i Ivo Josipović čiju su skladbu Ars diaboli ljubitelji glazbe imati prilike prvi put čuti u Austriji. Skladatelja je bečka publika mogla upo-znati i na koncertu Tamburaškog orkestra HRT– u izvedbi skladbe Drmeš za Pendereckog. Ostvarena je i suradnja s bečkim Universität für Musik und darstellende Kunst čiji su polaznici iz klase flauti-stice i profesorice Furugh Karimi–Djafar–Zadeh jednu koncertnu večer posvetili djelima Alfija Ka-bilja. Održani su i koncerti Zagrebačkog kvarteta u austrijskoj Nacionalnoj biblioteci, orguljaša Pavla Mašića i violinista Marka Žepića u crkvi Sv. Petra u središtu Beča te Simfonijskog puhačkog orkestra Oružanih snaga Republike Hrvatske, uz dirigen-ta Tomislava Fačinija. Austrijska je publika imala priliku čuti i jedan od vodećih hrvatskih komornih sastava, Zagrebački gitaristički kvartet. Svakako valja istaknuti koncerte Darka Rundeka i Cargo trija, hrvatskog jazz gitarista Ratka Zjače, s gostima Adamom Nussbaumom, Martinom Gjakonovskim i Simoneom Zanchinijem. Nastupili su i The Bam-bi Molesters te mladi pijanist i kantautor Vladimir Bodegrajac s triom Van Bod. Festival je u Svečanoj dvorani bečke Vijećnice zatvorio Ansambl narod-nih plesova i pjesama Hrvatske Lado. (B.P.K.)

Prvi ovosezonski koncert iz ciklusa Cantus & LisinskiP rvi ovosezonski koncert iz ciklusa Cantus

& Lisinski održao je Cantus Ansambl 7. studenoga 2011. u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog. Na programu koncerta naslovljena Insider / Outsider našla su se djela Franza Liszta u izvedbi ugledne austrijske pijanistice Clare Frühstück, praizvedbe Fantazije Živka Ključe i skladbe Solar Mass Emmanuela Guina, La Frontera. Poema en varios metros, idiomas, y esti-los, za sopran i komorni orkestar Marka Ruž-djaka, sa sopranisticom Davorkom Horvat i skladba Per se II, za puhački ansambl i magne-tofonsku vrpcu Rubena Radice. (B.P.K.)

Počela 10. koncertna sezona Gudačkog kvarteta SebastianU Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog, 14.

studenoga 2011. počela je nova sezona ciklusa Gudačkog kvarteta Sebastian. Gosti večeri bili su flautist Matej Zupan i harfistica Diana Grubišić Ćiković, a na programu su, uz Dva valcera Srećka Albinija te djela Ligetija i Francaixa, bile i dvije praizvedbe, skladbe So-momos za gudački kvartet i PPPP za flautu i gudački kvartet Nenada Firšta. Ova posljed-nja, posvećena je Mateju Zupanu i Gudačkom kvartetu Sebastian. (B.P.K.)

VIJ

ESTI UZ MEđUNARODNI MUZIKOLOŠKI SKUP Franjo KSaver Kuhač (1834.–1911.): GLazbena hiStorioGraFija i identitet,

ODRžAN U ZAGREBU OD 27. DO 29. LISTOPADA 2011.

Kuhač na rehabilitacijiPiše: Trpimir Matasović

Rehabilitaciju Kuhača provelo se prešućivanjem ili minoriziranjem spornih aspekata njegova djelovanja i kontekstualizacijom njegove pojave u odnosu na slične pojave u užem ili širem kulturnom krugu

I osporavan i hvaljen (s podjednako valjanim argumentima), Franjo Ksaver Kuhač jedna

je od onih osobnosti u povijesti hrvatske glaz-be koje su jednostavno nezaobilazne (i) zbog svoje kontroverznosti. U tom smislu, čini se da su priređivači međunarodnog muzikološ-kog skupa Franjo Ksaver Kuhač (1834.–1911.): Glazbena historiografija i identitet (Odsjek za povijest hrvatske glazbe Zavoda za povi-jest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te Hrvatsko muzikološko društvo) nakanili po-kušati utišati strasti oko Kuhača, premda se skup usredotočio na možda i najkontrover-znije aspekte Kuhačeva djelovanja. Paradok-salno, simpozij o Kuhaču najmanje je novih spoznaja (ili barem novih pitanja) ponudio o sâmom Kuhaču. U tom smislu, valja istaknuti izlaganje Naile Ceribašić Glazbeni kozmopo-litizam i nacionalizam: Hrvatski građanski ti-sak, etnomuzikološki izvori i Kuhačeva baština 1920–tih i 1930–tih, u kojemu se ističe Ku-hačev doprinos istraživanju takozvane varoške pjesme koju su naredne generacije etnomuzi-kologa zanemarile, ali je posredno svoj odjek našao u tiskanim medijima u razdoblju između dvaju svjetskih ratova. Kri-tičke tonove u odnosu na Kuhača ponudila je tek Koraljka Kos koja je u izlaganju Franjo Ksaver Kuhač i hr-vatska glazba njegova vremena iznijela niz primjera koji pokazuju koliko je Kuhač u svojim glazbenim kritikama znao biti proturječan u primjeni vlasti-tih estetskih postulata.

Od Češke do IrskeSimpozij je u konačnici ipak bio svojevrsna »rehabilitacija« Ku-hača, premda uglavnom ne izravna — tu se »rehabilitaciju« provelo na dva nači-na — prvi, problematičniji, jest prešućivanje ili barem minoriziranje potencijalno spornih

aspekata njegova djelovanja (posebice histo-riografskog); dok je drugi, bitno učinkovitiji, kontekstualizacija Kuhačeve pojave u odnosu na slične pojave u užem ili širem kulturnom krugu. Niz je priloga gostujućih muzikologa prikazao Kuhačeve idejne srod-nike u raznim sredinama, u rasponu od Češke, pa sve do Irske, dok je pitanje konstrukci-je nacionalnog i/ili nadnacionalnog (glazbenog) iden-titeta otvoreno na primjerima iz brojnih zemalja Srednje Europe ili Mediterana.Ipak, ostaje pi-tanje što hrvat-skoj muziko-logiji ostaje u baštinu

nakon ovoga skupa, osim ugodne spoznaje da je Zagreb i dalje nezaobilaznom destinacijom simpozijskog turizma. Vjerojatno ne puno, osim lijepih uspomena na druženje u euroa-tlantskom ugođaju s dragim kolegama s raznih

strana svijeta. No, hoće li nakon ovoga skupa, recimo, profesori Odsjeka

za muzikologiju Muzičke aka-demiju u Zagrebu svojim

studentima moći pre-nijeti išta što već prije

nisu mogli? Vjero-jatno neće.

S

KU

PO

VI

Franjo Ksaver Kuhač

Dubravko Detoni u NjemačkojU sklopu poznatog njemačkog festi-vala Neue Musik Lüneburg (njegova 37. izdanja), 20. listopada ove godine sa zapaženim je odjekom održana autorska večer Dubravka Detonija. Na koncertu pod naslovom musica detoniana koji je snimio Njemački radio, pored autora, kao solist je na-stupio Helmut W. Erdmann, poznati njemački skladatelj i virtuoz na flauti. Na rasporedu su bila Detonijeva naj-poznatija djela iz ciklusa Phonomor-phia, Monos i Grafike te skladbe Od

do, Banalia, Bijela glazba, Crna glaz-ba i Bajka. Detonijeva se djela inače često izvode u Njemačkoj: Berlinski simfoničari imaju na repertoaru nje-govih 70 odgovora koje su svirali i u popularnom zagrebačkom koncer-tnom ciklusu Subotom u Lisinskom, a na ovogodišnjim su Dubrovačkim ljetnim igrama Solisti Münchenske filharmonije s velikim uspjehom izveli njegovu skladbu Musica a cinque. (HDS)

Dubravko Detoni

ME

đU

NA

RO

DN

I U

SP

JE

SI

VIJESTI IZ Svete zemLje

Hodočašće u četiri rukeBeogradski klavirski duo izveo Forte–piano, arpa, Crescendo Dubravka Detonija

Beogradski klavirski duo Vesna Kršić i Snežana Nikolajević nastupio je 12. studenoga na jubilar-nom desetom koncertu iz ciklusa Erwin Schlesinger u Savijonu, rezidencijalnom kvartu Tel–Avi-

va. Ciklus komornih koncerata već pet godina predstavlja malu oazu glazbe s prostora bivše Jugoslavije u Izraelu. Posvećen je uspomeni na zagrebačkog baritona Erwina Schlesingera (1904.–1965.) čija je karijera tragično prekinuta holokaustom i preranom smrću u novoj domovini Izraelu. Ciklus se održa-va u rezidenciji počasnog konzula Hrvatske u Izraelu Samuela Schlesingera (Erwinova sina). Na do-

sadašnjim koncertima nastupali su umjetnici s prostora bivše Jugoslavije (Jelena Vlahović, Ljubica Grujić, Danijel Detoni, Nikola Da-vid, Tamara Jurkić Sviben, Dragana Nešić), kao i izraelski umjetnici (Duo Burshtin, Trio Image, Kvintet Steinberg). Osnovna zamisao je predstaviti glazbenu umjetnost s područja bivše Jugoslavije, kao i glazbu židovskih skla-datelja s tih prostora koji su izgubili život u strahotama Drugoga svjetskog rata ili su na-stavili karijeru u Izraelu. Na programu Dua Kršić — Nikolajević bila su i djela srpskih skladatelja Vere Milanković, Svetislava Bo-žića, Zorana Hristića i Mihaila Živanovića, kao i hrvatskog autora Dubravka Detonija.

Eminentni beogradski duo koji djeluje već više od četiri desetljeća, oduševio je prisutnu publiku prije svega svojim predanim muziciranjem. U djelima standardnog repertoara za četiri ruke (J. Ch. Bach, Poulenc, Dvořak, Rahmanjinov) pijanistice su oduševile skladom, ujednačenošću, cizeliranošću fraza, suptilnom dinamikom i preciznim, racionalnim pristupom glazbi koju izvode. S velikim entuzijaz-mom predstavile su opuse srpskih skladatelja koja su publici pružila pravo prijatno iznenađenje. Sve četiri skladbe nose u sebi elemente srpskog folklora, obrađena i osmišljena na razne načine: u kontak-tima sa suvremenom glazbom, jazzom, postmodernom... Posebnu pažnju publike, u kojoj je bilo neko-liko članova izraelskog parlamenta Kneseta, gradonačelnika, članova diplomatskog kora i istaknutih osoba izraelskog javnog života, izazvala je Detonijeva skladba Forte–piano, Arpa, Crescendo za klavir četveroručno iz 1969. godine. U drugome stavku toga opusa svira se prstima unutar instrumenta, po njegovim žicama (kao na harfi) i postiže specifični efekt. Time su se Vesna Kršić i Snežana Nikolajević predstavile i kao borci za nove mogućnosti svojega instrumenta, pri čemu to ima svoje puno umjet-ničko opravdanje, bez površnih efekata. Gostovanje beogradskog dua bilo je lijep primjer prožimanja kultura. Poželimo još mnogo takvih događaja! (Dušan Mihalek)

Vesna Kršić i Snežana Nikolajević

9BROJ 171/172, PROSINAC 2011.

Putovi hrvatSKe GLazbe — POSEBNO IZDANJE EMISIJE NA 3. PROGRAMU HRVATSKOGA RADIJA 26. LITOPADA U STUDIJU BAJSIć

Kada radio izađe iz eteraPiše: Višnja Požgaj

Već jedanaest godina, petkom od 11 do 13 sati, na 3. programu

Hrvatskog radija emitira se uživo ci-klus emisija posvećen hrvatskoj glaz-bi i glazbenicima koji je osmislila i u mjesecu studenome 2000. pokrenula urednica i voditeljica Iva Lovrec Šte-fanović. Pod nazivom Putovi hrvatske glazbe, uz odrednice glazba — gosti — novosti, predstavljaju se i razmatraju glavne teme i aktualnosti — uz skla-datelje, tumače glazbe i sve posred-nike koji čine okruženje glazbi. Od ove sezone emisija ima i web stranicu (www.hrt.hr/putovihrvatskeglaz-be) na kojoj se mogu preslušati ulomci razgovora iz proteklih emisija te stra-nicu na društvenoj mreži Facebook. Kako jubilarna deseta godišnjica nije posebno obilježena, povod proslavi 11. rođendana ciklusa bio je hvalevri-jedan HR Projekt koji je prošle godine utemeljila pijanistica Katarina Krpan, docentica na Muzičkoj akademiji. Projekt je u koncertnom obliku pred-

stavljen u emisiji Putovi hrvatske glaz-be koja je u posebnom terminu (26. listopada, 20 sati) emitirana uživo iz studija Bajsić na Prisavlju u nazočno-sti brojne publike. Opsežni program popraćen kratkim informativnim raz-govorima koje je sa sudionicima vodila urednica Iva Lovrec Štefanović, pratio se sa zanimanjem, iako je potrajao više od planirana dva sata , pa je »u hodu« dobio dozvolu za produženje od pola sata.

Hrvatsko glazbeno proljećeMeđu prvim sugovornicima bila je Katarina Krpan koja je objasnila da se ideja o HR Projektu rodila na temelju spoznaje da se sa studentima prema-lo radi na hrvatskoj glazbi. Njegova je svrha izučavati i javnosti predstavljati skladbe hrvatskih autora, naročito one nastale u posljednjih 50 godina. Kako je inicijativa pokrenuta u proljeće 2010., nazvana je kolokvijalno Hrvat-sko glazbeno proljeće. Naišla je na veli-

ko zanimanje ne samo studenata, već i organizatora, pa je predstavljena na koncertima u Zadru, Glazbenoj tribi-ni Opatija, Koncertu s Predsjednikom u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog, Galeriji Prica u Samoboru te u okvi-ru Muzičkog biennala Zagreb. HR Projektu propala je posebna Rektoro-va nagrada u akademskoj 2010./2011. godini. Na koncertima je sudjelovalo četrdesetak studenata raznih Odjela Muzičke akademije koji su predstavi-li djela tridesetak hrvatskih skladatelja napisanih od 1950. do danas.Za koncert u emisiji Putovima hrvat-ske glazbe organizirana je posebna au-dicija na koju se prijavilo 36 učenika Glazbenih škola, apsolvenata i postdi-plomaca sa 46 skladbi. Sami su birali djela, uključujući i studentske rado-ve, a komisija u kojoj su, uz uredni-cu, bili Đurđa Otržan, Tonko Ninić i Mladen Tarbuk, odabrala je petnaest najboljih.

Atraktivni Kvartet KlangNajviše je bilo klavirskih djela jer je Projekt pokrenut od strane pijanista, ali je, s obzirom na veliko zanimanje, proširen. Tako se uz trinaest pijanista pojavila jedna sopranistica i jedan ko-morni sastav — Kvartet Klang koji je otvorio koncert skladbom Klang Ma-chine Zlatka Tanodija. Članice su pi-janistice Vlatka Peko i Ana Lucić te udaraljkašice Anita Primorac i Kaja Farszky. Kvartet Klang prošle je go-dine pobijedio na 7. međunarodnom natjecanju mladih glazbenih umjet-nika Ferdo Livadić u Samoboru, što je rezultiralo pozivom i na Osorske glaz-bene večeri gdje je ljetos i praizvede-na efektna Tanodijeva skladba, jedno od sedam djela napisanih za ovaj in-spirativni sastav koji muzicira s veli-kim veseljem i u savršenom skladu, pa mu je pripala još jedna točka pri kraju programa.Sopranistica Nikolina Pinko, članica

Zbora HRT–a, praizvela je skladbu Tatjane Vorel Onoj koju naslućujem iz ciklusa Snovi, oduvijek snovi (na tekst Dragutina Tadijanovića), uz glasovir-sku pratnju Kosjenke Turkulin. Nakon nekoliko klavirskih točaka, predstavi-la je, uz odličnu dikciju i sugestivnost, još dvije pjesme Ivane Lang iz ciklusa Crna maslina (na tekstove Vesne Pa-run) iz 1959. godine. Popijevke Smi-renje i Vjernost očiju interpretirala je u suradnji s pijanisticom Valentinom Čanžar, lijepim glasom, uz tehničku uvjerljivost i sugestivnost. Preostali, veći dio programa, pripao je pijanisti-ma, od najmlađih, Armanda Merlea i Ivana Božićevića, dvanaestogodišnjih đaka Glazbene škole Pavla Markovca (četveroručna izvedba Čarobne škrinji-ce Ivane Lang) do Vlatke Peko, koja se na koncertu, osim kao članica Kvarte-ta Klang, predstavila i kao vrsna soli-stica u čak tri skladbe.

Angažirana Vlatka PekoPrvo je izvela Variazioni sul tema in-terrotto Petra Bergama iz 1958., naj-starije djelo na programu, što je u na-zočnosti autora i njegovog prijatelja Dubravka Detonija popraćeno duho-vitim dijalogom nadmetanja dvojice istaknutih nestora hrvatske suvreme-ne glazbe. Vlatka Peko izabrala je još skladbu All that Blues Srđana Dedića, nastalu početkom ovoga stoljeća. Još više jazza pojavilo se u skladbi Blue and Red Dubravka Palanovića koju je od autora naručio i interpretirao u sjajnom nastupu Kvartet Klang. Tre-ba spomenuti i ostale vrsne pijaniste, prije svega Luciju Majstorović, stu-denticu glasovira, ali i udaraljki koja je izvela virtuoznu Humoresku Ivana Jo-sipa Skendera, upravo napisanu za HR Projekt. Andrej Vesel, student druge godine Muzičke akademije, izabrao je Šest bagatela Srećka Bradića, od kojeg smo putem snimke telefonskog razgo-vora saznali da je to njegov studentski rad, vježba iz malih formi, a praizveo

ga je 1992. pijanist Damir Gregurić. On je inspirirao i Franu Đurovića za skladbu Quadro, a na koncertu smo je čuli i u sjajnoj interpretaciji Vlatke Peko, jedne od najvećih poklonica hr-vatskih skladatelja.

Predsjednikova podrškaImpresivan je bio i nastup studentice Katarine Sobočan u skladbi Za Vla-du Mladena Tarbuka, dirljivoj posveti Vladi Gotovcu koju je praizveo Vladi-mir Krpan, također nazočan u publi-ci. Zanimljiv je bio i pijanist Borjana Olivera koji je izveo stavak iz Rein-carnation Suite svojega starijeg brata Tomislava Olivera, skladbu koja do-čarava reinkarnaciju ljudskoga duha i umjetnosti. Na samom kraju koncerta čuli smo još dva djela za glasovir. Ples barunice Frane Paraća, iznimno popu-larno djelo, bio je pravi izbor za daro-vitu Anu Dadić. Koncert je okončan simboličnim odabirom uz proslavu rođendana, skladbom Jubilus, jednim od najizvođenijih opusa Ive Josipovića u kojoj se povezuje tradicijska i moder-na glazba, a koju je izveo Marijan Đu-zel. Predsjednik je telefonskim putem dao podršku HR Projektu, pohvalivši Katarinu Krpan te mlade skladatelje i interprete.Dodajmo da su glazbenici izabrali kvalitetnu glazbu koju vole i koju su savjesno pripremili i izvodili s odušev-ljenjem, što je, također u telefonskom javljanju, primijetio i Mladen Tarbuk, dodavši da je važno što je »pokret«» došao iznutra i što navješćuje neki novi poticajni val kod mladih glazbenika i skladatelja. Tako je ta zanimljiva ve-čer, iako obimna i bez stanke, prote-kla u jednom dahu, na zadovoljstvo ne samo brojne publike u Studiju Bajsić, već i potencijalnih slušatelja izravnog prijenosa na 3. programu Hrvatskog radija koji su, zahvaljujući produžet-ku termina, taj iznimni koncert mogli čuti u cijelosti.

ME

DIJ

I

nedjeLjom u Podne u bajSiću, KONCERTNI CIKLUS GLAZBENE PROIZVODNJE HRT–a, 20. STUDENOGA 2011.

Dvostruko rođendansko slavljePiše: Irena Paulus

130. obljetnica rođenja Ludomira Michała Rogowskog i 80. rođendan Anđelka Klobučara

Koncert u studiju Bajsić Hrvatske radiotele-vizije koji je održan 20. studenoga u okvi-

ru ciklusa Nedjeljom u podne, koncepcijski je bio usmjeren proslavi dviju obljetnica — stotinu tridesete obljetnice rođenja poljsko–dubrovač-kog skladatelja Ludomira Michała Rogowskog i osamdesetog rođendana skladatelja Anđelka Klobučara. Kao i svaki puta, koncert je vodila Iva Lovrec Štefanović, pa su slušatelji, sudjelujući u izravnom prijenosu Trećeg programa Hrvat-skog radija, tumačenjem urednice, snimkama i razgovorom s dvojicom istaknutih dirigenata (Tomislavom Fačinijem koji je ovom prilikom vodio Simfonijski orkestar HRT–a i Pavlom Dešpaljem koji je prenio vlastito iskustvo učenja od Ludomira M. Rogowskog) dobili detaljan uvid u stvaralaštvo, ali i životni put obojice skla-datelja.

Dubrovačke impresijePrateći put Ludomira M. Rogowskog, urednica je objasnila da je taj svjetski poznati autor, nakon što je stekao slavu diljem Europe i Sjedinjenih Država, 1926. doputovao u Dubrovnik gdje je, zaljubivši se u grad, odlučio ostati. Odatle svo-jevrsno hrvatsko »svojatanje« poljskoga sklada-telja koji je, kako njegovi rukopisi kažu, upravo u Dubrovniku dosegao svoju umjetničku zrelost, ali koji se aktivno uključio u glazbeni život grada i cijele Hrvatske.

Bilo je zanimljivo čuti dvije skladbe koje su na-stale u Rogowskijevom »dubrovačkom razdo-blju« u sjajnoj izvedbi Simfonijskog orkestra HRT–a pod ravnanjem Tomislava Fačinija. Du-brovačke impresije nastale su 1950., četiri godine prije smrti. Premda se od skladbe nastale sredi-nom dvadesetoga stoljeća očekuje odraz glazbe-nih zbivanja toga vremena — dakle, svojevrsni ekspresionizam ili barem specifičan tretman dis-onance — Rogowskijeva glazba progovorila je neoromantičnim jezikom s mnoštvom progra-mnih elemenata. Iz naslova stavaka (Samostan Svetog Jakova, Oleandri na suncu, Gradac, Serena-da na Prijekome, More, beskrajno more...) čitale su se inspiracije, a one su se opet vraćale u glazbu: Rogowski je, naime, slikovito opisivao ono što ga je oduševilo i u čemu je uživao. Slijedeći njegov rukopis, ali i ruku dirigenta Fačinija, Simfonijski orkestar HRT–a zanosno je prenosio skladate-ljeve romantične slike iz kojih su se gotovo mo-gli omirisati oleandri, morski zrak i uzburkano more.Dok su Dubrovačke impresije bile obilježene snažnom pitoresknošću, Četvrta simfonija polj-sko–dubrovačkog skladatelja nosila je obilježja prave romantične strasti. Prema kazivanju diri-genta Fačinija, odlazak u Dubrovnik i zatvaranje u samostan, Rogowskom je vjerojatno omogu-ćio odmak od aktualnih modernističkih zbiva-nja vezanih uz glazbu dvadesetoga stoljeća. U Dubrovniku je mogao skladati kako je htio, pa

je njegova Četvrta simfonija, inače tek nedav-no objavljena prema autografu i ovom prilikom prvi puta izvedena, doista nosila sve karakteri-stike oživjelog romantizma. Doduše, posljednji stavak zvučao je pomalo nedovršeno, kao da je skladatelj slušateljima ponudio svojevrsnu otvo-renu formu. No, kako vrijeme nastanka sklad-be (1943.) oznaci »romantičan« daje i prefiks »neo«, sasvim je opravdano govoriti o drugači-jem romantiziranom razmišljanju u novom, ve-ćinom ne–romantičnom dvadesetom stoljeću.

Klobučarevi disonantni sudariAko je ime skladatelja Ludomira Michała Ro-gowskog relativno nepoznato u širokim krugo-vima, ime Anđelka Klobučara i te kako je po-znato. Sveprisutan kao orguljaš i kao skladatelj, Klobučar je oduvijek svoja djela nesebično di-jelio s publikom. Tako je njegova Suita za pu-hački ansambl koja je (zbog principa kontrasta) u studiju Bajsić izvedena između dviju skladbi Rogowskoga, nastala radi potreba Muzičke aka-demije. Kao u svim svojim djelima, i u Suiti za puhački ansambl (pisanoj zapravo za dvostruki kvintet puhača) skladatelj istražuje zvuk kroz disonantne sudare, uživajući u dobivenom rezul-tatu. Njegove se dionice mogu čitati i vodoravno i okomito, u njima je i polifonije i homofonije, a ta su dva sloga koja nukaju skladatelja na dva potpuno različita načina razmišljanja, uvijek u skladu. Usklađujući suprotnosti, Klobučar isto

tako ostaje vjeran formi koja je kod njega redovi-to pregledna i jasna. Stoga je njegova djela i lako i teško svirati: s jedne strane (formalne), unapri-jed se zna što se od umjetnikâ očekuje, a s druge, harmonijske i strane sloga, oni imaju pune ruke posla iznijeti sve boje i linije koje je Klobučar zamislio. Nikada dosadan i uvijek inventivan, Klobučar je i tom prilikom zainteresirao publiku i glazbenike koji su vrhunski odsvirali njegovo relativno sta-ro djelo, nastalo 1978. godine. A sa Suitom za puhački ansambl koja je na programu koncerta u studiju Bajsić funkcionirala poput svojevrsne osi simetrije, zaokružena je ideja proslave dviju skladateljskih obljetnica koje je zamislila i u djelo provela urednica ciklusa Nedjeljom u podne u Baj-siću, Iva Lovrec Štefanović.

KO

NC

ER

TI

Ludomir Rogowski

Iva Lovrec Štefanović i Krešimir Seletković

10 BROJ 171/172, PROSINAC 2011.

Predstavljeno notno izdanje Narodne popijevke s otoka Hvara Antuna Dobronića U zagrebačkoj Gradskoj knjižnici 9. stu-

denoga predstavljeno je notno izdanje Narodne popijevke s otoka Hvara Antuna Do-bronića, skladatelja, pedagoga, glazbenog pisca, sakupljača i obrađivača narodnih pje-sama. Riječ je o zajedničkom izdanju Udru-ge Antun Dobronić iz Jelse i Instituta za etno-logiju i folkloristiku iz Zagreba. To djelo od zaborava spašava pjesme koje su se izvodile u Jelsi i njenoj okolici na početku prošloga stoljeća, a Dobronić ih je u višegodišnjem razdoblju zabilježio po sluhu, slušajući pje-vanje lokalnih pjevača. Na predstavljanju u Zagrebu koje je vodio predsjednik Udruge Kruno Peronja, uz sudjelovanje muzikolo-ginje Ire Karlović i dr. sc. Irene Miholić, istaknuto je da bi isti izdavači mogli uskoro

objaviti i još neke rukopise iz bogate ostav-štine Antuna Dobronića. Predstavljanje su uljepšale članice klape Ćakulone, izvodeći i jednu staru pjesmu iz okolice Jelse. (J. I.)

