Buzetski list br. 8 (studeni 2010.)

64
Poticajne mjere za gospodarstvo Proraèun u malom Uskrs po starinski Zaljubljenici istarskih špilja Šparoge eliksir zdravlja Besplatni primjerak Broj 8 Godina IV. Studeni 2010. ISSN 1846-7776 www.buzet.hr Josipoviæ i Türk u Buzetu Projekt: Buzetska naušnica Pod ladonjom: Hari Ivanèiæ Mlin Roè: 80 godina obiteljskog pogona Sport: Santoro europski šampion!

description

 

Transcript of Buzetski list br. 8 (studeni 2010.)

Page 1: Buzetski list br. 8 (studeni 2010.)

Poticajne mjereza gospodarstvo

Proraèun u malom

Uskrs po starinski Zaljubljeniciistarskih špilja

Šparoge eliksir zdravlja

Besplatni primjerakBroj 8 Godina IV.Studeni 2010.

ISSN 1846-7776

www.buzet.hr

Josipoviæ i Türku Buzetu

Projekt:Buzetska naušnica

Pod ladonjom: Hari Ivanèiæ

Mlin Roè:80 godinaobiteljskog pogona

Sport:Santoroeuropski šampion!

Page 2: Buzetski list br. 8 (studeni 2010.)

Uvodna rijeè

Prošla je još jedna Subotina i najavila novu jesen, novi radni ciklus. Nastavlja se naša aktivna suradnja u kreiranju razvojne politike grada sa željom da grad nastavimo voditi odgovorno i otvoreno kao svoju obitelj. Jer kako zvati grad od oko 6000 duša nego svojom obitelji.

U ekonomskoj krizi koja traje naš Buzet nije doživio dramatiène poremeæaje i uspjeli smo osigurati relativno stabilan rad svih gradskih institucija, trgovaèkih društava i ustanova u vlasništvu Grada. Meðu prvim smo gradovima u Hrvatskoj koji su konkretnim i vrlo mjerljivim potezima nastojali usporiti odnosno ublažiti krizu.

Odreðene investicije i manifestacije mogu se odgoditi i prièekati financijski sretnije godine ali gospodarstvo, obrtnici, poljoprivrednici i graðani trebaju pomoæ. Grad treba dijeliti sudbinu svih onih koji taj proraèun i pune te znaèajna sredstva vraæati svojim sugraðanima i poduzetnicima da lakše i brže prebrode ovu, a sada je sasvim jasno i sljedeæu, financijski tešku i složenu godinu te pomoæi oèuvati svako radno mjesto.

Naš je grad po mnogo èemu jedinstven pa tako i po ulaganjima u društveni standard i socijalu. Prije svega želimo se odužiti našim najstarijim sugraðanima koji su zaslužni za sve dobro koje danas uživamo i koji zaslužuju da svoje umirovljenièke dane provedu živeæi u skladu s velikim ulaganjima tijekom svojeg radnog vijeka.

Sve Buzeæanke i Buzeæani trebaju znati da u ovim turbulentnim i nemilosrdnim vremenima nisu sami, u ovome smo svi zajedno i svi zajedno æemo prebroditi ove burne godine te je

IMPRESSUM:

mr. sc. Valter Flegogradonaèelnik Grada Buzeta

S A D R Ž A J : S A D R Ž A J :

svima koji se nalaze u teškoæama namijenjen gradski socijalni paket što ga svake godine nadograðujemo i koji, neovisno o recesiji, neæemo financijski smanjivati.

Istièem da smo u svim odlukama, ponekad nepopularnim i teškim, uvijek voðeni imperativnom prosperiteta Buzeta i Buzeæana. U ovom gradu nije važan jedan èovjek, u ovom gradu važni su ljudi. U Buzetu èuje se i uvažava plaè i glas upravo roðene bebe, njenih roditelja, djece u vrtiæu i školi, radnika i nezaposlenih, domaæica, umirovljenika, zdravih i bolesnih, mladih i starih, osoba s invaliditetom, svih graðana, jer ljudi su ovaj grad.

Buzet se gradio stoljeæima, svi mi danas smo njegovo djelo ali i njegovi graditelji. Njegovi smo baštinici i istovremeno njegovi dužnici i zato smo ponosni što mu pripadamo, sada i zauvijek. Težak je zadatak pred nama jer su oèekivanja graðana velika, a prilike sve teže. Vjerujem da zajedno možemo ostvariti i najambicioznije planove i riješiti i najteže probleme. Svi smo pozvani raditi za Buzet napornije nego ikada i jedino radom, znanjem, zalaganjem, poštenjem, kreativnošæu i odricanjem možemo postiæi cilj. Vjerujem u nas!

Nemojte se truditi da samo vi budete dobri, veæ da i svijet što ga iza sebe ostavljate postane dobar.

Buzetski list,revijalno informativni magazin, godina IV., broj 8, studeni 2010.,izlazi 2 puta godišnje

IZDAVAÈ:Grad BuzetII. Istarske brigade 11, Buzet

ZA IZDAVAÈA: Valter Flego

GLAVNI UREDNIK: Ana Pisak

POMOÆNIK UREDNIKA: Siniša Žuliæ

SURADNICI U OVOM BROJU:Anja Èerneka, Beti Bašiæ,Damir Kovaèiæ, Danijela Katarinèiæ,Darko Matkoviæ, Daša Višiæ,Davor Grabar, Dejan Hren,Elvis Èerneka, Foto Festival,Kristina Greblo,Kristina Pavletiæ Prodan,Nada Prodan Mrakoviæ, Nataša Medica,Saša Arsiæ, Vlado Perniæ.

GRAFIÈKA UREDNICA:Sanja Vivoda Benac

TISAK: Grafièki zavod Hrvatske, Zagreb

NAKLADA:2.850 primjeraka

KONTAKT:Grad Buzet(Za Buzetski list)II. Istarske brigade 11, 52420 Buzet e-mail: [email protected]

ISSN 1846 – 7776

NASLOVNICA:Dame na Subotini po starinski(Snimio: Dejan Hren)

Drage Buzeæanke i Buzeæani

Buzetski list 2 Buzetski list3

ROÈKO POLJE danas...2 RIJEÈ GRADONAÈELNIKA4 LAUREATI 5 SUSRET IVE JOSIPOVIÆA I DANILA TÜRKA 6 PROJEKTI: Buzetska naušnica ........................8 PROJEKTI: Pogon za sušenje otpadnog mulja9 PROJEKTI: Roèu kolektorska mreža10 PREKOGRANIÈNA SURADNJA11 VJEŽBE: Vatrogasni desant ............................. 12 OBRTNICI: Ugostitelji13 MJESNI ODBOR: Svi Sveti14 OBLJETNICE: Sto godina škole u Vrhu15 PROJEKTI: 1. obiteljska olimpijada 16 POD LADONJOM: Hari Ivanèiæ 19 OD BROJA DO BROJA 20 GOSPODASRTVO: "Mlin Roè" ..............................................22 OBLJETNICE: Zlatni jubilej roèkih entuzijasta23 NAJSTARIJA BUZEÆANKA: Antica Križman24 OSOBE S POSEBNIM POTREBAMA: I oni su dio zajednice25 MALI VELIKI MIKROFON: Od Malog mikrofona do djeèjeg Sanrema26 TURISTIÈKE STRANICE 28 ŽIVA RIJEÈ POVIJESTI: Kajini ......................................... 30 MANIFESTACIJE: Buzet Classic Car31 U POVODU DANA GRADA32 SUBOTINA PO STARINSKI34 ISTRA KAKVA JE NEKADA BILA: Na prelu kod none Ane36 MATURANTI I GODIŠNJICE ŠKOLE 38 SPORT: Mladen Jurada39 SPORT OD BROJA DO BROJA40 SPORT: Enduro motocross klub "Buzet" ............42 SPORT OD BROJA DO BROJA43 SPORT: Rukometaši u europskom društvu44 SPORT OD BROJA DO BROJA45 OBRAZOVANJE: Za zlato plivali kao ribice ...........46 OBRAZOVANJE: Slikovnice za slijepu djecu 47 OBRAZOVANJE: Vijesti 48 OD BROJA DO BROJA 49 ISTRAŽIVANJE: Izmièe li odgoj roditeljima?50 OBRAZOVANJE: Osmaši52 KULTURA: Slavko Zlatiæ53 STARE OBITELJI: Jaques Moderne, znameniti tiskar nota 54 ISTARKA KUHINJA: Palenta55 ZDRAVA HRANA: Kukuruz56 POLJOPRIVREDA: Ekološki vrt .......................................... 58 LIJEÈNIK SAVJETUJE: Kako se riješiti cistitisa 59 VETERINASRKI SAVJET: Prvi sati presudni za otpornost60 ÆIÆSKI LIST: Raj za lovce na šljuke61 ROÐENI 62 VJENÈANI

NAJIZVRSNIJI TIM PROGRAMA „DNEVNI BORAVAK I POMOÆ U KUÆI STARIJIM OSOBAMA“ U REPUBLICI HRVATSKOJ, PROGLAŠEN OD STRANE MINISTARSTVA OBITELJI, BRANITELJA I MEÐUGENERACIJSKE

SOLIDARNOSTI

150 GODINA OD SPOMENA CRKVE SV. ROKA

i nekad

Poticajne mjereza gospodarstvo

Proraèun u malom

Uskrs po starinski Zaljubljeniciistarskih špilja

Šparoge eliksir zdravlja

Besplatni primjerakBroj 8 Godina IV.Studeni 2010.

ISSN 1846-7776

www.buzet.hr

Josipoviæ i Türku Buzetu

Projekt:Buzetska naušnica

Pod ladonjom: Hari Ivanèiæ

Mlin Roè:80 godinaobiteljskog pogona

Sport:Santoroeuropski šampion!

Page 3: Buzetski list br. 8 (studeni 2010.)

Uvodna rijeè

Prošla je još jedna Subotina i najavila novu jesen, novi radni ciklus. Nastavlja se naša aktivna suradnja u kreiranju razvojne politike grada sa željom da grad nastavimo voditi odgovorno i otvoreno kao svoju obitelj. Jer kako zvati grad od oko 6000 duša nego svojom obitelji.

U ekonomskoj krizi koja traje naš Buzet nije doživio dramatiène poremeæaje i uspjeli smo osigurati relativno stabilan rad svih gradskih institucija, trgovaèkih društava i ustanova u vlasništvu Grada. Meðu prvim smo gradovima u Hrvatskoj koji su konkretnim i vrlo mjerljivim potezima nastojali usporiti odnosno ublažiti krizu.

Odreðene investicije i manifestacije mogu se odgoditi i prièekati financijski sretnije godine ali gospodarstvo, obrtnici, poljoprivrednici i graðani trebaju pomoæ. Grad treba dijeliti sudbinu svih onih koji taj proraèun i pune te znaèajna sredstva vraæati svojim sugraðanima i poduzetnicima da lakše i brže prebrode ovu, a sada je sasvim jasno i sljedeæu, financijski tešku i složenu godinu te pomoæi oèuvati svako radno mjesto.

Naš je grad po mnogo èemu jedinstven pa tako i po ulaganjima u društveni standard i socijalu. Prije svega želimo se odužiti našim najstarijim sugraðanima koji su zaslužni za sve dobro koje danas uživamo i koji zaslužuju da svoje umirovljenièke dane provedu živeæi u skladu s velikim ulaganjima tijekom svojeg radnog vijeka.

Sve Buzeæanke i Buzeæani trebaju znati da u ovim turbulentnim i nemilosrdnim vremenima nisu sami, u ovome smo svi zajedno i svi zajedno æemo prebroditi ove burne godine te je

IMPRESSUM:

mr. sc. Valter Flegogradonaèelnik Grada Buzeta

S A D R Ž A J : S A D R Ž A J :

svima koji se nalaze u teškoæama namijenjen gradski socijalni paket što ga svake godine nadograðujemo i koji, neovisno o recesiji, neæemo financijski smanjivati.

Istièem da smo u svim odlukama, ponekad nepopularnim i teškim, uvijek voðeni imperativnom prosperiteta Buzeta i Buzeæana. U ovom gradu nije važan jedan èovjek, u ovom gradu važni su ljudi. U Buzetu èuje se i uvažava plaè i glas upravo roðene bebe, njenih roditelja, djece u vrtiæu i školi, radnika i nezaposlenih, domaæica, umirovljenika, zdravih i bolesnih, mladih i starih, osoba s invaliditetom, svih graðana, jer ljudi su ovaj grad.

Buzet se gradio stoljeæima, svi mi danas smo njegovo djelo ali i njegovi graditelji. Njegovi smo baštinici i istovremeno njegovi dužnici i zato smo ponosni što mu pripadamo, sada i zauvijek. Težak je zadatak pred nama jer su oèekivanja graðana velika, a prilike sve teže. Vjerujem da zajedno možemo ostvariti i najambicioznije planove i riješiti i najteže probleme. Svi smo pozvani raditi za Buzet napornije nego ikada i jedino radom, znanjem, zalaganjem, poštenjem, kreativnošæu i odricanjem možemo postiæi cilj. Vjerujem u nas!

Nemojte se truditi da samo vi budete dobri, veæ da i svijet što ga iza sebe ostavljate postane dobar.

Buzetski list,revijalno informativni magazin, godina IV., broj 8, studeni 2010.,izlazi 2 puta godišnje

IZDAVAÈ:Grad BuzetII. Istarske brigade 11, Buzet

ZA IZDAVAÈA: Valter Flego

GLAVNI UREDNIK: Ana Pisak

POMOÆNIK UREDNIKA: Siniša Žuliæ

SURADNICI U OVOM BROJU:Anja Èerneka, Beti Bašiæ,Damir Kovaèiæ, Danijela Katarinèiæ,Darko Matkoviæ, Daša Višiæ,Davor Grabar, Dejan Hren,Elvis Èerneka, Foto Festival,Kristina Greblo,Kristina Pavletiæ Prodan,Nada Prodan Mrakoviæ, Nataša Medica,Saša Arsiæ, Vlado Perniæ.

GRAFIÈKA UREDNICA:Sanja Vivoda Benac

TISAK: Grafièki zavod Hrvatske, Zagreb

NAKLADA:2.850 primjeraka

KONTAKT:Grad Buzet(Za Buzetski list)II. Istarske brigade 11, 52420 Buzet e-mail: [email protected]

ISSN 1846 – 7776

NASLOVNICA:Dame na Subotini po starinski(Snimio: Dejan Hren)

Drage Buzeæanke i Buzeæani

Buzetski list 2 Buzetski list3

ROÈKO POLJE danas...2 RIJEÈ GRADONAÈELNIKA4 LAUREATI 5 SUSRET IVE JOSIPOVIÆA I DANILA TÜRKA 6 PROJEKTI: Buzetska naušnica ........................8 PROJEKTI: Pogon za sušenje otpadnog mulja9 PROJEKTI: Roèu kolektorska mreža10 PREKOGRANIÈNA SURADNJA11 VJEŽBE: Vatrogasni desant ............................. 12 OBRTNICI: Ugostitelji13 MJESNI ODBOR: Svi Sveti14 OBLJETNICE: Sto godina škole u Vrhu15 PROJEKTI: 1. obiteljska olimpijada 16 POD LADONJOM: Hari Ivanèiæ 19 OD BROJA DO BROJA 20 GOSPODASRTVO: "Mlin Roè" ..............................................22 OBLJETNICE: Zlatni jubilej roèkih entuzijasta23 NAJSTARIJA BUZEÆANKA: Antica Križman24 OSOBE S POSEBNIM POTREBAMA: I oni su dio zajednice25 MALI VELIKI MIKROFON: Od Malog mikrofona do djeèjeg Sanrema26 TURISTIÈKE STRANICE 28 ŽIVA RIJEÈ POVIJESTI: Kajini ......................................... 30 MANIFESTACIJE: Buzet Classic Car31 U POVODU DANA GRADA32 SUBOTINA PO STARINSKI34 ISTRA KAKVA JE NEKADA BILA: Na prelu kod none Ane36 MATURANTI I GODIŠNJICE ŠKOLE 38 SPORT: Mladen Jurada39 SPORT OD BROJA DO BROJA40 SPORT: Enduro motocross klub "Buzet" ............42 SPORT OD BROJA DO BROJA43 SPORT: Rukometaši u europskom društvu44 SPORT OD BROJA DO BROJA45 OBRAZOVANJE: Za zlato plivali kao ribice ...........46 OBRAZOVANJE: Slikovnice za slijepu djecu 47 OBRAZOVANJE: Vijesti 48 OD BROJA DO BROJA 49 ISTRAŽIVANJE: Izmièe li odgoj roditeljima?50 OBRAZOVANJE: Osmaši52 KULTURA: Slavko Zlatiæ53 STARE OBITELJI: Jaques Moderne, znameniti tiskar nota 54 ISTARKA KUHINJA: Palenta55 ZDRAVA HRANA: Kukuruz56 POLJOPRIVREDA: Ekološki vrt .......................................... 58 LIJEÈNIK SAVJETUJE: Kako se riješiti cistitisa 59 VETERINASRKI SAVJET: Prvi sati presudni za otpornost60 ÆIÆSKI LIST: Raj za lovce na šljuke61 ROÐENI 62 VJENÈANI

NAJIZVRSNIJI TIM PROGRAMA „DNEVNI BORAVAK I POMOÆ U KUÆI STARIJIM OSOBAMA“ U REPUBLICI HRVATSKOJ, PROGLAŠEN OD STRANE MINISTARSTVA OBITELJI, BRANITELJA I MEÐUGENERACIJSKE

SOLIDARNOSTI

150 GODINA OD SPOMENA CRKVE SV. ROKA

i nekad

Poticajne mjereza gospodarstvo

Proraèun u malom

Uskrs po starinski Zaljubljeniciistarskih špilja

Šparoge eliksir zdravlja

Besplatni primjerakBroj 8 Godina IV.Studeni 2010.

ISSN 1846-7776

www.buzet.hr

Josipoviæ i Türku Buzetu

Projekt:Buzetska naušnica

Pod ladonjom: Hari Ivanèiæ

Mlin Roè:80 godinaobiteljskog pogona

Sport:Santoroeuropski šampion!

Page 4: Buzetski list br. 8 (studeni 2010.)

d e f i n i r a z a ko n o b rd s ko planinskom podruèju.

Nagrade najuspješnijima

U nastavku sjednice uruèena s u o v o g o d i š n j a g r a d s k a pr iznanja . L imenoj g lazb i Kulturno umjetnièkog društva „Istarski željeznièar“ iz Roèa dodijeljeno je priznanje najvišeg sjaja – Zlatna plaketa. Srebrnu je plaketu zaslužila Gradska udruga umirovljenika, dok su pohvaljeni: Katarina Božiæ, Viktor Èapljinski, Marina Tomišiæ, Martina Vivoda i Nikolina Vivoda. Posthumno je n a g r a ð e n I v a n Š e s t a n . Predsjednik Gradske udruge umirov l jen ika Jos ip F lego zahvalio se u ime nagraðenih.

Ana PISAK

U povodu Dana Grada Buzeta i blagdana sv. Marije Male, u buzetskom Narodnom domu 10. rujna održana je sveèana sjednica Gradskog v i jeæa. Prisutne vijeænike, uzvanike i gospodarstvenike na samom je poèetku pozdravio predsjednik Gradskog vijeæa Dario Krivièiæ. Gradonaèelnik Buzeta Valter Flego nazoènima se obratio prigodnim rezimeom svega minulog u proteklih godinu dana.

Bez gospodarskih potresa

- Gospodarska kriza nije mimoišla ni naš grad. Meðutim, u Buzetu nije bilo tektonskih poremeæaja i uspjel i smo osigurati nesmetan rad Grada i sv ih g radsk ih ins t i tuc i ja ,

ZLATNA PLAKETAROÈKOJLIMENOJ GLAZBI

Sveèana sjednica i buzetski laureati

trgovaèkih društava i ustanova, kazao je gradonaèelnik Flego. Poruèio je kako æe i dalje insistirati na pri javlj ivanju pripremljenih projekata na razlièite natjeèaje.

Kao najnoviji pozitivan primjer izdvojio je natjeèaj od strane Regione Veneto na koji se Grad prijavio te bespovratno dobio 352 tisuæe kuna za obnovu kaštela Pietra Pelose. Gradonaèelnik Flego vjeruje u ostvarenje svih prioriteta svojih sugraðana kao što su: proširenje vrtiæa, gradnja novih kilometara kanalizacijske mreže, ureðaja za proèišæavanje otpadnih voda, novih kilometara asfaltiranih putova i cijelog niza projekata u svih 11 mjesnih odbora Buzeštine.

Borba za brdsko-planinski status

- Nakon nedavnog boravka h r v a t s k o g i s l o v e n s k o g predsjednika u našem gradu više sam nego zadovoljan reakcijom slovenske strane vezano za obnovu državne ceste Graèišèe – Soèerga te ponovno otvaranje graniènog prijelaza Požane – Soèerga za sav teretni promet i prije našeg ulaska u veliku europsku obitelj. I tu je realno za oèekivati znaèajne investicije u proširenje i infrastrukturu graniènog prijelaza te u tu našu najvažniju cestovnu vezu s Europom, istaknuo je prvi èovjek Grada. Dodao je kako æe se i dalje a r g u m e n t i r a n o b o r i t i z a zadržavanje prava i obveza koja

Kada je krajem kolovoza 2009. godine tadašnji predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesiæ posjetio Buzet nitko nije naslutio da æe za nepunih godinu dana najmanji grad u Istri ponovno biti domaæin najvišim državnim dužnosnicima. I to ne samo jednom, veæ dvojici! Mali je Buzet, naime, poèetkom srpnja ove godine imao veliku èast da ugost i preds jednike dv i ju zemalja: predsjednika Hrvatske Ivu Josipoviæa i predsjednika Slovenije Danila Türka. Dogaðaj je to o kojem æe govoriti mnoge generacije, dok æe povjesnièari pamtiti ga kao prvi susret predsjednika nakon slovenskog referenduma o arbitražnom sporazumu.

Uzlet u odnosima

- Ovaj susret jasno govori o n o v o m u z l e t u h r v a t s k o -s l o v e n s k i h o d n o s a , a u

gospodarskoj krizi i gospodarstva dviju zemalja dobro suraðuju, us t v rd io j e tom p r i l i kom predsjednik Ivo Josipoviæ. Naglasio je kako nije sluèajan prvi susret predsjednika nakon arbitražnog sporazuma u Istri, r e g i j i p r i j a t e l j s t v a , multikulturalnosti, razumijevanja i tolerancije. Takoðer, smatra da æe Hrvatska i Slovenija u buduænosti suraðivati susjedski i prijateljski, kao dvije relativno mlade zemlje koje imaju mnogo zajednièkoga za ostvariti. Iz tog razloga hrvatsko-slovenske gospodarske odnose gleda s puno pouzdanja. Kao dobar primjer suradnje naveo je buzetski Cimos.

- Stvorena je odlièna klima, klima meðusobnog poštovanja i zajednièkih interesa, kazao je predsjednik Slovenije Danilo Türk i naveo da dvije zemlje razmišljaju i o politièkom kontekstu Europske

unije. Istaknuo je potrebu da i sutra u Europi Hrvatska i Slovenija svoje potencijale zajednièki iskoriste.

Suživot i suradnja

Hrvatsko-slovenskih odnosa u svom se govoru dotaknuo i gradonaèelnik Buzeta Valter Flego.

- Unatoè globalnoj krizi i recesiji, razlièitim problemima i n e i z v j e s n o j e k o n o m s k o j sutrašnjici, Buzet živi i radi. Za to su u velikoj mjeri zaslužni i odlièni slovensko – hrvatski odnosi, s u ž i v o t , m e ð u s o b n o razumijevanje i poštovanje te svakodnevna suradnja, kazao je gradonaèelnik Flego.

- Uvjeren sam da æe upravo današn j i skup da t i novu dimenzi ju i zamah našim m e ð u s o b n i m o d n o s i m a

Buzetski list 4 Buzetski list5

U POVODU DANA GRADA POVIJESNI DOGAÐAJ

SUSRETIVE JOSIPOVIÆAI DANILA TÜRKA Dogaðaj je to o kojem æe govoriti mnoge buzetske generacije, dok æe povjesnièari pamtiti ga kao prvi susret dvojice predsjednika nakon slovenskog referenduma o arbitražnom sporazumu.

Dva predsjednika u Buzetu

Sveèana sjednica i buzetski laureati

temeljenim na prijateljstvu i meðusobnom razumijevanju kako bi zajedno sa kolegama iz Slovenije nastavili realizirati cijeli niz projekata od velike važnosti za obje strane, ustvrdio je Flego.

Pogranièno druženje

Susret na pograniènom podruèju su inicirali Grad Buzet i Društvo hrvatsko-slovenskog prijateljstva. Prisustvovali su mu gradonaèelnici uz granicu Hrvatske i Slovenije, predstavnici Istarske županije, saborski zastupnici te predstavnici javnih službi i gospodarstvenika. Predsjednike je doèekao istarski župan Ivan Jakovèiæ, predsjednik Društva slovensko-hrvatskog prijateljstva, ujedno poèasni konzul RH u Sloveniji Božo Dimnik te gradonaèelnik Buzeta Valter Flego.

Srebrna plaketa je pripala Gradskoj udruzi umirovljenika. Posthumno je nagraðen Ivan Šestan.

Ana PISAK

Page 5: Buzetski list br. 8 (studeni 2010.)

d e f i n i r a z a ko n o b rd s ko planinskom podruèju.

Nagrade najuspješnijima

U nastavku sjednice uruèena s u o v o g o d i š n j a g r a d s k a pr iznanja . L imenoj g lazb i Kulturno umjetnièkog društva „Istarski željeznièar“ iz Roèa dodijeljeno je priznanje najvišeg sjaja – Zlatna plaketa. Srebrnu je plaketu zaslužila Gradska udruga umirovljenika, dok su pohvaljeni: Katarina Božiæ, Viktor Èapljinski, Marina Tomišiæ, Martina Vivoda i Nikolina Vivoda. Posthumno je n a g r a ð e n I v a n Š e s t a n . Predsjednik Gradske udruge umirov l jen ika Jos ip F lego zahvalio se u ime nagraðenih.

Ana PISAK

U povodu Dana Grada Buzeta i blagdana sv. Marije Male, u buzetskom Narodnom domu 10. rujna održana je sveèana sjednica Gradskog v i jeæa. Prisutne vijeænike, uzvanike i gospodarstvenike na samom je poèetku pozdravio predsjednik Gradskog vijeæa Dario Krivièiæ. Gradonaèelnik Buzeta Valter Flego nazoènima se obratio prigodnim rezimeom svega minulog u proteklih godinu dana.

Bez gospodarskih potresa

- Gospodarska kriza nije mimoišla ni naš grad. Meðutim, u Buzetu nije bilo tektonskih poremeæaja i uspjel i smo osigurati nesmetan rad Grada i sv ih g radsk ih ins t i tuc i ja ,

ZLATNA PLAKETAROÈKOJLIMENOJ GLAZBI

Sveèana sjednica i buzetski laureati

trgovaèkih društava i ustanova, kazao je gradonaèelnik Flego. Poruèio je kako æe i dalje insistirati na pri javlj ivanju pripremljenih projekata na razlièite natjeèaje.

Kao najnoviji pozitivan primjer izdvojio je natjeèaj od strane Regione Veneto na koji se Grad prijavio te bespovratno dobio 352 tisuæe kuna za obnovu kaštela Pietra Pelose. Gradonaèelnik Flego vjeruje u ostvarenje svih prioriteta svojih sugraðana kao što su: proširenje vrtiæa, gradnja novih kilometara kanalizacijske mreže, ureðaja za proèišæavanje otpadnih voda, novih kilometara asfaltiranih putova i cijelog niza projekata u svih 11 mjesnih odbora Buzeštine.

Borba za brdsko-planinski status

- Nakon nedavnog boravka h r v a t s k o g i s l o v e n s k o g predsjednika u našem gradu više sam nego zadovoljan reakcijom slovenske strane vezano za obnovu državne ceste Graèišèe – Soèerga te ponovno otvaranje graniènog prijelaza Požane – Soèerga za sav teretni promet i prije našeg ulaska u veliku europsku obitelj. I tu je realno za oèekivati znaèajne investicije u proširenje i infrastrukturu graniènog prijelaza te u tu našu najvažniju cestovnu vezu s Europom, istaknuo je prvi èovjek Grada. Dodao je kako æe se i dalje a r g u m e n t i r a n o b o r i t i z a zadržavanje prava i obveza koja

Kada je krajem kolovoza 2009. godine tadašnji predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesiæ posjetio Buzet nitko nije naslutio da æe za nepunih godinu dana najmanji grad u Istri ponovno biti domaæin najvišim državnim dužnosnicima. I to ne samo jednom, veæ dvojici! Mali je Buzet, naime, poèetkom srpnja ove godine imao veliku èast da ugost i preds jednike dv i ju zemalja: predsjednika Hrvatske Ivu Josipoviæa i predsjednika Slovenije Danila Türka. Dogaðaj je to o kojem æe govoriti mnoge generacije, dok æe povjesnièari pamtiti ga kao prvi susret predsjednika nakon slovenskog referenduma o arbitražnom sporazumu.

Uzlet u odnosima

- Ovaj susret jasno govori o n o v o m u z l e t u h r v a t s k o -s l o v e n s k i h o d n o s a , a u

gospodarskoj krizi i gospodarstva dviju zemalja dobro suraðuju, us t v rd io j e tom p r i l i kom predsjednik Ivo Josipoviæ. Naglasio je kako nije sluèajan prvi susret predsjednika nakon arbitražnog sporazuma u Istri, r e g i j i p r i j a t e l j s t v a , multikulturalnosti, razumijevanja i tolerancije. Takoðer, smatra da æe Hrvatska i Slovenija u buduænosti suraðivati susjedski i prijateljski, kao dvije relativno mlade zemlje koje imaju mnogo zajednièkoga za ostvariti. Iz tog razloga hrvatsko-slovenske gospodarske odnose gleda s puno pouzdanja. Kao dobar primjer suradnje naveo je buzetski Cimos.

- Stvorena je odlièna klima, klima meðusobnog poštovanja i zajednièkih interesa, kazao je predsjednik Slovenije Danilo Türk i naveo da dvije zemlje razmišljaju i o politièkom kontekstu Europske

unije. Istaknuo je potrebu da i sutra u Europi Hrvatska i Slovenija svoje potencijale zajednièki iskoriste.

Suživot i suradnja

Hrvatsko-slovenskih odnosa u svom se govoru dotaknuo i gradonaèelnik Buzeta Valter Flego.

- Unatoè globalnoj krizi i recesiji, razlièitim problemima i n e i z v j e s n o j e k o n o m s k o j sutrašnjici, Buzet živi i radi. Za to su u velikoj mjeri zaslužni i odlièni slovensko – hrvatski odnosi, s u ž i v o t , m e ð u s o b n o razumijevanje i poštovanje te svakodnevna suradnja, kazao je gradonaèelnik Flego.

- Uvjeren sam da æe upravo današn j i skup da t i novu dimenzi ju i zamah našim m e ð u s o b n i m o d n o s i m a

Buzetski list 4 Buzetski list5

U POVODU DANA GRADA POVIJESNI DOGAÐAJ

SUSRETIVE JOSIPOVIÆAI DANILA TÜRKA Dogaðaj je to o kojem æe govoriti mnoge buzetske generacije, dok æe povjesnièari pamtiti ga kao prvi susret dvojice predsjednika nakon slovenskog referenduma o arbitražnom sporazumu.

Dva predsjednika u Buzetu

Sveèana sjednica i buzetski laureati

temeljenim na prijateljstvu i meðusobnom razumijevanju kako bi zajedno sa kolegama iz Slovenije nastavili realizirati cijeli niz projekata od velike važnosti za obje strane, ustvrdio je Flego.

Pogranièno druženje

Susret na pograniènom podruèju su inicirali Grad Buzet i Društvo hrvatsko-slovenskog prijateljstva. Prisustvovali su mu gradonaèelnici uz granicu Hrvatske i Slovenije, predstavnici Istarske županije, saborski zastupnici te predstavnici javnih službi i gospodarstvenika. Predsjednike je doèekao istarski župan Ivan Jakovèiæ, predsjednik Društva slovensko-hrvatskog prijateljstva, ujedno poèasni konzul RH u Sloveniji Božo Dimnik te gradonaèelnik Buzeta Valter Flego.

Srebrna plaketa je pripala Gradskoj udruzi umirovljenika. Posthumno je nagraðen Ivan Šestan.

Ana PISAK

Page 6: Buzetski list br. 8 (studeni 2010.)

su pronaðene uz uzglavlje pokojnica. Manji primjerci sigurno su nošeni u uhu, a veæi, pretpostavlja se, na traci - marami koju je pokojnica nosila oko glave.

- Nalazište Mejica prvi su, od 1895. do 1898. godine, istraživali buzetski sudac i arheolog-amater Silvano Gandussio i Alberto Puschi, u to vrijeme ravnatelj Gradskog muzeja u Trstu, i tada je istraženo ukupno 189 grobova. Istraživanje na Malom Vrhu poveo je Arheološki muzej u Puli 1965. godine. Iskopano je 15 kosturnih grobova. Velik doprinos istraživaèkom radu o „buzetskoj“ naušnici dao je i pokojni profesor Branko Marušiæ. On je sredinom prošloga stoljeæa utvrdio kako je ovaj tip naušnice pripadao nošnji ranosrednjovjekovnog autohtonog i romaniziranog ilirokeltskog stanovništva na podruèju izmeðu jadranskih obala i alpskoga pojasa, navodi kustos Nikoliæ. Dodaje kako se izradom replike naušnice dobilo arheološki suvenir koji æe osim povijesti promovirati i ime Grada.

Karika i tri obruèa

Upravo su povijesni podaci bili uporište za realizaciju ovog projekta i izradu buzetskog suvenira koji ima tendencije da u buduænosti postane suvenir širih razmjera.

- Okrugla bronèana naušnica – buzetska, na dnu karike ukrašena s tri obruèa, zaštiæena je kao dio cjeline arheološke zbirke Arheološkog muzeja Istre upisom u registar kulturnih dobara RH 1968. godine. Primjerci „buzetske“ naušnice dio su stalnog postava buzetskog Zavièajnog muzeja i upravo su oni bili ishodište za pripremu i osmišljavanje projekta koji je rezultirao izradom replike nosivih naušnica u èetiri velièine i suvenira, kazala je u ime projektnog tima Elena Grah Ciliga. „Buzetska“ naušnica predstavljena je i u sklopu puèke fešte Subotine po starinski.

- Iz škrinje zajednièke baštine probuðen je bronèani ures koji je dobio srebrni sjaj - roðen je novi buzetski suvenir – buzetska naušnica, kazala je Elena Grah Ciliga predstavljajuæi poèetkom rujna u buzetskom Zavièajnom muzeju novi projekt „Buzetska naušnica“. Rijeè je o replici koja poèiva na povijesnim izvorima i ima uporište u literaturi iz podruèja arheologije, a u èiju se realizaciju krenulo u travnju ove godine.

Bronèani ures

- Antièki i kasnoantièki obièaji u Istri oèituju se u èestom pojavljivanju kamenih jastuka ispod glava i nogu, u oznaèavanju grobova stelama, u obiteljskom sahranjivanju, a prevladava pravilna orijentacija pokojnika s pogledom prema istoku. Poganski pogrebni obièaji oèituju se u stavljanju priloga u grobove.

Najbrojniji i veoma znaèajni grobljanski

Buzetski list 6 Buzetski list7

PROJEKTI

Povijesni nakit Replika „buzetske“ naušnice, koja poèiva na povijesnim izvorima i ima uporište u literaturi iz

podruèja arheologije, izraðena je u èetiri velièine nosivih naušnica te u obliku suvenira.

Ana PISAK

nalazi jesu i nakit i metalni dijelovi nošnje. Uz jednostavne karièice, javljaju se još dva tipa naušnica: prvi predstavljaju razne varijante naušnica s košaricom, a drugi bronèane i lijevane „buzetske“ naušnice, kazao je kustos Zavièajnog muzeja u Buzetu Saša Nikoliæ.

Najstarije iz 6. stoljeæa

Najviše „buzetskih“ naušnica pronaðeno je u Istri, a pojedinaèni primjerci naðeni su i u Kranju, sjeveroistoènoj Italiji, Siciliji, u Albaniji i na Egejskim otocima. Poèeci njena korištenja dopiru u 6. stoljeæe, što potvrðuje najstariji nalazi iskopani na Brijunima, no njena uporaba kod autohtonog stanovništva najizraženija je u 7. i 8. stoljeæu. Naime, u to su vrijeme grobovi novopridošlog slavenskog stanovništva na zajednièkim grobljima etnièki neodreðeni i siromašni grobnim nalazima.

Izraðivane u Istri

Relativno velik broj primjeraka „buzetskih“ naušnica u Istri navodi na njihov lokalni znaèaj i èini se vjerojatnim da su one izraðivane na poluotoku, od kuda se izvoze u Furlaniju i druga podruèja ravenskog egzarhata. Tu moguænost dodatno potvrðuje i nalaz bronèane matrice za tiještenje u Brkaèu koja upuæuje na grob putujuæeg zlatara. Stoga ne èudi što je upravo na Brkaèu statistièki pronaðeno najviše primjeraka toga tipa naušnice i gotovo da se podudaraju s brojem pokojnica, istièe kustos Nikoliæ.

Dva buzetska lokaliteta

Buzet i Buzeština, pak, broje dva lokaliteta današnjeg suvenira: groblje u Mejici, gdje je pronaðeno 18 primjeraka, i Sovinjsko brdo na lokalitetu Mali Vrh, gdje je otkriven par „buzetskih“ naušnica. „Buzetske“ naušnice

uzetskanaušnica

kao suvenir

Nakit u više velièina

Za novi je suvenir dizajnirana i srebrna kutija s crnim poklopcem. Sama naušnica je smještena na deplijanu na kojem se na èetiri jezika nalaze osnovni podaci o njoj. Projekt je kandidiran na natjeèaj Ministarstva turizma RH.

Buzetska naušnica prodavat æe se u

Turistièkoj zajednici Grada Buzeta, buzetskom Zavièajnom muzeju, u zlatarni „Claudia zlato“ u Svetvinèentu, a uskoro i u Arheološkom muzeju u Puli. Interes za njenu prodaju veæ su iskazali i neki trgovaèki obrti.

Nosive naušnice su izraðene u èetiri velièine. Cijena para velike je 470

kuna, srednje 420 kuna, male 330 kuna i m a n j e 3 0 0 kuna. Replika bez okvira k o š t a 400 kuna, a s okvirom

500 kuna.

Lokaliteti u Istri

Mejica kraj Buzeta – 18 komadaSovinjsko brdo – 2 komadaVrh kraj Brkaèa – 21 komadPolaèine kraj Ferenci – 2 komadaVrsar – 1 komadDvigrad – 1 komadModrušani – 1 komadBrijuni Umag

Predsjednicima prve replike

Prve replike „buzetskih“ naušnica uruèene su predsjednicima dviju država: hrvatskom Ivi Josipoviæu i slovenskom Danilu Türku. Uruèene su im za njihova

susreta u Buzetu. Na prezentaciji projekta prvi primjerak suvenira pripao je buzetskom gradonaèelniku Valteru Flegi.

Projektni tim

Nositelji projekta su: Puèko otvoreno uèilište „Augustin Vivoda“ Buzet - Zavièajni muzej, Turistièka zajednica Grada Buzeta i Grad Buzet. Projektni tim èine: Saša Nikoliæ, Mirjana Pavletiæ, Nada Prodan Mrakoviæ i Elena Grah Ciliga. Repliku je izradio TZO Claudia zlato iz Svetvinèenta, dok je za v izualn i ident i tet ovog zaslužna Buzeæanka Martina Sirotiæ.

Page 7: Buzetski list br. 8 (studeni 2010.)

su pronaðene uz uzglavlje pokojnica. Manji primjerci sigurno su nošeni u uhu, a veæi, pretpostavlja se, na traci - marami koju je pokojnica nosila oko glave.

- Nalazište Mejica prvi su, od 1895. do 1898. godine, istraživali buzetski sudac i arheolog-amater Silvano Gandussio i Alberto Puschi, u to vrijeme ravnatelj Gradskog muzeja u Trstu, i tada je istraženo ukupno 189 grobova. Istraživanje na Malom Vrhu poveo je Arheološki muzej u Puli 1965. godine. Iskopano je 15 kosturnih grobova. Velik doprinos istraživaèkom radu o „buzetskoj“ naušnici dao je i pokojni profesor Branko Marušiæ. On je sredinom prošloga stoljeæa utvrdio kako je ovaj tip naušnice pripadao nošnji ranosrednjovjekovnog autohtonog i romaniziranog ilirokeltskog stanovništva na podruèju izmeðu jadranskih obala i alpskoga pojasa, navodi kustos Nikoliæ. Dodaje kako se izradom replike naušnice dobilo arheološki suvenir koji æe osim povijesti promovirati i ime Grada.

Karika i tri obruèa

Upravo su povijesni podaci bili uporište za realizaciju ovog projekta i izradu buzetskog suvenira koji ima tendencije da u buduænosti postane suvenir širih razmjera.

- Okrugla bronèana naušnica – buzetska, na dnu karike ukrašena s tri obruèa, zaštiæena je kao dio cjeline arheološke zbirke Arheološkog muzeja Istre upisom u registar kulturnih dobara RH 1968. godine. Primjerci „buzetske“ naušnice dio su stalnog postava buzetskog Zavièajnog muzeja i upravo su oni bili ishodište za pripremu i osmišljavanje projekta koji je rezultirao izradom replike nosivih naušnica u èetiri velièine i suvenira, kazala je u ime projektnog tima Elena Grah Ciliga. „Buzetska“ naušnica predstavljena je i u sklopu puèke fešte Subotine po starinski.

- Iz škrinje zajednièke baštine probuðen je bronèani ures koji je dobio srebrni sjaj - roðen je novi buzetski suvenir – buzetska naušnica, kazala je Elena Grah Ciliga predstavljajuæi poèetkom rujna u buzetskom Zavièajnom muzeju novi projekt „Buzetska naušnica“. Rijeè je o replici koja poèiva na povijesnim izvorima i ima uporište u literaturi iz podruèja arheologije, a u èiju se realizaciju krenulo u travnju ove godine.

Bronèani ures

- Antièki i kasnoantièki obièaji u Istri oèituju se u èestom pojavljivanju kamenih jastuka ispod glava i nogu, u oznaèavanju grobova stelama, u obiteljskom sahranjivanju, a prevladava pravilna orijentacija pokojnika s pogledom prema istoku. Poganski pogrebni obièaji oèituju se u stavljanju priloga u grobove.

Najbrojniji i veoma znaèajni grobljanski

Buzetski list 6 Buzetski list7

PROJEKTI

Povijesni nakit Replika „buzetske“ naušnice, koja poèiva na povijesnim izvorima i ima uporište u literaturi iz

podruèja arheologije, izraðena je u èetiri velièine nosivih naušnica te u obliku suvenira.

Ana PISAK

nalazi jesu i nakit i metalni dijelovi nošnje. Uz jednostavne karièice, javljaju se još dva tipa naušnica: prvi predstavljaju razne varijante naušnica s košaricom, a drugi bronèane i lijevane „buzetske“ naušnice, kazao je kustos Zavièajnog muzeja u Buzetu Saša Nikoliæ.

Najstarije iz 6. stoljeæa

Najviše „buzetskih“ naušnica pronaðeno je u Istri, a pojedinaèni primjerci naðeni su i u Kranju, sjeveroistoènoj Italiji, Siciliji, u Albaniji i na Egejskim otocima. Poèeci njena korištenja dopiru u 6. stoljeæe, što potvrðuje najstariji nalazi iskopani na Brijunima, no njena uporaba kod autohtonog stanovništva najizraženija je u 7. i 8. stoljeæu. Naime, u to su vrijeme grobovi novopridošlog slavenskog stanovništva na zajednièkim grobljima etnièki neodreðeni i siromašni grobnim nalazima.

Izraðivane u Istri

Relativno velik broj primjeraka „buzetskih“ naušnica u Istri navodi na njihov lokalni znaèaj i èini se vjerojatnim da su one izraðivane na poluotoku, od kuda se izvoze u Furlaniju i druga podruèja ravenskog egzarhata. Tu moguænost dodatno potvrðuje i nalaz bronèane matrice za tiještenje u Brkaèu koja upuæuje na grob putujuæeg zlatara. Stoga ne èudi što je upravo na Brkaèu statistièki pronaðeno najviše primjeraka toga tipa naušnice i gotovo da se podudaraju s brojem pokojnica, istièe kustos Nikoliæ.

Dva buzetska lokaliteta

Buzet i Buzeština, pak, broje dva lokaliteta današnjeg suvenira: groblje u Mejici, gdje je pronaðeno 18 primjeraka, i Sovinjsko brdo na lokalitetu Mali Vrh, gdje je otkriven par „buzetskih“ naušnica. „Buzetske“ naušnice

uzetskanaušnica

kao suvenir

Nakit u više velièina

Za novi je suvenir dizajnirana i srebrna kutija s crnim poklopcem. Sama naušnica je smještena na deplijanu na kojem se na èetiri jezika nalaze osnovni podaci o njoj. Projekt je kandidiran na natjeèaj Ministarstva turizma RH.

Buzetska naušnica prodavat æe se u

Turistièkoj zajednici Grada Buzeta, buzetskom Zavièajnom muzeju, u zlatarni „Claudia zlato“ u Svetvinèentu, a uskoro i u Arheološkom muzeju u Puli. Interes za njenu prodaju veæ su iskazali i neki trgovaèki obrti.

Nosive naušnice su izraðene u èetiri velièine. Cijena para velike je 470

kuna, srednje 420 kuna, male 330 kuna i m a n j e 3 0 0 kuna. Replika bez okvira k o š t a 400 kuna, a s okvirom

500 kuna.

Lokaliteti u Istri

Mejica kraj Buzeta – 18 komadaSovinjsko brdo – 2 komadaVrh kraj Brkaèa – 21 komadPolaèine kraj Ferenci – 2 komadaVrsar – 1 komadDvigrad – 1 komadModrušani – 1 komadBrijuni Umag

Predsjednicima prve replike

Prve replike „buzetskih“ naušnica uruèene su predsjednicima dviju država: hrvatskom Ivi Josipoviæu i slovenskom Danilu Türku. Uruèene su im za njihova

susreta u Buzetu. Na prezentaciji projekta prvi primjerak suvenira pripao je buzetskom gradonaèelniku Valteru Flegi.

Projektni tim

Nositelji projekta su: Puèko otvoreno uèilište „Augustin Vivoda“ Buzet - Zavièajni muzej, Turistièka zajednica Grada Buzeta i Grad Buzet. Projektni tim èine: Saša Nikoliæ, Mirjana Pavletiæ, Nada Prodan Mrakoviæ i Elena Grah Ciliga. Repliku je izradio TZO Claudia zlato iz Svetvinèenta, dok je za v izualn i ident i tet ovog zaslužna Buzeæanka Martina Sirotiæ.

Page 8: Buzetski list br. 8 (studeni 2010.)

Najveæa gradskainvesticija

S ugovorenom vrijednošæu radova od 3,5 milijuna kuna ovaj je projekt svrstan na sam vrh o v o g o d i š n j i h g r a d s k i h investicija. U sklopu pogona bit æe i stanica za obradu sadržaja septièkih jama.

Ana PISAK

POGON ZA SUŠENJEOTPADNOG MULJA

Gradski proèistaè smješten na lokaciji podno naselja Verona u funkciji je još od 1979. godine. No, unatoè tri desetljeæa dugaèkom radnom stažu, rezultati koje danas poluèuje na zavidnoj su razini. Naime, proèišæena otpadna voda koja se iz njega ispušta u vodotok Mala Huba izvrsne je kakvoæe.

Stoga graðani u raèunima potrošnje pitke vode plaæaju umanjenu naknadu za zaštitu voda, odnosno 0,29 kn po kubiku umjesto 0,90 kn po kubiku utrošene vode koliko iznosi naknada izlazne otpadne vode nepropisane kakvoæe. No, kako je napomenula direktorica gradske komunalne firme „Park“ Ervina Kisièek, nedostajalo je zaokruživanje tehnološkog procesa, odnosno rješavanje

dehidracije mulja kao nusprodukta procesa proèišæavanja otpadnih voda.

Suhi otpad na deponij

Zato se krajem lipnja ove godine krenulo u gradnju postrojenja za dehidraciju mulja, vrijednog 3,5 milijuna kuna, za što je sredstva osigurao Grad Buzet. Radovi su povjereni tvrtki Tehnomehanika iz Rijeke te buzetskom Triju. Završetak radova predviða se krajem ove godine. To je najveæa ovogodišnja gradska investicija.

Projekt ukljuèuje izgradnju zgrade s postrojenjem za dehidraciju mulja, izgradnju crpne stanice, cjevovoda i sustava za stupnjevitu neutralizaciju neugodnih mirisa, te sanaciju postojeæeg ispusta. Dehidrirani mulj, kao nusprodukt proèišæavanja otpadnih voda, odlagat æe se na gradski deponij u suhom stanju sukladno važeæim aktima i propisima, saznajemo od direktorice Kisièek.

U sklopu novog postrojenja, izgraditi æe se i stanica za obradu sadržaja septièkih jama, kao druga faza realizacije cjelokupnog postrojenja.

Problem zemljišta

Inaèe, preduvjet za gradnju postrojenja bilo je rješavanje vlasnièkopravnih odnosa za zemljište na kojem je smješten gradski ureðaj za proèišæavanje otpadnih voda.

- Problem je bio u neusklaðenosti zemljišno-knjižnih i katastarskih podataka, odnosno izmjere i izvodi se nisu poklapali. Veliki dio parcela bio je upisan kao „društveno vlasništvo s pravom korištenja poduzeæa Agroprodukt“, no one nisu bile predmet pretvorbe poduzeæa, veæ je trebalo izvršiti prijenos vlasništva na Fond za privatizaciju Republike Hrvatske te smo, nakon te procedure, morali biti i najpovoljniji kupac na javnom natjeèaju Fonda za prodaju tog zemljišta , što smo uspješno odradili.

No, ni to nije bilo sve, veæ je trebalo ukinuti i status javnog vodnog dobra dijela nepostojeæeg potoka koji je po dokumentaciji „prolazio“ posred naših bazena, pa i taj dio otkupiti od Državnog ureda za imovinu Republike Hrvatske. Uslijedila je parcelacija – objedinjavanje tih èestica i sada je to jedna èestica u vlasništvu Parka, objasnila nam je direktorica Kisièek probleme oko zemljišta.

Buzetski list 8 Buzetski list9

PROJEKTI

Istarski vodozaštitni sustav

ROÈ PRVI DOBIVA KOLEKTOR

Cijelim su projektom na podruèju Istre obuhvaæena 173 naselja u zonama sanitarne zaštite izvorišta vode za piæe u kojima živi oko 38 tisuæa stanovnika.

Ana PISAK

U rujnu 2010. godine u Roèu j e p o è e l a g r a d n j a p r vo g kanal izaci jskog sustava iz projekta Sustav javne odvodnje i proèišæavanja otpadnih voda za m a l a n a s e l j a u z o n a m a sanitarne zaštite izvorišta vode za piæe Istarske županije, èija je realizacija povjerena Istarskom vodozaštitnom sustavu (IVS),

trgovaèkom društvu sa sjedištem u Buzetu i u vlasništvu gradova i opæina Istre, Istarske županije i Hrvatskih voda. Radove je simbolièno otvorio župan Ivan Jakovèiæ.

U dvije faze

Projektnu dokumentaciju za kolektorsku mrežu, kao i za u r e ð a j z a p r o è i š æ av a n j e otpadnih voda za naselje Roè, koje spada u drugu zonu sanitarne zaštite izvorišta Sv. Ivan, izradilo je poduzeæe Rijekaprojekt – Vodogradnja d.o.o. Posao gradnje kolektorske mreže dobilo je poduzeæe GP Krk d.d., za ukupni iznos od 6,87 milijuna kuna, uz rok završetka

od dvanaest mjeseci. Izvoðaè radova je veæ uveden u posao, a ukupn i i znos f inanc i j sk ih sredstava osigurali smo sami u godišnjem financijskom planu IVS-a, rekao je direktor IVS-a Darko Bratuliæ.

R e a l i z a c i j a p r o j e k t a Istarskog vodozaštitnog sustava podijeljena je u dvije faze: u prvoj fazi su sustavi koji se nalaze u II., III. i IV. zoni zaštite izvorišta vode za piæe, što obuhvaæa 86 naselja, a u drugoj fazi sustavi u nedovoljno izraženim zonama i van zona zaštite.

Projekti za 26 naselja

Proci jenjena vr i jednost ulaganja prema studiji iz 2000.

godine je oko 147,5 milijuna eura, od toga u prvoj fazi 75 mi l i juna eura. C i je l im su projektom na podruèju Istre obuhvaæena 173 naselja u zonama sani tarne zašt i te izvorišta vode za piæe u kojima živi oko 38 tisuæa stanovnika. Prema tom planu sagradit æe se o k o 5 5 0 k i l o m e t a r a gravitacijskih kolektora, 22 kilometra tlaènih kolektora, 190 crpnih stanica i 166 ureðaja za proèišæavanje otpadnih voda.

Od ukupno 86 naselja prve faze gradnje, završena je izrada projektne dokumentacije za prvih 26 naselja. Poèetkom rujna p o t p i s a n i s u u g o v o r i z a projektiranje sustava i ureðaja za iduæih 12 naselja.

Iz fondova EU

P r e d v i ð e n i i z v o r i f inanc i ran ja p ro jek ta su : posebna naknada u visini od jedne kune po svakom kubnom metru prodane vode u Istri, a koja je uvedena krajem 2006. godine, naknada za zaštitu voda koju prikupljaju Hrvatske vode, cijena komunalne usluge, krediti i fondovi Europske unije. Iz Europe se oèekuje oko 40 milijuna eura bespov ra tn ih f inanc i j sk ih sredstava.

Page 9: Buzetski list br. 8 (studeni 2010.)

Najveæa gradskainvesticija

S ugovorenom vrijednošæu radova od 3,5 milijuna kuna ovaj je projekt svrstan na sam vrh o v o g o d i š n j i h g r a d s k i h investicija. U sklopu pogona bit æe i stanica za obradu sadržaja septièkih jama.

Ana PISAK

POGON ZA SUŠENJEOTPADNOG MULJA

Gradski proèistaè smješten na lokaciji podno naselja Verona u funkciji je još od 1979. godine. No, unatoè tri desetljeæa dugaèkom radnom stažu, rezultati koje danas poluèuje na zavidnoj su razini. Naime, proèišæena otpadna voda koja se iz njega ispušta u vodotok Mala Huba izvrsne je kakvoæe.

Stoga graðani u raèunima potrošnje pitke vode plaæaju umanjenu naknadu za zaštitu voda, odnosno 0,29 kn po kubiku umjesto 0,90 kn po kubiku utrošene vode koliko iznosi naknada izlazne otpadne vode nepropisane kakvoæe. No, kako je napomenula direktorica gradske komunalne firme „Park“ Ervina Kisièek, nedostajalo je zaokruživanje tehnološkog procesa, odnosno rješavanje

dehidracije mulja kao nusprodukta procesa proèišæavanja otpadnih voda.

Suhi otpad na deponij

Zato se krajem lipnja ove godine krenulo u gradnju postrojenja za dehidraciju mulja, vrijednog 3,5 milijuna kuna, za što je sredstva osigurao Grad Buzet. Radovi su povjereni tvrtki Tehnomehanika iz Rijeke te buzetskom Triju. Završetak radova predviða se krajem ove godine. To je najveæa ovogodišnja gradska investicija.

