Bs Istinita Kazivanja o Zivotopisu Sehida Husejna Sina Alijina

7/31/2019 Bs Istinita Kazivanja o Zivotopisu Sehida Husejna Sina Alijina

1/148


2/148


3/148

- 4 -

Istinita kazivanja o ivotopisu ehida Husejna sina Alijina

Dr. Muhammed ibn Abdulhadi e-ejbaniMuhammed Salim el-Hadr

Naslov originala

El-Kavlul-sedidu fi sireti El-Husejni e-ehidi

Prijevod

Nedim Harai

LekturaAbdurrahman Kuduzovi

Korektura

emsada Dani

Obrada

Selsebila Harai

Tira3000


4/148

- 5 -

Istinita kazivanja o ivotopisu ehida Husejna sina Alijina

Dr. Muhammed ibn Abdulhadi e-ejbaniMuhammed Salim el-Hadr

Sarajevo 2010


5/148

- 6 -


6/148

- 7 -

Predgovor

Hvala neka je Allahu, Koji istinsku hvalu i pohvalu zasluuje, i nekaje salavat i selam na Njegovog roba i poslanika Muhammeda, kojeg je poslaoda poput svjetiljke osvijetli put, i na njegovu porodicu od koje je odstranio

svaku nevaljatinu, uinivi ih ednim i asnim. A selam i na njegove ashabe,prvake blagoslovljene, i na sve one koji su ih slijedili i koji e ih slijediti udobru sve do Sudnjeg dana.

Neu kriti da mi je pero zastajalo nad veliinomlinosti kakva je bioHusejn, r.a., oko kojeg se veu vane i osjetljive injenice, i kod koga su sesastali nada i radost s nevoljom i tugom. Nalazimo sepred ovjekom o kojemse govori da je izabrao opziciju kako bi isprovocirao smutnju, kako te neki

proizvoljno misle, ali je on ustvari bio obmanut od strane ljudi koji su gatraili da im doe, a kada je to uinio, izdali su ga i predali zajednikomneprijatelju. Rekao im je tada: Nisam vam doao dok mi nisu dole vaeporuke i pozivi, pa ako smatrate drugaije od onoga to se mi pisali, vratit use, ali, sudbina je pretekla Husejna, da ih nije stigao ni osuditi za izdaju.

Naravno, kazujui o Husejnu, r.a., ne moemo a da ne govorimo odogaaju na Kerbeli, ali zadratise samo na tome sluaju znailo bi napravitiveliki preskok u njegovom bogatom ivotopisu.

Husejn kojeg elimo poblie upoznati pripadnik je Ehli-bejta i

ashab, odgajali su ga Poslanik, s.a.v.s., i Alija, r.a., a dovoljno mu je asti toje bio rod i bliski ashab Allahovog Poslanika.Djelo koje je pred vama sadri dijelove jedinstvene naune

vrijednosti koje su rad dr. Muhammeda ibn Abdulhadija e-ejbanija, autoraveine poglavlja iz knjige. Ustvari, pored mojih dodataka, dr. E-ejbani jenapisao drugi dio sa podnaslovom: Stavovi opzicije u doba Jezida ibn

Muavije. Molim Allaha da ga nagradi divnom nagradom na oba svijeta.

U prvom dijelu, ije je retke napisalo moje pero onoliko koliko jeumjelo i moglo, kazujemo o imamu Husejnu kroz njegove osobine,

upoznavajui se sa njegovim svojstvima i moralom. Molim Allaha da toprimi od mene i da mi podari iskrnenost, nadajui se njegovoj najljepojnagradi.

Iskoristit u priliku i zahvati ovdje brai iz Centra za istraivanja inauni rad, koja nisu alila truda da ova knjiga u najljepoj formi i sadrajuugleda svjetlo dana, kroz savjete, sugestije, korekturu i recenziju.

Allah ih za nas i za sve muslimane nagradio najboljom nagradom, i

sve nas zajedno sastavio s prvakom poslanika, s.a.v.s., u vjenom Dennetu.Allahu, amin! I hvala neka je Allahu Gospodaru svjetova.

Muhammed Salim el-Hadr


7/148

- 8 -


8/148

- 9 -

DIO I

HUSEJNOVO PORIJEKLO, AHLAK I POLOAJ


9/148

- 10 -


10/148

- 11 -

Uvod

Husejn1

je sin Alije, r.a., ibn Ebi Taliba el-Haimija el-Kureija,majka mu je Fatima, r.a., tako da je on unuk

2Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i

njegov bosiljak na dunjaluku. Imao je nadimak Ebu Abdullah3.Zehebi ga je ovao opisao: Bio je plemenit i savren imam, unuk

Allahovog Poslanik, s.a.v.s., njegov miljenik i bosiljak na dunjaluku, otac

Abdullahov, sin vladara pravovjernih Ebu Hasana Alije ibn Ebi Taliba ibn

Abdulmuttaliba.4A hafiz Ebu Nuajm ovako je rekao o njemu: Ebu Abdullah Hasan

ibn Alija ibn Ebi Talib, bosiljak Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji mu je

prouio ezan na uho kada se rodio, najvie je njemu sliio. On je prvak meudennetskim mladiima, bio je peti ispod Poslanikovog ogrtaa5, sin je

prvakinje meu enama, otac mu je onaj koji e odvraati nevaljalce odPoslanikovog vrela, amida mu je Zul-denahajn6, uen je u svjetluvjerovjesnitva, ponikao je u srcu islama i odgojen je u okrilju imana.7

Roenje

Roen je 5. mjeseca abana, etvrte godine po Hidri, shodno

najrairenijem predanju, u Poslanikovom, s.a.v.s., gradu Medini.8

A rodio se nakon svoga brata Hasana nakon deset ili jedanaest

mjeseci, naime El-Vakidi navodi: Fatima je nakon to je rodila Hasana, zapedesetak dana zatrudnjela sa Husejnom.9

Katade opet navodi sljedee:Husejn se rodio godinu dana i desetmjeseci nakon Hasana, a bilo je prolo pet i po godina od Hidre.10

1Na arapskom: El-Husejn.

2

Ar.: sibt, a znai: dijete od sinova, ili po nekima dijete od keri, a Ez-Zubejdi smatra da jedijete od djece, tj. unuk. (Tadul-a'rus, 3/93.)3Et-Tarihul-kebir, 2/381, Buhari,Es-Sikat, 3/68, Ibn Hiban,Ma'rifetul-sahabe, 2/9, Ibn

Nuajm,El-Istia'b, 184, Ibn Abdulberr, El-Mu'demul-kebir, 3/94, Taberani, Tarihul-islam,3/93, Zehebi.4Sijeru ea'lami en-nubela, 3/280, Zehebi.

5Iz poznatog hadisa el-kisa', tj. hadisa o ogrtau kojim je Poslanik, s.a.v.s., pokrio sebe,

Aliju, Fatimu, Hasana i Husejna, te rekao da su pripadnici Ehli-bejta. (Op. prev.)6Vlasnik dva krila (u Dennetu), tako ga je Poslanik, s.a.v.s., nazvao. (Op. prev.)

7Ma'rifetus-sahabe, 2/661.

8El-Isabe, 2/547,El-Istia'b, 184.

9

El-Istia'b, 184.10 Ibid.