Predstavljen Hrvatski tamburaški brevijar Mihaela FerićaU prepunoj čitaonici Hrvatskoga držav-

nog arhiva 7. studenoga predstavljena je knjiga Hrvatski tamburaški brevijar Mihaela Ferića, glazbenog pedagoga, melografa i diri-genta iz Slavonskog Broda, u izdanju Udruge za promicanje hrvatske kulture i baštine Šo-kadija Zagreb. Za Ferićevo djelo već se sada može reći da će biti jedan od nezaobilaznih kamena temeljaca u proučavanju i promicanju povijesti tamburaštva u Hrvata. Knjiga, na oko 500 stranica i 1300 fotografija, prvi put sveobuhvatno prikazuje dva stoljeća tambu-raške glazbe i tamburice kao najpopularni-jeg i najraširenijeg instrumenta u Hrvatskoj. Knjiga koju je znalački dizajnirao Danijel Popović, sadrži ne samo povijest toga instru-menta u Hrvatskoj, nego i njegovo širenje na ostale kontinente, kao i preko 200 biografija najvažnijih skladatelja, dirigenata i svirača te niz drugih, ne manje vrijednih informacija. Na predstavljanju u Hrvatskom državnom arhivu o Ferićevu djelu, uz recenzente, dr. sc. Stjepana Ćosića i Sinišu Leopolda, govorili su autor, urednik Martin Vuković te zagre-bački gradonačelnik Milan Bandić. Hrvatski tamburaški brevijar predstavljen je u okviru proslave 100. obljetnice postojanja Udruge za promicanje kulture i baštine Šokadija, pa su na svečanosti bili prisutni i njezini članovi iz Subotice i Banja Luke. Idućeg dana knjiga je predstavljena i u Slavonskom Brodu. (J. I.)

SEDAMDESET GODINA TAMBURAŠKOG ORKESTRA HRT–a

Svestranost bisernica, bračeva, čelovića, bugarije i kontrabasa Piše: Ana Vidić

Proslava velike obljetnice održana je 23. listopada u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu gdje su se okupili visoki uzvanici, brojni prijatelji, poklonici i gosti Tamburaškog orkestra HRT–a kako bi uživali u svirci, pogledali kratki film o Orkestru te popratili promociju CD–a i monografije

P ronoseći svoj jedinstveni izričaj ši-rom svijeta, Tamburaški orkestar

HRT–a već se desetljećima potvrđu-je kao izuzetan i jedini profesionalni sastav ove vrste u svijetu. Pokrivajući ne samo tradicijsku glazbu, već i niz drugih stilova i žanrova, Tamburaši su uvijek rado viđeni gosti svjetskih koncertnih pozornica, a ove sezone obilježavaju sedamdeset godina pro-fesionalnog djelovanja! Proslava veli-ke obljetnice održana je 23. listopada u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu gdje su se okupili visoki uzvanici, brojni prijatelji, poklonici i gosti Tamburaškog orkestra HRT–a kako bi uživali u svirci, pogledali krat-ki film o Orkestru, popratili promoci-ju CD–a Hrvatski skladatelji u ozračju tambure i monografije Tamburaški or-kestar Hrvatske radiotelevizije — 7 de-setljeća autorice, muzikologinje Erike Krpan. Time je ujedno Tamburaški orkestar dobio važnu i do sada jedinu publikaciju koja dokumentira njegovo djelovanje.Matačić pred tamburama Pod vodstvom dugogodišnjeg šefa dirigenta Siniše Leopolda, člano-vi Tamburaškog orkestra ponudili su raznovrstan program koji je pokazao njihovu izuzetnu svestranost i mo-gućnosti bisernica, bračeva, čelovi-ća, bugarije i kontrabasa. Neka uđu svirači Bože Potočnika skladba je uz koju su Tamburaši izašli na pozorni-cu HNK, nakon čega su predsjednik Hrvatskog sabora i visoki pokrovitelj

koncerta Luka Bebić te Josip Popovac, predsjednik Uprave HRT–a, u po-zdravnim govorima podsjetili na put koji je Orkestar prošao od malog tam-buraškog zbora utemeljena 1941. pri Radio Zagrebu do potpunog orkestra koji izvodi ne samo tradicijsku glazbu, već i niz drugih žanrova čime je, među ostalim, uvelike promijenio predodž-bu o tamburici u javnosti. Podsjetili su i na istaknuta dirigentska imena koja su stajala na čelu Orkestra, od Lovre von Matačića i Borisa Papandopula do Miljenka Prohaske i Igora Kuljeri-ća te na slavu koju su Tamburaši stekli nastupajući po cijelome svijetu.

Autorsko–interpretativni spletSviračku okretnost Orkestar je iska-zao izvedbama niza tradicionalnih i autorskih skladbi, originalnih i u obradama, poput Uvoda iz Plesne su-ite Jurja Stahuljaka, Vrtuljka Siniše Leopolda, Slavonskog kirvaja Zlatka Potočnika, Na izvoru Borisa Beni-nija te spleta hrvatskih napjeva i ple-sova — Zagorski drmeš, Dalmatinski plesovi, Slavonsko sijelo te Međimurski lepi dečki. Uvijek dobrodošli gosti, in-strumentalni i vokalni solisti, uveli-čali su i taj slavljenički koncert, pa se tako mladi udaraljkaš Krunoslav Ben-ko s diplomom zagrebačke Muzičke akademije predstavio na timpanima u skladbi Povratak Tauern expressom Brune Bjelinskog, diva naše glazbene scene Tereza Kesovija dirnula je pri-sutne otpjevavši Kad bi ove ruže male i

Sinoć kad san ti prošla, a solistica Opere splitskog HNK, sopranistica Valenti-na Fijačko, sugestivno je interpretira-la Vuprem oči u obradi Ive Josipovića. I vrsni muški vokali dali su podršku Tamburašima: Massimo u Trešnjevač-koj baladi Zvonka Špišića i Drage Bri-tvića te Đani Stipaničev u Golubovima Branka Mihaljevića i Drage Britvića. Pijanistica Katarina Krpan dala je svoj doprinos u Mazurki za Sofiju Jelačić Vatroslava Lisinskog. Vrhunac glaz-benog druženja s Tamburašima i nji-hovim gostima stigao je u latino točki Zagorec v južnoj Ameriki, u kojoj su se Tamburaši HRT–a, predvođeni kon-certnim majstorom Dubravkom Češ-njakom taj put na charangu umjesto na bisernici, pretvorili u pravi mariachi

sastav te u hitu Tvoja zemlja Alfija Ka-bilja sa svim gostima na sceni.

Povratak u BajsićDva tjedna kasnije, 6. studenoga, Tamburaši su se vratili svojemu redo-vitom ciklusu koncerata — U ozračju tambure — u Studiju Bajsić HRT–a. I tu je riječ o obljetnici — desetoj sezo-ni, a započeta je programom naslov-ljenim Panonija u ozračju tambure. Da Tamburaši predvođeni Sinišom Le-opoldom imaju svoju vjernu i brojnu publiku posvjedočio je prepuni Studio iz kojega su glazbenici odveli prisut-ne u samo srce tamburaške glazbe — Slavoniju, Baranju, Bačku, Banat, Po-dravinu i Bilogoru, ugostivši baritona Miroslava Živkovića, Stjepana Večko-

vića, majstora tradicijskih instrumena-ta i člana Ansambla narodnih plesova i pjesama Lado, Janju Ivančan, naci-onalnu prvakinju istoga Ansambla i mladog glazbenika Marka Firsta na violini. Bila je to prigoda za podsjeća-nje na zvuke šokačkog i bunjevačkog kraja kroz hitove i obrade majstora tamburaške glazbe kao što su Zlatko Potočnik, Božo Potočnik, Marijan Makar, Siniša Leopold i Ištvan Bog-dan. Među ostalima, svoje su mjesto na programu našle i balade Milovo sam garave i plave Ive Tijardovića i Ivana Kozarca te Panonske trešnje Arsena Dedića. Na radost razdragane publi-ke, koncert je zaključen hitom Pjevat će Slavonija Branka Mihaljevića.

OB

LJE

TN

ICE

Tamburaški orkestar HRT–a

KO

NC

ER

TI

MATIJA DEDIć I JAZZ ORKESTAR HRT–a U STUDIJU BAJSIć

Presjek Dedićeva skladateljskog djelovanjaNakon dulje stanke, Matija Dedić, među najistaknutijim glazbenicima hrvatske jazz scene,

nastupio je uz Jazz orkestar HRT–a (do ove sezone Big band HRT–a) pod ravnanjem Saše Nestorovića. U sklopu redovite sezone Orkestra, publika u Studiju Bajsić na Prisavlju i slušatelji u izravnom prijenosu na Trećem programu Hrvatskoga radija, mogli su čuti 9. studenoga Matiju Dedića kao solista i skladatelja.Dugogodišnje djelovanje na jazz sceni kojim se danas svrstava među elitu europskih jazz glazbe-nika, Matija Dedić nedavno je okrunio i iskustvom u prijestolnici jazza — New Yorku, surađuju-ći s vrsnim tamošnjim glazbenicima, što je i zabilježio na albumu MD in NYC. Bila je to prigoda da ga se čuje u najnovijem izdanju, sa svim promjenama stila koje je spremno podijelio sa članovi-

ma Jazz orkestra. Njihovi prijašnji zajednički nastupi, dugogodišnja suradnja s pojedinim člano-vima te međusobno poznavanje, svakako su se pokazali kao sjajan temelj za uigranu i nadahnutu svirku u pažljivo odabranom i izbalansiranom izboru jazz standarda i Dedićevih autorskih sklad-bi. Većina ih je predstavljena u aranžmanima Silvija Glojnarića, dugogodišnjeg vođe Orkestra i prethodnika sadašnjeg dirigenta Saše Nestorovića. Suptilnost Glojnarićevih aranžmana pratila je finoću klavirskog izraza Matije Dedića, držeći ga uvijek »na površini«, kao boju, melodiju ili, pak, kao dio ritamske sekcije unutar Orkestra, uz povremena sola.Ne začuđuje da je veći solistički prostor Dedićevo majstorstvo na klaviru imalo u njegovim vlasti-tim skladbama. Izbor je dao svojevrsni presjek skladateljstva u rasponu od uvodne, jazz–rockom natopljene Slawenskaye i funk beatom zaodjenute Cheekee Cheeks s ovogodišnjeg izdanja MD in NYC, preko skladbi Popey Wopey i Family s albuma Mr. K. K. iz 2000., sve do Last Exit, također ranije nastale, jedne od rijetkih skladbi u bržem tempu. I inače česti suradnici Matije Dedića, saksofonist Miro Kadoić, trubač Miro Križić i ponovno Saša Nestorović na saksofonu te Saša Borovec na kontrabasu, pokazali su se kao dobro uigrani tim, stvorivši kao solisti uzbudljive i na-dahnute interpretacije Dedićeva rukopisa. (Ana Vidić)

Jazz orkestar HRT–a i Matija Dedić na koncertu u studiju Bajsić HRT–a

DAV

OR

HRV

OJ

VIJ

ESTI

Predstavljanje Dobronićeve pjesmarice u kupoli zagrebačke Gradske knjižnice

JUR

E IL

Ić

Martin Vuković, Stjepan ćosić i Siniša Leopold na predstavljanju Hrvatskog tamburaškog brevijara u čitaonici Hrvatskoga državnog arhiva

11BROJ 171/172, PROSINAC 2011.

NA

GR

AD

E NAGRADE

Laureatu Boži Potočniku uručena nagrada Hrvatskog društva skladatelja za životno djelo Boži Potočniku, diri-

gentu, skladatelju i promicatelju hrvatskoga folklornoga naslijeđa, jednome od nestora ob-nove nacionalne pučke glazbene baštine, pripala je ovogodišnja Nagrada »Franjo Ksaver Kuhač« Hrvatskog društva skla-datelja za autorsko stva-ralaštvo na temeljima tradicijske glazbe. Veliko priznanje za životno djelo uručeno mu je 22. stude-noga na najprikladnijem mjestu, u prepunoj Kon-certnoj dvorani Vatrosla-va Lisinskog, usred veli-čanstvenog godišnjeg koncerta Ansambla Lado u kojemu je ugledni glazbenik djelovao cijeli niz godina. Njegov izniman rad osobito je vezan uz djelovanje Ansambla Ladarice za koje je obradio brojne pučke popijevke i napisao mnoga autorska djela, a cijeli opus zaokružio je s oko 150 izvornih skladbi i blizu tisuću obrada hrvatskoga glazbenoga blaga. Ispred HDS–a, Nagradu »Franjo Ksaver Kuhač« Boži Potočniku uručio je skladatelj Pero Gotovac, ističući pritom njegove umjetničke zasluge i životne pothvate, što je publika u Li-sinskom oduševljeno popratila salvama pljeska. Božo Potočnik tom se prigodom zahvalio svim svojim suradnicima, pjevačima i plesačima Lada, skromno ističući da ova Nagrada po-djednako pripada i svima njima. (J. I.)

5. MEđUNARODNO NATJECANJE MLADIH DIRIGENATA LOVRO VON MATAČIć (3. — 7. LISTOPADA 2011. U KDVL)

Hrvatski skladatelji za pultom svjetskog dirigentskog pomlatkaPiše: Ana Vidić

Čak 160 prijava pristiglo je iz više od četrdeset zemalja iz cijeloga svijeta! Tročlani međunarodni žiri (Jorma Panula, Nada Matošević, Tonči Bilić) — iz toliko je video snimki, izdvojio šesnaest kandidata koji su time dobili pravo sudjelovanja u drugome krugu Natjecanja, što je značilo i njihov dolazak u Zagreb i nastupanje uz Simfonijski orkestar HRT–a pred šesteročlanim međunarodnim žirijem

Međunarodno natjecanje mladih dirigenata Lovro von Matačić

koje svake četiri godine u organizaciji Fonda Lovro i Lilly Matačić u Zagre-bu početkom listopada okuplja mladu dirigentsku elitu, u svojemu je petome izdanju privuklo do sada najveći broj natjecatelja. Čak 160 prijava pristiglo je iz više od četrdeset zemalja iz cije-loga svijeta! Tročlani međunarodni žiri (Jorma Panula, Nada Matošević, Tonči Bilić) iz audio–video materija-la izdvojio je šesnaest kandidata koji su time dobili pravo sudjelovanja u drugome krugu, što je značilo i nji-hov dolazak u Zagreb i nastupanje uz Simfonijski orkestar HRT–a pred še-steročlanim međunarodnim žirijem u sastavu: Berislav Klobučar (predsjed-nik), Nikša Bareza, Leopold Hager, Géza Kovács, Jorma Panula i Tho-mas Sanderling. Od 3. do 7. listopada Koncertna dvorana Vatroslava Lisin-skog bila je poprištem gotovo cjelod-nevnih iskazivanja vještina kandidata, među kojima su se našla i dva hrvat-ska predstavnika — Domeniko Briški i Filip Pavišić. Prva dva dana, 4. i 5. listopada, odvijao se program drugo-ga kruga u sklopu kojega je nastupi-lo svih šesnaest natjecatelja, izvodeći dvije obvezatne skladbe i jednu izvu-čenu ždrijebom. Jedna od obvezatnih skladbi bila je Koncert za komorni or-kestar, mladenačko, trostavačno djelo Rubena Radice praizvedeno 1956. za koje su 55 godina kasnije mladi di-rigenti imali samo pozitivne, štoviše oduševljene komentare.

Tragom partitura velikog MatačićaNa sličan način odvijao se treći krug u koji se plasiralo šest kandidata, među njima i Filip Pavišić. Obvezatna sklad-ba koju su morali dirigirati svi natje-catelji, bila je Suita iz baleta Licitarsko srce Krešimira Baranovića — antolo-gijsko ostvarenje s prepoznatljivim ka-

rakteristikama narodnog melosa koje je postavilo nove standarde u hrvat-skom glazbeno–scenskom stvaralaštvu. Premijerno izveden u Zagrebu 1924., pod ravnanjem autora i uz koreografi-ju Margarite Froman, balet je postigao gotovo trenutni uspjeh. Suitu iz baleta, u svijetu je, među ostalim, proslavio Lovro von Matačić uvrštavajući je na programe svojih prvih koncerata s Ber-linskom filharmonijom već 1936. godi-ne. Jedna od posebnih nagrada — ona Hrvatskog društva skladatelja za naj-bolje tumačenje Suite, pripala je Filipu Pavišiću koji je na Natjecanju Matačić sudjelovao i prije četiri godine. Ove je

godine imenovan ravnateljem Opere Hrvatskog narodnog kazališta u Osije-ku: »Meni je najbitnije da je Natjecanje prošlo u najboljem redu, da su svi natje-catelji zadovoljni, među ostalim i odabi-rom programa. Glavni razlog zašto sam ponovno sudjelovao jest što mislim da sam napredovao u protekle četiri godi-ne. Bio sam na nekoliko seminara kod vrlo uglednih pedagoga, bio sam godi-nu i pol u Beču na Sveučilištu kod prof. Lajovica, sada radim u Operi u Osije-ku... mislim da sam puno više sazreo i zato sam se ponovno prijavio.«

Nagrađeni dirigentiFinale se održalo u okviru koncer-tnog ciklusa Svijet glazbe Koncertne

direkcije Zagreb. Trima skladbama — Vragolijama

Tilla Eulenspiege-la Richarda Straussa, Suitom iz bale-ta Licitarsko srce Krešimira Baranovi-ća i Trećom simfonijom u F–duru op. 90 Johannesa Brahmsa — tri finalista ravnala su pred šesteročlanim među-narodnim žirijem, ali i pred publikom u Koncertnoj dvorani Vatroslava Li-sinskog. Bili su to redom: Kah Chun Wong (Singapur), Róbert Farkas (Mađarska) i Aleksej Bogorad (Rusi-ja). Pobjedu i nagradu od 7.000 eura naposljetku je odnio Aleksej Bogorad. Drugo mjesto osvojio je Kah Chung Wong, a treće Róbert Farkas koji je, zahvaljujući glasovima članova Sim-fonijskog orkestra HRT–a, zaslužio i jednu od posebnih nagrada — na-stup sa Simfoničarima u jednoj od na-

rednih sezona. Niz drugih posebnih nagrada za natjecatelje osigurale su razne hrvatske i inozemne glazbene institucije.

Pohvale iz inozemstva»Ovo je jedno od najprofesionalnijih Natjecanja koje sam ikada vidio u svo-joj praksi jer je riječ o velikom poslu, pogotovo ako ga netko nije radio prije. Ne mogu ni zamisliti koliko je složena stvar organizirati međunarodno natje-canje. I još jedna stvar koja je jako važ-na — ako ste organizator morate zna-ti da radite s vrlo osjetljivim ljudima, umjetnici su obično osjetljiviji od dru-gih, tako da je, s jedne strane, potre-ban poseban osjećaj za brigu o njima, a s druge, za pripremu svega na pravi način. Recimo da danas postoje i do-datni zadaci, na primjer on line, Inter-net, što je prisutno u svakom trenutku

naših života. Te alate koristi i ovo Na-tjecanje na sjajan način jer je finale bilo na live streamu, tako da su ljudi širom svijeta mogli pratiti ono što se doga-đa u Dvorani. Stoga, mogu reći da je ovo jedno od najbolje organiziranih i najsavršenijih Natjecanja kojima sam ikada prisustvovao.« Tim je riječima Géza Kovács, član žirija, generalni direktor Zbora i Orkestra Mađarske nacionalne filharmonije, odao počast organizatoru, Fondu Lovro i Lilly Ma-tačić i Josipu Nalisu, njegovu novom tajniku, što je svakako dobra potvrda uspješne djelatnosti Fonda, ne samo u ostvarenju Natjecanja, već i u svim ostalim aktivnostima kojima podr-žava mlade dirigente i promiče gole-mu umjetničku ostavštinu Lovre von Matačića.

NATJ

EC

AN

JAK

ON

CE

RTI

MILKO KELEMEN I RUBEN RADICA NA PROGRAMU SIMFONIJSKOG ORKESTRA HRT–A U SLATINI I U STUDIJU BAJSIć

Rano stvaralaštvo velikih avangardistaPiše: Ana Vidić

T ijekom mje-seca listopada

glazba učenika i učitelja, Milka Ke-lemena i Rubena Radice, bila je izu-zetno zastupljena na programima Simfonijskog or-kestra HRT–a. Osim što je Kon-cert za komorni orkestar Rubena Radice bio obve-

zatna skladba drugoga kruga 5. međunarodnog natjecanja mladih dirigenata Lovro von Matačić, što znači da je izvedena čak šesnaest puta koliko je bilo i kandidata, djelo je bilo i na programu koncerta istoga orkestra 12. listopada u Slatini te 16. listopada u Studiju Bajsić. Program koji je uz Radičin Koncert uključivao i Changeant za violončelo i orkestar te Simfonijetu Milka Kelemena, Simfonijski orkestar HRT–a i vi-olončelist Branimir Pustički pod ravnanjem Tomislava Fačinija predstavio je u srijedu 12. listopada u Slatini u tamošnjem Domu kulture na svečanom otvaranju festivala 17. dani Milka Kelemena. Uspjeh toga nastupa ponovili su ne-koliko dana kasnije u Zagrebu u ciklusu Nedje-ljom u podne u Studiju Bajsić pokrenutom u su-

radnji Glazbenog programa Hrvatskoga radija i Glazbene proizvodnje HRT–a. Uz razgovor s autorima i umjetnicima tijekom koncerta koji je vodila urednica ciklusa Iva Lovrec Štefanović, publika u Studiju i slušatelji u izravnom prije-nosu na Trećem programu Hrvatskoga radija dobili su uvid u rano stvaralaštvo dvaju sklada-telja, danas doajena novije hrvatske glazbe. Koncert za komorni orkestar ostvarenje je iz 1956., sa završne godine studija danas osam-desetogodišnjeg akademika Rubena Radice. Kako je studij kompozicije završio u klasi Mil-ka Kelemena na zagrebačkoj Muzičkoj akade-miji, bilo je utoliko zanimljivije u nastavku čuti i glazbu njegova učitelja. I njegovo je studentsko djelo bilo na rasporedu — trostavačna Simfoni-jeta iz 1949. otkrila je Kelemenove mladenačke uzore u tradiciji. Ono što je podsjetilo na nje-ga kao prvaka hrvatske avangarde i ukazalo na promjenu koju je prošao od Simfonijete, bila je zahtjevna partitura skladbe Changeant za vio-lončelo i orkestar. Tada, 1968., već član tako-zvane Darmstadtske škole, Kelemen se poslužio vlastitom skladateljskom tehnikom, osebujno tretirajući ne samo solistički, već i orkestralne instrumente čemu su se Pustički, maestro Fači-ni i članovi Simfonijskog orkestra HRT–a sjaj-no odazvali.

Milko Kelemen

Pero Gotovac uručuje Nagradu za životno djelo Boži Potočniku

JUR

E IL

Ić

Natjecatelji drugog kruga Matačićeva natjecanja mladih dirigenata i autor obvezatne skladbe, akademik Ruben Radica

Filip Pavišić — dobitnik nagrade HDS–a

DEy

AN B

ARIć

12 BROJ 171/172, PROSINAC 2011.

48. G

lazb

ena

trib

ina

Opa

tija (nastavak s 1. str.)

TRI ORKESTRA ZA SREDIŠNJE VEČERNJE TERMINE

48. glazbena tribina OpatijaPiše: Višnja Požgaj

T

RIB

INE

Fronesis i Mladen Tarbuk

Fronesis — Ansambl za novo i razumno doba

F ronesis je mladi ansambl koji postoji nepunih godinu dana. Njegov uteme-

ljitelj Mladen Tarbuk nazvao ga je »ansam-

blom za novo, razumno doba«, a praktična mudrost, sadržana u izvornoj starogrčkoj ri-ječi Phronesis upućuje na platformu u kojoj su znanje i iskustvo magična formula za obliko-vanje repertoara i interpretacija. Naime, go-dinu dana ranije započeo je radom plesni ansambl Fronesis, a potom mu se pridružio i glazbeni sastav istoga imena s namjerom zajedničkog djelovanja u okviru redovita postava Muzeja za suvremenu umjetnost (gdje je održan inauguracijski koncert), uz vođenje uglednog poznavatelja suvre-mene glazbe Nikše Glige. Sjedinjavanjem glazbe, pokreta i svjetla Fronesis pokušava stvoriti suvremenu umjetničku formu nove sinestetičke doživljajne vrijednosti. No taj pristup nije isključiv. U programu pred-stavljenom na Tribini, željelo se podsjetiti na prvi koncert s istim autorima, a djelo-mice i istim djelima koja pripadaju naj-vrjednijim stranicama hrvatske glazbe za gudački orkestar napisanih u posljednjih dvadesetak godina. Samo su dvije od pet skladbi izvedene u suradnji s plesačicama Mirtom Habulin i Leom Paulić: Četiri

stavka za trinaest gudača Vjekoslava Nje-žića i Bez sunca za gudački orkestar Frana Đurovića. Ostale je ansambl izveo bez do-datnih vizualnih elemenata, predstavivši svoje vrsne članove, od kojih su neki imali

istaknute solističke nastupe uz znalačko vodstvo maestra Mladena Tarbuka. Čuli smo Lacrimae za trinaest gudača Kreši-mira Seletkovića, Preludij, ariju i fugu za gudački orkestar Mladena Tarbuka i naj-dojmljivije djelo večeri — skladbu Ad Te, concertino za violončelo i gudački orkestar Berislava Šipuša koju je naručio sklada-teljev prijatelj Andrej Petrač za svečani koncert otvaranja jubilarne desete sezone Komornog gudačkog orkestra Slovenske filharmonije. Šipuš je skladbu počeo pisa-ti u ljeto 2010. godine, u vrijeme kada je njegov otac Velimir proživljavao posljednje dane života, stoga je to dirljiva posveta ocu koja počinje energičnom temom solista uz ritmički pizzicato orkestra. Zanimljivo je i preplitanje solističke dionice s dionicom violončela u orkestru, uz efektna glisanda, da bi na kraju glazba zamrla u pizzicatu, poput otkucavanja sata. Izvedba je bila na visokoj razini, zahvaljujući čitavom an-samblu, a ponajviše sjajnom solistu An-dreju Petraču.