Projekt ukljuèuje izgradnju zgrade s postrojenjem za dehidraciju mulja, izgradnju crpne stanice, cjevovoda i sustava za stupnjevitu neutralizaciju neugodnih mirisa, te sanaciju postojeæeg ispusta. Dehidrirani mulj, kao nusprodukt proèišæavanja otpadnih voda, odlagat æe se na gradski deponij u suhom stanju sukladno važeæim aktima i propisima, saznajemo od direktorice Kisièek.

U sklopu novog postrojenja, izgraditi æe se i stanica za obradu sadržaja septièkih jama, kao druga faza realizacije cjelokupnog postrojenja.

Problem zemljišta

Inaèe, preduvjet za gradnju postrojenja bilo je rješavanje vlasnièkopravnih odnosa za zemljište na kojem je smješten gradski ureðaj za proèišæavanje otpadnih voda.

- Problem je bio u neusklaðenosti zemljišno-knjižnih i katastarskih podataka, odnosno izmjere i izvodi se nisu poklapali. Veliki dio parcela bio je upisan kao „društveno vlasništvo s pravom korištenja poduzeæa Agroprodukt“, no one nisu bile predmet pretvorbe poduzeæa, veæ je trebalo izvršiti prijenos vlasništva na Fond za privatizaciju Republike Hrvatske te smo, nakon te procedure, morali biti i najpovoljniji kupac na javnom natjeèaju Fonda za prodaju tog zemljišta , što smo uspješno odradili.

No, ni to nije bilo sve, veæ je trebalo ukinuti i status javnog vodnog dobra dijela nepostojeæeg potoka koji je po dokumentaciji „prolazio“ posred naših bazena, pa i taj dio otkupiti od Državnog ureda za imovinu Republike Hrvatske. Uslijedila je parcelacija – objedinjavanje tih èestica i sada je to jedna èestica u vlasništvu Parka, objasnila nam je direktorica Kisièek probleme oko zemljišta.

Buzetski list 8 Buzetski list9

PROJEKTI

Istarski vodozaštitni sustav

ROÈ PRVI DOBIVA KOLEKTOR

Cijelim su projektom na podruèju Istre obuhvaæena 173 naselja u zonama sanitarne zaštite izvorišta vode za piæe u kojima živi oko 38 tisuæa stanovnika.

Ana PISAK

U rujnu 2010. godine u Roèu j e p o è e l a g r a d n j a p r vo g kanal izaci jskog sustava iz projekta Sustav javne odvodnje i proèišæavanja otpadnih voda za m a l a n a s e l j a u z o n a m a sanitarne zaštite izvorišta vode za piæe Istarske županije, èija je realizacija povjerena Istarskom vodozaštitnom sustavu (IVS),

trgovaèkom društvu sa sjedištem u Buzetu i u vlasništvu gradova i opæina Istre, Istarske županije i Hrvatskih voda. Radove je simbolièno otvorio župan Ivan Jakovèiæ.

U dvije faze

Projektnu dokumentaciju za kolektorsku mrežu, kao i za u r e ð a j z a p r o è i š æ av a n j e otpadnih voda za naselje Roè, koje spada u drugu zonu sanitarne zaštite izvorišta Sv. Ivan, izradilo je poduzeæe Rijekaprojekt – Vodogradnja d.o.o. Posao gradnje kolektorske mreže dobilo je poduzeæe GP Krk d.d., za ukupni iznos od 6,87 milijuna kuna, uz rok završetka

od dvanaest mjeseci. Izvoðaè radova je veæ uveden u posao, a ukupn i i znos f inanc i j sk ih sredstava osigurali smo sami u godišnjem financijskom planu IVS-a, rekao je direktor IVS-a Darko Bratuliæ.

R e a l i z a c i j a p r o j e k t a Istarskog vodozaštitnog sustava podijeljena je u dvije faze: u prvoj fazi su sustavi koji se nalaze u II., III. i IV. zoni zaštite izvorišta vode za piæe, što obuhvaæa 86 naselja, a u drugoj fazi sustavi u nedovoljno izraženim zonama i van zona zaštite.

Projekti za 26 naselja

Proci jenjena vr i jednost ulaganja prema studiji iz 2000.

godine je oko 147,5 milijuna eura, od toga u prvoj fazi 75 mi l i juna eura. C i je l im su projektom na podruèju Istre obuhvaæena 173 naselja u zonama sani tarne zašt i te izvorišta vode za piæe u kojima živi oko 38 tisuæa stanovnika. Prema tom planu sagradit æe se o k o 5 5 0 k i l o m e t a r a gravitacijskih kolektora, 22 kilometra tlaènih kolektora, 190 crpnih stanica i 166 ureðaja za proèišæavanje otpadnih voda.

Od ukupno 86 naselja prve faze gradnje, završena je izrada projektne dokumentacije za prvih 26 naselja. Poèetkom rujna p o t p i s a n i s u u g o v o r i z a projektiranje sustava i ureðaja za iduæih 12 naselja.

Iz fondova EU

P r e d v i ð e n i i z v o r i f inanc i ran ja p ro jek ta su : posebna naknada u visini od jedne kune po svakom kubnom metru prodane vode u Istri, a koja je uvedena krajem 2006. godine, naknada za zaštitu voda koju prikupljaju Hrvatske vode, cijena komunalne usluge, krediti i fondovi Europske unije. Iz Europe se oèekuje oko 40 milijuna eura bespov ra tn ih f inanc i j sk ih sredstava.

Page 10: Buzetski list br. 8 (studeni 2010.)

Buzetski gradonaèelnik Valter Flego u srpnju ove godine boravio je u posjetu francuskom mjestu Buzet-sur-Baise s ciljem uspostavljanja dobrih odnosa s francuskim mjestom istoga i m e n a . U s u s r e t u s gradonaèelnikom Christianom M a r i n o m i n j e g o v i m p r o è e l n i c i m a , F l e g o j e razmijenio informacije vezane uz Buzet, njegovu privredu, društveni ž ivot te naè in funkcioniranja sustava lokalne samouprave, koji se razlikuje od francuskog modela.

- Posredstvom talijanskih prijatelja iz San Fiora pored Venecije, uspostavil i smo kontakte s predstavnicima Buzeta , sa že l jom da u p e r s p e k t i v i o s m i s l i m o zajednièke programe i projekte. Podruèje je to jako otvorenih i gostoljubivih ljudi, koji su ostali iznenaðeni èinjenicom da u

Buzetski list 10 Buzetski list11

PREKOGRANIÈNA SURADNJA MEÐUNARODNE VJEŽBE

GRADONAÈELNIKFLEGO U FRANCUSKOM BUZETU

Slovenski veleposlanik u Hrvatskoj Vojko Volk krajem srpnja ove godine posjetio je B u z e t k a k o b i s

BUZETSKI GRADONAÈELNIK VALTER FLEGO (LIJEVO) I NAÈELNIK MJESTA BUZET-SUR-BAISE CHRISTIAN MARIN (DESNO) SA SURADNICIMA.

Hrvatskoj takoðer postoji mjesto i s to g a i m e n a , k a z a o j e gradonaèelnik Flego.

Buzet-sur-Baise se nalazi u ruralnoj pokraj ini izmeðu Tolousea i Bordeauxa u podruèju gdje je osnovna djelatnost poljoprivreda i to pretežito voæarstvo (breskve, k iwi , šljive...), vinogradarstvo te žitarice. Mjesto ima oko 1200 stanovnika i proraèun od 500 do 6 0 0 t i s u æ a e u r a . O s i m p o l j o p r i v r e d e z n a è a j n a gospodarska grana je i turizam, s obzirom da imaju rijeènu luku. Mjesto godišnje posjeti oko 20 tisuæa turista.

Gradonaèelnik Flego pozvao je svoje nove prijatelje u naš Buzet sa željom da se tijekom iduæe godine potpiše zajednièki dokument koji æe povezati ta dva 1200 kilometara udaljena mjesta. (S. ŽULIÆ)

gradonaèelnikom Valterom Flegom i njegovim zamjenikom Sinišom Žuliæem razgovarao o otvaranju graniènog prijelaza

Požane za sav teretni promet.

Toga je dana pokrenuta i formalna zajednièka inicijativa prema mjerodavnima da se granièni prijelaz otvori za sav promet.

- Oèekujem skoro konkretne odgovore sa slovenske strane. Uvjeren sam u pozitivan ishod ov ih upi ta . Tada æe b i t i j e d n o s t av n i j e l o b i r a t i u Hrvatskim cestama da se pravac koji æe Slovenija obnoviti do S o è e r g e n a s t a v i p r e m a Lupoglavu, što je prioritet našeg Grada, rekao je gradonaèelnik Flego. Izrazio je zadovoljstvo što je Republika Slovenija i ove godine u svom proraèunu odredila sredstva za obnovu ceste od Graèišæa prema

Soèergi te za širenje odnosno ulaganje u infrastrukturu samog graniènog prijelaza.

- Zadatak država je da pomažu ljudima, a smisao putova i cesta je da ih povezuje, rekao je veleposlanik Volk. Na sastanku još je bilo rijeèi o o s m i š l j av a n j u c j e l ov i to g Istarskog Y, kako raditi da Hrvatska u potpunosti spremna doèeka ulazak u EU, te o hrvatsko-slovenskoj turistièkoj destinaciji.

Susretu su prisustvovale Smilja Marinac i Draga Klariæ, p reds tavn ice S lovenskog kulturnog društva „Lipa“ Buzet. Izrazile su zadovoljstvo odnosom gradske pa i županijske vlasti prema slovenskim državljanima koji žive u Istri. (A. PISAK)

VATROGASNI "DESANT"Kanader, air traktor, helikopter, 35

vatrogasnih vozila, 130 vatrogasaca, 7 istarskih javnih vatrogasnih postrojbi, 4 dobrovoljna društva, Gasilska brigada Koper, JVP Opatija, gosti iz Trsta, policija i Hitna medicinska pomoæ, rezime je združene vatrogasne taktièko-pokazne vježbe gašenja

Meðunarodna vježba t imova za p roè i šæavan je voda „XH20 I s t ra“ pretposljednjeg tjedna u rujnu održana je na Mostu u Buzetu. Rijeè je o partnerskom projektu istog naziva u koji su ukljuèeni hrvatski, slovenski i austrijski Crveni križ. Oni su, uz CK Istarske županije i potporu Grada Buzeta, i organizatori ovog hvalevrijednog treninga.

Sama vježba se provodila na podruèju nekoliko istarskih gradova i opæina, dok je bazna lokacija kampa bila smještena u Buzetu. Sudionici vježbe bili su volonteri i

požara na otvorenom prostoru, održane u svibnju ove godine u Buzetu. Rijeè je, naime, o najveæoj vježbi na poluotoku u posljednjih deset godina. Vježba se sastojala od spašavanja zarobljene osobe u automobilu prilikom sudara s cisternom te u gašenju šumskog požara pomoæu zraènih snaga. (A. P.)

U Edukacijsko-rehabilitacijskom kampu Hrvatskog saveza slijepih u Premanturi, održan je od 1. do 4. rujna kamp mladih "Tandem". Taj je kamp zajednièki projekt triju udruga: Društva distrofièara Istre, Udruge slijepih Istarske županije i Crvenog križa Istarske županije. Cilj kampa bio je da se klubovi mladeži Crvenog križa koji su došli iz Buzeta, Buja i Pule, upoznaju i druže s mladima s invaliditetom te vide s kakvim se oni problemima susreæu u svakodnevnom životu.

Iz Gradske udruge Crvenog križa u Buzetu u kampu su sudjelovali : Beti Bašiæ, Anja Èerneka, Valentina Šalinoviæ, Anja Nežiæ, Katarina Božiæ, Virna Kisièek, Sanja Drašèiæ i voditeljica Lara Èerneka. (B. B.)

djelatnici Crvenog križa (Austrija, Slovenija i Hrvatska) koji se pripremaju za djelovanje u katastrofama širom svijeta. Njihov je zadatak da u teškim uvjetima nepitku vodu pretvore u pitku.

U kampu je sudjelovalo 30 polaznika i 20-ak trenera, odnosno ljudi iz logistike. U projektu je sudjelovalo i èetvero Buzeæana: Edvin Žuliæ, Vlatko Kranèiæ, Lara Èerneka i Vesna Tolušiæ. Prezentaciju proèišæavanja vode pratilo je stotinjak uèenika buzetske osnovne i srednje škole, te mališani Djeèjeg vrtiæa „Grdelin“. (A. P.)

Pomoæ invalidima

Page 11: Buzetski list br. 8 (studeni 2010.)

Buzetski gradonaèelnik Valter Flego u srpnju ove godine boravio je u posjetu francuskom mjestu Buzet-sur-Baise s ciljem uspostavljanja dobrih odnosa s francuskim mjestom istoga i m e n a . U s u s r e t u s gradonaèelnikom Christianom M a r i n o m i n j e g o v i m p r o è e l n i c i m a , F l e g o j e razmijenio informacije vezane uz Buzet, njegovu privredu, društveni ž ivot te naè in funkcioniranja sustava lokalne samouprave, koji se razlikuje od francuskog modela.

- Posredstvom talijanskih prijatelja iz San Fiora pored Venecije, uspostavil i smo kontakte s predstavnicima Buzeta , sa že l jom da u p e r s p e k t i v i o s m i s l i m o zajednièke programe i projekte. Podruèje je to jako otvorenih i gostoljubivih ljudi, koji su ostali iznenaðeni èinjenicom da u

Buzetski list 10 Buzetski list11

PREKOGRANIÈNA SURADNJA MEÐUNARODNE VJEŽBE

GRADONAÈELNIKFLEGO U FRANCUSKOM BUZETU

Slovenski veleposlanik u Hrvatskoj Vojko Volk krajem srpnja ove godine posjetio je B u z e t k a k o b i s

BUZETSKI GRADONAÈELNIK VALTER FLEGO (LIJEVO) I NAÈELNIK MJESTA BUZET-SUR-BAISE CHRISTIAN MARIN (DESNO) SA SURADNICIMA.

Hrvatskoj takoðer postoji mjesto i s to g a i m e n a , k a z a o j e gradonaèelnik Flego.

Buzet-sur-Baise se nalazi u ruralnoj pokraj ini izmeðu Tolousea i Bordeauxa u podruèju gdje je osnovna djelatnost poljoprivreda i to pretežito voæarstvo (breskve, k iwi , šljive...), vinogradarstvo te žitarice. Mjesto ima oko 1200 stanovnika i proraèun od 500 do 6 0 0 t i s u æ a e u r a . O s i m p o l j o p r i v r e d e z n a è a j n a gospodarska grana je i turizam, s obzirom da imaju rijeènu luku. Mjesto godišnje posjeti oko 20 tisuæa turista.

Gradonaèelnik Flego pozvao je svoje nove prijatelje u naš Buzet sa željom da se tijekom iduæe godine potpiše zajednièki dokument koji æe povezati ta dva 1200 kilometara udaljena mjesta. (S. ŽULIÆ)

gradonaèelnikom Valterom Flegom i njegovim zamjenikom Sinišom Žuliæem razgovarao o otvaranju graniènog prijelaza

Požane za sav teretni promet.

Toga je dana pokrenuta i formalna zajednièka inicijativa prema mjerodavnima da se granièni prijelaz otvori za sav promet.

- Oèekujem skoro konkretne odgovore sa slovenske strane. Uvjeren sam u pozitivan ishod ov ih upi ta . Tada æe b i t i j e d n o s t av n i j e l o b i r a t i u Hrvatskim cestama da se pravac koji æe Slovenija obnoviti do S o è e r g e n a s t a v i p r e m a Lupoglavu, što je prioritet našeg Grada, rekao je gradonaèelnik Flego. Izrazio je zadovoljstvo što je Republika Slovenija i ove godine u svom proraèunu odredila sredstva za obnovu ceste od Graèišæa prema

Soèergi te za širenje odnosno ulaganje u infrastrukturu samog graniènog prijelaza.

- Zadatak država je da pomažu ljudima, a smisao putova i cesta je da ih povezuje, rekao je veleposlanik Volk. Na sastanku još je bilo rijeèi o o s m i š l j av a n j u c j e l ov i to g Istarskog Y, kako raditi da Hrvatska u potpunosti spremna doèeka ulazak u EU, te o hrvatsko-slovenskoj turistièkoj destinaciji.

Susretu su prisustvovale Smilja Marinac i Draga Klariæ, p reds tavn ice S lovenskog kulturnog društva „Lipa“ Buzet. Izrazile su zadovoljstvo odnosom gradske pa i županijske vlasti prema slovenskim državljanima koji žive u Istri. (A. PISAK)

VATROGASNI "DESANT"Kanader, air traktor, helikopter, 35

vatrogasnih vozila, 130 vatrogasaca, 7 istarskih javnih vatrogasnih postrojbi, 4 dobrovoljna društva, Gasilska brigada Koper, JVP Opatija, gosti iz Trsta, policija i Hitna medicinska pomoæ, rezime je združene vatrogasne taktièko-pokazne vježbe gašenja

Meðunarodna vježba t imova za p roè i šæavan je voda „XH20 I s t ra“ pretposljednjeg tjedna u rujnu održana je na Mostu u Buzetu. Rijeè je o partnerskom projektu istog naziva u koji su ukljuèeni hrvatski, slovenski i austrijski Crveni križ. Oni su, uz CK Istarske županije i potporu Grada Buzeta, i organizatori ovog hvalevrijednog treninga.

Sama vježba se provodila na podruèju nekoliko istarskih gradova i opæina, dok je bazna lokacija kampa bila smještena u Buzetu. Sudionici vježbe bili su volonteri i

požara na otvorenom prostoru, održane u svibnju ove godine u Buzetu. Rijeè je, naime, o najveæoj vježbi na poluotoku u posljednjih deset godina. Vježba se sastojala od spašavanja zarobljene osobe u automobilu prilikom sudara s cisternom te u gašenju šumskog požara pomoæu zraènih snaga. (A. P.)

U Edukacijsko-rehabilitacijskom kampu Hrvatskog saveza slijepih u Premanturi, održan je od 1. do 4. rujna kamp mladih "Tandem". Taj je kamp zajednièki projekt triju udruga: Društva distrofièara Istre, Udruge slijepih Istarske županije i Crvenog križa Istarske županije. Cilj kampa bio je da se klubovi mladeži Crvenog križa koji su došli iz Buzeta, Buja i Pule, upoznaju i druže s mladima s invaliditetom te vide s kakvim se oni problemima susreæu u svakodnevnom životu.

Iz Gradske udruge Crvenog križa u Buzetu u kampu su sudjelovali : Beti Bašiæ, Anja Èerneka, Valentina Šalinoviæ, Anja Nežiæ, Katarina Božiæ, Virna Kisièek, Sanja Drašèiæ i voditeljica Lara Èerneka. (B. B.)

djelatnici Crvenog križa (Austrija, Slovenija i Hrvatska) koji se pripremaju za djelovanje u katastrofama širom svijeta. Njihov je zadatak da u teškim uvjetima nepitku vodu pretvore u pitku.

U kampu je sudjelovalo 30 polaznika i 20-ak trenera, odnosno ljudi iz logistike. U projektu je sudjelovalo i èetvero Buzeæana: Edvin Žuliæ, Vlatko Kranèiæ, Lara Èerneka i Vesna Tolušiæ. Prezentaciju proèišæavanja vode pratilo je stotinjak uèenika buzetske osnovne i srednje škole, te mališani Djeèjeg vrtiæa „Grdelin“. (A. P.)

Pomoæ invalidima

Page 12: Buzetski list br. 8 (studeni 2010.)

Pripremila: Ana PISAK

U ugostiteljskoj ponudi brojnošæu prednjaèe konobe i caffe barovi.

CAFFE BAROVI

Bartoliæ Ciniæ Gordana - ugostiteljski obrt «GOGA», Naselje Gorièica 18, Buzet, mob. 091 893 0152

Bartoliæ Denis - obrt za ugostiteljstvo i poljoprivredu „GINO“, Sjeverna ulica 3/7, Buzet

Ferati Ramadan - obrt za ugostiteljstvo: caffe bar i slastièarnica «HAJDUK», Trg Fontana 9, Buzet, tel. 052 662-684, mob. 098 368 996

Rušnjak Dario - ugostiteljski obrt «MELODY», J. Rakovca 9, Buzet, tel. 052 662-592, mob. 099 351 3484

Sirotiæ Marija-ugostiteljski obrt: cafe bar „LUNA-2“, 1. Maj 5, Buzet

Šverko Ivanka - obrt za ugostiteljstvo «TINA», II. Istarske brigade 2/3, Buzet, tel. 052 662-896

Zankola Andrea - obrt za trgovinu i ugostiteljstvo „ALFA“, Korenika bb, Buzet, mob. 091 144 0974

BUFFETI

Pavletiæ Melita - ugostiteljski obrt «ROÈ», Roè 2, tel. 052 666-432

Buršiæ Milena - ugostiteljski obrt «PALMA», Roè 5, tel. 052 666-445

FAST FOOD

Koraca Elvis - ugostiteljski obrt «KORACA», Rijeèka ulica 1, Buzet, tel. 052 663-521

Moèibob Milodar - ugostiteljski obrt «TANJA» II. Istarske brigade bb, Buzet, mob. 091 1662 145

TURISTIÈKA AGENCIJA

Škrlj Ensi - djelatnost putnièkih agencija i turoperatora i obrazovanje «MULTI LINGUA», Roè 30, tel. 052 662-889, mob.091 511 4546

Majcan Zdenka – „ISTRIANA TRAVEL“, Vrh 28, mob. 091 541 2099

RESTORAN

Petohlep Ondina - obrt za ugostiteljstvo i trgovinu «VRH», Vrh 1, tel. 052 667-209, mob.091 560 2721

GOSTIONICE

Belasiæ Danijela - ugostiteljski obrt „DEA“, Sv. Martin 54, mob. 091 591 5054

Rušnjak Ðino - obrt za ugostiteljstvo «VIADUKT», II. Istarske brigade 3/3, Buzet, tel. 052 662-350, mob.091 583 9522

Krušvar Vladimir - obrt za ugostiteljstvo „KRUŠVARI“, Krušvari 22, tel. 052 617-173, mob. 091 909 8323

KONOBE

Èendak Draženko - ugostiteljski obrt »LOVAC» i obrt za proizvodnju drvenog ugljena, Jelovice 23, tel.052 660 127

Blaževiæ Milan - obrt za ugostiteljstvo „MB“, Rijeèka ulica 22, Buzet

Golojka Branko - obrt za ugostiteljstvo, prijevoz i zemljane radove «VOLTE» Kozari 16, tel. 052 665-210, mob. 098 420 126 Glaviæ Valter - ugostiteljski obrt „VALTER-KOLINASI“, Kolinasi bb, mob. 091 729 4393

Jurièiæ Mirela - obrt za ugostiteljstvo „ZIOGO“, Jermaniši 59/2, Štrped, mob. 091 540 2097

Marinac Nilda - obrt za ugostiteljstvo «MOST», Most 18, Buzet, tel. 052 662-867

Paladin Biserka - ugostiteljski obrt «PALADIN», Franeèiæi 25, Buzet, tel. 052 662-061

Sušanj Božidar - obrt za ugostiteljstvo «VODICE 42», Vodice 42/1, Lanišæe, tel. 052 660-110

GOSTIONICEGOSTIONICE

RESTORANRESTORAN

KONOBEKONOBE

CAFFE BAROVICAFFE BAROVI

BUFFETIBUFFETI

FAST FOODFAST FOOD

TURISTIÈKA AGENCIJATURISTIÈKA AGENCIJA

Popis preuzet sa www.uobuzet.hr

Mjesni odbor Svi Sveti broji 27 sela i zaseoka, 180 familija, 410 stanovnika, proteže se od Mosta do Sv. Donata i Prodani, te broji osam mrtvih sela: Petohlebi, Rošovo, Škrbina, Podkuk, Mikuliæi, Brnkali, Marèanjiva. Predsjednik odbora je Drago Klariæ koji tu funkciju obnaša šestu godinu za redom.

Kanalizacija nužna

Klariæ navodi kako svako naseljeno mjesto ima struju, prikljuèak na vodovodnu mrežu, i asfaltirani prilazni put. Istièe potrebu asfaltiranja druge spojne ceste u Vidacima i Jurièiæima preko Lokvarije i sanaciju klizišta prema Jagodiæima, te podizanje nivoa ceste koja prolazi preko potoka kod Brtonjice.

- Odbor je to koji praktièki „leži“ na vodi. Njime se, naime, proteže korito rijeke Mirne. Uz mjesne odbore Sovinjak, Vrh i Krušvari, jedini je mjesni odbor koji nema ni metra kanalizacije spojene na gradski ili bilo kakav drugi proèistaè, a potrebe su velike. Problem su i oborinske vode koje mještanima prireðuju dodatne muke sa poplavljivanjem podruma. Taj je problem najizraženiji u selu Most, napominje Klariæ.

Djeèje igralište u Prodanima

Unatoè problemima, kaže Drago, njegovi su sumještani radišni ljudi koji ne èekaju da im sve padne s neba, veæ se organiziraju i radom podižu svoj životni standard.

Tako je u protekle èetiri godine na prostoru odbora realizirano cijeli niz manjih projekata: napravljene su autobusne èekaonice u Sv. Donatu i Prodanima, asfaltiran odvojak za autobusnu stanicu u Penièiæima, sanirano ošteæenje javne površine u Kegima i u Mostu, potpomognut je popravak lokalnog vodovoda u Vidacima, gdje je betoniran i potporni zid. Sanirana su t a ko ð e r u l e k n u æ a i p u ko t i n e n a nerazvrstanim cestama te dio zida oko crkvice u Svi Svetima, postavljena je ograda oko lokve u Prodanima, a prije dva mjeseca u

Buzetski list 12 Buzetski list13

UDRUŽENJE OBRTNIKA BUZET PREDSTAVLJAMO MJESNE ODBORE

RADIŠNI MJEŠTANISPORTSKOG DUHA

Svi Sveti

Uz mjesne odbore Sovinjak, Vrh i Krušvari, još samo Svi Sveti nemaju ni metra kanalizacije spojene na gradski ili bilo kakav drugi proèistaè, a potrebe su velike.

Ana PISAK

Prodanima je izgraðeno i novo djeèje igralište sa spravama za igru.

- Posla ima još, jer moramo riješiti problem parkirnih mjesta za djelatnike Cimosa, sanaciju potencijalnih klizišta i obiteljske kuæe iznad ceste u Jurièiæima, postavljanje autobusnih èekaonica u Penièiæima i Mostu, te ureðenje nekad omiljenih mjesta za kupanje u rijeci Mirni.

Bina za ples u Sv. Donatu

Na podruèju odbora smještena su dva doma sa društvenim prostorijama u vlasništvu Grada Buzeta. Zadnjih se sedam, osam godina puno radilo na poboljšanju i dizanju njihovih standarda tako da oba doma danas imaju struju, vodu, sanitarne èvorove, ožbukane i obojene unutrašnje zidove s ureðenim podovima.

Predstoji još realizacija vanjske fasade doma u Prodanima i ureðenje okoliša, te ureðenje vanjske sale s binom za ples u Sv. Donatu. U Sv. Donatu uredit æe se i prostorije za desetinu DVD-a Svi Sveti. Takoðer, od prioriteta je i jedna prostorija za društvene potrebe stanovnika sela Most, sanacija

PREDSTAVLJAMOBUZETSKE UGOSTITELJE

Predsjednik sekcije:Ðino Rušnjak Mob. 091 583 9522

sjevernog potpornog zida crkvice u Svim Svetima i prikljuèak struje, te sanacija krova crkvice u Bržendima, rekao je Klariæ.

Europske utrke

Klariæ je posebno ponosan i na sportske aktivnosti mještana.

- Imamo sportsku dvoranu u Kozarima u kojoj se igraju utakmice europskog ranga. Imamo i registrirani klub, BK „Istra Kozari“, te visokorangirane ljude u autosportu, biciklizmu i pikadu. U cilju njegovanja sportsko-društvenih odnosa veæ nekoliko godina održavamo sportsko-rekreativno druženje u obliku piknika za sve mještane odbora.

Na podruèju našeg odbora održavaju se, uz boæarske, i druge najviše rangirane sportske manifestacije: Europsko prvenstvo u brdskom automobilizmu „Buzetski dani“, biciklistièka downhill utrka i motocross natjecanje. Veæ 30-ak godina organiziramo najbro jn i je maškare pod naz ivom „Jedinstvo“. Tradicionalno se njeguju blagdani Svi Sveti, Sveti Donat i Sveti Ulderik, nabrojio nam je Klariæ.

DRAGO KLARIÆ

Page 13: Buzetski list br. 8 (studeni 2010.)

Pripremila: Ana PISAK

U ugostiteljskoj ponudi brojnošæu prednjaèe konobe i caffe barovi.

CAFFE BAROVI

Bartoliæ Ciniæ Gordana - ugostiteljski obrt «GOGA», Naselje Gorièica 18, Buzet, mob. 091 893 0152

Bartoliæ Denis - obrt za ugostiteljstvo i poljoprivredu „GINO“, Sjeverna ulica 3/7, Buzet

Ferati Ramadan - obrt za ugostiteljstvo: caffe bar i slastièarnica «HAJDUK», Trg Fontana 9, Buzet, tel. 052 662-684, mob. 098 368 996

Rušnjak Dario - ugostiteljski obrt «MELODY», J. Rakovca 9, Buzet, tel. 052 662-592, mob. 099 351 3484

Sirotiæ Marija-ugostiteljski obrt: cafe bar „LUNA-2“, 1. Maj 5, Buzet

Šverko Ivanka - obrt za ugostiteljstvo «TINA», II. Istarske brigade 2/3, Buzet, tel. 052 662-896

Zankola Andrea - obrt za trgovinu i ugostiteljstvo „ALFA“, Korenika bb, Buzet, mob. 091 144 0974

BUFFETI

Pavletiæ Melita - ugostiteljski obrt «ROÈ», Roè 2, tel. 052 666-432

Buršiæ Milena - ugostiteljski obrt «PALMA», Roè 5, tel. 052 666-445

FAST FOOD

Koraca Elvis - ugostiteljski obrt «KORACA», Rijeèka ulica 1, Buzet, tel. 052 663-521

Moèibob Milodar - ugostiteljski obrt «TANJA» II. Istarske brigade bb, Buzet, mob. 091 1662 145

TURISTIÈKA AGENCIJA

Škrlj Ensi - djelatnost putnièkih agencija i turoperatora i obrazovanje «MULTI LINGUA», Roè 30, tel. 052 662-889, mob.091 511 4546

Majcan Zdenka – „ISTRIANA TRAVEL“, Vrh 28, mob. 091 541 2099

RESTORAN

Petohlep Ondina - obrt za ugostiteljstvo i trgovinu «VRH», Vrh 1, tel. 052 667-209, mob.091 560 2721

GOSTIONICE

Belasiæ Danijela - ugostiteljski obrt „DEA“, Sv. Martin 54, mob. 091 591 5054

Rušnjak Ðino - obrt za ugostiteljstvo «VIADUKT», II. Istarske brigade 3/3, Buzet, tel. 052 662-350, mob.091 583 9522

Krušvar Vladimir - obrt za ugostiteljstvo „KRUŠVARI“, Krušvari 22, tel. 052 617-173, mob. 091 909 8323

KONOBE

Èendak Draženko - ugostiteljski obrt »LOVAC» i obrt za proizvodnju drvenog ugljena, Jelovice 23, tel.052 660 127

Blaževiæ Milan - obrt za ugostiteljstvo „MB“, Rijeèka ulica 22, Buzet

Golojka Branko - obrt za ugostiteljstvo, prijevoz i zemljane radove «VOLTE» Kozari 16, tel. 052 665-210, mob. 098 420 126 Glaviæ Valter - ugostiteljski obrt „VALTER-KOLINASI“, Kolinasi bb, mob. 091 729 4393

Jurièiæ Mirela - obrt za ugostiteljstvo „ZIOGO“, Jermaniši 59/2, Štrped, mob. 091 540 2097

Marinac Nilda - obrt za ugostiteljstvo «MOST», Most 18, Buzet, tel. 052 662-867

Paladin Biserka - ugostiteljski obrt «PALADIN», Franeèiæi 25, Buzet, tel. 052 662-061

Sušanj Božidar - obrt za ugostiteljstvo «VODICE 42», Vodice 42/1, Lanišæe, tel. 052 660-110

GOSTIONICEGOSTIONICE

RESTORANRESTORAN

KONOBEKONOBE

CAFFE BAROVICAFFE BAROVI

BUFFETIBUFFETI

FAST FOODFAST FOOD

TURISTIÈKA AGENCIJATURISTIÈKA AGENCIJA

Popis preuzet sa www.uobuzet.hr

Mjesni odbor Svi Sveti broji 27 sela i zaseoka, 180 familija, 410 stanovnika, proteže se od Mosta do Sv. Donata i Prodani, te broji osam mrtvih sela: Petohlebi, Rošovo, Škrbina, Podkuk, Mikuliæi, Brnkali, Marèanjiva. Predsjednik odbora je Drago Klariæ koji tu funkciju obnaša šestu godinu za redom.

Kanalizacija nužna

Klariæ navodi kako svako naseljeno mjesto ima struju, prikljuèak na vodovodnu mrežu, i asfaltirani prilazni put. Istièe potrebu asfaltiranja druge spojne ceste u Vidacima i Jurièiæima preko Lokvarije i sanaciju klizišta prema Jagodiæima, te podizanje nivoa ceste koja prolazi preko potoka kod Brtonjice.

- Odbor je to koji praktièki „leži“ na vodi. Njime se, naime, proteže korito rijeke Mirne. Uz mjesne odbore Sovinjak, Vrh i Krušvari, jedini je mjesni odbor koji nema ni metra kanalizacije spojene na gradski ili bilo kakav drugi proèistaè, a potrebe su velike. Problem su i oborinske vode koje mještanima prireðuju dodatne muke sa poplavljivanjem podruma. Taj je problem najizraženiji u selu Most, napominje Klariæ.

Djeèje igralište u Prodanima

Unatoè problemima, kaže Drago, njegovi su sumještani radišni ljudi koji ne èekaju da im sve padne s neba, veæ se organiziraju i radom podižu svoj životni standard.

Tako je u protekle èetiri godine na prostoru odbora realizirano cijeli niz manjih projekata: napravljene su autobusne èekaonice u Sv. Donatu i Prodanima, asfaltiran odvojak za autobusnu stanicu u Penièiæima, sanirano ošteæenje javne površine u Kegima i u Mostu, potpomognut je popravak lokalnog vodovoda u Vidacima, gdje je betoniran i potporni zid. Sanirana su t a ko ð e r u l e k n u æ a i p u ko t i n e n a nerazvrstanim cestama te dio zida oko crkvice u Svi Svetima, postavljena je ograda oko lokve u Prodanima, a prije dva mjeseca u

Buzetski list 12 Buzetski list13

UDRUŽENJE OBRTNIKA BUZET PREDSTAVLJAMO MJESNE ODBORE

RADIŠNI MJEŠTANISPORTSKOG DUHA

Svi Sveti

Uz mjesne odbore Sovinjak, Vrh i Krušvari, još samo Svi Sveti nemaju ni metra kanalizacije spojene na gradski ili bilo kakav drugi proèistaè, a potrebe su velike.

Ana PISAK

Prodanima je izgraðeno i novo djeèje igralište sa spravama za igru.

- Posla ima još, jer moramo riješiti problem parkirnih mjesta za djelatnike Cimosa, sanaciju potencijalnih klizišta i obiteljske kuæe iznad ceste u Jurièiæima, postavljanje autobusnih èekaonica u Penièiæima i Mostu, te ureðenje nekad omiljenih mjesta za kupanje u rijeci Mirni.

Bina za ples u Sv. Donatu

Na podruèju odbora smještena su dva doma sa društvenim prostorijama u vlasništvu Grada Buzeta. Zadnjih se sedam, osam godina puno radilo na poboljšanju i dizanju njihovih standarda tako da oba doma danas imaju struju, vodu, sanitarne èvorove, ožbukane i obojene unutrašnje zidove s ureðenim podovima.

Predstoji još realizacija vanjske fasade doma u Prodanima i ureðenje okoliša, te ureðenje vanjske sale s binom za ples u Sv. Donatu. U Sv. Donatu uredit æe se i prostorije za desetinu DVD-a Svi Sveti. Takoðer, od prioriteta je i jedna prostorija za društvene potrebe stanovnika sela Most, sanacija

PREDSTAVLJAMOBUZETSKE UGOSTITELJE

Predsjednik sekcije:Ðino Rušnjak Mob. 091 583 9522

sjevernog potpornog zida crkvice u Svim Svetima i prikljuèak struje, te sanacija krova crkvice u Bržendima, rekao je Klariæ.

Europske utrke

Klariæ je posebno ponosan i na sportske aktivnosti mještana.

- Imamo sportsku dvoranu u Kozarima u kojoj se igraju utakmice europskog ranga. Imamo i registrirani klub, BK „Istra Kozari“, te visokorangirane ljude u autosportu, biciklizmu i pikadu. U cilju njegovanja sportsko-društvenih odnosa veæ nekoliko godina održavamo sportsko-rekreativno druženje u obliku piknika za sve mještane odbora.

Na podruèju našeg odbora održavaju se, uz boæarske, i druge najviše rangirane sportske manifestacije: Europsko prvenstvo u brdskom automobilizmu „Buzetski dani“, biciklistièka downhill utrka i motocross natjecanje. Veæ 30-ak godina organiziramo najbro jn i je maškare pod naz ivom „Jedinstvo“. Tradicionalno se njeguju blagdani Svi Sveti, Sveti Donat i Sveti Ulderik, nabrojio nam je Klariæ.

DRAGO KLARIÆ

Page 14: Buzetski list br. 8 (studeni 2010.)

Ana PISAK

Pa nadodje i taj toli oèekivani dan t.j. dan blagoslova naše nove ško le na Vrhu. Veæ je u predveèerje bio Vrh razsvjetlen a mužari gruvali da je groza. Oko podne u nedjelju poèeli dolaziti gosti iz bliza i daleka, meðu kojima osobito iztièemo gospodu narodne zastupnike Sancina Ivana i Šimu Èervara. Pohodila nas i sokolska glazba iz Buzeta te pjevaèko društvo „Mirna“ iz Zdrenja na èelu s g. uèiteljem Fakinom. Domaæi župnik g. Franjo Peršiæ iza veèernje u pratnji veleè. g. Tonkoviæa župeupravitelja iz Raèica, uputi se sa procesijom iz župne crkve prema školi okiæenoj iz vana i iz nutra zelenilom i trobojnicama. Blagoslovivši istu u svom govoru zaželi g. župnik, da bi škola u pravom smislu rieèi odgovarala svojoj svetoj svrsi te bi iz iste izlazili djeèaci i djevojèice koji æe biti èestiti kršæani, èelik rodoljubi, pametni i vriedni gospodari. Gospodin Sancin protumaèi puku od kolike potrebe i koristi æe biti škola, donosi list „Naša Sloga“ u svibnju 1910. godine, a u povodu otvaranja škole u Vrhu.

Ponos Vrha i Vrhuštine

Podruèna škola u Vrhu je u lipnju ove godine proslavila stotu godišnjicu. Tim je povodom ispred škole održano veliko slavlje. Okupilo se mnoštvo: uèenici, roditelji, bake i djedovi, bivši i sadašnji djelatnici. Maleni Vrh brujao je životom kao i prije stotinu godina.

Predsjednik Mjesnog odbora Vrh Dalibor Petohleb i mjesni župnik Ivan Štokoviæ podsjetili su na prve poèetke. Ravnateljica Osnovne škole „Vazmoslav Gražalja“ iz Buzeta Mirjana Blaževiæ, u sklopu koje djeluje Podruèna škola Vrh, rekla je kako nema svako mjesto priliku slaviti stotu godišnjicu i da mještani Vrha i Vrhuštine mogu biti ponosni i sretni. Okupljenima se, èestitajuæi jubilej, prigodnim govorom obratio i gradonaèelnik Buzeta Valter Flego .

Bogat program

Prvašiæi Noel Paladin i Moreno Matkoviæ otkrili su spomen ploèu koju je na zgradu

Družba sv. Æirila i Metoda je doni ra la 1000 kruna za izgradnju škole u Vrhu. Dio novaca prikupljeno je prilozima mještana.

List „Naša sloga“ izvještava dana 19. svibnja 1910. godine o sveèanom otvorenju škole. Škola je bila, kako navodi list, lijepa zgrada s dvije uèionice i uèiteljskim stanom. Prvi uèitelj bio je Ivan Vivoda.

Zgrada škole spaljena je 1944. godine od s t rane njemaèkih vojnika.

Nakon osloboðenja 1945. godine škola djeluje u središtu sela, a tri godine kasnije obnavlja se zgrada prvotne škole. Školske godine 1953/54. školi Vrh pridružuju se uèenici iz Medveja i Marèanegle. Te je godine otvoren i peti razredni odjel. Godine 1959. donosi se savezna odluka o obveznom školovanju do 15 godine, a to je poveæalo broj uèenika. Do 1964. godine djeluje kao samostalna škola, a zatim se pripaja Osnovnoj školi Vazmoslava Gržalje – Buzet kao podruèni odjel. (Školski list „Èrešnja“, lipanj 2010.)

postavio Školu je u školskoj godini

2009/10. polazilo 38 osnovaca od prvog do osmog razreda. U povodu jubileja izdan je školski list „Èrešnja“.

U sklopu sveèanosti održana je priredba te otvorena izložba uèenièkih radova i star ih fotografija. U bogatom programu, osim GD „Sokol“, nastupili su: školski zbor, klape „Pinguentum“ i „Boškarin“, crkveni zbor, plesne, glazbene, literarne i dramske grupe uèenika PŠ Vrh i zbor „Josip Kaplan“ iz Rijeke.

Mjesni odbor Vrh.

- Bilo nam je prekrasno. Jako smo se zabavili. Pozivam i druge obitelji da, u krugu svojih najbližih, sportski duh iskažu i g r a j u æ i s e , k a z a l a j e desetogodišnja Iva Katarinèiæ kada je s tatom Goranom stala na pobjednièko postolje 1. obiteljske olimpijade, jedinstvenog pilot projekta u Istri, a vjerojatno i u Hrvatskoj.

R i j e è j e , n a i m e , o m a n i fe s t a c i j i o d r ž a n o j u buzetskoj sportskoj dvorani poèetkom svibnja u povodu Meðunarodnog dana obitelji, a kojoj je cilj da roditelji jedno subotnje prijepodne podijele sa svojom djecom u igri, zabavi i opuštenom ozraèju.

Pobjednik prve olimpijade je obitelj Katarinèiæ. S istim brojem bodova drugo mjesto osvojile su obitelji Radoviæ iz Roèa i obitelj Greblo iz Abrami.

S istim brojem bodova drugo mjesto osvojile su obitelji Radoviæ iz Roèa - Joško, Reana, Carla (9) i Lorenzo (7), te obitelj Greblo iz Abrami - Zoran, Vedrana, Borna (9) i Erik (7). Pobjednici su zaslužili nagradno putovanje u Gardaland. Sudionicima koji su u pojedinaènim igrama osvojili neko od prva tri mjesta pripale su medalje.

Pouèno i zabavno

- Stvarno je bilo naporno! Svi smo se muèili do zadnjeg trenutka jer je rezultat bio neizvjestan. Ali, sve u svemu bilo je u redu, ma prva l iga! Pozdravljam organizatore i

nadam se i drugoj olimpijadi, kazao je Joško Radoviæ.

Lijepo, uzbudljivo, zanimljivo ali i naporno bilo je i obitelji Greblo.

- Malo smo se i oznojili. Erik i ja smo se dobro naskakali. Obiteljska olimpijada je idealna prilika da se puno toga nauèi: kako podnijeti poraz, kako pobijediti i zajedno se veseliti, rekla nam je Vedrana Greblo, dok je njen sin Erik svima poruèio neka doðu na iduæu olimpijadu jer je jako zabavna.

Sudjelovalo 36 obitelji

Na prvoj obiteljskoj olimpijadi sudjelovalo je ukupno 36 obitelji.

Pravo nastupa imala su djeca vrtiækog uzrasta i uèenici do 4. razreda osnovne škole. Obitelji su snagu odmjerile u hranjenju p u d i n g o m , s k a ku t a n j u u vreæama, bacanju loptica u koš, tražeæi „skriveno blago“ i drugim igrama.

Ovaj pilot projekt organiziralo je Povjerenstvo za ravnopravnost spolova Grada Buzeta zajedno s Djeèj im vr t iæem „Grdelin“, Osnovnom školom „Vazmoslav Gržalja“, buzetskom Turistièkom z a j e d n i c o m , Z a j e d n i c o m sportskih udruga, Društvom Naša djeca i Puèkim otvorenim uèilištem „Augustin Vivoda“ - Narodnom knjižnicom.

STO GODINA ŠKOLE S t a n o v n i c i V r h a s pravom su ponosni na svoju školu: veæ cijelo stoljeæe u njoj srièu slova, opismenjuju se i obrazuju generacije djece iz cijele Vrhuštine.

Povijest stogodišnjakinje

Buzetski list 14 Buzetski list15

OBLJETNICE JEDINSTVEN PILOT PROJEKT U ISTRI

Ana PISAK

DAN U ZNAKUOBITELJSKOGZAJEDNIŠTVA

Page 15: Buzetski list br. 8 (studeni 2010.)

Ana PISAK

Pa nadodje i taj toli oèekivani dan t.j. dan blagoslova naše nove ško le na Vrhu. Veæ je u predveèerje bio Vrh razsvjetlen a mužari gruvali da je groza. Oko podne u nedjelju poèeli dolaziti gosti iz bliza i daleka, meðu kojima osobito iztièemo gospodu narodne zastupnike Sancina Ivana i Šimu Èervara. Pohodila nas i sokolska glazba iz Buzeta te pjevaèko društvo „Mirna“ iz Zdrenja na èelu s g. uèiteljem Fakinom. Domaæi župnik g. Franjo Peršiæ iza veèernje u pratnji veleè. g. Tonkoviæa župeupravitelja iz Raèica, uputi se sa procesijom iz župne crkve prema školi okiæenoj iz vana i iz nutra zelenilom i trobojnicama. Blagoslovivši istu u svom govoru zaželi g. župnik, da bi škola u pravom smislu rieèi odgovarala svojoj svetoj svrsi te bi iz iste izlazili djeèaci i djevojèice koji æe biti èestiti kršæani, èelik rodoljubi, pametni i vriedni gospodari. Gospodin Sancin protumaèi puku od kolike potrebe i koristi æe biti škola, donosi list „Naša Sloga“ u svibnju 1910. godine, a u povodu otvaranja škole u Vrhu.

Ponos Vrha i Vrhuštine

Podruèna škola u Vrhu je u lipnju ove godine proslavila stotu godišnjicu. Tim je povodom ispred škole održano veliko slavlje. Okupilo se mnoštvo: uèenici, roditelji, bake i djedovi, bivši i sadašnji djelatnici. Maleni Vrh brujao je životom kao i prije stotinu godina.

Predsjednik Mjesnog odbora Vrh Dalibor Petohleb i mjesni župnik Ivan Štokoviæ podsjetili su na prve poèetke. Ravnateljica Osnovne škole „Vazmoslav Gražalja“ iz Buzeta Mirjana Blaževiæ, u sklopu koje djeluje Podruèna škola Vrh, rekla je kako nema svako mjesto priliku slaviti stotu godišnjicu i da mještani Vrha i Vrhuštine mogu biti ponosni i sretni. Okupljenima se, èestitajuæi jubilej, prigodnim govorom obratio i gradonaèelnik Buzeta Valter Flego .

Bogat program

Prvašiæi Noel Paladin i Moreno Matkoviæ otkrili su spomen ploèu koju je na zgradu

Družba sv. Æirila i Metoda je doni ra la 1000 kruna za izgradnju škole u Vrhu. Dio novaca prikupljeno je prilozima mještana.

List „Naša sloga“ izvještava dana 19. svibnja 1910. godine o sveèanom otvorenju škole. Škola je bila, kako navodi list, lijepa zgrada s dvije uèionice i uèiteljskim stanom. Prvi uèitelj bio je Ivan Vivoda.

Zgrada škole spaljena je 1944. godine od s t rane njemaèkih vojnika.

Nakon osloboðenja 1945. godine škola djeluje u središtu sela, a tri godine kasnije obnavlja se zgrada prvotne škole. Školske godine 1953/54. školi Vrh pridružuju se uèenici iz Medveja i Marèanegle. Te je godine otvoren i peti razredni odjel. Godine 1959. donosi se savezna odluka o obveznom školovanju do 15 godine, a to je poveæalo broj uèenika. Do 1964. godine djeluje kao samostalna škola, a zatim se pripaja Osnovnoj školi Vazmoslava Gržalje – Buzet kao podruèni odjel. (Školski list „Èrešnja“, lipanj 2010.)

postavio Školu je u školskoj godini

2009/10. polazilo 38 osnovaca od prvog do osmog razreda. U povodu jubileja izdan je školski list „Èrešnja“.

U sklopu sveèanosti održana je priredba te otvorena izložba uèenièkih radova i star ih fotografija. U bogatom programu, osim GD „Sokol“, nastupili su: školski zbor, klape „Pinguentum“ i „Boškarin“, crkveni zbor, plesne, glazbene, literarne i dramske grupe uèenika PŠ Vrh i zbor „Josip Kaplan“ iz Rijeke.

Mjesni odbor Vrh.

- Bilo nam je prekrasno. Jako smo se zabavili. Pozivam i druge obitelji da, u krugu svojih najbližih, sportski duh iskažu i g r a j u æ i s e , k a z a l a j e desetogodišnja Iva Katarinèiæ kada je s tatom Goranom stala na pobjednièko postolje 1. obiteljske olimpijade, jedinstvenog pilot projekta u Istri, a vjerojatno i u Hrvatskoj.

R i j e è j e , n a i m e , o m a n i fe s t a c i j i o d r ž a n o j u buzetskoj sportskoj dvorani poèetkom svibnja u povodu Meðunarodnog dana obitelji, a kojoj je cilj da roditelji jedno subotnje prijepodne podijele sa svojom djecom u igri, zabavi i opuštenom ozraèju.

Pobjednik prve olimpijade je obitelj Katarinèiæ. S istim brojem bodova drugo mjesto osvojile su obitelji Radoviæ iz Roèa i obitelj Greblo iz Abrami.

S istim brojem bodova drugo mjesto osvojile su obitelji Radoviæ iz Roèa - Joško, Reana, Carla (9) i Lorenzo (7), te obitelj Greblo iz Abrami - Zoran, Vedrana, Borna (9) i Erik (7). Pobjednici su zaslužili nagradno putovanje u Gardaland. Sudionicima koji su u pojedinaènim igrama osvojili neko od prva tri mjesta pripale su medalje.

Pouèno i zabavno

- Stvarno je bilo naporno! Svi smo se muèili do zadnjeg trenutka jer je rezultat bio neizvjestan. Ali, sve u svemu bilo je u redu, ma prva l iga! Pozdravljam organizatore i

nadam se i drugoj olimpijadi, kazao je Joško Radoviæ.

Lijepo, uzbudljivo, zanimljivo ali i naporno bilo je i obitelji Greblo.

- Malo smo se i oznojili. Erik i ja smo se dobro naskakali. Obiteljska olimpijada je idealna prilika da se puno toga nauèi: kako podnijeti poraz, kako pobijediti i zajedno se veseliti, rekla nam je Vedrana Greblo, dok je njen sin Erik svima poruèio neka doðu na iduæu olimpijadu jer je jako zabavna.

Sudjelovalo 36 obitelji

Na prvoj obiteljskoj olimpijadi sudjelovalo je ukupno 36 obitelji.

Pravo nastupa imala su djeca vrtiækog uzrasta i uèenici do 4. razreda osnovne škole. Obitelji su snagu odmjerile u hranjenju p u d i n g o m , s k a ku t a n j u u vreæama, bacanju loptica u koš, tražeæi „skriveno blago“ i drugim igrama.

Ovaj pilot projekt organiziralo je Povjerenstvo za ravnopravnost spolova Grada Buzeta zajedno s Djeèj im vr t iæem „Grdelin“, Osnovnom školom „Vazmoslav Gržalja“, buzetskom Turistièkom z a j e d n i c o m , Z a j e d n i c o m sportskih udruga, Društvom Naša djeca i Puèkim otvorenim uèilištem „Augustin Vivoda“ - Narodnom knjižnicom.

STO GODINA ŠKOLE S t a n o v n i c i V r h a s pravom su ponosni na svoju školu: veæ cijelo stoljeæe u njoj srièu slova, opismenjuju se i obrazuju generacije djece iz cijele Vrhuštine.

Povijest stogodišnjakinje

Buzetski list 14 Buzetski list15

OBLJETNICE JEDINSTVEN PILOT PROJEKT U ISTRI

Ana PISAK

DAN U ZNAKUOBITELJSKOGZAJEDNIŠTVA

Page 16: Buzetski list br. 8 (studeni 2010.)

Buzetski list17Buzetski list 16

Veliki zaljubljenik u Istru, njezine gradove i krajolik, u rodnu zemlju. Ovom bi se reèenicom jednostavno moglo opisati akademskog umjetnika Harija Ivanèiæa, o èemu æe trajno svjedoèiti više stotina slika njegova opusa.

S današnjim najpoznatijim buzetskim majstorom kista i boje razgovarali smo upravo u vrijeme otvorenja najnovije izložbe njegovih radova pod nazivom „Zemlje“ u Zavièajnome muzeju grada Rovinja.

Kada ste shvatili da je slikarstvo Vaš životni poziv?

Èovjek kao dijete, dok odrasta, poèinje otkrivati stvari koje voli i koje mu idu za rukom. Oduvijek su boje i oblici izazivali moju pažnju i znatiželju, a tijekom osnovnog školovanja postajalo je jasno da mi je likovnost izrazito bliska. Tim više, imao sam starijeg brata, odliènog crtaèa, koji je studirao arhitekturu i koji je znao na mene prenijeti mnogo vlastitog iskustva i znanja te je dodatno produbljivao moj interes prema likovnoj umjetnosti opæenito. Kad se trebalo odluèiti za srednju školu, odabrao sam Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn, odjel grafike, i otada se zapravo ozbiljno poèinjem baviti likovnom problematikom i izazovima koje ona pruža.

To je bilo vrijeme dok sam još mislio da æu iæi studirati arhitekturu, pa sam na prijamni otišao i na arhitektonski i grafièki odjel, prošao i jedno i drugo. Meðutim,odabrao sam grafièki odjel misleæi da bi mi to iskustvo, to novo znanje, moglo kasnije koristiti na studiju arhitekture. Zapravo, nakon dvije godine na Primijenjenoj shvatio sam da sam po vokaciji slikar bez obzira na ljubav koju sam gajio prema arhitekturi.

Imao sam tada odliène profesore, Ivicu Šiška i Eugena Kokota rodom Labinjana. Kokotu sam zahvalan što me nauèio gledati, odvajati bitno od nebitnog i graditi cjelinu. Kasnije sam upisao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Vasilija Jordana, gdje sam i diplomirao 1994. godine.

Kako to da ste se, nakon višegodišnjeg školovanja u Zagrebu, odluèili vratiti u malu sredinu poput Buzeta?

Slikam ono što sam zapravo kroz cijelo odrastanje gledao i doživljavao, a ono što èovjek nosi u oku i srcu na kraju spontano izlazi iz njega. Zemlja nosi svoje korijenje

još iz djetinjstva, preko zemlje slikarske odnose oblikujem i pretaèem na platno.Hari Ivanèiæ

ZAVIÈAJNA ZEMLJANA PLATNU Razgovarala i snimila: Ana PISAK

Bilo je to specifièno vrijeme kada sam završavao akademiju. Nazivali su nas ratnom generacijom, a rat je obojao život, okolnosti i perspektive na svoj naèin. Postojala je dilema vratiti se, ostati u Zagrebu ili otiæi u svijet. Supruga i ja odluèili smo se vratiti i naš „put u svijet“ zapoèeti u Buzetu, vjerujuæi u buduænost i ono što nam ona donosi. Uvijek sam volio svoj grad i vjerujem da i grad voli mene.