11/148

- 12 -

Taberani i Ibn Asakir biljee predanje od Dafera ibn Muhammedaes-Sadika, koji prenosi da je njegov otac El-Bakir rekao: Nije nakon roenjaHasana i zaea Husejna prolo osim koliko traje postporoajni period.1Ovo je hafiz Ibn Hader prokomentirao sljedeim rijeima: Vjerovatno jeFatima rodila Husejna nosei ga deset mjeseci ili joj se oduio period nifasa(postporoaja) dva mjeseca.2

Vjerovjesnikova s.a.v.s. panja prema Husejnu r.a.

Sigurno je nemjerljiva ast to to mu je djed Muhammed, s.a.v.s., anena Hadida, r.a., otac Alija, r.a., majka Fatima, r.a., i brat Hasan.

Naravno, najvea mu je ast njegova rodbinska veza s poslanikomMuhammedom, s.a.v.s., koji je prema Husejnu i njegovom bratu Hasanu

iskazivao posebnu panju i ljubav.Da bi opisali razliite situacije u kojima se mogla vidjeti ovakva

panja, pogledat emo na trenutke u siru Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kojakazuje o njegovim osjeajima u radosti i u tuzi, i o danima koji su donosilisreu i al. Poslanikova, s.a.v.s., muka djeca, kao to je poznato, nisu dugoivjela, i El-Kasim i Abdullah i Ibrahim preselili su na ahiret jo kao djeca. Akod mukaraca djeca imaju posebno mjesto, naroito muka, zbog onoga to

se nada da e uiniti kao nasljednici porodice i nosioci porijekla. Zato sumekkanski murici koristili ovu injenicu da bi na neki nain sputali iobezvrijedili Vjerovjesnika, s.a.v.s. Tako je jedan od murikapoeo iritipriu: Nee od Muhammeda ostati nikakav spomena, njemu muka djeca neostaju u ivotu,3 ali Allah, d.., na ovo objavi: Onaj koji tebe mrzi sigurno e on bez spomena ostati.4

Prole su godine nakon to su mu preselila prva dva sina, kada muMarija el-Kibtijje rodi sina kojeg nazva Ibrahim. I sav sretan i razdragan

govorio je ashabima: Noas mi se rodi sin, pa sam ga nazvao Ibrahim, pomome ocu.5

1El-Mu'demul-kebir, 3/94, Tarihu Ibn Asakir, 14/256. Predanje je prekinuto, ali je mogue,

jer tako se prenosilo u porodici, poto su svi prenosioci predanja iz Husejnove porodice.2El-Isabe, 2/547. U jednom od rukopisa istog djela stoji jo: Hasan se rodio u ramazanu, a

Husejn u abanu, pa je mogue da je roen nakon devet mjeseci, ali da se nije oistila odpostporoajnog (nifas) perioda nego tek nakon dva mjeseca.3

Ovo je rekao El-A's ibn Vail es-Sehmi, a on bi jo kada bi se spomeni Poslanik, s.a.v.s., unjegovom prisustvu reci: Proite ga se, on e bez spomena ostati, nema niko da ga naslijedi,a kad umre nee ga vie niko spominjati i bit ete rahat od njega.4

El-Kevser, 3. Vidjeti: Ensabul-eraf, 1/62, Siretu Ibn Hiam, 1/265, s drugim tekstom.5

Muslim, poglavlje: VrijednostiSamilost Poslanika, s.a.v.s., prema djeci i porodici,njegova skromnostvrijednosti navedenog (2315).


12/148

- 13 -

Vjerovatno se ponadao da e mu ovaj sini produiti porijeklo, dae poroditi djecu, kao to je i njegov praotac Ibrahim, a.s., imao potomke svedo samog Poslanika, s.a.v.s. Ali nije dugo prolo, a pred Poslanikom, s.a.v.s.,je ispustio duu, dok ga je gledao oima punim suza, pun samilosti i tuge zanjim. Enes ibn Malik, r.a., o tome kazuje: Uli smo sa AllahovimPoslanikom, s.a.s.v., kod Ebu Sejfa el-Kijena ija je ena dojila Ibrahima, paAllahov Poslanik, s.a.v.s., uze ljubiti sina, grlei ga i na grudi prislanjajui.Kada smo poslije drugi put otili, Ibrahim je isputao duu, pa oi AllahovogPoslanika, s.a.v.s., zasuzie. Abdurrahman ibn A'uf, r.a., mu tada ree:Allahov Poslanie, zar ti (plae)?! A Poslanik mu odvrati: O sine A'ufov,to je samilost. I kada mu opet suze kliznue, ree: Zaista, oi zasuze, a srceal obuzme, ali negovorimo osim ono ime je zadovoljan na Gospodar... Mismo stvarno zbog rastanka s tobom Ibrahime tuni!1

Takav je bio Poslanik, s.a.v.s., kao otac kojeg je raalostio odlazaknjegova sina, milostiv i saosjeajan, pun blagosti. Svoje unuke Hasana iHusejna, sinove Fatimine, volio je i pazio odnosei se prema njima kaonajbolji otac. Imam Buhari biljei sa svojim lancem prenosilaca, da je Ibn EbiNuajm rekao: Bio sam svjedok kada je Ibn Omera neki ovjek upitao o(propisu) krvi komarca, a Ibn Omer e mu:Odakle si ti? Ovaj odgovori daje od stanovnika Iraka, a Ibn Omer ree: Pogladaj ovoga, pita me o krvikomarca, a ubie Vjerovjesnikovog, s.a.v.s., unuka. A uo samVjerovjesnika, s.a.v.s., kada je rekao: Njih dvojica (Hasan i Husejn) su moja

dva bosiljka na dunjaluku.

2

Hafiz Ibn Hader je naveo sljedei komentar na ovaj hadis:Uporedio ih je sa bosiljkom jer se dijete ljubi i mirie i na grudi primie... Tirmizi opetbiljei hadis u kojem Enes, r.a., kae: Vjerovjesnik, s.a.v.s., bizovni Hasana i Husejna, pa bi ih prislanjajui sebi na grudi grlio i ljubio.3

Allahov Poslanik, s.a.v.s., ih je istinski volio, govorei da onaj konjih voli, voli i njega, a onaj ko njih mrzi, mrzi i njega. Imam Ahmed sa

svojim lancem prenosilaca biljei hadis koji prenosi Ebu Hurejre, r.a., da jeAllahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Ko njih voli, voli i mene, a ko njih mrzi,mrzi i meneHasana i Husejna.4

1Buhari, poglavlje: Denaza Poslanikove rijei: Mi smo za tobom tuni, (1241).

2Buhari, poglavlje: EdebSamilost prema djeci, ljubljenje i grljenje djece (5994), u

poglavlju: Vrijednosti (3753).3Fethlu-Bari, 7/469. Tu je Ibn Hader naveo i hadis koji Tirmizi biljei sa svojim lancem

prenosilaca, od Jusufa ibn Ibrahima, da je uo Enesa kako kae: Upitali su AllahovogPoslanika, s.a.v.s., ko mu je iz njegove porodice najdrai, pa je odgovorio: Hasan i Husejn.I esto bi reci Fatimi: Pozovim mi moje sinie, pa bih grlio i ljubio.Biljei Tirmizi,

poglavlje: Vrijednosti (3772). ejh Albani ga ocijenio slabim uDaifu Et-Tirmizi (3772).4

El-Musned(7863). ejh Arnaut navodi da je lanac vrst i prenosioci pouzdani, i svi su odonih od kojih su biljeili Buhari i Muslim.