Cantus Ansambl — Koncert slavljenikaDobro je da se javljaju novi ansambli posve-ćeni izvođenju suvremene glazbe. Naime, donedavno je Cantus Ansambl bio jedini

protagonist novoglaz-bene scene, predvođen agilnim umjetničkim voditeljem Berislavom Šipušem, kao neizbje-žan sudionik svih do-gađanja kada je u pita-nju suvremena glazba. Tako je u ovoj prigodi Cantus Ansambl imao zadatak predstaviti dje-la uglednih hrvatskih skladatelja. Anđel-ko Klobučar, Bogdan Gagić i Ruben Radi-ca proslavili su 80.–ti, a Marko Ruždjak 65. rođendan (Cantus An-

sambl također je slavljenik — ove godine obilježava 10. obljetnicu). Koncert je po-čeo Glazbom za ansambl Cantus za puhač-ki kvintet i gudački kvartet s kontrabasom akademika Anđelka Klobučara, od koje-ga umjetnici rado naručuju djela, među kojima je i ova trostavačna skladba koja počinje svečanim uvodom Intrade, na-stavlja mirnijim Intermezzom, a završava vedrim i duhovitim Ricercarom u sklada-teljevu omiljenom polifonom stilu. Skla-datelj i pedagog Bogdan Gagić, uz osta-lo je dao brojne priloge disciplini scenske glazbe za kazališne, filmske, televizijske i radijske produkcije, što je korespondiralo s njegovom djelatnošću profesora na Aka-

demiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Skladba Kontrapunkt za obou, klarinet i rog nastala je 1977. na poticaj Zagrebač-kog puhačkog trija i odraz je skladatelje-ve osnovne stilske preokupacije serijalnom tehnikom koja se u ovom djelu prvi puta miješa i sa strukturalizmom. Akademik Ruben Radica, ovogodišnji nositelj Na-grade Vladimir Nazor za životno djelo, ali i dviju ranijih Nagrada Josip Štolcer Sla-venski, predan je kontinuirano suvreme-nom glazbenom izrazu prateći razne stilo-ve, tehnike i tendencije glazbe 20. stoljeća, posebice strukturalizma. Predstavljen je zanimljivom skladbom Per se II za puhač-ki kvintet i magnetofonsku vrpcu iz 1975. u kojoj dolazi do izražaja izraziti smisao za zvučni kolorit. Odnos živoga i elektronič-koga zvuka razvija se od početna čistog puhačkog suzvučja nalik koralu, preko postepena uplitanja elektroničkog ranije snimljenog kvinteta, da bi na kraju zvuk puhača, okupljenih oko glasovira i usmje-ren u žice ispod otvorenog poklopca, iza-zvao impresivni odjek. U društvu trojice osamdesetogodišnjaka našao se i petnaest godina mlađi sklada-telj i pedagog, akademik Marko Ruždjak, zamjenik tajnika Razreda za glazbenu umjetnost i muzikologiju HAZU–a. U okviru Svjetskih dana nove glazbe Me-đunarodnog društva za suvremenu glaz-bu bio je predsjednik ISCM–ove komisije za izbor djela predstavljenih na ovogodiš-njem MBZ–u. Dobio je više uglednih na-grada, između ostalih i nagradu HAZU–a za skladbu La Frontera. Poema en varios metros, idiomas, y estilos za sopran i komor-ni orkestar (2006.) koja je predstavljena i na ovom koncertu. Sam naslov koji se može prevesti ne samo kao granica, nego i kao pogranična zona, po autoru ne pred-stavlja afirmaciju granice kao nepovredive linije, već želi ispitati moguće opcije pre-koračenja. Zato je tekstualno–semantičke elemente (»unutar« i »izvan« skladbe) po-sudio od pjesnikinja različitih podneblja i povijesnih distanci od 12. do 20. stoljeća. Snažnom dojmu skladbe pridonijela je i odlična izvedba komornog orkestra s broj-nim udaraljkama pod ravnanjem maestra Berislava Šipuša i vrsna solistica pjevanog i govorenog teksta, sopranistica Davorka Horvat.

Davorka Horvat i Berislav Šipuš uz Cantus Ansambl

Muzički salon Studentskog centra predstavio koncept budućeg djelovanja Na jednoj od tribina održanih na 48. glazbenoj tribini

Opatija, predstavljen je novi program Muzičkog sa-lona Studentskog centra (SC) u Zagrebu. Točnije, pred-stavljen je koncept budućeg djelovanja i programske politike nove umjetničke voditeljice Muzičkog salona, mlade muzikologinje Davorke Begović, nedavno izabra-ne na tu funkciju. Davorka Begović prisutnima je ukratko predstavila povijest Muzičkog salona, osvrćući se na postignuća i prijašnjih voditelja te ukratko »pobrojala« projekte kojima će se Salon baviti u budućnosti. Prije svega, nastavit će se uspješni projekti pokrenuti već ranije, poput koncerata alternativne i popularne glazbe što ih je pokrenuo Mate Škugor, bivši voditelj Salona. Već četvrtu godinu zaredom u SC–u se izvodi balet Vo-doinstalater skladatelja Gordana Tudora i koreografkinje Natalije Manojlović, a postoji i veliko zanimanje za nastavak takvih projekata, pa se već priprema produkcija koja uključuje glazbu mlade splitske skladateljice Mirele Ivičević.

SC je u listopadu po deseti put ugostio Zagreb World Music Festival Nebo, što planira činiti i dalje, kao i Vip Zagreb Jazz Festival koji je u studenome održan po sedmi put. Posebnu pažnju Muzički salon posvećuje mladima kroz organizaciju koncerata, radionica i raznih edukativnih projekata. Tako se planira nastaviti s koncertima poput onoga »Mlada muzika«, na kojemu su predstavljena djela mladih kompozitora u izvedbi njihovih kolega. U listopadu ove godine održan je i prvi JazzLab, niz glazbenih radionica ostvarenih u suradnji s Hrvatskom glazbenom mladeži i Muzičkom akademijom u Zagrebu. U pripremi su i radionice za ton majstore, zatim projekcije glazbenih filmova koje bi se trebale pretvoriti u stalan filmski program te projekt radnog naslova Hosting Contemporary Music. Riječ je o me-đunarodnom glazbenom programu koji bi svake godine predstavljao jednu zemlju i njezinu suvremenu glazbu, a cilj bi bio bolja povezanosti svih uključenih u stvaranje i produkciju suvremene glazbe. Trenutno je u planu predprogram projekta, uz uključenje svih članica mreže Instituta za kulturu država Europske unije (EUNIC). Kao zaključak, Davorka Begović rekla je da Muzički salon SC–a želi ostvarivati i poticati nove ideje i tendencije, stvarati ponudu za mlade, pružati prostor za istraživanje i edukaciju te stalno pružati pristup suvremenoj umjet-nosti. (Marija Saraga)

Davorka Begović predstavlja novi koncept Muzičkog salona

Mlade snage na Glazbenoj tribini Opatija 2011. godineGrupa za Novu glazbu Glazbenog učilišta Elly Bašić, čije su osnivanje svojedobno

potaknuli profesori Učilišta predvođeni Majom Petyo Bošnjak, već je u svom uvijek promjenjivom sastavu stekla ugled na manifestacijama suvremene glazbe. Trenutno su kao voditelji istaknuti Maja Petyo Bošnjak, Berislav Šipuš i Josip Nalis, dirigent koncerta koji je prethodio koncertu svečanog otvorenja ovogodišnje opa-tijske Glazbene tribine. Dugočasnu skladbu In C Terryja Rileya, pionira američkog minimalizma koji drugdje nije uhvatio dublje korijene, vrijedna Grupa za Novu glazbu skratila je na petnaestak minuta. Razumno i u skladu s partiturom koja ne označava trajanje djela, jer je ipak riječ o učenicima relativno malih uzrasta Glazbene škole. Isto tako mladi, ali već odrasli skladatelj Danijel Legin, na poticaj Grupe, upravo je za njih svježe napisao skladbu Spielen. U, recimo tako, klasičnom trodijelnom obliku, Legin je dao oduška zaigranosti raznolikog sastava glazbala gdje u prvom dijelu dominira klavir, u središnjem pjev flaute, da bi se na kraju, u zajedničkim sklopovima, reminisciralo na početak i zaokružilo kratku i efektnu igru.

Izvođačka mladost također je zaključila Tribinu. Taj je put bila riječ o HR Projektu, studentima koji sviraju djela hrvatskih skladatelja, o bartokóvskom Kvartetu KLANG (dva klavira i udaraljke). Upravo su za Kvartet KLANG – Vlatka Peko, Ana Lucić, Anita Primorac i Kaja Farszky — u kratkom razdoblju nastajale skladbe Knešaureka, Tanodija, Legina, Đurovića, Palanovića i Skendera. Iz Etide za dva klavira i udaraljke Ante Knešaureka progovorila je bartókovska inspiracija, a Klang Maschine Zlatka Tanodija oslonio se na bogati »zvučni stroj«, što se i naslućuje iz naziva skladbe. Praizvedeni Dayin Octobre Danijela Legina bogato se igra bojama koje može donijeti sastav klavira i udaraljki izrazitih uloga marimbe i timpana, dok se Frano Đurović u praizvedbi Kling Klang Musik poigrava dječjom pjesmicom i igrom »vola oko stola«. U Blue and Red Dubravka Palanovića pojavljuju se tragovi takozvane zabavne glaz-be, improvizacije ili jazza na vrlo promišljen i dobro odmjeren način. Koncert, oči-to nadahnjujućeg Kvarteta KLANG, završio je šarmantno na pravi način duhovitim »nestajanjem sviračica« u Closing Time Ivana Josipa Skendera. I tako je slikovitim »fajruntom« završila i ovogodišnja opatijska Tribina. (Maja Staneti)

FOTO

LU

IGI

FOTO

LU

IGI

FOTO

LU

IGI

13BROJ 171/172, PROSINAC 2011.P

RA

IZVE

DB

E CD izlog Đurđe Otržan

IVO JOSIPOVIć& KATARINA KRPAN

Passo sempio*(Cantus)Album je, uz ostala izdanja tvrtke Cantus, predstavljen na 48. glazbenoj tribini u Opatiji 5. studenog 2011. u Hotelu Imperial

Glazba za Ivu Josipovića (1967.) pred-stavlja neprestanu prisutnost u vre-

menu kroz koju se probijaju slike prostora i vizualni fenomeni koji se naposljetku i pro-storno oprisutnjuju.

Bilo da su to kapi kiše (Igra staklenih per-li,1986.), lišće krošnji u Šumi koja sluša (2007.), plesači u divljem kovitlacu predbo-žićno profana meteža (Jubilus, 1992.), sve što živi–zvuči i to zvuči neprestano. Tek mi časovito zapažamo, zapahnuti slikama, vizijama, konturama predodžbi koje se ocrtavaju iz postojanog tkanja tonova. Zato ih je potrebno umnožiti, umnogostručiti, nagomilavati, pa suprotstavljati, raslojavati i obilježavati.

Nema pogodnijeg instrumenta za to od instrumenata s tipkama, klavira i, nadasve čembala — treperavog, titravog i časovi-tog, gotovo varljivog tvorca hrapavog, pa-rajućeg trena koji se opire i žuri. Nestrpljiv, ni ne stigne zaobliti ton, dočekati njegovo ispunjenje, pa ih opsesivno nadostavlja jednog za drugim. Mjesto natjecanja pro-laznosti i trajnosti. I — svaki je ton perlica. Doskoči, odskoči, otkotrlja se, dokotrlja, sudara se...ali na površini koja nije stakle-na ploča kao kod Chopina, već »površina« tišine kao trajnog fona. Staccato — život opušteno trijumfira u Zagreb Rag (1989.), širi svoj pohod na Passo sempio (2003.) sa udvostručenim sviračima, zadanim parom za tu vrstu plesa.

Da se vratimo Igri staklenih perli, to jest početku. Zamamno traženje stalnog po-navljanja. Gradira, eskalira i iscrpljuje svoje vrijeme. Interferencije s pučkim izrazom prožimaju Jubilus i Diabolezzu (2005.), ali i Passo sempio. Prvi kao slika nekoliko čuj-nih slojeva u vremenu, od žamora, nearti-kulirana tapkanja na mjestu, preko akcena-ta pučke kulture, do nadnaravno eterične objave božićne pjesmice koja nam svima uvire u srca, kao da je sišla s neba, a ne ispjevana u narodu. A i bit će da je tako: da je ispjevana jer je najprije sišla s neba i uvrla u naša ljudska srca. I potom, legenda o ple-snom slavljeničkom kovitlacu (Diabolezza) podrijetlom sa sjevernog Jadrana. Vrijeme kao uzrok tona, ples kao njegova posljedi-ca. Kretanje nastalo iz zvuka, karakteristič-no za mnoge Josipovićeve skladbe, poja-čano konfigurira i oslikava protok vremena obilježen pojavom tonova definirajući ga u oblik, niz oblika, cjelinu, u ples.

Nema prisutnosti u vremenu bez ritma i ritmova, ciklike kao esencijalne prirode ži-voga kretanja. Samba, čardaš, diabolezza, rag time, igre perli i svake druge igre, rezul-tati su ulaženja u svijet tonova koji je bez prostora, ali ritmovima ostvaruje vrijeme, okreće se i pokreće djelovanja u prostoru, pa otuda toliko plesnog karaktera u Josipo-vićevim skladbama.

Varijacije (1980.) su paleta na kojoj sklada-telj iskušava život tonova. Emancipira ih. Otkriva tišinu koja obmanjuje, oslobađa to-

nove iz takozvana Vremena, a oni mu, tako oslobođeni, bježe u nove obrise, formiraju se u ritmove, uokviruju u nove formacije, a potom — i autor i tonovi — osluškuju jedni druge. Napeta naracija evoluira tenzijom između zarobljenog tona i oslobođenog tona koji umjesto da se difuzira, ostaje u vremenu i strukturira ga — novom, vlasti-tom formacijom. Kao da kaže: »ako nećeš ovaj oblik u kojemu jesam, evo, ja ću onda stvoriti novi, ali ipak oblik«. Kao kad bi se voda pred našim očima nekom vlastitom kreativnom voljom, umjesto samo u paru, u zraku pretvarala u čudesne oblike kristala snježnih pahulja. Puhnemo li vreli dah na ledeno staklo zimi, to će se i dogoditi. Iako tramvaje danas griju, pa više nije tako ro-mantično zabavljati se stvaranjem »ruža« i »paprati« na zaleđenim prozorskim oknima idući u školu u hladno zimsko jutro.

I zato ono što osvaja u Josipovićevim skladbama je životnost proistekla iz toga niza: tišine — vremena — kretanja — i no-vog oblika kao dâra. Samba je to najbolje pokazala. Bila ona za komorni sastav, vokal ili orkestralna, uvijek se jednako prima jer zadržava svoju životnost.

Čak je i Etude (1998.), to najomrznutije štivo jadnih svirača, učinio korisnim, zanimljivim i zabavnim, prepuštajući se dinamici oblika (Harlekinška etuda, Uspavanka, Etuda kao rondo i Tokatna etuda).

Josipović je post–Cageovski naraštaj, on

zna da je tišina obmana, nedosegnuta po-zadina onostranosti zvuka. I u Varijacijama demonstrira skladateljski postupak. Zvuk je potonula katedrala koju treba uočiti, tišinu razmaknuti, šumove razobličiti i ukazat će se — novi oblik.

Zato je Šuma koja sluša (ili čuje), jedan od najljepših tonskih akvarela u hrvatskoj glaz-bi. Kap i potez vodenom bojom istovjetan je titravoj pojavi trznute žice čembala i već se listovi uvijaju, umnažaju i postaju krošnja, prizivaju vjetar, nastaje hûk, kretanje, ples zračnih struja– i evo šume — životno, nema što. Ostinato priziva zraku svjetla iz visina da postavi vertikalu od svoda do travnatog tla. Sfumato bezvoljnog, pa onda opet žurnog, premda pospanog ugibanja pred silom naleta vjetra. I to je njeno vrijeme, vrijeme života šume u nekom malom odsječku vremena. Grupne stvarnosti sastavljene od pojedinačnih posebnosti, baš kao i akordi. Koji dišu, dišu i ritmovima. Možda u finalu netko prepozna kišu, pljusak, ali prolazno nevrijeme, jer, opet lirskim zakonom do-nesena, ponovno zacvrkuta tema. A za Zagreb rag ionako bi svi mislili da je Scott Joplin, kad ne bi znali autora.

Slovenski skladatelj Jezovšek znao je u šali tijekom svojih kabaretskih nastupa reći: »Kad ne znate što ćete, a vi ponovite. Tantijemi idu, a vi sretni.« Josipović ne ponavlja zato što ne bi znao što hoće, nije on taj koji odbrojava, on ne gubi vrijeme, on ide dalje, naprosto uvijek ide dalje jer ga tako vrijeme vuče i on ga pre-

pušta tonovima da ga oni ostvaruju.

Katarina Krpan uvijek je do sada uspješno svladavala sve prepreke u skladateljskom slogu glazbe suvremenih autora. Poput buldožera će se probiti kroz svaku partituru, od Kelemena do Josipovića, a da pritom ne samo da ništa ne poruši, već poravna sve rubove i utre put drugima da je slijede tra-gom njene interpretacije. Pogledajte samo naslovnicu ploče i bit će vam jasno koliko su njih dvoje »četveroručno« — kompe i kak’ se kuže! No, bez obzira na to, Josipo-vić je, vjerujem, kao i brojni drugi hrvatski skladatelji, zahvalan Katarini Krpan što u njoj imaju tako odanu interpretkinju svog klavijaturnog opusa.

A o novom Steinwayu u Koncertnoj dvora-ni Vatroslava Lisinskog i čembalu na Aka-demiji — nema zbora. To su instrumenti svakom sviraču samo za poželjeti, kao i naši ton majstori, kontinuirani kandidati za Porina u svojoj kategoriji: Božidar Pandurić i Alan Šnajder.

*Oblik jednostavnog starog talijanskog plesa. Korak lije-vo — korak desno — poluokret — pa opet. Jedan pro-tupomak za muško–ženski par plesača, u Josipovićevoj skladbi i za par svirača. Udvostruči li se broj koraka na svaku nogu, passo sempio (na jedan korak) postaje passo doppio (dva ista koraka). Možda se tako plesala Diabolezza, tko bi ga znao. Legenda ne odaje detalje.

V jetrovi koji su lani zapuhali Glazbenom tri-binom Opatija (ali je ipak nisu i propuhali),

već su se ove godine ublažili i postali tek blagim povjetarcima. Prošlogodišnja nada u radikalnije koncepcijske pomake, utemeljena na odmacima

koje je donio program novoga umjetničkog vodi-telja Frane Đurovića, već je godinu dana kasnije prilično splasnula. Jer, Opatija se vratila svojim uobičajenim obrascima, a još ne posve proklijale klice promjenâ uglavnom su strateški izmještene u off programe. Udarni večernji termini i opet su postali nedodirljivim hramom tradicije (u svakom smislu te riječi), a ono što bi eventualno moglo tu tradiciju propitati, smješteno je nekamo drugamo — vremenski (u kasnovečernje / noćne termine), pa čak i prostorno (u Villu Angiolinu). Hoće li te klice u budućnosti i proklijati ili će se sasušiti, ostaje za vidjeti u godinama koje dola-ze. U ovome trenutku može se samo konstatirati njihovo postojanje i ukazati na nužnost njihove opstojnosti.

Prirodnost sintetskoga zvukaSvakako najznačajniji off program ovogodišnje Tribine bio je koncert elektroničke glazbe Sam svoj majstor. (Hrvatski su skladatelji ove godine i ina-

če pokazali sklonost poslovičnom izražavanju — istu misao, prem-da u drugom kontekstu, Alfi Kabiljo formulirao je kao Uz-daj se u se i u svoje kljuse.) Većim se dijelom ovogodišnji koncert elektroničke glazbe nadovezao na prošlogodišnji, skladbama koje, bez obzira na sintetski me-dij u kojem su dovršene (premda ne nužno i započete), ne odustaju od »prirodnih« zvukova. Tomi-slav Oliver tako u svojoj skladbi Black Coffee Grains preispituje međuodnose »čistoga« zvuka gi-tare i njegovih elektronički mo-dificiranih inačica, dok Gordan Tudor u svom Kindwarrioru ne uglazbljuje, nego »oglazbljuje« misli američkog aktivista Ti-mothyja Treadwella. Nestor hr-vatske elektronike Josip Magdić, pak, u svojoj skladbi zagonetna naslova ...RTNOC... RTME-CH sučeljava sintetski obrađene zvukove mlažnjaka i svojevrstan cantus firmus preuzet iz osamna-

estostoljetne zbirke Cithara octocorda. Tek se Ana Horvat u skladbi There is... usudila stvoriti posve »sintetsko« djelo, svojevrstan zvukovni krajolik (ili, kako bi rekao Davorin Kempf, zvukolik) koji je donekle uvjetovan i tom prilikom nerealiziranim vizualnim elementima. Ani Horvat pritom uspi-jeva nešto tek naizgled paradoksalno — slobodna forma zvuči čvrsto strukturirano, a »umjetni« zvu-kovi zadobivaju iznenađujuće »prirodan« prizvuk.

Glazba i opremaI dok su se mahom mlađi elektroničari (uz jednog nešto starijeg kolegu) mogli osloniti samo na zvuk, Dubravko Detoni i Berislav Šipuš u svojim su se projektima oslonili i na scenske elemente. U slušaju Šipuševa projekta Les Nuits to možda i nije bilo ne-

ophodno — njegov glasovirski Ricercare i Preludiji autonomna su glazbena djela, kojima, upravo zbog njihove kvalitete, dodatna »oprema« možda i više šteti nego koristi. Ipak, ta je »oprema« (elektronič-ke intervencije Krešimira Seletkovića — i recitaci-ja Renea Medvešeka) bila primjereno nenametlji-va, ali i sukladna odabranim skladbama — jedino je pomalo kičasto zamračenje dvorane, obasjane samo diskretnim svjetlima svijećâ, nepotrebno od-vratilo pozornost od izvrsne interpretacije pijanisti-ce Katarine Krpan.S druge strane, program što ga je, u povodu četrdesete obljetnice djelovanja, priredio Ansambl ACEZAN-TEZ, predvođen svojim osnivačem Dubravkom Detonijem, organski je vezan uza scenu. »Glazbe-no–scenski kolaž« naslovljen ACEZANTEZ se vra-ća — Posuđivač suza i smjehova donosi, formalno gledano, po jednu skladbu Branimira Sakača, Iva-ne Bilić i Saše Nestorovića te niz skladbi Dubravka Detonija. No, zapravo je riječ o jedinstvenoj cjelini, u kojoj se pomiču, pa i brišu granice između pojedi-nih skladateljskih estetika, između autora i izvođa-ča, između glazbenoga i izvanglazbenoga. Moglo bi se prigovoriti da u tome ničega novoga, pogotovo ne u okvirima Detonijeva skladateljsko–izvodilačkog opusa. Pa ipak, Detoni i dalje neumorno daje puto-kaz kako se učinkovito odmaknuti od krutih pravila tradicionalnoga koncertnog rituala, pa je prava šteta što taj njegov putokaz nitko ne slijedi — većina skla-datelja mlađe generacije je, čini se, prerano odlučila uklopiti se u mainstream, a to je nešto na što Detoni (srećom) nikad nije pristajao.

Šum u komunikacijskom kanaluU tom smislu, možda je upravo taj takozvani »po-vratak« ACEZANTEZ–a (a je li uopće ikad oti-šao?) došao u pravi trenutak, kao znak onoga što bi nešto što se naziva »tribinom« trebalo biti — mje-sto ne samo susreta, nego i propitivanja u zajedniš-tvu. Nažalost, to je nešto što ovogodišnja Glazbe-

na tribina Opatija u ostatku programa uglavnom nije donijela — pogotovo ne u onome dijelu u ko-jemu bi se to od nje najviše očekivalo — tribina-ma. Dvije tribine s varijacijama na vječnu temu autorskih prava svele su se više–manje na uzaja-mne jadikovke, a u svojoj su konačnici samo još jednom potvrdile evidentan šum u komunikacij-skom kanalu koji postoji između hrvatskih skla-datelja i Hrvatskog društva skladatelja. Situacija je tim paradoksalnija znamo li da su upravo glazbe-na autorska prava najbolje zaštićena autorska prava u Hrvatskoj — toliko da se u široj javnosti svako malo otvara pitanje možda i prevelikih ovlasti koje na tom području ima HDS, odnosno ZAMP.Tribinoidnost Tribine stoga je valjalo potražiti negdje drugdje — možda, recimo, u okviru pred-stavljanja novog koncepta Muzičkog salona Stu-dentskog centra u Zagrebu. Premda je taj događaj bio planiran upravo kao ono što je i najavljeno — prezentacija — rasprava koja se tom prilikom po-vela pokazala je da se ima i želje i volje raspravljati, a i da se ima o čemu raspravljati.Pa ipak, prave diskusije o skladbama koje su izve-dene u Opatiji — a to bi, valjda, uz izvođenje re-centnih djela, trebao biti ključni element Tribine — i opet nije bilo. Zašto se od toga odustalo, kad je već ponovno pokrenuto prošle godine? Da li zato što hrvatski skladatelji nisu spremni kritički pro-pitivati ni jedni druge, a kamoli sâmi sebe? To se čini najjednostavnijim odgovorom, no pitanje je je li točan. Jer, premda lanjske rasprave toga tipa nisu polučile očekivani učinak, ipak je s nečim treba-lo započeti, i to nešto trebalo je i nastaviti. Stoga je jedina oaza barem načinjanja diskusije toga tipa bila, uživo iz Opatije emitirana, emisija Hrvatskog radija Putovi hrvatske glazbe. I dobro je da se dogo-dila barem emisija — iako, ako ćemo pravo, nije na Hrvatskom radiju da odrađuje posao koji bi trebalo obaviti Hrvatsko društvo skladatelja.

UZ NOćNE PROGRAME I TRIBINE U OKVIRU 48. GLAZBENE TRIBINE OPATIJA

Off programi Tribine Piše: Trpimir Matasović

Detoni i dalje neumorno daje putokaz kako se učinkovito odmaknuti od krutih pravila tradicionalnoga koncertnog rituala, pa je prava šteta što taj njegov putokaz nitko ne slijedi

Putovi hrvatske glazbe izvan radijskog studija: Lidija Uhlik, Hrvoje Hegedušić, Josip Nalis, Iva Lovrec Štefanović, Davor Merkaš i Ana Vidić

Mladen Tarbuk, Antun Tomislav Šaban i Mislav Rakuljić na tribini o digitalnoj prodaji klasične glazbe

FOTO

LU

IGI

FOTO

LU

IGI

14 BROJ 171/172, PROSINAC 2011.

3. DANI NOVE GLAZBE SPLIT, 21. — 19. LISTOPADA 2011.

Splitsko novoglazbeno proljećePiše: Mirela Ivičević

Splitsko Gradsko kazalište lutaka od 19. do 21. listopada bilo je poprište zbivanja trećega izdanja festivala Dani Nove glazbe Split, prvoga i jedinoga dalmatinskog festivala suvremene umjetničke glazbe

Festival radnog naziva Nemoguća misija (s obzirom da je upravo to

bila najčešća, nadasve dobronamjerna poruka organizacijskom timu na čelu s umjetničkim ravnateljem Gordanom Tudorom od strane kolega i prijatelja, a posebice iskusnijih poznavatelja split-skog suvremenog kulturno–umjetnič-kog pulsa) po treći je put odbio biti tek tlapnja mladih splitskih akademaca. Oni se još nisu pomirili s činjenicom da je sudjelovanje u opsesivno–kom-pulzivnom ponavljanju Verdijeve Aide — bilo kao glazbenici ili kao publika — jedino čemu se u svojemu daljnjem životu i karijeri imaju veseliti te su iza sebe ostavili tri koncerta iznimne kvalitete i trostruko oduševljenu, no-voglazbenih doživljaja itekako željnu publiku u dvorani Splitskog Gradskog kazališta lutaka (GKL).