Trenutna tematika Vaših slika je zemlja. Zašto zemlja i odakle crpite inspiraciju?

Nekada su se moje slike zvale gradovi, pa gradovi i krajolici, pa krajolici, a sada su zemlje. Nakon 15-ak godina rada zapravo mi je jasno što se dogaðalo. Cijelo se moje slikarstvo sastoji u odnosu izmeðu dviju stvari: izmeðu konstruktivnog, promišljenog, analitièkog, i neèeg što je osjeæajno, spontano, strastveno. U tom dodiru-sudaru nastaju moje slike, kao balans izmeðu tih dviju, na prvi pogled, opreènih stvari.

Moje su prve slike bile prikazi istarskih gradova koji su bili gotovo kubistièki oblikovani, u njima sam tražio nekakav kod, konstrukciju kao nekakav bitak graditeljskog u zavièaju, a unutar tih strogo definiranih i analitièkih ploha, živio je razigran i osjeæajan potez. Slika je bila vrlo organizirana i promišljena izvana, a osjeæajnost je titrala i živjela iznutra.

Pomalo se dogaðao obrat, pa su plohe sa fasada, prelazeæi u krajolik, postajale plohe polja i oranica. Od tih se mnogo ploha na kraju cijela prièa svela na jednu oranicu, na zemlju. Slika je sada vrlo temperamentna i materièna, brazde se spontano pretaèu jedna u drugu, tvoreæi ekspresivan doživljaj, ali je ona iznutra zapravo vrlo analitièka i konstruktivna. Onda sam se bavio neredom u redu, a sada redom u neredu.

Zemlja zato jer sam, kroz godine rada, shvatio da su meni kljuèni elementi u graðenju slike struktura i boja: pretakanje i višeslojnost koja me je uvijek uzbuðivala. Slikam ono što sam zapravo kroz cijelo odrastanje gledao i doživljavao, a ono što èovjek nosi u oku i srcu spontano izlazi iz njega. Zemlja nosi korijenje još iz djetinjstva, preko zemlje slikarske odnose oblikujem i pretaèem na platno.

Ove ste godine „probili“ tu zemlju?

U graðenju slike sam, kao što sam rekao, fasciniran višeslojnošæu i prodorom svjetla u sve te slojeve, a kada gustoæom i brojnošæu namaza nisam mogao iæi dalje, onda sam doslovce ušao u tkivo slike, razrezao platno i stigao u drugi plan gdje èeka druga slika. Ima slika gdje se nalaze dvije, tri slike jedna ispod druge, koje komuniciraju kroz te procjepe. Javljaju se osjeæaji i odnosi izmeðu skrivenog i otkrivenog, izmeðu propadanja i obnavljanja, moglo bi se reæi izmeðu života i smrti.

Taj prodor zapravo otvara puno moguænosti i ne znam kud æe me odvesti. Veæ su i ranije svojom gustoæom i strukturom moje slike prizivale trodimenzionalnost, a ovim su èinom i naèinom gradnje to i postale.

Kakav je put nastajanja slike?

Nema pravila. Neka slika nastane u dahu, u nekoliko dana, a druge radim godinama. Ono što je važno jest da èovjek ima kontinuitet u radu. Ja sam od poèetka imao vrlo ozbiljan pristup, uvijek sam bio iskren prema slici, nisam lagao ni sebi ni njoj, pa vjerujem da èovjeku kroz rad i vrijeme stvari sazriju i lakše izlaze van.

Nekada sam vrlo dugo radio na slikama, vrlo analitièno, promišljeno, sliku bih ostavio sa strane pa bih gledao, ali ex tempori koji se dogaðaju po Istri, koji su specifiènost našeg kraja i gdje morate u par dana napraviti sliku ili dvije, pokazale su mi kako se osloboditi i na slikanje baciti bez optereæenja. To je pomoglo mom vlastitom pristupu prema slikanju.

Postoji li u slikarstvu moguænost korekcije?

Kod mene postoji velika moguænost korekcije jer sam zapravo tako poèeo slikati najbolje slike. To je bilo kada sam preslikavao slike s kojima nisam bio zadovoljan. Zato sam poèeo slikati gusto i slojevito, i to me ostavljanje donjih nanosa fasciniralo.

Ustvari, loše slike su zaslužne za to što sam krenuo tim putem! I kad krenem slikati, gotovo uvijek naslikam jednu sliku ispod. Ima puno slojeva prije nego što slika bude gotova. Poèetna slika daje bazu za dalje. Veæ prvim potezom kista postavljate se u neki odnos prema platnu, svaki sljedeæi potez je odnos s

POD LADONJOM

Hari Ivanèiæ roðen je 26. studenoga 1967. u Pazinu. Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn (odjel grafike) završio je u Zagrebu. Godine 1994. diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti.

Od 1997. godine dobitnik je preko 20 grand prixa, prvih nagrada, otkupnih i sponzorskih nagrada na grožnjanskom,

Brojne nagrade

piranskom, vodnjanskom Ex tempore, te na rov in j sk im t rad ic iona ln im l i kovn im manifestacijama, likovnoj koloniji i Grisiji. Osim u Hrvatskoj, izlagao je i u više europskih zemalja: Italiji, Sloveniji, Švicarskoj, Belgiji …

Èlan je HDLU-a Istre, Rijeke i Zagreba, te Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Živi i radi u Buzetu.

Page 17: Buzetski list br. 8 (studeni 2010.)

Buzetski list17Buzetski list 16

Veliki zaljubljenik u Istru, njezine gradove i krajolik, u rodnu zemlju. Ovom bi se reèenicom jednostavno moglo opisati akademskog umjetnika Harija Ivanèiæa, o èemu æe trajno svjedoèiti više stotina slika njegova opusa.

S današnjim najpoznatijim buzetskim majstorom kista i boje razgovarali smo upravo u vrijeme otvorenja najnovije izložbe njegovih radova pod nazivom „Zemlje“ u Zavièajnome muzeju grada Rovinja.

Kada ste shvatili da je slikarstvo Vaš životni poziv?

Èovjek kao dijete, dok odrasta, poèinje otkrivati stvari koje voli i koje mu idu za rukom. Oduvijek su boje i oblici izazivali moju pažnju i znatiželju, a tijekom osnovnog školovanja postajalo je jasno da mi je likovnost izrazito bliska. Tim više, imao sam starijeg brata, odliènog crtaèa, koji je studirao arhitekturu i koji je znao na mene prenijeti mnogo vlastitog iskustva i znanja te je dodatno produbljivao moj interes prema likovnoj umjetnosti opæenito. Kad se trebalo odluèiti za srednju školu, odabrao sam Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn, odjel grafike, i otada se zapravo ozbiljno poèinjem baviti likovnom problematikom i izazovima koje ona pruža.

To je bilo vrijeme dok sam još mislio da æu iæi studirati arhitekturu, pa sam na prijamni otišao i na arhitektonski i grafièki odjel, prošao i jedno i drugo. Meðutim,odabrao sam grafièki odjel misleæi da bi mi to iskustvo, to novo znanje, moglo kasnije koristiti na studiju arhitekture. Zapravo, nakon dvije godine na Primijenjenoj shvatio sam da sam po vokaciji slikar bez obzira na ljubav koju sam gajio prema arhitekturi.

Imao sam tada odliène profesore, Ivicu Šiška i Eugena Kokota rodom Labinjana. Kokotu sam zahvalan što me nauèio gledati, odvajati bitno od nebitnog i graditi cjelinu. Kasnije sam upisao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Vasilija Jordana, gdje sam i diplomirao 1994. godine.

Kako to da ste se, nakon višegodišnjeg školovanja u Zagrebu, odluèili vratiti u malu sredinu poput Buzeta?

Slikam ono što sam zapravo kroz cijelo odrastanje gledao i doživljavao, a ono što èovjek nosi u oku i srcu na kraju spontano izlazi iz njega. Zemlja nosi svoje korijenje

još iz djetinjstva, preko zemlje slikarske odnose oblikujem i pretaèem na platno.Hari Ivanèiæ

ZAVIÈAJNA ZEMLJANA PLATNU Razgovarala i snimila: Ana PISAK

Bilo je to specifièno vrijeme kada sam završavao akademiju. Nazivali su nas ratnom generacijom, a rat je obojao život, okolnosti i perspektive na svoj naèin. Postojala je dilema vratiti se, ostati u Zagrebu ili otiæi u svijet. Supruga i ja odluèili smo se vratiti i naš „put u svijet“ zapoèeti u Buzetu, vjerujuæi u buduænost i ono što nam ona donosi. Uvijek sam volio svoj grad i vjerujem da i grad voli mene.

Trenutna tematika Vaših slika je zemlja. Zašto zemlja i odakle crpite inspiraciju?

Nekada su se moje slike zvale gradovi, pa gradovi i krajolici, pa krajolici, a sada su zemlje. Nakon 15-ak godina rada zapravo mi je jasno što se dogaðalo. Cijelo se moje slikarstvo sastoji u odnosu izmeðu dviju stvari: izmeðu konstruktivnog, promišljenog, analitièkog, i neèeg što je osjeæajno, spontano, strastveno. U tom dodiru-sudaru nastaju moje slike, kao balans izmeðu tih dviju, na prvi pogled, opreènih stvari.

Moje su prve slike bile prikazi istarskih gradova koji su bili gotovo kubistièki oblikovani, u njima sam tražio nekakav kod, konstrukciju kao nekakav bitak graditeljskog u zavièaju, a unutar tih strogo definiranih i analitièkih ploha, živio je razigran i osjeæajan potez. Slika je bila vrlo organizirana i promišljena izvana, a osjeæajnost je titrala i živjela iznutra.

Pomalo se dogaðao obrat, pa su plohe sa fasada, prelazeæi u krajolik, postajale plohe polja i oranica. Od tih se mnogo ploha na kraju cijela prièa svela na jednu oranicu, na zemlju. Slika je sada vrlo temperamentna i materièna, brazde se spontano pretaèu jedna u drugu, tvoreæi ekspresivan doživljaj, ali je ona iznutra zapravo vrlo analitièka i konstruktivna. Onda sam se bavio neredom u redu, a sada redom u neredu.

Zemlja zato jer sam, kroz godine rada, shvatio da su meni kljuèni elementi u graðenju slike struktura i boja: pretakanje i višeslojnost koja me je uvijek uzbuðivala. Slikam ono što sam zapravo kroz cijelo odrastanje gledao i doživljavao, a ono što èovjek nosi u oku i srcu spontano izlazi iz njega. Zemlja nosi korijenje još iz djetinjstva, preko zemlje slikarske odnose oblikujem i pretaèem na platno.

Ove ste godine „probili“ tu zemlju?

U graðenju slike sam, kao što sam rekao, fasciniran višeslojnošæu i prodorom svjetla u sve te slojeve, a kada gustoæom i brojnošæu namaza nisam mogao iæi dalje, onda sam doslovce ušao u tkivo slike, razrezao platno i stigao u drugi plan gdje èeka druga slika. Ima slika gdje se nalaze dvije, tri slike jedna ispod druge, koje komuniciraju kroz te procjepe. Javljaju se osjeæaji i odnosi izmeðu skrivenog i otkrivenog, izmeðu propadanja i obnavljanja, moglo bi se reæi izmeðu života i smrti.

Taj prodor zapravo otvara puno moguænosti i ne znam kud æe me odvesti. Veæ su i ranije svojom gustoæom i strukturom moje slike prizivale trodimenzionalnost, a ovim su èinom i naèinom gradnje to i postale.

Kakav je put nastajanja slike?

Nema pravila. Neka slika nastane u dahu, u nekoliko dana, a druge radim godinama. Ono što je važno jest da èovjek ima kontinuitet u radu. Ja sam od poèetka imao vrlo ozbiljan pristup, uvijek sam bio iskren prema slici, nisam lagao ni sebi ni njoj, pa vjerujem da èovjeku kroz rad i vrijeme stvari sazriju i lakše izlaze van.

Nekada sam vrlo dugo radio na slikama, vrlo analitièno, promišljeno, sliku bih ostavio sa strane pa bih gledao, ali ex tempori koji se dogaðaju po Istri, koji su specifiènost našeg kraja i gdje morate u par dana napraviti sliku ili dvije, pokazale su mi kako se osloboditi i na slikanje baciti bez optereæenja. To je pomoglo mom vlastitom pristupu prema slikanju.

Postoji li u slikarstvu moguænost korekcije?

Kod mene postoji velika moguænost korekcije jer sam zapravo tako poèeo slikati najbolje slike. To je bilo kada sam preslikavao slike s kojima nisam bio zadovoljan. Zato sam poèeo slikati gusto i slojevito, i to me ostavljanje donjih nanosa fasciniralo.

Ustvari, loše slike su zaslužne za to što sam krenuo tim putem! I kad krenem slikati, gotovo uvijek naslikam jednu sliku ispod. Ima puno slojeva prije nego što slika bude gotova. Poèetna slika daje bazu za dalje. Veæ prvim potezom kista postavljate se u neki odnos prema platnu, svaki sljedeæi potez je odnos s

POD LADONJOM

Hari Ivanèiæ roðen je 26. studenoga 1967. u Pazinu. Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn (odjel grafike) završio je u Zagrebu. Godine 1994. diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti.

Od 1997. godine dobitnik je preko 20 grand prixa, prvih nagrada, otkupnih i sponzorskih nagrada na grožnjanskom,

Brojne nagrade

piranskom, vodnjanskom Ex tempore, te na rov in j sk im t rad ic iona ln im l i kovn im manifestacijama, likovnoj koloniji i Grisiji. Osim u Hrvatskoj, izlagao je i u više europskih zemalja: Italiji, Sloveniji, Švicarskoj, Belgiji …

Èlan je HDLU-a Istre, Rijeke i Zagreba, te Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Živi i radi u Buzetu.

Page 18: Buzetski list br. 8 (studeni 2010.)

U Sv. Kirinu u vili „Casa Roma“ u srpnju je snimljen kratki igrani film pod radnim nazivom „Bazen“, produkcije Collapse films iz Beograda i Concordia film iz Zagreba. Ovo je bio prvi put da su se kadrovi filma snimani na podruèju Grada Buzeta.

Scenarist i režiser filma je mladi i talentirani režiser iz Srbije Pavle Vuèkoviæ,

višestruko nagraðivan na raznim festivalima od Cannesa, Mar del Plate, Pusane, Sarajeva do Varšave. U filmu glume Nikša Kušelj, èlan Hrvatskog narodnog kazališta iz Zagreba, dok je uloga njegove partnerice pripala Katarini Radivojeviæ, koja inaèe igra glavnu ulogu u seriji Nove TV „Najbolje godine“.

Filmski set u Sv. Kirinu

Buzetski list 18 Buzetski list19

OD BROJA DO BROJA

prijašnjima. Cijela slika je zapravo graðevina sastavljena od meðusobno isprepletenih raznovrsnih odnosa. Bitno je naæi pravu mjeru u tome i stati kada je vrijeme.

Nanošenje novih slojeva i prodiranje kroz njih zacijelo Vas ponekad odvede u neoèekivanu pravcu?

Katkad to bude razoèarenje, a katkad predstavlja oduševljenje ako sam zadovoljan postignutim rezultatom. I pitanje inspiracije je vrlo zanimljivo. Nekada sam pun nadahnuæa, a ništa ne napravim, a ima dana kada mi se ništa ne da, pa ipak napravim dobru sliku.

Nekada sam radio skice i vrlo jasno znao što želim napraviti. Danas je to drukèije. Otprilike znam što želim i krenem, ali vrlo èesto završim negdje drugdje od onog što sam planirao.

S obzirom na tematiku Vaših slika, koje formate najèešæe koristite?

Formati su vrlo razlièiti možda i zato što su mi motiv i polazište godinama isti. Slikam zemlju pa upravo formatima mogu dobiti raznovrsnost u dinamici. Imam kvadrataste i izdužene formate raznih velièina, a nekako naginjem ovim izduženim jer zemlja bolje leži i prirodno se rasprostire na njima.

Prije jedanaest godina poèeli ste stvarati u novom prostoru - ateljeu koji se nalazi u buzetskom Starom gradu. Godine 2007. u sklopu proslave Dana Grada i sveèane sjednice otvoren je i izložbeni prostor. Koliko Vam atelje koristi i je li ostvario svoju prvotnu namjenu?

Ovaj atelje doživljavam kao božji dar! Naime, dugi sam niz godina radio u stanu na èetvrtom katu u maloj sobi od osam kvadrata, gdje nije bilo naèina i moguænosti da naslikam ikakav veæi format, a od mirisa boja i terpentina nisam mogao razaznati što mi

Milan Bešliæ kaže da „Ivanèiæev krajolik nije terra incognita, beskrajan i tajanstven prostor, daleka i nepoznata zemlja, veæ istarski krajol ik s prepoznatl j iv im topološkim znaèajkama uokvirenim u buzetskim specifiènostima“.

Za tu njegovu duboku vezanost uz posve odreðen krajolik Tonko Maroeviæ kaže da je Hari Ivanèiæ „...ipak uspio progovoriti na uvjerljiv i autentièan naèin o slojevitoj vizualnoj istini istarskog pejzaža. Odluèio se za kreativno svjedoèenje ambijenta u kojem je roðen i u kojem živi i djeluje...“

Sve ovo dodatno potvrðuju rijeèi Gorke Ostojiæ Cvajner: „Ako i jest postakademijski od te svoje središnje Istre uèinio ikonu raspoznavanja, više u simbolima aluzivnu

Umjetnik maestralne sinteze

no suštinsku, od te prvotne objave, od likovne senzacije i teze, preko decenijski pošteno i èasno odraðene analize svakog aspekta djela, dvadeset godina nakon, pred nama je danas umjetnik maestralne sinteze.“

moja Branka kuha za ruèak. Dugo sam godina tražio bilo kakav prostor i evo, nakon puno traženja, ispunio mi se san.

Izlagali ste u više europskih zemalja, no ove su godine Vaši radovi prvi put izloženi i preko oceana - u New Yorku?

U New Yorku sam se predstavio zajedno s još trinaest hrvatskih autora. Naime, raspisan je natjeèaj za umjetnike koji æe predstavljati hrvatsko slikarstvo na izložbi „Inter Imago New York“. Odabran sam kao jedan od predstavnika, na što sam ponosan.

Iako se za nju u nas ne zna, ove je godine bila i izložba u Bruxellesu pod nazivom „Alpe Adria Art“. Tu sam izlagao na poziv Pilonove galerije iz Ajdovšèine. Rijeè je o vrlo velikoj izložbi, održanoj povodom obilježavanja 30-godišnjeg rada Radne skupine Alpe Adria.

Ovu æete godinu pamtiti i po velikoj samostalnoj izložbi pod nazivom „Zemljina kora, zemljina koža“, održanoj u srpnju u Splitu, u sklopu programa „Splitsko ljeto“. Otvorenju su nazoèili i predsjednik RH Ivo Josipoviæ, ministar kulture Božo Biškupiæ, splitsko-dalmatinski župan Ante Sanader… Prema nekim kritièarima imali ste više uvaženih gostiju no ikada na jednoj izložbi. Što je ta izložba, zapravo, za Vas znaèila?

Sigurno je splitska izložba za mene bila najvažnija, zaokružila je deset godina moga rada. Jer sve ono najbolje što sam napravio u tom desetljeæu predstavljeno je Splitu! Naime, šezdeset slika postavljeno je na dva kata palaèe Milesi (zavod HAZU) i u galeriji Kula. Sam èin otvorenja i naèin na koji je izložba komunicirala u prostoru ispunjavali su me velikim zadovoljstvom. Reakcije su bile vrlo pozitivne, cijeli kontekst je bio vrlo sveèan. Uvijek mi je bilo važno da slika živi, da ljudi koji je promatraju uspostave odnos s njom, da ne budu indiferentni.

Veliko mi je zadovoljstvo i iznimna èast što su predsjednik RH Ivo Josipoviæ te ministar Biškupiæ bili na izložbi.

Ova je godina za Vas, što se tièe izložbi, najuspješnija i najupeèatljivija. Što je sa slikanjem?

Slikanje je malo trpjelo. Manje sam slikao, ali onime što sam naslikao vrlo sam zadovoljan. Radio sam dosta sažeto i koncentrirano. Dogodile su se neke nove slike koje otvaraju neke nove putove i nove moguænosti.

UVAŽENI GOSTI NA IZLOŽBI U SPLITU

Turistièka agencija Istriana Travel iz Vrha osmislila je inovativan kulturno-turistièki program koji se sastoji od tri dijela: edukativna i k reat ivna f reskos l ikarska rad ion ica , prezentacija tehnike freskoslikarstva, izlet do najznaèajnijih lokaliteta freskoslikarstva u Istri. Zanimljivo jest da u ateljeu Freska u Roèu sudionike izleta doèekuje likovni umjetnik kostimiran u srednjovjekovnog slikara. On prezentira tehniku izrade fresaka, u kojoj se sudionici i sami imaju prilike okušati.

Turisti slikaju freske

Središnji dogaðaj proslave Petrove u Nugli bio je otkrivanje obnovljenog spomenika palim borcima NOB-a. Spomenik je obnovila Udruga antifašista Grada Buzeta u dogovoru s mještanima upravo zato, istaknuo j e p r e d s j e d n i k b u z e t s k i h antifašista Edo Jerman, da se heroji ne bi zaboravili. Spomenik je zadržao isti izgled ali je nešto smanjen. Otkrila ga je 87-godišnja Marija Greblo iz Nugle.

Obnovljenspomenik

U crkvici Sv. Jelene u Marèenegli otkriven je naopaèke okrenut antièki sarkofag iz, najvjerojatnije, 2. stoljeæa. Do otkriæa je došlo kada su mještani, uz pomoæ Grada Buzeta i Mjesnog odbora Vrh, odluèili obnoviti unutrašnjost sakralnog objekta. Dolaskom na teren Željka Bistroviæa iz Konzervatorskog odjela Pula, kojemu je bio zadatak da istraži objekt prije obnove, pokazalo se kako unutrašnjost Sv. Jelene krije pravi povijesni raritet.

- Nakon skidanja žbuke uoèio sam vrlo precizno isklesane delfine, èestu antièku tematiku. Zatim sam uoèio i sarkofag naopaèke okrenut što je vrlo zanimljivo jer je objekt sagraðen u baroku. U srednjem vijeku crkva je okretala antièke predmete naopaèke kako bi negirala pogansko te naglašavalo kršæanstvo i Krista, pojasnio je Bistroviæ.

Prema njegovim rijeèima sarkofag je jako kvalitetno obraðen te je neobièno malen. Na široj strani nema ništa, dok je na užoj isklesana antièka posuda oko koje se nalaze dva delfina s jasno izraženim spiralnim repom, tijelom i glavom. Osim sarkofaga, naðen je i dio antièke stele te antièka ploèa s natpisom.

Od Slavka Majcana iz Marèenegle saznajemo kako crkvica datira s kraja 18. stoljeæa i poèetka 19. stoljeæa. Zadnja misa u njoj je održana prije 15-ak godina.

Sarkofag u Marèenegli

Uoèi 18. saziva Male glagoljaške akademije „Jurij Žakan“ u Roèu dovršena je adaptacija sjevernog djela objekta èime su žakniæi konaèno dobili dugo oèekivani izložbeni prostor za stalnu postavu svojih radova. Prva izložba u novoureðenom prostoru uprilièena je u rujnu ove godine.

Investitori su Istarska županija i Grad Buzet. Ukupna vrijednost radova, kaže koordinatorica MGA Karmen Kevereski-Nikoviæ, prelazi 200 tisuæa kuna

Žakniæi dobili galeriju

Page 19: Buzetski list br. 8 (studeni 2010.)

U Sv. Kirinu u vili „Casa Roma“ u srpnju je snimljen kratki igrani film pod radnim nazivom „Bazen“, produkcije Collapse films iz Beograda i Concordia film iz Zagreba. Ovo je bio prvi put da su se kadrovi filma snimani na podruèju Grada Buzeta.

Scenarist i režiser filma je mladi i talentirani režiser iz Srbije Pavle Vuèkoviæ,

višestruko nagraðivan na raznim festivalima od Cannesa, Mar del Plate, Pusane, Sarajeva do Varšave. U filmu glume Nikša Kušelj, èlan Hrvatskog narodnog kazališta iz Zagreba, dok je uloga njegove partnerice pripala Katarini Radivojeviæ, koja inaèe igra glavnu ulogu u seriji Nove TV „Najbolje godine“.

Filmski set u Sv. Kirinu

Buzetski list 18 Buzetski list19

OD BROJA DO BROJA

prijašnjima. Cijela slika je zapravo graðevina sastavljena od meðusobno isprepletenih raznovrsnih odnosa. Bitno je naæi pravu mjeru u tome i stati kada je vrijeme.

Nanošenje novih slojeva i prodiranje kroz njih zacijelo Vas ponekad odvede u neoèekivanu pravcu?

Katkad to bude razoèarenje, a katkad predstavlja oduševljenje ako sam zadovoljan postignutim rezultatom. I pitanje inspiracije je vrlo zanimljivo. Nekada sam pun nadahnuæa, a ništa ne napravim, a ima dana kada mi se ništa ne da, pa ipak napravim dobru sliku.

Nekada sam radio skice i vrlo jasno znao što želim napraviti. Danas je to drukèije. Otprilike znam što želim i krenem, ali vrlo èesto završim negdje drugdje od onog što sam planirao.

S obzirom na tematiku Vaših slika, koje formate najèešæe koristite?

Formati su vrlo razlièiti možda i zato što su mi motiv i polazište godinama isti. Slikam zemlju pa upravo formatima mogu dobiti raznovrsnost u dinamici. Imam kvadrataste i izdužene formate raznih velièina, a nekako naginjem ovim izduženim jer zemlja bolje leži i prirodno se rasprostire na njima.

Prije jedanaest godina poèeli ste stvarati u novom prostoru - ateljeu koji se nalazi u buzetskom Starom gradu. Godine 2007. u sklopu proslave Dana Grada i sveèane sjednice otvoren je i izložbeni prostor. Koliko Vam atelje koristi i je li ostvario svoju prvotnu namjenu?

Ovaj atelje doživljavam kao božji dar! Naime, dugi sam niz godina radio u stanu na èetvrtom katu u maloj sobi od osam kvadrata, gdje nije bilo naèina i moguænosti da naslikam ikakav veæi format, a od mirisa boja i terpentina nisam mogao razaznati što mi

Milan Bešliæ kaže da „Ivanèiæev krajolik nije terra incognita, beskrajan i tajanstven prostor, daleka i nepoznata zemlja, veæ istarski krajol ik s prepoznatl j iv im topološkim znaèajkama uokvirenim u buzetskim specifiènostima“.

Za tu njegovu duboku vezanost uz posve odreðen krajolik Tonko Maroeviæ kaže da je Hari Ivanèiæ „...ipak uspio progovoriti na uvjerljiv i autentièan naèin o slojevitoj vizualnoj istini istarskog pejzaža. Odluèio se za kreativno svjedoèenje ambijenta u kojem je roðen i u kojem živi i djeluje...“

Sve ovo dodatno potvrðuju rijeèi Gorke Ostojiæ Cvajner: „Ako i jest postakademijski od te svoje središnje Istre uèinio ikonu raspoznavanja, više u simbolima aluzivnu

Umjetnik maestralne sinteze

no suštinsku, od te prvotne objave, od likovne senzacije i teze, preko decenijski pošteno i èasno odraðene analize svakog aspekta djela, dvadeset godina nakon, pred nama je danas umjetnik maestralne sinteze.“

moja Branka kuha za ruèak. Dugo sam godina tražio bilo kakav prostor i evo, nakon puno traženja, ispunio mi se san.

Izlagali ste u više europskih zemalja, no ove su godine Vaši radovi prvi put izloženi i preko oceana - u New Yorku?

U New Yorku sam se predstavio zajedno s još trinaest hrvatskih autora. Naime, raspisan je natjeèaj za umjetnike koji æe predstavljati hrvatsko slikarstvo na izložbi „Inter Imago New York“. Odabran sam kao jedan od predstavnika, na što sam ponosan.

Iako se za nju u nas ne zna, ove je godine bila i izložba u Bruxellesu pod nazivom „Alpe Adria Art“. Tu sam izlagao na poziv Pilonove galerije iz Ajdovšèine. Rijeè je o vrlo velikoj izložbi, održanoj povodom obilježavanja 30-godišnjeg rada Radne skupine Alpe Adria.

Ovu æete godinu pamtiti i po velikoj samostalnoj izložbi pod nazivom „Zemljina kora, zemljina koža“, održanoj u srpnju u Splitu, u sklopu programa „Splitsko ljeto“. Otvorenju su nazoèili i predsjednik RH Ivo Josipoviæ, ministar kulture Božo Biškupiæ, splitsko-dalmatinski župan Ante Sanader… Prema nekim kritièarima imali ste više uvaženih gostiju no ikada na jednoj izložbi. Što je ta izložba, zapravo, za Vas znaèila?

Sigurno je splitska izložba za mene bila najvažnija, zaokružila je deset godina moga rada. Jer sve ono najbolje što sam napravio u tom desetljeæu predstavljeno je Splitu! Naime, šezdeset slika postavljeno je na dva kata palaèe Milesi (zavod HAZU) i u galeriji Kula. Sam èin otvorenja i naèin na koji je izložba komunicirala u prostoru ispunjavali su me velikim zadovoljstvom. Reakcije su bile vrlo pozitivne, cijeli kontekst je bio vrlo sveèan. Uvijek mi je bilo važno da slika živi, da ljudi koji je promatraju uspostave odnos s njom, da ne budu indiferentni.

Veliko mi je zadovoljstvo i iznimna èast što su predsjednik RH Ivo Josipoviæ te ministar Biškupiæ bili na izložbi.

Ova je godina za Vas, što se tièe izložbi, najuspješnija i najupeèatljivija. Što je sa slikanjem?

Slikanje je malo trpjelo. Manje sam slikao, ali onime što sam naslikao vrlo sam zadovoljan. Radio sam dosta sažeto i koncentrirano. Dogodile su se neke nove slike koje otvaraju neke nove putove i nove moguænosti.

UVAŽENI GOSTI NA IZLOŽBI U SPLITU

Turistièka agencija Istriana Travel iz Vrha osmislila je inovativan kulturno-turistièki program koji se sastoji od tri dijela: edukativna i k reat ivna f reskos l ikarska rad ion ica , prezentacija tehnike freskoslikarstva, izlet do najznaèajnijih lokaliteta freskoslikarstva u Istri. Zanimljivo jest da u ateljeu Freska u Roèu sudionike izleta doèekuje likovni umjetnik kostimiran u srednjovjekovnog slikara. On prezentira tehniku izrade fresaka, u kojoj se sudionici i sami imaju prilike okušati.

Turisti slikaju freske

Središnji dogaðaj proslave Petrove u Nugli bio je otkrivanje obnovljenog spomenika palim borcima NOB-a. Spomenik je obnovila Udruga antifašista Grada Buzeta u dogovoru s mještanima upravo zato, istaknuo j e p r e d s j e d n i k b u z e t s k i h antifašista Edo Jerman, da se heroji ne bi zaboravili. Spomenik je zadržao isti izgled ali je nešto smanjen. Otkrila ga je 87-godišnja Marija Greblo iz Nugle.

Obnovljenspomenik

U crkvici Sv. Jelene u Marèenegli otkriven je naopaèke okrenut antièki sarkofag iz, najvjerojatnije, 2. stoljeæa. Do otkriæa je došlo kada su mještani, uz pomoæ Grada Buzeta i Mjesnog odbora Vrh, odluèili obnoviti unutrašnjost sakralnog objekta. Dolaskom na teren Željka Bistroviæa iz Konzervatorskog odjela Pula, kojemu je bio zadatak da istraži objekt prije obnove, pokazalo se kako unutrašnjost Sv. Jelene krije pravi povijesni raritet.

- Nakon skidanja žbuke uoèio sam vrlo precizno isklesane delfine, èestu antièku tematiku. Zatim sam uoèio i sarkofag naopaèke okrenut što je vrlo zanimljivo jer je objekt sagraðen u baroku. U srednjem vijeku crkva je okretala antièke predmete naopaèke kako bi negirala pogansko te naglašavalo kršæanstvo i Krista, pojasnio je Bistroviæ.

Prema njegovim rijeèima sarkofag je jako kvalitetno obraðen te je neobièno malen. Na široj strani nema ništa, dok je na užoj isklesana antièka posuda oko koje se nalaze dva delfina s jasno izraženim spiralnim repom, tijelom i glavom. Osim sarkofaga, naðen je i dio antièke stele te antièka ploèa s natpisom.

Od Slavka Majcana iz Marèenegle saznajemo kako crkvica datira s kraja 18. stoljeæa i poèetka 19. stoljeæa. Zadnja misa u njoj je održana prije 15-ak godina.

Sarkofag u Marèenegli

Uoèi 18. saziva Male glagoljaške akademije „Jurij Žakan“ u Roèu dovršena je adaptacija sjevernog djela objekta èime su žakniæi konaèno dobili dugo oèekivani izložbeni prostor za stalnu postavu svojih radova. Prva izložba u novoureðenom prostoru uprilièena je u rujnu ove godine.

Investitori su Istarska županija i Grad Buzet. Ukupna vrijednost radova, kaže koordinatorica MGA Karmen Kevereski-Nikoviæ, prelazi 200 tisuæa kuna

Žakniæi dobili galeriju

Page 20: Buzetski list br. 8 (studeni 2010.)

Buzetski list 20 Buzetski list21

GOSPODARSTVO

Tri generacije Pauletiæa veæ osam desetljeæa njeguju jedan od najstarijih zanata: u svom mlinu u Roèu melju žitarice. Obrt za proizvodnju i prodaju mlinarskih proizvoda „Mlin Roè“, kako se zove, sada je u rukama supružnika Nede i Lucia Pauletiæa i prava je rijetkost što se bijeli oblaci u njihovom „drugom domu“ dižu i dan danas.

Poèeo nono Lorenzo

Roèka mlinarska prièa poèinje davne 1930. godine. Tada je Luciov djed Lorenzo sa sinovima Paolom i Josipom otvorio mlin, u to vrijeme jedini u Roèu i na Roštini. Na ideju je došao s obzirom da su žitarice vlakom stizale gotovo na kuæni prag, na roèku željeznièku stanicu. Bile su, dakako, nesamljevene, pa su ih Roèani morali vozit u mlin u Buzet. Kako bi izbjegao odlazak u Buzet, Lorenzo je pokrenuo svoj vlastiti mlin.

Na konjski pogon

U poèetku, mlin je imao pogon na diesel motor. Palilo ga je èak pet ljudi tako što su potezali konop. Domišljati su Roèani ljudsku snagu ubrzo zamijenili životinjskom pa je umjesto njih motor palio konj. Godine 1937. u mjesto stiže struja. Ona zamjenjuje diesel motor. Struja je stigla na inicijativu obitelji Pauletiæ, i to prije nego što joj se itko ponadao. Naime, obitelj Pauletiæ je nadležnima uputila molbu s obrazloženjem kako im je ta nova energija potrebna za njihovu mlinarsku

Osam desetljeæaobiteljskog pogonaZRNA ŽITA I DANAS

POSKAÈU U ROÈKOM MLINU

Lucio, koji zajedno sa suprugom Nedom nastavlja obiteljski posao, kaže kako se rodio u mlinu i sve dok god ga zdravlje posluži u mlinu æe i dalje provoditi dane.

Ana PISAK

djelatnost. Struja bi im, naveli su, znatno smanjila troškove. Pored toga, struju bi koristili i u trgovini, mljekari i oštariji, koje su bile u njihovom vlasništvu. Molba im je na kraju i odobrena.

Dva stoljeæa kasnije Pauletiæi su uveli još

jednu novinu. Velike kamene kotaèe zamijenili su valjcima što je znatno poboljšalo proizvodnju. Unatoè tome, mlin je zadržao prijašnji kapacitet od 100 kilograma žitarica na sat jer tadašnji sistem nije dozvoljavao veæu kolièinu.

Igre u žitu

U meðuvremenu se, toènije 1941. godine, rodio Lucio. On je svoje djetinjstvo proveo skakuæuæi po velikim bijelim vreæama brašna na kojima je èesto i zaspao. Lucio, koji zajedno sa suprugom Nedom nastavlja obiteljski posao, kaže kako se rodio u mlinu i sve dok god ga zdravlje posluži u mlinu æe i provoditi dane.

On pamti kako su 50-ih godina prošloga stoljeæa seljaci brašno dovozili iskljuèivo tovarima i zaprežnim kolima. Ljudi bi u mlinu znali èekati po cijeli dan i noæ. Gužva je bila velika pa su se èesto i sami klijenti latili posla. Tada se, za razliku od danas, istièe Lucio, brašno nije pakiralo, zaliha nije bilo. Kako bi se pšenica mljela, tako su ljudi brašno odnosili u velikim platnenim vreæama.

Najmanji u Istri

Lucio je posao mlinara obavljao sve do sredine 70-ih godina prošloga stoljeæa. Nakon toga nekoliko se godina bavio prijevozništvom, a onda ga je srce ponovno poèetkom 80-ih godina povuklo u mlin. Tih je godina Lucio modernizirao mlin, kupio druge strojeve i dio postrojenja smjestio na kat. Uvoz žitarica više nije bio problem, pa mu je posao lijepo krenuo.

Danas svoje proizvode plasira na istarsko i rijeèko podruèje, a èesto do njega navrate i susjedni nam Slovenci te grupa Gospiæana koji svoje žito dovezu kamionom jer u Lici nemaju mlina. Najviše klijenata ima s podruèja Pazina i Rijeke. U Istri, naime, djeluju još samo èetiri mlina: onaj u Buzetu, Pazinu, Vižinadi i Sv. Katarini. S kapacitetom od 400 kilograma na sat, Luciov mlin najmanji je na poluotoku.

Ratne godine

Najviše posla bilo je, sjeæaju se supružnici Pauletiæ i njihova kæerka Reana, poèetkom ratnih godina. U to su vrijeme dolazili klijenti naroèito iz velikih gradova. Željeli su napraviti zalihe brašna ukoliko se ratno stanje proširi i na njihovo podruèje. Godine 1995. potražnja za brašnom je naglo pala.

Supružnici Pauletiæ istièu i kako ljudi svakim danom pšenicu sve manje siju. Kažu kako na cijelom podruèju Opæine Lanišæe godinama nema ni jedne oranice pod pšeniènim klasjem, dok je na podruèju Grada Buzeta u odnosu na osamdesete godine, ostalo tek deset posto nekadašnjih usjeva. Unatoè tome, Pauletiæi su uspjeli zadržati klijentelu. Razlog leži, objašnjavaju supružnici, u kvaliteti brašna.

Crno brašno na cijeni

Brašno u Roèu kupuju mnoge ugledne osobe iz društvenog i politièkog života Istre i Primorsko-goranske županije. Iako po cijeni nije konkurentno brašnu iz supermarketa, ljudi po njega rado dolaze.

Neda kaže kako ga domaæice najviše koriste za kolaèe, a u posljednje vrijeme sve je više onih koji su nabavili pekaè pa kruh prave doma. Sve se više traži crno brašno i mekinje, i to za uporabu u domaæinstvima, što je velika promjena u odnosu na dvadesetak godina unatrag.

Pšenica ide na èišæenje èetiri puta. Najprije ju se istrese u vanjski koš. Elevatorom ide u silos odakle se po potrebi preusmjeruje na prvi stroj. Tu se odvajaju svi predmeti veæi od zrna. Primjerice slama. Drugi stroj izvlaèi grahor, treæi ljušti, a èetvrti pere. U meðuvremenu, dok zrno pada iz silosa, odvaja se prašina.

Nakon pranja, zrno se suši 24 sata. Osušeno žito se valja s èetiri valne stolice, što znaèi da brašno osam puta odlazi na sito gdje se postupno sortira u: krupo i sitno brašno, mekinje, polubijelo i bijelo brašno. Od 100 kilograma pšenice izaðe 62 posto bijelog brašna, šest posto crnog brašna, ostalo ide u mekinje.

Osam puta kroz sito

SUPRUŽNICI NEDA I LUCIO U SVOM SU MLINU STEKLI MNOGA POZNANSTVA I DUGOTRAJNA PRIJATELJSTVA

LUCIOVI UNUCI: CARLA, ANTONIO I LORENZO

Page 21: Buzetski list br. 8 (studeni 2010.)

Buzetski list 20 Buzetski list21

GOSPODARSTVO

Tri generacije Pauletiæa veæ osam desetljeæa njeguju jedan od najstarijih zanata: u svom mlinu u Roèu melju žitarice. Obrt za proizvodnju i prodaju mlinarskih proizvoda „Mlin Roè“, kako se zove, sada je u rukama supružnika Nede i Lucia Pauletiæa i prava je rijetkost što se bijeli oblaci u njihovom „drugom domu“ dižu i dan danas.

Poèeo nono Lorenzo

Roèka mlinarska prièa poèinje davne 1930. godine. Tada je Luciov djed Lorenzo sa sinovima Paolom i Josipom otvorio mlin, u to vrijeme jedini u Roèu i na Roštini. Na ideju je došao s obzirom da su žitarice vlakom stizale gotovo na kuæni prag, na roèku željeznièku stanicu. Bile su, dakako, nesamljevene, pa su ih Roèani morali vozit u mlin u Buzet. Kako bi izbjegao odlazak u Buzet, Lorenzo je pokrenuo svoj vlastiti mlin.

Na konjski pogon

U poèetku, mlin je imao pogon na diesel motor. Palilo ga je èak pet ljudi tako što su potezali konop. Domišljati su Roèani ljudsku snagu ubrzo zamijenili životinjskom pa je umjesto njih motor palio konj. Godine 1937. u mjesto stiže struja. Ona zamjenjuje diesel motor. Struja je stigla na inicijativu obitelji Pauletiæ, i to prije nego što joj se itko ponadao. Naime, obitelj Pauletiæ je nadležnima uputila molbu s obrazloženjem kako im je ta nova energija potrebna za njihovu mlinarsku

Osam desetljeæaobiteljskog pogonaZRNA ŽITA I DANAS

POSKAÈU U ROÈKOM MLINU

Lucio, koji zajedno sa suprugom Nedom nastavlja obiteljski posao, kaže kako se rodio u mlinu i sve dok god ga zdravlje posluži u mlinu æe i dalje provoditi dane.

Ana PISAK

djelatnost. Struja bi im, naveli su, znatno smanjila troškove. Pored toga, struju bi koristili i u trgovini, mljekari i oštariji, koje su bile u njihovom vlasništvu. Molba im je na kraju i odobrena.

Dva stoljeæa kasnije Pauletiæi su uveli još

jednu novinu. Velike kamene kotaèe zamijenili su valjcima što je znatno poboljšalo proizvodnju. Unatoè tome, mlin je zadržao prijašnji kapacitet od 100 kilograma žitarica na sat jer tadašnji sistem nije dozvoljavao veæu kolièinu.

Igre u žitu

U meðuvremenu se, toènije 1941. godine, rodio Lucio. On je svoje djetinjstvo proveo skakuæuæi po velikim bijelim vreæama brašna na kojima je èesto i zaspao. Lucio, koji zajedno sa suprugom Nedom nastavlja obiteljski posao, kaže kako se rodio u mlinu i sve dok god ga zdravlje posluži u mlinu æe i provoditi dane.

On pamti kako su 50-ih godina prošloga stoljeæa seljaci brašno dovozili iskljuèivo tovarima i zaprežnim kolima. Ljudi bi u mlinu znali èekati po cijeli dan i noæ. Gužva je bila velika pa su se èesto i sami klijenti latili posla. Tada se, za razliku od danas, istièe Lucio, brašno nije pakiralo, zaliha nije bilo. Kako bi se pšenica mljela, tako su ljudi brašno odnosili u velikim platnenim vreæama.

Najmanji u Istri

Lucio je posao mlinara obavljao sve do sredine 70-ih godina prošloga stoljeæa. Nakon toga nekoliko se godina bavio prijevozništvom, a onda ga je srce ponovno poèetkom 80-ih godina povuklo u mlin. Tih je godina Lucio modernizirao mlin, kupio druge strojeve i dio postrojenja smjestio na kat. Uvoz žitarica više nije bio problem, pa mu je posao lijepo krenuo.

Danas svoje proizvode plasira na istarsko i rijeèko podruèje, a èesto do njega navrate i susjedni nam Slovenci te grupa Gospiæana koji svoje žito dovezu kamionom jer u Lici nemaju mlina. Najviše klijenata ima s podruèja Pazina i Rijeke. U Istri, naime, djeluju još samo èetiri mlina: onaj u Buzetu, Pazinu, Vižinadi i Sv. Katarini. S kapacitetom od 400 kilograma na sat, Luciov mlin najmanji je na poluotoku.

Ratne godine

Najviše posla bilo je, sjeæaju se supružnici Pauletiæ i njihova kæerka Reana, poèetkom ratnih godina. U to su vrijeme dolazili klijenti naroèito iz velikih gradova. Željeli su napraviti zalihe brašna ukoliko se ratno stanje proširi i na njihovo podruèje. Godine 1995. potražnja za brašnom je naglo pala.

Supružnici Pauletiæ istièu i kako ljudi svakim danom pšenicu sve manje siju. Kažu kako na cijelom podruèju Opæine Lanišæe godinama nema ni jedne oranice pod pšeniènim klasjem, dok je na podruèju Grada Buzeta u odnosu na osamdesete godine, ostalo tek deset posto nekadašnjih usjeva. Unatoè tome, Pauletiæi su uspjeli zadržati klijentelu. Razlog leži, objašnjavaju supružnici, u kvaliteti brašna.

Crno brašno na cijeni

Brašno u Roèu kupuju mnoge ugledne osobe iz društvenog i politièkog života Istre i Primorsko-goranske županije. Iako po cijeni nije konkurentno brašnu iz supermarketa, ljudi po njega rado dolaze.

Neda kaže kako ga domaæice najviše koriste za kolaèe, a u posljednje vrijeme sve je više onih koji su nabavili pekaè pa kruh prave doma. Sve se više traži crno brašno i mekinje, i to za uporabu u domaæinstvima, što je velika promjena u odnosu na dvadesetak godina unatrag.

Pšenica ide na èišæenje èetiri puta. Najprije ju se istrese u vanjski koš. Elevatorom ide u silos odakle se po potrebi preusmjeruje na prvi stroj. Tu se odvajaju svi predmeti veæi od zrna. Primjerice slama. Drugi stroj izvlaèi grahor, treæi ljušti, a èetvrti pere. U meðuvremenu, dok zrno pada iz silosa, odvaja se prašina.

Nakon pranja, zrno se suši 24 sata. Osušeno žito se valja s èetiri valne stolice, što znaèi da brašno osam puta odlazi na sito gdje se postupno sortira u: krupo i sitno brašno, mekinje, polubijelo i bijelo brašno. Od 100 kilograma pšenice izaðe 62 posto bijelog brašna, šest posto crnog brašna, ostalo ide u mekinje.

Osam puta kroz sito

SUPRUŽNICI NEDA I LUCIO U SVOM SU MLINU STEKLI MNOGA POZNANSTVA I DUGOTRAJNA PRIJATELJSTVA

LUCIOVI UNUCI: CARLA, ANTONIO I LORENZO

Page 22: Buzetski list br. 8 (studeni 2010.)

Antièini potomci Sin i kæerke: Danilo, Marija, Mirela.

Unuci: Dorijana, Biserka, Denis, Klara, Damir, Eneja.

Praunuci: Daniele, Sandro, Mario, Toni, Matej, Mojca, Maja, Ricardo, Federico, Ema, Noel.

- U stogodišnjem sam životu puno radila, najviše u poljoprivredi. Prošla sam kroz dobro, ali i zlo. Kolike sam samo doktore imala?! Svi su me izbrisali, rekli mi da neæu dugo poživjeti. Oni su umrli, ja sam još tu, kazala je Antica Križman iz Mandaši, koja je 8. rujna 2010. godina proslavila svoj stoti roðendan.

Èita horoskop

Noni Antici dan poèinje oko podne, kada ustaje, a završava oko 23,30 sati kad liježe, i to zato što zna da æe popodne u kuæi imati veæe društvo koje æe joj posvetiti više vremena i pažnje, pa jutro koristi za odmor. Lošije èuje i vidi, ali ju unatoè tome sve zanima. Tako ukuæane stalno obasipa raznoraznim pitanjima, samo se oni, kaže Antica, štufaju odgovarat. Voli gledati Milijunaša i titlovane serije, obožava èitati novine, najdraži joj je horoskop, a voli i biti informirana tko je umro.

- Volim jesti po starinski: maneštre, palentu, skrob. Ma maneštre po staro, a ne kao sada od prloga. Ipak, najdraži mi je krumpir, ali kuhan, sa „striktno“ ementaler sirom, a od piæa Cockta s vodom. Nekada sam znala popiti i èašu crnog vina, prièa nam nona Antica.

Buzetski list 22 Buzetski list23

OBLJETNICE NAJSTARIJA BUZEÆANKA

Antica Križman iz Mandaši

ZNATIŽELJNAI U STOTOJ

Najdraže jelo joj je kuhani krumpir s a „ s t r i k t n o “ ementaler sirom, a od piæa Cockta s vodom.

Ana PISAK

Uèenica Tereze Golmajer

- U školi nije mi bilo baš dobro, ne. Zašto? Bile su dvije škole: talijanska i hrvatska. Ja sam voljela hrvatsku i napravila èetiri razreda. Neki su htjeli da uèim talijanski, ali sam bila zloèesta i nisam htjela. Uèiteljice su bile sestre Zorka i Jela Špehar iz Zagreba, zatim je došla i Tereza Golmajer, prisjeæa se stogodišnjakinja.

Pamti ona i svoj prvi dan škole kad je nožni prst porezala na staklo. Kako se to ne bi ponovilo, uèiteljica joj je darovala cipele s visokom petom. No ni tada Antièinim problemima nije došao kraj. Cipele su imale previsoku petu pa joj ih je majka odrezala sa sjekirom. Nona takoðer pamti kako je knjige na hrvatskom jeziku dobila od Flega iz Štrpeda. Donedavno je svojim unucima znala recitirati starinske pjesme koje njena djeca i unuci nikada nisu ni èuli.

Obožavateljica Milijunaša

Sin Danilo i nevjesta Marija, koji skrbe o stogodišnjakinji, raduju se Antièinim godinama. Kažu kako je nona unatoè stoljeæu života i danas probirljiva kad je rijeè o odjeæi,

obuæi i hrani te nerijetko mora biti baš po njenom. Nonu najviše vrijeða kada ukuæani èetvrtkom i nedjeljom „njoj za inat“ gledaju emisiju „1 protiv 100“ umjesto njoj najdražeg Milijunaša, pritom ne prihvaæajuæi kako je jedna serija nadomjestila drugu.

Izvor povijesti

Razgovorljiva nona isprièala nam je i jedan mali dio povijesti Buzeta: o Mašimu i Subotini po starinski.

- Ma kaj Mašima nisam poznala? Moj muž je obraðivao njegovu zemlju u Mašimovoj škuji. Mašimo je pomogao siromahe, što god bi oni proizveli, on bi otkupio.

Nekadašnje fešte u Buzetu su bile: Subotina, Antonja i Tjelovo. Za Subotinu u Starom gradu su bile dve koluture, voziæi za djevojèice i konji za djeèake. Kaj se sve prodavalo? A majka božja! Ma sega na sveti da se niste mogli ni domislit. Su prišli Kalabreži i zijali: „Marija, porta via che oggi si paga e domani si regala“. I tako je trajalo cijelih tjedan dana. Prodavalo se: sita, rešeta, zlato, odjeæu, sve vrste sireva...., pamti nona Antica.

Antica je roðena u Buzetu, u Mandašima. Imala je dvije sestre i dva brata: Mladenku, Mariju, Tonija i Ivana. Njenu je obitelj zadesila velika tragedija. U roku 15 dana od bolesti su umrla oba brata i otac. U kuæi su ostale same žene. Majka je imala talijansku mirovinu od 55 lira koje su, kaže nona Antica, tada jako puno vrijedile. Tom su mirovinom plaæali težake koji bi im pomogli u obradi zemlje.

I sama je u 16. godini života bila je jako bolesna. Doktori u Trstu nisu joj davali nikakve nade. Meðutim, oporavila se a doktor koji ju je, kako sama kaže, „otpisao“, od radosti je s metlom plesao u kuæi u Mandašima nakon što se uvjerio da je ozdravila.

Tridesetih godina prošloga stoljeæa Antica se udala za Dantea iz Zrenja. Upoznala ga je u Raši gdje je on radio kao rudar, a ona boravila kod svoje sestre. I nakon što se udala, Antica živi u Mandašima.

Stoljeæe života u Buzetu

Roèani hvataju korak sa suvremenim životom prihvaæajuæi sve novine suvremenog svijeta, ali nikada ne zaboravljajuæi bogatu kulturnu baštinu. Iskonska je osobina roèkog èovjeka da kroz druženje èuva kulturne steèevine: glazbu, tradiciju i domaæu rijeè.

Prije pedeset je godina u Roè došao, nakon školovanja, takav èovjek. Tada mlad i izuzetno ambiciozan uèitelj, Renato Perniæ unio je novu energiju u kulturni život ovoga kraja. Perniæ okuplja istomišljenike, prijatelje, koji posjeduju odreðene pjevaèke ili sviraèke kvalitete. S Marijom Pavletiæem – Mejarom, tadašnjim gostionièarem iz Roèa, inicirao je osnivanje pjevaèkog zbora.

Stotinjak èlanova

Veliki entuzijazam, volja i ozbiljnost rada, kao i masovnost rezultirali su osnivanjem kulturno umjetnièkog društva. Tako je inicijativni odbor u sastavu: Renato Perniæ, Lucijan Kalac, Lucijan Pavletiæ, Ivo Buršiæ, Amalija Katanèiæ, Dragica Buršiæ, Ružica Kalac, Drago Grabar, Mario Pavletiæ i Ivan Perniæ podnio zahtjev za osnivanje KUD-a „Roè“ te je 26. prosinca 1959., održana osnivaèka skupština. Prvi predsjednik upravnog odbora i samoga Društva bio je Ivo Buršiæ.

Pola stoljeæa roèke limene glazbe

ZLATNI JUBILEJROÈKIH ENTUZIJASTA

Na prigodnoj sveèanosti održanoj u listopadu,

Kulturno umjetnièko društvo „Istarski

željeznièar“ preimenovano je u Željeznièarsko

kulturno-umjetnièko društvo „Renato Perniæ“.

Davor GRABAR

Kroz Društvo je u ovih pedeset godina prošlo stotinjak èlanova u svim sekcijama. O r k e s t r i m a , z b o r o v i m a , k l a p a m a , instrumentalnim sastavima i gunjcima ravnalo je više dirigenata i voditelja. Od doživotnog i poèasnog dirigenta limene glazbe, Renata Perniæa, sekcije su vodili Branko Perniæ, Miloš Perniæ, Rino Fabris, Vladimir Perniæ, Branka Siliæ, Davor Grabar i Albert Zornada.

Zbor, klape i gunjci

Danas u Društvu djeluje mješoviti pjevaèki zbor s voditeljem Brankom Perniæem, koji ujedno vodi i gunjce „Kantin“ i „Arkul“. Limenom glazbom, odnedavno ravna Albert Zornada, koji takoðer vodi žensku klapu „Roè“, mušku klapu „Boškarin“ i gunjce „Štrace“. Spomenimo da u Društvu djeluje i više promjenjivih instrumentalnih sastava. Podmladak Društva je obvezan, jer je to garancija nastavka rada i opstanka Društva.