13/148

- 14 -

U jednom drugom predanju stoji da je Ebu Hurejre, r.a, rekao:

Jednom je Allahov Poslanik, s.a.v.s., izaao, a s njim i Hasan i Husejn, jedanna jednom ramenu, a drugi na drugom, a on sad ljubi jednog, sad drugog, sve

dok nije stigao do nas. Tada mu neki ovjek ree: Allahov Poslanie, ti ihistinski voli! A Poslanik e njemu: Ko njih voli, voli i mene, a ko njihmrzi, mrzi i mene.1

Hasan i Husejn nisu Poslaniku, s.a.v.s., bili samo unuci koje djed

glada milostivim oima i s ljubavlju i njenou, nego su mu oni bili poputsinova. Kada su se rodili, sedmicu dana poslije, Poslanik, s.a.v.s., im je

nadjenuo ime, i dao je da se zakolju po dvije ovce2, kao akika za svakog

ponaosob, te da im se obriju glave.

Nesai biljei od Ibn Abbasa, r.a., da je rekao: Allahov Poslanik,s.a.v.s., zaklao je kao akiku za Hasana i Husejna po dvije ovce.3

Ibn Hibanbiljei hadis koje se prenosi od majke vjernika Aie, r.a.,da je kazala: Allahov Poslanik, s.a.v.s., je zaklao akiku za Hasana i Husejnasedmi dan po njihovom roenju, nadijenuo im je ime i dao da im se ukloni saglave

4sve to smeta.5

Vjerovjesnik, s.a.v.s., preuzeo je inae oevu obavezu da prineseakiku za svoju novoroenad, tako da je samo potvrdio svoje osjeaje ljubaviprema njima, a i poslije ih je esto oslovljavao kao svoju roenu djecu6.

1Ibid ( 9671). ejh Arnaut kae da je hadis dobar, mada ima slab lanac prenosilaca zbog

Abdurrahmana ibn Mesuda koji nije poznat, ali prethodni hadis potvruje predanje, Allahopet zna.2

U hadisu koji prenosi Ibn Abbas, r.a., u lancu u kojem Ejub prenosi od Ikrime, navodi se:

po jednu ovcu, a u drugom predanju koje prenosi Katade stoji: po dvije ovce. ejhAlbani navodi (u djeluIrvaul-galil, 4/379) da su oba predanja sa tanim lancima prenosilacaod kojih prenose Buhari i Muslim. On navodi da je vidljiva razlika u znaenju, da jeprinesena po jedna ovca za svakog, a u drugom predanju, da je prineseno po dvije ovce za

svakog. Meutim, daje prednost drugom predanju, da su pinesene po dvije ovce, iz dvarazloga. Prvi je injenica da drugo predanje spominje vei broj ili koliinu, a spominjenjevika, tj. neeg brojnijeg ili vee koliine u odnosu na drugo predanje u kojem se spominjemanja koliina ili broj, ako je preneseno od strane pouzdanog prenosioca, prihvata se. Drugi

razlog je to postoje drugi hadisi koji govore da se za muko novoroene kolje po dvijeovce.3Sunenu En-Nesai (4531), sa vjerodostojnim lancem prenosilaca.

4Tj. da uklonu kosu brijenjem glave.

5Sahihu Ibn Hiban (5311), Hakim, 4/237, Ebu Ja'la (4521), Abdurrezak, (7963), Ibn Sa'd,

1/236 (164). ejh Arnaut ga ocijenio dobrim, a Husejn Selim Esed vjerodostojnim. 6Izmeu ostalih hadis koji prenosi Ebu Bekr, r.a., a biljei Buhari u Sahihu, da je jedan dan

Allahov Poslanik, s.a.v.s., iznio Hasana pa se s njim popeo na minber, te rekao: Ovaj mojsin je prvak, a Allah e preko njega pomiriti dvije skupine muslimana.Takoer, hadis koji

prenosi Ebu Lejla, r.a., a biljei imam Ahmed uMusnedu, u kojem je rekao: Bio sam kodAllahovog Poslanika, s.a.v.s., a na njegovim grudima (ili stomaku) Hasan (ili Husejn), pa

vidjeh ga kako mokri. Mi mu priosmo, a Poslanik, s.a.v.s., ree: Ostavite mi sina, neprekidajte ga dok ne zavri sa mokrenjem, a poslije oistite vodom.Potom je ustao i otiao u


14/148

- 15 -

Ustvari, mnogi oevi se ne ponaaju ni blizu ovako odgovorno i smilou i ljubavi kokvu je Poslanik, s.a.v.s., iskazivao prema svojimunucima. Takoer, on se brinuo i poduzimao je sve preventivne mjere da ihne zadesi kakvo zlo i nedaa. Tako imam Buhari biljei sa lancemprenosilaca koji see do Ibn Abbasa, r.a., da je rekao: Allahov Poslanik,s.a.v.s., estoje Allahu utjecao Hasana i Husejna, govorei: I va je praotacsa ovom dovom utjecao Ismaila i Ishaka, utjeem vas Allahovim savrenimrijeima od svakog ejtana i zlokobnika1, i od svakog oka urokljivoga2.3

Moda e najbolje oslikati velianstven oinski odnos Poslanika,s.a.v.s., kada je sa minbera drao hutbu, ispunjavajui obavezu poslanice ipoziva u vjeru, podsticao vjernike na bogobojaznost i dobroinstvo, ali kadaje ugledao svoja dva unuka kako tek prohodavaju, malo idu pa padnu, siao jesa minbera te ih uzeo u naruje i s njima se ponovo popeo na minber. Ebu

Davud je zabiljeio predanje salancem prenosilaca koji see do Burejde, r.a.,da je rekao: Allahov Poslanik, s.a.v.s., nam je jednom drao hutbu, kaddooe Hasan i Husejn, r.a., u crvenim kouljama, hodali su posrui, aPoslanik, s.a.v.s., sie i uze ih, pa se s njima pope na minber, te ree: Istinuje rekao Allah: Imanja vaa i djeca vaa samo su iskuenje,4 vidjeh ovudvojicu, pa se nisam mogao strpiti. Potom je nastavio s hutbom.5

Slino prenosi i Ebu Lejla, r.a., koji kazuje: Bio sam kod AllahovogPoslanika, s.a.v.s., a na njegovim grudima (ili stomaku) Hasan (ili Husejn),

pa vidjeh ga kako mokri bez prekidanja. Mi mu priomo, a Poslanik, s.a.v.s.,

ree: Ostavite mi sina, ne prekidajte ga dok ne zavri s mokrenjem, a poslijeoistite vodom.Potom je ustao i otiao u sobu gdje su se ostavljale hurmekoje su se dijelile kao sadaka, a za njim doe i djeak pa uze jednu hurmu uusta, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., mu je izvadi iz usta i ree: Nama sadakanije dozvoljena.6

sobu gdje su se ostavljale hurme koje su se dijelile kao sadaka, a za njim doe i djeak pa

uze jednu hurmu u usta, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., mu je izvadi iz usta i ree: Namasadaka nije dozvoljena.1Otrovni insekti koji moglu ozlijediti, a neki kau da znai svako stvorenje koje ima zlu

namjeru.2Tj. oko koje eli da se desi zlo i koje koncetrira svo zlo na onoga koga gleda. Ili, po

drugima: svaka bol ili teta koji mogu snai ovjeka.3

Buhari, poglavlje: Govor vjerovjesnika (3371).4

Et-Tegabun, 15.5Sunenu Ebi Davud, poglavlje: NamazImam prekine hutbu zbog nekog dogaaja (1109).

ejh Albani kae da je vjerodostojan.6El-Musned, od imama Ahmeda (19082), sa vjerodostojnim lancem prenosilaca. ejh Arnaut

kae: Sened je vjerodostojan, prenosioci su pouzdani, iz Sahiha, osim Isaa ibnAbdurrahmana i Ebu Lejle, ali od njih prenose autori sunena.