Manje para, više muzikeIako budžetom, pa stoga i formom mali, nakon prve tri godine postoja-nja, festival se može pohvaliti s više od 70 prvih splitskih izvedbi djela su-vremenih skladatelja te gostovanjima renomiranih umjetnika iz Hrvatske, Austrije, Njemačke, Nizozemske, Ve-like Britanije i Japana. Uz moto »ma-nje para, više muzike« (točnije, puno manje para nego muzike, što je me-đutim meni, nazovite me ludom, još uvijek draže nego obratna situacija) te oboružani entuzijazmom svih koji su sudjelovali u realizaciji festivala, i ove je godine sastavljen koncertni program koji je ponudio niz glazbenih premije-ra iliti Splitu do sada gotovo potpuno nepoznat presjek zbivanja u umjetnič-koj glazbi 20. i 21. stoljeća.Prva večer pod nazivom MAG goes NEW rezultat je suradnje s Udru-gom mladih akademskih glazbenika. Unatoč njezinu kratkom postojanju, sa svoja dva izdanja MAG festivala u suradnji s Muzejom Grada Splita te brojnim koncertima u sklopu MAG

sezone, oni su na dobrom putu do-kazati da suvisla koncertna scena u Splitu može biti više od puke fanta-zije. MAG–ovci su inače depresivnu činjenicu da splitski glazbeni kalendar ne poznaje gotovo ništa od glazbene literature 20. stoljeća, tom prilikom okrenuli u svoju korist, pa su se tako na programu našle skladbe poprilič-no različitih skladateljskih pristupa i vremena nastanka: Drugi gudački kvartet Ivana Brkanovića i Song Igora Kuljerića za gudački kvartet u izved-bi kvarteta MAG, Sonata za klarinet solo Edisona Denisova i Sequenza IXa iz antologijskog Beriova ciklusa u ma-estralnoj izvedbi Jaroslava Sadovyja, kao i nova skladba splitskog skladate-lja Ivana Božičevića (I am still working on it) u izvedbi Splitskog gitarističkog kvarteta. MAG–ova gošća, Antonela Vručinić, splitska saksofonistica iz klase Gorda-na Tudora i ovogodišnja lauereatkinja dvaju međunarodnih natjecanja, odu-ševila je tehničkim majstorstvom te za 17–godišnjakinju nesvakidašnjom glazbeničkom zrelošću. Izvela je Im-provisations I Japanca Ryja Node, po-kazavši da je umjetničko ime s kojim hrvatska skladateljska scena već sada može ozbiljno računati.

Razglednica s MBZ–aSplitsko–zagrebački kvartet sakso-fona New Sax 4 već su dugo siguran adut scene dvaju gradova, a njihov koncert druge festivalske večeri bio je drugi nastup na Danima Nove glazbe nakon gostovanja na festivalu 2009. s djelima za saksofone i elektroni-ku. Ovaj put publiku su u svijet nove glazbe uspješno uveli dobro izbalansi-ranim i briljantno odrađenim progra-mom sastavljenim od dva djela hrvat-skih skladatelja za saksofonski kvartet — Cantus Fractalus Srđana Dedića i 44 per 4 in 4 za kvartet saksofona i vrpcu Dubravka Detonija te sklad-

bom Sequences švicarskog skladatelja Jean–Luca Darbellaya kao svojevrsne razglednice s ovogodišnjeg Muzičkog biennala Zagreb i nenadmašnog ever-greena glazbene literature 20. stoljeća: 6 Bagatela Györgyja Ligetija u verziji za kvartet saksofona.Posljednje večeri, festival je u surad-nji s Austrijskim kulturnim forumom ugostio mladi kosovsko–austrijsko–srpski duo, violisticu Jelenu Popržan i violončelisticu Rinu Kaçinari. Ro-đena Novosađanka i rođena Prištin-ka sa zavidnim stažem na području izvođenja suvremene glazbe, svoju su netrpeljivost prema granicama bilo koje vrste, besprijekornu tehniku mu-ziciranja i ljubav prema eksperimentu uobličile u zajednički projekt pod na-zivom Catch–pop String–strong. Duo koji su i Austrijanci vrlo brzo poželjeli nazvati svojim te su ga, niti dvije godi-ne nakon uspješnog debuta u bečkom jazz–klubu Porgy&Bess, uvrstili u svoj nacionalni program New Austri-an Sound of Music, u Splitu su ostvarile još jednu poslovično nemoguću misi-ju: ostaviti Splićane bez daha. Njihov program, inzistiranjem publike pro-duljen za čitavih pola sata, ponudio je jedinstveni spoj najrazličitijih glazbe-nih idioma povezanih u inteligentan suvremeno–kabaretski koncept u ko-jemu je dominirao specifičan, gotovo akrobatski vokalno–instrumentalni izričaj dviju glazbenica. One su osta-vile prisutne jednako oduševljenima Catch–pop verzijom Brecht / Weillo-ve Seeräuber Jenny, praizvedbom nove skladbe Austrijanca Matthiasa Rüeg-ga, kao i vlastitim smjelim skladatelj-sko–improvizatorskim avanturama.

Revolucionarni pothvatNetom prije pisanja ovoga teksta, za-sigurno ne jedina među čitateljima Cantusa, s ushićenjem sam čitala čla-nak Branimira Pofuka koji je, pisavši o uspjelom »Hrvatskom glazbenom

proljeću na valovima Trećega progra-ma« povodom obljetničke live emisi-je Putovi hrvatske glazbe s koncerta HR–projekta iz Studija Bajsić, vrlo slikovito uputio na činjenicu da je re-cepcija hrvatske umjetničke glazbe, odnosno njezina pozicija u sveopćem hrvatskom medijskom prostoru, čak i iz perspektive glavnoga grada, nešto čemu je pothvat revolucionarnog tipa nužno potreban (i srećom, evidentno više nego uspješno započet). Uz sve čestitke HR–projektu i Putovima hr-vatske glazbe, zahvaljujući kojima je i Dane Nove glazbe Split (DNG) ogri-jalo hrvatsko radijsko sunce, s viješću o njihovom uspjehu, naša DNG–sre-ća dodatno je porasla jer je Split u no-voglazbenom smislu konačno uspio uskladiti toplomjere i satove sa sadaš-njošću, onom zagrebačkom, ako ne i svjetskom te se aktivno pridružiti re-volucionarnim nastojanjima. »Samozadovoljni model: off« za tre-

nutak, jer naravno, od Ligetijevih 6 Bagatela do alternative Aidi u vidu Le Grand Macabre, od ugodno intimnog (za glasovir) te veće ansamble prema-log GKL–a, do izvedbi simfonijskih djela u nekom novom, odgovaraju-ćem koncertnom prostoru, od jedne do barem dvadeset praizvedbi hrvat-skih skladatelja godišnje, od ovog mog subjektivizmom nabijenog komentara iz uloge skladateljice–producentice do nepristrane kritike događanja od strane kolega muzikologa koji će sa-morazumljivo pohoditi splitsku no-voglazbenu fieru, ukratko, od prve glazbeno–proljetne visibabe do novo-glazbenog »alles gut« ljeta čije Dane više ništa neće moći pokvariti, još je vrlo dug put. No srećom, Split, ljeto do sada nikada nije zaobišlo, a za proljetne oluje ima-mo u pripremi još puno novoglazbe-nih ideja i — dišpeta naravno, čega li drugog.

FE

STIV

ALI

NJUJORŠKE IMPRESIJE KVINTETA SIMPLy BRASS

Razonoda i zabavaPiše: Tomislav Fašaić

Ansambl je predstavio svoja nedavna američka iskustva i nastupe na julliard School of music u New yorku, ali i najavio svoj najnoviji projekt — niz koncerata pod imenom Simply brass u Lisinskom

Povratak s turneje uglavnom slovi kao tužno iskustvo, no da ne mora

uvijek biti tako, zagrebačkoj je publici 26. listopada 2011. pokazao kvintet li-menih puhača Simply Brass. Ansambl koji aktivno djeluje od 2006., u Maloj je dvorani Koncertne dvorane Vatro-slava Lisinskog održao koncert pod nazivom Impressions from New York na kojem je kratko predstavio svoja ne-

davna američka iskustva i na-stupe na Julliard School of Music u New Yorku, ali i najavio svoj najnoviji projekt — niz koncera-ta pod imenom Simply Brass u Lisinskom, od kojih će se slje-deći održati 16. studenoga ove godine.Kvintetu sasta-vu Tomica Ru-kljić i Rudolf

Homen na trubljama, Alan Boš-njak na trombonu, Hrvoje Pinta-rić na rogu i Joe Kaplowitz na tubi, jedan je od rijetkih ansambala u Hrvatskoj koji promovira umjet-ničku »limenu« glazbu; zanimlji-vo je stoga promatrati kreiranje njihovih programa potaknuto željom za inovativnošću koja bi stimulirala

zanimanje slušatelja i publike. Naja-va je tako sugerirala uzbudljivu večer — publici su predstavljena tri različi-ta skladatelja, ako ubrojimo dodatak i četiri te je svatko mogao prepozna-ti neopterećenu svježinu programa u kojemu je ostvarena dobra ravnoteža između tradicionalnijih i suvremenih skladatelja.Ponešto pompozna skladba Western Fanfare Erica Ewazena imala je slič-nu funkciju kao i nekoć uvertire u operama — da publiku »uvede« u bīt koncerta. Ewazen, američki skladatelj poljskih korijena i profesor na Konzer-vatoriju Julliard, jedan je od najplodni-jih suvremenih autora glazbe za lime-ne ansamble koji je, kako je objasnio Alan Bošnjak u kratkim i šarmantnim govornim »interludijima« uz svaku točku, tijekom posjeta Hrvatskoj imao prilike blisko surađivati s Kvintetom, zahvaljujući čemu je i ostvarena njiho-va američka turneja. Uslijedio je treći od ukupno četiri kvinteta ruskog ka-snoromantičnoga skladatelja Viktora Ewalda za kojega je Bošnjak utvrdio

da je prvi skladatelj kvinteta za limene puhačke instrumente uopće. Među-tim, treba imati na umu kako nedavno otkrivena djela francuskog skladatelja Jeana F. Bellona, datirana pola stolje-ća prije Ewaldovih, pobijaju tu inače općeprihvaćenu tvrdnju. Interpretaci-ja Kvinteta op. 7 bila je protkana zvu-kovnim nijansiranjem, no cjelokupni je dojam ponegdje narušila nejasnoća u vođenju dionica, kao i pokoji intona-tivni lapsus. Vrhunac večeri zasigurno je bila skladba Balkanika već spome-nuta Ewazena, posvećena Kvintetu, a nakon praizvedbe u New Yorku, ovo je bila njezina hrvatska (i europska) pre-mijera. Četiri stavaka, odnosno niz od »četiri impresije iz Hrvatske«, pod na-slovima Crkva (The Roof of St. Mark’s — Zagreb — Krov crkve sv. Marka), Lullaby and Lament (Uspavanka i tu-žaljka), The Falls of Rastoke (Rastočki slapovi) i Rustic Dance (Burek Dance — Rustikalni ples »burek«), možda i nisu tipično hrvatski, u smislu da bi se u njima mogao prepoznati neki hrvat-ski idiom, ali predstavljaju simpatič-

no djelce vrijedno slušanja. Posljednju skladbu, Libertango Astora Piazzolle, u obradi Marijana Oreškovića, an-sambl je izabrao u čast obljetnice rođe-nja poznatog skladatelja, a kao doda-tak izvedena je Drava iz ciklusa Dvije rijeke Dalibora Grubačevića, skladba također posvećena kvintetu Simply Brass. Čine je dva stavka — dvije me-ditacije na temu rijeka Drave i Mure, a predstavljaju tradicijske motive Podra-vine i Međimurja.Identitet koncerta nikako ne leži u po-svećenosti svakom detalju i vrhunskoj izvedbi, njega treba gledati u okviru koncepcije, a to je sposobnost da ra-zonodi i zabavi publiku. Pritom se ne želi dovesti u pitanje zanatska umješ-nost izvođača, u koju nema sumnje, nego činjenica da ponekad nije do-voljno samo zabaviti publiku, već i po-nuditi upečatljivi specifikum, posebice ako ansambl nastoji zauzeti redovito mjesto u repertoaru koncertnih kuća i promovirati se na sceni.

KO

NC

ER

TI

Rina Kaçinari i Jelena Popržan

Kvintet Simply Brass

MAT

THIA

S KR

ANEB

ITTE

R

15BROJ 171/172, PROSINAC 2011.

58. ZAGREBFEST USPJEŠNO ODRžAN 25. STUDENOGA U STUDENTSKOM CENTRU

Uglednim debitantima radost pobjedePiše: Maja Sabolić

Grand prix odnio je Marko Tolja u Rijeku, friški debitant u kantautorskim vodama koji je za svoju pjesmu Ljubav u boji napisao glazbu i stihove

Ne samo u nas, festivali imaju svoj vijek trajanja — pojave se i poput

kometa održe dulje ili kraće vrijeme na tamnom nebu estrade, da bi konač-no utonuli u bespuća suvremenih za-htjeva komercijalnosti i vlastitoj nepri-lagodljivosti trendovima. Tome, sada već pomalo arhaičnom predstavljanju novih pjesama, uspješno odolijevaju još samo talijanski Sanremo koji je toliko garnirao glazbenu ponudu svim ostalim vidovima show businessa da nerijetko primarni razlog pjesme za-stane negdje u pozadini i Eurosong koji preživljava vjerojatno najviše zbog mogućnosti onih koji su u najužem organizatorskom krugu. Takvi sva-ke godine proborave desetak dana na ugodan i zabavan način, bez preveli-kog napora, u drugoj zemlji. Konač-no, tu smo i mi — od zemlje koja je svojevremeno imala festivala koliko čitava Europa zajedno, knjiga je spa-la na pet–šest slova. Srećom, tu je još uvijek jesenski susret s najstarijim od svih njih — Zagrebfestom. On u star-tu ima prednost jer se radi o godišnjoj priredbi Hrvatskog društva skladatelja i jedina je glazbena tribina na kojoj bi radove, do kojih im je posebno stalo, trebali ponuditi svi članovi Društva. Međutim, tu se krije i slaba točka: nekoketiranje sa »žutom« stranom od-bija medije kojima su zanimljive samo ekscesne situacije. Srećom, umjetnički direktor Hrvoje Hegedušić ove je go-dine uspio okupiti solidan program, kako u autorskom, tako i u izvođač-kom pogledu, sadržajno raznolik (što je uvijek odlikovalo Hegedušićev izbor), interpretativno (uz dva slabija trenutka) vrlo vrijedan i — najvažni-je — opet uz snažnu infuziju novih imena. Sve festivalske pjesme otisnute su na CD–u koji je već te večeri bio u ponudi u foyeru Studentskoga centra.

Uzbuđenje nazočnih djevojčicaOve godine svota ispisana na pobjed-ničkom čeku bila je bitno manja, ali zadržala su se tradicionalna prizna-nja, pa je tako plaketu za najbolje sti-hove zavrijedio Luka Bulić pitajući Tko si (L. Bulić / L. Bulić / A. Gelo), dok je najdomišljatiji aranžman za Festivalski orkestar pod ravnanjem Alana Bjelinskog napisao Predrag Martinjak za Kob višestrukog laure-ata ove manifestacije, Ante Pecotića. Pjesmu su izveli Sabrina i Bojan uz radosno uzbuđenje nazočnih djevoj-čica u dvorani. Vrlo lijepe trenutke pružile su nam interpretacije Zorice Kondže (zar smo sumnjali?), Davora Radolfija, Lidije Bačić, Suzy Rubato i Kristijana Matijaševića, ali između 17 ponuđenih pjesama neke su mora-le ostati bez slavodobitničkog vijen-ca, pa će tako Damir Berglez, Suza-na Matušan, Mario Fiedler, Robster Martin, Miran Hadži Veljković, Da-vor Juraga, Robert Grubišić, Že-ljen Klašterka i Joško Banov morati pronaći bolji put do srca publike, ali i stručnog žirija Društva. Žiri je ove godine radio u sastavu N. Bratoš, B. Djurdjević, M. Softić, T. Eterović i H. Hegedušić. Zoran Mišolongin ove se godine mo-rao zadovoljiti trećim mjestom, iako bi lako iduće godine upravo njegov Sunčan je dan mogao dobiti nagradu za najizvođeniju skladbu u radijskim programima, zahvaljujući interpreta-ciji Hane Hegedušić, kao i aranžmanu Tomislava Modrića. Na drugo mjesto žiri je uspeo skladbu Mire Buljana Što god sa stihovima Sonje Buljan u lije-pom predstavljanju novoga darovitog imena Joce Panova.

Poput kralja MideBaš kao i na festivalu, prije no što za-bilježimo dobitnika grand prixa reci-mo da je dvostruku nagradu, publike u dvorani, kao i posebno odabranih na-zočnih slušatelja Hrvatskog radija, uz puno odobravanja primio Branimir, treći pobjednik iz obitelji Mihaljević (koji se nije rodio kad je njegov djed Branko 1964. pobijedio s Golubovima, a otac Mario u više se navrata penjao na pobjedničko postolje). Njegova tek započeta umjetnička suradnja s pr-vakom Opere zagrebačkog HNK–

a Tvrtkom Stipićem, očito nije bila teška. Tako lako je, najavili su autori, tek početak jednog lijepog glazbenog prijateljstva. Decentna i uvijek tako ugodna Bar-bara Kolar imala je laku dužnost objaviti pobjednika 58. Zagrebfesta. Grand prix (uz novčanu nagradu) odnio je u Rijeku Marko Tolja, friš-ki debitant u kantautorskim vodama koji ovih dana poput kralja Mide u zlato pretvara sve čega se dotakne. Za svoj uradak Ljubav u boji napisao je glazbu i stihove, dok su mu u aran-

žmanu pomogli Olja Dešić i Zvjez-dan Ružić.58. Zagrebfest objektivno je učinio značajan iskorak u odnosu na prošlu godinu: pjesme su kvalitetne, inter-pretacije solidne, s nekim od trenutno prvih imena hrvatske scene. Uspiju li sada organizatori promišljenim medij-skim presingom potvrditi te vrijedno-sti, Zagrebfest mogao bi se relativno lako vinuti na mjesto koje mu objek-tivno pripada. Jer — budimo realni — pravi posao tek sad počinje.

FE

STIV

ALI

DEVEDESET GODINA MUZIČKE AKADEMIJE U ZAGREBU

Rasadnik talenataPiše: Jagoda Martinčević

Prošlo je više od pola stoljeća otkako se o novoj Akademiji piše i govori, otkako se mijenjaju moguće lokacije, no posljednja koja je, čini se, izvjesna, još nije dogotovljena — i tako Muzička akademija dočekuje i otpraća 90. godišnjicu kao podstanar na istom mjestu gdje je i započela s radom

Muzička akademija u Zagrebu direktan je nasljednik Muzič-

ke škole Hrvatskog glazbenog zavo-da koja je svojim radom započela 16. veljače 1829., piše dr. sc. Krešimir

Kovačević. Do danas, u prigodi pro-slave 90. obljetnice naše najstarije glazbene visokoškolske ustanove koja prvi rođendan broji od 2. kolovoza 1921., kada je nazvana Kraljevskim

konzervatorijem, adresa joj se nije promijenila. Ili nije djelomično, s obzirom na čak četi-ri lokacije na kojima djeluje danas. A proš-lo je više od pola sto-ljeća otkako se o novoj Akademiji piše i go-vori, otkako se mije-njaju moguće lokacije, no posljednja koja je, čini se, izvjesna, još nije dogotovljena. I tako Muzička akade-mija dočekuje i otpra-ća 90. godišnjicu kao podstanar na istom mjestu gdje je i zapo-čela s radom. Sličnog primjera nema čini mi se nigdje u svijetu, pa je to i razlog ovakvog početka teksta koji bi zapravo morao biti srdačna rođendanska čestitka ustanovi iz koje je poteklo sve što

generacijama, pa i danas, u Hrvatskoj svira, pjeva, sklada, podučava... I još nešto, čini mi se ne manje važnim, Muzička akademija u Zagrebu zapra-vo skromno odabire datum početka svojega postojanja, 90 godina od služ-benog proglašenja Kraljevskim kon-zervatorijem, iako su tome prethodili različiti nazivi i ustroji škola i konzer-vatorija na istome mjestu, ali pod patronatom Hrvatskoga glazbenog zavoda u kojima su podučavala i zna-čajna imena kao što su Vaclav Huml, Fran Lhotka ili Svetislav Stančić. Na-glašavam skromnost stoga što se jedna druga zagrebačka glazbena ustanova, već neko vrijeme, diči tradicijom od stoljeća i 40 godina, iako za to nema baš nikakva uporišta jer su u to vrije-me u Zagrebu »muzicirali« amateri!

Vrh i kruna profesijeNo, vratimo se našoj doista najstari-joj visokoškolskoj glazbenoj ustanovi čiji su brojni polaznici kroz proteklih devet desetljeća najprije utemeljili, a zatim i oplemenili glazbeni život pro-fesionalizirajući ga u brojnim segmen-tima, od izvođačkih umjetnosti, preko pedagogije do muzikologije. Genera-cije profesora i studenata od samoga početka bavilo se jednim — glazbom

koja je prirodnim putem nastavljala svoj put diljem Hrvatske, a dakako, i u inozemstvu. Brojni su umjetnici i skladatelji koji su po završetku studija ostvarili velike međunarodne karijere i bilo bi nepravedno bilo koga izdvaja-ti, odnosno nekoga izostaviti, no valja svakako istaknuti da je Muzička aka-demija uvijek bila pravi rasadnik tale-nata i uvijek je znala prepoznati one koji su je — postajući umjetnici — predstavljali u svijetu. Ne manje važ-ni bili su i ostali, oni manje poznati, ali iznimno dragocjeni studenti koji su znanja stečena na Muzičkoj akademiji htjeli i znali prenositi novim narašta-jima glazbenika kao vrsni pedagozi, dostojni nasljednici svojih profesora. A bilo je, dakako, i onih koji su nakon studija, odabirući neko drugo zvanje, zauvijek ostali odani glazbi i onome čemu su ih naučili njihovi učitelji. Sve to danas čini splet značajki koje od-likuju dug i samozatajan rad glazbe-nika, bez obzira kojem se određenju (»fahu«) priklonili. Jer, studij na Mu-zičkoj akademiji vrh je i kruna dugo-godišnjega puta svakoga koji glazbu izabire kao profesiju. Mnogo je zna-nja i vještina potrebno da bi se talent ili umješnost probili do završnice koja pretpostavlja profesiju jednog pjevača, pijanista, puhača, skladatelja, člana

orkestra ili zbora. Za svakoga od njih, studij na Muzičkoj akademiji znači korak do odabrane profesije. A mnogi ostaju u istoj kući, sada kao pedagozi i tako u krug, svi se bave glazbom na brojne različite načine.

Predstavljena monografijaO svemu tome svjedoči i ova obljetni-ca od devet desetljeća koja je 25. stu-denoga svečano obilježena u dvorani Hrvatskoga glazbenog zavoda. Bilo je prigodnih govora, pozdrava i dodje-la plaketa, među mnogima prisutne su pozdravili aktualni dekan Mladen Janjanin i Rektor Sveučilišta u Zagre-bu Aleksa Bjeliš, studenti su svirali i pjevali, a promovirana je i opsežna monografija o Akademiji urednice Erike Krpan. Jedno od uvodnih slo-va napisao je i Predsjednik Republike Hrvatske, nekadašnji student i nastav-nik Akademije, skladatelj Ivo Josipo-vić. Spomenuo je i Platona i Epikura i izrekao mnogo lijepih riječi pono-seći se svojim iskustvom stečenim na Muzičkoj akademiji. Može li danas svojim autoritetom pripomoći da Mu-zička akademija u Zagrebu što prije izgubi podstanarski status?

OB

LJE

TN

ICE

Hrvoje Hegedušić uručuje nagradu Marku Tolji

DAV

OR

HRV

OJ

Muzička akademija — naslovnica monografije Erike Krpan, dizajnirao Luka Gusić

16 BROJ 171/172, PROSINAC 2011.

ZVONKO ŠPIŠIć, LEGENDA HRVATSKE GLAZBE I ZAGREBAČKE ŠKOLE ŠANSONE

Trešnjevka je bila i ostala moj domRazgovarao: Jure Ilić

Veliki šansonijer i skladatelj govori o karijeri, počecima, javnom angažmanu, o turnejama na kojima su ljudi plakali dok je izvodio Suzu za zagorske brege, o Vici Vukovu, Trešnjevci...

Da je Zvonko Špišić u životu skladao samo Suzu za zagorske brege, bio bi zlatnim slovi-

ma upisan u veliku antologiju hrvatske glazbe. Ta je pjesma postala neka vrsta nacionalne himne, simbol ne samo Hrvatskog zagorja, nego i jed-nog turbulentnog vremena. A nakon legendarne izvedbe Vice Vukova na Krapinskom festivalu, Suzu je svojim prelijepim, snažnim i baršunastim glasom izvodio i Zvonko Špišić, kao i deseci dru-gih najpoznatijih hrvatskih glazbenika, pa je ta pjesma postala općeprihvaćeni dio najbolje na-rodne pjesmarice. No začudo, pjesma uopće nije spomenuta u njegovoj biografiji na Wikipediji, pa čak ni u nekoliko vrlo relevantnih hrvatskih biografskih zapisa.Cijeli je život Zvonka Špišića ispunjen finim me-lodijama, pjesmama koje su pobjeđivale na fe-stivalima i oduševljavale generacije. On je naj-nagrađivaniji autor Zagrebačkog i Krapinskog festivala, a donedavno i treći najnagrađivani-ji autor na Splitskom festivalu. Ujedno, Špišić je autor desetaka velikih hitova čije vrijeme ne prolazi. Podjednako su to njegova (i Slamnigo-va) Barbara, Zvona moga grada (ponovo u izvedbi Vice Vukova), kao i vječne uspješnice Milioner, Bicikl, Kockar te znamenite pjesme posvećene Zagrebu i Trešnjevci... Jedan je od najuglednijih predstavnika zagrebačke škole šansone, a osnivač je i dugogodišnji direktor Chansonfesta. Ujedno, objavio je i tri knjige poezije, a neke od pjesama spadaju u vrh hrvatske lirike. Bavio se također uspješno slikarstvom i izlagao na mnogo samo-stalnih i skupnih izložbi. Bio je i javno angaži-ran, nekada u socijalizmu u Hrvatskom saboru, jedan je od rijetkih bez partijske knjižice, a vrlo je važan njegov angažman u Hrvatskom druš-tvu skladatelja gdje je u raznim mandatima bio predsjednik, potpredsjednik i tajnik. Za ukupan rad dobio je niz nagrada, priznanja i odlikovanja, među ostalima, Nagradu Porin za životno dje-lo te ovogodišnju Nagradu »Milivoj Körbler« za autorsko stvaralaštvo u području popularne na-grade za životno djelo Hrvatskog društva skla-datelja. U obrazloženju, uz ostalo, navedeno je: »Pjesnik svakodnevice, svoga grada i kvarta, svo-jim šansonama crta sebe i vlastite sugrađane, ali i društvenu situaciju lirskim, a često i britkim iro-ničnim diskursom.« Zdravlje mu danas ne dopušta da se svakodnev-no prošeta svojom Trešnjevkom i susretne brojne prolaznike koji su ga obično pozdravljali kao da su najbolji prijatelji, premda ih većinu uopće nije poznavao.