Okosnica roèkog Društva oduvijek je bila limena glazba, najbrojnija sekcija. Veæ poèetkom rada pjevaèkog zbora, 1959. godine poèinju i pripreme za formiranje i osnivanje limene glazbe. No, poznato je da je još poèetkom prošloga stoljeæa, 1903. godine, u Roèu formiran slièan instrumentalni sastav, koji zbog prvog svjetskog rata, prestaje s

radom. Godine 1909. osnovan je i drugi takav sastav koji opstaje tek dvije godine.

Za prvih 50

Tek 1960. godine, 1. svibnja, Roèem i okolicom zaorili su taktovi roèke limene glazbe koja neprekidno djeluje veæ punih 50 godina. Prvi voditelj, osnivaè i idejni voða bio je maestro Renato Perniæ. Neizmjerno smo mu zahvalni jer je ovaj glazbeni projekt osmislio, realizirao i pratio sve do smrti 2002. godine.

Limena glazba bilježi mnoštvo nastupa diljem Istre i Hrvatske, sudjelovala je na svih 35 susreta limenih glazbi Istre te je za svoj predani rad dobila mnoge pohvale i priznanja. Kao krunu svih priznanja i pohvala, limena je glazba ove jubilarne godine, primila zlatnu plaketu Grada Buzeta, na koju su èlanovi izrazito ponosni. U 50 godina svoj je doprinos limenoj glazbi dao velik broj sviraèa, ljubitelja glazbe, razlièitih dobnih skupina.

U povodu zlatnog jubileja uprilièena je budnica za 1. maj, a poèetkom mjeseca listopada i sveèanost u roèkom Domu kulture gdje je održan koncert limene glazbe i izložba „Prvih 50“. Te je veèeri Kulturno umjetnièko društvo „Istarski željeznièar“ preimenovano u Željeznièarsko kulturno-umjetnièko društvo „Renato Perniæ“.

STOGODIŠNJAKINJA SA SINOM DANILOM, NEVJESTOM MARIJOM I PRAUNUKOM

Page 23: Buzetski list br. 8 (studeni 2010.)

Antièini potomci Sin i kæerke: Danilo, Marija, Mirela.

Unuci: Dorijana, Biserka, Denis, Klara, Damir, Eneja.

Praunuci: Daniele, Sandro, Mario, Toni, Matej, Mojca, Maja, Ricardo, Federico, Ema, Noel.

- U stogodišnjem sam životu puno radila, najviše u poljoprivredi. Prošla sam kroz dobro, ali i zlo. Kolike sam samo doktore imala?! Svi su me izbrisali, rekli mi da neæu dugo poživjeti. Oni su umrli, ja sam još tu, kazala je Antica Križman iz Mandaši, koja je 8. rujna 2010. godina proslavila svoj stoti roðendan.

Èita horoskop

Noni Antici dan poèinje oko podne, kada ustaje, a završava oko 23,30 sati kad liježe, i to zato što zna da æe popodne u kuæi imati veæe društvo koje æe joj posvetiti više vremena i pažnje, pa jutro koristi za odmor. Lošije èuje i vidi, ali ju unatoè tome sve zanima. Tako ukuæane stalno obasipa raznoraznim pitanjima, samo se oni, kaže Antica, štufaju odgovarat. Voli gledati Milijunaša i titlovane serije, obožava èitati novine, najdraži joj je horoskop, a voli i biti informirana tko je umro.

- Volim jesti po starinski: maneštre, palentu, skrob. Ma maneštre po staro, a ne kao sada od prloga. Ipak, najdraži mi je krumpir, ali kuhan, sa „striktno“ ementaler sirom, a od piæa Cockta s vodom. Nekada sam znala popiti i èašu crnog vina, prièa nam nona Antica.

Buzetski list 22 Buzetski list23

OBLJETNICE NAJSTARIJA BUZEÆANKA

Antica Križman iz Mandaši

ZNATIŽELJNAI U STOTOJ

Najdraže jelo joj je kuhani krumpir s a „ s t r i k t n o “ ementaler sirom, a od piæa Cockta s vodom.

Ana PISAK

Uèenica Tereze Golmajer

- U školi nije mi bilo baš dobro, ne. Zašto? Bile su dvije škole: talijanska i hrvatska. Ja sam voljela hrvatsku i napravila èetiri razreda. Neki su htjeli da uèim talijanski, ali sam bila zloèesta i nisam htjela. Uèiteljice su bile sestre Zorka i Jela Špehar iz Zagreba, zatim je došla i Tereza Golmajer, prisjeæa se stogodišnjakinja.

Pamti ona i svoj prvi dan škole kad je nožni prst porezala na staklo. Kako se to ne bi ponovilo, uèiteljica joj je darovala cipele s visokom petom. No ni tada Antièinim problemima nije došao kraj. Cipele su imale previsoku petu pa joj ih je majka odrezala sa sjekirom. Nona takoðer pamti kako je knjige na hrvatskom jeziku dobila od Flega iz Štrpeda. Donedavno je svojim unucima znala recitirati starinske pjesme koje njena djeca i unuci nikada nisu ni èuli.

Obožavateljica Milijunaša

Sin Danilo i nevjesta Marija, koji skrbe o stogodišnjakinji, raduju se Antièinim godinama. Kažu kako je nona unatoè stoljeæu života i danas probirljiva kad je rijeè o odjeæi,

obuæi i hrani te nerijetko mora biti baš po njenom. Nonu najviše vrijeða kada ukuæani èetvrtkom i nedjeljom „njoj za inat“ gledaju emisiju „1 protiv 100“ umjesto njoj najdražeg Milijunaša, pritom ne prihvaæajuæi kako je jedna serija nadomjestila drugu.

Izvor povijesti

Razgovorljiva nona isprièala nam je i jedan mali dio povijesti Buzeta: o Mašimu i Subotini po starinski.

- Ma kaj Mašima nisam poznala? Moj muž je obraðivao njegovu zemlju u Mašimovoj škuji. Mašimo je pomogao siromahe, što god bi oni proizveli, on bi otkupio.

Nekadašnje fešte u Buzetu su bile: Subotina, Antonja i Tjelovo. Za Subotinu u Starom gradu su bile dve koluture, voziæi za djevojèice i konji za djeèake. Kaj se sve prodavalo? A majka božja! Ma sega na sveti da se niste mogli ni domislit. Su prišli Kalabreži i zijali: „Marija, porta via che oggi si paga e domani si regala“. I tako je trajalo cijelih tjedan dana. Prodavalo se: sita, rešeta, zlato, odjeæu, sve vrste sireva...., pamti nona Antica.

Antica je roðena u Buzetu, u Mandašima. Imala je dvije sestre i dva brata: Mladenku, Mariju, Tonija i Ivana. Njenu je obitelj zadesila velika tragedija. U roku 15 dana od bolesti su umrla oba brata i otac. U kuæi su ostale same žene. Majka je imala talijansku mirovinu od 55 lira koje su, kaže nona Antica, tada jako puno vrijedile. Tom su mirovinom plaæali težake koji bi im pomogli u obradi zemlje.

I sama je u 16. godini života bila je jako bolesna. Doktori u Trstu nisu joj davali nikakve nade. Meðutim, oporavila se a doktor koji ju je, kako sama kaže, „otpisao“, od radosti je s metlom plesao u kuæi u Mandašima nakon što se uvjerio da je ozdravila.

Tridesetih godina prošloga stoljeæa Antica se udala za Dantea iz Zrenja. Upoznala ga je u Raši gdje je on radio kao rudar, a ona boravila kod svoje sestre. I nakon što se udala, Antica živi u Mandašima.

Stoljeæe života u Buzetu

Roèani hvataju korak sa suvremenim životom prihvaæajuæi sve novine suvremenog svijeta, ali nikada ne zaboravljajuæi bogatu kulturnu baštinu. Iskonska je osobina roèkog èovjeka da kroz druženje èuva kulturne steèevine: glazbu, tradiciju i domaæu rijeè.

Prije pedeset je godina u Roè došao, nakon školovanja, takav èovjek. Tada mlad i izuzetno ambiciozan uèitelj, Renato Perniæ unio je novu energiju u kulturni život ovoga kraja. Perniæ okuplja istomišljenike, prijatelje, koji posjeduju odreðene pjevaèke ili sviraèke kvalitete. S Marijom Pavletiæem – Mejarom, tadašnjim gostionièarem iz Roèa, inicirao je osnivanje pjevaèkog zbora.

Stotinjak èlanova

Veliki entuzijazam, volja i ozbiljnost rada, kao i masovnost rezultirali su osnivanjem kulturno umjetnièkog društva. Tako je inicijativni odbor u sastavu: Renato Perniæ, Lucijan Kalac, Lucijan Pavletiæ, Ivo Buršiæ, Amalija Katanèiæ, Dragica Buršiæ, Ružica Kalac, Drago Grabar, Mario Pavletiæ i Ivan Perniæ podnio zahtjev za osnivanje KUD-a „Roè“ te je 26. prosinca 1959., održana osnivaèka skupština. Prvi predsjednik upravnog odbora i samoga Društva bio je Ivo Buršiæ.

Pola stoljeæa roèke limene glazbe

ZLATNI JUBILEJROÈKIH ENTUZIJASTA

Na prigodnoj sveèanosti održanoj u listopadu,

Kulturno umjetnièko društvo „Istarski

željeznièar“ preimenovano je u Željeznièarsko

kulturno-umjetnièko društvo „Renato Perniæ“.

Davor GRABAR

Kroz Društvo je u ovih pedeset godina prošlo stotinjak èlanova u svim sekcijama. O r k e s t r i m a , z b o r o v i m a , k l a p a m a , instrumentalnim sastavima i gunjcima ravnalo je više dirigenata i voditelja. Od doživotnog i poèasnog dirigenta limene glazbe, Renata Perniæa, sekcije su vodili Branko Perniæ, Miloš Perniæ, Rino Fabris, Vladimir Perniæ, Branka Siliæ, Davor Grabar i Albert Zornada.

Zbor, klape i gunjci

Danas u Društvu djeluje mješoviti pjevaèki zbor s voditeljem Brankom Perniæem, koji ujedno vodi i gunjce „Kantin“ i „Arkul“. Limenom glazbom, odnedavno ravna Albert Zornada, koji takoðer vodi žensku klapu „Roè“, mušku klapu „Boškarin“ i gunjce „Štrace“. Spomenimo da u Društvu djeluje i više promjenjivih instrumentalnih sastava. Podmladak Društva je obvezan, jer je to garancija nastavka rada i opstanka Društva.

Okosnica roèkog Društva oduvijek je bila limena glazba, najbrojnija sekcija. Veæ poèetkom rada pjevaèkog zbora, 1959. godine poèinju i pripreme za formiranje i osnivanje limene glazbe. No, poznato je da je još poèetkom prošloga stoljeæa, 1903. godine, u Roèu formiran slièan instrumentalni sastav, koji zbog prvog svjetskog rata, prestaje s

radom. Godine 1909. osnovan je i drugi takav sastav koji opstaje tek dvije godine.

Za prvih 50

Tek 1960. godine, 1. svibnja, Roèem i okolicom zaorili su taktovi roèke limene glazbe koja neprekidno djeluje veæ punih 50 godina. Prvi voditelj, osnivaè i idejni voða bio je maestro Renato Perniæ. Neizmjerno smo mu zahvalni jer je ovaj glazbeni projekt osmislio, realizirao i pratio sve do smrti 2002. godine.

Limena glazba bilježi mnoštvo nastupa diljem Istre i Hrvatske, sudjelovala je na svih 35 susreta limenih glazbi Istre te je za svoj predani rad dobila mnoge pohvale i priznanja. Kao krunu svih priznanja i pohvala, limena je glazba ove jubilarne godine, primila zlatnu plaketu Grada Buzeta, na koju su èlanovi izrazito ponosni. U 50 godina svoj je doprinos limenoj glazbi dao velik broj sviraèa, ljubitelja glazbe, razlièitih dobnih skupina.

U povodu zlatnog jubileja uprilièena je budnica za 1. maj, a poèetkom mjeseca listopada i sveèanost u roèkom Domu kulture gdje je održan koncert limene glazbe i izložba „Prvih 50“. Te je veèeri Kulturno umjetnièko društvo „Istarski željeznièar“ preimenovano u Željeznièarsko kulturno-umjetnièko društvo „Renato Perniæ“.

STOGODIŠNJAKINJA SA SINOM DANILOM, NEVJESTOM MARIJOM I PRAUNUKOM

Page 24: Buzetski list br. 8 (studeni 2010.)

Mali veliki mikrofon 2010.

Nagrada publike: Lana Konèareviæ, Katarina Ošo, Petra Ošo

Nagrada žirija: 2. Josipa Jerkoviæ

Udruga "Mali veliki mikrofon" veæ godinama aktivno djeluje na podruèju Buzeštine, a i šire. Poèeci udruge protežu se još od 1997. godine kada je organiziran prvi djeèji festival, no aktivno kao udruga ona postoji od 2001. godine. Voditelj i osnivaè udruge je Alan Poropat koji pod svojim vodstvom drži manifestacije: "Mali veliki mikrofon", "Mali mali mikrofon" i "Revija plesa".

Gostovanje u Italiji

Alan Poropat poèeo je svoju karijeru u rijeèkoj grupi Putokazi, èiji je èlan bio pune èetiri godine. Nakon uspješnih godina u Putokazima, Alan se odluèuje na povratak u svoj rodni grad gdje svoje iskustvo dalje prenosi na djecu. Godine 1997. dolazi na ideju djeèjeg festivala, gdje pronalazi široki interes sugraðana i djece te u konaènici realizira svoj prvi veliki projekt, Mali veliki mikrofon.

Prvih pet festivala održano je na nivou Buzeštine, no zbog velikog interesa ostale djece iz Istre festival je s vremenom proširen na županijski nivo. Mladi pjevaèi s udrugom takoðer putuju po raznim meðunarodnim festivalima pa su tako gostovali u Makedoniji, Poljskoj, Crnoj Gori, Srbiji, Sloveniji, BiH kao i u Ðurðevcu, Trogiru, Varaždinu. Ove je godine poseban bio nastup u Italiji gdje je Alan sa svojim pjevaèima prvi put gostovao na festivalu „Sanremo Junior“, kao jedini predstavnik Hrvatske.

Udruga iznjedrila Loru

Iako su èlanovi udruge veæinom osnovnoškolska djeca, Alan i nakon osnovne škole radi s najupornijima i najtalentiranijima

te se njihovi rezultati i uspjesi nižu kasnije kroz cijeli život. Tako je udruga iznjedrila dvije predstavnice na Dori, ali i našu poznatu umjetnicu Loru Pavletiæ.

Udruga okuplja i sedam plesnih skupina èiji je Alan voditelj i koreograf. Plesne skupine sudjeluju, u suradnji s društvom "Naša djeca", na revijama diljem Hrvatske. Alan istièe kako ovakva udruga u našem gradu znaèi mnogo, jer djeca kroz nju mogu korisno ispuniti svoje vrijeme baveæi se onim što najviše vole, a to je pjesma. Oni se dalje razvijaju kao kvalitetni mladi ljudi koji su, iako mladi, veæ doživjeli iskustva na pozornici.

Meðunarodni nivo

Glavni razlog Alanovog bavljenja ovim poslom je, kako on kaže, bezuvjetna ljubav, razumijevanje te iskrenost djece zbog kojih su svi porazi premostivi, a uspjesi daleko najznaèajniji.

Plan je udruge proširiti festival MVM na meðunarodni nivo. U tijeku je priprema drugog nosaèa zvuka "Traži se prijatelj", na kojem æe mladi pjevaèi suraðivati s poznatim estradnim zvijezdama. Želja je voditelja da udruga i ubuduæe ostane ovako uspješna i popularna, te da mladim i talentiranim ljudima pruži priliku za sadržajno i zabavno djetinjstvo.

Svakog ponedjeljka u sklopu Programa dnevnog boravka i pomoæi u kuæi starijim osobama, u prostoriji Doma za starije i nemoæne osobe na Gorièici provode se radionice za osobe s posebnim potrebama pod nazivom „I mi smo dio zajednice“.

Rijeè je o projektu kojeg financira Istarska županija i sufinancira Grad Buzet, a èije voditeljice su Sanja Rupena i Goranka Èrnac. U program je ukljuèeno deset korisnika starosti od 22 do 65 godina. Otkako se provodi, prema rijeèima korisnika i njihovih skrbnika, unio je pozitivne promjene u njihove živote.

Naime, osim što su se korisnici osamostali, njihovi su roditelji dobili priliku za slobodan dan. Da je projekt u potpunosti zaživio i ostvario zadani cilj, a to je socijalizacija, dokazuje i odziv korisnika koji je svaki put stopostotan.

Društvo ih prihvatilo

- Sve aktivnosti su osmišljene u pravcu da se poveæaju sposobnosti osoba s posebnim

Ponedjeljak za druženjeI ONI SUDIO ZAJEDNICEDa je projekt u potpunosti zaživio i ostvario zadani cilj, a to je socijalizacija, dokazuje i odziv korisnika koji je svaki put stopostotan. Ana PISAK

PROGRAM ZA OSOBE S POSEBNIM POTREBAMA USPJEŠNA UDRUGA

Buzetski list 24 Buzetski list25

p o t r e b a m a , d a u s v o j e n o v e v j e š t i n e t e prvenstveno da se s o c i j a l i z i r a j u . Korisnici upoznaju nove stvari, dolaze u nove situacije u ko j i m a s u b e z p r a t n j e s v o j i h roditelja, tako da je i to jedan vid njihovog veæeg osamostaljenja.

Važno je takoðer i to da, otkako se projekt provodi u Buzetu, graðani prepoznaju osobe s posebnim potrebama, više ih ne zadirkuju, a kad ih sretnu na ulici zaustave se i poprièaju s njima. Buzeæani su prihvatili osobe s posebnim potrebama kao dio društva što je i bio cilj, rekla nam je voditeljica Goranka Èrnac.

Susreli se s dinosaurima

Jedan takav oblik socijalizacije su i izleti. Stoga su korisnici programa ove godine bili u Poreèu i Funtani, gdje su posjetili Dino park.

Iako su ih voditeljice pripremile na susret s velikim životinjama èudne rike, korisnici su na poèetku susreta bili rezervirani i s èuðenjem, ali i divljenjem promatrali velike dinosaure i njihove još veæe zube.

Ista je skupina posjetila i ranè „Dolina konja“ kraj Huma. Na tom su ranèu rekreativno jahali te ugodno proveli vrijeme upoznajuæi i druge životinje koje žive na ranèu. U tome im je pomogla susretljiva voditeljica ranèa Marija Berkoviæ. Na inicijativu Zlate Markežiæ štiæenici programa iskušali su se i u planinarenju.

Ništa bez volontera

No, kako istièe voditeljica Sanja Rupena, takva kvalitetna realizacija projekta ne bi bila moguæa bez volontera. Zato je u projekt ukljuèeno i pet volonterki: Vesna Majer,

Suzana Moranjkiæ, Rea Moranjkiæ, Valentina Vidoviæ i Eva Nežiæ.

- Deset korisnika brojèano nije puno, ali svako od njih pojedinaèno iziskuje veliku pomoæ i podršku èak i kad se rade jednostavne stvari, kazala je voditeljica Rupena.

Ove je godine Crveni križ Istarske županije prilikom akcija dobrovoljnog darivanja krvi organizirao je tombolu. Prikupljena sredstva darovao je buzetskom Programu. Tim sredstvima financiran je izlet korisnika u Gorski kotar te je kupljen fotoaparat kojim se služi i jedan od korisnika Programa.

Mali veliki mikrofon

OD MALOG MIKROFONADO DJEÈJEG SANREMAMladi pjevaèi s udrugom putuju i po raznim meðunarodnim festivalima, pa su tako gostovali u Makedoniji, Poljskoj, Crnoj Gori, Srbiji, Sloveniji, BiH.

Anja ÈERNEKA

PLESNA SKUPINA "IMAGINE"PLESNA SKUPINA "IMAGINE"

BUZETSKI PREDSTAVNICI NA MALOM VELIKOM MIKROFONU 2010.

Page 25: Buzetski list br. 8 (studeni 2010.)

Mali veliki mikrofon 2010.

Nagrada publike: Lana Konèareviæ, Katarina Ošo, Petra Ošo

Nagrada žirija: 2. Josipa Jerkoviæ

Udruga "Mali veliki mikrofon" veæ godinama aktivno djeluje na podruèju Buzeštine, a i šire. Poèeci udruge protežu se još od 1997. godine kada je organiziran prvi djeèji festival, no aktivno kao udruga ona postoji od 2001. godine. Voditelj i osnivaè udruge je Alan Poropat koji pod svojim vodstvom drži manifestacije: "Mali veliki mikrofon", "Mali mali mikrofon" i "Revija plesa".

Gostovanje u Italiji

Alan Poropat poèeo je svoju karijeru u rijeèkoj grupi Putokazi, èiji je èlan bio pune èetiri godine. Nakon uspješnih godina u Putokazima, Alan se odluèuje na povratak u svoj rodni grad gdje svoje iskustvo dalje prenosi na djecu. Godine 1997. dolazi na ideju djeèjeg festivala, gdje pronalazi široki interes sugraðana i djece te u konaènici realizira svoj prvi veliki projekt, Mali veliki mikrofon.

Prvih pet festivala održano je na nivou Buzeštine, no zbog velikog interesa ostale djece iz Istre festival je s vremenom proširen na županijski nivo. Mladi pjevaèi s udrugom takoðer putuju po raznim meðunarodnim festivalima pa su tako gostovali u Makedoniji, Poljskoj, Crnoj Gori, Srbiji, Sloveniji, BiH kao i u Ðurðevcu, Trogiru, Varaždinu. Ove je godine poseban bio nastup u Italiji gdje je Alan sa svojim pjevaèima prvi put gostovao na festivalu „Sanremo Junior“, kao jedini predstavnik Hrvatske.

Udruga iznjedrila Loru

Iako su èlanovi udruge veæinom osnovnoškolska djeca, Alan i nakon osnovne škole radi s najupornijima i najtalentiranijima

te se njihovi rezultati i uspjesi nižu kasnije kroz cijeli život. Tako je udruga iznjedrila dvije predstavnice na Dori, ali i našu poznatu umjetnicu Loru Pavletiæ.

Udruga okuplja i sedam plesnih skupina èiji je Alan voditelj i koreograf. Plesne skupine sudjeluju, u suradnji s društvom "Naša djeca", na revijama diljem Hrvatske. Alan istièe kako ovakva udruga u našem gradu znaèi mnogo, jer djeca kroz nju mogu korisno ispuniti svoje vrijeme baveæi se onim što najviše vole, a to je pjesma. Oni se dalje razvijaju kao kvalitetni mladi ljudi koji su, iako mladi, veæ doživjeli iskustva na pozornici.

Meðunarodni nivo

Glavni razlog Alanovog bavljenja ovim poslom je, kako on kaže, bezuvjetna ljubav, razumijevanje te iskrenost djece zbog kojih su svi porazi premostivi, a uspjesi daleko najznaèajniji.

Plan je udruge proširiti festival MVM na meðunarodni nivo. U tijeku je priprema drugog nosaèa zvuka "Traži se prijatelj", na kojem æe mladi pjevaèi suraðivati s poznatim estradnim zvijezdama. Želja je voditelja da udruga i ubuduæe ostane ovako uspješna i popularna, te da mladim i talentiranim ljudima pruži priliku za sadržajno i zabavno djetinjstvo.

Svakog ponedjeljka u sklopu Programa dnevnog boravka i pomoæi u kuæi starijim osobama, u prostoriji Doma za starije i nemoæne osobe na Gorièici provode se radionice za osobe s posebnim potrebama pod nazivom „I mi smo dio zajednice“.

Rijeè je o projektu kojeg financira Istarska županija i sufinancira Grad Buzet, a èije voditeljice su Sanja Rupena i Goranka Èrnac. U program je ukljuèeno deset korisnika starosti od 22 do 65 godina. Otkako se provodi, prema rijeèima korisnika i njihovih skrbnika, unio je pozitivne promjene u njihove živote.

Naime, osim što su se korisnici osamostali, njihovi su roditelji dobili priliku za slobodan dan. Da je projekt u potpunosti zaživio i ostvario zadani cilj, a to je socijalizacija, dokazuje i odziv korisnika koji je svaki put stopostotan.

Društvo ih prihvatilo

- Sve aktivnosti su osmišljene u pravcu da se poveæaju sposobnosti osoba s posebnim

Ponedjeljak za druženjeI ONI SUDIO ZAJEDNICEDa je projekt u potpunosti zaživio i ostvario zadani cilj, a to je socijalizacija, dokazuje i odziv korisnika koji je svaki put stopostotan. Ana PISAK

PROGRAM ZA OSOBE S POSEBNIM POTREBAMA USPJEŠNA UDRUGA

Buzetski list 24 Buzetski list25

p o t r e b a m a , d a u s v o j e n o v e v j e š t i n e t e prvenstveno da se s o c i j a l i z i r a j u . Korisnici upoznaju nove stvari, dolaze u nove situacije u ko j i m a s u b e z p r a t n j e s v o j i h roditelja, tako da je i to jedan vid njihovog veæeg osamostaljenja.

Važno je takoðer i to da, otkako se projekt provodi u Buzetu, graðani prepoznaju osobe s posebnim potrebama, više ih ne zadirkuju, a kad ih sretnu na ulici zaustave se i poprièaju s njima. Buzeæani su prihvatili osobe s posebnim potrebama kao dio društva što je i bio cilj, rekla nam je voditeljica Goranka Èrnac.

Susreli se s dinosaurima

Jedan takav oblik socijalizacije su i izleti. Stoga su korisnici programa ove godine bili u Poreèu i Funtani, gdje su posjetili Dino park.

Iako su ih voditeljice pripremile na susret s velikim životinjama èudne rike, korisnici su na poèetku susreta bili rezervirani i s èuðenjem, ali i divljenjem promatrali velike dinosaure i njihove još veæe zube.

Ista je skupina posjetila i ranè „Dolina konja“ kraj Huma. Na tom su ranèu rekreativno jahali te ugodno proveli vrijeme upoznajuæi i druge životinje koje žive na ranèu. U tome im je pomogla susretljiva voditeljica ranèa Marija Berkoviæ. Na inicijativu Zlate Markežiæ štiæenici programa iskušali su se i u planinarenju.

Ništa bez volontera

No, kako istièe voditeljica Sanja Rupena, takva kvalitetna realizacija projekta ne bi bila moguæa bez volontera. Zato je u projekt ukljuèeno i pet volonterki: Vesna Majer,

Suzana Moranjkiæ, Rea Moranjkiæ, Valentina Vidoviæ i Eva Nežiæ.

- Deset korisnika brojèano nije puno, ali svako od njih pojedinaèno iziskuje veliku pomoæ i podršku èak i kad se rade jednostavne stvari, kazala je voditeljica Rupena.

Ove je godine Crveni križ Istarske županije prilikom akcija dobrovoljnog darivanja krvi organizirao je tombolu. Prikupljena sredstva darovao je buzetskom Programu. Tim sredstvima financiran je izlet korisnika u Gorski kotar te je kupljen fotoaparat kojim se služi i jedan od korisnika Programa.

Mali veliki mikrofon

OD MALOG MIKROFONADO DJEÈJEG SANREMAMladi pjevaèi s udrugom putuju i po raznim meðunarodnim festivalima, pa su tako gostovali u Makedoniji, Poljskoj, Crnoj Gori, Srbiji, Sloveniji, BiH.

Anja ÈERNEKA

PLESNA SKUPINA "IMAGINE"PLESNA SKUPINA "IMAGINE"

BUZETSKI PREDSTAVNICI NA MALOM VELIKOM MIKROFONU 2010.

Page 26: Buzetski list br. 8 (studeni 2010.)

Akcija Margerita

POBJEDNICI NEVENKA KORVAI OBITELJ PETRETIÆ Na natjecanje za najureðeniju

ok uænicu, balkon i okol iš poslovno-gospodarskog objekta ove godine bilo je prijavljeno 27 kandidata.Nada PRODAN MRAKOVIÆ

U sklopu akcije Neka moja Istra blista naj nan Buzeština bije lipa èista Turistièka zajednica Grada Buzeta i ove godine organizirala je akciju „Margerita“, biranje najureðenije okuænice, balkona i poslovno-gospodarskog objekta s ciljem podizanja razine kvalitete životnog prostora, oèuvanja i unapreðivanja turistièkog okruženja i zaštite okoliša.

Nit vodilja u ocjenjivanju ovogodišnje Margerite bila je entuzijazam, ljubav i vlastito originalno ureðenje, osmišljavanje okuænice i balkona u ogranièavajuæim uvjetima (neravnim i teškim terenima, spoj okuænice i gospodarskih objekata i sl.).

Kriteriji za izbor

Okuænica privatne kuæe•cvjetnost i hortikulturno ureðenje (vlastito

državanje tijekom cijele godine, originalnost ureðenja)

•cjelovito ureðenje (kuæni broj, ograda) •utjecaj na izgled ulice i èistoæa

Balkoni privatne kuæe i stambenih zgrada•cvjetnost i hortikulturno ureðenje •utjecaj na izgled ulice•arhitektonsko rješenje i ureðenost fasade

Gospodarsko-poslovni objekt •cvjetnost i hortikulturno ureðenje okoliša

(održavanje tijekom godine, originalnost ureðenja,...)

•opremljenost (košarice za smeæe, klupe, parkiralište, izgled izloga trgovine)

•održavanje i èistoæa objekta (fasade, ograde, portirnice)

Nagraðenima „Margerita“

Od ukupno dvadeset i sedam kandidiranih u 2010. godini prvo mjesto u kategoriji balkona pripalo je Nevenki Korva iz Èrnice, drugo mjesto Darku i Edini Klariæ iz Starog grada a treæi balkon bio je vlasnice Zlate Prodan iz Prodana. U kategoriji okuænica prvo mjesto pripalo je obitelji Petretiæ iz Sv. Martina, drugo mjesto obitelji Zubaliæ iz Brnobiæa i treæe obitelji Ataliæ iz Sv. Ivana.

Najureðeniji poslovno – gospodarski objekti su: Dom za starije i nemoæne kao veliki objekt i konoba dr. Ivana Drašèiæa iz Sv. Martina kao mali poslovno-gospodarski objekt. Izvan kategorije „Margeriticu“ dobila je Nova roèka ulica.

Nagraðeni su dobili statue „Margerita“ i „Margeritica“ koje je izradila buzetska umjetnica Goranka Èrnac, a u kategorija okuænica i balkona pored statua i poklon bonove sponzora. Sponzori akcije bili su : Cvjeæarne Ana, Loredana i Morena, Agroval i AM grupa.

Turistièka zajednica Grada Buzeta, u cilju što boljeg i kvalitetnijeg informiranja turista o svojem podruèju, ima dva turist ièko informacijska punkta, u Buzetu i Roèu. Osim što na tim mjestima pruža informacije turistima, dobiva i povratno mišljenje o našem kraju i ponudi. Na brojne upite o razglednicama Buzeta kojih na tržištu ima ali su zastarjele, TZ Buzeta odluèila je napraviti i osmisliti moderne i zanimljive razglednice koje bi bile svojevrstan dokument i dokaz jednog vremena, ali i one koje æe te poželjeti staviti na zid.

Razglednice je oblikovala dizajnerica Martina Sirotiæ iz Buzeta a koristile su se fotografije Renca Kosinožiæa i Saše Soldatiæa. Napravljene su èetiri varijante, izdavaè je TZ Grada Buzeta. Razglednice su mogu kupiti na info punktovima. (N.P.M.)

Buzetski list 26

TURISTIÈKE STRANICE

Buzet s okolicom u 2009. godini imao je 32 iznajmljivaèa smještajnih kapaciteta tj. ukupno 282 kreveta, ukljuèujuæi Hotel Fontana i robinzon kamp na Raspadalici. Veliki broj privatnih iznajmljivaèa nalazi se na podruèju Roštine i pretežno su to sobe i apartmani.

Hotel Fontana ima najveæi broj smještajnih kapaciteta, ukupno 57 soba tj. 100 kreveta. Donedavno buzetska je Turistièka zajednica imala registriranih i nekoliko kuæa za odmor s bazenom: u Srnegli, Roèkom Polju, Krkužu, Klariæima. U 2010. godini znaèajno se poveæao broj kuæa/vila za odmor s bazenima i to na podruèju Sovinjštine, pa danas imamo 11 novih iznajmljivaèa ili ukupno 43 iznajmljivaèa sa 360 kreveta, odnosno 78 više nego lani.

Novi smještajni objekti u 2010. godini: Apartman Orjana Jakac (Veli Mlun), Casa Roma (Sveti Kirin), Casa Sienna (Sovinjak), Casa Valsol (Sovinjak), Kuæa za odmor Alen Kranèiæ (Urihi), Vila Bastion (Èrnehov breg), Vila Monte (Luskiæi), Ville Brizacio (Brižac), Vila Piquntum (Sovinjak) i Villa La vigna (Sovinjak). (N.P.M.)

Novih 11 smještajnih objekata

Razglednice Buzeta i Huma

U suradnji s Turistièkom zajednicom Istarske županije i Biciklistièkim klubom „Buzet“ Turistièka zajednica Grada Buzeta izradila je biciklistièku kartu Buzeštine (sjeverne Istre). Karta sadrži trinaest oznaèenih biciklistièkih staza od kojih svaka ima svoje ime koje vezuje i karakterizira podruèje kojim prolazi.

Buzet, Hum, Roè, Æiæarija… samo su neka podruèja koja obuhvaæa. Aleja glagoljaša, crkvica Sv. Roka u Sovinjaku, Minjera, Stup srama neka su kulturno povijesna obilježja, a tartufi, pršut, vino, biska, maslinovo ulje okrjepa na putu. Trinaest staza, trinaest imena: Po istarskim vrhovima, Glagoljaškom stazom, Po obroncima Æiæarije, Pod Žbevnicom, Put rašporskih kapetana, Staza „Buzet sjever“, Z bièikletom v Roè, Pinguentina, Put biske, Put Rima, Portole, Put maslina i vina i Staza Tartufina. Svaka od staza ima detaljan opis puta: asfalt ili makadamska staza, visinske razlike, najviše i najniže toèke te približno vrijeme vožnje. (N.P.M.)

Biciklistièke staze Buzeštine

Buzetski list27

NALJEPŠA OKUÆNICANALJEPŠA OKUÆNICA

PRVONAGRAÐENI BALKONPRVONAGRAÐENI BALKON

NAGRAÐENI U AKCIJI MARGERITA

Page 27: Buzetski list br. 8 (studeni 2010.)

Akcija Margerita

POBJEDNICI NEVENKA KORVAI OBITELJ PETRETIÆ Na natjecanje za najureðeniju

ok uænicu, balkon i okol iš poslovno-gospodarskog objekta ove godine bilo je prijavljeno 27 kandidata.Nada PRODAN MRAKOVIÆ

U sklopu akcije Neka moja Istra blista naj nan Buzeština bije lipa èista Turistièka zajednica Grada Buzeta i ove godine organizirala je akciju „Margerita“, biranje najureðenije okuænice, balkona i poslovno-gospodarskog objekta s ciljem podizanja razine kvalitete životnog prostora, oèuvanja i unapreðivanja turistièkog okruženja i zaštite okoliša.

Nit vodilja u ocjenjivanju ovogodišnje Margerite bila je entuzijazam, ljubav i vlastito originalno ureðenje, osmišljavanje okuænice i balkona u ogranièavajuæim uvjetima (neravnim i teškim terenima, spoj okuænice i gospodarskih objekata i sl.).

Kriteriji za izbor

Okuænica privatne kuæe•cvjetnost i hortikulturno ureðenje (vlastito

državanje tijekom cijele godine, originalnost ureðenja)

•cjelovito ureðenje (kuæni broj, ograda) •utjecaj na izgled ulice i èistoæa

Balkoni privatne kuæe i stambenih zgrada•cvjetnost i hortikulturno ureðenje •utjecaj na izgled ulice•arhitektonsko rješenje i ureðenost fasade

Gospodarsko-poslovni objekt •cvjetnost i hortikulturno ureðenje okoliša

(održavanje tijekom godine, originalnost ureðenja,...)

•opremljenost (košarice za smeæe, klupe, parkiralište, izgled izloga trgovine)

•održavanje i èistoæa objekta (fasade, ograde, portirnice)

Nagraðenima „Margerita“

Od ukupno dvadeset i sedam kandidiranih u 2010. godini prvo mjesto u kategoriji balkona pripalo je Nevenki Korva iz Èrnice, drugo mjesto Darku i Edini Klariæ iz Starog grada a treæi balkon bio je vlasnice Zlate Prodan iz Prodana. U kategoriji okuænica prvo mjesto pripalo je obitelji Petretiæ iz Sv. Martina, drugo mjesto obitelji Zubaliæ iz Brnobiæa i treæe obitelji Ataliæ iz Sv. Ivana.

Najureðeniji poslovno – gospodarski objekti su: Dom za starije i nemoæne kao veliki objekt i konoba dr. Ivana Drašèiæa iz Sv. Martina kao mali poslovno-gospodarski objekt. Izvan kategorije „Margeriticu“ dobila je Nova roèka ulica.

Nagraðeni su dobili statue „Margerita“ i „Margeritica“ koje je izradila buzetska umjetnica Goranka Èrnac, a u kategorija okuænica i balkona pored statua i poklon bonove sponzora. Sponzori akcije bili su : Cvjeæarne Ana, Loredana i Morena, Agroval i AM grupa.

Turistièka zajednica Grada Buzeta, u cilju što boljeg i kvalitetnijeg informiranja turista o svojem podruèju, ima dva turist ièko informacijska punkta, u Buzetu i Roèu. Osim što na tim mjestima pruža informacije turistima, dobiva i povratno mišljenje o našem kraju i ponudi. Na brojne upite o razglednicama Buzeta kojih na tržištu ima ali su zastarjele, TZ Buzeta odluèila je napraviti i osmisliti moderne i zanimljive razglednice koje bi bile svojevrstan dokument i dokaz jednog vremena, ali i one koje æe te poželjeti staviti na zid.

Razglednice je oblikovala dizajnerica Martina Sirotiæ iz Buzeta a koristile su se fotografije Renca Kosinožiæa i Saše Soldatiæa. Napravljene su èetiri varijante, izdavaè je TZ Grada Buzeta. Razglednice su mogu kupiti na info punktovima. (N.P.M.)

Buzetski list 26

TURISTIÈKE STRANICE

Buzet s okolicom u 2009. godini imao je 32 iznajmljivaèa smještajnih kapaciteta tj. ukupno 282 kreveta, ukljuèujuæi Hotel Fontana i robinzon kamp na Raspadalici. Veliki broj privatnih iznajmljivaèa nalazi se na podruèju Roštine i pretežno su to sobe i apartmani.

Hotel Fontana ima najveæi broj smještajnih kapaciteta, ukupno 57 soba tj. 100 kreveta. Donedavno buzetska je Turistièka zajednica imala registriranih i nekoliko kuæa za odmor s bazenom: u Srnegli, Roèkom Polju, Krkužu, Klariæima. U 2010. godini znaèajno se poveæao broj kuæa/vila za odmor s bazenima i to na podruèju Sovinjštine, pa danas imamo 11 novih iznajmljivaèa ili ukupno 43 iznajmljivaèa sa 360 kreveta, odnosno 78 više nego lani.

Novi smještajni objekti u 2010. godini: Apartman Orjana Jakac (Veli Mlun), Casa Roma (Sveti Kirin), Casa Sienna (Sovinjak), Casa Valsol (Sovinjak), Kuæa za odmor Alen Kranèiæ (Urihi), Vila Bastion (Èrnehov breg), Vila Monte (Luskiæi), Ville Brizacio (Brižac), Vila Piquntum (Sovinjak) i Villa La vigna (Sovinjak). (N.P.M.)

Novih 11 smještajnih objekata

Razglednice Buzeta i Huma

U suradnji s Turistièkom zajednicom Istarske županije i Biciklistièkim klubom „Buzet“ Turistièka zajednica Grada Buzeta izradila je biciklistièku kartu Buzeštine (sjeverne Istre). Karta sadrži trinaest oznaèenih biciklistièkih staza od kojih svaka ima svoje ime koje vezuje i karakterizira podruèje kojim prolazi.

Buzet, Hum, Roè, Æiæarija… samo su neka podruèja koja obuhvaæa. Aleja glagoljaša, crkvica Sv. Roka u Sovinjaku, Minjera, Stup srama neka su kulturno povijesna obilježja, a tartufi, pršut, vino, biska, maslinovo ulje okrjepa na putu. Trinaest staza, trinaest imena: Po istarskim vrhovima, Glagoljaškom stazom, Po obroncima Æiæarije, Pod Žbevnicom, Put rašporskih kapetana, Staza „Buzet sjever“, Z bièikletom v Roè, Pinguentina, Put biske, Put Rima, Portole, Put maslina i vina i Staza Tartufina. Svaka od staza ima detaljan opis puta: asfalt ili makadamska staza, visinske razlike, najviše i najniže toèke te približno vrijeme vožnje. (N.P.M.)

Biciklistièke staze Buzeštine

Buzetski list27

NALJEPŠA OKUÆNICANALJEPŠA OKUÆNICA

PRVONAGRAÐENI BALKONPRVONAGRAÐENI BALKON

NAGRAÐENI U AKCIJI MARGERITA

Page 28: Buzetski list br. 8 (studeni 2010.)

Jesenje popodne. Sklad, tišina, mir. Na ulasku u Kajine vel ika novoureðena lokva okružena kamenim zidom, o s v i j e t l j e n a r u s t i k a l n i m lampicama, ukrašena pravim luksuzom: cvjetovima lopoèa. Malo dalje, u srcu sela, Ratko Kajin priprema djetelinu za svoje zeèeve, u susjednoj staji Milan Kajin hrani junce, a tik do njih je i Ivan Kajin koji reže jabuke za jelene. Da, upravo tako, sve je gotovo kao i nekada - svi u svom poslu, a opet na okupu, složni, u dobrosusjedskim odnosima, razgovorljivi i spremni da otkriju nezapisane tajne rodnog im mjesta – sela Kajini.

Sto godina korita

- Nadao sam se da æe nekada red doæi i na nas pa da osvanemo u Buzetskom listu, smiješeæi se prokomentirao je naš prvi sugovornik, šezdesetogodišnji Ratko, kada smo mu objasnili tko smo i zašto smo došli. On se odmah latio posla i krenuo u preprièavanje povijesti ovog malenog mjesta.

Kajini

SELO VRIJEDNIH RATARAI STOÈARA Od polovice prošloga stoljeæa pa do danas, Kajini su doživjeli

velike promjene. Život u ono vrijeme ili danas je neusporediv. Tada u selu nije bilo vode pa smo po nju odlazili na izvor Slap i sa šeæem ju nosili doma, prisjeæa se Ratko Kajin.Ana PISAK

Foto: Darko MATKOVIÆ, Ana PISAK

- Od polovice prošloga stoljeæa pa do danas selo je doživjelo velike promjene. Život u ono v r i jeme i l i danas je neusporediv. Kad sam bio dijete, u selu nije bilo vode pa smo po nju odlazili na izvor Slap i sa šeæem ju nosili doma. Bila je kao zlato! Koristila se samo za kuhanje maneštre, pranje suða i za se malo umit, prisjeæa se Ratko.

Prikljuèak na vodovodnu mrežu u selo je stigao 1981. godine. Prije toga, od 1965. godine mještani su se koristili lokalnim vodovodom. Meðutim, dolaskom struje i sve veæom upotrebom bijele tehnike u d o m a æ i n s t v i m a , i z v o r j e presušivao.

Mještani pamte i veliku seosku šternu odakle su njihovi preci crpili vodu za piæe. Prije pedesetak godina zid šterne se urušio pa je ona tako zatrpana. Izvor koji ju je napajao i danas izbija u jednoj seoskoj konobi.

U selu su postojale i dvije lokve. U njima su žene prale robu i napajale stoku. Do današnjeg dana, preostala je samo jedna lokva. Ona je ureðena prije dvije godine.

Osim na lokvama, blago se napajalo i na takozvanim koritima, smještenim petstotinjak metara od sela. Zanimljivost je da su korita izgraðena prije toèno sto godina!

Prva žarulja

S navršene 83 godine Ivan Kajin najstariji je u selu. Dolazak struje pamti kao da se nedavno desio, a zbilo se to davne 1952. godine.

- S t r u j u s m o d o b i l i zahvaljujuæi jednom Slovencu. On je radio na željeznici kao

elektrièar te je istrošene kablove koje su željeznièari odbacili iskoristio za dovoðenje struje iz Štrpeda u Kajine. Rijeè je o primitivnim, obiènim žicama s o l o v o m k a k v e j e d a n a s nemoguæe ni zamisliti. Veliku ulogu u cijeloj toj prièi imali su i seljani. Oni su bili ti koji su posjekli stabla, napravili stupove, iskopali rupe, postavili ih i povukli žice.

Prva velika žarulja bila je postavljena nasred sela kako bi mještani dobili sliku o èemu se radi. Kada je ona prvi put zasvijetlila, zavladalo je veliko veselje. Stariji nisu mogli doæi k sebi od èuðenja. Struja je zatim dovuèena do svake kuæe. Svaka obitelj je imala pravo na jednu žarulju u kuæi, kaže Ivan.

Balila s mehanièkim okom

Ivan i Ratko pamte i dolazak prvih automobila u selo. Rijeè je o crnoj Balili kojom se iz Buzeta dovezao doktor Cesare. Na doktorovom odlasku sva djeca iz sela su potrèala za Balilom jer su željeli vidjeti kako æe se ona spustiti stazom.

Ratko, pak, pamti da je prvi motor u selu bio marke Norton, a godine 1955. u selo je stigla još jedna Balila. Rijeè je o opæinskom autu koju je vozio pokojni Renato Šæulac. Ratko je, naime, kao dijete potrèao do seoske lokve kako bi vidio auto. Balila je imala mehanièke žmigavce s maèjim okom koje izbacuje van. Pokojni Renato mu je rekao da pomiriše žmigavac a on je, kao naivno

Buzetski list 28

ŽIVA RIJEÈ POVIJESTI

Buzetski list29

dijete, to i uèinio. Dogaðaj pamti jer ga je žmigavac udario po nosu.

Prehranila ih zemlja

Koliko su Kajini zapravo mali, govori i podatak da je tijekom povijesti u selu zaživio samo jedan obrt, i to onaj postolarski te d a n a š n j e p o d u z e æ e z a p r o i z v o d n j u m e t a l n i h konstrukcija i njihovih dijelova „Jandor“, vlasnika Dorijana Kajina. Seljani su se bavili iskljuèivo poljoprivredom i uzgojem stoke. Tu djelatnost još uvijek njeguje Milan Kajin.

Za sebe kaže da je penzioner i poljoprivrednik. Jedini je koji još uvijek ima punu štalu svega i koji uzgaja telce. U njegovoj štali, naime, moguæe je vidjeti ne tako èest prizor: društvo dvama telcima pravi gotovo pedeset crnih zeèeva koji nesmetano trèkaraju prostorijom. Milan kaže kako raca tih zeèeva seže još iz davne 1914. godine.

Propala crkva

Škola u selu nije nikada postajala. Starije generacije nastavu su pohaðale u Štrpedu, a novije u Buzetu. U selu nema ni crkve. Ratko navodi da je 1629. godine u blizini sela, na pola puta od Velog Mluna prema Kajinima, izgraðena crkva sv. Petra. Prema prièanju starijih postoje dvije varijante zbog èega je crkva propala. Prva varijanta govori da su se pastiri u njoj pokušali ugrijati i nehotice ju zapali. Druga je pak da je stradala od ruke ratnih profitera.

Nakon toga oltar s drvenim kipom sv. Petra prenesen je u crkvu u Sv. Duhu. Krov sakralnog objekta je propao, a desni se zid urušio. Prema Ratkovim rijeèima, neki je seljak, ne znajuæi o èemu se zapravo radi, jertu s crkve na kojoj je isklesana godina iskoristio kao ulaznu stepenicu u skladište sjena. Tek je nedavno na kamenu otkrivena godina i njegovo porijeklo.

Prema zapisima koje su u selo prije dvije-tri godine donijela dva arheologa, iz Njemaèke i iz Kanfanara, u blizini sela postoji arheološko nalazište Veli Vrhek. Prema tim zapisima, navode mještani, život na Velom Vrheku je postojao još 1500. godine prije Krista.

Život prije 3500 godinaSvoje porijeklo na ovim

prostorima Kajini mogu pratiti sve od 17. stoljeæa. U nekim knjigama u Trstu postoje zapisi da Kajini p o t j e è u o d s u d i o n i k a Napoleonove vojske. Oni su bili stacionirani blizu Sv. Duha. Dva su se brata doselila na podruèje današnjeg sela. Poèeli su zidati

kuæu. Nekadašnja Ivanova kuæa je bila prva kuæa u Kajinima. Izgraðena je 1793. godine. Ta dva brata su imali potomke, selo se širilo i otuda prezime Kajin. Uz Kajine, u selo su se priženili i oni po prezimenu Vivoda, Drašèiæ i Flego, otkrio je Ratko.

Napoleonovi vojnici

S e l o j e p o z n a to i p o uzgajalištu jelena lopatara u vlasništvu Željka Vivode. S obzirom da Željko živi u Zagrebu, o jelenima brigu vodi Ratko. - Jelene imamo veæ pet godina. Dobro su se prilagodili. Hranimo i h s i j e n o m , d j e t e l i n o m ,

ž i tar icama. Svake god ine dobijemo po tri podmlatka. Mladi jelen strašno je tajanstven, a majka ga vješto skriva. Nakon 15-20 dana sposoban je sam živjeti, a majka ga pušta da se nesmetano kreæe prirodom, isprièao nam je Ratko.

Jeleni ponos sela

NAJSTARIJA KUÆA U SELU IZ 1793. GODINESTOGODIŠNJA KORITA

IVAN KAJIN

RATKO KAJIN SKRBI O JELENIMA SVAKODNEVNO

MILAN KAJIN NOVOOBNOVLJENA SEOSKA LOKVA

U KAJINIMA ŽIVI TEK ÈETRNAEST LJUDI

Page 29: Buzetski list br. 8 (studeni 2010.)

Jesenje popodne. Sklad, tišina, mir. Na ulasku u Kajine vel ika novoureðena lokva okružena kamenim zidom, o s v i j e t l j e n a r u s t i k a l n i m lampicama, ukrašena pravim luksuzom: cvjetovima lopoèa. Malo dalje, u srcu sela, Ratko Kajin priprema djetelinu za svoje zeèeve, u susjednoj staji Milan Kajin hrani junce, a tik do njih je i Ivan Kajin koji reže jabuke za jelene. Da, upravo tako, sve je gotovo kao i nekada - svi u svom poslu, a opet na okupu, složni, u dobrosusjedskim odnosima, razgovorljivi i spremni da otkriju nezapisane tajne rodnog im mjesta – sela Kajini.

Sto godina korita

- Nadao sam se da æe nekada red doæi i na nas pa da osvanemo u Buzetskom listu, smiješeæi se prokomentirao je naš prvi sugovornik, šezdesetogodišnji Ratko, kada smo mu objasnili tko smo i zašto smo došli. On se odmah latio posla i krenuo u preprièavanje povijesti ovog malenog mjesta.

Kajini

SELO VRIJEDNIH RATARAI STOÈARA Od polovice prošloga stoljeæa pa do danas, Kajini su doživjeli

velike promjene. Život u ono vrijeme ili danas je neusporediv. Tada u selu nije bilo vode pa smo po nju odlazili na izvor Slap i sa šeæem ju nosili doma, prisjeæa se Ratko Kajin.Ana PISAK

Foto: Darko MATKOVIÆ, Ana PISAK

- Od polovice prošloga stoljeæa pa do danas selo je doživjelo velike promjene. Život u ono v r i jeme i l i danas je neusporediv. Kad sam bio dijete, u selu nije bilo vode pa smo po nju odlazili na izvor Slap i sa šeæem ju nosili doma. Bila je kao zlato! Koristila se samo za kuhanje maneštre, pranje suða i za se malo umit, prisjeæa se Ratko.

Prikljuèak na vodovodnu mrežu u selo je stigao 1981. godine. Prije toga, od 1965. godine mještani su se koristili lokalnim vodovodom. Meðutim, dolaskom struje i sve veæom upotrebom bijele tehnike u d o m a æ i n s t v i m a , i z v o r j e presušivao.

Mještani pamte i veliku seosku šternu odakle su njihovi preci crpili vodu za piæe. Prije pedesetak godina zid šterne se urušio pa je ona tako zatrpana. Izvor koji ju je napajao i danas izbija u jednoj seoskoj konobi.

U selu su postojale i dvije lokve. U njima su žene prale robu i napajale stoku. Do današnjeg dana, preostala je samo jedna lokva. Ona je ureðena prije dvije godine.

Osim na lokvama, blago se napajalo i na takozvanim koritima, smještenim petstotinjak metara od sela. Zanimljivost je da su korita izgraðena prije toèno sto godina!

Prva žarulja

S navršene 83 godine Ivan Kajin najstariji je u selu. Dolazak struje pamti kao da se nedavno desio, a zbilo se to davne 1952. godine.

- S t r u j u s m o d o b i l i zahvaljujuæi jednom Slovencu. On je radio na željeznici kao

elektrièar te je istrošene kablove koje su željeznièari odbacili iskoristio za dovoðenje struje iz Štrpeda u Kajine. Rijeè je o primitivnim, obiènim žicama s o l o v o m k a k v e j e d a n a s nemoguæe ni zamisliti. Veliku ulogu u cijeloj toj prièi imali su i seljani. Oni su bili ti koji su posjekli stabla, napravili stupove, iskopali rupe, postavili ih i povukli žice.

Prva velika žarulja bila je postavljena nasred sela kako bi mještani dobili sliku o èemu se radi. Kada je ona prvi put zasvijetlila, zavladalo je veliko veselje. Stariji nisu mogli doæi k sebi od èuðenja. Struja je zatim dovuèena do svake kuæe. Svaka obitelj je imala pravo na jednu žarulju u kuæi, kaže Ivan.

Balila s mehanièkim okom

Ivan i Ratko pamte i dolazak prvih automobila u selo. Rijeè je o crnoj Balili kojom se iz Buzeta dovezao doktor Cesare. Na doktorovom odlasku sva djeca iz sela su potrèala za Balilom jer su željeli vidjeti kako æe se ona spustiti stazom.

Ratko, pak, pamti da je prvi motor u selu bio marke Norton, a godine 1955. u selo je stigla još jedna Balila. Rijeè je o opæinskom autu koju je vozio pokojni Renato Šæulac. Ratko je, naime, kao dijete potrèao do seoske lokve kako bi vidio auto. Balila je imala mehanièke žmigavce s maèjim okom koje izbacuje van. Pokojni Renato mu je rekao da pomiriše žmigavac a on je, kao naivno

Buzetski list 28

ŽIVA RIJEÈ POVIJESTI

Buzetski list29

dijete, to i uèinio. Dogaðaj pamti jer ga je žmigavac udario po nosu.

Prehranila ih zemlja

Koliko su Kajini zapravo mali, govori i podatak da je tijekom povijesti u selu zaživio samo jedan obrt, i to onaj postolarski te d a n a š n j e p o d u z e æ e z a p r o i z v o d n j u m e t a l n i h konstrukcija i njihovih dijelova „Jandor“, vlasnika Dorijana Kajina. Seljani su se bavili iskljuèivo poljoprivredom i uzgojem stoke. Tu djelatnost još uvijek njeguje Milan Kajin.

Za sebe kaže da je penzioner i poljoprivrednik. Jedini je koji još uvijek ima punu štalu svega i koji uzgaja telce. U njegovoj štali, naime, moguæe je vidjeti ne tako èest prizor: društvo dvama telcima pravi gotovo pedeset crnih zeèeva koji nesmetano trèkaraju prostorijom. Milan kaže kako raca tih zeèeva seže još iz davne 1914. godine.