15/148

- 16 -

Poslanik, s.a.v.s., ih je esto uzimao sa sobom (jaui) na mazgicrnobijele grive

1, pa bi jednog posjedni isped sebe, a drugog iza. Imam

Muslim biljei sa predanjem koje see do Ijasa, koji prenosi od svoga oca, daje rekao: Vodio sam Vjerovjesnikovu, s.a.v.s., mazgu E-ehbu, a Hasan iHusejn s njim (sjede), sve dok je nisam doveo do Vjerovjesnikove, s.a.v.s.,kue, jedan je sjedio naprijed, a drugi iza njega.2

Ebu Hurejre, r.a, nam takoer prenosi kako je Poslanik, s.a.v.s.,prema svoja dva unuka bio posebno blag i paljiv. To biljei Ebu Davud, apredanje see do Ebu Hurejre, r.a., koji kae da je El-Akrea' ibn Habis vidiokako Allahov Poslanik, s.a.v.s., ljubi Hasna, pa mu je rekao: Ja imamdesetero djece, nikada nijedno nisam poljubio. A njemu Allahov Poslanik,s.a.v.s., odvrati: Ko se ne smiluje, nee se ni njemu smilovati.3 A u drugompredanju se dodaje: ta u ti ja, kad ti je Allah uklonuo samilost iz srca.4

Ibn Hiban takoer biljei predanje koje Ebu Seleme prenosi od EbuHurejre, r.a., da je rekao: Allahov Poslanik, s.a.v.s., pokazivao je svoj jezikHusejnu (igrajui se s njim), a kada bi djeak vidio njegovo crvenilo, stao bise smijati. Nato mu Ujejne ibn Hasan ibn Bedr ree: Zar se tako odnosiprema djetetu, tako mi Allaha, imam sina koji je ve odrastao, ali ga nikadanisam poljubio. A Allahov Poslanik, s.a.v.s., mu ree: Ko se ne smiluje, neese ni njemu smilovati.5

Nije iskljueno da se slian dogaaj dogodio dva puta saPoslanikom, s.a.v.s., ili da je to isti sluaj, a da su oba ashaba prokomentirali

Poslanikov postupak. Prenosilac je poslije prenio dogaaj, ali je modasmetnuo ime ashaba koji je rekao, to je mogue i prihvatljivo. Inae, poznatje sluaj sa El-Akreom ibn Habisom6, r.a., kada je doao Allahovom

1Poslanik, s.a.v.s., imao je samo jednu mazgu crnobijele grive, bilo joj je ime Ed-Duldul,

kao to biljei Taberani uEl-Mu'demul-evsat, 4/202, od Enesa, r.a., da je rekao: Kada sumuslimani bili poraeni na Hunejnu, Vjerovjesnik, s.a.v.s., jahao je na mazgi E-ehba, kojusu zvali Ed-Duldul...2

Muslim, poglavlje: Vrijednosti Hasana i Husejna (2421).3Sunenu Ebi Davud(5220). Albani ga ocijenio vjerodostojnim. Biljei i Abdurrezak uEl-

Musennefu, 11/298 (20589), i Ahmed (7636), Arnaut kae da mu je sened vjerodostojan pouvjetima Buharije i Muslima. Isti hadis biljee i Buhari (5651) i Muslim (2318), ali seumjesto Husejna spominje Hasan.4Sahihu Ibn Hiban (5595), a Arnatu kae: sened je vjerodostojan po uvjetima Buharije.

5Sahihu Ibn Hiban(6975), a Arnaut navodi da mu je sened dobar. Takoer:Musnedu Ebi

Ja'la, 10/ 395, br. 983, 5892 i 6113. Posljednji je Husejn Selim Esed komentirao, rekavi dasu mu prenosioci pouzdani.6Ashab, jedan od poglavara Arapa u dahilijjetu, jedan od onih ije je srce pridobijeno za

islam. Doao je Poslaniku, s.a.v.s., sa Itaridom ibn Hadibom sa prvacima plemena Temim isa delegacijom ispred plemena Darim, te su primili islam. Uestvovao je na Hunejnu, uosvojenju Mekke i Taifa. Poslije je ivio u Medini, a u doba Ebu Bekrovog, r.a., hilafeta

preselio se u Devmetul-Dundul. Sa Halidom ibn Velidom, r.a., uestvovao je u mnogopohoda, ak i na Jemami, a pao je kao ehid u El-Duzdanu.


16/148

- 17 -

Poslaniku, s.a.v.s., a on je bio u damiji, pa ga je zovnuo vrlo glasno i poimenu, vikavi iza njegove kue: Izii nam Muhammede! A Allah je na toobjavio: Zbilja, oni koji te dozivaju izvan sobaveina njih ne shvata.1Arapi beduini su inae grubi, nerijetko sirovi, a takva narav je plod tekihuvjeta u kojima ive, ije tragove je vrlo teko izbjei, pa makar ovjek biodobar u islamu.

Predanja o nadijevanju imena Husejn koja nisu istinita

Meu svijetom se proirilo nekoliko slabih predanja koja kazujukako je Poslanik, s.a.v.s., nadjenuo ime Husejnu, a ovdje elimo ukazati na

neka od njih.Prvo predanje prenosi Hani ibn Hani, od Alije, r.a., da je rekao:

Kada se rodio Husejn, nadio sam mu ime Harb, pa doe Resulullah, s.a.v.s.,i ree: Pokai mi sinia, kako ga nazvate?Rekao sam: Harb, a on ree:Ne, on je Hasan! Kad se rodi Husejn, nadio sam mu ime Harb, pa doeResulullah, s.a.v.s., i ree: Pokai mi sinia, kako ga nazvate? Rekao sam:Harb, a on ree: Ne, on je Husejn! A kad mi se rodi trei sin, doeResulullah, s.a.v.s., i ree: Pokai mi sinia, kako ga nazvate? Rekao sam:Harb, a on ree: Ne, on je Muhassin! Nadjenuo sam im imena po sinovima

Harunovimebber, ebir i Muebbir.

2

Ovo predanje nije validno, po naem miljenju, iz nekoliko razloga.Prvi je jer je u lancu prenosilaca Hani ibn Hani, a o njemu je Ibn Sa'd rekao:

Hadisi koje prenosi su nepoznati,3a imam afija je rekao: Nije poznat, auenjaci iz hadisa ne uzimaju njegove hadise zbog neznanja njegovepovjerljivosti, dok Ibn Medeni navodi: Nepoznat4.