Pjesme iz filmovaGlazbom ste se počeli baviti još 1958. godine.Ne znam što mi je tada bilo (ha, ha, ha)...Kakvo je to bilo vrijeme, gdje se počinjalo?Varijete. Sve je tamo počelo. Kod Vikija Glowa-tzkog. Godinu prije mene tamo je, na primjer, počeo Toni Kljaković. Ja sam bio samouk, nisam

imao formalnog glazbenog obrazovanja, ali sam došao s notama za orkestar, što tada nije bio uo-bičajeno. Pitali su me svirači — koji je to ritam? Pa, k vragu, tango! Mnogi su tada pjesme skidali s radija ili rijetkih ploča po sluhu. Bilo je teško i moralo se puno učiti i raditi. I radio sam to pede-set godina i rekao — sad je dosta! Jer kad ti odu najbolji prijatelji, poput Drage Britvića i drugih, onda kažeš — gospodo, odoh i sam malo kući!Gdje ste i za koga snimili prvu pjesmu?Nakon nastupa u Varijeteu, mnogima se svidjela moja pjesma, pa su me pozvali u studio Radio Zagreba na snimanje. Moram priznati da mi nije išlo. I tada sam odlučio da ću to naučiti i savladati ili pak možda i neću... Dvije godine nisam na-stupao i onda sam imao sreću dvije godine nastu-pati s odličnim orkestrom u Esplanadi. Mnogi su se u to vrijeme gurali na to mjesto. Nagovarali su orkestar da me zamijene, ali oni nisu htjeli ni čuti. Mene su tada zvali pjevati u Njemačku za velike novce, ali nisam pristao i dobro sam na-pravio. Tada nisam toga bio svjestan, ali sam po-stao jedan od pet najtraženijih pjevača države. A tada sam još uvijek učio. Na kraju, nakon dosta godina, vratio sam se u onaj studio Radio Zagre-ba s novom partiturom i snimanje je ipak moglo početi. Pojma više nemam gdje sam potom na-stupao i gdje sam sve gostovao.Bili ste često na festivalima?Bilo je toga puno. U Zagrebu, Opatiji, u Splitu, Krapini, Sarajevu, u Beogradu, Boga pitaj gdje sve ne. O televiziji da i ne govorim. Mene je, da tako kažem, onda uzeo pod svoje Angel Miladi-nov kojemu sam se svidio nekim nastupom. On je u to vrijeme vodio emisiju o filmu, a ja sam kroz jedno pedeset do sedamdeset emisija morao pjevati pjesme iz tih filmova.Kad se počinju izvoditi Vaše pjesme?Prva je bila Milioner na Zagrebačkom festivalu. Ta je bila velika i značajna, a poslije je bilo svega i svačega.

Bilo je velikih uspjehaSurađivali ste i s drugima. S kim najradije?Pjevali su praktički svi u ovoj zemlji moje pjesme ili na festivalima ili su ih snimali na ploče. Najvi-še ih je snimio Vice Vukov. On je to radio sjajno. Dao bih mu note i tekst i zaboravio na to. On je sve obradio i napravio sam, po svojoj mjeri. Po-čelo je s Dalmatinskom elegijom, da, to je bila prva i svi su se pitali što je to, čije je to. Onda su došla Zvona moga grada i bio je to jako veliki uspjeh. Trebalo mi je vremena da shvatim kako se radi dobra pjesma i za koga je. Surađivao sam s pre-ko četrdeset autora tekstova, najviše i najradije s mojim pokojnim prijateljem Dragom Britvićem i s desecima pjevača. Imam svakakvih iskusta-va. Jednom me nazvao Ivo Robić koji je imao sa-vršenu dikciju, a morao je negdje otpjevati moju Suzu za zagorske brege i pitao da mu kažem što

ja to pjevam u nekom stihu. Bože dragi, on da nije čuo!Išao sam na velike i dobro organizirane turneje, ali morao sam se u isto vrijeme brinuti za mamu, suprugu i dvije kćeri. Bile su to dobre turneje za naše iseljenike po Europi, ali je sve bilo jako na-porno. Pjevam tada Suzu za zagorske brege, a svi u publici plaču! Morao sam gledati negdje drugdje da ne uhvati i mene. Tako je bilo i u Australiji, Americi, Kanadi, svugdje...Uz glazbu ste se bavili poezijom i slikarstvom. Je li Vam to ipak bilo manje važno od glazbe?Nema tu ništa manje važno ili sporedno. Da bi se bavio glazbom, moraš poznavati slikarstvo. Ima dosta zajedničkih pojmova u tim različitim umjetnostima. Govori se na primjer o kompozi-ciji, o tonalitetu... Mene je to od djetinjstva zani-malo, zato sam se time i bavio. Ne mogu uopće govoriti o tome što mi je najvažnije. Imam pre-ko 370 snimljenih pjesama, a nadam se da ih je 50–60 jako dobrih. Ne bih ništa izdvajao iz sve-ga toga.Svakako je zanimljiv Vaš uspjeh na Splitskom festi-valu. Kako je to bilo?Da, bilo je velikih uspjeha, a mene su pitali kako ti, kao Zagrepčanin, možeš pisati takve dalma-tinske pjesme? A ja sam im odgovorio: pa ja sam Hrvat! Sve je to moje i naše. Kako neću razu-mjeti splitski govor, ako razumijem engleski ili bugarski... Ne ide mi u glavu kako ovo ne bih razumio.

Dobri ljudiMožete li se podsjetiti vremena kad je politički na-stradao i vaš prijatelj Vice Vukov?Bilo je tu svega. Svašta je rečeno o tome. Morate znati da je i Vice bio težak čovjek. Recimo, Ar-sen Dedić ga je javno branio, a on mu je vratio tako da ga je napao da vuče narod na krivu stranu svojim šansonama, tako nekako... Onda sam ga ja oprao pred drugima zbog toga. Jako se iznena-dio jer nisam bio poznat po napadima na druge. Ali sam se odlučio ipak dalje ne miješati u sve. K vragu, kud ću ja u politiku? Reći ćete da sam tada bio i u Saboru. Jesam, ali ne kao političar nego kao zastupnik za kulturu. I kada se Vice vratio u Zagreb, bio sam prvi koji ga je pozdravio, izljubio i što god hoćeš... Nisu me zanimale posljedice. Niti ih je bilo. Radi se o tome da je on vjerojatno najveći pjevač naše zabavne glazbe. Sa savršenim glasom i savršenom dikcijom. Ali, bio je prgav.Vrijedan je Vaš javni rad, najprije u ondašnjem Saboru i kasnije u HDS–u. Što se sve moralo napraviti?Joj, o tome vam mogu pričati do ponoći. Ali svo-di se na to da u Saboru nisam bio samo fikus, kako se obično tada mislilo. Radio sam na do-brobit umjetnika i mnoge su stvari prošle, hvala Bogu, postoje zapisnici iz tog vremena. U HDS–u sam imao dobre ljude oko sebe koji su me po-državali i napravljeno je puno. To su vrlo kom-plicirane stvari, neću spominjati ljude da koga ne izostavim, ali radilo se i važno je da je tada sve postavljeno tako da je do danas izdržalo vrijeme i izazove. I na kraju, molim Vas, opišete Trešnjevku!Trešnjevka je moj dom. I gotova je priča. Ovo nije moja kuća, ovo je moj dom. To je vezano i za ljude koji ovdje žive. Kad sjednem u kafić s prijateljima, stalno netko prolazi i pozdravlja. Za većinu ne znam ni tko su ni što su, ali ako netko prođe i kaže »Dobar dan«, onda su to moji ljudi, moji sugrađani. Eto, to je Trešnjevka.A što je za vas zagrebačka škola šansone? Ima li ona sličnosti ili uzora u svijetu?Dozvolite da vam na to ovako odgovorim: moja Trešnjevačka balada nema ni uzora niti sličnosti s bilo čim. Ma, to je samo jedna pjesma. Nikad nisam htio uzore ni sličnosti. Ja sam samo je-dan mali trešnjevački dečko i to je moja pjesma. Upoznao sam mnoge velike šansonijere koji su tada već bili velike europske zvijezde, ali pusti mene od njih. Meni je bilo dobro i ovako.

RA

ZG

OVO

RI

Zvonko Špišić

RO

BER

T M

ILEV

OJ

BA

ŠTIN

A

NA UNESCO–vu LISTU UPISANA JOŠ DVA HRVATSKA GLAZBENA FENOMENA Na UNESCO–vu Reprezentativnu listu svjet-

ske nematerijalne baštine čovječanstva, 27. studenoga ove godine upisana su još dva hrvatska glazbena fenomena — nijemo kolo s područja Dalmatinske zagore i bećarac, tradi-cijski vokalno–instrumentalni napjev poznat na području Slavonije, Baranje i Srijema.

Odbor koji je zasjedao u Indoneziji, razmatrao je više od 80 nominacija iz cijeloga svijeta, a na Listu je uvršteno njih 19. Time je Republika Hrvatska dosad upisala čak dvanaest kulturnih fenomena i po broju prednjači u Europi, a na svjetskoj razini ispred nje su Japan, Kina i Ko-reja. Svaki od njih predstavlja neki od fenome-na naše nacionalne pučke kulture kroz koju se uvijek slavi ljudska kreativnost i kulturna razno-likost. Hrvatska nematerijalna kulturna baština, iako pripada zemljopisno nevelikom području, nadasve je bogata folklornim nasljeđem, a nje-gova specifičnost nije samo pitanje regionalnih razlika, nego mikro specifičnosti kojima se izra-žava lokalni identitet određene male zajednice. Upravo ta činjenica našem folkloru daju poseb-nost na svjetskoj razini.

Među tih dvanaest nacionalnih dobara koji su postali dio nematerijalne baštine cijeloga svije-ta, području glazbe također pripadaju dvogla-sje tijesnih intervala Istre i Hrvatskog Primorja, ojkanje (svrstano na UNESCO–vu posebnu Listu za hitnu zaštitu), godišnji proljetni ophod Kraljica — Ljelja iz Gorjana (Osječko–baranjska županija) te procesija Za križen na otoku Hvaru koje uključuju i glazbene značajke. Ostala zašti-ćena dobra su Festa Sv. Vlaha iz Dubrovnika, umijeće izrade drvenih tradicijskih dječjih igra-čaka s područja Hrvatskog zagorja, godišnji pokladni ophod zvončara s područja Kastva, čipkarstvo u Hrvatskoj — Pag, Hvar, Lepogla-va, Medičarski obrt s područja sjeverne Hrvat-ske i Sinjska alka. (S.R.)

Vrličko kolo

HRT GLAZBENA PROIZVODNJA JAZZ ORKESTAR HRT–A RASPISUJE

NATJEČAJza nove jazz skladbe koje će biti izvedene u ožujku 2012. godine u Studiju Bajsić u okviru koncertne sezone Jazz orkestra HRT–a

Organizatori žele poticati stvaralaštvo za standardnu formaciju big banda u sastavu:

– dva alt saksofonista koji sviraju i flaute – dva tenor saksofonista koji sviraju i klarinete – bariton saksofonist koji svira i bas klarinet – četiri trubača – četiri trombonista – ritam sekcija: dvije gitare, glasovir, kontrabas (bas–gitara), bubnjevi i udaraljke

Autori skladbi trebaju predati partiture i dionice u PDF formatu na CD–ROM–u. Trajanje skladbi je ograničeno na sedam minuta. Jedan autor može predati samo jednu skladbu.

Rok predaje radova je do 15. veljače 2012., osobno ili poštom na adresu: Ivan Potočnjak, Glazbena proizvodnja — Jazz orkestar HRT–a, Prisavlje 3, Zagreb.

Za sve dodatne informacije nazvati:

Saša Nestorović, dirigent Jazz orkestra HRT–a — 091/528–1581

Ivan Potočnjak, urednik Jazz orkestra HRT–a — 099/634–7090

17BROJ 171/172, PROSINAC 2011.

Bruno Vlahek na gala koncertu Glazbenici za mir u MoskviP ijanist Bruno Vlahek nastupio je 1.

studenoga 2011. na gala koncertu Glazbenici za mir koji je održan pod pokro-viteljstvom Patrijarha Ruske pravoslavne crkve i moskovske Gradske uprave u kate-drali Krista Spasitelja u Moskvi. Za nastup na koncertu kojim su se kroz glazbu pro-movirale različite kulture i pomirba među narodima, odabrano je jedanaest pijanista iz dvanaest zemalja. Uz našega predstavni-ka, nastupili su glazbenici iz Azerbajdžana, Armenije, Cipra, Egipta, Grčke, Izraela, Japana, Južne Osetije, Rusije, Srbije i Tur-ske. (B.P.K.)

Dominosa ADHD: Haute couture Mirele Ivičević praizvedena u BraziluNajnovije djelo mlade splitske skla-

dateljice Mirele Ivičević, Dominosa ADHD: Haute couture, praizvedeno je 29. kolovoza na festivalu suvremene glazbe Bienal Musica Hoje u brazilskom gradu Curitibi. Skladba za sopran — glumicu, flautu, klarinet, violinu i violončelo, inače posljednja iz skladateljičina ciklusa Do-minosa, nastala je na narudžbu austrijskog Ensemblea Platypus, a europsku premijeru doživjela u listopadu ove godine na otvo-renju koncertne sezone bečkog kluba Echo-raum. (B.P.K.)

Nagrada Tito Strozzi dodijeljena Dubravki Šeparović MušovićOdlukom Kazališnog odbora Hrvat-

skog narodnog kazališta u Zagrebu, Nagrada Tito Strozzi za najbolje pojedi-načno ostvarenje u zagrebačkom HNK 2011., dodijeljeno je Dubravki Šeparović Mušović, prvakinji zagrebačke Opere. Na-grada joj je pripala za ulogu Kundry u ope-ri Parsifal Richarda Wagnera, premijerno izvedenoj 26. ožujka ove godine. Uglednoj mezzosopranistici visoko priznanje uruče-no je 24. studenoga na svečanosti održanoj u matičnom Kazalištu. Odbor je radio u sastavu Viktor Žmegač (predsjednik), Ivka Dabetić, Krešimir Nemec, Zdenka Weber, Maja Đurinović i Tonko Ninić. (B.P.K.)

Deset godina kvarteta flauta 4 SyrinxH rvatsko–slovenski kvartet flauta 4

Syrinx koji čine flautistice Karolina Šantl Zupan, Marina Novak, Špela Benči-na i Darija Zokić, održao je 13. studenoga 2011. u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog slavljenički koncert u povodu 10. obljetnice djelovanja. Na programu su se našla djela I. Dekleve, W. A. Mozarta, J. S. Bacha, G. F. Händela, F. B. Mendelssohna, Bo-risa Papandopula i Marina Rabadana. Ansambl izvodi djela skladana izvorno za kvartet flauta i skladbe suvremenih sklada-telja pisanih za njih. Dosad je objavio dva nosača zvuka, Monochromiu (2006.), s dje-lima E. Bozze, Igora Dekleve, W. A. Mo-zarta, Primoža Ramovša, Josepha Laubera i Mladena Tarbuka te Sobu za štiri (2010.), s djelima Alde Kumara, Borisa Papando-pula, Frana Lhotke, Pavela Mihelčiča, Slavka Šuklara, Petra Obradovića, Marina Rabadana i Alfija Kabilja. (B.P.K.)

V

IJE

STI

UZ DVADESETU OBLJETNICU SMRTI KARLA METIKOŠA (8. VELJAČE 1940. – 10. PROSINCA 1991.)

Matt Collins za sva vremena hrvatskog rock ‘n’ rollaPiše: Jure Ilić

U zagrebačkom Kazalištu Kerempuh obilježena je dvadeseta obljetnica smrti pjevača i skladatelja koji je obilježio početke domaćega rock ‘n’ rolla, uz nastup njegove vječne muze Josipe Lisac te promociju njegova opusa i neformalne autobiografije

S lavni i tada rado čitani feljton u šesnaest nastavaka, objavljen 1971. godine u Plavom

vjesniku, jedan je od najboljih uvida u relativno kratku, ali poput komete sjajnu internacionalnu slavu Karla Metikoša, alias Matta Collinsa, jednoga od prvih, a svakako najzanimljivijih hr-vatskih rockera iz prve generacije. Na dvadesetu obljetnicu smrti, 10. prosinca, u zagrebačkom Kazalištu Kerempuh održana je neobična pri-redba koja je ujedno bila i podsjećanje na život velike zvijezde, promocija njegova opusa i auto-biografije Za dva kovčega slave. U Kerempuhu je prikazan vrlo zanimljiv polu-satni dokumentarac o životu Matta Collinsa, nakon čega su na njegovu glazbu Zagrebački plesni ansambl Snježane Abramović Milković izveli senzacionalno zanimljive i uvjerljive ple-sne točke. O Karlu Metikošu na sceni su go-vorili Ivica Krajač, njegov najbliži suradnik na prvoj (a čini se i najvećoj!) hrvatskoj rock operi Gubec beg i Klaudija Čular, urednica promovi-ranih izdanja. Oni su izabrali niz sjajnih deta-lja i anegdota iz Metikoševa života zbog kojih doista valja pročitati tu vrlo uzbudljivu knji-gu. Krajač je istakao kako je Karlo Metikoš bio rijetko talentiran skladatelj kojemu nisu smetale okvirne granice i ograničenja glazbenih formi, pa je u konačnici Gubec beg, po rezultatu, melodično-sti i izražajnosti, bio takav da bi ga mogao potpi-sati bilo koji svjetski poznati i priznati brodvejski majstor mjuzikla. Kao primjer, istakao je Janino ludilo koje nije ni patetično ni kičasto, a da je to doista tako pobrinula se osobno Josipa Li-sac. Na završetku predstave u Kerempuhu ot-pjevala je upravo Janino ludilo, istom snagom i ljepotom baš kao nekada u Lisinskom. Ta je pjesma ujedno sjajan Josipin izbor jer možda

najbolje opisuje njen osobni žal za najvećom životnom ljubavi. Za one koji ne znaju »riječ je, kada govorimo o Metikoševu alter egu Mattu Collinsu, o jednoj od prvih, najtalentiranijih, najintrigantnijih i najkarizmatičnijih osoba roc-ka s ovih prostora u sada već pedesetogodišnjoj povijesti«, napisao je prošle godine Siniša Ška-rica, najveći kroničar hrvatskog rock ‘n’ rolla i općenito estrade, ističući da je upravo Metikoš jedan od onih pojedinaca zbog kojih se i sam či-tav život bavi glazbom.

Legenda koja trajePrema Metikoševoj autobiografiji o vremenu dok je nastupao pod pseudonimom Matt Co-llins i prema dokumentarcu prikazanom te ve-čeri, po količini zbivanja i brojnosti velikih zvi-jezda, po usponu koji je slijedio nakon spavanja pod pariškim mostovima, prema desecima dje-vojaka, ljepotica, starleta, misica, barunica, pje-vačica i prevoditeljica, reklo bi se da je riječ o ne-kom romantičnom vremenu i zbivanjima koji su više plod mašte nego stvarnosti. No, povijest rocka dokazuje upravo suprotno, a u Metikoše-vu slučaju postoje ne samo fotografije, filmski zapisi i novinski isječci, nego i živi svjedoci koji će vrlo rado potvrditi mnoge dijelove njegove priče. A legenda traje i danas...Koliko god Za dva kovčega slave bili pisani za po-trebe ondašnjega Plavog vjesnika, pa zvuče kao osobno proživljene i doživljene reportaže, recimo da su zapisi Karla Metikoša tipičan i posve isti-nit slučaj biografije mnogih zvijezda rocka šez-desetih godina, od kojih su neki i kasnije osta-li slavni. Karlo je bio u prilici osobno upoznati mnoge slavne pjevače, od Paula Anke, preko Fatsa Domina, Little Richarda, Jerry Lee Lewi-

sa, Johnnyja Hollidaya i mnogih drugih, sve do velikih Beatlesa, Johna, Paula, Georga i Ringa!

Visoki standardi u skladanjuSve je započelo još 1958. godine u zagrebačkom Varijeteu gdje je jedan od pobjednika na natje-canju mladih talenata bio upravo Karlo Metikoš koji je već tada anticipirao snagu rocka, futuri-stički se uguravši baš u prvu garnituru rockera. Otišavši u inozemstvo, čak je i u Parizu bio je-dan od rock ‘n’ roll začinjavaca, kako su pokoj-ni Darko Glavan i Dražen Vrdoljak voljeli na-zivati one od kojih su stvari i događaji počinjali (izraz je preuzet iz povijesti hrvatske književno-sti i odnosi se na naše rane pjesnike i književ-nike). A Metikoš (uz neke druge junake) nije započeo samo domaći rock. On je autor prvo-ga hrvatskog konceptualnog albuma Dnevnik jedne ljubavi (1973.) sa svojom najvećom život-nom ljubavi Josipom Lisac. Mnogi ga smatraju najboljim u povijesti naše popularne glazbe, a i sam sam kupio barem pet primjeraka, jer su se oni prethodni izlizali, oštetili na gramofonu ili bili nepovratno posuđeni! Metikoš je autor prve hrvatske rock-opere Gubec beg (1975.) i Gričke vještice (1979.), da o drugim hitovima i albu-mima ne govorimo. Upravo je Dražen Vrdoljak smatrao kako su Metikoš i Josipa Lisac bili oni koji su uveli nove i visoke standarde u sklada-nje, tekstove i produkciju u domaćoj popularnoj glazbi i tako je nepovratno unaprijedili i učinili umjetnošću. I na kraju, dvadeset godina nakon smrti, pod-sjećanje na životni opus Karla Metikoša zavr-šava na istom mjestu gdje je sve i počelo, upravo u Kerempuhu, nekadašnjoj zgradi legendarnog Varijetea iz njegove mladosti i prvih uspjeha.

O

BLJE

TN

ICE

Josipa Lisac u Kazalištu Kerempuh

DAV

OR

HRV

OJ

18 BROJ 171/172, PROSINAC 2011.

Nedavno je sa zagrebačkog Kre-matorija ispraćena Ana Štefok,

poznata i obljubljena pjevačica po-pularne glazbe koja je 1964. postigla

veliki estradni uspon pra-izvedbom skladbe Balada (Pero Gotovac — Zvonimir Golob), posebno pisane za nju. Magistralnom izved-bom, ove, u ono vrijeme po-malo neuobičajene pjesme, postigla je do tada neviđenu reakciju pune dvorane koja ju je pozvala na pozornicu 19 puta. Tom je izvedbom na neki način inaugurirala neke nove putove hrvatske popularne glazbe, od želja i ideja grupe autora, do ta-kozvane Škole zagrebačke šansone.Veliki broj građana, uglav-nom generacijske pripad-nosti, kao i brojni kolege i njeni skladatelji, sa suću-ti i mnogo pažnje, ispratilo je ovu umjetnicu na putu u tišine Mirogojskih aleja. Ljepota njena glasa ostaje u trajnom sjećanju. Donosimo riječi, koje je izrekao pred odrom, Pero Gotovac, u ime svojih kolega i članova Hrvatskog društva

skladatelja, čije je skladbe godinama dostojno izvodila ova nadasve nadare-na i izuzetna umjetnica. (HDS)

Ne šumite vjetri...Još čujem glas što ga iz daljine dono-si noć...Znam, to je san... To je bol , koja mre u tami...

Ove noći lete tisuće ptica... Na krilima sna nose tisuće zvijezda...Jedna je pala na moj dlan poput suze... Sjaji i peče...

Noćas u svakom prozoru gori svjetlo što odnosi mrak...U tu gluhu noć, na moj prozor neće pasti ni trak mjesečine...

Ljubavi koju znam, već davno nema...Svaki dan i svaki tren, živi u mome snu...

Davne 1964. godine, mlada, pomalo zbunjena i uplašena djevojka prekra-snog uzbuđujućeg glasa, stupila je na festivalsku pozornicu gotovo osupnuta bljeskom reflektora što se rasuo po njoj pri stupanju na scenu. Spuštenih i pre-križenih ruku pristupila je mikrofonu čekajući znak za početak. Srce joj je burno udaralo, kao što je pjesnik Zvo-nimir Golob napisao u svojim ranijim poetskim inspiracijama: »... poput srca uplašene košute...«Dvoranom su zazvučali tonovi pjesme

pomalo neuobičajene. Autori su joj dali naslov Balada. U trenutku glaz-benog klimaksa, u trenutku vrhunca emotivnog naboja skrivenog u strofa-ma i rimama sadržaja priče, u suradnji zapisa što je izvirao iz glazbenog peto-crtja partiture te kao jednakomjerni i gotovo istoznačni suautor — kreator, dvoranu je ispunio zvonki Anin glas. U svim nijansama i detaljima. Bolni krik, premda svjesno pripreman i pla-niran kao umjetničko–izvedbeni re-kvizit, odjeknuo je gotovo nestvarno. Iznenađujuće, zarazno — emotivno. Dvorana je dočekala Anu na nogama i dugo, dugo nagrađivala aplauzom, kao dokaz ljubavi i zahvalnosti za pruženi umjetnički trenutak. Stranice dnevnih izdanja bile su ispunjene festivalskim izvješćima i Aninim Imenom ... »Zvi-jezda je rođena«!Draga Ana! — Prošlo je mnogo go-dina i mnogo dana od one večeri kada si pjesmom ispričala sumornu priču o »zvijezdi na dlanu što sja i peče«. Čud-nom igrom životnih putova i Tvoj je bio posut zvijezdama sreće i zadovolj-stva, radosti i tuge, vjere, patnje i sum-nji. Uvijek uz glazbu što Te ispunjala do posljednjeg kutka vlastitih životnih snova.Sada si tu. Opet osamljena, no okru-žena prijateljima i štovateljima. Svoju

zvijezdu si ispustila iz umornih ruku... Pekla te često — do bola... Podsjeća-la Te na trenutke ljepote, radosti i sre-će... Ležeći na Tvome dlanu, polako je tamnila gubeći sjaj... Ni boli više nije bilo...Svojim odlaskom, ostavljaš nam u na-slijeđe dio Tvoga »neba«, da kroz us-pomene zadržimo u sjećanju jedan veliki glazbeni talent, osobu dragu i privrženu prijateljima, a pri tome na-dasve skromnu i ponosnu.Ponovit ću stihove u koje si u svoje-mu zvjezdanom trenutku ulijevala sve svoje nade, svoju emotivnost, muzi-kalnost i bogomdanu ljepotu zvonko-ga glasa. Dakako — i svoju dušu.

Jer ljubav koju znam,te davno nema već,i živi u mom snusvaki dan, svaki tren...

Odmori se draga Ana... Zaslužila si!