Propala crkva

Škola u selu nije nikada postajala. Starije generacije nastavu su pohaðale u Štrpedu, a novije u Buzetu. U selu nema ni crkve. Ratko navodi da je 1629. godine u blizini sela, na pola puta od Velog Mluna prema Kajinima, izgraðena crkva sv. Petra. Prema prièanju starijih postoje dvije varijante zbog èega je crkva propala. Prva varijanta govori da su se pastiri u njoj pokušali ugrijati i nehotice ju zapali. Druga je pak da je stradala od ruke ratnih profitera.

Nakon toga oltar s drvenim kipom sv. Petra prenesen je u crkvu u Sv. Duhu. Krov sakralnog objekta je propao, a desni se zid urušio. Prema Ratkovim rijeèima, neki je seljak, ne znajuæi o èemu se zapravo radi, jertu s crkve na kojoj je isklesana godina iskoristio kao ulaznu stepenicu u skladište sjena. Tek je nedavno na kamenu otkrivena godina i njegovo porijeklo.

Prema zapisima koje su u selo prije dvije-tri godine donijela dva arheologa, iz Njemaèke i iz Kanfanara, u blizini sela postoji arheološko nalazište Veli Vrhek. Prema tim zapisima, navode mještani, život na Velom Vrheku je postojao još 1500. godine prije Krista.

Život prije 3500 godinaSvoje porijeklo na ovim

prostorima Kajini mogu pratiti sve od 17. stoljeæa. U nekim knjigama u Trstu postoje zapisi da Kajini p o t j e è u o d s u d i o n i k a Napoleonove vojske. Oni su bili stacionirani blizu Sv. Duha. Dva su se brata doselila na podruèje današnjeg sela. Poèeli su zidati

kuæu. Nekadašnja Ivanova kuæa je bila prva kuæa u Kajinima. Izgraðena je 1793. godine. Ta dva brata su imali potomke, selo se širilo i otuda prezime Kajin. Uz Kajine, u selo su se priženili i oni po prezimenu Vivoda, Drašèiæ i Flego, otkrio je Ratko.

Napoleonovi vojnici

S e l o j e p o z n a to i p o uzgajalištu jelena lopatara u vlasništvu Željka Vivode. S obzirom da Željko živi u Zagrebu, o jelenima brigu vodi Ratko. - Jelene imamo veæ pet godina. Dobro su se prilagodili. Hranimo i h s i j e n o m , d j e t e l i n o m ,

ž i tar icama. Svake god ine dobijemo po tri podmlatka. Mladi jelen strašno je tajanstven, a majka ga vješto skriva. Nakon 15-20 dana sposoban je sam živjeti, a majka ga pušta da se nesmetano kreæe prirodom, isprièao nam je Ratko.

Jeleni ponos sela

NAJSTARIJA KUÆA U SELU IZ 1793. GODINESTOGODIŠNJA KORITA

IVAN KAJIN

RATKO KAJIN SKRBI O JELENIMA SVAKODNEVNO

MILAN KAJIN NOVOOBNOVLJENA SEOSKA LOKVA

U KAJINIMA ŽIVI TEK ÈETRNAEST LJUDI

Page 30: Buzetski list br. 8 (studeni 2010.)

Buzet Classic Car, spektakularna manifestacija oktanskog ozraèja, kako i prilièi gradu automobilizma, ove godine poèetkom kolovoza doživjela je svoje prvo, ali i vrlo uspješno izdanje. Organizatori, Mjesni odbor Stari grad i Radio Zona, uz podršku Grada Buzeta, nadali su se dolasku šezdesetak limenih veterana. No, odaziv baštinika povijesnih vozila uveliko je nadmašio njihova oèekivanja: u višestoljetnu utvrdu naguralo se èak 120 raritetnih primjeraka s poèetka i iz sredine prošloga stoljeæa.

Najstariji auto u Hrvatskoj

Meðu njima se našao i rijedak primjerak europskih razmjera, a jedini u Hrvatskoj, ujedno i najstariji registrirani automobil u nas. I to ne bilo kakav automobil, veæ vozilo s drvenim kotaèima. Rijeè je o Willys Overlandu iz 1916. godine. U njemu se u Buzet dovezao vlasnik Ivan Štefanec iz Mrežnica Classic Cluba. „Starcu“ uz bok stali su ford iz 1928. godine, pontiac fine six 401 i ford roadster de luxe iz 1931. godine, austin 10/4 saloon iz 1933. godine, fiat ballila iz 1934. godine, fiat 508 ballila i fiat 1500 iz 1935. godine, fiat 1100 iz 1939. godine, motocikl zudnapp iz

Rijeke ljudi u mjesecu rujnu ponovno su pohodile Buzet. Kulturnjaci, sportaši, gurmani, ljudi željni zabave i novih spoznaja iz svih krajeva zemlje pa i Europe i ove su jeseni posjetile grad tartufa, automobilizma, piva i vode. Jer, u kalendaru s mnogobrojnim manifestacijama svatko je našao nešto po svom guštu.

Jubilarno izdanje Petkotine

Središnje slavlje u povodu Dana Grada održano je drugog vikenda u rujnu. Poèelo je u petak jubilarnim rock festivalom „Petkotina“ na Mostu. Festival æe ostat upamæen po rekordnom broju posjetitelja, njih više od èetiri tisuæe i samoj kremi hrvatske i beogradske rock

TRI RUJANSKA DANAKAO U KOŠNICI U tri dana Buzet je zanimljivim programima,

najveæom svjetskom fritadom od tartufa i radicionalnim kostimima i zanatima privukao na tisuæe gostiju.Ana PISAK

scene. Na Petkotini su nastupili:

Partibrejkersi, Psihomodo Pop, Let 3, Kawasaki 3P, Pasi, Gabba Gabba - Ramones Tribute, The Rock Flock, DJ Rotten, DJ Garizla. Organizator je bilo Buzetsko udruženje mladih (BUM).

Fritada od 10 kilograma tartufa

Veæ iduæeg dana glavnu ulicu od Trga Fontana do Narodnog doma prekrili su mnogobrojni ugostiteljski i trgovaèki štandovi. Uveèer je tvrtka Zigante tartufi sa svojim vrsnim kuharima u tavi teškoj èak tonu, pripremila divovsku fritadu od 2010 jaja i 10 kilograma bijelog istarskog tartufa. U pripravljanju tog jedinstvenog specijaliteta okušali su se još: buzetski gradonaèelnik

Valter Flego, Guinnessov rekorder Giancarlo Zigante, glumci Zijad Graèiæ i Mirna Medakoviæ iz sapunice Dolina sunca te glazbenici Tamara Obrovac i Neno Belan.

O d l i è n i m s c e n s k i m nastupom i jezz izvedbama na pozornici ispred Narodnog doma publiku je oduševila Tamara Obrovac i njen Transhistria Electric band. Na središnjem gradskom trgu goste je zabavljao Neno Bela i Fiumensi. Zabava je nastavljena uz svirku Provin banda i mnogobrojne DJ-e.

Subotina iz prošlog stoljeæa

S l av l j e s e u n e d j e l j u „preselilo“ unutar starogradske jezgre. U višestoljetnoj utvrdi se, naime, tradicionalno održala

U autovremeplov upalo je 120 „staraca“. Najveæu pažnju plijenio je Willys Overland iz 1916. godine s drvenim kotaèima.

Ana PISAK

1940. godine, ratna vozila, vespe i mnogi drugi iz Hrvatske, Italije i Slovenije.

Ispit toènosti

Osim izložbenog dijela susreta, stari su automobili prodefilirali Buzetom sve do Roèa i natrag do Trga Fontane odakle su do Velih vrata Staroga grada ispitom toènosti testirali moguænosti olditemera. Pobijedio je Marijan Malogoriski iz Oldtimer kluba Zagreb u fiatu 124 sport coupe ispred Amedea Cicuttinina (Club 20 all'ora Trieste, alfa romeo duetto spider) i Diega Vatovania (Oldtimer klub Pazin-Umag, fiat 600 vignale).

Odazvali se i slavni

Buzet Classic Car su posjetili pobjednik poznatog talijanskog relija Mille Miglia Luciano Viaro i jedan od najpoznatijih živuæih slikara hiperrealizma Enrico Ghinato, specijaliziran za slikanje automobila. Ponudu starogradske jezgre su obogatili: Auto moto klub „Buzet“ predstavivši meðunarodnu brdsku auto utrku „Buzetski dani“, tvrtka Zigante tartufi pripremivši fritadu s tartufima te vrsni buzetski ugostitelji i proizvoðaèi vina.

Buzetski list 30 Buzetski list31

U POVODU DANA GRADA

„ S u b o t i n a p o s t a r i n s k i “ . Manifestacija osmišljena s ciljem da prezentira cjelokupni život staroga Buzeta na prijelazu iz 19. u 20. stoljeæe ponovno je bila pun pogodak. To potvrðuje i broj od više od 12 tisuæa posjetitelja.

Stari grad, koji toga dana postaje prirodna pozornica ugostio je: mužikante, kantadure, meštre, balarine, artište i piture, uštare, gospodu iz Pehlina, mage, pompjere, merkante, artiðane, pljoèkare, pekare, kovaèe, èešjare, mlinara na pištrin, skledara, lonèara, maranguna, š p a c a ka m i n a , p i c a fe r a j e , štroligu, baèvara, mjediga, pluvana, avukata, fotografa, kaligara, škovacina, jandarma, ðelataja, pletaèa košar, brusaèa noži i škar, upanjkara...

Kuhala su se tradicionalna jela, frigale su se fritule, pekao se kruh ispod peke, rezao se pršut, nudila su se malvazija, teran i druga vrhunska vina. Dame i gospoda šetala su gradom. U Z a v i è a j n o m m u z e j u predstavljena je replika povijesne Buzetske naušnice, a na placu k n j i g a V . M e d v e d e c "Tradicionalna istarska jela - sezonska i blagdanska". Na Veloj šterni nastupala je Etno skupina Gaia iz Umaga i Buzetski puèki teatar, a na trgu ispred župne crkve Etno skupina Veja iz Pazina.

TAMARA OBROVAC I TRANSHISTRIA ELECTRIC BAND

ZAGRIJANA PUBLIKA NA PETKOTINI (FOTO PRIZMA) ZAGRIJANA PUBLIKA NA PETKOTINI (FOTO PRIZMA)

DAVOR GOBAC (FOTO PRIZMA)

NENO BELAN I FIUMENSINENO BELAN I FIUMENSI

FRITADA OD 10 KILOGRAMA TARTUFA I 2010 JAJA

Page 31: Buzetski list br. 8 (studeni 2010.)

Buzet Classic Car, spektakularna manifestacija oktanskog ozraèja, kako i prilièi gradu automobilizma, ove godine poèetkom kolovoza doživjela je svoje prvo, ali i vrlo uspješno izdanje. Organizatori, Mjesni odbor Stari grad i Radio Zona, uz podršku Grada Buzeta, nadali su se dolasku šezdesetak limenih veterana. No, odaziv baštinika povijesnih vozila uveliko je nadmašio njihova oèekivanja: u višestoljetnu utvrdu naguralo se èak 120 raritetnih primjeraka s poèetka i iz sredine prošloga stoljeæa.

Najstariji auto u Hrvatskoj

Meðu njima se našao i rijedak primjerak europskih razmjera, a jedini u Hrvatskoj, ujedno i najstariji registrirani automobil u nas. I to ne bilo kakav automobil, veæ vozilo s drvenim kotaèima. Rijeè je o Willys Overlandu iz 1916. godine. U njemu se u Buzet dovezao vlasnik Ivan Štefanec iz Mrežnica Classic Cluba. „Starcu“ uz bok stali su ford iz 1928. godine, pontiac fine six 401 i ford roadster de luxe iz 1931. godine, austin 10/4 saloon iz 1933. godine, fiat ballila iz 1934. godine, fiat 508 ballila i fiat 1500 iz 1935. godine, fiat 1100 iz 1939. godine, motocikl zudnapp iz

Rijeke ljudi u mjesecu rujnu ponovno su pohodile Buzet. Kulturnjaci, sportaši, gurmani, ljudi željni zabave i novih spoznaja iz svih krajeva zemlje pa i Europe i ove su jeseni posjetile grad tartufa, automobilizma, piva i vode. Jer, u kalendaru s mnogobrojnim manifestacijama svatko je našao nešto po svom guštu.

Jubilarno izdanje Petkotine

Središnje slavlje u povodu Dana Grada održano je drugog vikenda u rujnu. Poèelo je u petak jubilarnim rock festivalom „Petkotina“ na Mostu. Festival æe ostat upamæen po rekordnom broju posjetitelja, njih više od èetiri tisuæe i samoj kremi hrvatske i beogradske rock

TRI RUJANSKA DANAKAO U KOŠNICI U tri dana Buzet je zanimljivim programima,

najveæom svjetskom fritadom od tartufa i radicionalnim kostimima i zanatima privukao na tisuæe gostiju.Ana PISAK

scene. Na Petkotini su nastupili:

Partibrejkersi, Psihomodo Pop, Let 3, Kawasaki 3P, Pasi, Gabba Gabba - Ramones Tribute, The Rock Flock, DJ Rotten, DJ Garizla. Organizator je bilo Buzetsko udruženje mladih (BUM).

Fritada od 10 kilograma tartufa

Veæ iduæeg dana glavnu ulicu od Trga Fontana do Narodnog doma prekrili su mnogobrojni ugostiteljski i trgovaèki štandovi. Uveèer je tvrtka Zigante tartufi sa svojim vrsnim kuharima u tavi teškoj èak tonu, pripremila divovsku fritadu od 2010 jaja i 10 kilograma bijelog istarskog tartufa. U pripravljanju tog jedinstvenog specijaliteta okušali su se još: buzetski gradonaèelnik

Valter Flego, Guinnessov rekorder Giancarlo Zigante, glumci Zijad Graèiæ i Mirna Medakoviæ iz sapunice Dolina sunca te glazbenici Tamara Obrovac i Neno Belan.

O d l i è n i m s c e n s k i m nastupom i jezz izvedbama na pozornici ispred Narodnog doma publiku je oduševila Tamara Obrovac i njen Transhistria Electric band. Na središnjem gradskom trgu goste je zabavljao Neno Bela i Fiumensi. Zabava je nastavljena uz svirku Provin banda i mnogobrojne DJ-e.

Subotina iz prošlog stoljeæa

S l av l j e s e u n e d j e l j u „preselilo“ unutar starogradske jezgre. U višestoljetnoj utvrdi se, naime, tradicionalno održala

U autovremeplov upalo je 120 „staraca“. Najveæu pažnju plijenio je Willys Overland iz 1916. godine s drvenim kotaèima.

Ana PISAK

1940. godine, ratna vozila, vespe i mnogi drugi iz Hrvatske, Italije i Slovenije.

Ispit toènosti

Osim izložbenog dijela susreta, stari su automobili prodefilirali Buzetom sve do Roèa i natrag do Trga Fontane odakle su do Velih vrata Staroga grada ispitom toènosti testirali moguænosti olditemera. Pobijedio je Marijan Malogoriski iz Oldtimer kluba Zagreb u fiatu 124 sport coupe ispred Amedea Cicuttinina (Club 20 all'ora Trieste, alfa romeo duetto spider) i Diega Vatovania (Oldtimer klub Pazin-Umag, fiat 600 vignale).

Odazvali se i slavni

Buzet Classic Car su posjetili pobjednik poznatog talijanskog relija Mille Miglia Luciano Viaro i jedan od najpoznatijih živuæih slikara hiperrealizma Enrico Ghinato, specijaliziran za slikanje automobila. Ponudu starogradske jezgre su obogatili: Auto moto klub „Buzet“ predstavivši meðunarodnu brdsku auto utrku „Buzetski dani“, tvrtka Zigante tartufi pripremivši fritadu s tartufima te vrsni buzetski ugostitelji i proizvoðaèi vina.

Buzetski list 30 Buzetski list31

U POVODU DANA GRADA

„ S u b o t i n a p o s t a r i n s k i “ . Manifestacija osmišljena s ciljem da prezentira cjelokupni život staroga Buzeta na prijelazu iz 19. u 20. stoljeæe ponovno je bila pun pogodak. To potvrðuje i broj od više od 12 tisuæa posjetitelja.

Stari grad, koji toga dana postaje prirodna pozornica ugostio je: mužikante, kantadure, meštre, balarine, artište i piture, uštare, gospodu iz Pehlina, mage, pompjere, merkante, artiðane, pljoèkare, pekare, kovaèe, èešjare, mlinara na pištrin, skledara, lonèara, maranguna, š p a c a ka m i n a , p i c a fe r a j e , štroligu, baèvara, mjediga, pluvana, avukata, fotografa, kaligara, škovacina, jandarma, ðelataja, pletaèa košar, brusaèa noži i škar, upanjkara...

Kuhala su se tradicionalna jela, frigale su se fritule, pekao se kruh ispod peke, rezao se pršut, nudila su se malvazija, teran i druga vrhunska vina. Dame i gospoda šetala su gradom. U Z a v i è a j n o m m u z e j u predstavljena je replika povijesne Buzetske naušnice, a na placu k n j i g a V . M e d v e d e c "Tradicionalna istarska jela - sezonska i blagdanska". Na Veloj šterni nastupala je Etno skupina Gaia iz Umaga i Buzetski puèki teatar, a na trgu ispred župne crkve Etno skupina Veja iz Pazina.

TAMARA OBROVAC I TRANSHISTRIA ELECTRIC BAND

ZAGRIJANA PUBLIKA NA PETKOTINI (FOTO PRIZMA) ZAGRIJANA PUBLIKA NA PETKOTINI (FOTO PRIZMA)

DAVOR GOBAC (FOTO PRIZMA)

NENO BELAN I FIUMENSINENO BELAN I FIUMENSI

FRITADA OD 10 KILOGRAMA TARTUFA I 2010 JAJA

Page 32: Buzetski list br. 8 (studeni 2010.)

FOTO: Dejan HREN, Ana PISAK

Page 33: Buzetski list br. 8 (studeni 2010.)

FOTO: Dejan HREN, Ana PISAK

Page 34: Buzetski list br. 8 (studeni 2010.)

Uzgoj ovaca radi dobivanja vune više nije zastupljen u našim krajevima i izgubio je na znaèaju. Nekad je ovce posjedovala svaka obitelj, a vuna kao najvažniji proizvod te vrste životinja bila je neizostavna za svaku domaæicu. Za razliku od minulih vremena kada bi naše nonice od vune pravile èarape, kape, majice, kapute, pokrivaèe, jastuke, tepihe i madrace za sve èlanove obitelji, danas se obrada ovèjeg vlakna u domaæinstvu gotovo ni ne primjenjuje. Veæ povijesni postupak može se vidjeti jedino na izložbama starih zanata ili, pak, u muzejima.

Ženska briga

Jedna od rijetkih nonica „generacije vune“ je 80-godišnja Ana Sirotiæ iz Senja. Za nju se može reæi da je domaæica koja s ponosom prenos i znan je usvojeno od svoje bake Tereze još u osmoj godini života. Osim što plete za svoj gušt, u posljednje je vrijeme stalna

Zaboravljeni zanatiNA PRELU KODNONE ANE Ovce je moja obitelj strigla ruènim škarama, a briga o runu je

bila ženski posao: pranje, èišæenje, èešljanje i sušenje vune, isprièala nam je Ana.

Napisala i snimila: Ana PISAK

gošæa na izložbama starih zanata.

- Za dobivanje vune ovce se strižu. Vrijeme striženja ovaca nije sluèajno izabrano. Naime, taj se posao obavlja u rano proljeæe kako bi ovce lakše prebrodile vruæine, te u kasno ljeto, odnosno pred zimsko uštalenje. Time se pridonosi èistoæi vune, a vuna koja naraste do kasne jeseni ovce dovoljno štiti od hladnoæe. Moja je obitelj do pedest ih godina prošloga stoljeæa uvijek imala u štali tri, èetiri ovce. I ostala domaæinstva u Senju su ih imala toliko. Ovce je moja obitelj strigla ruènim škarama, a briga o runu je bila ženski posao: pranje, èišæenje, èešl janje i sušenje vune, isprièala nam je Ana.

Tri veèeri za par èarapa

Vuna vrlo dobro zadržava toplinu te se zbog toga i najèešæe koristi za zimsku odjeæu. No prije dobivanja bijelih niti nužan je postupak predenje.

- Oko 20 dekagrama vune konopom se i starim novinama prièvrsti na štap odnosno preslicu. Takvo prièvršæivanje zove se „kadeja“. Preslica se smjesti ispod pazuha a u drugu se ruku uzme vreteno. Vreteno se lagano vrti. Na taj se naèin izvlaèi bijela nit iz „kadeje“, pojašnjava Ana.

Vitalna 80-godišnjakinja kaže kako se najviše plelo èarape i dugaèke pulovere sliène kaputima. Takozvane kapute su nosili stariji muškarci kad su u kasnu zimu obraðivali polja jer vunena tkanina je topla, ali i lagana. Za izradu jednog para èarapa, kaže Ana, potrebne su tri veèeri i oko kilogram vune, a od jedne se ovce dobilo od dva do èetiri kilograma vune.

Moderno „ofarbalo“ vunu

- Bila sam jako ambiciozna. Nije mi bilo ništa teško isplesti, naroèito u periodu poslije Drugog svjetskog rata kada ljudi nisu imali novca za kupovinu odjeæe.

Voljela sam to raditi. Danas i da hoæu plesti, nemam s èime. U Senju nema više niti jedne ovce, požalila se Ana.

Do sredine prošlog stoljeæa, prema Aninim rijeèima, vuna se gotovo i nije bojila. Nakon toga, prisjeæa se naša sugovornica, dolaze moderna vremena pa si djevojke prave majice na šarene pruge. Boja se kupovala u trgovinama. Vunu se bojilo dodavanjem boje u kipuæu vodu. Meðutim, nije ju se smjelo kuhati više od 20 minuta jer ona nakon toga vremena gubi svojstvo zadržavanja topline. Zanimljivo je da se boja nije ispirala pranjem.

Ana nam je otkrila i jedan kuriozitet: igle za pletenje su se pravile od šipki starih i razbijenih kišobrana. Kako bi domaæice lakše plele, muškarci su vrhove igala izoštrili na kamenom brusu.

- Naši stari su radili jako puno vune, mi smo je pravili malo manje, a mladi ju ne prave ništa, zakljuèila je Ana.

Buzetski list 34 Buzetski list35

ISTRA KAKVA JE NEKAD BILA

Korisnice Dnevnog boravka Programa Ministarstva obitelji, branitelja i meðugeneracijske solidarnosti u Buzetu i korisnice dislociranog Dnevnog boravka u Lanišæu su u svibnju ove godine u zgradi Pokrajinskog muzeja u Kopru održale radionicu.

Uèenicima nižih razreda koparske tal i janske škole radionicom su približili proces prerade vune. Do pograniène suradnje je došlo na inicijativu uèiteljice te škole, rodom iz Barušiæa, koja je buzetske i æiæske none u preradi vune

vidjela na Subotinu po starinski. Tako su Danica Šæulac iz

Barušiæa, Ana Sirotiæ iz Senja, Marija Blaževiæ iz Strane, Ljubica Kajin iz Štrpeda, Danica Sinèiæ iz Klenovšæaka i Ana Mejak iz Podgaæa zajedno s osnovcima prele, prale i skuble vunu, a na kraju je jedan djeèak èak pokušao isplesti biève. Nakon uspješno svladanog praktiènog rada, svi zajedno su razgledali muzej. U Kopru su bile i voditeljica Programa Sanja Rupena te voditeljica Dnevnog boravka Goranka Èrnac.

Nonice poduèavale male Slovence

NONA ANA VIJEŠTA I U OSAMDESETOJ

Page 35: Buzetski list br. 8 (studeni 2010.)

Uzgoj ovaca radi dobivanja vune više nije zastupljen u našim krajevima i izgubio je na znaèaju. Nekad je ovce posjedovala svaka obitelj, a vuna kao najvažniji proizvod te vrste životinja bila je neizostavna za svaku domaæicu. Za razliku od minulih vremena kada bi naše nonice od vune pravile èarape, kape, majice, kapute, pokrivaèe, jastuke, tepihe i madrace za sve èlanove obitelji, danas se obrada ovèjeg vlakna u domaæinstvu gotovo ni ne primjenjuje. Veæ povijesni postupak može se vidjeti jedino na izložbama starih zanata ili, pak, u muzejima.

Ženska briga

Jedna od rijetkih nonica „generacije vune“ je 80-godišnja Ana Sirotiæ iz Senja. Za nju se može reæi da je domaæica koja s ponosom prenos i znan je usvojeno od svoje bake Tereze još u osmoj godini života. Osim što plete za svoj gušt, u posljednje je vrijeme stalna

Zaboravljeni zanatiNA PRELU KODNONE ANE Ovce je moja obitelj strigla ruènim škarama, a briga o runu je

bila ženski posao: pranje, èišæenje, èešljanje i sušenje vune, isprièala nam je Ana.

Napisala i snimila: Ana PISAK

gošæa na izložbama starih zanata.

- Za dobivanje vune ovce se strižu. Vrijeme striženja ovaca nije sluèajno izabrano. Naime, taj se posao obavlja u rano proljeæe kako bi ovce lakše prebrodile vruæine, te u kasno ljeto, odnosno pred zimsko uštalenje. Time se pridonosi èistoæi vune, a vuna koja naraste do kasne jeseni ovce dovoljno štiti od hladnoæe. Moja je obitelj do pedest ih godina prošloga stoljeæa uvijek imala u štali tri, èetiri ovce. I ostala domaæinstva u Senju su ih imala toliko. Ovce je moja obitelj strigla ruènim škarama, a briga o runu je bila ženski posao: pranje, èišæenje, èešl janje i sušenje vune, isprièala nam je Ana.

Tri veèeri za par èarapa

Vuna vrlo dobro zadržava toplinu te se zbog toga i najèešæe koristi za zimsku odjeæu. No prije dobivanja bijelih niti nužan je postupak predenje.

- Oko 20 dekagrama vune konopom se i starim novinama prièvrsti na štap odnosno preslicu. Takvo prièvršæivanje zove se „kadeja“. Preslica se smjesti ispod pazuha a u drugu se ruku uzme vreteno. Vreteno se lagano vrti. Na taj se naèin izvlaèi bijela nit iz „kadeje“, pojašnjava Ana.

Vitalna 80-godišnjakinja kaže kako se najviše plelo èarape i dugaèke pulovere sliène kaputima. Takozvane kapute su nosili stariji muškarci kad su u kasnu zimu obraðivali polja jer vunena tkanina je topla, ali i lagana. Za izradu jednog para èarapa, kaže Ana, potrebne su tri veèeri i oko kilogram vune, a od jedne se ovce dobilo od dva do èetiri kilograma vune.

Moderno „ofarbalo“ vunu

- Bila sam jako ambiciozna. Nije mi bilo ništa teško isplesti, naroèito u periodu poslije Drugog svjetskog rata kada ljudi nisu imali novca za kupovinu odjeæe.

Voljela sam to raditi. Danas i da hoæu plesti, nemam s èime. U Senju nema više niti jedne ovce, požalila se Ana.

Do sredine prošlog stoljeæa, prema Aninim rijeèima, vuna se gotovo i nije bojila. Nakon toga, prisjeæa se naša sugovornica, dolaze moderna vremena pa si djevojke prave majice na šarene pruge. Boja se kupovala u trgovinama. Vunu se bojilo dodavanjem boje u kipuæu vodu. Meðutim, nije ju se smjelo kuhati više od 20 minuta jer ona nakon toga vremena gubi svojstvo zadržavanja topline. Zanimljivo je da se boja nije ispirala pranjem.

Ana nam je otkrila i jedan kuriozitet: igle za pletenje su se pravile od šipki starih i razbijenih kišobrana. Kako bi domaæice lakše plele, muškarci su vrhove igala izoštrili na kamenom brusu.

- Naši stari su radili jako puno vune, mi smo je pravili malo manje, a mladi ju ne prave ništa, zakljuèila je Ana.

Buzetski list 34 Buzetski list35

ISTRA KAKVA JE NEKAD BILA

Korisnice Dnevnog boravka Programa Ministarstva obitelji, branitelja i meðugeneracijske solidarnosti u Buzetu i korisnice dislociranog Dnevnog boravka u Lanišæu su u svibnju ove godine u zgradi Pokrajinskog muzeja u Kopru održale radionicu.

Uèenicima nižih razreda koparske tal i janske škole radionicom su približili proces prerade vune. Do pograniène suradnje je došlo na inicijativu uèiteljice te škole, rodom iz Barušiæa, koja je buzetske i æiæske none u preradi vune

vidjela na Subotinu po starinski. Tako su Danica Šæulac iz

Barušiæa, Ana Sirotiæ iz Senja, Marija Blaževiæ iz Strane, Ljubica Kajin iz Štrpeda, Danica Sinèiæ iz Klenovšæaka i Ana Mejak iz Podgaæa zajedno s osnovcima prele, prale i skuble vunu, a na kraju je jedan djeèak èak pokušao isplesti biève. Nakon uspješno svladanog praktiènog rada, svi zajedno su razgledali muzej. U Kopru su bile i voditeljica Programa Sanja Rupena te voditeljica Dnevnog boravka Goranka Èrnac.

Nonice poduèavale male Slovence

NONA ANA VIJEŠTA I U OSAMDESETOJ

Page 36: Buzetski list br. 8 (studeni 2010.)

FOTO

FES

TIVA

L

Page 37: Buzetski list br. 8 (studeni 2010.)

FOTO

FES

TIVA

L

Page 38: Buzetski list br. 8 (studeni 2010.)

SPORT

Prije desetak godina kada se paraplegièar Mladen Jurada iz Krušvara uhvatio zraène puške nitko, pa ni on sam, nije slutio kakve æe rezultate poluèiti. Mladen se, naime, u desetljeæu mukotrpnog rada, konstantnog treniranja i želje za uspjehom o k u š a o n a s t r e l j a è k i m natjecanjima gotovo svakog ranga: domaæim, meðunarodnim, europskim i svjetskim. Želja mu je predstavljati Hrvatsku 2012. godine na Paraolimpijadi u Londonu.

Mladen Jurada

CILJ JE PARAOLIMPIJADAU LONDONU Iako se okušao u atletici, bacanju koplja i diska, kuglanju,

plivanju i stolnom tenisu vrstan buzetski sportaš danas postiže svjetske rezultate u streljaštvu.

Ana PISAK

Buzetski list 38 Buzetski list39

SPORT OD BROJA DO BROJA

Trening u dvorištu

Mladen se sportom bavi cijeli život, a otkako je završio u invalidskim kolicima sebe je pronašao u streljaštvu. Okušao se on još u atletici, bacanju koplja i diska, kuglanju, plivanju i stolnom tenisu. Svaka disciplina, kaže, za njega je novi izazov. U streljaštvo se upustio sasvim sluèajno, na nagovor prijatelja. U poèetku nije gajio velike ambicije, o pravilima nije znao ništa i gotovo da ga taj sport nije ni privlaèio.

S treninzima je poèeo u dvorištu. Sam je postavljao metu, kontrolirao pogotke i ponovno se vraæao na liniju za pucanje. Tada su na poluotoku postojale samo puške za serijsko gaðanje, s kojima je Mladen i poèeo. Meðutim, te se puške ne koriste na meðunarodnim natjecanjima pa je buzetski paraplegièar vodio bitku s pronalaskom adekvatne opreme kakva se traži na velikim prvenstvima. Takoðer, Mladen u to vrijeme nije imao nikoga tko bi ga savjetovao. Naime, u Istri se samo èetiri paraplegièara bave

streljaštvom, dok je na podruèju Grada Buzeta Mladen jedini.

Olimpijska norma

- Danas je streljaštvo na Buzeštini, ali i u Istri napravilo velik iskorak. U Buzetu imamo streljanu koja zadovoljava, uvjeti su vrlo dobri pa se mladi i novi èlanovi, koji nisu invalidi, stalno prikljuèuju. Zasluge idu i Vjeki Poropatu koji je uložio jako puno truda da streljaštvo na Buzeštini dostigne današnji nivo, kaže Jurada.

Istaknuti sportaš iz grada podno Æiæarije trenira dva puta tjedno po dva sata, a pred samo natjecanje svakodnevno. Ovoga proljeæa, kad se pripremao za Svjetsko prvenstvo održano u Zagrebu, trenirao je èak dvaput dnevno. Od svih natjecanja najviše pamti upravo Svjetsko prvenstvo na kojem je sudjelovalo 2 5 z e m a l j a s o k o 2 5 0 natjecatelja i gdje je postigao visoke pa èak, kaže Jurada, izazovne rezultate. Postignut uspjeh Mladenu je svakako podstrek za Paraolimpijadu koja æe se 2012. godine održati u Londonu. Njegovi rekordi za sada su 580 krugova stojeæi (norma iznosi 563 kruga) te 593 kruga ležeæi (norma je ove godine podignuta, te sada iznosi 594 krugova).

Prije tri godine Jurada se upustio i u rekreativno skijanje na vodi. Taj sport opisuje kao jako atraktivan, pa tako svakog ljeta po tjedan dana provede u meðunarodnom kampu na otoku Krku gdje sa svojim kolegama paraplegièarima iz cijele Europe trenira skijanje na vodi.

Mladen je dobio priznanje Grada Buzeta za izuzetne sportske rezultate u 2009. godini, Zajednice sportskih udruga Grada Buzeta za ostvarenje sportskih rezultata u k a t e g o r i j i s p o r t a š a s invaliditetom u 2005. godini, Saveza sportova Grada Pule za najboljeg sportaša s invaliditetom u 2009. godini te Saveza sportova Istarske županije za najboljeg sportaša s invaliditetom u 2009. godini.

P r e d s t a v l j a h r v a t s k e paraplegièare u streljaštvu, èlan j e S p o r t s k o g d r u š t v a paraplegièara Pula i predsjednik Društva t je lesnih inval ida Istarske županije ogranak Buzet.

Brojna priznanja

Skijanje na vodi

MLADEN JURADA U ZAGRLJAJU SVOGA SINA JANA

I g r a è i b u z e t s k o g Tr i j a , Gianfranco Santoro i Roland Marèelja, proslavili su se poèetkom listopada u crnogorskom Tivtu na Europskom prvenstvu. Santoro je, naime, zaslužio medalju najveæeg sjaja u disciplini pojedinaèno klasièno, dok je s klupskom kolegom Marèeljom osvojio broncu u parovima klasiènim naèinom. Par Marèelja/Mrvièiæ okitio se srebrom u štafetnom izbijanju.

Santoroeuropski šampion!

Gradska udruga umirovljenika Buzet je poèetkom rujna, u povodu Dana Grada, u Boæarskoj dvorani u Kozarima i Društvenom domu u S o v i n j a k u o r g a n i z i r a l a Meðunarodni rujanski turnir umirovljenika u boæanju i pikadu.

Rijeè je o turniru koji se održava sedmu god inu za redom i najmasovniji je do sada.

U pikadu se natjecalo 8 ženskih ekipa. Prvo mjesto je pripalo domaæoj ekipi u sastavu: Ankica

Umirovljenièki turnir

Prodan, Mira Ðusiæ, Suzi Sirotiæ, Pavletiæ Ada i rezervna igraèica Ada Pavletiæ. Pojedinaèno je najbolje igrala Ankica Prodan.

Umirovljenice su se okušale i u boæanju. Sudjelovale su 4 ekipe. Najbolje su bile umirovljenice iz Rovinja, pa iz Rijeke, Kopra i Žminja.

U boæanju su s e n a t j e c a l i i umirovljenici. Domaæa ekipa u sastavu Milan Cerovac, Lino Jermaniš,

Silvio Brgodac i Josip Flego plasirala se na drugo mjesto, iza ekipe Poreèa. Treæe mjesto je pripalo boæarima Pazina, a èetvrto umirovljenicima iz Kopra. Ukupno je sudjelovalo osam ekipa.

Slovenski vozaè Matej Drnovšek pobjednik je utrke u biciklistièkom spustu „Downhill Buzet“ održane u srpnju u Buzetu. Drnovšek je stazu Škrbina dužine 1,7 kilometara i visinske razlike oko 280 metara prošao u vremenu od 2.41,314. U utrci s vremenom odlièno su se snašli i domaæi vozaèi. Buzeæanin Denis Šæulac (BK Veli Vrh) natjecanje je završio na 6. mjestu Kupa

Pobijedio Drnovšek

Hrvatske u kategoriji elite. Od predstavnika Biciklistièkog kluba Buzet, ujedno i organizatora ovog sportskog spektakla, sudjelovali su: Ljudevit Slokoviæ, Patrik Vidoviæ, Vanja Èrnac, Vanja Krbavèiæ i Darko Matkoviæ, dok je za BK Veli Vrh vozio Buzeæanin Saša Tajè.

U ovoj ekstremnoj manifestacij i sudjelovala su 165 avanturista iz Hrvatske,

Slovenije, I tal i je, BiH i Francuske. Adrenalinski dogaðaj u Buzet je privukao velik broj gledatelja koji su u vratolomijama downhillera uživali naroèito na r'n'r' dionici, flower fieldsu, bob stazi, „kod kapelice“ te na nekoliko skokova gdje su biciklisti „letjeli“ više metara u zrak. Utrka se održala treæu godinu za redom, a bodovala se za Kup Hrvatske i Kup Slovenije.

Page 39: Buzetski list br. 8 (studeni 2010.)

SPORT

Prije desetak godina kada se paraplegièar Mladen Jurada iz Krušvara uhvatio zraène puške nitko, pa ni on sam, nije slutio kakve æe rezultate poluèiti. Mladen se, naime, u desetljeæu mukotrpnog rada, konstantnog treniranja i želje za uspjehom o k u š a o n a s t r e l j a è k i m natjecanjima gotovo svakog ranga: domaæim, meðunarodnim, europskim i svjetskim. Želja mu je predstavljati Hrvatsku 2012. godine na Paraolimpijadi u Londonu.

Mladen Jurada

CILJ JE PARAOLIMPIJADAU LONDONU Iako se okušao u atletici, bacanju koplja i diska, kuglanju,

plivanju i stolnom tenisu vrstan buzetski sportaš danas postiže svjetske rezultate u streljaštvu.

Ana PISAK

Buzetski list 38 Buzetski list39

SPORT OD BROJA DO BROJA

Trening u dvorištu

Mladen se sportom bavi cijeli život, a otkako je završio u invalidskim kolicima sebe je pronašao u streljaštvu. Okušao se on još u atletici, bacanju koplja i diska, kuglanju, plivanju i stolnom tenisu. Svaka disciplina, kaže, za njega je novi izazov. U streljaštvo se upustio sasvim sluèajno, na nagovor prijatelja. U poèetku nije gajio velike ambicije, o pravilima nije znao ništa i gotovo da ga taj sport nije ni privlaèio.

S treninzima je poèeo u dvorištu. Sam je postavljao metu, kontrolirao pogotke i ponovno se vraæao na liniju za pucanje. Tada su na poluotoku postojale samo puške za serijsko gaðanje, s kojima je Mladen i poèeo. Meðutim, te se puške ne koriste na meðunarodnim natjecanjima pa je buzetski paraplegièar vodio bitku s pronalaskom adekvatne opreme kakva se traži na velikim prvenstvima. Takoðer, Mladen u to vrijeme nije imao nikoga tko bi ga savjetovao. Naime, u Istri se samo èetiri paraplegièara bave

streljaštvom, dok je na podruèju Grada Buzeta Mladen jedini.

Olimpijska norma

- Danas je streljaštvo na Buzeštini, ali i u Istri napravilo velik iskorak. U Buzetu imamo streljanu koja zadovoljava, uvjeti su vrlo dobri pa se mladi i novi èlanovi, koji nisu invalidi, stalno prikljuèuju. Zasluge idu i Vjeki Poropatu koji je uložio jako puno truda da streljaštvo na Buzeštini dostigne današnji nivo, kaže Jurada.

Istaknuti sportaš iz grada podno Æiæarije trenira dva puta tjedno po dva sata, a pred samo natjecanje svakodnevno. Ovoga proljeæa, kad se pripremao za Svjetsko prvenstvo održano u Zagrebu, trenirao je èak dvaput dnevno. Od svih natjecanja najviše pamti upravo Svjetsko prvenstvo na kojem je sudjelovalo 2 5 z e m a l j a s o k o 2 5 0 natjecatelja i gdje je postigao visoke pa èak, kaže Jurada, izazovne rezultate. Postignut uspjeh Mladenu je svakako podstrek za Paraolimpijadu koja æe se 2012. godine održati u Londonu. Njegovi rekordi za sada su 580 krugova stojeæi (norma iznosi 563 kruga) te 593 kruga ležeæi (norma je ove godine podignuta, te sada iznosi 594 krugova).

Prije tri godine Jurada se upustio i u rekreativno skijanje na vodi. Taj sport opisuje kao jako atraktivan, pa tako svakog ljeta po tjedan dana provede u meðunarodnom kampu na otoku Krku gdje sa svojim kolegama paraplegièarima iz cijele Europe trenira skijanje na vodi.

Mladen je dobio priznanje Grada Buzeta za izuzetne sportske rezultate u 2009. godini, Zajednice sportskih udruga Grada Buzeta za ostvarenje sportskih rezultata u k a t e g o r i j i s p o r t a š a s invaliditetom u 2005. godini, Saveza sportova Grada Pule za najboljeg sportaša s invaliditetom u 2009. godini te Saveza sportova Istarske županije za najboljeg sportaša s invaliditetom u 2009. godini.

P r e d s t a v l j a h r v a t s k e paraplegièare u streljaštvu, èlan j e S p o r t s k o g d r u š t v a paraplegièara Pula i predsjednik Društva t je lesnih inval ida Istarske županije ogranak Buzet.

Brojna priznanja

Skijanje na vodi

MLADEN JURADA U ZAGRLJAJU SVOGA SINA JANA

I g r a è i b u z e t s k o g Tr i j a , Gianfranco Santoro i Roland Marèelja, proslavili su se poèetkom listopada u crnogorskom Tivtu na Europskom prvenstvu. Santoro je, naime, zaslužio medalju najveæeg sjaja u disciplini pojedinaèno klasièno, dok je s klupskom kolegom Marèeljom osvojio broncu u parovima klasiènim naèinom. Par Marèelja/Mrvièiæ okitio se srebrom u štafetnom izbijanju.

Santoroeuropski šampion!

Gradska udruga umirovljenika Buzet je poèetkom rujna, u povodu Dana Grada, u Boæarskoj dvorani u Kozarima i Društvenom domu u S o v i n j a k u o r g a n i z i r a l a Meðunarodni rujanski turnir umirovljenika u boæanju i pikadu.

Rijeè je o turniru koji se održava sedmu god inu za redom i najmasovniji je do sada.

U pikadu se natjecalo 8 ženskih ekipa. Prvo mjesto je pripalo domaæoj ekipi u sastavu: Ankica

Umirovljenièki turnir

Prodan, Mira Ðusiæ, Suzi Sirotiæ, Pavletiæ Ada i rezervna igraèica Ada Pavletiæ. Pojedinaèno je najbolje igrala Ankica Prodan.

Umirovljenice su se okušale i u boæanju. Sudjelovale su 4 ekipe. Najbolje su bile umirovljenice iz Rovinja, pa iz Rijeke, Kopra i Žminja.

U boæanju su s e n a t j e c a l i i umirovljenici. Domaæa ekipa u sastavu Milan Cerovac, Lino Jermaniš,

Silvio Brgodac i Josip Flego plasirala se na drugo mjesto, iza ekipe Poreèa. Treæe mjesto je pripalo boæarima Pazina, a èetvrto umirovljenicima iz Kopra. Ukupno je sudjelovalo osam ekipa.

Slovenski vozaè Matej Drnovšek pobjednik je utrke u biciklistièkom spustu „Downhill Buzet“ održane u srpnju u Buzetu. Drnovšek je stazu Škrbina dužine 1,7 kilometara i visinske razlike oko 280 metara prošao u vremenu od 2.41,314. U utrci s vremenom odlièno su se snašli i domaæi vozaèi. Buzeæanin Denis Šæulac (BK Veli Vrh) natjecanje je završio na 6. mjestu Kupa

Pobijedio Drnovšek

Hrvatske u kategoriji elite. Od predstavnika Biciklistièkog kluba Buzet, ujedno i organizatora ovog sportskog spektakla, sudjelovali su: Ljudevit Slokoviæ, Patrik Vidoviæ, Vanja Èrnac, Vanja Krbavèiæ i Darko Matkoviæ, dok je za BK Veli Vrh vozio Buzeæanin Saša Tajè.

U ovoj ekstremnoj manifestacij i sudjelovala su 165 avanturista iz Hrvatske,

Slovenije, I tal i je, BiH i Francuske. Adrenalinski dogaðaj u Buzet je privukao velik broj gledatelja koji su u vratolomijama downhillera uživali naroèito na r'n'r' dionici, flower fieldsu, bob stazi, „kod kapelice“ te na nekoliko skokova gdje su biciklisti „letjeli“ više metara u zrak. Utrka se održala treæu godinu za redom, a bodovala se za Kup Hrvatske i Kup Slovenije.

Page 40: Buzetski list br. 8 (studeni 2010.)

Impres ivn im vožnjama zadivljuje veliki talent Marko Prodan. On se endurom bavi osmu godinu, a na utrkama nastupa od 2005 godine. Ako ga zdravlje posluži, kaže ovaj mladi Buzeæanin, tim se sportom namjerava baviti još dugi niz godina. Ljubav prema off road vožnji gaji otkako je bio klinac: roditelji su mu s deset godina kupili Tomosiæa koji, iako je bio namijenjen za vožnju po cesti, po cesti najmanje vozio. Redali su se zatim razni motori, a 2003. stigao je i pravi hard enduro motocikl.

Otada, kaže Marko, s motora n e s i l a z i . D o ka z d o b ro j uvježbanosti je pehar državnog prvaka, koji „prednjaèi“ u Markovoj prepunoj v itr ini nagrada i priznanja. Naime, u 2008. godini pobijedio je u klasi E1. Marko je i ove godine osigurao titulu prvaka Hrvatske, ali u klasi E2. Nedostaje mu još titula Alpe Adria Cupa u kojem je i ove godine drugoplasirani.

Adrenalin i borba koju doživljava na utrkama natjerali su mladiæa znanog po nadimku Rundo da se, osim na domaæim utrkama, natjeèe i diljem

Europe. Tako se ove godine okušao na utrci extrem endura Erzbergrodeo u Austriji, a s obzirom da je posao dobro „odradio“ tvrtka Red Bull Adria iz Zagreba sufinancirala mu je natjecanje na svjetski poznatom i jednom od najtežih relija pod nazivom „Red Bull Romaniacs“.

Kako Marko voli izazove,

poziv mu je došao kao dar s neba, a bio je to ujedno i njegov prvi nastup na reliju. Ovaj 29-godišnj i avanturist za utrku u Rumunjskoj, na kojoj

se natjecalo 172 vozaèa iz 27 zemalja, istièe kako je bila zahtjevna i iscrpljujuæa, pa je bilo i trenutaka kad je jednostavno htio odustati. No, hrabrili su ga i od toga odgovorili obitelj, cura i prateæi fotoreporter Damir Kovaèiæ. Reli je završio na odliènom 3. mjestu u klasi Expert Single.

Obožava izazove

Enduro je stil života, sport koji zahtjeva kombinaciju snage, koncentraciju, energiju, kondiciju i spremnost motora. O njemu se u Istri, pa i u Hrvatskoj donedavno znalo jako malo. Meðutim, osnivanjem Enduro motocross kluba „Buzet“ 2004. godine buduænost ovog sporta mijenja smjernice: postaje sve više prepoznatljiv i privlaèan mnogim novim talentima koji se u velikom broju prikljuèuju buzetskom klubu. Interes za ovaj sport, istièu u klubu, raste možda èak i previše te je veæ postao prevelik za amatersko vodstvo.

Višestruki državni prvaci

EMK Buzet danas broji stotinjak èlanova iz cijele Istre i 4 0 - a k a k t i v n i h v o z a è a rasporeðenih najviše u enduru disciplini, pa motocrossu i supercrossu. Takoðer, klub se

SPORT

Enduro motocross klub Buzet

SPORTAŠI NAADRENALINSKI POGONKoliko je klub zapravo jak potvrðuje èinjenica da u Hrvatskoj ima 80 licenciranih enduro vozaèa, a od toga je polovica èlanova buzetskog kolektiva.

Ana PISAKSnimio: Damir KOVAÈIÆ

p o n o s i i d e s e te ro è l a n i m pomlatkom.

U relativno kratkoj povijesti više se puta okitio titulom klupskog državnog prvaka, a iznjedrio je i mnoge državne prvake. I ove je godine ponovno najjaèi domaæi kolektiv: imat æe èak tri državna prvaka i nekoliko viceprvaka. Koliko je ekipa iz grada podno Æiæarije zapravo jaka, potvrðuje èinjenica da u Hrvatskoj ima 80 licenciranih enduro vozaèa, a od toga je polovica èlanova EMK Buzet.

Postali profesionalci

Tajnik kluba Emil Jurada kaže ka ko j e o s n i va n j e k l u b a doprinijelo discipliniranosti vozaèa. Oni sada voze po zadanim rutama, odnosno tamo gdje im je dozvoljeno pa se i svijest lokalnog stanovništva

promijenila. Osim toga, istièe Jurada, postali su iskusni vozaèi, profesionalci. Ono što su prije nekoliko godina gledali na Internetu sada bez problema odraðuju.

Toliko su napredovali da je gotovo nemoguæe vjerovati koliko se granice pomièu. Vožnja po z i d ov i m a i p o o g ro m n i m bagerskim gumama, što je nekada bi la nepremostiva prepreka i nepoznanica, danas je za njih „maèji kašalj“. A draži ovog sporta su upravo prepreke na stazi i borba s prirodom koja na kraju uvijek izaðe kao pobjednik.

- Kad startaš na utrci, nikad ne znaš što te oèekuje, da li potok, blato, pijesak ili nešto treæe. Zato je u enduru potreban timski rad. P o m o æ k o l e g a u v i j e k j e d o b r o d o š l a , p o j a š n j a v a

p r e d s j e d n i k k l u b a V l a d o Fabijanèiæ. Kao primjer navodi utrku u Maloj mlaki gdje je èest sluèaj da prije nego što vidiš blato budeš u njemu do struka.

Poligon Škuja za treninge

Buzetski vozaèi se dièe i raznolikošæu domaæeg terena koji prema njihovim rijeèima sadržava sve: kamenje, blato, potoke, travnate i mekane zemljane terene. Osim blagodati prirode, èlanovi EMK Buzet imaju i vlastiti poligon zvan „Škuja“. Njega su uredili ove godine, a smješten je ispod Griže. Saèinjen je od hard i soft dijelova, s cijelim nizom prepreka poput: guma, mostova, podvožnjaka, zidova, potoka…

Poligon je dugaèak 2,1

40 41

kilometar no postoje ambicije su da se on produži. Vozaèima poligon puno znaèi jer im ne služi samo za trening veæ i za stjecanje novog iskustva i usvajanje novih v ješ t ina , t im v iše š to je konkurencija unutar kluba toliko jaka da je praktièki svaka jurnjava stazom mini prvenstvo.

Ne znaju za strah

Avanturisti iz Buzeta odraðuju i lavovski posao oko organizacija utrka. Iza njih je veæ nekoliko

natjecanja za Prvenstvo Hrvatske i Internacionalni Enduro Kup te Alpe Adria prvenstvo, natjecanje u povodu Dana Grada Buzeta, Buzet brutal enduro, Velika nagrada Raèièkog Brijega i dr.

I dok ovaj sport neki smatraju ekstremnim, buzetski enduraši istièu kako je jedino još šah sigurniji. Kao razlog navode prosjeènu brzina kretanja vozila od oko 40 kilometara na sat stazama kojima posljednjih godina ni koza nije kroèila.

Èetiri mušketirkeVeseli èinjenica da se na

ovaj sport «pale» i žene. Tako EMK Buzet broji èetiri èlanice nježnijeg spola, koje aktivno sudjeluju na natjecanjima te ostvaruju zavidne rezultate.

Rijeè je o Eleni Fabijanèiæ, E leni Krbavèiæ , Renat i

Rostehar i Patriciji Krt. One se, obzirom na težinu sporta, jako dobro snalaze na ljubimcu s dva kotaèa. O njima, istièu u klubu, vode veliku brigu jer je ženski enduro tek u povojima, a treba istaæi i njihovu hrabrost.

Page 41: Buzetski list br. 8 (studeni 2010.)

Impres ivn im vožnjama zadivljuje veliki talent Marko Prodan. On se endurom bavi osmu godinu, a na utrkama nastupa od 2005 godine. Ako ga zdravlje posluži, kaže ovaj mladi Buzeæanin, tim se sportom namjerava baviti još dugi niz godina. Ljubav prema off road vožnji gaji otkako je bio klinac: roditelji su mu s deset godina kupili Tomosiæa koji, iako je bio namijenjen za vožnju po cesti, po cesti najmanje vozio. Redali su se zatim razni motori, a 2003. stigao je i pravi hard enduro motocikl.

Otada, kaže Marko, s motora n e s i l a z i . D o ka z d o b ro j uvježbanosti je pehar državnog prvaka, koji „prednjaèi“ u Markovoj prepunoj v itr ini nagrada i priznanja. Naime, u 2008. godini pobijedio je u klasi E1. Marko je i ove godine osigurao titulu prvaka Hrvatske, ali u klasi E2. Nedostaje mu još titula Alpe Adria Cupa u kojem je i ove godine drugoplasirani.

Adrenalin i borba koju doživljava na utrkama natjerali su mladiæa znanog po nadimku Rundo da se, osim na domaæim utrkama, natjeèe i diljem

Europe. Tako se ove godine okušao na utrci extrem endura Erzbergrodeo u Austriji, a s obzirom da je posao dobro „odradio“ tvrtka Red Bull Adria iz Zagreba sufinancirala mu je natjecanje na svjetski poznatom i jednom od najtežih relija pod nazivom „Red Bull Romaniacs“.

Kako Marko voli izazove,

poziv mu je došao kao dar s neba, a bio je to ujedno i njegov prvi nastup na reliju. Ovaj 29-godišnj i avanturist za utrku u Rumunjskoj, na kojoj

se natjecalo 172 vozaèa iz 27 zemalja, istièe kako je bila zahtjevna i iscrpljujuæa, pa je bilo i trenutaka kad je jednostavno htio odustati. No, hrabrili su ga i od toga odgovorili obitelj, cura i prateæi fotoreporter Damir Kovaèiæ. Reli je završio na odliènom 3. mjestu u klasi Expert Single.

Obožava izazove

Enduro je stil života, sport koji zahtjeva kombinaciju snage, koncentraciju, energiju, kondiciju i spremnost motora. O njemu se u Istri, pa i u Hrvatskoj donedavno znalo jako malo. Meðutim, osnivanjem Enduro motocross kluba „Buzet“ 2004. godine buduænost ovog sporta mijenja smjernice: postaje sve više prepoznatljiv i privlaèan mnogim novim talentima koji se u velikom broju prikljuèuju buzetskom klubu. Interes za ovaj sport, istièu u klubu, raste možda èak i previše te je veæ postao prevelik za amatersko vodstvo.

Višestruki državni prvaci

EMK Buzet danas broji stotinjak èlanova iz cijele Istre i 4 0 - a k a k t i v n i h v o z a è a rasporeðenih najviše u enduru disciplini, pa motocrossu i supercrossu. Takoðer, klub se

SPORT

Enduro motocross klub Buzet

SPORTAŠI NAADRENALINSKI POGONKoliko je klub zapravo jak potvrðuje èinjenica da u Hrvatskoj ima 80 licenciranih enduro vozaèa, a od toga je polovica èlanova buzetskog kolektiva.