Drugi razlog je to ne prilii Aliji, r.a., da prenosi kako Poslanik,s.a.v.s., odbija ime Harb, a on opet insistira da bar jednog sina tako nazove.

Takoer, nije razumljivo zato bi Allahov Posalnik, s.a.v.s., u sve trisluaja kasnio, dakle i vie od sedam dana, nakon to su imena venadjevena.

Imena, Muhassin i Mubeir, posljednje navodno ime Harunovog,a.s., sina predstavljaju dio nepoznatih i udnih informacija koje prenosi Haniibn Hani, koji jedini ovako neto prenosi. Postoji slian hadis koji biljeihafiz Taberani uEl-Mu'demu, da je Alija, r.a., rekao: Bio sam od onih koji

1El-Hudurat, 10.

2Biljei imam Ahmed uEl-Musnedu, 1/98, Ibn Hiban (6958), Hakim, 3/165, Taberani, 3/96

(2773).3

Et-Tabekatul-kubra, 6/471.4Tehzibul-tehzib, 11/23.


17/148


18/148


19/148

- 20 -

etvrto predanje

U ovome se predanju od Alije, r.a., prenosi da je rekao: Kada serodio Hasen, nazvamo ga Hamza, a kada se rodio Husejn, nazvamo ga ponjegovom amidi Dafer, pa me zovnu Allahov Poslanik, s.a.v.s., i ree:Promijeni im imena, rekao sam: Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju,pa ih je nazvao Hasan i Husejn.1

U lancu prenosilaca nalazi se Abdullah ibn Muhammed ibn Ukajl,

kojeg spominje Muhammed ibn Sa'd u etvrtoj generaciji iz Medine, tedodaje: Njegovi hadisi su nepoznati, ne moe se uzimati kao dokaz. Nesaikae: Slab je, a Ebu Zera': Ne ide se po njegove lance prenosilaca, dokEbu Hatim navodi: Popustljiv u hadisu, nije vrst. Ebu Muamer navodi da

Ibn Ujejne nije pohvalio njegovo pamenje, a Ebu Bekr Huzejme kae: Nepouzdaje se u njega zbog njegovog loeg pamenja.2 Takoer, Jahja ibnMuajin kae: Slabog je pamenja,3 a Ibn Hiban: Loeg je pamenja,navodi hadise koji nisu uobiajeni, pa je obaveza ne uzimati ono toprenosi.4

Meu prenosiocima je i Muahmmed ibn Ukajl ibn Ebi Talib, ali jenjegov hadis labilan, a to to ga je hafiz Ibn Hader u Et-Takribu opisao kaoprihvatljiv ne treba nikoga zavarati, jer to koda hafiza znai da treba imatidruge predaje koje ga podravaju. Tako je i opisao u uvodu istoga djela: Ko

je sa estog nivoa (ili generacije), i ne prenosi osim malo hadisa, i nemadokaza da se ostavljaju njegova predanja, nazvan je prihvatljiv jer imaprenosilaca koji isto prenose, u suprotnom, takav je labilan u prenoenju.5 Sobzirom da nema slinih predanja poput ovoga od Muhammeda ibn Ukajla,slijedi da je navedeni hadis slab.

1El-Musned, od Ahmeda, 1/159, Fedailul-sahabe, 2/712, 1219,Musnedu Ebi Ja'la, 1/147,

El-Mu'demul-kebir, od Taberanija (2780), i Hakim, 4/277.2Tehzibul-kemal, 16/80.

3El-Kamil fi ed-duafa', 4/127.

4

Mizanul-i'tidal, 2/484.5Takribul-tehzib, 1.


20/148

- 21 -

Husejnova svojstva

Hasan, r.a., izuzetno je lio Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i u licu ipo grai tijela, a Ebu Bekr, r.a., bi se igraj s njim, govorei: Kako li samoPoslaniku slii, kao da nije Alijin sini. Alija, r.a., je to gledao i smijao se.1

Husejn, r.a., je po nekim predanjima imao grau slinuPoslanikovoj, s.a.v.s., ali je u licu bio drugaiji. Tako Tirmizi biljei predanjekoje see do Hanija ibn Hanija, da je Alija ibn Ebi Talib, r.a., rekao:Hasanje bio Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., od glave do grudi, a Husejn mu je liiou donjem dijelu tijela.2

A Taberani biljei predanje koje prenosi Alija ibn Ebi Talib, r.a., daje kazao: Koga raduje da gleda u najslinije bie Allahovom Poslaniku,

s.a.v.s., po grai i boji tena od vrata do stopala, neka pogleda Husejna sinaAlijinog.3

Ibn Asakir opet biljei od Ferveta ibn Ebi el-Magra'a, a on prenosiod El-Kasima ibn Malika, a on od Asima ibn Kulejba, koji prenosi da je

njegov otac rekao: Vidio sam Vjerovjesnika, s.a.v.s., u snu, pa sam tospomenuo Ibn Abbasu, a on me upita: Je li te podsjetio na Husejna ibn Aliju,kada si ga vidio? Rekao sam: Jeste, tako mi Allaha, podsjetio me poramenima kada sam ga vidio da ide. A Ibn Abbas mi ree: Mi smo gaporedili sa Vjerovjesnikom, s.a.v.s.4

Zubejr ibn Bekkar opet kae da mu je Muhammed ibn ed-Dahhak el-Hazami kazao: Hasan je u licu liio Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., a Husejnje imao tjelesnu grau poput grae Allahovog Poslanika, s.a.v.s.5

Postoji jo predanje koje biljei Buhari, od Enesa ibn Malika, r.a.,iji je tekst sljedei: Donijeli su Ubejdullahu ibn Zijadu Husejnovu, a.s.,glavu, pa je stavie u neku posudu,a ovaj (Ibn Zijad) poe je dirati tapom dasu ostajali tragovi, te ree i o njegovoj ljepoti neto, a Enes samo ree: Bio jenajsliniji Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i bio je ofarban vesmom6.7 A iTirmizi biljei ovo predanje vjerodostojnim lancem prenosilaca koje see do

1Buhari (3542).

2Tirmizi, 5/660, Ibn Hiban u svom Sahihu, 15/43. ejh Albani je hadis ocijenio slabim.

3El-Mu'demul-kebir, 3/95 (2768). Predanje je slabo zbog slabih prenosilaca Ibrahima ibn

Jusufa i Habire ibn Merjem.4Tarih Dimek, 14/135, a predanje je slabo jer postoji prekid izmeu autora (umro 571. h.g.)

i prenosioca Ferve koji je umro 225. h.g.5El-Bidajetu ven-nihaje, 8/150. Predanje je slabo jer je prenosilac Muhammed ibnud-

Dahhak nepoznat, a takoer zbog injenice da on poredi Hasana i Husejna sa Poslanikom,s.a.v.s., a on ga nije vidio, niti je ivio u njegovom dobu pa da zna slinost.6

Vesme je biljka od koje se pravila boja koja naginje crnoj, a njome bi se farbale kosa i

brada.7 Buhari, poglavlje: Vrijednosti Poslanikovih, s.a.v.s., ashaba (3538).