Zagreb, Mirogoj — 9. listopada 2011.(Pero Gotovac)

PROTEKLA SU DVA DESETLJEćA OD SMRTI BORISA PAPANDOPULA

Sjećanja na vedroga MaestraPiše: Jagoda Martinčević

U času kada je odlazio bio je doajen među hrvatskim skladateljima, danas je trajno prisutan u hrvatskoj glazbenoj kulturi, a takav će i ostati, sudeći po učestalosti njegove glazbe u različitim koncertnim programima mlađe i srednje generacije glazbenika

Dana 16. listopada 1991. preminuo je Boris Papandopulo. Protekla

su dva desetljeća otkako nas je napu-stio omiljeni Maestro, a čini se kao da je još nedavno bio u kavani, na kon-certu, u društvu svoje kćeri Maje, koja je na žalost također vrlo brzo otišla. Zašto mi se čini da sam još nedavno s Maestrom razgovarala i pričala mu viceve koje je jako rado slušao? Možda zato što je, hvala Bogu, ostao prisutan sa svojom glazbom u emisijama Hr-vatskoga radija, djela mu se počesto čuju na koncertima, ni izdavači ga nisu zaboravili, a još mi je pred očima i u ušima dakako ona sjajna Papando-pulijana kada su u čast 100. godišnjice Maestrova rođenja studenti Muzičke akademije neumorno svirali njegova djela. Doista, u času kada je odlazio bio je doajen među hrvatskim skla-dateljima, danas je trajno prisutan u hrvatskoj glazbenoj kulturi, a takav će i ostati, sudeći po učestalosti njegove glazbe u različitim koncertnim pro-gramima mlađe i srednje generacije glazbenika.

Antologijski opusPrisjetimo ga se makar i u najkra-ćim crticama, jer o njemu bi se moglo mnogo pisati i satima pričati, o skla-datelju, dirigentu, pijanistu, piscu i kroničaru, naposljetku, o čovjeku ko-jega su svi poštovali i voljeli. »Boris se u kazalištu ni skim nije svadil, kad mu je dojadilo radije je otišel...«, pričao mi je otac, Papandopulov kolega u kazali-štima Zagreba i Rijeke. Vodio je neke principijelne novinske raspre, no sve je to bilo daleko od bilo kakve zločesto-će na koju nisu bili imuni neki njegovi kolege. Radije je sjedio za glasovirom i skladao te nanizao opus od oko 440 djela u kojemu su zastupljeni svi žan-rovi i sastavi, od solističke i komorne glazbe, vokalno–instrumentalnih dje-la, zborova te opera i baleta. Godine

1924. napisao je svoj prvi opus In petto degli amanti za sopran i komorni or-kestar, u godini smrti 1991. dovršava posljednje djelo, treći od Tri muzička stavka za Orlando za glasovirski trio. Između tih dviju skladbi smjestio se niz danas antologijskih djela među kojima u ovoj prigodi valja spomenuti tek nekoliko: kantata Laudamus (Sla-voslovije) praizvedena u Beču 1928., Concerto da camera (1929.), Contra-danza, Scherzo fantastico za glasovir i Dodolice, pučki obred za sopran solo i djevojački zbor (1932.), opera Sunča-nica (1935.), Muka gospodina našega Isukrsta (1936.), Sinfonietta za gudače (1938.), Hrvatska misa (1939.), Kon-cert za violinu i orkestar (1943.), kao i niz drugih djela među kojima su i šest gudačkih kvarteta, klarinet kvin-tet, brojni koncerti za fagot, čembalo, kontrabas, timpane, orgulje, ksilofon, glasovir i druga glazbala uz orkestar, dok iz novije produkcije treba istaknu-ti operu Rona (1955.), balete Tri ka-valira frajle Melanije (1976.) i Kraljevo (1980.), Osorski requiem (1977.), Osorski misterij (1978.) i Hommage à Bach za orkestar (1972.).

Vješti muzikantInteres za najrazličitije glazbene oblike i žanrove urodio je kod Papandopula i različitim skladateljskim pristupom koji seže od neoklasike i neobaroka, preko elemenata folklora, sve do pri-mjene dvanaesttonskoga niza. Ipak u svom tom obilju, njegov slog ostaje prepoznatljiv prvenstveno u brojnim često duhovitim motivičkim idejama koje oblikuje naglašenim smislom za boju i majstorskim poznavanjem in-strumentacije. Vokal mu je naglaše-no važan još od vremena kada njego-va majka, sopranistica svjetskoga glasa Maja Strozzi–Pečić praizvodi Concerto da camera i on se osobito očituje u dva najvažnija vokalna djela, u Muci gos-

podina našega Isukrsta i u Hrvatskoj misi. Papandopulova je glazba boga-ta i zvukom i emocijama, moderna je u svakom vremenu i isto tako privlač-na najširem slušateljstvu. No, o njoj je Maestro rijetko govorio, a nije ga oso-bito zanimalo ni ono što drugi govo-re. O glazbi je radije pisao, za nekoli-ko novina i časopisa, uvijek temeljito i jasno izlažući svoje mišljenje. Osobito su dragocjene ocjene o djelima njego-vih kolega i suvremenika (Cipra, Ha-tze, Brkanović, Kunc, Dobronić, slo-venski skladatelji i drugi) kao što su i pisana razmišljanja nekih skladatelja o njemu danas znakovita. Primjerice, Bruno Bjelinski je rekao: Papandopulo govori o sebi posredno; iz pomalo ironič-na odmaka, iz objektiviziranih situacija, i stoga »može sve«. A mlađi kolega Du-bravko Detoni ovako ga je okarakte-rizirao: Tako nijedna doktrina nije tri-jumfirala nad Papandopulom, ali ni on nije zavladao ni jednim skladateljskim kredom; glazbena ideologija i estetika s jedne strane i praktični, nadasve vješti muzikant Papandopulo s druge strane, odigrali su životnu partiju s neodlučenim ishodom.

Aristokrat duhomMuzikantska strana Borisa Papan-dopula zacijelo je proistekla iz njego-va nadasve uspješnog pijanističkog djelovanja u mladosti te dirigentskog rada u Zagrebu, Rijeci i Sarajevu. Uz simfonijske programe, najčešće je bio prisutan za dirigentskim pultom u operama ravnajući brojnim izvedba-ma takozvanog željeznog, klasičnog repertoara. Odrastajući u kazalištu, stekao je vještinu, ali i teatarski duh o čemu svjedoči i rečenica upućena or-kestru: Dečki, ak se raziđemo na broju 24, nađemo se opet na broju 53! Zbog takvog odnosa prema kazališnom po-slu, svi su ga voljeli, i pjevači i zboristi i orkestar, ali ne i »narodna vlast« 1945.

koja mu je zbog dužnosti ravnatelja Opere Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, u razdoblju između 1943. i 1945., zabranila na neko vrijeme jav-no djelovanje, pa se Maestro uputio u Dalmaciju gdje je — vozio kamion! Od vozača kamiona do redovnog čla-na, danas Hrvatske akademije znano-sti i umjetnosti, 1965., Boris Papando-pulo prešao je, kako mi je sam rekao, vedar put jer se mogao baviti onim što je najviše volio — skladanjem. Pote-

kao iz aristokratske obitelji — baka Marija Ružička Strozzi bila je jedna od najvećih hrvatskih glumica, majka Maja Strozzi — Pečić izvrsna pjevači-ca, stric Tito Strozzi glumac i prevo-ditelj među najuglednijim hrvatskim intelektualcima — Boris Papandopu-lo ostao je aristokrat duhom. Iznimno drag gospodin, golema talenta koji je hrvatskoj glazbi i kulturi ostavio jedan od najvećih zaloga.

SJE

ćA

NJA

Boris Papandopulo

ANA ŠTEFOK — IN MEMORIAM

Odlazak velikog talenta, osebujnog, lijepog i zvonkog glasa

Ana Štefok

19BROJ 171/172, PROSINAC 2011.

IN MEMORIAM

Sena (Srebrenka) Jurinac (Travnik, 24. listopada 1921. — Augsburg, 22. studenoga 2011.)

P reminula je sopranistica Sena Jurinac, rođena u Travniku od majke Bečanke

i oca Varaždinca. Umjetnica izvanrednih muzičkih i glasovnih kvaliteta, sugestivne uvjerljivosti u oblikovanju sopranskih oper-nih likova, u svojoj bogatoj pjevačkoj karijeri ostvarila je niz istaknutih uloga različitoga karaktera. Kao desetogodišnja djevojčica došla je u Zagreb, a nakon završene Muzičke akademije u Zagrebu, debitirala je u Operi Hrvatskoga narodnog kazališta 16. svib-nja 1942. ulogom Mimi u operi La Bohème Giacoma Puccinija. Iste je godine pjevala i naslovnu ulogu na praizvedbi opere Sunča-nica Borisa Papandopula. Od 1944. nastavlja opernu karijeru kao prvakinja bečke Dr-žavne opere. U Beču je prvi put nastupila 1. svibnja 1945. u operi Figarov pir Wolfganga Amadeusa Mozarta u ulozi Cherubina koja je obilježila njezinu karijeru. Njezina sljede-ća uloga Oktavijana u operi Kavalir s ružom Richarda Straussa također je postigla veliki uspjeh. Između 1946. i 1959. nastupila je na jedanaest koncerata s Bečkom filharmoni-jom. Gostovala je u mnogim opernim kuća-ma Italije, Austrije, Njemačke, Francuske i Engleske. Proslavila se kao tumač Mozar-tovih i Straussovih likova te kao Gluckova Ifigenija i Janačekova Jenufa. Samo u bečkoj Operi imala je 1268 nastupa, od toga je u nekim ulogama nastupala više od dvjesto puta. Tražili su je najveći dirigenti, poput

Dimitrija Mitropulosa, Clemensa Kraus-sa, Wilhelma Furtwänglera, Herberta von Karajana, Otta Klemperera, Karla Böhma i drugih. Pod vodstvom Lovre pl. Matačića, u Dubrovniku i Zagrebu, 1970. godine bli-stala je kao Leonora u Fideliu Ludwiga van Beethovena. Iste godine gostovala je u Za-grebu s ansamblom Bečke državne opere u ulozi Kompozitora u Arijadni na Naxosu Ri-charda Straussa. Od scene se oprostila 1982. nakon karijere duge četiri desetljeća ulogom Maršalice u operi Kavalir s ružom Richar-da Straussa. Od tada je živjela u Bavarskoj i bavila se pedagoškim radom. Odlikovanje Reda Danice hrvatske s likom Marka Ma-rulića dodijeljeno joj 1996. godine; 2001., u prigodi proslave 80. rođendana, dobila je odličje Srebrna ruža Bečke filharmonije, a glazbeni su je kritičari godinama veličali kao jedinstvenu prvakinju bečke Državne opere. Osamdeseti rođendan proslavila je i u Hr-vatskome narodnom kazalištu u Zagrebu. Tom prigodom uručena joj je nagrada Lo-vro Matačić Hrvatskoga društva glazbenih umjetnika. U povodu njezina 90. rođenda-na, Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu izvelo je Puccinijevu operu La Bohème, a u Muzeju Bečke državne opere otvorena je izložba pod naslovom Ponovno mi je ukazana čast. (HNK Zagreb)

Sena Jurinac

BO

RIS

ŠČ

ITAR

ZRINKO TUTIć NASTUPIO NA OVOGODIŠNJEM CHANSONFESTU

Skladateljev veliki povratak na pjevačku scenu Razgovarao: Jure Ilić

Naš ugledni kantautor i skladatelj govori o vlastitoj karijeri, o situaciji na hrvatskoj glazbenoj sceni, promjenama u prodaji nosača zvuka, zaštiti autorskih prava, Porinu i televiziji koja je eutanazirala estradu

Z rinko Tutić već je dugo jedan od nezaobila-znih skladatelja hrvatske popularne glazbe

zaslužan za mnoge velike karijere, za veliki broj hitova i pjesama koje se rado slušaju. Dovoljno je baciti pogled na njegov autorski dvostruki CD Četrdeset najvećih hitova i podsjetiti se da su kroz njegovu skladateljsku radionicu prošle Tajči, Severina, Maja Blagdan, Doris Dragović, ali i Massimo, Miroslav Škoro, Željko Bebek, pa sve do Miše Kovača, Gibonnija i drugih. Zrinko Tutić (s Rajkom Dujmićem), veoma je važan i po jednoj od najljepših hrvatskih domoljubnih i antiratnih pjesama Moja domovina koja je prije dvadeset godina okupila praktično sve najbolje s hrvatske estradne scene, a poznato je da je upravo on došao na ideju o utemeljenju hrvat-ske diskografske Nagrade Porin koja je postala jedinstvena institucija među glazbenim profesi-onalcima, u medijima, ali i za široku publiku.

U stalnom kontaktu s publikomKroz cijelo vrijeme zamalo četrdesetogodiš-nje karijere, Zrinko nije odustajao ni od samo-stalnih nastupa koji su se ipak vremenom pro-rijedili. Posljednji se dogodio na ovogodišnjem Chansonfestu kada je izveo vlastitu skladbu Su-sret. Bila je to dobra prilika za razgovor.Odavno Vas nismo vidjeli na nekom javnom nastu-pu, no izvodite vlastitu pjesmu na Chansonfestu. Je li to povratak na scenu?Ne možemo govoriti o povratku na scenu jer ja tu i tamo nastupim u nekim prigodama. Eto, 2003., nastupao sam na proslavi obljetni-ce Hrvatskog društva skladatelja, kao i sada na Chansonfestu...Pa ipak, prošlo je već osam godina...Chansonfest je za mene takva lijepa prigoda jer je u korijenima naše glazbene scene. Po vokaciji, kao autor, pjesnik i pjevač mogu baš tu pokazati što radim. Pjesma koju pjevam naslovna je u za-nimljivom dokumentarnom filmu Zdravka Fu-čeka, a on me i nagovorio da je izvedem. I opet ću, kada bude neka prigoda.Je li to možda i neka podrška Hrvoju Markulju, kao direktoru Chansonfesta?Može se i tako reći, a svakako je posveta Zvon-ku Špišiću koji mi je prvi dao priliku još 1981. kad je bio direktor i kad sam prvi put nastupio na Zagrebfestu. Hrvoje Markulj, kao ured-nik na televiziji, prepoznao je moju generaciju i davao nam podršku, još tamo od sedamdese-tih godina. A bili su tu Andrej Šifrer, Jadran-ka Stojaković, Miladin Šobić, Jadranko Črnko, Đorđe Balašević i ja. Bilo je to vrijeme kada smo bili u stalnom i neposrednom kontaktu s publi-kom, ne samo u velikom i malom Lapidariju ili poznatim klubovima, nego i u malim mjestima, u Domovima kulture ili čitaonicama, knjižnica-ma. Bio je tu i nezaobilazni Vladimir Mihaljek Miha koji je to provodio u praksu.Kako je to izgledalo? Možete li se prisjetiti tog vremena?S nama su išli i, recimo, Zlatko Vitez ili Enes Kišević, Goran Matović, čitale su se pjesme, pjevalo se i nastupalo. Svatko je imao svoj do-met, pa smo se tako i razvijali... Zagreb je u to vrijeme mogao imati istu večer koncert Izraelske filharmonije u Lisinskom, Lepu Brenu u Domu sportova, Juru Stublića u Kulušiću i mene u Domu na Savi, u Studentskom centru ili u La-pidariju. I još pet drugih koncerata. Ono što mi je grozno, jest da takvu kantautorsku scenu kojoj sam i sam pripadao ne vidim više! Mislim da se dogodila transformacija, pa danas mladi autori imaju nekakvu zaštitu kolektiva, oni su vođe u bandovima. Sjetimo se uostalom kroz povijest — Goran Bregović je, na primjer, u Bijelom du-gmetu, osim sebe, promijenio sve do jednog čla-na, pa ipak je to bilo Bijelo dugme. Ima takvih primjera koliko treba.Danas se, dakle, u glazbi događaju promjene,

ne samo na sceni kojoj pripadate. Recimo nosač zvuka...... je propao. Nedavno sam razgovarao s nekim uglednim kolegama o tome. Danas se u Hrvat-skoj po izdanju jedva može doseći tisuću prodanih komada. To je strašno! Ja vjerujem u oporavak koji će ipak biti dug i mukotrpan. Mi smo tercijarna djelatnost i ne ovisi sve samo o nama. Ali, eto i knjiga je bila propala, pa se vraća i to na lijep način. Vidim je posvuda, a ponovo je jako zanimljiva i kao lijep rođendanski dar. Dakle, povratak neko-ga od nosača zvuka, kako god se zvao, neminovan je. Ali tome treba prethoditi ekonomski oporavak jer ljudi su u nas danas na rubu... Imam priliku pratiti što se događa na stranim tržištima. Tamo se pad naklada dogodio samo u dijelu tinejdžer-ske generacije. Oni imaju vremena snimati, pržiti, i tako dalje. No, svi drugi, dakle od dvadeset go-dina naviše, imaju onih 15 eura za kupiti CD svog omiljenog pjevača ili izvođača. Glazba je ipak da-nas svima dostupnija, dogodila se neka demokra-tizacija, tehnološki je sve napredovalo, a i jedno-stavnije je snimati i stvarati. I tu je sad ključna zaštita autorskih prava?Da. Recimo, netko ima milijun klikova na Yo-uTubeu, a mi nažalost nismo njihova domena i od toga ne dobivamo ništa, dobivaju samo jaki i »njihovi«. Ali ljudi u ZAMP–u trenutno rade sjajan posao u mnogim smjerovima i mi ih jako podržavamo. Glavno je da većina shvati da je glazba nečije vlasništvo. Recimo, svatko zna da kad »za uspomenu« uzme pepeljaru u nekom hotelu da ju je ukrao. Jer je to opredmećeno. A kad netko »mazne« nečiju pjesmu za reklamu ili je izvodi i »prži«, ukrao je nečije autorsko i intelektualno vlasništvo. Tada zaboravlja da su u svijetu ljudska prava, intelektualno vlasništvo nedodirljivi i sveti. E tu je uloga ZAMP–a ne-zaobilazna i oni su jedini koji to mogu provesti.Možete li usporediti današnju situaciju s onom neka-dašnjom dok se za autorska prava brinuo SOKOJ?Bila je to glomazna organizacija, ali bilo je i tamo mnogo vrijednih ljudi. Mi smo u Hrvat-skoj imali veliku autonomiju i zapravo — nov-čanik u svojim rukama. Znalo se da je Hrvatska ekonomski moćnija, da je veća i redovitija na-plata, da nije isto kao u Crnoj Gori ili Makedo-niji gdje je sve to bilo slabije. I kada spomenemo samo neka skladateljska imena: Nikica Kalogje-ra, Đorđe Novković, Zrinko Tutić, Zdenko Ru-njić, Rajko Dujmić, već je sve bilo jasno.

Hrvatska glazba bez podrškePa dobro gdje su u nas danas izvori prihoda za glazbenike? Jesu li to koncerti ili turneje?Ma kakvi. Kada ste zadnji put vidjeli turneju bez sponzora? Pa, oni dijele ulaznice na cesti ili u svojim dućanima da dovuku publiku u dvo-ranu. U moje vrijeme, išli smo na turneju i svi-rali dva koncerta u istom danu, da bi se kako

tako pokrili jer se moralo najprije platiti razglas i rasvjetu, a nama što ostane. Ali, karte su tada kupovali oni koji su željeli čuti baš svog izvođa-ča i znali su sve njegove pjesme. Danas većina gostuje na lokalnim feštama gdje se nastupa na gradskom trgu ili u dvorani, a plaća se iz općin-skog proračuna. Tamo se nastupa pred velikim mnoštvom, ali to je zapravo ničija publika! Naj-gora je besplatna publika jer svi oni koji su doš-li na takav koncert iz čiste dosade, znaju da ćeš opet, ti ili netko drugi, doći na njegov »svetac« i on više nikada na Vas kartu neće potrošiti.Vi ste i osnivač Porina. Što danas znači ta Nagrada profesionalaca profesionalcima?Već sam više puta govorio o tome. Podržali su me pokojni Dražen Vrdoljak, zatim Veljko Des-pot i drugi ljudi. Podršku su tada dali HRT i Tonči Vrdoljak. Veliki uzor bio nam je Grammy gdje smo otišli po savjete i iznenadili se kad su nam rekli da je njima trebalo dvadeset godina da ljudi prestanu glasati »protiv« i da počnu glasati »za«. I bilo je tako. Danas se Porin kreće u do-brom smjeru, s određenim promjenama u hodu. Možda su bitne i internetske kategorije, naravno one legalne, a vrlo je važna i dobra glasačka lista. Na tome treba puno raditi. Same nagrade mogu biti samo odraz bolje ili gore sezone za koju su vezane i Porin je tako prava slika trenutnog sta-nja u hrvatskoj glazbi.Uz podršku televizije svakako?Da, za prijenos Porina. Ali ima jedan veliki pro-blem. Naša nacionalna televizija eutanazirala je hrvatsku zabavnu glazbu. Ima tamo svakakvih informacija o »zvijezdama«. Te ovaj rekao ovo, te onaj napravo ono. Ali, recite mi molim vas, koja je to emisija u kojoj se predstavljaju neki novi pjevači? Recite mi naslov emisije u kojoj, na primjer, pjevač Dražen Zečić može predsta-viti svoju novu pjesmu? Tamo netko mora sve ispočetka posložiti. To nije tuđa televizija, to je naša televizija.A radio? Ima dosta postaja koje emitiraju samo ili pretežno stranu glazbu. E, to je odraz našeg kolonijalnog mentaliteta. Eto, recimo, jedan radio koji je sada u krizi, a nekada je imao odlične političke emisije i nima-lo domaće glazbe. Zašto? Jer netko misli da je to nacionalno, a kad je nacionalno odmah nije dobro. Ali to je manjina. Naravno, potrebita je manjina, ali ne na štetu svih ostalih. Tko je taj da nam određuje što valja, a što ne? Nemam ni-šta protiv dobre strane glazbe i možda dio hr-vatske glazbe ne zadovoljava nečije vrlo visoke umjetničke kriterije, ali to uopće ne smeta mom prijatelju da u vikendici drži stari tranzistor na samo jednoj frekvenciji gdje je isključivo domaća glazba! A takvi su u velikoj većini. I ta fama oko internetskih klikova. Tu se opet sve svodi samo na dio mlade publike — moj prijatelj u vikendici sigurno ne ide na internet i ne klika. U stvarno-sti je ipak sve malo drukčije...

RA

ZG

OVO

RI

Nastup Zrinka Tutića na ovogodišnjem Chansonfestu

DR

AŽE

N Ž

UPI

ć Ž

ULE

SJE

ćA

NJA

20 BROJ 171/172, PROSINAC 2011.

PANOPTICUM DETONICUM (12.)

Moj prvi susret s Oskarom KokoschkomPiše: Dubravko Detoni

On je žderao i pio halapljivo i neotesano, a meni je, kao fanatičnom atelijerskom čitatelju ili barem prevrtaču mnogobrojnih stričevih inozemnih umjetničkih monografija, njegova toliko karakteristična, ružna a izazovna faca postajala nekako sve poznatijom

U rano proljeće godine 1954., kao 17–godiš-nji vicematurant, najbolji učenik sedmoga

razreda iznimno stroge ali i visoko kvalitetne (jer su na njoj još od kraja Drugog svjetskog rata predavali i neki vrhunski zagrebački sveučilišni profesori, »ispaštajući« time svoju neprekinutu stručnu djelatnost i u doba okupacije) Druge muške gimnazije u Zagrebu — možda tada već i Gimnazije Braće Ribar — sa skupinom sam svo-jih su(m)učenika poduzeo maturalno putovanje na liniji Zagreb — Sarajevo (da malo omiriše-mo poluorijentalno ozračje, u kojemu se tako nesvjesno grubo i nemilosrdno spajaju radost i tuga, mladost i starost, život i smrt, pri čemu su me se osobito dojmili šutljivi a tajanstveni, na svoj način pomalo zastrašujući nadgrobni nišani rasuti gotovo posvuda po gradskim parkovima, osmrtnice drugačijih boja, osobito dječje, grubo polijepljene po drveću, začuđujuće okamenjena i vodom oskudna isušenost rijeke Miljacke što se ugnijezdila u samom srcu neobična grada, dir-ljiva intimnost, ali i nečuveno zaigrana i boga-ta razgaljenost Baščaršije, neprestano okretane zvečke pune neopisivo lijepog a drsko slikovitoga govora i povikâ mještanâ) — Dubrovnik (da ba-rem dotaknemo taj začarani, mali a veliki, škrt i sažet a izdašan i plodan, kameno hladan a viju-gavo užaren, na mediteranski način iznimno na-dahnut spoj stoljećâ) — Split (uoči prvog susreta s njim otac nas je jednoga kolege na korčulanskoj rivi počastio buretom fenomenalnog crnog vina pa sam se, sasvim osamljen, izvan bučećeg kovi-tlaca razigranih kolega, njihan na velikom brod-skom suncu, supijano prelijećući Hemingwayev roman Imati i nemati, počeo pubertetski pomalo sve više poistovjećivati s glavnim protagonistom koji, smrtno ranjen, plutajući na strašnoj vrući-ni plavim bespućem, bezbolno umirući više ne

razlikuje stvarnost od fantaz-magoričnosti, vid od privida, zvuk i nemir od tišine i vječ-nog spokoja) — Zagreb (pri čijem me je primicanju, već otriježnjenog od suludo hun-cutskih splitskih avantura i dogodovština, sasvim očarala nedostižna krasota zelenosme-đe razvodnjenih krajolika što smo ih bezočno nepristojno razmicali našim zadimljeno huktavim reptilom od vlaka).