Ana PISAKSnimio: Damir KOVAÈIÆ

p o n o s i i d e s e te ro è l a n i m pomlatkom.

U relativno kratkoj povijesti više se puta okitio titulom klupskog državnog prvaka, a iznjedrio je i mnoge državne prvake. I ove je godine ponovno najjaèi domaæi kolektiv: imat æe èak tri državna prvaka i nekoliko viceprvaka. Koliko je ekipa iz grada podno Æiæarije zapravo jaka, potvrðuje èinjenica da u Hrvatskoj ima 80 licenciranih enduro vozaèa, a od toga je polovica èlanova EMK Buzet.

Postali profesionalci

Tajnik kluba Emil Jurada kaže ka ko j e o s n i va n j e k l u b a doprinijelo discipliniranosti vozaèa. Oni sada voze po zadanim rutama, odnosno tamo gdje im je dozvoljeno pa se i svijest lokalnog stanovništva

promijenila. Osim toga, istièe Jurada, postali su iskusni vozaèi, profesionalci. Ono što su prije nekoliko godina gledali na Internetu sada bez problema odraðuju.

Toliko su napredovali da je gotovo nemoguæe vjerovati koliko se granice pomièu. Vožnja po z i d ov i m a i p o o g ro m n i m bagerskim gumama, što je nekada bi la nepremostiva prepreka i nepoznanica, danas je za njih „maèji kašalj“. A draži ovog sporta su upravo prepreke na stazi i borba s prirodom koja na kraju uvijek izaðe kao pobjednik.

- Kad startaš na utrci, nikad ne znaš što te oèekuje, da li potok, blato, pijesak ili nešto treæe. Zato je u enduru potreban timski rad. P o m o æ k o l e g a u v i j e k j e d o b r o d o š l a , p o j a š n j a v a

p r e d s j e d n i k k l u b a V l a d o Fabijanèiæ. Kao primjer navodi utrku u Maloj mlaki gdje je èest sluèaj da prije nego što vidiš blato budeš u njemu do struka.

Poligon Škuja za treninge

Buzetski vozaèi se dièe i raznolikošæu domaæeg terena koji prema njihovim rijeèima sadržava sve: kamenje, blato, potoke, travnate i mekane zemljane terene. Osim blagodati prirode, èlanovi EMK Buzet imaju i vlastiti poligon zvan „Škuja“. Njega su uredili ove godine, a smješten je ispod Griže. Saèinjen je od hard i soft dijelova, s cijelim nizom prepreka poput: guma, mostova, podvožnjaka, zidova, potoka…

Poligon je dugaèak 2,1

40 41

kilometar no postoje ambicije su da se on produži. Vozaèima poligon puno znaèi jer im ne služi samo za trening veæ i za stjecanje novog iskustva i usvajanje novih v ješ t ina , t im v iše š to je konkurencija unutar kluba toliko jaka da je praktièki svaka jurnjava stazom mini prvenstvo.

Ne znaju za strah

Avanturisti iz Buzeta odraðuju i lavovski posao oko organizacija utrka. Iza njih je veæ nekoliko

natjecanja za Prvenstvo Hrvatske i Internacionalni Enduro Kup te Alpe Adria prvenstvo, natjecanje u povodu Dana Grada Buzeta, Buzet brutal enduro, Velika nagrada Raèièkog Brijega i dr.

I dok ovaj sport neki smatraju ekstremnim, buzetski enduraši istièu kako je jedino još šah sigurniji. Kao razlog navode prosjeènu brzina kretanja vozila od oko 40 kilometara na sat stazama kojima posljednjih godina ni koza nije kroèila.

Èetiri mušketirkeVeseli èinjenica da se na

ovaj sport «pale» i žene. Tako EMK Buzet broji èetiri èlanice nježnijeg spola, koje aktivno sudjeluju na natjecanjima te ostvaruju zavidne rezultate.

Rijeè je o Eleni Fabijanèiæ, E leni Krbavèiæ , Renat i

Rostehar i Patriciji Krt. One se, obzirom na težinu sporta, jako dobro snalaze na ljubimcu s dva kotaèa. O njima, istièu u klubu, vode veliku brigu jer je ženski enduro tek u povojima, a treba istaæi i njihovu hrabrost.

Page 42: Buzetski list br. 8 (studeni 2010.)

SPORT OD BROJA DO BROJA

Buzetski list 42 Buzetski list43

SPORT

Pov i j e s n i i s ko r a k u e u ro p s k a nadmetanja rukometaši Buzeta imali su prilike napraviti pred svojom publikom nakon to im je Europska rukometna federacija (EHF) potvrdila domaæinstvo predturnira Challenge Cupa, koji se održao od 1. do 3. listopada, a domaæini su manifestaciju pretvorili u pravu rukometnu feštu, kojom su ostali oduševljeni i svi sudionici natjecanja. Trodnevni bogat rukometni program dodatno je zaèinjen pobjedom buzetskih rukometaša, koji su u tri dana ostvarili stopostotni uèinak i zasluženo natjecanje završili kao prvoplasirana momèad, ispred kvalitetnog ukrajinskog Polytechnika, ambicioznog irskog Dublin Internationala te simpatiène i vesele momèadi Olympia Handballa iz Londona.

Poèeli s „treninzima“

Iako su po kvaliteti protivnika u prva dva dana utakmice koristile prvenstveno kao zagrijavanje momèadi i moguænost treneru

EHF Challenge Cup

RUKOMETAŠIU EUROPSKOMDRUŠTVU Bogat rukometni program dodatno je zaèinjen pobjedom buzetskih

rukometaša, koji su u tri dana ostvarili stopostotni uèinak.

Siniša ŽULIÆ

Mariju Sirotiæu da u europskoj premijeri priliku da mladim nadarenim buzetskim rukometašima, koji su svoju minutažu na terenu odlièno iskoristili zabilježivši svoje prve europske golove, u treæem susretu protiv ukrajinskog Polytechnika, koji je odluèivao o pobjedniku turnira, Sirotiæ nije ništa htio prepustiti sluèaju te je na teren poslao svoju najbolju postavu.

Unatoè oèekivanju vrlo teške i neizvjesne borbe, buzetski su rukometaši u ranoj fazi susreta dali do znanja kako su naumili ovo natjecanje završiti kao prvoplasirana momèad. Poletnom igrom u napadu i sigurnom izvedbom u obrambenim zadacima pobjeda Buzeæana niti u jednom trenutku nije dolazila u pitanje.

Organizacija na nivou Europe

Buzeæani su se svojski potrudili da svoj povijesni iskorak u Europu organiziraju na najbolji moguæi naèin. Osim same sportske manifestacije pobrinuli su se i za prateæe

sadržaje koji su obogatili program buzetskog rukometnog vikenda.

Po završetku turn i ra u šatoru postavljenom uz dvoranu prireðena je sveèanost za sve sudionike turnira, a cijela je veèer zaslaðena tortom, koju su simbolièki prerezali delegat natjecanja Kamer Metalari iz Makedonije te kapetani èetiriju momèadi sudionica. Feštalo se do kasno u noæ, a uz simpatiène Engleze i Irce oduška su si posljednju veèer dali i strogo ozbiljni Ukrajinci, unatoè tome što im je domaæa momèad pomrsila raèune te ih umjesto u sto kilometara njima udaljeno Zaporožje, poslala na drugu stranu europskog kontinenta, u Portugal.

Buzetska publika takoðer se iskazala u sva tri dana. Prepuna dvorana doèekala je svaki susret buzetske momèadi, a i u susretima kada na parketu nisu bili njihovi ljubimci, ljubitelji rukometa došli su dati podršku ostalim ekipama.

Prijelazni pehar meðunarodnog trofeja „Viribus Unitis“ u trajnom je vlasništvu ekipe Hrvatskog èasnièkog zbora iz Buzeta u sastavu: Goran Vuèiæ i

Marin Radešiæ. Naime, Vuèiæ i Radešiæ i ove su se godine na vojno-sportskoj manifestaciji pokazali kao najbolji par, te osvojili visokih 817 bodova što im je bilo dovoljno za treæu uzastopnu pojedu na turniru.

Na deseto j vo jno-sportskoj manifestaciji održanoj u Puli predstavila se još jedna buzetska èasnièka ekipa: Dario Solocki Matiæ i Ivan Kolik.

U organizaciji Biciklistièkog kluba „Buzet“ u srpnju je u Sv. Martinu održana utrka hrvatskog prvenstva u brdsko biciklistièkom krosu „XC Buzet – Pinguentina 2010“. Od domaæih vozaèa titulom državnog prvaka okitio se Saša Vidoviæ. On je osvojio prvo mjesto u kategoriji sport.

Umjesto oèekivane vruæine, vozaèe u kotlini podno Æiæarije doèekala je blatnjava i skliska trasa. Èak su i gromovi ostavili traga na dvama sudionicima, kojima sreæom, nakon udara nije bilo ništa. No, unatoè svim vremenskim (ne)prilikama utrka je bila uspješna, a buzetski su vozaèi ostvarili lijepe rezultate. Odliènim 2. mjestom u kategoriji rekreativci istaknuo se Aleš Nežiæ iz Roèa. Na utrci je ukupno sudjelovalo 150 biciklista.

Èetrdeset i tri pilota iz Hrvatske i Slovenije u srpnju su poletjela s uzletišta Raspadalica u povodu održavanja Prvenstva Hrvatske u slobodnom preletu 11. Istra open. O r g a n i z a t o r t e s p o r t s k e manifestacije i ovog je puta Klub slobodnog letenja „Tiæi“ iz Buzeta.

Nebeskim visinama su jedrili i piloti domaæeg kluba: Andrija Medica iz Buzeta i Robert Zec iz Buja. Medica je osvojio 31. mjesto, a Zec 14. poziciju.

Od samog su poèetka sezone bili favoriti, a tri kola prije kraja prvenstva osigurali i najprestižniju titulu domaæeg natjecanja: boæari „Trio Buzeta“ osvojili su treæi uzastopni naslov klupskog prvaka Hrvatske.

Najbolju boæarsku ekipu u 2010. godini èinili su: Bojan Novak (kapetan), Dinko Beakoviæ (trener i igraè), Roland Marèelja, Aleš Borènik, Anže Petriè, Marko Beakoviæ, Marino Križmaniæ, Gianfranco Santoro, Alen Guštin, te Milan Pavliè (predsjednik), Branko Ratoša (potpredsjednik), Dario Flego (voditelj) i Denis Poniš (tajnik).

Trio Buzet obranio naslov prvaka

Pehar u trajnom vlasništvu

Sredinom rujna u buzetskoj gradskoj vijeænici održana je sveèanost uruèenja novèane potpore koju Hrvatski olimpijski odbor i Hrvatska lutrija

dodjeljuju rukometnom klubu «Buzet». U ime kluba, èek u iznosu od 34.163,25 kuna preuzeo je mlaði kadet Arian Bašiæ.

Potpora rukometašima

Saša Vidoviæ državni prvak Istra Open

Page 43: Buzetski list br. 8 (studeni 2010.)

SPORT OD BROJA DO BROJA

Buzetski list 42 Buzetski list43

SPORT

Pov i j e s n i i s ko r a k u e u ro p s k a nadmetanja rukometaši Buzeta imali su prilike napraviti pred svojom publikom nakon to im je Europska rukometna federacija (EHF) potvrdila domaæinstvo predturnira Challenge Cupa, koji se održao od 1. do 3. listopada, a domaæini su manifestaciju pretvorili u pravu rukometnu feštu, kojom su ostali oduševljeni i svi sudionici natjecanja. Trodnevni bogat rukometni program dodatno je zaèinjen pobjedom buzetskih rukometaša, koji su u tri dana ostvarili stopostotni uèinak i zasluženo natjecanje završili kao prvoplasirana momèad, ispred kvalitetnog ukrajinskog Polytechnika, ambicioznog irskog Dublin Internationala te simpatiène i vesele momèadi Olympia Handballa iz Londona.

Poèeli s „treninzima“

Iako su po kvaliteti protivnika u prva dva dana utakmice koristile prvenstveno kao zagrijavanje momèadi i moguænost treneru

EHF Challenge Cup

RUKOMETAŠIU EUROPSKOMDRUŠTVU Bogat rukometni program dodatno je zaèinjen pobjedom buzetskih

rukometaša, koji su u tri dana ostvarili stopostotni uèinak.

Siniša ŽULIÆ

Mariju Sirotiæu da u europskoj premijeri priliku da mladim nadarenim buzetskim rukometašima, koji su svoju minutažu na terenu odlièno iskoristili zabilježivši svoje prve europske golove, u treæem susretu protiv ukrajinskog Polytechnika, koji je odluèivao o pobjedniku turnira, Sirotiæ nije ništa htio prepustiti sluèaju te je na teren poslao svoju najbolju postavu.

Unatoè oèekivanju vrlo teške i neizvjesne borbe, buzetski su rukometaši u ranoj fazi susreta dali do znanja kako su naumili ovo natjecanje završiti kao prvoplasirana momèad. Poletnom igrom u napadu i sigurnom izvedbom u obrambenim zadacima pobjeda Buzeæana niti u jednom trenutku nije dolazila u pitanje.

Organizacija na nivou Europe

Buzeæani su se svojski potrudili da svoj povijesni iskorak u Europu organiziraju na najbolji moguæi naèin. Osim same sportske manifestacije pobrinuli su se i za prateæe

sadržaje koji su obogatili program buzetskog rukometnog vikenda.

Po završetku turn i ra u šatoru postavljenom uz dvoranu prireðena je sveèanost za sve sudionike turnira, a cijela je veèer zaslaðena tortom, koju su simbolièki prerezali delegat natjecanja Kamer Metalari iz Makedonije te kapetani èetiriju momèadi sudionica. Feštalo se do kasno u noæ, a uz simpatiène Engleze i Irce oduška su si posljednju veèer dali i strogo ozbiljni Ukrajinci, unatoè tome što im je domaæa momèad pomrsila raèune te ih umjesto u sto kilometara njima udaljeno Zaporožje, poslala na drugu stranu europskog kontinenta, u Portugal.

Buzetska publika takoðer se iskazala u sva tri dana. Prepuna dvorana doèekala je svaki susret buzetske momèadi, a i u susretima kada na parketu nisu bili njihovi ljubimci, ljubitelji rukometa došli su dati podršku ostalim ekipama.

Prijelazni pehar meðunarodnog trofeja „Viribus Unitis“ u trajnom je vlasništvu ekipe Hrvatskog èasnièkog zbora iz Buzeta u sastavu: Goran Vuèiæ i

Marin Radešiæ. Naime, Vuèiæ i Radešiæ i ove su se godine na vojno-sportskoj manifestaciji pokazali kao najbolji par, te osvojili visokih 817 bodova što im je bilo dovoljno za treæu uzastopnu pojedu na turniru.

Na deseto j vo jno-sportskoj manifestaciji održanoj u Puli predstavila se još jedna buzetska èasnièka ekipa: Dario Solocki Matiæ i Ivan Kolik.

U organizaciji Biciklistièkog kluba „Buzet“ u srpnju je u Sv. Martinu održana utrka hrvatskog prvenstva u brdsko biciklistièkom krosu „XC Buzet – Pinguentina 2010“. Od domaæih vozaèa titulom državnog prvaka okitio se Saša Vidoviæ. On je osvojio prvo mjesto u kategoriji sport.

Umjesto oèekivane vruæine, vozaèe u kotlini podno Æiæarije doèekala je blatnjava i skliska trasa. Èak su i gromovi ostavili traga na dvama sudionicima, kojima sreæom, nakon udara nije bilo ništa. No, unatoè svim vremenskim (ne)prilikama utrka je bila uspješna, a buzetski su vozaèi ostvarili lijepe rezultate. Odliènim 2. mjestom u kategoriji rekreativci istaknuo se Aleš Nežiæ iz Roèa. Na utrci je ukupno sudjelovalo 150 biciklista.

Èetrdeset i tri pilota iz Hrvatske i Slovenije u srpnju su poletjela s uzletišta Raspadalica u povodu održavanja Prvenstva Hrvatske u slobodnom preletu 11. Istra open. O r g a n i z a t o r t e s p o r t s k e manifestacije i ovog je puta Klub slobodnog letenja „Tiæi“ iz Buzeta.

Nebeskim visinama su jedrili i piloti domaæeg kluba: Andrija Medica iz Buzeta i Robert Zec iz Buja. Medica je osvojio 31. mjesto, a Zec 14. poziciju.

Od samog su poèetka sezone bili favoriti, a tri kola prije kraja prvenstva osigurali i najprestižniju titulu domaæeg natjecanja: boæari „Trio Buzeta“ osvojili su treæi uzastopni naslov klupskog prvaka Hrvatske.

Najbolju boæarsku ekipu u 2010. godini èinili su: Bojan Novak (kapetan), Dinko Beakoviæ (trener i igraè), Roland Marèelja, Aleš Borènik, Anže Petriè, Marko Beakoviæ, Marino Križmaniæ, Gianfranco Santoro, Alen Guštin, te Milan Pavliè (predsjednik), Branko Ratoša (potpredsjednik), Dario Flego (voditelj) i Denis Poniš (tajnik).

Trio Buzet obranio naslov prvaka

Pehar u trajnom vlasništvu

Sredinom rujna u buzetskoj gradskoj vijeænici održana je sveèanost uruèenja novèane potpore koju Hrvatski olimpijski odbor i Hrvatska lutrija

dodjeljuju rukometnom klubu «Buzet». U ime kluba, èek u iznosu od 34.163,25 kuna preuzeo je mlaði kadet Arian Bašiæ.

Potpora rukometašima

Saša Vidoviæ državni prvak Istra Open

Page 44: Buzetski list br. 8 (studeni 2010.)

Prvo natjecanjepredškolske djece u plivanju

ZA ZLATO PLIVALIKAO RIBICE

Unatoè tome što su neki bili brži, odlièjem su se u konaènici okitili svi, a nagraðeni su i slatkišima.

Ana PISAK

Pravilno dišu i plutaju, razvili su baziènu motoriku i svladali osnovne vještine plivanja. Da sve to znaju, dokazali su na prvom natjecanju u plivanju o t v o r e n o g k a r a k t e r a predškolske djece u povijesti Buzeta, održanom sredinom lipnja na bazenu u Istarskim toplicama.

R i jeè je o t r idesetak mališana buzetskog Djeèjeg vrtiæa Grdelin, koji su se za medalju zlatnog sjaja borili svim snagama. Unatoè tome što su neki bili brži, odlièjem su se u konaènici okitili svi, a nagraðeni su i slatkišima.

Dobar uvod u ljeto

- Kao vanjski suradnik vrtiæa napravila sam anketu i odazvala su se djeca iz svih grupa. Nije bilo važno posjeduju li rekvizite, ili ne. Èak su se odazvali i oni najmanji koji još ne znaju plivati. S obzirom da je prvi put na

p o d r u è j u G r a d a Buzeta organizirano natjecanje u plivanju, v e l i k o m i j e zadovoljstvo što su svoju djecu došli bodriti i roditelji, ponosna je uèiteljica t j e l e s n e ku l t u r e buzetske osnovne škole Biserka Juretiæ, koja tijekom školske godine u Istarskim toplicama vodi školu plivanja.

Kako je veæina sudionika natjecanja tijekom školske godine pohaðala i školu pl ivanja, l ipanjsko im je natjecanje bila prigoda da pokažu usvojene tehnike i vještine te dobar uvod u ljetne radosti.

Bolje od mora

- Škola plivanja za moju kæerku znaèi puno jer je nauèila

plivati, prihvatit poraze i pobjede. Oduvijek je voljela plivati, ali sad to èini s više entuzijazma, rekla nam je Sonja Prodan Nežiæ.

Školom je zadovoljna i Branka Flego. Kaže kako su joj djeca nauèila pravilnu tehniku plivanja, a na bazen dolaze jednom tjedno po sat i pol vremena.

- Plivam lijepo, s ruèicama.

Voda mi nikad ne ide u nos i u usta. Najviše volim skakati „na iglu“ i igrati se s prijateljicom Laurom. Više volim plivati u bazenu nego u moru, kaže èetverogodišnja Aurora Vivoda.

Igre u vodi

- Igramo se i skaèemo u vodu, lopticu ne bacamo jer smo veæ velike, objašnjava Laura Prelac kojoj su takoðer èetiri godine dok pojašnjava kako provodi vrijeme s prijateljicama na bazenu.

Kevin Hervatin, star pet godina, pliva leðno. U vodi se igra lopticama i ne boji se da æe se potopiti.

Sedmogodišnji Aleks Krulèiæ najviše voli „plivati rukama“. Plivati zna veæ duže vrijeme. Nauèili su ga roditelji i brat. Na bazenu ima puno prijatelja s kojima se rado druži i igra. Ponekad ih smoèi pa mu oni vrate, no sve je to, kaže, dio igre. Zato nosi i naoèale kako mu voda ne bi ušla u osjetljive oèi.

- Rukavice više ne koristim jer su one samo za male bebe, zakljuèio je Aleks.

Buzetski list45

SPORT OD BROJA DO BROJA OBRAZOVANJE

Iza Auto moto kluba Buzet još je jedno izdanje Europsko prvenstvo u brdskim auto utrkama „29. Buzetski dani“. Najstarija brdska automobilistièka manifestacija na domaæim prostorima i ovoga je rujna u grad oktana privukla zavidan broj vozaèa, njih gotovo 160, iz 12 europskih zemalja.

Pobjedu je odnio Èeh Janik Vaclav. Stazom od Mosta do Penièiæa jurilo je i 15-ak domaæih vozaèa: Valter Nežiæ, Manuel Kodelja, Bojan Krota, Viliam Prodan, Saša Èerneka, Miroslav Poljak, Denis Sandalj, Dujko Grèiæ, Zoran Vidmar, Nino Andrejeviæ, Dalibor Franoliæ, Enver Prodan, Ivan Sinèiæ...

Ugodno iznenaðuje je brojka od sedam tisuæa gledatelja s obzirom na snažnu kišu koja je tog vikenda Istru gotovo potopila.

AMK Buzet je ponovo dokazao kako opravdano veæ godinama nosi titulu najboljeg organizatora brdskih auto utrka jer je i ovoga puta uspješno odradio lavovski i nimalo lak posao. U prilog tome ide i podatak da je klub kupio èizme i èarape za svoje suce i redare kako bi im unatoè potocima vode noge bile na suhom.

Vaclav Janik najbrži

Dva memorijalaAuto klub Buzet Autosport sredinom je

srpnja u Sv. Ivanu organizirao autoslalom utrku «Memorijal Mladen Žuliæ». Utrka se bodovala za Prvenstvo Regije Zapad, koja obuhvaæa èetiri županije. U konkurenciji 50-ak

m a j s t o r a m e ð u èunjevima slavio je domaæi vozaè Sanjin P r o d a n i s p r e d D o n a l d a Milokanoviæa iz AMK Skok Racing i svog k lupskog ko lege Nina Andrejeviæa.

Petnaestak dana kasnije na poligonu Bršæak kod Roèa održana je jedinstvena autocross utrka u Istri „1. Memorijal Moreno Komar“. I ovaj se sportski dogaðaj bodovao za Prvenstvo Regije Zapad. Boje domaæina su branili: Romeo Vivoda (1. mj. kl.2), Patrik

Vivoda (3. mj. kl.4), Dragan Sergo (5. mj. kl. 4), Renis Šavko (3. mj. kl.6), Rino Paladin (1. mj. kl.7), Robert Slaviæ (2. mj. kl. 7) i Kristijan Klariæ (3. mj. kl. 7). Buzet Autosport osvojio je i klupsko prvo mjesto.

U sklopu autocrossa, a u pauzama izmeðu kvalifikacijskih vožnji i finala, po prvi put je održana i enduro utrka. Okupilo se 15-ak enduraša pretežito iz EMK Buzet. Svi motoristi su startali odjednom i odvozili 9 krugova, što je dalo dodatnu draž toj manifestaciji. Najbrži je bio Mikele Krbavèiæ pa Manuel Èerneka, dok je na treæoj poziciji završio Mišel Buršiæ. (A. Pisak)

godina najbolji je Jan Klariæ, a u kategoriji do 15 godina Arian Bašiæ. U kategoriji mini tenisa slavio je Dado Šestan.

Arian Bašiæ, Jan Klariæ i Dado Šestan su pobjednici u svojim kategorijama teniskog turnira održanog u povodu proslave Dana Grada Buzeta. Osim mlaðih Buzeæana, snagu su odmjerili i oni malo stariji. U polufinalnom susretu Zoran Greblo svladao je Darka Èernehu rezultatom 4/6, 6/4, 6/1, dok je pobjednik utješnog turnira, u kojem se bore tenisaèi koji su ispali u prvom krugu, Mersudin Omiæ.

Tradicionalno, ove je godine održano i prvenstvo škole tenisa. U kategoriji do 11

Teniske nade

Buzetski list 44

Page 45: Buzetski list br. 8 (studeni 2010.)

Prvo natjecanjepredškolske djece u plivanju

ZA ZLATO PLIVALIKAO RIBICE

Unatoè tome što su neki bili brži, odlièjem su se u konaènici okitili svi, a nagraðeni su i slatkišima.

Ana PISAK

Pravilno dišu i plutaju, razvili su baziènu motoriku i svladali osnovne vještine plivanja. Da sve to znaju, dokazali su na prvom natjecanju u plivanju o t v o r e n o g k a r a k t e r a predškolske djece u povijesti Buzeta, održanom sredinom lipnja na bazenu u Istarskim toplicama.

R i jeè je o t r idesetak mališana buzetskog Djeèjeg vrtiæa Grdelin, koji su se za medalju zlatnog sjaja borili svim snagama. Unatoè tome što su neki bili brži, odlièjem su se u konaènici okitili svi, a nagraðeni su i slatkišima.

Dobar uvod u ljeto

- Kao vanjski suradnik vrtiæa napravila sam anketu i odazvala su se djeca iz svih grupa. Nije bilo važno posjeduju li rekvizite, ili ne. Èak su se odazvali i oni najmanji koji još ne znaju plivati. S obzirom da je prvi put na

p o d r u è j u G r a d a Buzeta organizirano natjecanje u plivanju, v e l i k o m i j e zadovoljstvo što su svoju djecu došli bodriti i roditelji, ponosna je uèiteljica t j e l e s n e ku l t u r e buzetske osnovne škole Biserka Juretiæ, koja tijekom školske godine u Istarskim toplicama vodi školu plivanja.

Kako je veæina sudionika natjecanja tijekom školske godine pohaðala i školu pl ivanja, l ipanjsko im je natjecanje bila prigoda da pokažu usvojene tehnike i vještine te dobar uvod u ljetne radosti.

Bolje od mora

- Škola plivanja za moju kæerku znaèi puno jer je nauèila

plivati, prihvatit poraze i pobjede. Oduvijek je voljela plivati, ali sad to èini s više entuzijazma, rekla nam je Sonja Prodan Nežiæ.

Školom je zadovoljna i Branka Flego. Kaže kako su joj djeca nauèila pravilnu tehniku plivanja, a na bazen dolaze jednom tjedno po sat i pol vremena.

- Plivam lijepo, s ruèicama.

Voda mi nikad ne ide u nos i u usta. Najviše volim skakati „na iglu“ i igrati se s prijateljicom Laurom. Više volim plivati u bazenu nego u moru, kaže èetverogodišnja Aurora Vivoda.

Igre u vodi

- Igramo se i skaèemo u vodu, lopticu ne bacamo jer smo veæ velike, objašnjava Laura Prelac kojoj su takoðer èetiri godine dok pojašnjava kako provodi vrijeme s prijateljicama na bazenu.

Kevin Hervatin, star pet godina, pliva leðno. U vodi se igra lopticama i ne boji se da æe se potopiti.

Sedmogodišnji Aleks Krulèiæ najviše voli „plivati rukama“. Plivati zna veæ duže vrijeme. Nauèili su ga roditelji i brat. Na bazenu ima puno prijatelja s kojima se rado druži i igra. Ponekad ih smoèi pa mu oni vrate, no sve je to, kaže, dio igre. Zato nosi i naoèale kako mu voda ne bi ušla u osjetljive oèi.

- Rukavice više ne koristim jer su one samo za male bebe, zakljuèio je Aleks.

Buzetski list45

SPORT OD BROJA DO BROJA OBRAZOVANJE

Iza Auto moto kluba Buzet još je jedno izdanje Europsko prvenstvo u brdskim auto utrkama „29. Buzetski dani“. Najstarija brdska automobilistièka manifestacija na domaæim prostorima i ovoga je rujna u grad oktana privukla zavidan broj vozaèa, njih gotovo 160, iz 12 europskih zemalja.

Pobjedu je odnio Èeh Janik Vaclav. Stazom od Mosta do Penièiæa jurilo je i 15-ak domaæih vozaèa: Valter Nežiæ, Manuel Kodelja, Bojan Krota, Viliam Prodan, Saša Èerneka, Miroslav Poljak, Denis Sandalj, Dujko Grèiæ, Zoran Vidmar, Nino Andrejeviæ, Dalibor Franoliæ, Enver Prodan, Ivan Sinèiæ...

Ugodno iznenaðuje je brojka od sedam tisuæa gledatelja s obzirom na snažnu kišu koja je tog vikenda Istru gotovo potopila.

AMK Buzet je ponovo dokazao kako opravdano veæ godinama nosi titulu najboljeg organizatora brdskih auto utrka jer je i ovoga puta uspješno odradio lavovski i nimalo lak posao. U prilog tome ide i podatak da je klub kupio èizme i èarape za svoje suce i redare kako bi im unatoè potocima vode noge bile na suhom.

Vaclav Janik najbrži

Dva memorijalaAuto klub Buzet Autosport sredinom je

srpnja u Sv. Ivanu organizirao autoslalom utrku «Memorijal Mladen Žuliæ». Utrka se bodovala za Prvenstvo Regije Zapad, koja obuhvaæa èetiri županije. U konkurenciji 50-ak

m a j s t o r a m e ð u èunjevima slavio je domaæi vozaè Sanjin P r o d a n i s p r e d D o n a l d a Milokanoviæa iz AMK Skok Racing i svog k lupskog ko lege Nina Andrejeviæa.

Petnaestak dana kasnije na poligonu Bršæak kod Roèa održana je jedinstvena autocross utrka u Istri „1. Memorijal Moreno Komar“. I ovaj se sportski dogaðaj bodovao za Prvenstvo Regije Zapad. Boje domaæina su branili: Romeo Vivoda (1. mj. kl.2), Patrik

Vivoda (3. mj. kl.4), Dragan Sergo (5. mj. kl. 4), Renis Šavko (3. mj. kl.6), Rino Paladin (1. mj. kl.7), Robert Slaviæ (2. mj. kl. 7) i Kristijan Klariæ (3. mj. kl. 7). Buzet Autosport osvojio je i klupsko prvo mjesto.

U sklopu autocrossa, a u pauzama izmeðu kvalifikacijskih vožnji i finala, po prvi put je održana i enduro utrka. Okupilo se 15-ak enduraša pretežito iz EMK Buzet. Svi motoristi su startali odjednom i odvozili 9 krugova, što je dalo dodatnu draž toj manifestaciji. Najbrži je bio Mikele Krbavèiæ pa Manuel Èerneka, dok je na treæoj poziciji završio Mišel Buršiæ. (A. Pisak)

godina najbolji je Jan Klariæ, a u kategoriji do 15 godina Arian Bašiæ. U kategoriji mini tenisa slavio je Dado Šestan.

Arian Bašiæ, Jan Klariæ i Dado Šestan su pobjednici u svojim kategorijama teniskog turnira održanog u povodu proslave Dana Grada Buzeta. Osim mlaðih Buzeæana, snagu su odmjerili i oni malo stariji. U polufinalnom susretu Zoran Greblo svladao je Darka Èernehu rezultatom 4/6, 6/4, 6/1, dok je pobjednik utješnog turnira, u kojem se bore tenisaèi koji su ispali u prvom krugu, Mersudin Omiæ.

Tradicionalno, ove je godine održano i prvenstvo škole tenisa. U kategoriji do 11

Teniske nade

Buzetski list 44

Page 46: Buzetski list br. 8 (studeni 2010.)

Uèenici 6. b razreda su 24. svibnja 2010. godine obilježili Svjetski dan parkova. Razredni projekt "Parkovi" sastojao se od dva dijela. U prvom dijelu uèenici su obišli parkove u Buzetu te uvidjeli njihove pozitivne i negativne strane. Na toj su osnovi izradili plakat. Drugi dio sastojao se od izrade rekvizita za tzv. performans pa su na satovima razrednoga odjela izraðivali cvjetove od kartona i hamera koje su "posadili" u školskom dvorištu. (K. PAVLETIÆ PRODAN)

Dan parkova

Humanitarna akcija »Knjižnièari knjižnici«

SLIKOVNICEZA SLIJEPU DJECU

Djeca su bila oduševljena idejom o izradi slikovnica za slijepe i slabovidne i radila su na njima svakodnevno.

Na prijedlog Korine Udine, voditeljice Županijskog struènog vijeæa školskih knjižnièara Primorsko-goranske županije i školske knjižnièarke u OŠ „Kostrena“, uèenici OŠ „Vazmoslav Gržalja“ ukljuèili su se u humanitarnu akciju „Taktilne slikovnice za slabovidnu djecu“.

Tako je 55 uèenika nižih razreda produženog boravka zajedno s uèiteljicama Teom Marmiliæ, Elenom Rabak i Lenom Vodopija izradilo 17 taktilnih slikovnica, osmišljenim tako da se u njima sve može opipati prstima. Izrada slikovnica trajala je nešto više od mjesec dana, a izložba hvalevrijednih i edukativnih radova uprilièena je 13. svibnja ove godine u buzetskoj školskoj knjižnici.

Ana PISAKFoto: OŠ "Vazmoslav GRŽALJA"

Knjižnièarkina inicijativa

Realizacija ovog projekta krenula je od buzetske osnovnoškolske knjižnièarke Mirjane Krbvaèiæ, na èiju je adresu prijedlog o suradnji i stigao. U dogovoru s uèiteljicama produženog boravka ideja je s entuzijazmom prihvaæena, pa se krenulo u stvaranje novih posve drugaèijih i zahtjevnih slikovnica. Krbavèiæ kaže kako se izradom takvih slikovnica senzibiliziralo djecu na razlièitost, toleranciju, na èuvanju svog zdravlja i pomoæi onima kojima je pomoæ potrebna.

Najteže naæi temu

Meðutim, projekt se ne bi realizirao da rukave nisu zasukale i uèiteljice.

- Djeca su bila oduševljena idejom o izradi

slikovnica za slijepe i slabovidne. To je bilo za njih nešto novo i jako im se svidjelo, posebno Braillevo pismo. Radili smo puno i to svaki dan. Najveæi problem je bio izabrati temu jer je i za nas uèiteljice to bilo nešto novo i izazovno. Vjerojatno kad bi ponovo radili bilo bi puno lakše, no važno je da se kod djece razvila empatija i da su oni prihvatili pomoæ njihovim vršnjacima koji ne mogu vidjeti kao što oni vide, rekla nam je uèiteljica Marmiliæ.

Slikovnice darovane

Inaèe, knjižnica za slabovidnu djecu kojoj su darovane slikovnice nalazi se u OŠ „Peæine“ u Rijeci, otvorena je 2005. godine i ima 25 korisnika. Djeèji radovi buzetskih osnovaca korisnicima æe uveliko pomoæi u odrastanju i edukaciji.

Buzetski list 46 Buzetski list47

OBRAZOVANJE

Borna Greblo, 3. bJa sam napisala prièu „Djeèak Zvrk“. Prièu

sam prepisala na tvrdi papir i ilustrirala. Pomogle su mi prijateljice. Slikovnicu smo zatim poslali u Rijeku u knjižnicu za slabovidnu djecu. Slijepe i slabovidne osobe moju prièu neæe moæi proèitati. Zato æe je netko prepisati na brajicu. To je abeceda za slijepe i slabovidne. Slikovnicu sam ilustrirala kartonom i drugim tvrdim materijalima jer se djeca koja lošije vide služe opipom. I ja bi voljela nauèiti brajicu u sluèaju da mi zatreba, ali i kako bih mogla pomoæi drugima.

Katrin Mrakoviæ, 3. aNapisala sam prièu o ljubièici. Ljubièica je

htjela spavati, a sunce se htjelo igrati s njom. Onda je ljubièica prihvatila igru. Prièu sam ilustrirala raznim materijala: vunom, krep papirom i dr. Te sam predmete upotrijebila da bi ih slabovidna djeca mogla opipat i skužit što je nacrtano. Kad je uèiteljica rekla da æemo izraðivati slikovnice bila sam presretna.

Andrea Flego, 2. aU mojoj slikovnici se nalaze zagonetke i

dinosauri. Slijepe osobe zagonetke æe odgonetnut pomoæu opipa. Moji vršnjaci koji ne vide drukèiji su od mene. One ne mogu same raditi što i ja. Primjerice, ne mogu stajati na cesti i vidjeti automobile. Zato im ljudi koji vide moraju pomoæi.

Ernest Nežiæ, 2. b Slijepoj i slabovidnoj djeci je teško nacrtati

kružnicu. Oni nemaju iste knjige kao mi, njima sve piše na brajici. Njihove knjige su triput deblje jer su napravljene od kartona.

Marin Mikolj, 2. b Sudjelovao sam u izradi slikovnice o

dinosaurima. Sretan sam što æe slijepe osobe upoznati tu vrstu životinja zahvaljujuæi mojoj slikovnici.

Melani Kajin, 3. bDjeca koja loše vide mogu dobro nauèiti èitati

samo što se koriste posebnom abecedom, napravljenom od toèkica. Pri uèenju im pomažu uèitelji, vršnjaci i roditelji. Kad bi vidjela slijepu osobu pomogla bih joj da prijeðe cestu.

Karla Jakac, 1. a„Suprotnost kao noæ i dan“ to je bila tema

moje slikovnice. Noæ i dan zato jer slijepe osobe ne vide ni po danu, ni u mraku. Osobe koje dobro ne vide trebale bi iæi kod doktora kako bi im dao naoèale.

Noell Paladin, 3. bLjudi koji ne vide èitaju prstima, na dodir. Oni

imaju bolje razvijene jagodice i idu u posebne škole. Kad nešto kupuju, novèanice prepoznaju po nekim posebnim znakovima.

Sara Iva Merliæ, 1. bJednog dana smo ja i mama šetale i vidjele

slijepca Mladena Juradu i njegovog psa. Pas se zaustavio i nije htio preko ceste. Onda je Mladen zamolio mamu da mu pomogne prijeæi preko ceste. Mama mu je pomogla.

Matea Benèiæ, 1. bSlijepe osobe ne mogu živjeti same. Mogle bi

se udariti ili zapet. One koji imaju psa lakše se snalaze. Voljela bi pomoæ slijepim osobama i nauèiti ih našu abecedu. Slijepe osobe mogu kao i mi biti sretne, mogu imati djecu, veseliti se.

Jana Marinac, 1. bI slijepe osobe mogu biti uredne i èiste. I one

idu kod frizera. Radila sam na slikovnici o odjeæi kako bi slijepa djeca imala odakle nauèili o odjevnim predmetima.

Dominik Krušvar, 1. bOsobe postanu slijepe ako dožive nesreæu, a

mogu se takve i roditi. Stariji ljudi lošije vide pa im je potrebna pomoæ njihove djece i unuka. Moj djed nosi naoèale. Ako ih ne nosi slabije vidi èitati.

Anamarija Guzijan, 3. aU listu“Smib“ smo tražili prièu koju bi kasnije

obradili i prilagodili. Našli smo prièu o bakinom kruhu koja nije bila preduga i previše komplicirana. Tu smo prièu iskoristili za izradu slikovnice.

Ana Ivanèiæ, 1. aNosim naoèale jer lošije vidim, ali to mi ne

smeta. Kod mene doma svi osim mame nose naoèale.

Osnovna škola „Vazmoslav Gržalja“ Buzet je u školskoj godini 2009/10. sudjelovala u radu dva meðunarodna projekta. Oba projekta su ukljuèivala pripremu znanja i programa, prezentaciju škole, rad u radionicama i komunikaciju na stranom jeziku.

U rujnu 2009. godine uèenici 7. i 8. razreda su tjedan dana boravili u OŠ „Ciril Kosmaè“ u Piranu i zajedno s drugim uèenicima iz desetak europskih zemalja sudjelovali u radu UNESCO ASP Campa „Roots and Wings“. Osim stjecanja novih znanja i iskustva u pozitivnoj i radnoj atmosferi, najveæa vrijednost kampa leži u stvaranju novih ponašanja i multikulturalnog druženja.

U svibnju 2010. godine uèenici 7. razreda boravili su u Trstu na poziv talijanske škole Scuola Media Statale „Lionello Stock“ i obilježili Dan proljeæa u Europi. U organizaciji Europske unije organiziraju se susreti škola u Europi i šire znanja o EU, njenim narodima, povijesti, bogatstvu kulturnih i jeziènih raznolikosti, te se sklapaju nova prijateljstva. (N. MEDICA)

Dva meðunarodna projekta

Page 47: Buzetski list br. 8 (studeni 2010.)

Uèenici 6. b razreda su 24. svibnja 2010. godine obilježili Svjetski dan parkova. Razredni projekt "Parkovi" sastojao se od dva dijela. U prvom dijelu uèenici su obišli parkove u Buzetu te uvidjeli njihove pozitivne i negativne strane. Na toj su osnovi izradili plakat. Drugi dio sastojao se od izrade rekvizita za tzv. performans pa su na satovima razrednoga odjela izraðivali cvjetove od kartona i hamera koje su "posadili" u školskom dvorištu. (K. PAVLETIÆ PRODAN)

Dan parkova

Humanitarna akcija »Knjižnièari knjižnici«

SLIKOVNICEZA SLIJEPU DJECU

Djeca su bila oduševljena idejom o izradi slikovnica za slijepe i slabovidne i radila su na njima svakodnevno.

Na prijedlog Korine Udine, voditeljice Županijskog struènog vijeæa školskih knjižnièara Primorsko-goranske županije i školske knjižnièarke u OŠ „Kostrena“, uèenici OŠ „Vazmoslav Gržalja“ ukljuèili su se u humanitarnu akciju „Taktilne slikovnice za slabovidnu djecu“.

Tako je 55 uèenika nižih razreda produženog boravka zajedno s uèiteljicama Teom Marmiliæ, Elenom Rabak i Lenom Vodopija izradilo 17 taktilnih slikovnica, osmišljenim tako da se u njima sve može opipati prstima. Izrada slikovnica trajala je nešto više od mjesec dana, a izložba hvalevrijednih i edukativnih radova uprilièena je 13. svibnja ove godine u buzetskoj školskoj knjižnici.

Ana PISAKFoto: OŠ "Vazmoslav GRŽALJA"

Knjižnièarkina inicijativa

Realizacija ovog projekta krenula je od buzetske osnovnoškolske knjižnièarke Mirjane Krbvaèiæ, na èiju je adresu prijedlog o suradnji i stigao. U dogovoru s uèiteljicama produženog boravka ideja je s entuzijazmom prihvaæena, pa se krenulo u stvaranje novih posve drugaèijih i zahtjevnih slikovnica. Krbavèiæ kaže kako se izradom takvih slikovnica senzibiliziralo djecu na razlièitost, toleranciju, na èuvanju svog zdravlja i pomoæi onima kojima je pomoæ potrebna.

Najteže naæi temu

Meðutim, projekt se ne bi realizirao da rukave nisu zasukale i uèiteljice.

- Djeca su bila oduševljena idejom o izradi

slikovnica za slijepe i slabovidne. To je bilo za njih nešto novo i jako im se svidjelo, posebno Braillevo pismo. Radili smo puno i to svaki dan. Najveæi problem je bio izabrati temu jer je i za nas uèiteljice to bilo nešto novo i izazovno. Vjerojatno kad bi ponovo radili bilo bi puno lakše, no važno je da se kod djece razvila empatija i da su oni prihvatili pomoæ njihovim vršnjacima koji ne mogu vidjeti kao što oni vide, rekla nam je uèiteljica Marmiliæ.

Slikovnice darovane

Inaèe, knjižnica za slabovidnu djecu kojoj su darovane slikovnice nalazi se u OŠ „Peæine“ u Rijeci, otvorena je 2005. godine i ima 25 korisnika. Djeèji radovi buzetskih osnovaca korisnicima æe uveliko pomoæi u odrastanju i edukaciji.

Buzetski list 46 Buzetski list47

OBRAZOVANJE

Borna Greblo, 3. bJa sam napisala prièu „Djeèak Zvrk“. Prièu

sam prepisala na tvrdi papir i ilustrirala. Pomogle su mi prijateljice. Slikovnicu smo zatim poslali u Rijeku u knjižnicu za slabovidnu djecu. Slijepe i slabovidne osobe moju prièu neæe moæi proèitati. Zato æe je netko prepisati na brajicu. To je abeceda za slijepe i slabovidne. Slikovnicu sam ilustrirala kartonom i drugim tvrdim materijalima jer se djeca koja lošije vide služe opipom. I ja bi voljela nauèiti brajicu u sluèaju da mi zatreba, ali i kako bih mogla pomoæi drugima.

Katrin Mrakoviæ, 3. aNapisala sam prièu o ljubièici. Ljubièica je

htjela spavati, a sunce se htjelo igrati s njom. Onda je ljubièica prihvatila igru. Prièu sam ilustrirala raznim materijala: vunom, krep papirom i dr. Te sam predmete upotrijebila da bi ih slabovidna djeca mogla opipat i skužit što je nacrtano. Kad je uèiteljica rekla da æemo izraðivati slikovnice bila sam presretna.

Andrea Flego, 2. aU mojoj slikovnici se nalaze zagonetke i

dinosauri. Slijepe osobe zagonetke æe odgonetnut pomoæu opipa. Moji vršnjaci koji ne vide drukèiji su od mene. One ne mogu same raditi što i ja. Primjerice, ne mogu stajati na cesti i vidjeti automobile. Zato im ljudi koji vide moraju pomoæi.

Ernest Nežiæ, 2. b Slijepoj i slabovidnoj djeci je teško nacrtati

kružnicu. Oni nemaju iste knjige kao mi, njima sve piše na brajici. Njihove knjige su triput deblje jer su napravljene od kartona.

Marin Mikolj, 2. b Sudjelovao sam u izradi slikovnice o

dinosaurima. Sretan sam što æe slijepe osobe upoznati tu vrstu životinja zahvaljujuæi mojoj slikovnici.

Melani Kajin, 3. bDjeca koja loše vide mogu dobro nauèiti èitati

samo što se koriste posebnom abecedom, napravljenom od toèkica. Pri uèenju im pomažu uèitelji, vršnjaci i roditelji. Kad bi vidjela slijepu osobu pomogla bih joj da prijeðe cestu.

Karla Jakac, 1. a„Suprotnost kao noæ i dan“ to je bila tema

moje slikovnice. Noæ i dan zato jer slijepe osobe ne vide ni po danu, ni u mraku. Osobe koje dobro ne vide trebale bi iæi kod doktora kako bi im dao naoèale.

Noell Paladin, 3. bLjudi koji ne vide èitaju prstima, na dodir. Oni

imaju bolje razvijene jagodice i idu u posebne škole. Kad nešto kupuju, novèanice prepoznaju po nekim posebnim znakovima.

Sara Iva Merliæ, 1. bJednog dana smo ja i mama šetale i vidjele

slijepca Mladena Juradu i njegovog psa. Pas se zaustavio i nije htio preko ceste. Onda je Mladen zamolio mamu da mu pomogne prijeæi preko ceste. Mama mu je pomogla.

Matea Benèiæ, 1. bSlijepe osobe ne mogu živjeti same. Mogle bi

se udariti ili zapet. One koji imaju psa lakše se snalaze. Voljela bi pomoæ slijepim osobama i nauèiti ih našu abecedu. Slijepe osobe mogu kao i mi biti sretne, mogu imati djecu, veseliti se.

Jana Marinac, 1. bI slijepe osobe mogu biti uredne i èiste. I one

idu kod frizera. Radila sam na slikovnici o odjeæi kako bi slijepa djeca imala odakle nauèili o odjevnim predmetima.

Dominik Krušvar, 1. bOsobe postanu slijepe ako dožive nesreæu, a

mogu se takve i roditi. Stariji ljudi lošije vide pa im je potrebna pomoæ njihove djece i unuka. Moj djed nosi naoèale. Ako ih ne nosi slabije vidi èitati.

Anamarija Guzijan, 3. aU listu“Smib“ smo tražili prièu koju bi kasnije

obradili i prilagodili. Našli smo prièu o bakinom kruhu koja nije bila preduga i previše komplicirana. Tu smo prièu iskoristili za izradu slikovnice.

Ana Ivanèiæ, 1. aNosim naoèale jer lošije vidim, ali to mi ne

smeta. Kod mene doma svi osim mame nose naoèale.

Osnovna škola „Vazmoslav Gržalja“ Buzet je u školskoj godini 2009/10. sudjelovala u radu dva meðunarodna projekta. Oba projekta su ukljuèivala pripremu znanja i programa, prezentaciju škole, rad u radionicama i komunikaciju na stranom jeziku.

U rujnu 2009. godine uèenici 7. i 8. razreda su tjedan dana boravili u OŠ „Ciril Kosmaè“ u Piranu i zajedno s drugim uèenicima iz desetak europskih zemalja sudjelovali u radu UNESCO ASP Campa „Roots and Wings“. Osim stjecanja novih znanja i iskustva u pozitivnoj i radnoj atmosferi, najveæa vrijednost kampa leži u stvaranju novih ponašanja i multikulturalnog druženja.

U svibnju 2010. godine uèenici 7. razreda boravili su u Trstu na poziv talijanske škole Scuola Media Statale „Lionello Stock“ i obilježili Dan proljeæa u Europi. U organizaciji Europske unije organiziraju se susreti škola u Europi i šire znanja o EU, njenim narodima, povijesti, bogatstvu kulturnih i jeziènih raznolikosti, te se sklapaju nova prijateljstva. (N. MEDICA)

Dva meðunarodna projekta

Page 48: Buzetski list br. 8 (studeni 2010.)

Buzetski list 48 Buzetski list49

OD BROJA DO BROJA ISTRAŽIVANJE U BUZETSKOJ OSNOVNOJ ŠKOLI

U intenzivnom procesu socijalizacije kroz koji djeca prolaze tijekom svog odrastanja, osim obitelji i prijatelja, znaèajnu ulogu imaju i mediji. U današnje vrijeme svjedoci smo ubrzana rasta masovnih medija. Medijske poruke prisutne su u svim društvima, a mediji postaju sastavni dio naših života u svim razvojnim fazama ukljuèujuæi i najraniju životnu dob.

Potaknuti èinjenicom da danas mlaðe generacije druženja u prirodi sve više zamjenjuju virtualnim svijetom, te da sve više vremena provode ispred televizijskih i kompjutorskih ekrana, proveli smo istraživanje u višim razredima Osnovne škole ''Vazmoslav Gržalja'', kako bi saznali kolika je uloga masovnih medija (televizije, Interneta, radija, novina) u svakodnevnom životu naših osnovnoškolaca.

Slobodno vrijeme

Najveæa izloženost utjecaju medija dogaða u slobodnom vremenu djece i mladih. Evo kakvu je sliku dala naša anketa :

* Kojima se od navedenih aktivnosti najèešæe baviš u slobodno vrijeme?

Televizija – novi èlan obitelji

Filmovi i serije mogu imati pozitivne utjecaje tako što dijete putem njih lakše spoznaje i usvaja nove pojmove, stjeèe znanja koja može koristiti u raznim životnim situacijama, proširuje rjeènik, razvija estetsko uoèavanje i doživljavanje. No negativni se utjecaji ogledaju u èinjenici da djeca provode sve više vremena uz filmove i najdraže serije, više nego u igri, šetnji, druženju i boravku u prirodi. Pozitivno je da se to promovira putem medija i da djeca na taj naèin dobiju poruku o važnosti bavljenjem sportom. No nažalost, danas smo svjedoci sve veæe profesionalizacije sporta u svrhu postizanja vrhunskih rezultata i materijalne dobiti. Sve se manje provodi duh olimpizma ''važno je sudjelovati'' , a sve je veæi pritisak na djecu i sportaše s porukom ''važno je pobijediti''.

Mediji i mladi

IZMIÈE LI ODGOJRODITELJIMA?

Mladi trebaju odgovarajuæi medijski odgoj i svijest o tome kako mogu nauèiti prepoznavati medijske pritiske te im se suprotstaviti .

Daša VIŠIÆ

Raèunalo i Internet

U koju svrhu najviše koristiš Internet?

Facebook

Najzastupljenija društvena mreža je Facebook - internetski portal koji omoguæava virtualno druženje korisnika, a koristi je više od tri èetvrtine ispitane djece. Facebook je koristan ako ga se koristi umjereno i na pozitivan naèin. Olakšava komunikaciju s prijateljima iz drugih krajeva zemlje ili svijeta, jeftin je naèin

komuniciranja, dobar je izvor informacija. No ima i negativnih strana: svaka se osoba može prikazati onakvom kakvom žele da je drugi vide, dakle gubi se identitet. Facebook takoðer vrlo lako može dovesti i do ovisnosti, što bi se najviše moglo negativno odraziti na rezultate u školi. Zabrinjava podatak da samo 29,4 posto roditelja ima uvid u profil svoje djece.

Opasnosti na Internetu

Internet pored toga što pruža brzu dostupnost

razlièitim informacijama može predstavljati i opasnost. Glavni rizici upotrebe Interneta su izloženost uznemirujuæim, agresivnim ili

nepristojnim sadržaj ima te direktna komunikacija s osobom koja traži neprimjerene odnose. U našem istraživanju pokazalo se da je nešto manje od polovice ispitanika tijekom korištenja Interneta bi lo u susretu s uznemirujuæim, agresivnim ili nepristojnim sadržajima. Veliki postotak djece (38,2) komunicirao je s nepoznatom osobom preko Interneta što predstavlja moguæu opasnost. Djeca vrlo èesto nisu svjesna

rizika komunikacije s njima nepoznatim osobama koje se èesto lažno predstavljaju i daju netoène podatke o svojim godinama, izgledu, mjestu stanovanja i o drugim osobnim podacima. Djeca i tinejdžeri trebaju imati na umu da mala informacija vodi k velikim odgovorima za one koji traže žrtvu.

Nužan medijski odgoj

Iz svih istraživanjem dobivenih podataka možemo, dakle, sa sigurnošæu zakljuèiti:

- Mediji sve više istiskuju druge naèine socijalizacije mladih kao što su obitelj, škola i prijatelji te tako utjeèu na formiranje životnih stilova.

- Mediji mogu biti dobri i loši. Kakvi æe oni biti i kakve æe uèinke imati ovisi ponajprije o njihovoj primjeni.

- Mladi trebaju odgovarajuæi medijski odgoj i svijest o tome kako mogu nauèiti prepoznavati medijske pritiske te im se suprotstaviti. Treba im pomagati da vizualnim medijima selektivno posveæuju vrijeme i da budu kritièniji prema medijski promoviranim tjelesnim idealima.

Županska palica i kljuèevi humske Polaèe u rukama su Marineta Ivanèiæa iz Brnobiæi. Tako su odluèili Žudigi-suci u lipnju ove godine kada su kosiriæem na raboš „urezali“

11. smotra u Sovinjaku NAGRAÐENI: Bijelo vino:1.mjesto - Željko Sirotiæ, Èrnehov Brijeg2.mjesto - Gracijano Pisak, Krti3.mjesto - Edin Vivoda, Majeri

Crno vino:1.mjesto - Kristijan Krt, Puhi2.mjesto - Zoran Sirotiæ, Sovinjsko Polje3.mjesto - Rino Sirotiæ, Sovinjsko Polje

Rakija:1.mjesto - Kristijan Krt, Puhi2.mjesto - Milan Ivanèiæ, Majeri3.mjesto - Dario Sirotiæ, Sirotiæi

Maslinovo ulje:1.mjesto - Serðo Èerneka, Brnozi2.mjesto - Vlado Jerman, Pigini3.mjesto - Rino Sirotiæ, Sovinjsko Polje

do pet godina. One su joj odmah pohrlile zagrljaj. Grlile su je toliko jako, kaže ganuto Anita, da se jasno moglo vidjeti koliko im majè inski zagr l ja j zapravo nedostaje.