21/148

- 22 -

Hafse bint Sirin, a ona prenosi da je Enes ibn Malik, r.a., rekao: Bio samkod Ibn Zijada kada donesoe Husejnovu glavu, a on stade govoriti, tapommu dodirujui nos: Nisam vidio ljepote poput njegove. A ja rekoh: Zaistaje on najvie liio Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.1

inimi se da je Husejn, r.a., ipak liio Poslaniku, s.a.v.s., i u licu, ane kao to govore pojedina slaba predanja da mu je liio samo po grai. Jer, uposljednja dva predanja Enes, r.a., kazuje da je Husejn liio Poslaniku,s.a.v.s., dodajui to kao odgovor na groteskno igranje zloinca Ibn Zijada saHusejnovom glavom.

Husejn, r.a., po svoj je prilici najvie liio Poslaniku, s.a.v.s., odcijele njegove porodice.

Naravno, njegova slinost sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., potjelesnom izgledu je neto to nije zavisilo od njega, ali je zato Husejn uvijek

nastojao da po spoljnjim obiljeijima izgleda poput Poslanika, s.a.v.s. TakoEbu Ja'ala biljei predanje sa lancem prenosilaca koji see do Sufjana, a kojije rekao: Pitao sam Abdullaha ibn Ebi Zejda da li je vidio Husejna ibn Aliju,pa mi ree: Bio je crne kose i brade, osim nekoliko dlaka u vrhu brade, pa neznam je li ih bojio, pa je ostavio taj dio tako kako bi liio AllahovomPoslaniku, s.a.v.s., ili je prirodno kao mladi tako bio (sa nekoliko sijedihdlaka u bradi).2

Husejn je inae imao jako crnu kosu i bradu, a hafiz Zehebi jezabiljeio od Ibn Dureda, a ovaj je prenio od Omera, a on od Ata'e da je

rekao: Vidio sam Husejna da je farbao kosu vesmom3

, a kosa i brada su mubile izrazito crne boje.4

1Damiu'l-Tirmizi, poglavlje: Vrijednosti Hasana i Husejna (3778). Hadis je vjerodostojnim

ocijenio ejh Albani.2Musnedu Ebi Ja'la, 12/144 (6773), a Husejn Selim Esed navodi da je lanac prenosilaca

vjerodostojan.3

Vrsta biljke od koje se dobije izrazito tamna, gotov crna, boja.4Sijeru ea'lami en-nubela, 3/281,El-Bidajetu ven-nihaje, 8/150.


22/148

- 23 -

Odijevanje

Husejn, r.a, obiavao je nositi odjeu od vune1, poput Poslanikovih,s.a.v.s, ashaba2koji se nisu eljeli nonjom isticati meu ljudima.

Taberani je zabiljeio da je Es-Sudej rekao: Vidio sam Husjena ibnAliju sa vunenim turbanom, a kosa mu viri ispod turbana.3 U drugompredanju biljei da je E-a'bi rekao: Uao sam kod Husejna ibn Alije, a onu odjei od vune4.5

U nekim predanjima opet se prenosi kako je volio staviti prsten u

mjesecu ramazana, a to su bili lokalni obiaji. Bijei se da je E-abi rekao:Viao sam Husejna u ramazanu, nosi prsten.6Obiavao je staviti prsten nalijevu ruku. Tirmizi naime biljei da je Muhammed el-Bakir rekao: Hasan i

Husejn su nosili prsten na lijevoj ruci,7

a Taberani opet biljei od itogprenosioca da je rekao: Husejn ibn Alija, r.a., nosio je prsten na lijevojruci.8 A poznato je da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., nosio prsten i na lijevoj ii na desnoj ruci. Muslim je zabiljeio da je Enes ibn Malik, r.a., rekao:Allahov Poslanik, s.a.v.s., je ovdje stavljao prsten, pa je pokazao na domaliprst na lijevoj ruci.

9

Tirmizi takoer biljei da je Es-Salt ibn Abdullah ibn Nevfel rekao:Vidio sam Ibn Abbasa da nosi prsten na desnoj ruci , a ini mi se da je (nespominjui lijevu ruku) govorio: Vidio sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da

nosi prsten na desnoj ruci.

10

A biljei takoer i da je Hammad ibn Selemerekao: Vidio sam Ibn Ebi Rafiu kako nosi prsten na desnoj ruci pa sam gapitao o tome, i odgovorio mi je da je vidio Abdullaha ibn Dafera da nosiprsten na desnoj ruci, i da je govorio: Vjerovjesnik, s.a.v.s., nosio je prsten

1Radi se o odjei iji je sastav od vune pomijeane sa ibrisimom (najkvalitetnijom vrstom

svile). Tadul-a'rus, 15/136.2Ibn Ebu ejbe je u svomMasannefu(6/19) zabiljeio da je Alija ibn Ebi Talib, r.a., nosio

proivenu odjeu od vune, a Ibn Sa'd je uEt-Tabekatul-kubra(7/23) zabiljeio da je Enes ibn

Malik, r.a., nosio odjeu od vune i vezao bi turban oko glave takoer od vune.3El-Mu'demul-kebir, 3/100, br. 2796. Hejsemi navodi uMudemu'l-zevaid, 5/256, br. 8671,

da Taberani navodi predanje preko pouzdanih prenosilaca.4I odjea i turban su od vune pomijeane sa ibrisimom (najkvalitetnijom vrstom svile).

5Ibid, 3/101, br. 2797, Hejsemi navodi uMudemu'l-zevaid, 5/257, br. 8672, da Taberani

navodi predanje preko pouzdanih prenosilaca.6Sijeru ea'lami en-nubela, 3/291.

7Tirmizi, poglavlje: Odijevanjestavljanje prstena na desnu ruku, br. 1743. Albani navodi

da je vjerodostojan.8El-Mu'demul-kebir, 3/101, br. 2798. U predanju je Tahir ibn Ebi Ahmed ez-Zubejri koji je

nepoznat.9

Muslim, poglavlje: Odijevanjestavljanje prstena na domali prst, br. 2095.10 Tirmizi, poglavlje: Odijevanjestavljanje prstena na desnu ruku, br. 1742.


23/148

- 24 -

na desnoj ruci.1Takoer Nesai biljei da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., nosionosio prsten na desnoj.

2 A imam Nevevi je ovako zakljuio: Propis oko

pitanja noenja prstena kod uenjaka je dvojak, sloni su da je dozvoljenonositi i na desnoj i na lijevoj ruci, bez pokude bilo koja ruka bila. Ali su se

razili kod pitanja ta je vrednije, jer su mnogi prethodnici nosili na desnojruci, a mnogi opet na lijevoj...3

Kako se jo redio Husejn, r.a., stavljajui kanu i farbajui kosu ibradu, biljei Taberi i drugi. Kajs tienik Habbaba kazuje: Vidio samHasana i Husejna, r.a., da su stavljali crnu kanu.4

evkani je naveo lijep zakljuak o ovome pitanju u djelu Es-Sejlul-derar: Farbanje sijedih je potvreno nizom vjerodostojnih dokaza, izmeuostalih, i u obje zbirke Sahiha se ustanovljava propis, shodno hadisu Ebu

Hurejre, r.a., koji prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Jevreji i

krani se ne farbaju, ali vi radite suprotno od njih (tj. farbajte sijede).Ahmed i autori Sunenabiljee hadis od Ebu Zerra, r.a., a Tirmizi ga ocjenjujevjerodostojnim, da je rekao: Najljepe ime moete promijeniti sijede jekana i ketm