Nesretni razrednikU Dubrovnik smo stigli s uo-bičajeno velikim zakašnje-njem, negdje blizu ponoći, gotovo polumrtvi od umora i već napola pozaspali u kupe-ima legendarnog uskotračnog vlaka zvanog Ćiro te, nakon uzaludnog čekanja »pouzda-no« dogovorenog prijevoza, sa željezničke postaje po mrkloj noći pješice (!) krenuli prema

dalekom vrhu poluotoka La-pada, do navodno samo za nas rezervirane Ville Elita, nekad u češkom vlasništvu, tada već

nacionalizirane, prekrasne i doista elitne (za da-našnje pojmove minijaturne, iako nedavno sjajno obnovljene) hotelske građevine od bijelog kame-na, od godine 1930. smještene na samoj mor-skoj obali. Tu sam doživio nezaboravno noćno uspavljivanje i jutarnje buđenje praćene čudesno šumovitim međusobnim dozivanjem valova i vjetrove jeke, koje me ne prestaje uznemiravati sve do današnjih dana. Tamo smo boravili ne-koliko, čini mi se četiri nadasve uzbudljiva dana i noći. Hotel se, u kojem je mimo obećanja bilo i drugih gostiju, na osnovi traženja našeg strogog a samo donekle normalnog razrednika — inače nedodirljiva šurjaka tadašnjeg vrhunskog hrvat-skog političara — zatvarao točno u ponoć. Svi će eventualni kasnitelji, posjetitelji noćnog Du-brovnika, bilo je prijeteći rečeno, bez milosti morati spavati napolju. Na zakasnio je, naravno, samo on, naš sumanuti razrednik (u zadnji je čas, minutu prije ponoći, gonjena divljom potjerom ljubomorom razbjesnjelih dubrovačkih mladića, sasvim izbezumljena utrčala u hotel i tamo se za-ključavši našla spas mala skupina naših iskusnijih razrednih vicematurantskih kolega, u Zagrebu već redovitih, a čini se tom lapadskom zgodom, u udvaračkom smislu i ne baš kolegijalnih, bolje rečeno, korektnih posjetitelja omladinskih ple-sova). A onda je, pola sata iza ponoći, dakle u debelom zakašnjenju, do hotela stigao i naš ne-sretni razrednik i, mimo svih dogovora i pravila, počeo dozivati i bjesomučno lupati na vrata. Na-kon što su se dovoljno nasladili osluškujući nje-gova zapomaganja, nekolicina mu je naših nešto starijih i fizički jačih, još budnih a uvijek agilnih, na akciju spremnih kolega odlučila »pomoći« pa su u tu svrhu od nekoliko plahta sfrkali konop i počeli ga, onako golemog i nezgrapnog, podi-

zati preko nasilno otvorenog hodničkog prozo-ra na prvom hotelskom katu. Jaučući i kukavno zapomažući, razrednik je dopustio da ga podi-gnu i dovuku gotovo već do prozora, no onda je (nikako, ne daj Bože namjerno!) konop iznena-da puknuo i naš je slabo omiljeni profesor bajo-slovno tresnuo na zemlju, među kaktuse, gdje je jadikovao i najstrašnijim, dantevskim — usput budi rečeno, moj je gimnazijski, a poslije i voj-nički nadimak bio Dante!, narod je, kao što se dobro zna, neshvatljivo dalekovidan, a pakao me, oblizujući se, već podulje čeka — kaznama pri-jetio do jutra, a idućih se dana jedva i s velikom mukom kretao, stalno se odostraga pipao i s go-lemom brižljivošću pazio da nipošto i ni na što ljudski ne sjedne. Ipak, kako sve u životu nije baš sasvim crno, šašavi je razrednik stjecajem čudnih okolnosti jedne od idućih noći svojim svjedoče-njem, pa i tajanstvenim telefonskim pozivom (u zagrebački CK?) spasio od (vojničkog?) zatvora nas nekolicinu mlađih i slabunjavih šetača koji smo u večernjoj šetnji zalutali na tada još gotovo pustom i slabo osvijetljenom lapadskom brdu pa, ne znajući lozinku, bili uhapšeni od jugoarmij-ske noćne straže koja je brižno čuvala negdje u visini skrivenu kasarnu (ili nekakvo tajno vojno skladište).

Mister KokotPrvoga se dubrovačkog jutra pri kasnom doruč-ku u hotelskom restoranu pojavio nekakav posta-riji, puniji, ali dobro građeni gospodin jarkocrve-na, bubuljičava lica, neka vrsta unakažene replike našeg velikoga Krste Odaka u pratnji prekrasne, sasvim mlade blondinke koju je pred konoba-rom nazivao unukom. Nekakva neobična, stroga i ljutita snaga puna neopisive energije (koja kao da je obećavala dugi, predugi život) zračila je iz njegove pojave i sve nazočne pomalo uznemira-vala i plašila. Glasao se jakim i divljim, nekako skraćenim uzvicima, pomalo prijeteći svemu oko sebe, pa i svojoj prekrasnoj iako ponešto pretjera-no našminkanoj pratilji koja ga je netremice slu-šala a pritom nekako odveć nježno milovala po ruci. Nisam siguran, ta radilo se o nedoraslom i neiskusnom klipanu (naime, meni), ali mi se uči-nilo da se taj par povremeno, nekako neprilič-no i nogama dodiruje pod stolom! Razgovarali su, barem s njegove strane, grubo i odsječno nje-mački, s ipak ponešto mekšim, austrijskim, da-pače bečkim naglaskom moje omame; pomalo sam razabirao njegove neskriveno ironične, oš-tre i izazovne dosjetke na temu bliže okoline ali i njih samih, promatrao djevojčine pomalo zbu-njene smješkove i prisluškivao njezine tihe, mo-lećive, možda čak na trenutke i smirujuće odgo-vore. On je žderao i pio halapljivo i neotesano, a meni je, kao fanatičnom atelijerskom čitatelju ili barem prevrtaču mnogobrojnih stričevih ino-zemnih umjetničkih monografija, njegova toliko karakteristična, ružna a izazovna faca postajala nekako sve poznatijom. Bio sam sve sigurniji da sam fotografiju tog lica u više navrata već negdje vidio! I tada sam, ne mogavši više izbjeći svojoj urođenoj i neizlječivoj znatiželji, diskretno zapi-tao mladog konobara (koji će iduće noći, s dvoji-com najboljih prijatelja, kao i neki drugi tamoš-

nji mladići, malom barkom na vesla prebjeći u Italiju) tko je taj gospodin, odakle je i kako se preziva. Nakon poduljih konzultacija s mudri-jim kolegom i sveznajućom kuharicom, konobar mi je diskretno graknuo u uho da je to nekakav poznati umjetnik iz Njemačke, možda glumac ili kompozitor, ne slikar ili pisac, to nikako ne, i da mu je prezime nadasve smiješno, nešto kao — Kokot. Ali je ponovio da se radi o važnom i bogatom gostu, kojega je kolima dovezao sam direktor hotela i klanjajući se otpratio do najbo-lje sobe. Kako sam od rane mladosti skupljao au-tograme velikih ličnosti, osobito glazbenika, ali i drugih, primjerice svjetski slavnih šahista Talja i Petrosjana, pa sjajnih, osobito mađarskih no-gometaša, šahista ili stolnotenisača, idućeg sam jutra skromno i prestrašeno pristupio stolu opet ljutitog i u licu debelo zajapurenog starog gospo-dina te ga na skromnom engleskom zamolio za autogram. Gospodična se nekako lecnula, a on me divljački odmjerio i bijesno zariknuo na pri-lično dobrom engleskom:A odakle ste vi, đaci, što tako neuljudno galami-te i ludujete od rana jutra do kasne noći?!Mi smo vicematuranti iz Zagreba, Mister Ko-kot, tiho odgovorih. Na maturalnom smo puto-vanju pa smo veseli i malo preglasni, za što vam se iskreno ispričavam. No on me više nije slušao, nego se još više razbjesnio:A, Kokot, ha ha ha!!... Zagreb!!, viknu svađalač-ki i glasno kao da sam pet kilometara udaljen od njega. Da, da, Zagreb, pamtim ga po zlu!I ja, htjedoh odgovoriti, i ujedno pomislih da mu je vjerojatno nekakav umjetnički kolega Kokot iz Zagreba nekad napravio nekakvu veliku svinjari-ju, ali me prekinu njegova hitra, gotovo histerič-na gesta kojom je posegnuo za najbližom salve-tom sa stola i na njoj, dograbivši odnekud olovku, da mi se vjerojatno naruga, velikim, malo drh-tavim slovima brzometno ispisao riječ KO KO SCHKA. Iziritiran i povrijeđen tolikom bezo-braštinom, već sam počeo prosvjedovati, ali me u tome prekinu njegova dreka od koje su se već tresla i prozorska stakla:Evo, nosi!!... Brzo!!... I reci im da budu tiši!!...Ipak sam mu se zahvalio i ponešto drhtavih nogu nekako otplazio do svojeg stola. Razredni su ko-lege već bili opako spremni:Dante, ajd’ da ga namlatimo!!...No čudan je par već netragom ispario iz restorana. Drugog smo jutra od našeg prilično uznemirenog razrednika saznali da je veliki austrijski slikar, grafičar i pisac Oskar Kokoschka (1886.–1980.), nekad slavni i kontroverzni ljubavnik Alme Ma-hler, udovice znanog dirigenta i skladatelja, jučer otputovao iz Dubrovnika. Dugo sam je čuvao, no s godinama mi se salveta s njegovim potpi-som nekako ofucala i na kraju, prigodom selidbe, netragom nestala.

PA

NO

PTIC

UM

DE

TO

NIC

UM

Oskar Kokoschka — autoportret

U žELJI DA REPERTOAR KLASIČNE GITARE OBOGATI SKLADBAMA HRVATSKIH SKLADATELJA, OMIŠ GUITAR FEST 2012.

RASPISUJE

NATJEČAJ za nove autorske skladbe za klasičnu gitaru

Finale Natječaja održat će se u sklopu 3. Omiš Guitar Fest–a u Omišu od 11. do 15. travnja 2012. godine.Svaki natjecatelj može prijaviti do tri skladbe za klasičnu gitaru u pojedinačnom trajanju od 2 do 5 minuta koje nisu prethodno izdane u tiskanom, elektronskom ili zvučnom obliku niti javno izvedene ili

priopćene javnosti putem interneta ili na bilo koji drugi način.Oblik i tehnička težina skladbi nisu propisani.

Ocjenjivački sud sastavljen od uglednih hrvatskih skladatelja i umjetnika, odabrat će tri najbolja rada koja će biti izvedena na koncertu nakon svečane dodjele nagrada. Nagrada za prvoplasiranu skladbu iznosi 3.000 kuna, a svi nagrađeni radovi bit će izdani u stručnim časopisima u Italiji i Velikoj Britaniji. Moguće su i posebne nagrade.

Rok za prijavu je do 31. siječnja 2012. godine. Sve informacije vezane uz Natječaj mogu se naći na www.omisguitarfest.com

»Gitara je život...!«

21BROJ 171/172, PROSINAC 2011.

UZ KONCERTNO PREDSTAVLJANJE ALBUMA Snoviđenja KLASJE MODRUŠANU MALOJ DVORANI VATROSLAVA LISINSKOG 15. LISTOPADA 2011.

Umjetnost kao ljubavPiše: Višnja Požgaj

Zanimljiv umjetnički put Klasje Modru-šan od violončelistice do solo pjevačice,

tijekom vremena se iskristalizirao u vokalnoj profesiji i postigao željenu razinu ovjekovječe-nu na prvom dvostrukom nosaču zvuka koji predstavlja najljepša dostignuća njezina vo-kalnog izraza snimljena tijekom proteklog de-setljeća. Pod zajedničkim nazivom Snoviđenja nalazi se vrijedan izbor vokalne lirike isključi-vo iz opusa hrvatskih skladatelja podijeljen na duhovne i svjetovne popijevke petnaest auto-ra, od 19. stoljeća do današnjih dana. Izdanje je predstavljeno javnosti 15. listopada u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog, uz koncertni nastup umjetnice.Klasja Modrušan završila je studij violončela

i studij solo pjevanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Iako je bila vrsna čelistica s nekoli-ko osvojenih nagrada i članica Simfonijskog orkestra HRT–a, od 2002. sve se više posve-ćuje pjevanju i odlazi na usavršavanje kod Eve Blahove u Bratislavi, a potom i kod naše pri-madone Ruže Pospiš Baldani. Nastupa na ra-znim koncertima i festivalima u domovini i inozemstvu te na opernoj sceni HNK u Za-grebu. Godine 1988. povodom dolaska Pape Ivana Pavla II u Republiku Hrvatsku snimi-la je nosač zvuka Dragulji duhovne glazbe uz Zagrebački ansambl za duhovnu glazbu u iz-danju Hrvatskog katoličkog radija i u nakladi Croatia Records. Snimala je i za Hrvatski ra-dio, a od 2008. profesorica je solo pjevanja na Glazbenoj školi Blagoja Berse u Zagrebu.

Sadržaj prvoga CD–a (Samo je u Bogu mir) du-hovnog je karaktera i počinje s tri Ave Marije — Juraja Karla Wiesnera von Morgensterna, Dore Pejačević i Jakova Gotovca. Morgen-stern je ujedno najstariji skladatelj zastupljen na izdanju, osobnost koju se spominje prven-stveno kao jednoga od utemeljitelja zagrebač-kog Musikvereina (današnjeg HGZ–a), agil-nog organizatora, pedagoga i dirigenta, dok je njegovih skladbi sačuvano vrlo malo, a još manje snimljeno. Stoga je snimka dragocjena, kao i notno izdanje koje je na temelju izvor-nika objavila Hrvatska udruga orkestralnih i komornih umjetnika (HUOKU). Na prvom CD–u nalaze se i skladbe Borisa Papando-pula (Dvije duhovne pjesme), Emila Cossetta (Aleluja), Anđelka Klobučara (Tri duhovna

stiha) i Mladena Tarbuka (Sarina molitva).Drugi CD (San) počinje Sambom per voce e chitare — zanimljivom inačicom popular-ne skladbe Samba da camera Ive Josipovića, s efektnom i zahtjevnom vokalnom dionicom koju je skladatelj ispisao upravo za Klasju Mo-drušan, dok je gitarist Ante Čagalj gudački slog pretvorio u gitaristički. Slijedi triptih Na krilima Pegaza Tomislava Uhlika, još jedno djelo posvećeno Klasji, zatim popijevka Lan Ivane Lang i Mura voda teče Krste Odaka. Najistaknutiji skladatelj hrvatske solo popi-jevke Josip Hatze zastupljen je sa sedam pje-sama izvorno napisanih za glas i klavir, a koje je za gudački orkestar instrumentirao Pavle Dešpalj. Obrade četiriju pjesama nastale su na inicijativu Klasje Modrušan (Fantazija

djevojčice, San, Suzi, Imaj sunca). Dvije pjesme Blagoja Berse predstavljaju prvo i posljednje autorovo djelo te vrste, manje poznatu popi-jevku Mio povero amor, slijedi antologijska Seh duš dan. Iz opusa Ivana Zajca izabrana je po-pijevka Ostavljena, a na kraju niza je Jutro Va-troslava Lisinskog u inačici za klavir i mješo-viti zbor sa sopranom solo.Zanimljivost ovoga nosača zvuka je u razno-likosti suradnika. Umjetnicu prate pijanisti Darko Domitrović, Lana Bradić, Danijel De-toni, orguljaš Krešimir Has, ali i razni komor-ni sastavi i orkestri, a snimke su realizirane u različitim ambijentima od crkvenih prostora, do koncertnih dvorana ili studija na HRT–u. Neke skladbe snimljene su prvi puta, upravo

na poticaj umjetnice i to »svakako otvara pro-zor u jedan novi svijet«, kako je prilikom pred-stavljanja albuma rekla muzikologinja Gorda-na Krpan, inače i auto-rica popratnog teksta u knjižici CD–a.Zahvaljujući svima koji su joj pomogli oko rea-lizacije tog nosača zvu-ka, Klasja Modrušan je zaključila: »Umjetnost je kao i ljubav: umna-ža se dijeljenjem, a sna-ži povratkom«. Stoga je ovaj svečani doga-đaj oplemenila kraćim koncertom u društvu nekih od suradnika koji su sudjelovali na snimanjima. Čuli smo Jutro Vatroslava Lisin-skog u suradnji s pijani-sticom Lanom Bradić i Akademskim zborom Ivan Goran Kovačić pod ravnanjem Luke Vuk-šića, zatim Ave Mariju

Wiesnera Morgensterna uz pratnju Hrvat-ske komorne filharmonije i violinista Serge-ja Evseeva i Tri popijevke Josipa Hatzea (San, Imaj sunca i Serenada) uz Hrvatsku komornu filharmoniju pod ravnanjem maestra Pavla Dešpalja. Umjetnica je ostavila odličan dojam ljepotom svojega zvonkog soprana, kultivira-nim i muzikalnim pjevanjem, jasnom dikci-jom i sugestivnošću. Pokazalo se da je izabrala ispravan put, da je sazrela i da je plemeniti ton violončela, s početka njezine životne priče, ostavio traga na kvaliteti boje njezinoga glasa i toplini interpretacije.Dodajmo da je u snimanju materijala sudje-lovalo nekoliko ton majstora i producenata. Završnu tonsku obradu potpisuje Luka Rojc, izvršni glazbeni producent je Krešimir Selet-ković, a urednik Marijan Modrušan.

CD izlog Đurđe Otržan

KLASJA MODRUŠAN: SNOVIđENJA –VOKALNA LIRIKA HRVATSKIH SKLADATELJA

SAMO JE U BOGU MIR / SAN(Cantus)

Inteligenci-ja, ljepota i

kreativnost — tri su izražajna puta kojima sopranist ica Klasja Modru-šan daruje svoj odnjegovano lebdeći glas javnosti.Upravljati vla-stitim stvara-lačkim djelovanjem na životnom putu, posebna je i teš-ka zadaća modernog čovjeka koju više ili manje osjećaju svi, ali je nisu svi svjesni. Kamoli da svjesno savladavaju tu zadaću izraslu iz uvjeta modernog tehnološkog doba i često lažne slike velikog izbora. Jer izbora zapravo i nema. Može se krenuti utabanim i već ustajalim puto-vima javnog djelovanja zaostalih iz devetnaestog stolje-ća, pa se popeti na opernu pozornicu i ostati tamo dok menadžment ne odluči drukčije i zaželi se nove senza-cije. Može se krenuti solističkim putem koji je već toli-ko obrastao preprekama da se ubrzo počne padati i po-sustajati jer u Hrvatskoj ne postoji deus ex machina koji će iz anonimnosti uzdignuti vrijednog umjetnika i za-uzeti se za njega na korist umjetničke zajednice, kako smo navikli očekivati iz literature romantizma i salon-ske kulture. Ali postoji tržište koje će ispitati isplativost ulaganja i »potrošiti» umjetnika taman sukladno pro-fitu koji donosi ulagaču. Othrvati se ovakvom nametu znači biti pod utjecajem snažnog umjetničkog poriva koji osigurava ustrajnost i znači biti vrlo inteligentan. Nastojati biti na svojem putu bilo da je to najprije studij instrumenta, pa tek onda glasa, raditi različite stvari i koristiti vrijeme života za različite etape umjetničkog djelovanja, govori da je osoba stvaralački »ugođena« i da će naposljetku polučiti jednu jedinu nagradu — da je sve stečeno i realizirano vlastitim naporom i vlasti-tom zaslugom. I pritom ostati slobodan čovjek za dalj-nji razvoj.To da danas (a ne prije deset godina), imamo dvostruki nosač zvuka s takoreći dva potpuna recitala, rezultat je odabira trenutka Klasje Modrušan, a ne diktat tržišta. Prije diktat služenja ljepoti. Inteligencija u službi ljepo-te podrazumijeva se u svakom umjetničkom radu, ali rijetko se događa da se ova sprega, nužna za bilo kakvu kreativnost, izražava tako britko, kristalno čisto i tako-reći bode oči.Koja je to ljepota koju cijeni Klasja Modrušan i kojoj podređuje svoje životne okolnosti i umjetnički rad, a ponajprije vježbanje? Priroda samoga glasa koji bi se trebao osloboditi svega ovozemaljskoga i težine mate-rije, ostaviti masu i težinu u nižim predjelima i pronaći sferu u kojoj će, slobodan od tvari, ostvariti nepreki-nuto kretanje, dinamičko i sa smislom. Brojne su škole kojima to pjevači nastoje ostvariti, još brojnije tehni-ke kojima bi ljudi koji cijene glas to željeli postići. Če-sto i postižu, ali zapnu kod izbora repertoara i onda se kvaliteta lebdećeg glasa zarobi u liedu s previše proznih poruka ili podlegne pod umorom teških vokaliza. Iza-brati i repertoar za takav glas, opet je izraz inteligentno promišljenog osjećaja za cjelinu koji je pak jedna od vr-hunskih odlika umjetničkog ostvaraja. Klasja Modrušan osjeća cjelinu svojega umjetničkog puta. Iz tog osjećaja bira repertoar kojim se najbolje može iskazati. A odabir autora i popijevki, arija i dru-gih skladbi u službi ljepote, popravlja ili bolje reći, na-novo skicira ono najljepše u hrvatskoj glazbi pisanoj za glas. I time čini dobro svojoj domovini i odaje najbolji hommage skladateljima vlastitoga jezika i melosa.Činilo mi se važnijim naglasiti osobitosti ovog uratka koji Klasji Modrušan predstavlja tek još jednu javnu etapu njena životnog puta, bez žurbe, temeljitog i plod-nog, nego poduhvatiti se prikaza petnaestorice sklada-telja i njihovih opusa koji su predstavljeni na Snoviđe-njima. O njima i o umjetnici iscrpno je pisala Gordana Krpan u priloženoj knjižici. Jer, sigurna sam, sve što sam rekla osjetit će i slušatelj već pri prvom susretu s Ave Marijom J. K. W. von Morgensterna. Moja je duž-nost bila na to racionalno vas usmjeriti. Ovaj dvostruki album nadilazi obična izdanja diskografije. I neće ga biti lako nadmašiti, ni po inteligenciji, ni po ljepoti, ni po kreativnosti. Lebdeći glas je luksuz srednje Europe. Za njega treba puno žrtvovati i puno slobode proistekle iz žrtvi da bi se očuvao.

Klasja Modrušan i Pavle Dešpalj uz gudače Simfonijskog orkestra HRT–a

K

ON

CE

RTI

NA

GR

AD

E Air Krešimira Seletkovića najbolja baletna predstava u 2011. godiniBalet Air skladatelja Krešimira Seletkovića i koreografa

Martina Müllera nositelj je Nagrade hrvatskog glumi-šta za najbolju baletnu predstavu u cjelini za 2011. godinu. Nastao u suradnji 26. muzičkog biennala Zagreb i Hrvat-skog narodnog kazališta u Zagrebu, praizveden je s velikim uspjehom upravo na našem festivalu u njegovoj završnici, 17. travnja ove godine. Balet je pružio mogućnost i balerini Pavli Mikolavčić da na svečanoj dodijeli Nagrada, 24. studenoga u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, bude proglašena nositeljicom najboljeg umjetničkog ostvarenja ženske uloge u kategoriji baleta. Sjajan spoj nevjerojatne glazbe u izvedbi Cantus Ansambla u orkestralnoj kazališnoj »rupi« i pokreta baletnog ansambla Hrvatskog narodnog kazališta imat ćemo priliku ponovno doživjeti u travnju 2012., u okviru redovnog repertoara Zagrebačkog baleta. (HDS)

Berislav Šipuš i Krešimir Seletković uz ansambl Zagrebačkog baleta

22 BROJ 171/172, PROSINAC 2011.

CD

IZ

LO

G

CD

IZ

LO

G CD izlog Tomislava Vukovića

LUKA UDJBINAC

LJUBAV, TI I JA(Capo Media Music)

Iako spada u mlađu generaciju glazbenika, Luka Udjbinac već je etablirano ime na hr-

vatskoj jazz sceni. Nakon hvaljena i vrlo dobro prihvaćenog drugog albuma Goin´ my way, u kojemu se vješto poigravao latino jazz izriča-jem, novo izdanje donosi zaokret i to, možda, pomalo neočekivan za jednog jazz gitarista. Naime, ovaj se put odlučio i zapjevati, dok je područje koje je obuhvatio glazbom puno šire — swing, pop i šansona. Uz standardnu ritam sekciju (bas gitarist Goran Delač i bubnjar Dado Marinković), album donosi i prošireno izdanje postave (puhače i gudački orkestar). Bolje upućenima u jazz teoriju, poznato je nepisano pravilo: »Pjevajte ono što svirate«, a Luka se očito na tom području osjeća dovolj-no samouvjereno da teoriju provede i u praksu. Praksa pak pokazuje novu i lepršavu zvučnu sliku big bendovskih atributa, s tekstovima lju-bavno–refleksivne tematike koje Luka solidno interpretira. Od živahne naslovne pjesme Lju-bav, ti i ja, u kojoj se pop Luke Udjbinca lijepo nadopunjuje s gostujućim jazz–soul izričajem Ivane Kindl, preko šansonijerskih Kada ti i To moj je put koje uranjaju u kutke njegove inti-me, do optimističnih (s obzirom na vrijeme u kojem živimo) Život je lijep i Zaboravi na sutra, savršenih pozivnica za ples, Luka je zaokru-žio ovo skladno izdanje kojim ćete sigurno poželjeti započeti novo jutro ili ispratiti ugod-nu večer. Osim devet pjevanih komada, tu je i bonus u obliku tri instrumentalne verzije, koje kao da pozivaju da i sami zapjevate. Palac gore, što bi rekli Lukini uzori preko bare.

CD izlog Dinka Husadžića Sanskog

BLACK COFFEE

MANEŠTRUN(Croatia Records)

Bubnjar Jadran Dučić Ćićo i basist Rena-to Švorinić imaju dobru naviku glazbom

spajati obale Jadrana, a na novom albumu, surađujući s američkim pjevačicama Mar-thinom Thomas i Tammy McCan, spajaju plavetnilo Jadrana i dubine Atlantica vodeći nas u novu glazbenu avanturu. Naime, njihov novi album rezultat je promišljanja o hrvat-skoj glazbenoj baštini, mediteranskoj glazbi i mainstream jazzu. Spomenute pjevačice daju izniman začin u skladbama Come Together, Haitan Cultus, Green Dolphin Street, Lush Life i E se domani, dok Daniele Di Bonaventura sjajno svira bandoneon i klavir, a zastupljen je autorskim radovima Haitian Cultus i La Mia Terra. Pokojni Boško Petrović na ovoj je

ploči ostvario neke od svojih posljednjih zvuč-nih zapisa — Satin Doll, Caravan, My Funny Valentine i Round Midnight. No, osobitost je upravo mediteranska glazbena baština koju Black Coffee inače njeguju na svojim albumi-ma. Riječ je o skladbi Jute san se zajubija, kao i o Runjićevoj Zelenu granu s tugom žuta voća. Upravo je taj odnos prema hrvatskoj tradiciji jedna od najvećih vrijednosti ovoga sastava, a njezino uspješno tkanje u jazz izričaj potvrđuje njegovu stvarnu vrijednost.

CD izlog Vere Lončar

HOLOGRAM

HOLOGRAM(Aquarius Records)

Kvartet Hologram koji čine bubnjar Mar-ko Lazarić, gitarist Elvis Penava, basist

Goran Delač i klavijaturist Kristian Terzić, predstavio se odličnim istoimenim albumom prvijencem. Kroz sedam autorskih skladbi predstavljaju se tri različite autorske osobnosti. Tako Pe-nava istražuje unutarnji krajolik svoga bića u skladbama Blues of Dwarfs, Coherence i Sylvia (posvećena Sylviji Plath) u kojima se zvukovi prelijevaju, pretaču i prelaze jedan u drugi, dok u skladbi Scram, poput Shakespeareova Pros-pera, oslobađa »Ariela — zračnog duha« koji slavi slobodu. Skladbe Seven palms M. Laza-rića i 4 on 6 G. Delača donose približavanje funk iskazu. Laika Penave, Delača i Lazarića pokazuje ispreplitanje samosvojnih autorskih osobnosti. Nezanemariv je doprinos zvučnoj slici K. Terzića na ovoj i na ostalima sklad-bama u kojima jednako uspješno svira sve što su daroviti autori zapisali na notni papir. Na album su uvršteni i standardi Proto Cosmos Alana Pasque, One by One Waynea Shortera i Sand Dance Jeffa Richmana. Iz zabilježenog na CD–u, vidljivo je da su se tijekom njegova nastajanja Hologrami sjajno zabavljali, tako da na trenutke imamo osjećaj kao da smo upali na studijski jam session.