Anita je na ideju da daruje korisnike doma došla na prijedlog 22-godišnje Buzeæanke, Rafaele Hodžiæ, koja je i sama do treæe godine života bila štiæenica rijeèkog doma.

Marino Ivanèiæ župan Huma

Anita Zornada, vlasnica Obrta za èišæenje i trgovine „Dara“ u Sjevernoj ulici, poklonila je Domu za nezbrinutu djecu i mladež u Lovranu gotovo osamdeset pari tenisica, èarape i crvene lakirane cipelice. Štiæenike je darovala i velikom košarom slatkiša, olovki i gumica.

Susret sa štiæenicama doma bio je, kaže Anita, neopisiv. Doèekalo ju je pet curica starosti

svoj glas.U sklopu proslave Dana

Huma održan je i 5. susret sviraèa violina „Z vijulini sopu muškardini“.

Èetvrtu godinu za redom buzetski ogranak Nacionalne zajednice Bošnjaka Istre priredio je u lipnju u Hotelu Fontana

Pobijedila N. Hodžiæ

Festival bošnjaèke kulture. Održano je i gastro natjecanje. Predstavilo se 24 domaæica s 69

izloženih jela. U kategoriji kuhanih jela prvo mjesto je osvojila Rabija Mešiæ, drugo Mirsadeta Mešiæ, a treæe Zlata Mušedinoviæ. Najbolji burek spremaju Namka Hadžiæ, Ðulzada Fejziæ i Saliha

Ibrahimoviæ, a najbolju pitu Fatka Miljkoviæ, Halida Maèkoviæ i Namka Hodžiæ. U pripravljanju slastica prednjaèe: Senifa Mujagiæ, Ernesa Mustafiæ i Halida Maèkoviæ. Ukupna pobjednica je Namka Hodžiæ.

Humano djelo za svaku pohvalu!

Nakon puna tri mjeseca boravka u potpunoj izolaciji na Farmi Nove TV, Elio Pisak se krajem lipnja ove godine vratio u svoj rodni grad. Na Trgu Fontana ga je doèekalo gotovo tisuæu prijatelja i fanova.

Velièanstven doèekfarmera Elija

Prva ljetna škola fotografije u organizaciji Foto k luba Paz in i Tur ist ièke zajednice Grada Buzeta održana je ovog ljeta u Buzetu. Sudjelovalo je 50-ak polaznika iz gotovo svih krajeva Hrvatske.

Škola fotografije

Page 49: Buzetski list br. 8 (studeni 2010.)

Buzetski list 48 Buzetski list49

OD BROJA DO BROJA ISTRAŽIVANJE U BUZETSKOJ OSNOVNOJ ŠKOLI

U intenzivnom procesu socijalizacije kroz koji djeca prolaze tijekom svog odrastanja, osim obitelji i prijatelja, znaèajnu ulogu imaju i mediji. U današnje vrijeme svjedoci smo ubrzana rasta masovnih medija. Medijske poruke prisutne su u svim društvima, a mediji postaju sastavni dio naših života u svim razvojnim fazama ukljuèujuæi i najraniju životnu dob.

Potaknuti èinjenicom da danas mlaðe generacije druženja u prirodi sve više zamjenjuju virtualnim svijetom, te da sve više vremena provode ispred televizijskih i kompjutorskih ekrana, proveli smo istraživanje u višim razredima Osnovne škole ''Vazmoslav Gržalja'', kako bi saznali kolika je uloga masovnih medija (televizije, Interneta, radija, novina) u svakodnevnom životu naših osnovnoškolaca.

Slobodno vrijeme

Najveæa izloženost utjecaju medija dogaða u slobodnom vremenu djece i mladih. Evo kakvu je sliku dala naša anketa :

* Kojima se od navedenih aktivnosti najèešæe baviš u slobodno vrijeme?

Televizija – novi èlan obitelji

Filmovi i serije mogu imati pozitivne utjecaje tako što dijete putem njih lakše spoznaje i usvaja nove pojmove, stjeèe znanja koja može koristiti u raznim životnim situacijama, proširuje rjeènik, razvija estetsko uoèavanje i doživljavanje. No negativni se utjecaji ogledaju u èinjenici da djeca provode sve više vremena uz filmove i najdraže serije, više nego u igri, šetnji, druženju i boravku u prirodi. Pozitivno je da se to promovira putem medija i da djeca na taj naèin dobiju poruku o važnosti bavljenjem sportom. No nažalost, danas smo svjedoci sve veæe profesionalizacije sporta u svrhu postizanja vrhunskih rezultata i materijalne dobiti. Sve se manje provodi duh olimpizma ''važno je sudjelovati'' , a sve je veæi pritisak na djecu i sportaše s porukom ''važno je pobijediti''.

Mediji i mladi

IZMIÈE LI ODGOJRODITELJIMA?

Mladi trebaju odgovarajuæi medijski odgoj i svijest o tome kako mogu nauèiti prepoznavati medijske pritiske te im se suprotstaviti .

Daša VIŠIÆ

Raèunalo i Internet

U koju svrhu najviše koristiš Internet?

Facebook

Najzastupljenija društvena mreža je Facebook - internetski portal koji omoguæava virtualno druženje korisnika, a koristi je više od tri èetvrtine ispitane djece. Facebook je koristan ako ga se koristi umjereno i na pozitivan naèin. Olakšava komunikaciju s prijateljima iz drugih krajeva zemlje ili svijeta, jeftin je naèin

komuniciranja, dobar je izvor informacija. No ima i negativnih strana: svaka se osoba može prikazati onakvom kakvom žele da je drugi vide, dakle gubi se identitet. Facebook takoðer vrlo lako može dovesti i do ovisnosti, što bi se najviše moglo negativno odraziti na rezultate u školi. Zabrinjava podatak da samo 29,4 posto roditelja ima uvid u profil svoje djece.

Opasnosti na Internetu

Internet pored toga što pruža brzu dostupnost

razlièitim informacijama može predstavljati i opasnost. Glavni rizici upotrebe Interneta su izloženost uznemirujuæim, agresivnim ili

nepristojnim sadržaj ima te direktna komunikacija s osobom koja traži neprimjerene odnose. U našem istraživanju pokazalo se da je nešto manje od polovice ispitanika tijekom korištenja Interneta bi lo u susretu s uznemirujuæim, agresivnim ili nepristojnim sadržajima. Veliki postotak djece (38,2) komunicirao je s nepoznatom osobom preko Interneta što predstavlja moguæu opasnost. Djeca vrlo èesto nisu svjesna

rizika komunikacije s njima nepoznatim osobama koje se èesto lažno predstavljaju i daju netoène podatke o svojim godinama, izgledu, mjestu stanovanja i o drugim osobnim podacima. Djeca i tinejdžeri trebaju imati na umu da mala informacija vodi k velikim odgovorima za one koji traže žrtvu.

Nužan medijski odgoj

Iz svih istraživanjem dobivenih podataka možemo, dakle, sa sigurnošæu zakljuèiti:

- Mediji sve više istiskuju druge naèine socijalizacije mladih kao što su obitelj, škola i prijatelji te tako utjeèu na formiranje životnih stilova.

- Mediji mogu biti dobri i loši. Kakvi æe oni biti i kakve æe uèinke imati ovisi ponajprije o njihovoj primjeni.

- Mladi trebaju odgovarajuæi medijski odgoj i svijest o tome kako mogu nauèiti prepoznavati medijske pritiske te im se suprotstaviti. Treba im pomagati da vizualnim medijima selektivno posveæuju vrijeme i da budu kritièniji prema medijski promoviranim tjelesnim idealima.

Županska palica i kljuèevi humske Polaèe u rukama su Marineta Ivanèiæa iz Brnobiæi. Tako su odluèili Žudigi-suci u lipnju ove godine kada su kosiriæem na raboš „urezali“

11. smotra u Sovinjaku NAGRAÐENI: Bijelo vino:1.mjesto - Željko Sirotiæ, Èrnehov Brijeg2.mjesto - Gracijano Pisak, Krti3.mjesto - Edin Vivoda, Majeri

Crno vino:1.mjesto - Kristijan Krt, Puhi2.mjesto - Zoran Sirotiæ, Sovinjsko Polje3.mjesto - Rino Sirotiæ, Sovinjsko Polje

Rakija:1.mjesto - Kristijan Krt, Puhi2.mjesto - Milan Ivanèiæ, Majeri3.mjesto - Dario Sirotiæ, Sirotiæi

Maslinovo ulje:1.mjesto - Serðo Èerneka, Brnozi2.mjesto - Vlado Jerman, Pigini3.mjesto - Rino Sirotiæ, Sovinjsko Polje

do pet godina. One su joj odmah pohrlile zagrljaj. Grlile su je toliko jako, kaže ganuto Anita, da se jasno moglo vidjeti koliko im majè inski zagr l ja j zapravo nedostaje.

Anita je na ideju da daruje korisnike doma došla na prijedlog 22-godišnje Buzeæanke, Rafaele Hodžiæ, koja je i sama do treæe godine života bila štiæenica rijeèkog doma.

Marino Ivanèiæ župan Huma

Anita Zornada, vlasnica Obrta za èišæenje i trgovine „Dara“ u Sjevernoj ulici, poklonila je Domu za nezbrinutu djecu i mladež u Lovranu gotovo osamdeset pari tenisica, èarape i crvene lakirane cipelice. Štiæenike je darovala i velikom košarom slatkiša, olovki i gumica.

Susret sa štiæenicama doma bio je, kaže Anita, neopisiv. Doèekalo ju je pet curica starosti

svoj glas.U sklopu proslave Dana

Huma održan je i 5. susret sviraèa violina „Z vijulini sopu muškardini“.

Èetvrtu godinu za redom buzetski ogranak Nacionalne zajednice Bošnjaka Istre priredio je u lipnju u Hotelu Fontana

Pobijedila N. Hodžiæ

Festival bošnjaèke kulture. Održano je i gastro natjecanje. Predstavilo se 24 domaæica s 69

izloženih jela. U kategoriji kuhanih jela prvo mjesto je osvojila Rabija Mešiæ, drugo Mirsadeta Mešiæ, a treæe Zlata Mušedinoviæ. Najbolji burek spremaju Namka Hadžiæ, Ðulzada Fejziæ i Saliha

Ibrahimoviæ, a najbolju pitu Fatka Miljkoviæ, Halida Maèkoviæ i Namka Hodžiæ. U pripravljanju slastica prednjaèe: Senifa Mujagiæ, Ernesa Mustafiæ i Halida Maèkoviæ. Ukupna pobjednica je Namka Hodžiæ.

Humano djelo za svaku pohvalu!

Nakon puna tri mjeseca boravka u potpunoj izolaciji na Farmi Nove TV, Elio Pisak se krajem lipnja ove godine vratio u svoj rodni grad. Na Trgu Fontana ga je doèekalo gotovo tisuæu prijatelja i fanova.

Velièanstven doèekfarmera Elija

Prva ljetna škola fotografije u organizaciji Foto k luba Paz in i Tur ist ièke zajednice Grada Buzeta održana je ovog ljeta u Buzetu. Sudjelovalo je 50-ak polaznika iz gotovo svih krajeva Hrvatske.

Škola fotografije

Page 50: Buzetski list br. 8 (studeni 2010.)

Osmaši Osnovne škole "Vazmoslav Gržalja" Buzet

Podruèna škola VrhRazrednica: Mihaela Cerovac

Uèenici: Antonija Borjana Agapito, Valentina Agapito, Ivana Fabijanèiæ,Lea Fabijanèiæ, Lea Sirotiæ, Matteo Sirotiæ, Mikela Štefanini, Ivana Vivoda.

Podruèna škola Roè Podruèna škola Roè Razrednica: Škrinjar AlidaRazrednica: Škrinjar Alida

Uèenici: Luka Grabar, Toni Grabar, Leana Gržiniæ, Klara Kos, Jelena Muzica,Uèenici: Luka Grabar, Toni Grabar, Leana Gržiniæ, Klara Kos, Jelena Muzica,Dražen Perniæ, Ivana Perniæ, Bruno Peša, David Šterpin, Ana Šverko. Dražen Perniæ, Ivana Perniæ, Bruno Peša, David Šterpin, Ana Šverko.

8.b 8.b Razrednica: Lorena ProdanRazrednica: Lorena Prodan

Uèenici: Ivan Bobiæ, Katarina Božiæ, Damjan Brkiæ, Sandi Gregoroviæ, Alen Gržiniæ, Filip Janeš, Josipa Jerkoviæ, Virna Kisièek, Lana Konèareviæ, Laura Uèenici: Ivan Bobiæ, Katarina Božiæ, Damjan Brkiæ, Sandi Gregoroviæ, Alen Gržiniæ, Filip Janeš, Josipa Jerkoviæ, Virna Kisièek, Lana Konèareviæ, Laura Krivièiæ, David Kružiæ, Kristina Marinac, Moreno Matkoviæ, Mateo Merliæ, Tina Pejkoviæ, Tina Podreka, Matteo Schergat, Kristijan Smoljiæ, Damjan Vodopija. Krivièiæ, David Kružiæ, Kristina Marinac, Moreno Matkoviæ, Mateo Merliæ, Tina Pejkoviæ, Tina Podreka, Matteo Schergat, Kristijan Smoljiæ, Damjan Vodopija.

8.a8.a

Podruèna škola LivadePodruèna škola LivadeRazrednica: Slaðana KatarinèiæRazrednica: Slaðana Katarinèiæ

Uèenici: Antonio Bartoliæ, Livio Bartoliæ, Paolo Bartoliæ, Stefano Basaneže, Diego Bazjak, Luka Bazjak, Iva Cotiæ, Anita Ðuga,Uèenici: Antonio Bartoliæ, Livio Bartoliæ, Paolo Bartoliæ, Stefano Basaneže, Diego Bazjak, Luka Bazjak, Iva Cotiæ, Anita Ðuga,Laetitia Fakin, Daniel Krt, Mario Nadišiæ, Margareta Šimoniæ, Patricija Šorgo, Loreta Štokovac, Stephani Žigante. Laetitia Fakin, Daniel Krt, Mario Nadišiæ, Margareta Šimoniæ, Patricija Šorgo, Loreta Štokovac, Stephani Žigante.

Školska godina 2009./2010.

Razrednica: Gordana BožiæRazrednica: Gordana Božiæ

Uèenici: Vedrana Bakiæ, Ana Bauer, Ivan Benèiæ, Davor Brljavac, Viktor Èaplinskij, Viktoria Èaplinskij, Mikele Èerneka, Sebastian Flego, Erna Hodžiæ, Mateo Uèenici: Vedrana Bakiæ, Ana Bauer, Ivan Benèiæ, Davor Brljavac, Viktor Èaplinskij, Viktoria Èaplinskij, Mikele Èerneka, Sebastian Flego, Erna Hodžiæ, Mateo Jakac, Valentino Jerman, Leo Jermaniš, Tea Jermaniš, Luka Lonèar, Petra Ošo, Mateo Poniš, Matea Posedel, Matija Ritoša, Marija Sirotiæ, Roberta Šverko, Jakac, Valentino Jerman, Leo Jermaniš, Tea Jermaniš, Luka Lonèar, Petra Ošo, Mateo Poniš, Matea Posedel, Matija Ritoša, Marija Sirotiæ, Roberta Šverko, Ivan Vivoda. Ivan Vivoda.

Page 51: Buzetski list br. 8 (studeni 2010.)

Osmaši Osnovne škole "Vazmoslav Gržalja" Buzet

Podruèna škola VrhRazrednica: Mihaela Cerovac

Uèenici: Antonija Borjana Agapito, Valentina Agapito, Ivana Fabijanèiæ,Lea Fabijanèiæ, Lea Sirotiæ, Matteo Sirotiæ, Mikela Štefanini, Ivana Vivoda.

Podruèna škola Roè Podruèna škola Roè Razrednica: Škrinjar AlidaRazrednica: Škrinjar Alida

Uèenici: Luka Grabar, Toni Grabar, Leana Gržiniæ, Klara Kos, Jelena Muzica,Uèenici: Luka Grabar, Toni Grabar, Leana Gržiniæ, Klara Kos, Jelena Muzica,Dražen Perniæ, Ivana Perniæ, Bruno Peša, David Šterpin, Ana Šverko. Dražen Perniæ, Ivana Perniæ, Bruno Peša, David Šterpin, Ana Šverko.

8.b 8.b Razrednica: Lorena ProdanRazrednica: Lorena Prodan

Uèenici: Ivan Bobiæ, Katarina Božiæ, Damjan Brkiæ, Sandi Gregoroviæ, Alen Gržiniæ, Filip Janeš, Josipa Jerkoviæ, Virna Kisièek, Lana Konèareviæ, Laura Uèenici: Ivan Bobiæ, Katarina Božiæ, Damjan Brkiæ, Sandi Gregoroviæ, Alen Gržiniæ, Filip Janeš, Josipa Jerkoviæ, Virna Kisièek, Lana Konèareviæ, Laura Krivièiæ, David Kružiæ, Kristina Marinac, Moreno Matkoviæ, Mateo Merliæ, Tina Pejkoviæ, Tina Podreka, Matteo Schergat, Kristijan Smoljiæ, Damjan Vodopija. Krivièiæ, David Kružiæ, Kristina Marinac, Moreno Matkoviæ, Mateo Merliæ, Tina Pejkoviæ, Tina Podreka, Matteo Schergat, Kristijan Smoljiæ, Damjan Vodopija.

8.a8.a

Podruèna škola LivadePodruèna škola LivadeRazrednica: Slaðana KatarinèiæRazrednica: Slaðana Katarinèiæ

Uèenici: Antonio Bartoliæ, Livio Bartoliæ, Paolo Bartoliæ, Stefano Basaneže, Diego Bazjak, Luka Bazjak, Iva Cotiæ, Anita Ðuga,Uèenici: Antonio Bartoliæ, Livio Bartoliæ, Paolo Bartoliæ, Stefano Basaneže, Diego Bazjak, Luka Bazjak, Iva Cotiæ, Anita Ðuga,Laetitia Fakin, Daniel Krt, Mario Nadišiæ, Margareta Šimoniæ, Patricija Šorgo, Loreta Štokovac, Stephani Žigante. Laetitia Fakin, Daniel Krt, Mario Nadišiæ, Margareta Šimoniæ, Patricija Šorgo, Loreta Štokovac, Stephani Žigante.

Školska godina 2009./2010.

Razrednica: Gordana BožiæRazrednica: Gordana Božiæ

Uèenici: Vedrana Bakiæ, Ana Bauer, Ivan Benèiæ, Davor Brljavac, Viktor Èaplinskij, Viktoria Èaplinskij, Mikele Èerneka, Sebastian Flego, Erna Hodžiæ, Mateo Uèenici: Vedrana Bakiæ, Ana Bauer, Ivan Benèiæ, Davor Brljavac, Viktor Èaplinskij, Viktoria Èaplinskij, Mikele Èerneka, Sebastian Flego, Erna Hodžiæ, Mateo Jakac, Valentino Jerman, Leo Jermaniš, Tea Jermaniš, Luka Lonèar, Petra Ošo, Mateo Poniš, Matea Posedel, Matija Ritoša, Marija Sirotiæ, Roberta Šverko, Jakac, Valentino Jerman, Leo Jermaniš, Tea Jermaniš, Luka Lonèar, Petra Ošo, Mateo Poniš, Matea Posedel, Matija Ritoša, Marija Sirotiæ, Roberta Šverko, Ivan Vivoda. Ivan Vivoda.

Page 52: Buzetski list br. 8 (studeni 2010.)

Jaques Moderne (latinski Jacobus Modernus de Piquento) još zvan Grand Jacques roðen je u Buzetu izmeðu 1495. godine i 1500. godine. Umro je u Lyonu, oko 1562. godine. Tiskarstvo je izuèio, najvjerojatnije, u Veneciji, a zatim se preselio u Lyon, gdje je njegova nazoènost posvjedoèena u lipnju 1523. Bio je zborovoða u crkvi Notre Dame de Confort, a istodobno vlasnik tiskare, u kojoj je tiskao popularne knjige o medicini, vojnim vještinama, hiromantiji, književnim djelima, religiji i grbovima. Ipak, glazba mu je donijela najveæu slavu i uspjeh u poslovnom svijetu izdavaštva.

Tiskao preko 50 svezaka

Tiskao je zbirke „ L i b e r d e c e m m i s s a r u m “ (1532) i „Motetti d e t f i o r e “ (1532–39., u èetiri svezaka),

Jaques Moderne iz Buzeta

ZNAMENITI TISKAR NOTABio je zborovoða u crkvi Notre Dame de Confort, a istodobno vlasnik tiskare, u kojoj je, pored glazbenih svezaka, tiskao popularne knjige o medicini, vojnim vještinama, hiromantiji, književnim djelima, religiji i grbovima.

Pripremila: Ana PisakIzvor: Istarska enciklopedija, Internet

a velik su uspjeh postigle zbirke svjetovnih vokalnih skladbi „Le parangon des chansons“ (1538–43., u jedanaest svezaka s više od 300 pjesama). Od instrumentalne glazbe uspješne su bile tri zbirke skladbi za lutnju talijanskih (Francesco Bianchini, Paolo Paladin) i maðarskih autora (Valentin Bakfark). Objavljene glazbene knjige bile su poznati sadržaji mise, moteti, šansone i instrumentalna glazba. Ukupno, Moderne je tiskao preko 50 svezaka glazbe. Predstavio je razlièite skladatelje, ukljuèujuæi Layollea, Villiersa, Fresneaua, Costea, Gomberta, Willaerta, Arcadelta, Lhertiera, Mantua, Sermisija, Maillarda, Sandrina, Certona i Janequina.

Cijenjena djela

Vrstan tiskar, èija djela pokazuju visoku razinu doraðenosti, vrlo su cijenjena i rijetka, dok su neka izgubljena. Moderne je, zajedno s Andreom Anticom iz Motovuna, u samim poèecima europskoga glazbenog tiskarstva tijekom prvih desetljeæa 16. stoljeæa, bio meðu najznaèajnijim francuskim glazbenim tiskarima.

LIT.: F. Pogue, Jacques Moderne, Lyons music printer of the Sixteenth century, Genève–Paris 1969; G. Radole, Giacomo Moderno da Pinguente, Voce Giuliana, 1.X.1980.

Buzetski list 52 53

KULTURA STARE OBITELJI BUZEŠTINE

Slavko Zlatiæ je roðen u Sovinjaku, 1. lipnja 1910. godine, kao prvo od osmero djece Marije (Flego, udate Zlatiæ, iz Štrpeda, kæerke Frana Flega prvog Hrvata naèelnika Opæine Buzet) i uèitelja Marka Zlatiæa, podrijetlom iz Sluma. Od roditelja je naslijedio izvrsne glazbene gene. Kad je Slavku bilo pet godina, roditelji su mu kupili violinu, a nešto kasnije u kuæu je ušao i klavir. S 13 godina, Slavko je veæ svirao orgulje za liturgijskih obreda u crkvi.

Studij u Trstu

U vrijeme Slavkova djetinjstva obitelj Zlatiæ seli. Otac uèitelj, nakon Sovinjaka službuje u školi u Lanišæu, potom u Bermu pa 10 godina u Trvižu. U Beram se vraæaju 1923., a 1929.godine napuštaju Istru.

Slavko s deset godina završava osnovnu školu. Godine 1920. polazi prva dva razreda gimnazije u Ljubljani, a 3. i 4. razred završava u talijanskoj gimnaziji u Pazinu. Potom polazi klasiènu gimnaziju u Kopru i tu završava 5., 6. i 7. razred. Prekida gimnaziju, koju æe kasnije privatno završiti, i seli u Trst gdje se zaposlio u redakciji hrvatskog tjednika „Puèki prijatelj“.

Uporedo je upisao i tršæanski konzervatorij Giuseppe Tartini. Uèio je teoriju glazbe, klavir i kontrabas. Istovremeno je poèeo pjevati u zboru, dirigirati i skladati te zapisivati istarske narodne pjesme iz Trviža i okolice. Studij u Trstu trajao je samo godinu dana. To je vrijeme sve veæe represije galopirajuæeg ta l i j anskog faš i zma i doba potalijanèivanja Hrvata i Slovenaca iz rapalskih krajeva.

Fašistièki progon

Narodnjaèkim idejama zadojeni mladiæ Slavko Zlatiæ aktivno se suprotstavljao tim nastojanjima. Ukljuèio se u napredni pokret i postao èlan tajne organizacije „Borba“ te je i sam organizirao prve „trojke“ u Istri. Za Zlatiæem je raspisana tjeralica pa on bježi preko Venecije u Split.

Uz 100. godišnjicu roðenja Slavka Zlatiæa

ÈUVAR ISTARSKOG MELOSANemjerljive su zasluge izuzetnog glazbenika Slavka Zlatiæa u njegovanju, èuvanju, nastavljanju i javnom predstavljanju izvorne istarske glazbene baštine.

Vlado PERNIÆ

Fašistièki sud u Rijeci osuðuje ga u odsutnosti, a Slavko odlazi u Zagreb, i ponovo je sa svojom obitelji koja je takoðer doselila u Zagreb. U prosincu 1929. godine Slavko postaje student Državne muzièke akademije u Zagrebu. Tu su mu profesori bili poznati glazbenici: Blagoje Bersa, Fran Lhotka, Rudolf Matz i drugi. Godine 1934. Slavko Zlatiæ polaže diplomski ispit.

Dirigentski rad iz Trsta nastavlja i u Zagrebu gdje vodi više zborova, a intenzivno se bavi i komponiranjem. Te kompozicije u dobrom su dijelu u znaku njegove orijentacije na narodnu muziku, u prvome redu istarsku. Svoj je umjetnièki izraz gradio ne samo u domeni vokalne veæ i u vokalno-instrumentalnim i i n s t r u m e n t a l n i m f o r m a m a . „Balunom“ iz 1934. i „Istarskim plesom“ iz 1936. godine, Zlatiæ je, na Olimpijadi u Berlinu, 1936. godine, zapanjio svijet njima dotad nepoznatim elementima istarskog glazbenog izrièaja.

Rijeèka opera

U potrazi za poslom, Zlatiæ 1937. dolazi na Sušak i tu postaje kapelnik gradske glazbe. Na toj je funkciji vodio glazbu, svirao orgulje u župnoj crkvi i predavao na muzièkoj školi.

Teško, ali za povijest Hrvatske, a posebno Istre, sudbonosno razdoblje 2. svjetskog rata, Zlatiæ je proveo u Zagrebu.

Antifašistièki nastrojen, 8. rujna 1944. napušta Zagreb i kreæe u partizane. Boravi u Lici, Kordunu, Šibeniku, a 19. veljaèe 1945. odlazi u tajništvo Oblasnog NOO za Istru i tu postaje referent za kulturu.

U Istri boravi kraæe vrijeme, najviše u Puli, a zatim se seli u Rijeku, gdje po osloboðenju priprema poèetak rada opere rijeèkoga kazališta.

Na Radio Zagrebu

U svibnju 1946. Zlatiæ je po treæi put u Zagrebu. Tu æe ostati do 1965. godine i djelovati kao dirigent, pedagog, kompozitor, predavaè na glazbenoj akademiji i istaknuti

društveni radnik. Plodno je to razdoblje Zlatiæeva stvaralaštva i života, a posebno valja istaknuti njegov rad na Radio Zagrebu gdje je nedjeljom vodio jednosatne radio emisije o glazbi, poznate i do danas pod nazivom „Muzika i mi“. Ostaje upeèatljivo i njegovo voðenje tada najveæeg i najpoznatijeg pjevaèkog zbora u Hrvatskoj – Zbora Radio Zagreba (danas je to Zbor HRT-a) s kojim je u prvim poratnim godinama organizirao i koncerte po Istri i izvodio poznate skladbe Matetiæa, Rašana i svoja zborska djela.

Suradnja s Renatom Perniæem

Mjesto profesora na Muzièkoj akademiji napušta 1965. i vraæa se u svoju Istru, u Pulu. Tu postaje direktor Srednje muzièke škole „Ivan Matetiæ Ronjgov“, a uskoro i predavaè na Pedagoškoj akademiji.

Godine 1969. Zlatiæ prelazi na r a d u p u l s k u i s p o s t a v u Sjevernojadranskog instituta JAZU (danas HAZU), kao znanstveni suradnik – etnomuzikolog. Tu n a s t a v l j a s a z n a n s t v e n i m izuèavanjem istarske narodne muzike kao i sa skladateljskim radom, a zajedno s još jednim našim glazbenim velikanom, Renatom Perniæem, poèinje plemenitu misiju njegovanja, èuvanja, nastavljanja i javnog predstavljanja izvorne istarske glazbene baštine.

U p e è a t l j i v e s u n j i h o v e zajednièke radio emisije na Radio Puli i Radio Kopru, a posebno je vrijedna njihova inicijativa da se na

jednom mjestu okupe svi izvoðaèi istarskog izvornog melosa i pokažu koje glazbeno blago Istra stoljeæima ima i èuva.

Prva smotra narodne glazbe i plesa Istre održana je u Motovunu 13. i 14. kolovoza 1966. godine. Sljedeæe se godine poèinju održavati i lokalne smotre kao izluène manifestaci je za nastup na središnjim smotrama. Takva se praksa zadržala do današnjih dana. Valja spomenuti još jednu posebnu manifestaciju, nad kojom je bdio ovaj dvojac pregalaca. Rijeè je o Susretu zborova „Naš kanat je lip“ koji se veæ 38 godina održava u Poreèu.

Za svoj društveni, kulturni i umjetnièki rad, kojemu je bio predan do kraja života, Slavko Zlatiæ je dobio brojna priznanja i nagrade. Ostavio je u naslijeðe oko 120 skladbi: zborske radove, popijevke za solo glasove uz glasovir te komorne i kraæe orkestralne skladbe. Maestro Slavko Zlatiæ umro je u Puli 27. listopada 1993. godine.

U povodu stote godišnjice roðenja kompozitora, u Sovinjaku je 10. lipnja 2010. godine održan koncert „Zlatiæu u èast“, na kojem su uz buzetski Mješoviti pjevaèki zbor, nastupile i pijanistica Elda Krajcar Percan te sopranistica Daniela Perosa. Grad Buzet je tom prigodom, na inicijativu buzetskog GD „Sokol“, na Zlatiæevu rodnu kuæu postavio spomen-ploèu koju je na sveèanosti otkrio gradonaèelnik Buzeta Valter Flego.

Page 53: Buzetski list br. 8 (studeni 2010.)

Jaques Moderne (latinski Jacobus Modernus de Piquento) još zvan Grand Jacques roðen je u Buzetu izmeðu 1495. godine i 1500. godine. Umro je u Lyonu, oko 1562. godine. Tiskarstvo je izuèio, najvjerojatnije, u Veneciji, a zatim se preselio u Lyon, gdje je njegova nazoènost posvjedoèena u lipnju 1523. Bio je zborovoða u crkvi Notre Dame de Confort, a istodobno vlasnik tiskare, u kojoj je tiskao popularne knjige o medicini, vojnim vještinama, hiromantiji, književnim djelima, religiji i grbovima. Ipak, glazba mu je donijela najveæu slavu i uspjeh u poslovnom svijetu izdavaštva.

Tiskao preko 50 svezaka

Tiskao je zbirke „ L i b e r d e c e m m i s s a r u m “ (1532) i „Motetti d e t f i o r e “ (1532–39., u èetiri svezaka),

Jaques Moderne iz Buzeta

ZNAMENITI TISKAR NOTABio je zborovoða u crkvi Notre Dame de Confort, a istodobno vlasnik tiskare, u kojoj je, pored glazbenih svezaka, tiskao popularne knjige o medicini, vojnim vještinama, hiromantiji, književnim djelima, religiji i grbovima.

Pripremila: Ana PisakIzvor: Istarska enciklopedija, Internet

a velik su uspjeh postigle zbirke svjetovnih vokalnih skladbi „Le parangon des chansons“ (1538–43., u jedanaest svezaka s više od 300 pjesama). Od instrumentalne glazbe uspješne su bile tri zbirke skladbi za lutnju talijanskih (Francesco Bianchini, Paolo Paladin) i maðarskih autora (Valentin Bakfark). Objavljene glazbene knjige bile su poznati sadržaji mise, moteti, šansone i instrumentalna glazba. Ukupno, Moderne je tiskao preko 50 svezaka glazbe. Predstavio je razlièite skladatelje, ukljuèujuæi Layollea, Villiersa, Fresneaua, Costea, Gomberta, Willaerta, Arcadelta, Lhertiera, Mantua, Sermisija, Maillarda, Sandrina, Certona i Janequina.

Cijenjena djela

Vrstan tiskar, èija djela pokazuju visoku razinu doraðenosti, vrlo su cijenjena i rijetka, dok su neka izgubljena. Moderne je, zajedno s Andreom Anticom iz Motovuna, u samim poèecima europskoga glazbenog tiskarstva tijekom prvih desetljeæa 16. stoljeæa, bio meðu najznaèajnijim francuskim glazbenim tiskarima.

LIT.: F. Pogue, Jacques Moderne, Lyons music printer of the Sixteenth century, Genève–Paris 1969; G. Radole, Giacomo Moderno da Pinguente, Voce Giuliana, 1.X.1980.

Buzetski list 52 53

KULTURA STARE OBITELJI BUZEŠTINE

Slavko Zlatiæ je roðen u Sovinjaku, 1. lipnja 1910. godine, kao prvo od osmero djece Marije (Flego, udate Zlatiæ, iz Štrpeda, kæerke Frana Flega prvog Hrvata naèelnika Opæine Buzet) i uèitelja Marka Zlatiæa, podrijetlom iz Sluma. Od roditelja je naslijedio izvrsne glazbene gene. Kad je Slavku bilo pet godina, roditelji su mu kupili violinu, a nešto kasnije u kuæu je ušao i klavir. S 13 godina, Slavko je veæ svirao orgulje za liturgijskih obreda u crkvi.

Studij u Trstu

U vrijeme Slavkova djetinjstva obitelj Zlatiæ seli. Otac uèitelj, nakon Sovinjaka službuje u školi u Lanišæu, potom u Bermu pa 10 godina u Trvižu. U Beram se vraæaju 1923., a 1929.godine napuštaju Istru.

Slavko s deset godina završava osnovnu školu. Godine 1920. polazi prva dva razreda gimnazije u Ljubljani, a 3. i 4. razred završava u talijanskoj gimnaziji u Pazinu. Potom polazi klasiènu gimnaziju u Kopru i tu završava 5., 6. i 7. razred. Prekida gimnaziju, koju æe kasnije privatno završiti, i seli u Trst gdje se zaposlio u redakciji hrvatskog tjednika „Puèki prijatelj“.

Uporedo je upisao i tršæanski konzervatorij Giuseppe Tartini. Uèio je teoriju glazbe, klavir i kontrabas. Istovremeno je poèeo pjevati u zboru, dirigirati i skladati te zapisivati istarske narodne pjesme iz Trviža i okolice. Studij u Trstu trajao je samo godinu dana. To je vrijeme sve veæe represije galopirajuæeg ta l i j anskog faš i zma i doba potalijanèivanja Hrvata i Slovenaca iz rapalskih krajeva.

Fašistièki progon

Narodnjaèkim idejama zadojeni mladiæ Slavko Zlatiæ aktivno se suprotstavljao tim nastojanjima. Ukljuèio se u napredni pokret i postao èlan tajne organizacije „Borba“ te je i sam organizirao prve „trojke“ u Istri. Za Zlatiæem je raspisana tjeralica pa on bježi preko Venecije u Split.

Uz 100. godišnjicu roðenja Slavka Zlatiæa

ÈUVAR ISTARSKOG MELOSANemjerljive su zasluge izuzetnog glazbenika Slavka Zlatiæa u njegovanju, èuvanju, nastavljanju i javnom predstavljanju izvorne istarske glazbene baštine.

Vlado PERNIÆ

Fašistièki sud u Rijeci osuðuje ga u odsutnosti, a Slavko odlazi u Zagreb, i ponovo je sa svojom obitelji koja je takoðer doselila u Zagreb. U prosincu 1929. godine Slavko postaje student Državne muzièke akademije u Zagrebu. Tu su mu profesori bili poznati glazbenici: Blagoje Bersa, Fran Lhotka, Rudolf Matz i drugi. Godine 1934. Slavko Zlatiæ polaže diplomski ispit.

Dirigentski rad iz Trsta nastavlja i u Zagrebu gdje vodi više zborova, a intenzivno se bavi i komponiranjem. Te kompozicije u dobrom su dijelu u znaku njegove orijentacije na narodnu muziku, u prvome redu istarsku. Svoj je umjetnièki izraz gradio ne samo u domeni vokalne veæ i u vokalno-instrumentalnim i i n s t r u m e n t a l n i m f o r m a m a . „Balunom“ iz 1934. i „Istarskim plesom“ iz 1936. godine, Zlatiæ je, na Olimpijadi u Berlinu, 1936. godine, zapanjio svijet njima dotad nepoznatim elementima istarskog glazbenog izrièaja.

Rijeèka opera

U potrazi za poslom, Zlatiæ 1937. dolazi na Sušak i tu postaje kapelnik gradske glazbe. Na toj je funkciji vodio glazbu, svirao orgulje u župnoj crkvi i predavao na muzièkoj školi.

Teško, ali za povijest Hrvatske, a posebno Istre, sudbonosno razdoblje 2. svjetskog rata, Zlatiæ je proveo u Zagrebu.

Antifašistièki nastrojen, 8. rujna 1944. napušta Zagreb i kreæe u partizane. Boravi u Lici, Kordunu, Šibeniku, a 19. veljaèe 1945. odlazi u tajništvo Oblasnog NOO za Istru i tu postaje referent za kulturu.

U Istri boravi kraæe vrijeme, najviše u Puli, a zatim se seli u Rijeku, gdje po osloboðenju priprema poèetak rada opere rijeèkoga kazališta.

Na Radio Zagrebu

U svibnju 1946. Zlatiæ je po treæi put u Zagrebu. Tu æe ostati do 1965. godine i djelovati kao dirigent, pedagog, kompozitor, predavaè na glazbenoj akademiji i istaknuti

društveni radnik. Plodno je to razdoblje Zlatiæeva stvaralaštva i života, a posebno valja istaknuti njegov rad na Radio Zagrebu gdje je nedjeljom vodio jednosatne radio emisije o glazbi, poznate i do danas pod nazivom „Muzika i mi“. Ostaje upeèatljivo i njegovo voðenje tada najveæeg i najpoznatijeg pjevaèkog zbora u Hrvatskoj – Zbora Radio Zagreba (danas je to Zbor HRT-a) s kojim je u prvim poratnim godinama organizirao i koncerte po Istri i izvodio poznate skladbe Matetiæa, Rašana i svoja zborska djela.

Suradnja s Renatom Perniæem

Mjesto profesora na Muzièkoj akademiji napušta 1965. i vraæa se u svoju Istru, u Pulu. Tu postaje direktor Srednje muzièke škole „Ivan Matetiæ Ronjgov“, a uskoro i predavaè na Pedagoškoj akademiji.

Godine 1969. Zlatiæ prelazi na r a d u p u l s k u i s p o s t a v u Sjevernojadranskog instituta JAZU (danas HAZU), kao znanstveni suradnik – etnomuzikolog. Tu n a s t a v l j a s a z n a n s t v e n i m izuèavanjem istarske narodne muzike kao i sa skladateljskim radom, a zajedno s još jednim našim glazbenim velikanom, Renatom Perniæem, poèinje plemenitu misiju njegovanja, èuvanja, nastavljanja i javnog predstavljanja izvorne istarske glazbene baštine.

U p e è a t l j i v e s u n j i h o v e zajednièke radio emisije na Radio Puli i Radio Kopru, a posebno je vrijedna njihova inicijativa da se na

jednom mjestu okupe svi izvoðaèi istarskog izvornog melosa i pokažu koje glazbeno blago Istra stoljeæima ima i èuva.

Prva smotra narodne glazbe i plesa Istre održana je u Motovunu 13. i 14. kolovoza 1966. godine. Sljedeæe se godine poèinju održavati i lokalne smotre kao izluène manifestaci je za nastup na središnjim smotrama. Takva se praksa zadržala do današnjih dana. Valja spomenuti još jednu posebnu manifestaciju, nad kojom je bdio ovaj dvojac pregalaca. Rijeè je o Susretu zborova „Naš kanat je lip“ koji se veæ 38 godina održava u Poreèu.

Za svoj društveni, kulturni i umjetnièki rad, kojemu je bio predan do kraja života, Slavko Zlatiæ je dobio brojna priznanja i nagrade. Ostavio je u naslijeðe oko 120 skladbi: zborske radove, popijevke za solo glasove uz glasovir te komorne i kraæe orkestralne skladbe. Maestro Slavko Zlatiæ umro je u Puli 27. listopada 1993. godine.

U povodu stote godišnjice roðenja kompozitora, u Sovinjaku je 10. lipnja 2010. godine održan koncert „Zlatiæu u èast“, na kojem su uz buzetski Mješoviti pjevaèki zbor, nastupile i pijanistica Elda Krajcar Percan te sopranistica Daniela Perosa. Grad Buzet je tom prigodom, na inicijativu buzetskog GD „Sokol“, na Zlatiæevu rodnu kuæu postavio spomen-ploèu koju je na sveèanosti otkrio gradonaèelnik Buzeta Valter Flego.

Page 54: Buzetski list br. 8 (studeni 2010.)

Kukuruz (Zea Mays L.) ZLATNO ZRNORUDNIK ZDRAVLJA

Z b o g f o l a t a , k u k u r u z s e preporuèuje trudnicama a koristan je i kod povišenih masnoæa u krvi.

Kristina GREBLO

Palenta je još od davnine poznata kao težaèka, jeftina hrana koja daje snagu organizmu. S obzirom da se palenta dobiva mljevenjem sušenog kukuruza, može se reæi da velik dio nutritivnih sastojaka zrna kukuruza, os ta je saèuvano te j e važno napomenuti da je palenta nutritivno

vr i jedna namirn ica. Kalor i jska vrijednost palente ovisi i o sastojcima koji joj se dodaju. Dodatak samo jedne žlice maslaca (14 grama), podiže kalorijsku vrijednost palente za 110 kalorija što je više od vrijednosti šalice kuhanog kukuruza.

Težaèka hrana

U starim civilizacijama, Maja, Asteka i Inka, kukuruz je imao široku primjenu, služio je kao hrana, sklonište, gorivo, ukras... danas se takoðer, prema površinama koje zaposjeda kao i raznolikom korištenju, svrstava, uz pšenicu i rižu, u top tri usjeva u svijetu.

Bogat izvor energije

Kukuruz j e nami rn i ca boga ta ugljikohidratima a siromašna mastima, pa predstavlja izvor brzo raspoložive energije. Brojna istraživanja pokazuju da je kukuruz dobar izvor vitamina B1 (tiamina), ali i mnogih drugih vitamina i minerala, na primjer vitamina B5, folne kiseline, niacina, vitamina C, fosfora, kalija i magnezija.

Ne sadrži lizin i triptofan, dvije esencijalne aminokiseline, pa ga je dobro konzumirati zajedno s mahunarkama, da bi organizam dobio dovoljno bjelanèevina i minerala. Šalica kuhanog kukuruza (164g) sadrži 177 kalorija. Usporedbe radi, za potrošnju te kolièine kalorija potrebno je 48 minuta hodanja, 14 minuta plivanja, 26 minuta vožnje biciklom.

Utjecaj na zdravlje

Zbog obilja prehrambenih vlakana, kukuruz sn ižava pov išenu raz inu kolesterola i sprjeèava pojavu raka debelog crijeva. Sadrži vitamine B skupine: tiamin, koji sudjeluje u pretvaranju šeæera u iskoristivu energiju te pantotensku kiselinu koja je nužna u metabolizmu ugljikohidrata, bjelanèevina i masti. Takoðer vlakna, folati i vitamini B skupine, pozitivno utjeèu na z d r av l j e s r c a , s n i ž av a j u r a z i n u homocisteina, aminokiseline koja može oštetiti krvne žile.

Folati što ih sadrži, pomažu generaciji novih stanica pa se preporuèuju prije i

poslije trudnoæe. Fitonutrijenti uz to poboljšavaju antioksidativnu zaštitu. Kukuruz je bogat karotenoidima koji imaju povoljan utjecaj na zdravlje pluæa, pomaže kod probavnih tegoba, a u kuhanom obliku, može biti koristan kod želuèanih tegoba, neutralizira želuèanu kiselinu, pa se preporuèa osobama koje boluju od gastritisa i ulkusa, odnosno èira na želucu.

Dobro je znati

Najzdraviji naèin kuhanja, je kuhanje na pari. Hranjivi sastojci tako ostaju saèuvani u namirnici, karakteristièan sladak okus kukuruza je postojaniji. Kod peèenja, dobro je kukuruz poprskati limunovim sokom, morskom soli i paprom, da ga zaštitimo od stvaranja štetnih spojeva.

Buzetski list 54 55

ISTARSKA KUHINJA ZDRAVA HRANA

Prava istarska palenta je, uz maneštru, nekad bila najvažnija i najèešæa hrana težaka. Da je doista bilo tako, kaže 74-godišnja Ema Blaževiæ iz Brguda, govori èinjenica da su je

Palenta

HRANA KOJA "DRŽI"CIJELI DAN Prava palenta danas se sve rjeðe sprema jer mlade domaæice

nemaju vremena preznojavati se nad loncem.

EMA BLAŽEVIÆ I DAN DANAS PALENTU KUHA U KOTLIÆU

Priprema: U lonac staviti litru vode. Vodu posoliti.

Kada voda zakipi u nju lagano sipati kukuruzno brašno. Istovremeno kuhaèom stalno miješati kako u palenti ne bi ostale loptice ili grudice brašna. Brašna sipati dok se smjesa ne zgusne. Smjesu kuhati pola sati. Pritom ju valja cijelo vrijeme miješati, kako ne bi zagorjela.

seljaci-radnici jeli veæ ujutro, za doruèak! Palenta bi ih, naime, pojašnjava Ema, „držala“ cijeli dan, odnosno s takvim bi doruèkom bili siti dugo vremena, a u polju bi mogli raditi sve do sumraka.

I ljeti i zimi

Prema Eminim rijeèima, u selu nije bilo obitelji koja nije uzgajala kukuruz, bijeli ili žuti. U veæini sluèajeva kukuruz su vozili mljeti muškarci, i to na stoci ili u vozu, u Ošetov mlin u Buzet.

Palenta se stalno kuhala. I to na ognjištu, u kotliæu od rama, obješenom na lancu koji je „padao“ iz dimnjaka. Vatra je gorjela uvijek neovisno o tome da li je bilo ljeto ili zima. Jer, tko je nekada imao plin ili struju?!, pita se Ema.

Prisjeæa se ona kako joj je znoj bezbroj puta oblio èelo i lice dok je više od pola sata kružila drvenim pakinarom (kuhaèom) po kotliæu, na udaljenosti od samo nekoliko centimetara od žarišta vatre jer se od palente ne smiješ maknuti ni minutu.

Triput tjedno

Umijeæe pravljenja palente Ema je usvojila još u ranom djetinjstvu. Primjenjuje ga i dan-danas samo što sada palentu kuha na štednjaku. Ema nam je otkrila i kako su domaæice žutu ili bijelu smjesu, ovisno o kukuruzu, rezale koncem. Naime, kuhanu palentu prevrnulo se na drvenu dasku kako bi se stvrdnula i ohladila, a koncem ju se najlakše i najljepše razrezalo.

I dok se nekada ova težaèka hrana pripremala barem triput na tjedan, danas se njome hrani sve manje ljudi. Ema kaže kako ju mladi baš i ne vole a i domaæice, zbog utrke s vremenom, sve èešæe pripremaju palentu iz vreæica.

Sastojci (za 4 osobe): 30 dag kukuruznog brašna

malo soli

Ana PISAK

Page 55: Buzetski list br. 8 (studeni 2010.)

Kukuruz (Zea Mays L.) ZLATNO ZRNORUDNIK ZDRAVLJA

Z b o g f o l a t a , k u k u r u z s e preporuèuje trudnicama a koristan je i kod povišenih masnoæa u krvi.

Kristina GREBLO

Palenta je još od davnine poznata kao težaèka, jeftina hrana koja daje snagu organizmu. S obzirom da se palenta dobiva mljevenjem sušenog kukuruza, može se reæi da velik dio nutritivnih sastojaka zrna kukuruza, os ta je saèuvano te j e važno napomenuti da je palenta nutritivno

vr i jedna namirn ica. Kalor i jska vrijednost palente ovisi i o sastojcima koji joj se dodaju. Dodatak samo jedne žlice maslaca (14 grama), podiže kalorijsku vrijednost palente za 110 kalorija što je više od vrijednosti šalice kuhanog kukuruza.

Težaèka hrana

U starim civilizacijama, Maja, Asteka i Inka, kukuruz je imao široku primjenu, služio je kao hrana, sklonište, gorivo, ukras... danas se takoðer, prema površinama koje zaposjeda kao i raznolikom korištenju, svrstava, uz pšenicu i rižu, u top tri usjeva u svijetu.

Bogat izvor energije

Kukuruz j e nami rn i ca boga ta ugljikohidratima a siromašna mastima, pa predstavlja izvor brzo raspoložive energije. Brojna istraživanja pokazuju da je kukuruz dobar izvor vitamina B1 (tiamina), ali i mnogih drugih vitamina i minerala, na primjer vitamina B5, folne kiseline, niacina, vitamina C, fosfora, kalija i magnezija.

Ne sadrži lizin i triptofan, dvije esencijalne aminokiseline, pa ga je dobro konzumirati zajedno s mahunarkama, da bi organizam dobio dovoljno bjelanèevina i minerala. Šalica kuhanog kukuruza (164g) sadrži 177 kalorija. Usporedbe radi, za potrošnju te kolièine kalorija potrebno je 48 minuta hodanja, 14 minuta plivanja, 26 minuta vožnje biciklom.

Utjecaj na zdravlje

Zbog obilja prehrambenih vlakana, kukuruz sn ižava pov išenu raz inu kolesterola i sprjeèava pojavu raka debelog crijeva. Sadrži vitamine B skupine: tiamin, koji sudjeluje u pretvaranju šeæera u iskoristivu energiju te pantotensku kiselinu koja je nužna u metabolizmu ugljikohidrata, bjelanèevina i masti. Takoðer vlakna, folati i vitamini B skupine, pozitivno utjeèu na z d r av l j e s r c a , s n i ž av a j u r a z i n u homocisteina, aminokiseline koja može oštetiti krvne žile.

Folati što ih sadrži, pomažu generaciji novih stanica pa se preporuèuju prije i

poslije trudnoæe. Fitonutrijenti uz to poboljšavaju antioksidativnu zaštitu. Kukuruz je bogat karotenoidima koji imaju povoljan utjecaj na zdravlje pluæa, pomaže kod probavnih tegoba, a u kuhanom obliku, može biti koristan kod želuèanih tegoba, neutralizira želuèanu kiselinu, pa se preporuèa osobama koje boluju od gastritisa i ulkusa, odnosno èira na želucu.

Dobro je znati

Najzdraviji naèin kuhanja, je kuhanje na pari. Hranjivi sastojci tako ostaju saèuvani u namirnici, karakteristièan sladak okus kukuruza je postojaniji. Kod peèenja, dobro je kukuruz poprskati limunovim sokom, morskom soli i paprom, da ga zaštitimo od stvaranja štetnih spojeva.

Buzetski list 54 55

ISTARSKA KUHINJA ZDRAVA HRANA

Prava istarska palenta je, uz maneštru, nekad bila najvažnija i najèešæa hrana težaka. Da je doista bilo tako, kaže 74-godišnja Ema Blaževiæ iz Brguda, govori èinjenica da su je

Palenta

HRANA KOJA "DRŽI"CIJELI DAN Prava palenta danas se sve rjeðe sprema jer mlade domaæice

nemaju vremena preznojavati se nad loncem.

EMA BLAŽEVIÆ I DAN DANAS PALENTU KUHA U KOTLIÆU

Priprema: U lonac staviti litru vode. Vodu posoliti.

Kada voda zakipi u nju lagano sipati kukuruzno brašno. Istovremeno kuhaèom stalno miješati kako u palenti ne bi ostale loptice ili grudice brašna. Brašna sipati dok se smjesa ne zgusne. Smjesu kuhati pola sati. Pritom ju valja cijelo vrijeme miješati, kako ne bi zagorjela.

seljaci-radnici jeli veæ ujutro, za doruèak! Palenta bi ih, naime, pojašnjava Ema, „držala“ cijeli dan, odnosno s takvim bi doruèkom bili siti dugo vremena, a u polju bi mogli raditi sve do sumraka.

I ljeti i zimi

Prema Eminim rijeèima, u selu nije bilo obitelji koja nije uzgajala kukuruz, bijeli ili žuti. U veæini sluèajeva kukuruz su vozili mljeti muškarci, i to na stoci ili u vozu, u Ošetov mlin u Buzet.

Palenta se stalno kuhala. I to na ognjištu, u kotliæu od rama, obješenom na lancu koji je „padao“ iz dimnjaka. Vatra je gorjela uvijek neovisno o tome da li je bilo ljeto ili zima. Jer, tko je nekada imao plin ili struju?!, pita se Ema.

Prisjeæa se ona kako joj je znoj bezbroj puta oblio èelo i lice dok je više od pola sata kružila drvenim pakinarom (kuhaèom) po kotliæu, na udaljenosti od samo nekoliko centimetara od žarišta vatre jer se od palente ne smiješ maknuti ni minutu.

Triput tjedno

Umijeæe pravljenja palente Ema je usvojila još u ranom djetinjstvu. Primjenjuje ga i dan-danas samo što sada palentu kuha na štednjaku. Ema nam je otkrila i kako su domaæice žutu ili bijelu smjesu, ovisno o kukuruzu, rezale koncem. Naime, kuhanu palentu prevrnulo se na drvenu dasku kako bi se stvrdnula i ohladila, a koncem ju se najlakše i najljepše razrezalo.

I dok se nekada ova težaèka hrana pripremala barem triput na tjedan, danas se njome hrani sve manje ljudi. Ema kaže kako ju mladi baš i ne vole a i domaæice, zbog utrke s vremenom, sve èešæe pripremaju palentu iz vreæica.

Sastojci (za 4 osobe): 30 dag kukuruznog brašna

malo soli

Ana PISAK

Page 56: Buzetski list br. 8 (studeni 2010.)

Ekološka proizvodnja

ZDRAVA HRANAIZ VRTA OBITELJIFLEGO Sve je više onih koji uviðaju da današnji naèin

uzgoja biljaka, korištenjem raznih kemijskih sredstava, ugrožava tlo na kojem ih uzgajamo ali i ljudsko zdravlje.

Napisala i snimila:Danijela KATARINÈIÆ,bacc.ing.agr., enolog

Ljudi sve èešæe postaju svjesni èinjenice da je danas uobièajeni naèin obrade tla, uzgoja biljaka i životinja došao u slijepu ulicu. Kako bi se osigurali visoki prinosi potrebna je sve ve æ a ko l i è i n a ke m i j s k i h sredstava. Zbog toga tlo postaje sve lošije, a visoki prinosi ne znaèe istovremeno i dobru kakvoæu proizvoda. Biljke, koje se uzgaja ju uz pr imjenu kemijskih sredstava, postaju sve neotpornije na bolesti. Cijena uzgoja poljoprivrednih proizvoda sve više raste, a njihova kolièina u razvijenim zemljama Zapada d a l e ko n a d i l a z i p o t r e b e stanovništva.