5. Postoje i mnogi drugi hadisi koji ukazuju na isto, a inae je

farbanje bilo neizostavan obiaj kod selefa (prvih prethodnika), toliko da se ulinim opisima prenosilaca navodilo da li stavlja kanu (ili vesmu i sl.) iline...6

Odjea bogobojaznosti je najbolja

Nakon to smo govorili o Husejnovom, r.a., vanjskom izgledu i otome kako se redio, najprigodnije je zavrimo njegov opis kazujuineto onjegovim unutranjim ukrasima, njegovoj vjeri i bogobojaznosti. Inae,unutranji i vanjski izgled kod vjernika su esto jedinstveni, tako je bar bilosa Husejnom, r.a., koji je bio primjer kompletnosti vjere, morala i vanjskog

izgleda. Ibn Kajjim el-Devzijje je ovako zapisao: Kada srce postane bogatos onim to dobije od nimeta i uzvienih darova, ono odjene svoje namjesnikei slubenike (tj. organe) odjeom koja im najbolje odgovara. Tako svoju duuodjene odjeom smirenosti, spkoja, zadovoljstva i skruenosti, tako da ona

1Ibid, br. 1744.

2Sunenun-Nesai, poglavlje: Ukrasigdje se stavlja prsten, br. 5283. Albani navodi da je

vjerodostojan.3erhul-Nevevi a'la sahihi Muslim, 14/72.

4El-Mu'demul-kebir, 9/98, br. 2782, takoer br. 2779, od Enesa, i br. 2781, od El-I'zara ibn

Harisa, koji kae: Vidio sam Hasana i Husejna da stavljaju kanu i boju.5Ketm je vrsta kane, samo izrazito tamna, a pravi se od lia biljke nil.

6

Es-Sejlul-derar, 4/126. Inae, govoreno je o farbanju openito, dok o farbanju crnombojom postoje razliiti stavovi.


24/148

- 25 -

poslije izvrava svoje obaveze sa zadovoljstvom i irokogrudnou,razdragano i odgovorno, bez mrgoenja iprotivljenja. To zato jer je duapostala bliska srcu, te se slae s njim u veini stvari, a ciljevi su im postaligotovo u svemu identini. Tako je postala njegov iskreni vezir, nakon to jebila neprijatelj s otvorenim neprijateljstvom. A, ne pitaj ta je donijela ovanjihova slonost i podudarnost od spokoja i ivotne slasti i uitka koji je natrenutke poput uitka Dennetlija. Ipak, rat izmeu srca i due nije zastalnookonan. Naprotiv, sprema i oruje due su ostali skriveni i potisnuti, a danije snage i odlunosti srca, te njegove vrste vlasti, dua bi se usprotivila iborila svim sredstvima. Zato je pripravnost na granicama vanjskog i

unutranjg stalna obaveza obaveza koja ne prestaje do kraja ivota.1 Istiautor u svom djelu Medaridul-salikin zapisao je sljedee: Uzvieni jespojio obje ljepote, i vanjsku i unutranju, na niz mjesta u Njegovoj Knjizi.

Izmeu ostalih, Njegove rijei: O sinovi Ademovi, dali smo vam odjeukoja e pokrivati stidna mjesta vaa, a i raskona odijela, ali, odjeabogobojaznosti, to je ono najbolje.2Takoer, u opisu dennetskih ena: Unjima e biti ljepotica naravi divnih,3 a njihova je ljepota, ljepota lica imorala. Takoer, Uzvieni kae: I blistavost i radost im darovati,4 tj.ljepotu lica i ljepotu srca. I takoer: Toga dana e neka lica blistava biti, uGospodara e svoga gledati,5 ta blistavost bit e njihov vanjski ukras, agledanje e im ukraavati njihovu unutranjost.6

to se Husejna, r.a., tie i njegove linosti, dovoljno govori njegovo

dranje u bici u Et-Taffu, njegova izdrljivost, postojanost i nepokolebljivostpred neprijateljem i pouzdanje u Allaha. To je bio odraz istinske i dubokevjere u Allaha, d.., i u Njegovu odredbu. O ovome je jako lijepo napisaoIbn Kajjim: Izdrljivost je opiranje neemu to nam dolazi od nekoga namejdanu strpljenja, dakle ona sadri dvostruku radnju, jer se deava izmeudvojice, kada se sukobe verbalno ili fiziki. Rekao je Uzvieni Allah: Ovjernici, budite strpljivi i izdrljivi, postojano bdijte i Allaha se bojte, da bisteuspjeli!7Nareuje im dakle strpljivost, a to je stanje samog onog koji trpi,dok je izdrljivost njegovo stanje trpljenja s redukcijom, a postojanost jevrstoa, doslijednost i upornost u strpljivosti i izdrljivosti. ovjek semoestrpiti ali ne izdri, i moe izdrati ali ne ostane postojan, i moe biti strpljiv iizdrljiv i ostati postojan, ali bez bogobojaznosti. Zato nas je Uzvieniobavijestio da je fundament svega toga bogobojaznost i da uspjeh zavisi od

1Tariku-hidretejn, 1/63.

2El-A'raf, 26.

3Er-Rahman, 70.

4El-Insan, 11.

5El-Kijame, 22, 23.

6

Medaridul-salikin, 3/300.7 Ali Imran, 200.


25/148

- 26 -

nje, rekavi: I Allaha se bojte, da biste uspjeli! Postojanost je bdijenje nagranicama gdje postoji strah od neprijateljskog napada to se tie vanjskogsvijeta, ali je ona takoer bdijenje nad granicama srca, kako preko njih ne biuli prohtjevi i ejtani, te ga odvojili od uprave tijelom (njegovomkraljevinom).1

Husejn je dobro znao da njega ljudi trae, nikoga drugog, pa jeonima koji su bili s njim dao priliku da odu i da se spasu, jer ako ostanu s

njim vjerovatno e biti ubijeni. On je bio spreman da se sretne s neprijatljskiraspoloenim narodom, pa makar i sa nekoliko ljudi koji su insistirali daostanu s njim. Rekao je onima koji su bili s njim: Ko eli da se vrati svojojporodici odmah ove noi ja mu dozvoljavam, jer ovi tamo mene ele. AMalik ibn Nadr je na to rekao: Ja imam dugova i imam porodicu! A Husejnree:Evo no vas pokriva, iskoristite je za put, a neka svaki ovjek uzme za

ruku po jednog ovjeka iz moje porodice, potom se kreite po ravnici, krozmrklu no, sve dok ne stignete do vaih gradova i mjesta. Ovi tamo meneele, pa ako meni ta naude, okanut e se ostalih, zato idite dok Allah nedadne kakav izlaz...2

Zabiljeeno je takoer da je Husejn putujui prema Iraku jednu nousnio san koji ga je probudio, pa je stao govoriti, smiren i spokojan: Svi smoAllahovi i svi se Njemu vraamo, i hvala neka je Allahu Gospodaru svjetova.Vidio sam u snu konjanika na konju kako govori: Narod ide a smrt im sepribliava, pa sam shvatio da nama dolazi.3A na popritu bitke gdje srca

strepe, okretao se svom Stvoritelju, siguran i pun pouzdanja u Njega, govorioje: Allahu moj, Ti si moja sigurnost u svakoj neprilici, i moja nada u svakojnevolji, i Ti si bio uz mene u svakom iskuenju, da se na Tebe oslonim . Akoliko je samo briga koje oslabe srce i donose beznae, u kojima te niprijatelj ne podri, a neprijatelj likuje, i Tebi sam se samo povjerio, i samoTebi poalio, iz nade u Tebe, i niodkud drugo. Pa si Ti dao izlaz i otklonionedau i sauvao me nje,Ti si Vlasnik svake blagodati, i posjeduje svakodobro, i ti si svrha svakog htjenja.4

Abdullah ibn Ammar ga je opet opisao kakav je bio na bojnom

polju, kazavi: Vidio sam Husejna kada su se okupili oko njega, borio se sonima koji su mu s desne strane dok se nisu pobojali i povukli. Tako miAllaha, nisam vidio da se na njega okomio toliki neprijatelj i da su mu

poginuli njegovi, a da se tako dri i vrsto ide naprijed. Tako mi Allaha,nisam vidio ni prije ni poslije nekoga poput njega.5

1Iddetul-sabirin, 21.