MIRO KADOIć

FREE POINT(Aquarius Records)

Multiinstrumentalist Miro Kado-ić nastavio je suradnju s Aquari-

us Recordsom objavivši treći uzastopni album za ovu izdavačku kuću. Kao što naslov sugerira, Free point je istraživanje osobnih dubina, »kopanje« gdje svaka sigurnost prestaje, a sedam skladbi: Ann, Illumination, Nocturne, Moonflowers, Dulele Sun (Eeba Aaba!), Empty Handed Man, Istri-ana i Vitro, što su se oslobodile na »prije-lomnoj točci«, predstavljaju Kadoićev doj-mljiv autorski materijal. Pridodan im je standard Invitation Bronislawa Kapera koji

se sjajno uklapa u ozračje albuma. Sastav fantastično komunicira upravo zato što Kado-ić ima osjećaj kada treba preuzeti inicijativu, a kada prepustiti riječ kolegama. Isprepličući tradicijske elemente i suvremeni jazz pristup, Kadoić na saksofonima (alt i sopran) donosi prijedloge za »igru« koju okupljena postava: pijanist Blaž Jurjevčić, kontrabasist Nikola Matošić, bubnjar Gašper Bertoncelj i gitarist Ivan Kapec (pojavljuje se kao gost na trima skladbama) prihvaća te mu efektno odgovara. Ponekad prate njegova sola, a na mahove, iz pozadine izviru u prvi plan.

CD izlog Jure Ilića

MIHO I PRIJATELJI

More, vino i gitare(Cantus d.o.o.)

M iho Marušić je već odavno postao ne-zaobilazno autorsko ime u suvremenoj

dalmatinskoj pjesmarici. Njegove skladbe izvode mnogi poznati, priznati i vrlo popu-larni pjevači, pa je bilo samo pitanje trenutka kada će pojaviti njegov autorski album s veli-kim hitovima. No, upravo objavljeni CD More, vino i gitare na kojemu se pojavljuje kao autor i izvođač ima dozu intimnosti i osobnosti, a uvrštene pjesme i izvođači po svemu su njegov brižni i osobni odabir. Od deset predstavljenih skladbi tek na dvije su drugi tekstopisci, a samo jednu je skladao Nenad Vilović, ali je izvodi osobno Miho. Uz njega su prijatelji, redom zvijezde dalmatinske pjesme: Vinko Coce, Tomislav Bralić, Giuliano, Davor Radolfi, Ivo Amulić, Teo Brajčić, Dean Dvornik i Gego. Dometnemo li da je aranžer i producent tog lijepo oblikovanog i dobro snimljenog albuma Joško Banov, bit će jasno da More, vino i gitare zaslužuje biti dijelom svake kolekcije izabranih dalmatinskih pjesama. Album ima dovoljno originalnosti i prepoznatljivosti svojstvene autoru još od uspješnih suradnji s Harijem Rončevićem, Meri Cetinić, Vinkom Cocom ili Zoricom Kondžom.

MIćO I MAČKE

Rock’n’roll lektira(Chansonfest)

M ićo Vujaklija bavi se glazbom više od trideset godina, a redoviti pratitelji zbi-

vanja na zagrebačkoj rock sceni dobro znaju za njegov sastav Mićo i Mačke koji je nastao nakon raspada nekad obećavajućeg rock banda Charlie Brown krajem osamdesetih godina. Kroz Mačke je od tada prošlo dosta glazbe-nika. Čitava povijest Miće i njegova bavljenja glazbom vezana je uz Zapruđe, odakle dolazi niz velikih imena hrvatskog rocka, pa je i on još jedan dokaz za tvrdnje o takozvanoj za-pruđanskoj rock školi. Novi album, naslovljen Rock’n’roll lektira, po svemu je zbirka njegovih autorskih ostvarenja. Na dvostrukom CD–u objavljeno je čak 36 pjesama iz različitih raz-doblja karijere, a uz današnje članove banda, tu je i niz uglednih glazbenika. Mićo i Mačke dosljedni su u svojoj interpretaciji rocka i blu-

esa; pjesme su uglavnom ljubavne i urbane tematike, no ima tu puno, možda i previše osjećaja, oluja, noći, odlazaka i rastanaka... Ipak, prilično nostalgični (ili nostalgičarski) album nije samo dobar podsjetnik na rad jednoga banda, nego i čvrst temelj za njegovu daljnju egzistenciju. Jer, sada kada je zaokru-žio povijest vlastite diskografije, iz Zapruđa i od Miće tek treba očekivati nove pjesme.

DAMIR POŠA

Live in Zagreb(DVD)

Kantautor Damir Poša objavio je u neza-visnom izdanju DVD Live in Zagreb,

snimljen proljetos na njegovu koncertu u za-grebačkom Gradskom kazalištu Komedija. Bio je to uspješan Pošin nastup sa stalnim suradnicima, ali i s nekoliko uglednih gosti-ju (Ismet Kutrović, Zele Lipovača i drugi). Recimo odmah da je uspio u onome o čemu mnogi mogu samo sanjati: dokumentirao je videom vlastiti nastup i sve uobličio u sklad-nu cjelinu na dobro miksanom DVD–u koji ujedno odlikuje i jednostavna, ali vrlo prikladna oprema s odličnom fotografijom. Poša je izabrao i uvrstio na DVD svoje najbo-lje (ili najdraže) pjesme, ponovo pokazujući da njegovo samotništvo i totalno odudaranje od glavne struje hrvatske glazbe na kraju daje dobre glazbene rezultate. Jer, niti je isplativo objavljivati kantautorske albume, niti je me-dijima zanimljivo pisati o čovjeku opora glasa čije pjesme nerijetko ne shvaćaju. Ipak, kan-tautor se pokazuje kao dobar pjesnik i solidan glazbenik, pa nakon niza samostalnih albu-ma, posve zasluženo ima i svoj live DVD gdje pjesme zvuče u pravom smislu riječi — živo!

23BROJ 171/172, PROSINAC 2011. C

D IZ

LO

G

CD

IZ

LO

G CD izlog Bojana Mušćeta

VATRA

IMA LI BUDNIH?(Dallas)

Da su putovi uspjeha na ovdašnjoj pop–rock sceni prilično nepredvidivi, dokaz je či-

njenica da Vatra nakon šest albuma nije uspjela skupiti dovoljnu bazu fanova da bi kapitalizi-rala kvalitetu. Solidni ili vrlo dobri albumi, pa čak i izvrsni, kao što je recentni Ima li budnih?, stamena i beskompromisna svirka, zaokružen vizualni identitet, nekoliko hitova i evidentan trud kojim ovaj band krči staze uspjeha, ipak dosad nisu rezultirali općom podrškom. Sto-ga je nezahvalno prognozirati hoće li se nešto promijeniti nakon ovog albuma koji donosi zaokružene, zrele pjesme, dubinsku produkci-ju dvojca iz Svadbasa, Pavla Miholjevića i Jure Ferine, kao i dva neprijeporna hita — Tremo-lo s Damirom Urbanom i naslovnu skladbu s Ljubicom Gurdulić. Strateški pozicionirane na početak i kraj albuma, te pjesme tek su ka-meni međaši vrlo snažnoga i kompetitivnoga glazbenog materijala kojim Vatra dosiže svoj diskografski vrhunac. Sljedeći korak može biti samo neko best of ili live izdanje kojim bi band dokumentirao svoj karijerni uspon. Hoće li to biti Sizifov posao, možda je samo pitanje slu-čajnosti, ali Vatra s ovim albumom zaslužuje mnogo više od nekih veličina s prosječnim posljednjim ostvarenjima.

TRIO MARINERO

VILA VELEBITA(Anubis)

Jedna od najprogresivnijih diskografskih etiketa u devedesetima, Anubis Records,

poznata po surf izdanjima, sjajnim albumi-ma Punog kufera ili ostvarenjima Overflowa, na mala se vrata vraća na scenu. Izdanje Vila Velebita senjskog Trija Marinero zasigurno nije ostvarenje koje programatski nasljeđuje repertoarnu politiku kuće u devedesetima, no povratak Anubisa svakako valja obilježi-ti. Nastupni album nepretencioznoga terceta namijenjenoga zabavi na pučkim veselicama i lokalnim festivalima odlikuju dometi koji se ne razlikuju mnogo od onoga što možemo čuti na većim ili manjim ljetnim smotrama la-kih nota. Drugim riječi, posrijedi je klasični zabavno–glazbeni uradak koji spaja ordinarne ljubavne tekstove s programiranim ritmovima i loopovima, uz ponešto gitarske nadgrad-nje te korektnih glavnih muških i sporednih ženskih vokalnih dionica. Glavna mu je vri-jednost što dokumentira glazbenu aktivnost u manjoj zajednici i osigurava Triju Marinero popularnost u lokalnim okvirima. Produkcij-ski i izvedbeno, album je mogao biti objavljen i prije trideset godina, no srećom po band, svadbarski glazbeni ukusi uglavnom se ne mi-jenjaju, pa će s ovim ostvarenjem bez problema imati ciljanu publiku.

OLIVER DRAGOJEVIć / STJEPAN HAUSER

NOĆ NEK’ TIHO SVIRA(Aquarius Records)

S tjepan Hauser u kratko je vrijeme postao najproduktivniji diskografski izvođač —

osim istoimenog hit albuma dvojca 2Cellos, objavio je albume crossovera s Urbanovim skladbama i s pjesmama Olivera Dragojevi-ća, uključujući originalne izvođače. I dok je ostvarenje s Urbanom mnogo više koristilo Hauseru nego prekaljenom rockeru, album pjesama s Oliverom Dragojevićem ipak je ma-nje eksperimentalan i time — uspješniji. Riječ je o albumu balada gdje je uporaba violončela posve prirodna. U devet pjesama iz Olivero-va repertoara, uključujući klasike kao što su Galeb i ja te Molitva za Magdalenu dodana su tri elementa — Oliverov glas, njegov klavirski background te Hauserovo violončelo. Sve za-jedno možda nije neko novo i svježe reinter-pretiranje Oliverovih pjesama, no upravo na taj način one dobivaju esencijalnu snagu. Istini za volju, takvu snagu bi imale i da nije Hauserova udjela, no ipak je njegov doprinos neupitan jer daje zanimljivu nijansu pjesmama. U svakom slučaju, ako je suradnja s Urbanom bila stilska vježba, suradnja s Oliverom predstavlja Hau-serovu igru na sigurno gdje rezultat može biti samo vrhunski.

ROBERT MAREKOVIć

ROBERT.MAREKOVIC@FANTOMI–SWINGERS.HR(Aquarius Records)

Za očuvanje klasičnoga rock’n’roll zvukov-lja na mainstream razini uredno se brine

Robert Mareković djelujući kroz band Swin-gers i potpisujući razne kompilacije kojima želi očuvati duh nekih boljih vremena. Nakon kompilacije posvećene Ivi Robiću i live–albu-ma, Mareković je odlučio realizirati svoju best of kolekciju koja uključuje njegov rad u Fan-tomima i Swingersima. Nije to klasična kom-pilacija, nego svojevrsni miš–maš gdje je Ma-reković nanovo snimio neke pjesme (doduše, nije baš jasno zašto, osim da se pod izvođače potpišu Swingersi, a ne Fantomi, što bi mogla biti posljedica kakva prijepora oko izvođačkih prava) i dodao dvije nove, od kojih je uvodna, Iza zatvorenih vrata, čisti promašaj, bez obzira na obilno citiranje klasika Pretty Woman Roya Orbisona, dok Mercedes crni kabriolet predstav-lja jednu od najpotentnijih pjesama iz njegova repertoara. Album predstavlja spomenar trudu Roberta Marekovića da duh Matta Collinsa ipak može još uvijek živjeti na ovim prostori-ma, neovisno o inicijativama Josipe Lisac. Dje-luje sasvim arhaično, ali sigurno je da zahva-ljujući takvim izdanjima rock’n’roll u Hrvata ipak još nije prošlo svršeno vrijeme.

ANA ŠTEFOK

ZLATNA KOLEKCIJA(Croatia Records)

P remda je objavljena prije nekog vremena, dvostruka kolekcija uspješnica Ane Šte-

fok, nakon njezine smrti, izvrstan je podsjetnik na rad pjevačice iznimnih vokalnih mogućno-sti koja je obilježila šezdesete i sedamdesete godine u hrvatskoj popularnoj glazbi. Njezin sopran obilježio je to doba zabavne glazbe i postavio kriterije, s obzirom na činjenicu da je vokalno umijeće ipak bila nužna podloga za stjecanje popularnosti. Činjenica da je 1964. na Zagrebačkom festivalu pobijedila sa sklad-bom Balada i na bis se vraćala nezamislivih 17 puta, sve govori. Kompilacija sadrži sklad-be Alfija Kabilja, Nikice Kalogjere, Stjepana Mihaljinca, Marija Bogliunija i drugih, dok su stihove pisali Arsen Dedić, Drago Britvić, Ivica Krajač i drugi poznati autori toga doba. Bogato orkestrirane melodije u opreci su s njezinim zvonkim glasom, što dobro djeluje u bolje produciranim snimkama, dok one druge ipak pate od tehničkog nesuglasja. No, unatoč tomu, glas Ane Štefok predstavlja uistinu obi-lježje jedne glazbene epohe, a u kombinaciji s vrlo dobrim pjesmama, ova kolekcija je i više nego nostalgični spomenar.

KANDžIJA

KOKTEL OD RAKIJE(Dallas)

D rugi album Stjepka Galovića, zvanog Kandžija, klasičan je hip–hoperski ura-

dak u kome se autor trudi naći prihvatljivu in-strumentalnu podlogu za deklamiranje stihova pretežito socijalne tematike. U tom dijelu nema iznenađenja, Kandžiju će glasovno mnogi za-mijeniti sa Shortyjem, što i ne treba čuditi, jer su obojica Slavonci, a svako podneblje ima svoj rap–naglasak. Ono što može iznenaditi jest činjenica da stihovi nisu samo nabacani, nego se radilo i na tome da se u album ubrizgaju i smislene glazbene podloge s izraženim funk elementima. Pet producenata na albumu imali su različite vizije takva posla, no, paradoksal-no, različiti pristupi ipak nisu disharmonični. Pjesme na kojima su funk elementi naglašeniji djeluju mnogo bolje od standardnih bajalica, što znači da bi Kandžija u tom smjeru mogao zaokrenuti karijeru i tako slijediti put TBF–a i Elementala koji su mnogo napravili u trenutku kad su napustili standardni rap teritorij. Kan-džijin Koktel od rakije bio bi izvrstan album da je prepolovljen, no i sada zvuči kao unikatni materijal u rap okružju koji odaje izvođača s perspektivom.

GORAN BARE I MAJKE

TEŠKE BOJE(Croatia Records)

Povratak Majki na scenu prije tri godine rezultirao je sjajnim live albumom Unplu-

gged, no malo je tko vjerovao da band može repetirati zvjezdane trenutke novim materi-jalom. Istodobno, bili su u pravu, srećom i u krivu. Majke su se, naime, svele na Gorana Barea i Zorana Čalića, dok ostatak banda čine session profesionalci koji besprijekorno realiziraju sve njihove ideje. Sličan band imao je Bare na svoja prva dva solo–albuma, pa je nekako logično bilo da se ovaj album nazove njegovim imenom i imenom banda. Nešto kao Jura Stublić i Film, ali ipak na drukčiji način. Jer, Majke na ovom albumu predstav-ljaju svoje najzrelije izdanje, bez neizbrušene sirovosti, nužno začinjene pretencioznošću s ranijih ostvarenja. Klasični rock u svome punokrvnom izdanju s kompetentnom pro-dukcijom, zanimljivim autorskim rješenjima, izvrsnom svirkom i — ono što je najvažnije — energijom koja pršti iz skoro svakog riffa, ovom albumu osigurava status jednoga od ponajboljih, ako ne i najboljega ovogodišnjeg izdanja. Osim toga, ono što svakako upada u uši jest činjenica da je Goran Bare napo-kon svoju mesijansku ulogu za mikrofonom zamijenio za interpretativnu, pa je kvaliteta albuma tim veća. Ovo definitivno nisu one stare Majke, vjerojatno na razočaranje nekih starih fanova, ali Teške boje zacijelo će u njiho-voj diskografiji imati sve istaknutije mjesto iz godine u godinu.

CINKUŠI

UŽIVANCIJA!(Croatia Records)

Svojim studijskim ostvarenjima Cinkuši su se dokazali kao inteligentna družina

koja suze sa zagorskih brega pretvara u osmi-jehe jedinstvenim pristupom reinterpretaciji tradicionalnih napjeva. Uz nekoliko obrada, repertoar im čini vlastito viđenje nečega što bismo mogli nazvati soundtrackom Balada Petrice Kerempuha. Štoviše, upravo se dvije balade iz toga Krležina djela nalaze i na njiho-voj koncertnoj set–listi koja je dokumentirana vrlo dobrim dvostrukim albumom Uživanci-ja!, snimljenom prošle godine u zagrebačkom Teatru &TD. Na koncertu Cinkuši dobi-vaju dimenziju više i pretvaraju se u stroj za kreaciju dobrog raspoloženja. U to se može uvjeriti i netko tko nije imao sreću nazočiti njihovim nastupima, jer se, uz glazbeni ma-terijal, na izdanju nalazi i pripadajući DVD koji dočarava atmosferu s nastupa. Koristeći uglavnom akustične instrumente (osim Ne-bojše Stijačića koji svira električnu gitaru), Cinkuši slave glazbu u svojoj esencijalnoj for-mi, tako da njihov zagorski etno spektakl, uz pomoć člana prve postave Haustora Nikole Santra na trombonu, jednostavno izaziva že-lju za odlazak na prvi koncert koji band bude organizirao.

24 BROJ 171/172, PROSINAC 2011.

P ripremajući tri godine Festival eksperimentalne glazbe Exper-

mus, njegov urednik Branko Ko-stelnik i autorica programa Zrinka Lazarin, kao idejnu nit istaknuli su trodimenzionalnost postignutu kroz prostorno–vremensku dimenziju i interakciju s publikom. U posljednje vrijeme sve je aktualnija tendencija prožimanja različitih umjetnosti pu-tem multimedijalnosti. Upravo su na njoj, iako rezultat eksperimentalnog čina nije predvidljiv, posjetitelji festi-vala Expermus mogli temeljiti pretpo-stavke o karakteristikama djelâ koja će biti izvedena. Tri hrvatska glazbe-nika, Davorin Brozić, Frano Đurović i Gordan Tudor dobili su prigodu da svoje audiovizualne performan-se predstave 5. i 6. listopada 2011. u Muzeju suvremene umjetnosti.

Prostor i vrijeme — percepcija glazbeZa glazbeni aranžman Sincerely yo-urs... klarinetist Davorin Brozić isko-ristio je već postojeća djela Marka Ruždjaka, Takashi Yoshimatsua i Harolda Arlena. Igra sa zvukom ko-respondirala je video komponenti redatelja Roberta Nappholza. Kolaž prikaza snimanja zvučnih efekata u studiju te isječaka gradskog prometa prikazivao je protok vremena u sva-kodnevnom životu kroz subjektivan način kojim ga mi i percipiramo. Iz Brozićeva se aranžmana kroz dinami-ku javljanja i trajanja izvedenih glaz-benih isječaka jasno mogla razaznati ta subjektivnost. Drugi audiovizualni performans također je istraživao vri-jeme, no pritom je veći nagla-sak stavljen na prostornu dimenziju. Za razliku od Brozića, Frano Đuro-vić u performansu Back and... za duo violončela i elektroniku potaknuo je

publiku na sudjelovanje. Premda ne odveć odvažne, pozitivne reakcije pu-blike — zamišljena je kao ravnoprav-ni sudionik performansa — na spret-no integriranu (samo)ironiju nisu izostale. Njih je Đurović pobudio satirično–humorističnim najavama kao sastavnim dijelom performansa te posebnom ulogom koju je nami-jenio violončelistima Jasenu i Adamu Chelfiju. Odjeveni u sportsku odjeću, igrajući badminton na sceni, pruži-li su povod za dvojaku interpretaci-ju toga aspekta. Uz istodobni prikaz

odvijanja prometa na video projekciji te elektronički obrađene zvukove, let loptice u tom bi slučaju predstavljao ireverzibilnost vremena. Istodobno se ne možemo oteti dojmu da je integra-cijom sporta u to, kako ga je sâm na-zvao »glazbeno–scensko djelo«, Đu-rović pokušao ukazati na nezavidan položaj kulture i status umjetnikâ u današnjem svijetu.

Tudorova igra svjetla i zvukaIndividualnost eksperimentalnog do-

gađaja uzrok je stvaranja značenja u svakom ljudskom umu zasebno. Pro-dukt istraživanja trodimenzionalnosti djela preko multimedijalnih perfor-mansa, nastajanje je onoliko interpre-tacija koliko je i slušatelja. Kako bi izbjegao kolektivna shvaćanja izved-benog čina, Gordan Tudor upotrijebio je svjetlost u performansu It’s not OK, computer za saksofon i elektroniku kao vizualnu komponentu, kako bi se vre-menskom dimenzijom poigrao i pove-zao s prostornom na drugačiji način no što su to učinili Brozić i Đurović. Tu-

dorov se performans sastojao od četiri skladbe: Duduk II Gabriela Erkoreka, Escape Wisconsin Caleba Burhansa za solo saksofon, Garden of love Jacoba Ter Veldhuisa i It’s not OK, computer Gordana Tudora za elektroniku i sak-sofon. Šaroliki izvori svjetlosti različi-to raspoređeni u prostoru naizmjence su se javljali, prateći pritom elektro-nički izvor zvuka. S njima je Tudor dionicu saksofona uskladio nevjerojat-nom preciznošću. Iskoristivši akustiku dvorane Gorgona MSU gdje se odvijao cijeli festival, Tudor je dojam volume-na glazbenih ploha u vlastitoj skladbi postigao naizmjence koristeći dva mi-krofona kao izvor zvuka, pri čemu nije zanemario svojstvo jeke. Rad sa zvu-kovnim materijalom te posebno zami-šljen svjetlosni aspekt tog performansa na jedinstven su način ukazali na me-đuovisnost prostorne i vremenske di-menzije u zvukovnom izričaju.

Kamo ide eksperimentalna glazba?Neposredno nakon posljednjeg per-formansa održan je okrugli stol na temu Kamo ide eksperimentalna glaz-ba? Sudionici Branko Kostelnik, Zrinka Lazarin, Davorin Brozić i Gordan Tudor složili su se da je nje-gov naziv pretenciozan i da se na to pi-tanje ne može dati jednoznačan odgo-vor, na što je upozorila i publika. Sve uža veza između glazbe i tehnologije vodi u pravcu brisanja granica između popularne i elitne umjetnosti. Zrinka Lazarin istaknula je da je u današnje doba publiku potrebno upućivati na davanje važnosti nijansama umjet-ničkog djela, dok Tudor smatra da se eksperimentalna glazba kreće prema likovnim umjetnostima te njenu bu-dućnost smješta u galerije, a ne kon-certne dvorane.

PRAIZVEDBA NOVOG GLAZBENO–SCENSKOG OSTVARENJA oPaSne veze VESELJKA BAREŠIćA U ZAGREBAČKOM GRADSKOM KAZALIŠTU KOMEDIJA

Drama ili mjuzikl?Piše: dr. sc. Irena Paulus

U zagrebačkom Gradskom kaza-lištu Komedija, 18. studenoga

održana je premijera glazbene drame Veseljka Barešića prema istoimenom predlošku Opasne veze P. Choderlosa de Laclosa. Priča o aristokratskom paru markize de Merteuil i vikonta Valmontea koji preko kreveta vladaju pariškim društvenim životom, doni-jela je na scenu niz intriga i spletki. Njih je redateljski uobličila Aida Bu-kvić, koreografirala Blaženka Kovač Carić, a u raskošno ruho kostima odjenula Mirjana Zagorec. Glazbeno, Barešić (koji je predstavom i dirigirao) u svom se mjuziklu–drami oslonio na nekoliko kraćih motiva koji su nosili instrumentalne i pjevane dijelove par-titure. No, ona se nije učinila toliko atraktivnom koliko bi se očekivalo od mjuzikla, pa se odvijanje radnje pr-venstveno oslanjalo na dramski, a ne na glazbeni dio libreta.

Naglasak na tekstuTako su likovi i njihovi utjelovitelji glumci / pjevači bili uglavnom usmje-reni na glumački tekst, što je djelu odu-zelo dio potencijalnog šarma. Pred-stavom je dominirala Mila Elegović u ulozi markize Merteuil. Prikazujući markizu kao ključnu osobu francuskog

aristokratskog društva, Elegović je iza ledene površine krila, a zatim i poka-zala osamljenost, pa čak i emotivnost. No, te su dvije emocije došle nekako usiljeno, gotovo neprirodno u drugo-me činu u kojemu se događaji nižu

malo prebrzo da bi ih glumci mogli sasvim razraditi i prenijeti publici. S druge strane, Filip Jurčić, vikont Val-mont, bio je glumački vrlo dobar, no pjevački se nije znao nositi sa zahtjev-nim notnim tekstom Barešićevih nea-

traktivnih songova. Također, »kemija« koja je trebala postojati između njega i predsjednikovice Tourvel (Vanda Win-ter), nije se u potpunosti ostvarila. Ne-planirana ljubavna priča koja je nosila tenziju i emocionalni obrat u Lacloso-

vom originalu, u interpretaciji Jurčića i Winter nije stigla profunkcionirati. A kako dvojac osjećaje svojih likova nije uspio prenijeti publici, tako i nji-hov nasilan rastanak, kao i tragičan kraj nisu iznijeti kao nešto zbog čega bi se publika trebala previše uzbuđiva-ti. Unatoč furioznoj završnici u kojoj likovi jure pozornicom, a svaki je za-pleten u svoje nerazmrsive probleme, nesretan završetak s pokušajem da se, zbog posthumne osvete markizi, izvu-če svojevrstan happy end, nije ozbiljno profunkcionirao.

Simpatične epizodeZato su se Opasne veze gledale kao za-nimljiv pokušaj s nekoliko doista sim-patičnih epizoda (naročito onih koje je nosila Ana Kraljević u ulozi Cecile, ali i onih koje je maestralno odglumila Jasna Bilušić u ulozi madame de Ro-semonde). No, teško je govoriti o djelu koje će se pamtiti i čiji će se songovi pjevati nakon što predstava završi. To je, dakle, predstava koju treba odgle-dati, ali koja najvjerojatnije neće dugo ostati na repertoaru poput nekih stra-nih mjuzikla koje je prije mnogo godi-na Komedija s velikim uspjehom po-stavila na svoju pozornicu.

PR

AIZ

VE

DB

E

Prizor iz Opasnih veza Veseljka Barešića

AUDIOVIZUALNI PERFORMANSI DAVORINA BROZIćA, FRANE đUROVIćA I GORDANA TUDORA

Glazba izražena kroz trodimenzionalnostSve je aktualnija tendencija prožimanja različitih umjetnosti putem multimedijalnosti u kojoj su, iako rezultat eksperimentalnog čina nije predvidljiv,

posjetitelji festivala expermus mogli temeljiti pretpostavke o karakteristikama djelâ koja će biti izvedena

Piše: Ivana Jurenec

FE

STIV

ALI

Gordan Tudor u performansu It’s not OK, computer za saksofon i elektroniku na Expermusu