Koliku energiju trošimo?

S druge strane taj naèin poljoprivrede ima još cijeli niz popratnih štetnih posljedica od kojih neke ozbiljno ugrožavaju ekološku ravnotežu sredine u kojoj živimo. Ne samo da se smanjuje kolièina plodnog humusa i da dolazi do erozije tla, nego se u tlo zagaðuje raznim kemikalijama, napose teškim metalima, koji tamo ostaju g o d i n a m a . Ta s r e d s t v a postupno prodiru u dubinu i ulaze u podzemne vode èime ih èesto èine neupotrebljivima za piæe. Pa i sama proizvodnja pesticida i kemijskih gnojiva ima niz ekološko štetnih popratnih pojava.

Osim toga, za proizvodnju tih sredstava potrebna je velika kolièina energije. I sam naèin

Bio vrtlar poštuje prirodne zakone i potrebe plodne zemlje i živih biæa u njoj, ali istodobno misli i na potrebe biljaka.

Stoga za bio vrt vrijedi sljedeæe:

1. Zemlju u vrtu ne treba prekopavati i prevrtati lopatom, jer time u dubinu bacamo mikroorganizme koji žive na površini i pomažu procesu raspadanja i stvaranja humusa. U dubljim slojevima, pak, žive mikroorganizmi koji pripremaju hranu za korijenje, a koji prekopavanjem dolaze na površinu. „Štihanjem“, dakle, ubijamo i jedne i druge.

2. Tlo uvijek mora biti pokriveno biljkama ili otpacima (nikad ne smije biti golo), jer taj pokrivaè èuva život u tlu, rahli zemlju (nema pokorice), èuva poljoprivredne proizvodnje u

obliku monokulture i držanja velikog broja životinja koje su stalno u zatvorenim prostorima, èini i jedne i druge naroèito osjetljivima na bolesti. To opet zahtijeva poveæanu upotrebu pesticida pri uzgoju biljaka i antibiotika pri uzgoju životinja. Konaèno treba postaviti pitanje nije li utrošena kolièina energije u konvencionalnoj proizvodnji hrane veæa od one koju tako p r o i z v e d e n o m h r a n o m dobivamo?

Posljedice nepoznate

K o n v e n c i o n a l n a poljoprivreda svjesna je slijepe ulice u kojoj se našla i održava se nizom mjera, kao što su ogranièavanje poljoprivrednih površina za pojedine kulture te d r ž av n i m s u bve n c i j a m a . Negativna strana primjene kemije u poljoprivredi pokušava se u posljednje vrijeme ukloniti genetikom koja pak nije jeftina i èije su posljedice, kako na bilje tako i na ljude, danas potpuna nepoznanica. Sve te mjere ne mogu donijeti trajno rješenje, ne m o g u p o p r av i t i ka k vo æ u proizvoda niti mogu uzgoju biljaka i stoke pružiti sigurnu buduænost.

Ovaj tek letimièan pregled današnjeg stanja u poljoprivredi i stoèarstvu, jasno ukazuje da se na t im podruèjima nešto korjenito mora mijenjati jer æemo se inaèe u buduænosti stalno susretat i s novim

problemima (kravlje ludilo, kod ljudi bolesti metabolizma).

Raste potražnja za zdravim

Potreba da se nešto mijenja polako ulazi u svijest kako potrošaèa, tako i proizvoðaèa. Ima sve više potrošaèa koji traže zdravu hranu, a na svim kontinentima postupno raste i broj proizvoðaèa koji takvu hranu proizvode. Što æe više ljudi izbjegavati konvencionalno proizvedenu hranu to æe po zakonu ponude i potražnje nužno rasti i broj proizvoðaèa koji se ne služe tim naèinom proizvodnje (nema sumnje da su p ro i z v o d i p ro i z ve d e n i u ekološkoj poljoprivredi skuplji).

Bio vrt u Malom Mlunu

U prostoru gotovo nedirnute prirode, nalazi se obitel j Lucijana Flega iz Malog Mluna. Na imanju svojih predaka bavi se ekološkom poljoprivredom (biodinamièka proizvodnja) od 1980. godine, i to za vlastite potrebe. Lucijano se poèeo baviti time prouèavajuæi stranu literaturu, zbog vlastitog zdravlja i zaštite prirode te saznanja o š tetnost i konvenc ionalne proizvodnje. Veæ u poèetku napravio je bazene za kišnicu koju smatra korisnom za zalijevanje vrta, te biotop (biljna i životinjska zajednica) i prateæe poljoprivredne objekte koji pripadaju prostoru ekološke proizvodnje.

Na svom iman ju drž i životinje od kojih dobiva gnojivo, te ga koristi za izradu komposta. Za sadn ju kor is t i s jeme autohtonih biljaka koje danas n i s u z a s t u p l j e n e u konvencionalnoj poljoprivredi - biosjeme. Na imanju su takoðer zasaðene stare sorte voæaka i vinove loze. Pobornik je ekološke poljoprivrede i zaštite prirode, dopredsjednik je Bio – terre Istra, udruge za biološko dinamièko gospodarenje.

vlagu (treba manje zalijevati), a i korov mnogo manje raste. S vremenom se pokrivaè ugradi u tlo i zagnoji zemlju, a dotad se veæ razvijaju posaðene biljke i svojim lišæem dalje pokrivaju tlo.

3. U bio vrtu se sade mješovite kulture, za što postoji m n o g o r a z l o g a : b o l j e iskorištavanje prostora, veæi prinosi, manje biljnih bolesti, manje iscrpljivanje zemlje, biljke se meðusobno pomažu, štite jedne druge, daju bolju aromu. Zato postoje tzv. dobri (mrkva –luk, rajèica- kupus) i loši susjedi.

4. Gnojiva su iskljuèivo organska. Osnovno gnojivo u bio vrtu je kompost. Osim komposta koristi se zelena gnojidba, te gnojnica od kopriva i gaveza i pokrivanje t la usitnjenim otpacima. U gnojidbu spada i

Buzetski list 56

POLJOPRIVREDA Vrt prirodnih zakona

Buzetski list57

plodored s mahunarkama koje vežu dušik iz zraka i stvaraju nakupine dušika na svom korijenu. Zbog toga mahunarke nikada ne treba èupati iz zemlje, nego ih valja podrezivati, da korijen s dušikom ostane u tlu za sljedeæu kulturu. Koristi se i gnojivo iz roga, koji se dobiva z a ko p av a n j e m u z e m l j u iskljuèivo kravljeg roga. Kravlji rog se puni kravljom balegom i sredinom rujna zakopava se u zemlju gdje bude do proljeæa. Za gnojidbu koristi se tekuæina koja se dobije tako da se u 60 litara stajaæe vode stavi 125 grama gnojiva iz roga i miješa jedan sat. Potom se poprska površina zemlje od oko 2 ha (ta je metoda provedena poslije katastrofe u Èernobilu i pokazalo se da, nakon prskanja, plodovi biljaka nisu bili ozraèeni).

5. Za zaštitu se koriste

iskljuèivo pripravci od bilja. Na živom tlu biljke su otpornije, pa j e i š t e t o è i n a m a n j e . U s p o r e d i m o l i b i o l o š k o vrtlarstvo s konvencionalnim, vidimo da je u bio vrtu potrebno oprezn i je postupan je sa zemljom, ali i razumijevanje odnosa izmeðu života u zemlji, humusa i kakvoæe namirnica.

6. I na kraju, bio vrtlar se pridržava sjetvenog kalendara.

Poslovica:

Dobra srca su vrtovi,Dobre misli su korijeni,Dobre rijeèi su cvjetovi,Dobra djela su plodovi.

Lucijan Flego

SUPRUGA DANICA S UNUKOM LANOM

Page 57: Buzetski list br. 8 (studeni 2010.)

Ekološka proizvodnja

ZDRAVA HRANAIZ VRTA OBITELJIFLEGO Sve je više onih koji uviðaju da današnji naèin

uzgoja biljaka, korištenjem raznih kemijskih sredstava, ugrožava tlo na kojem ih uzgajamo ali i ljudsko zdravlje.

Napisala i snimila:Danijela KATARINÈIÆ,bacc.ing.agr., enolog

Ljudi sve èešæe postaju svjesni èinjenice da je danas uobièajeni naèin obrade tla, uzgoja biljaka i životinja došao u slijepu ulicu. Kako bi se osigurali visoki prinosi potrebna je sve ve æ a ko l i è i n a ke m i j s k i h sredstava. Zbog toga tlo postaje sve lošije, a visoki prinosi ne znaèe istovremeno i dobru kakvoæu proizvoda. Biljke, koje se uzgajaju uz pr imjenu kemijskih sredstava, postaju sve neotpornije na bolesti. Cijena uzgoja poljoprivrednih proizvoda sve više raste, a njihova kolièina u razvijenim zemljama Zapada d a l e ko n a d i l a z i p o t r e b e stanovništva.

Koliku energiju trošimo?

S druge strane taj naèin poljoprivrede ima još cijeli niz popratnih štetnih posljedica od kojih neke ozbiljno ugrožavaju ekološku ravnotežu sredine u kojoj živimo. Ne samo da se smanjuje kolièina plodnog humusa i da dolazi do erozije tla, nego se u tlo zagaðuje raznim kemikalijama, napose teškim metalima, koji tamo ostaju g o d i n a m a . Ta s r e d s t v a postupno prodiru u dubinu i ulaze u podzemne vode èime ih èesto èine neupotrebljivima za piæe. Pa i sama proizvodnja pesticida i kemijskih gnojiva ima niz ekološko štetnih popratnih pojava.

Osim toga, za proizvodnju tih sredstava potrebna je velika kolièina energije. I sam naèin

Bio vrtlar poštuje prirodne zakone i potrebe plodne zemlje i živih biæa u njoj, ali istodobno misli i na potrebe biljaka.

Stoga za bio vrt vrijedi sljedeæe:

1. Zemlju u vrtu ne treba prekopavati i prevrtati lopatom, jer time u dubinu bacamo mikroorganizme koji žive na površini i pomažu procesu raspadanja i stvaranja humusa. U dubljim slojevima, pak, žive mikroorganizmi koji pripremaju hranu za korijenje, a koji prekopavanjem dolaze na površinu. „Štihanjem“, dakle, ubijamo i jedne i druge.

2. Tlo uvijek mora biti pokriveno biljkama ili otpacima (nikad ne smije biti golo), jer taj pokrivaè èuva život u tlu, rahli zemlju (nema pokorice), èuva poljoprivredne proizvodnje u

obliku monokulture i držanja velikog broja životinja koje su stalno u zatvorenim prostorima, èini i jedne i druge naroèito osjetljivima na bolesti. To opet zahtijeva poveæanu upotrebu pesticida pri uzgoju biljaka i antibiotika pri uzgoju životinja. Konaèno treba postaviti pitanje nije li utrošena kolièina energije u konvencionalnoj proizvodnji hrane veæa od one koju tako p r o i z v e d e n o m h r a n o m dobivamo?

Posljedice nepoznate

K o n v e n c i o n a l n a poljoprivreda svjesna je slijepe ulice u kojoj se našla i održava se nizom mjera, kao što su ogranièavanje poljoprivrednih površina za pojedine kulture te d r ž av n i m s u bve n c i j a m a . Negativna strana primjene kemije u poljoprivredi pokušava se u posljednje vrijeme ukloniti genetikom koja pak nije jeftina i èije su posljedice, kako na bilje tako i na ljude, danas potpuna nepoznanica. Sve te mjere ne mogu donijeti trajno rješenje, ne m o g u p o p r av i t i ka k vo æ u proizvoda niti mogu uzgoju biljaka i stoke pružiti sigurnu buduænost.

Ovaj tek letimièan pregled današnjeg stanja u poljoprivredi i stoèarstvu, jasno ukazuje da se na t im podruèjima nešto korjenito mora mijenjati jer æemo se inaèe u buduænosti stalno susretat i s novim

problemima (kravlje ludilo, kod ljudi bolesti metabolizma).

Raste potražnja za zdravim

Potreba da se nešto mijenja polako ulazi u svijest kako potrošaèa, tako i proizvoðaèa. Ima sve više potrošaèa koji traže zdravu hranu, a na svim kontinentima postupno raste i broj proizvoðaèa koji takvu hranu proizvode. Što æe više ljudi izbjegavati konvencionalno proizvedenu hranu to æe po zakonu ponude i potražnje nužno rasti i broj proizvoðaèa koji se ne služe tim naèinom proizvodnje (nema sumnje da su p ro i z v o d i p ro i z ve d e n i u ekološkoj poljoprivredi skuplji).

Bio vrt u Malom Mlunu

U prostoru gotovo nedirnute prirode, nalazi se obitel j Lucijana Flega iz Malog Mluna. Na imanju svojih predaka bavi se ekološkom poljoprivredom (biodinamièka proizvodnja) od 1980. godine, i to za vlastite potrebe. Lucijano se poèeo baviti time prouèavajuæi stranu literaturu, zbog vlastitog zdravlja i zaštite prirode te saznanja o š tetnost i konvenc ionalne proizvodnje. Veæ u poèetku napravio je bazene za kišnicu koju smatra korisnom za zalijevanje vrta, te biotop (biljna i životinjska zajednica) i prateæe poljoprivredne objekte koji pripadaju prostoru ekološke proizvodnje.

Na svom iman ju drž i životinje od kojih dobiva gnojivo, te ga koristi za izradu komposta. Za sadn ju kor is t i s jeme autohtonih biljaka koje danas n i s u z a s t u p l j e n e u konvencionalnoj poljoprivredi - biosjeme. Na imanju su takoðer zasaðene stare sorte voæaka i vinove loze. Pobornik je ekološke poljoprivrede i zaštite prirode, dopredsjednik je Bio – terre Istra, udruge za biološko dinamièko gospodarenje.

vlagu (treba manje zalijevati), a i korov mnogo manje raste. S vremenom se pokrivaè ugradi u tlo i zagnoji zemlju, a dotad se veæ razvijaju posaðene biljke i svojim lišæem dalje pokrivaju tlo.

3. U bio vrtu se sade mješovite kulture, za što postoji m n o g o r a z l o g a : b o l j e iskorištavanje prostora, veæi prinosi, manje biljnih bolesti, manje iscrpljivanje zemlje, biljke se meðusobno pomažu, štite jedne druge, daju bolju aromu. Zato postoje tzv. dobri (mrkva –luk, rajèica- kupus) i loši susjedi.

4. Gnojiva su iskljuèivo organska. Osnovno gnojivo u bio vrtu je kompost. Osim komposta koristi se zelena gnojidba, te gnojnica od kopriva i gaveza i pokrivanje t la usitnjenim otpacima. U gnojidbu spada i

Buzetski list 56

POLJOPRIVREDA Vrt prirodnih zakona

Buzetski list57

plodored s mahunarkama koje vežu dušik iz zraka i stvaraju nakupine dušika na svom korijenu. Zbog toga mahunarke nikada ne treba èupati iz zemlje, nego ih valja podrezivati, da korijen s dušikom ostane u tlu za sljedeæu kulturu. Koristi se i gnojivo iz roga, koji se dobiva z a ko p av a n j e m u z e m l j u iskljuèivo kravljeg roga. Kravlji rog se puni kravljom balegom i sredinom rujna zakopava se u zemlju gdje bude do proljeæa. Za gnojidbu koristi se tekuæina koja se dobije tako da se u 60 litara stajaæe vode stavi 125 grama gnojiva iz roga i miješa jedan sat. Potom se poprska površina zemlje od oko 2 ha (ta je metoda provedena poslije katastrofe u Èernobilu i pokazalo se da, nakon prskanja, plodovi biljaka nisu bili ozraèeni).

5. Za zaštitu se koriste

iskljuèivo pripravci od bilja. Na živom tlu biljke su otpornije, pa j e i š t e t o è i n a m a n j e . U s p o r e d i m o l i b i o l o š k o vrtlarstvo s konvencionalnim, vidimo da je u bio vrtu potrebno oprezn i je postupan je sa zemljom, ali i razumijevanje odnosa izmeðu života u zemlji, humusa i kakvoæe namirnica.

6. I na kraju, bio vrtlar se pridržava sjetvenog kalendara.

Poslovica:

Dobra srca su vrtovi,Dobre misli su korijeni,Dobre rijeèi su cvjetovi,Dobra djela su plodovi.

Lucijan Flego

SUPRUGA DANICA S UNUKOM LANOM

Page 58: Buzetski list br. 8 (studeni 2010.)

KAKO SE RIJEŠITICISTITISA

Ako se infekcija ne lijeèi, bakterije se m o g u d a l j e u s p i n j a t i k r o z mokraæovode, dospjeti u bubrege i inficirati ih.

Piše: Saša Arsiæ, dr.vet.med.

Piše: dr. Elvis Èerneka

Infekcija mokraænog mjehura (cistitis) poèinje naglo, a ukljuèuje bo lno mokren je , uèes ta lo mokrenje malih kolièina mokraæe, n e o d g o d i v u p o t r e b u z a mokrenjem i ponekad bolove iznad pubiène kosti. Cistitis nastaje kada se normalno sterilan donj i dio urinarnog trakta (mokraæna cijev ili uretra i mjehur) i n f i c i r a b a k t e r i j a m a , u z posljediènu upalu. Mokraæa je u zdravih osoba sterilna, što znaèi d a n e s a d r ž i n i k a k v e mikroorganizme.

Uzroènici bakterije

U p a l u u z r o k u j u mikroorganizmi koji obièno dolaze s površine tijela i crijeva, a rjeðe iz krvi. U veæini sluèajeva bakterije se umnožavaju najprije u mokraænoj cijevi i tu uzrokuju upalu. Iz mokraæne cijevi bakterije se mogu

Infekcija mokraænog mjehura

uspeti u mokraæni mjehur i uzrokovati i njegovu upalu. Ako se infekcija ne lijeèi, bakterije se mogu dal je uspinjat i kroz mokraæovode, dospjeti u bubrege i uzrokovati njihovu infekciju. Preko 90% sluèajeva cistitisa izazvano je escherichiom coli. Najèešæi je kod spolno aktivnih žena u dobi od 20 do 50 godina, ali se može pojaviti i kod spo lno neakt i vn ih i l i djevojèica. Žene su sklonije razvoju cistitisa zbog svoje kraæe uretre i zbog relativno kratkog razmaka izmeðu otvora uretre i anusa.

Stariji muškarci ugroženiji

Cis t i t i s j e r i j edak kod m u š k a r a c a s n o r m a l n i m urinarnim traktom. Kod starijih osoba rizik od razvoja cistitisa je velik. Faktori rizika za cistitis su zaèepljenje mjehura ili uretre s

posljediènim zastojem urina, trudnoæa te šeæerna bolest. Kod žena, spolni odnos obièno p rethod i nekompl ic i ranom cistitisu. Kod starije populacije je poveæan rizik od razvoja cistitisa zbog nepotpunog pražnjenja mjehura. Bilo koja anomalija ili poremeæaj koj i omoguæuje vraæanje mokraæe prema gore ili zaustavlja protok mokraæe, pospješuje nastanak upale. P o v e æ a n a p r o s t a t a k o d muškaraca usporava protok mokraæe i poveæava rizik infekcije. Takoðer, poveæan rizik od razvoja cistitisa postoji u osoba koje ne unose dovoljno tekuæine, ne kontro l i ra ju s to l icu i ur in (inkontinencija) kod slabije pokretnih i nepokretnih.

Pomaže sok od brusnica

Brojne mjere su korištene u namjeri sprjeèavanja ponavljanja mokraænih infekcija. Preventivne mjere mogu smanjiti simptome i sprijeèiti vraæanje infekcije. Sok od

Plod je u toku razvoja u majci (tj. u toku intrauterina razvoja) razmjerno dobro zaštiæen od infekcije. No, odmah po roðenju mladunèad dolazi u okoliš koji o b i l u j e š t e t n i m mikroorganizmima. Sposobnost opstanka u tim uvjetima prvobitno ovisi o razvijenosti vlastitog o b r a m b e n o g s u s t av a i o otpornosti steèenoj od majke.

Glodavci najotporniji

Po roðen ju mladunèad razlièitih životinja bitno se r a z l i k u j e r a z v i j e n o š æ u imunološkog sustava i stupnjem

Domaæe životinje

PRVI SATI PRESUDNIZA OTPORNOST

Mladunèad veæine sisavaca, koja se netom okotila, dolaze na svijet s nedovoljnom kolièinom protutijela preuzetom od majke.

otpornosti zarazi mikroorganizma iz okoliša. Tu su najbolje zaštiæeni glodavci, jer se okote s dobro r a z v i j e n i m i m u n o l o š k i m sustavom, a takoðer u toku intrauter ina razvoja pr ime dovoljnu kolièinu protutijela.

Mladunèad veæine sisavaca, koja se netom okotila, dolaze na svijet s nedovoljnom kolièinom protutijela preuzetom od majke, pa je od izuzetne važnosti da mladunac èim prije posiše kolostrum (prvo mlijeko). U odnosu na mlijeko, kolostrum je bogatiji hranjivim sastojcima, o s o b i t o v i t a m i n i m a i

bjelanèevinama, a od najveæe važnosti je prisustvo protutijela neophodnih za stjecanje opæeg i lokalnog imuniteta mladunaca.

Važna prva 24 sata

Kod kuja i maèaka mladunèad se okosti samo s 5 do 10 posto protutijela primljenih tijekom intrauterina razvoja, dok preostali d i o p r i m i k o l o s t r u m o m . Mladunèad preživaèa, ždrjebad i prasad pr imaju protut i je la iskljuèivo kolostrumom, pa je veoma važno da ga posišu èim prije po roðenju, najkasnije u prvih

24-36 sati. Razlog tome leži u èinjenici da su crijeva propusna za protutijela u prvim satima života.

N e d o v o l j n o u z i m a n j e k o l o s t r u m a d o v o d i d o imunodeficijencije tj. slabijeg imuniteta. Razlog tome može biti prekasno zasušenje gravidne životinje, pri jevremen okot m l a d u n c a , p r e k o b r o j n o potomstvo, te majka slabe kondicije, što u konaènici rezultira u n e d ovo l j n o j p ro i z vo d n j i kolostruma.

Ako treba, hraniti boèicom

Telad nakon poroda èim prije m o r a p o s i s a t i 3 - 6 l i t a r a kolostruma, pa ga je najbolje u

prva 24 sata ostaviti s majkom, da se što duže hrani kolostrumom i mlijekom. Slabija imunost ždrjebadi ima sliène uzroke kao u teladi. Ako ždrijebe iz bilo kojeg razloga ne može sisati, treba mu prvih 12-15 sati dati pomoæu boèice 3-4 litre kolostruma u 3-4 navrata s razmakom od jednog sata.

Isti problem javlja se i u mladunaca ostalih vrsta (prasadi, maèiæa, štenadi) a sprjeèava se slièno kao u teladi i ždrjebadi. Stoga valja u prvih tjedan dana života posvetiti osobitu pažnju z d r a v s t v e n o m s t a n j u imunodeficijentne mladunèadi, te po potrebi poduzeti antimikrobnu terapiju.

brusnica dokazano sprjeèava prièvršæivanje bakteri ja na površinske stanice mokraænog sustava.

Uvin èaj nije osobito uèinkovit u ubijanju bakterija, ali je dokazana njegova sposobnost djelovanja na površinu bakterija è ime se smanjuje n j ihova sposobnos t ko lon i zac i je i

izazivanja upale. Održavanje genitalnog podruèja èist im takoðer je važno za sprjeèavanje cistitisa. Mokrenje odmah nakon spolnog odnosa može pomoæi u uklanjanju bakterija koje su mogle biti unesene tijekom odnosa. Èesto mokrenje može smanjiti rizik od cistitisa kod osoba koje su sklone infekcijama urinarnog trakta.

Kada potražiti pomoæ?

Obratite se lijeèniku ako su prisutni simptomi koji upuæuju na cistitis, ako se simptomi pogoršaju ili se pojave novi simptomi, posebno povišena temperatura, bolovi u leðima ili slabinama ili povraæanje. Lijeènik æe zatražiti nalaz urina. Uzorak se uzima nakon što bolesnik tri sata nije mokrio, najbolje prvi jutarnji urin. Analizom urina se obièno otkriju bijela krvna zrnca (leukociti) ili crvena krvna zrnca (eritrociti).

Blagi s luèajevi akutnog cistitisa mogu nestati spontano

bez lijeèenja. Meðutim, zbog opasnosti od širenja infekcije na bubrege, obièno se preporuèuje lijeèenje. U lijeèenju bakterijskog cistitisa koriste se razni antibiotici. Kronièni cistitis ili cistitis koji se stalno ponavlja treba temeljito lijeèiti zbog moguænosti infekcije bubrega (pijelonefritis).

Buzetski list 58 Buzetski list59

LIJEÈNIK SAVJETUJE VETERINARSKI SAVJET

Za uspješno lijeèenje

Držite se sljedeæih preporuka:

Cistitis je neugodan, ali obièno dobro odgovara na lijeèenje.

1. Uzimajte lijek prema uputi lijeènika2. Uzimajte lijek dok ga ne potrošite u cijelosti, èak i ako se osjeæate dobro nakon nekoliko dana3. Pijte mnogo tekuæine kao što je voda, sok od jabuke, sok od brusnice, uvin èaj4. Popijte najmanje osam velikih èaša (dva decilitra) tekuæine dnevno5. Mokrite kad god osjeæate potrebu ili barem svaka èetiri sata6. Nastojite potpuno isprazniti mjehur prilikom mokrenja7. Ako imate jake bolove u leðima, visoku temperaturu, povraæate ili imate i dalje smetnje nakon 10 dana, ponovo se obratite lijeèniku.

Page 59: Buzetski list br. 8 (studeni 2010.)

KAKO SE RIJEŠITICISTITISA

Ako se infekcija ne lijeèi, bakterije se m o g u d a l j e u s p i n j a t i k r o z mokraæovode, dospjeti u bubrege i inficirati ih.

Piše: Saša Arsiæ, dr.vet.med.

Piše: dr. Elvis Èerneka

Infekcija mokraænog mjehura (cistitis) poèinje naglo, a ukljuèuje bo lno mokren je , uèes ta lo mokrenje malih kolièina mokraæe, n e o d g o d i v u p o t r e b u z a mokrenjem i ponekad bolove iznad pubiène kosti. Cistitis nastaje kada se normalno sterilan donj i dio urinarnog trakta (mokraæna cijev ili uretra i mjehur) i n f i c i r a b a k t e r i j a m a , u z posljediènu upalu. Mokraæa je u zdravih osoba sterilna, što znaèi d a n e s a d r ž i n i k a k v e mikroorganizme.

Uzroènici bakterije

U p a l u u z r o k u j u mikroorganizmi koji obièno dolaze s površine tijela i crijeva, a rjeðe iz krvi. U veæini sluèajeva bakterije se umnožavaju najprije u mokraænoj cijevi i tu uzrokuju upalu. Iz mokraæne cijevi bakterije se mogu

Infekcija mokraænog mjehura

uspeti u mokraæni mjehur i uzrokovati i njegovu upalu. Ako se infekcija ne lijeèi, bakterije se mogu dal je uspinjat i kroz mokraæovode, dospjeti u bubrege i uzrokovati njihovu infekciju. Preko 90% sluèajeva cistitisa izazvano je escherichiom coli. Najèešæi je kod spolno aktivnih žena u dobi od 20 do 50 godina, ali se može pojaviti i kod spo lno neakt i vn ih i l i djevojèica. Žene su sklonije razvoju cistitisa zbog svoje kraæe uretre i zbog relativno kratkog razmaka izmeðu otvora uretre i anusa.

Stariji muškarci ugroženiji

Cis t i t i s j e r i j edak kod m u š k a r a c a s n o r m a l n i m urinarnim traktom. Kod starijih osoba rizik od razvoja cistitisa je velik. Faktori rizika za cistitis su zaèepljenje mjehura ili uretre s

posljediènim zastojem urina, trudnoæa te šeæerna bolest. Kod žena, spolni odnos obièno p rethod i nekompl ic i ranom cistitisu. Kod starije populacije je poveæan rizik od razvoja cistitisa zbog nepotpunog pražnjenja mjehura. Bilo koja anomalija ili poremeæaj koj i omoguæuje vraæanje mokraæe prema gore ili zaustavlja protok mokraæe, pospješuje nastanak upale. P o v e æ a n a p r o s t a t a k o d muškaraca usporava protok mokraæe i poveæava rizik infekcije. Takoðer, poveæan rizik od razvoja cistitisa postoji u osoba koje ne unose dovoljno tekuæine, ne kontro l i ra ju s to l icu i ur in (inkontinencija) kod slabije pokretnih i nepokretnih.

Pomaže sok od brusnica

Brojne mjere su korištene u namjeri sprjeèavanja ponavljanja mokraænih infekcija. Preventivne mjere mogu smanjiti simptome i sprijeèiti vraæanje infekcije. Sok od

Plod je u toku razvoja u majci (tj. u toku intrauterina razvoja) razmjerno dobro zaštiæen od infekcije. No, odmah po roðenju mladunèad dolazi u okoliš koji o b i l u j e š t e t n i m mikroorganizmima. Sposobnost opstanka u tim uvjetima prvobitno ovisi o razvijenosti vlastitog o b r a m b e n o g s u s t av a i o otpornosti steèenoj od majke.

Glodavci najotporniji

Po roðen ju mladunèad razlièitih životinja bitno se r a z l i k u j e r a z v i j e n o š æ u imunološkog sustava i stupnjem

Domaæe životinje

PRVI SATI PRESUDNIZA OTPORNOST

Mladunèad veæine sisavaca, koja se netom okotila, dolaze na svijet s nedovoljnom kolièinom protutijela preuzetom od majke.

otpornosti zarazi mikroorganizma iz okoliša. Tu su najbolje zaštiæeni glodavci, jer se okote s dobro r a z v i j e n i m i m u n o l o š k i m sustavom, a takoðer u toku intrauter ina razvoja pr ime dovoljnu kolièinu protutijela.

Mladunèad veæine sisavaca, koja se netom okotila, dolaze na svijet s nedovoljnom kolièinom protutijela preuzetom od majke, pa je od izuzetne važnosti da mladunac èim prije posiše kolostrum (prvo mlijeko). U odnosu na mlijeko, kolostrum je bogatiji hranjivim sastojcima, o s o b i t o v i t a m i n i m a i

bjelanèevinama, a od najveæe važnosti je prisustvo protutijela neophodnih za stjecanje opæeg i lokalnog imuniteta mladunaca.

Važna prva 24 sata

Kod kuja i maèaka mladunèad se okosti samo s 5 do 10 posto protutijela primljenih tijekom intrauterina razvoja, dok preostali d i o p r i m i k o l o s t r u m o m . Mladunèad preživaèa, ždrjebad i prasad pr imaju protut i je la iskljuèivo kolostrumom, pa je veoma važno da ga posišu èim prije po roðenju, najkasnije u prvih

24-36 sati. Razlog tome leži u èinjenici da su crijeva propusna za protutijela u prvim satima života.

N e d o v o l j n o u z i m a n j e k o l o s t r u m a d o v o d i d o imunodeficijencije tj. slabijeg imuniteta. Razlog tome može biti prekasno zasušenje gravidne životinje, pri jevremen okot m l a d u n c a , p r e k o b r o j n o potomstvo, te majka slabe kondicije, što u konaènici rezultira u n e d ovo l j n o j p ro i z vo d n j i kolostruma.

Ako treba, hraniti boèicom

Telad nakon poroda èim prije m o r a p o s i s a t i 3 - 6 l i t a r a kolostruma, pa ga je najbolje u

prva 24 sata ostaviti s majkom, da se što duže hrani kolostrumom i mlijekom. Slabija imunost ždrjebadi ima sliène uzroke kao u teladi. Ako ždrijebe iz bilo kojeg razloga ne može sisati, treba mu prvih 12-15 sati dati pomoæu boèice 3-4 litre kolostruma u 3-4 navrata s razmakom od jednog sata.

Isti problem javlja se i u mladunaca ostalih vrsta (prasadi, maèiæa, štenadi) a sprjeèava se slièno kao u teladi i ždrjebadi. Stoga valja u prvih tjedan dana života posvetiti osobitu pažnju z d r a v s t v e n o m s t a n j u imunodeficijentne mladunèadi, te po potrebi poduzeti antimikrobnu terapiju.

brusnica dokazano sprjeèava prièvršæivanje bakteri ja na površinske stanice mokraænog sustava.

Uvin èaj nije osobito uèinkovit u ubijanju bakterija, ali je dokazana njegova sposobnost djelovanja na površinu bakterija è ime se smanjuje n j ihova sposobnost ko lon i zac i je i

izazivanja upale. Održavanje genitalnog podruèja èist im takoðer je važno za sprjeèavanje cistitisa. Mokrenje odmah nakon spolnog odnosa može pomoæi u uklanjanju bakterija koje su mogle biti unesene tijekom odnosa. Èesto mokrenje može smanjiti rizik od cistitisa kod osoba koje su sklone infekcijama urinarnog trakta.

Kada potražiti pomoæ?

Obratite se lijeèniku ako su prisutni simptomi koji upuæuju na cistitis, ako se simptomi pogoršaju ili se pojave novi simptomi, posebno povišena temperatura, bolovi u leðima ili slabinama ili povraæanje. Lijeènik æe zatražiti nalaz urina. Uzorak se uzima nakon što bolesnik tri sata nije mokrio, najbolje prvi jutarnji urin. Analizom urina se obièno otkriju bijela krvna zrnca (leukociti) ili crvena krvna zrnca (eritrociti).

Blagi s luèajevi akutnog cistitisa mogu nestati spontano

bez lijeèenja. Meðutim, zbog opasnosti od širenja infekcije na bubrege, obièno se preporuèuje lijeèenje. U lijeèenju bakterijskog cistitisa koriste se razni antibiotici. Kronièni cistitis ili cistitis koji se stalno ponavlja treba temeljito lijeèiti zbog moguænosti infekcije bubrega (pijelonefritis).

Buzetski list 58 Buzetski list59

LIJEÈNIK SAVJETUJE VETERINARSKI SAVJET

Za uspješno lijeèenje

Držite se sljedeæih preporuka:

Cistitis je neugodan, ali obièno dobro odgovara na lijeèenje.

1. Uzimajte lijek prema uputi lijeènika2. Uzimajte lijek dok ga ne potrošite u cijelosti, èak i ako se osjeæate dobro nakon nekoliko dana3. Pijte mnogo tekuæine kao što je voda, sok od jabuke, sok od brusnice, uvin èaj4. Popijte najmanje osam velikih èaša (dva decilitra) tekuæine dnevno5. Mokrite kad god osjeæate potrebu ili barem svaka èetiri sata6. Nastojite potpuno isprazniti mjehur prilikom mokrenja7. Ako imate jake bolove u leðima, visoku temperaturu, povraæate ili imate i dalje smetnje nakon 10 dana, ponovo se obratite lijeèniku.

Page 60: Buzetski list br. 8 (studeni 2010.)

BUZETSKE BEBE roðene od 1. sijeènja do 31. kolovoza 2010. godine.

Jednokratna pomoæ za novoroðenèad U Proraèunu Grada Buzeta za 2010. godinu za jednokratnu

pomoæ novoroðenèadi osigurano je 170.000 kuna. Visina naknade za prvo dijete iznosi 2.000 kuna, za drugo dijete i dalje 2.500 kuna a za blizance 3.000 kuna po djetetu.

Buzetski list 60

ÆIÆKI LIST

Vikendom, kada je sezona lova na šljuke, odnosno od listopada do prvog snijega, na Æiæariji zna dnevno biti više od 60 stranih lovaca.

Jelovice, mjesto na samoj granici sa Slovenijom, prava su oaza svakojakih lovaèkih prièa. Tim više što u tom malom æiæskom zaseoku, s tek 17 stanovnika, još od 1902. godine generacije obitel j i Èendak posjeduju konobu „Lovac“, utoèište domaæih, ali i meku stranih lovaca.

Lovni turizam, naime, u o b i t e l j i j e u s t a l j e n v e æ èetrdesetak godina, otkako je Lazar Èendak, pokojni suprug

Savke Èendak koja danas zajedno sa sinovima Draženkom i Aleksandrom vodi obrt, poèeo odlazit u lov s Talijanima. U to su vrijeme Talijani dolazili u lov na divlje svinje, danas dolaze zbog ptica selica, šljuka.

Bogatstvo divljaèi

- Upravo su Talijani naši najèešæi i stalni gosti, rekla je Savka. Dodala je kako vikendom, kada je sezona lova na šljuke,

Ana PISAKRAJ ZA LOVCE NA ŠLJUKEodnosno od listopada do prvog snijega, na Æiæariji zna biti više od 60 stranih lovaca. Lovaca ima toliko, kaže Aleksandar, da, popnete li se na Žbevnicu, može se ih vidjeti jednoga na svakom kilometru.

Po njegovim rijeèima, lovni turizam na Æiæariji dosegnuo je svoj vrhunac. Razlog tome leži u posebnosti lovnog podruèja Lovaèkog društva „Æiæarija“ – osim što je bogato s divljaèi, jedno je od najveæih u Hrvatskoj, a

Prièa iz Jelovica

sezona lova na šljuku tu traje gotovo tri mjeseca, za razliku od ostalih krajeva u Istri gdje ona traje oko dva tjedna. Naime, šljuke s krova poluotoka „odsele“ tek kad se obronci Æiæarije z a b i j e l e . U t o m l o v i š t u prevladavaju veprovi i jeleni, dok srna ima najmanje. Zadnjih godina poveæao se i broj vukova.

Susreti s medom

U gustim kraškim šumama posljednjih godina medvjed je sve èešæi gost. Savka kaže kako u tome nema ništa èudno s obzirom da se medvjed gotovo uvijek motao æiæskom visoravni. Pamti ona i kada je 80-ih godina prošlog stoljeæa u selo dolutao mali medo.

Njezin ga je susjed u vlastitom dvorištu držao punih šest mjesec i . A leksandar posjeduje i fotografiju na kojoj mu medo, koji je bio znatno veæi od njega, daje šapu. Normalno je da Æiæski lovci barem jednom godišnje susretnu medvjeda u v r i j e m e l o v a , z a k l j u è u j e Aleksandar.

Savka je jedina žena lovac na podruèju cijele Æiæarije. Lovaèki ispit je položila još 1978. godine, kad je bila trudna, pa se Aleksandar zna našaliti kako je ispit polagao dva puta.

Lovstvo se u obitelji Èendak oduvijek njegovalo. Tim su se hobijem bavili i pradjed Dragotin, djed Karlo, te otac Lazar. Aleksandar i Draženko veæ su kao mali bili okruženi lovcima. S nestrpljenjem bi èekali njihov povratak kuæi kada bi im isprièali neku novu lovaèku prièu.

I žena lovacÈendaci su sve do 1948.

godine vodi l i i t rgovinu i gostionicu. Meðutim, sredinom prošlog stoljeæa zakon nije dozvol javao voðenje dvi ju privatnih djelatnosti pa tako zatvaraju trgovinu. Gostionica bilježi tek nekoliko godina prekida u radu, i to od 1990. do 1996. godine.

Za njeno ponovno otvaranje, a l i k a o j e d a n o d p r v i h

agroturizama u Istri, upravo je zaslužna Savka. Ona se prisjeæa kako je prva zatražila i dobila prvi županijski kredit za lovni turizam. Nakon n jenog od laska u mirovinu, èelno mjesto sadašnjeg ob r ta p reuz ima n jen s in Draženko. Konoba „Lovac“ danas n u d i c i j e l i n i z d o m a æ i h specijaliteta, a gosti mogu prenoæiti u jednoj od pet soba koje obitelj Èendak iznajmljuje.

Domaæa jela i sobe

Buzetski list61

ROÐENI

Novina u 2010. godini je što su roditelji obavezni donijeti u Odjel za samoupravu, upravu i društvene djelatnosti Grada Buzeta - soba broj 28 kod resornog referenta, uvjerenje o prebivalištu djeteta. Naknada æe biti isplaæena iskljuèivo na osnovu tog dokumenta.

Datum roðenja

13.

14.

15.

16.

17.

9. 4. 2010.

26. 4. 2010.

29. 4. 2010.

30. 4. 2010.

7. 5. 2010.

19.

21.

22.

23.

18. 5. 2010.

2. 6. 2010.

6. 6. 2010.

7. 6. 2010.

18. 17. 5. 2010.

Samsa

Nežiæ

Vidoviæ

Vuèemilo

Belasiæ

Agapito Lakoviæ

Kahrimanoviæ

Prodan

Nemarnik

Paladin

Karlo

Lana

Noa

Toni

Eva

Žan

Nihad

Eva

Ana

Vito

Melita

Danijela

Dubravka

Tina

Dijana

Romi

Jasmina

Nataša

Tatjana

Nataša

Tomislav

Robert

Ivan

Elvis

Elvis

Tahir

Dean

Veljko

x(2)

x

x(2)

x(2)

x

x

x(2)

x(2)

x(2)

x(2)

Prvodijete

Višedjece

Redni broj

PrezimeIme djeteta Ime majke Ime oca

1.

2.

3.

4.

5.

6.

4. 1. 2010.

6. 1. 2010.

16. 1. 2010.

18. 1. 2010.

20. 1. 2010.

31. 1. 2010.

8.

9.

10.

11.

12.

2. 3. 2010.

2. 3. 2010.

6. 3. 2010.

9. 3. 2010.

29. 3. 2010.

7. 22. 2. 2010.

Obrovac

Krota

Sirotiæ

Luter

Èerneka

Kajin

Šavko

Vivoda

Damiani

Muminoviæ

Sirotiæ

Vuèiæ

x Jakob

Albino

Laura

Colin

Stefan

Nikolina

Heli

Erika

Patrik

Una

Rafael

Samuel

Vera

Tea

Eleonora

Anamarija

Sabina

Kristina

Ðeni

Danijela

Nives

Mersiha

Barbara

Emina

Matija

Marko

Dario

Dražen

Dorijan

Damir

Milorad

Dani

Elvir

Manuel

x

x

x

x

x

x(2)

x(2)

x(2)

x(2)

x(2)

x(2)

Hari

Vedran

20. 22. 5. 2010. BlaževiæMarin Jasmina Davorx(2)

24.

25.

26.

27.

28.

17. 6. 2010.

23. 6. 2010.

30. 6. 2010.

5. 7. 2010.

6. 7. .2010.

30.

31.

31.

31.

11. 7. 2010.

8. 8. 2010.

23. 8. 2010.

29. 8. 2010.

29. 8. 7. 2010.

Prodan

Cotiæ

Vratoviæ

Marušiæ

Kert

Èerneha

Milanoviæ

Ratoša Krbavèiæ

Merliæ

Blaževiæ

Ivan

Lea-Marija

Ani

Rahela

Linda

Ema

Ema

Lana

Deni

Petra

Jelena

Frida

Larisa Mario

Deana

Sabina

Marina

Nataša

Nikolina

Danijela

Romina Dejan

Dorijan

Viliam

Davor

Valdi

Ivan

Tomislav

Mikele

Dragan

x(2)

x(2)

x(2)

x

x(2)

x

x

x

x

x

Ivan

Goran

1.

2.

20. 1. 2010.

4. 7. 2010.

Buterin

Jurišiæ

Niko

Laura

Silvia

Tanja

Damir

Marko

x

x(4)

Podaci dobiveni od Grada Buzet i ordinacije dr. Smiljane Brgodac

OPÆINA LANIŠÆE

BRAÆA ALEKSANDAR I DRAŽENKO ÈENDAK ISPRED KONOBE »LOVAC«

TROFEJI IZ LOVA

Page 61: Buzetski list br. 8 (studeni 2010.)

BUZETSKE BEBE roðene od 1. sijeènja do 31. kolovoza 2010. godine.

Jednokratna pomoæ za novoroðenèad U Proraèunu Grada Buzeta za 2010. godinu za jednokratnu

pomoæ novoroðenèadi osigurano je 170.000 kuna. Visina naknade za prvo dijete iznosi 2.000 kuna, za drugo dijete i dalje 2.500 kuna a za blizance 3.000 kuna po djetetu.

Buzetski list 60

ÆIÆKI LIST

Vikendom, kada je sezona lova na šljuke, odnosno od listopada do prvog snijega, na Æiæariji zna dnevno biti više od 60 stranih lovaca.

Jelovice, mjesto na samoj granici sa Slovenijom, prava su oaza svakojakih lovaèkih prièa. Tim više što u tom malom æiæskom zaseoku, s tek 17 stanovnika, još od 1902. godine generacije obitel j i Èendak posjeduju konobu „Lovac“, utoèište domaæih, ali i meku stranih lovaca.

Lovni turizam, naime, u o b i t e l j i j e u s t a l j e n v e æ èetrdesetak godina, otkako je Lazar Èendak, pokojni suprug

Savke Èendak koja danas zajedno sa sinovima Draženkom i Aleksandrom vodi obrt, poèeo odlazit u lov s Talijanima. U to su vrijeme Talijani dolazili u lov na divlje svinje, danas dolaze zbog ptica selica, šljuka.

Bogatstvo divljaèi

- Upravo su Talijani naši najèešæi i stalni gosti, rekla je Savka. Dodala je kako vikendom, kada je sezona lova na šljuke,

Ana PISAKRAJ ZA LOVCE NA ŠLJUKEodnosno od listopada do prvog snijega, na Æiæariji zna biti više od 60 stranih lovaca. Lovaca ima toliko, kaže Aleksandar, da, popnete li se na Žbevnicu, može se ih vidjeti jednoga na svakom kilometru.

Po njegovim rijeèima, lovni turizam na Æiæariji dosegnuo je svoj vrhunac. Razlog tome leži u posebnosti lovnog podruèja Lovaèkog društva „Æiæarija“ – osim što je bogato s divljaèi, jedno je od najveæih u Hrvatskoj, a

Prièa iz Jelovica

sezona lova na šljuku tu traje gotovo tri mjeseca, za razliku od ostalih krajeva u Istri gdje ona traje oko dva tjedna. Naime, šljuke s krova poluotoka „odsele“ tek kad se obronci Æiæarije z a b i j e l e . U t o m l o v i š t u prevladavaju veprovi i jeleni, dok srna ima najmanje. Zadnjih godina poveæao se i broj vukova.

Susreti s medom

U gustim kraškim šumama posljednjih godina medvjed je sve èešæi gost. Savka kaže kako u tome nema ništa èudno s obzirom da se medvjed gotovo uvijek motao æiæskom visoravni. Pamti ona i kada je 80-ih godina prošlog stoljeæa u selo dolutao mali medo.

Njezin ga je susjed u vlastitom dvorištu držao punih šest mjesec i . A leksandar posjeduje i fotografiju na kojoj mu medo, koji je bio znatno veæi od njega, daje šapu. Normalno je da Æiæski lovci barem jednom godišnje susretnu medvjeda u v r i j e m e l o v a , z a k l j u è u j e Aleksandar.

Savka je jedina žena lovac na podruèju cijele Æiæarije. Lovaèki ispit je položila još 1978. godine, kad je bila trudna, pa se Aleksandar zna našaliti kako je ispit polagao dva puta.

Lovstvo se u obitelji Èendak oduvijek njegovalo. Tim su se hobijem bavili i pradjed Dragotin, djed Karlo, te otac Lazar. Aleksandar i Draženko veæ su kao mali bili okruženi lovcima. S nestrpljenjem bi èekali njihov povratak kuæi kada bi im isprièali neku novu lovaèku prièu.

I žena lovacÈendaci su sve do 1948.

godine vodi l i i t rgovinu i gostionicu. Meðutim, sredinom prošlog stoljeæa zakon nije dozvol javao voðenje dvi ju privatnih djelatnosti pa tako zatvaraju trgovinu. Gostionica bilježi tek nekoliko godina prekida u radu, i to od 1990. do 1996. godine.

Za njeno ponovno otvaranje, a l i k a o j e d a n o d p r v i h

agroturizama u Istri, upravo je zaslužna Savka. Ona se prisjeæa kako je prva zatražila i dobila prvi županijski kredit za lovni turizam. Nakon n jenog od laska u mirovinu, èelno mjesto sadašnjeg ob r ta p reuz ima n jen s in Draženko. Konoba „Lovac“ danas n u d i c i j e l i n i z d o m a æ i h specijaliteta, a gosti mogu prenoæiti u jednoj od pet soba koje obitelj Èendak iznajmljuje.

Domaæa jela i sobe

Buzetski list61

ROÐENI

Novina u 2010. godini je što su roditelji obavezni donijeti u Odjel za samoupravu, upravu i društvene djelatnosti Grada Buzeta - soba broj 28 kod resornog referenta, uvjerenje o prebivalištu djeteta. Naknada æe biti isplaæena iskljuèivo na osnovu tog dokumenta.

Datum roðenja

13.

14.

15.

16.

17.

9. 4. 2010.

26. 4. 2010.

29. 4. 2010.

30. 4. 2010.

7. 5. 2010.

19.

21.

22.

23.

18. 5. 2010.

2. 6. 2010.

6. 6. 2010.

7. 6. 2010.

18. 17. 5. 2010.

Samsa

Nežiæ

Vidoviæ

Vuèemilo

Belasiæ

Agapito Lakoviæ

Kahrimanoviæ

Prodan

Nemarnik

Paladin

Karlo

Lana

Noa

Toni

Eva

Žan

Nihad

Eva

Ana

Vito

Melita

Danijela

Dubravka

Tina

Dijana

Romi

Jasmina

Nataša

Tatjana

Nataša

Tomislav

Robert

Ivan

Elvis

Elvis

Tahir

Dean

Veljko

x(2)

x

x(2)

x(2)

x

x

x(2)

x(2)

x(2)

x(2)

Prvodijete

Višedjece

Redni broj

PrezimeIme djeteta Ime majke Ime oca

1.

2.

3.

4.

5.

6.

4. 1. 2010.

6. 1. 2010.

16. 1. 2010.

18. 1. 2010.

20. 1. 2010.

31. 1. 2010.

8.

9.

10.

11.

12.

2. 3. 2010.

2. 3. 2010.

6. 3. 2010.

9. 3. 2010.

29. 3. 2010.

7. 22. 2. 2010.

Obrovac

Krota

Sirotiæ

Luter

Èerneka

Kajin

Šavko

Vivoda

Damiani

Muminoviæ

Sirotiæ

Vuèiæ

x Jakob

Albino

Laura

Colin

Stefan

Nikolina

Heli

Erika

Patrik

Una

Rafael

Samuel

Vera

Tea

Eleonora

Anamarija

Sabina

Kristina

Ðeni

Danijela

Nives

Mersiha

Barbara

Emina

Matija

Marko

Dario

Dražen

Dorijan

Damir

Milorad

Dani

Elvir

Manuel

x

x

x

x

x

x(2)

x(2)

x(2)

x(2)

x(2)

x(2)

Hari

Vedran

20. 22. 5. 2010. BlaževiæMarin Jasmina Davorx(2)

24.

25.

26.

27.

28.

17. 6. 2010.

23. 6. 2010.

30. 6. 2010.

5. 7. 2010.

6. 7. .2010.

30.

31.

31.

31.

11. 7. 2010.

8. 8. 2010.

23. 8. 2010.

29. 8. 2010.

29. 8. 7. 2010.

Prodan

Cotiæ

Vratoviæ

Marušiæ

Kert

Èerneha

Milanoviæ

Ratoša Krbavèiæ

Merliæ

Blaževiæ

Ivan

Lea-Marija

Ani

Rahela

Linda

Ema

Ema

Lana

Deni

Petra

Jelena

Frida

Larisa Mario

Deana

Sabina

Marina

Nataša

Nikolina

Danijela

Romina Dejan

Dorijan

Viliam

Davor

Valdi

Ivan

Tomislav

Mikele

Dragan

x(2)

x(2)

x(2)

x

x(2)

x

x

x

x

x

Ivan

Goran

1.

2.

20. 1. 2010.

4. 7. 2010.

Buterin

Jurišiæ

Niko

Laura

Silvia

Tanja

Damir

Marko

x

x(4)

Podaci dobiveni od Grada Buzet i ordinacije dr. Smiljane Brgodac

OPÆINA LANIŠÆE

BRAÆA ALEKSANDAR I DRAŽENKO ÈENDAK ISPRED KONOBE »LOVAC«

TROFEJI IZ LOVA

Page 62: Buzetski list br. 8 (studeni 2010.)

Ines Gržiniæ i Sandi Škrinjar

PR

IVA

TN

A A

RH

IVA

Nataša Mareèiæ i Ivica Šimek

PR

IVA

TN

A A

RH

IVA

Nataša Ratoša i Robi Jermaniš

FO

TO

KU

RT

I

PR

IVA

TN

A A

RH

IVA

Luana Božiæ i Robert Križaniæ

PR

IVA

TN

A A

RH

IVA

Tamara Petretiæ i Vedran Flego

PR

IVA

TN

A A

RH

IVA

PR

IVA

TN

A A

RH

IVA

Tina Šimec i Branko Èerneka

FO

TO

FE

ST

IVA

L

Simona Soboèan i Marko Flego

PR

IVA

TN

A A

RH

IVA

Antonia i Mario Bartoliæ

ZL

AT

NI

PIR

- P

RIV

AT

NA

AR

HIV

A

Jasmina Prodan i Aleksandar Banko

FO

TO

PR

OF

ES

SIO

NA

L

Mateja Pavletiæ i Igor Runko

PR

IVA

TN

A A

RH

IVA

Ingrid Soldatiæ i Goran Jambrošiæ

PR

IVA

TN

A A

RH

IVA

Ileana Perosa i Aleksandar Pavletiæ

FO

TO

FE

ST

IVA

L

Elena Rabak i Jani Štorligo

FO

TO

MI

AM

I

Leonarda Lea Krbavac i Majk Bašiæ

Buzetski list 62 Buzetski list64

Erna Salkiæ i Almin Aliæ

PR

IVA

TN

A A

RH

IVA

Jelica Miloševiæ i Dragan Markoviæ

Page 63: Buzetski list br. 8 (studeni 2010.)

Ines Gržiniæ i Sandi Škrinjar

PR

IVA

TN

A A

RH

IVA

Nataša Mareèiæ i Ivica Šimek

PR

IVA

TN

A A

RH

IVA

Nataša Ratoša i Robi Jermaniš

FO

TO

KU

RT

I

PR

IVA

TN

A A

RH

IVA

Luana Božiæ i Robert Križaniæ

PR

IVA

TN

A A

RH

IVA

Tamara Petretiæ i Vedran Flego

PR

IVA

TN

A A

RH

IVA

PR

IVA

TN

A A

RH

IVA

Tina Šimec i Branko Èerneka

FO

TO

FE

ST

IVA

L

Simona Soboèan i Marko Flego

PR

IVA

TN

A A

RH

IVA

Antonia i Mario Bartoliæ

ZL

AT

NI

PIR

- P

RIV

AT

NA

AR

HIV

A

Jasmina Prodan i Aleksandar Banko

FO

TO

PR

OF

ES

SIO

NA

L

Mateja Pavletiæ i Igor Runko

PR

IVA

TN

A A

RH

IVA

Ingrid Soldatiæ i Goran Jambrošiæ

PR

IVA

TN

A A

RH

IVA

Ileana Perosa i Aleksandar Pavletiæ

FO

TO

FE

ST

IVA

L

Elena Rabak i Jani Štorligo

FO

TO

MI

AM

I

Leonarda Lea Krbavac i Majk Bašiæ

Buzetski list 62 Buzetski list64

Erna Salkiæ i Almin Aliæ

PR

IVA

TN

A A

RH

IVA

Jelica Miloševiæ i Dragan Markoviæ

Page 64: Buzetski list br. 8 (studeni 2010.)