2El-Bidajetu ven-nihaje, 11/530.

3Ibid, 11/526.

4

Ibid, 11/516.5 Ibid, 8/204.


26/148

- 27 -

Poznavanje fikha i hadisa

Husejn je bio uenjak i fakih, a raunao se kao jedan od muftijameu ashabima. Imam Ibn Kajjim el-Devzijje ubrojao ga je meu ashabefakihe koji su rijetko izdavali fetve.

1Takoer, kao i mnogi ashabi, nije prenio

puno Poslanikovih, s.a.v.s., hadisa niti predanja od svoga oca Alije, r.a.

Mislim da za to postoje dva razloga. Prvi je opreznost u prenoenju, jer imnogi su ashabi, r.a., bili oprezni u prenoenju predanja koja seu doAllahovog Poslanika, s.a.v.s. Ta njihova rezerviranost u prenoenju bila jezbog straha da se ne pogrijei ili tagod ne previdi.

Hafiz Ibn Adijj u svom djelu El-Kamil zapisao je podnaslov koji

glasi: Ko je od njih kada bi kazivao ustuknuo, pa bi rekao Ili, onako kako jerekao, ograujui se ovim ako bi neto bilo viak. Potom navodi da jeMuhammed rekao: Enes je bio od onih koji su vrlo malo prenosiliPoslanikove, s.a.v.s., hadise, a kada bi kazuj neki hadis, obuzela bi ga

strepnja, pa bi dodaj: Ili, kako je ve rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s. AAmr ibn Mejmun el-Avedi je rekao: Iao sam kod Ibn Mesuda svakogetvrtka, pa bi reci: uo sam Allahovog Poslanika..., a bile bi mu vratneile napete, pa bi rekao da je Poslanik rekao: ... neto manje od toga, ili vie,ili blizu toga, ili slino tome, ili, rekao je onako kako je rekao.2

A Buhari biljei da je Saib ibn Jezid rekao: Druio sam se saAbdurrahmanom ibn Avfom i Talhom ibn Ubjedullahom i Mikdadom iSa'dom, radijallahu anhum, a da nikada nisam uo da prenose hadis odAllahovog Poslanika, s.a.v.s., osim to sam uo Talhu kako kazuje o bitci naUhudu.3

Drugi razlog bio mogao biti jer se sasvim malo mogao sjeati svogadjeda Poslanika, s.a.v.s. Husejn je roen etvrte hidretske godine, daklekada je Poslanik, s.a.v.s., preselio imao je nepunih est godina. Inae,uenjaci prihvataju predanja prenosioca koji je jo dijete pod uvjetom dabude istaknut (po razumijevanju i ozbiljnosti), ili da kada ve prenosipredanje dostigne godine punoljetstva. Ali ovdje nam to nije toliko bitnokoliko elimo naglasiti da je Husejnova mladost razlogom malom prenoenjuhadisa. Jer prenoenje nije poput hifza Kur'ana u godinama kada se on moe(lahko) uiti napamet, a da se i ne razmije, klasinim ponavljanjem sve dokse ne naui. S hadisom je malo drugaije, jer se on uje jednom ili dva puta i

1I'lamul-mevki'ine an Rabbil-a'lemin, 1/12.

2

El-Kamil, od Ibn Adijja, 1/18.3 Buhari, poglavlje: Bitke, br. 3835.


27/148

- 28 -

trai da se zapamte izrazi i razumije bar ukupno znaenje. Imam Ibn Hazm jeu svom djelu Husejna svrstao kao osmaa1, tj. da je prenio osam hadisa.

A o njegovim ejhovima, onima od kojih je uio znanje, i o onimakojima je on prenosio, Ibn Hader navodi sljedee: On je prenosio od svogadjeda, od oca i majke, od njegovog dajde Hinda ibn Ebi Halete, od Omeraibn Hattaba. Od njega su prenijeli njegov brat i sinovi Alija i Zejd, supruge

Sukejna i Fatima, unuk mu po sinu Eb Dafer el-Bakir2, te E-a'bi, Ikrime,Kurz et-Temimi, Sinan ibn Ebi Sinan ed-Duelij, Abdullah ibn Amr ibn

Osman, Ferezdek3

i dr.4

Uee u vojnim pohodima

Husejn je uestvovao u velikim pohodima poput onoga naDordan, pod vostvom Seida ibn el-A'sa el-Umevija i u pohodu na afrikezemlje,pod vostvom Abdullaha ibn Ebis-Serha.5 A kada je Abdullah postaonamjesnik nad Egiptom, bio je meu vojskom koja je nastavila osvajanjesjevernoafrikih podruja.6 Takoer, bio je i u redovima vojska koja jeosvojila Taberistan, tridesetih godina po Hidri, vojskovoa je bio Seid ibnel-A's

7, a uestvovali su i neki ashabi, pored Husejna i Hasana, i Abdullah ibn

ibn Abbas, Abdullah ibn Omer, Omer ibn el-A's i Abdullah ibn Zubejr.

8

A udoba Muavije ibn Ebi Sufjana, 51. hidretske godine, uestvovao je podvostvom Jezida ibn Muavije u phodu na Konstantinopolj.9

1

Esmaul-sahabe er-ruvat ve ma likulli vahid minel-aded, 170 i 370.2Predanja koja on prenosi su poslana, dakle ne neposrednim sluanjem, jer El-Bakir nije

zapamtio svog djeda Husejna. On je naime roen 56. ili, po nekima, dvije godine poslije, aHusejn je poginuo 61. h. godine.3

Hemmam ibn Galib.4Tehzibul-tehzib, 8/220.

5Vidjeti: Tarihul-Taberi.

6El-Bidajetu ven-nihaje, 8/41. Ta se vojska zvala El-Abadile, zbog etverice iz ovoga

plemena koji su bili u njenim redovima: Ibn Zubjera, Ibn Omera, Ibn Amra ibn el-A'sa i Ibn

Abbasa.7Pod njegovim je vostvom, o emu jednoglasno govore izvori, osvojeno je niz zemalja.

8

El-Muntezam, 5/7.9 El-Bidajetu ven-nihaje, 8/151, Tarihul-islam, 104, Tarihu Dimek, 14/127.


28/148

- 29 -

Potomstvo

Imao je etiri sina. Sin mu Alija el-Ekber (stariji) poginuo je u Et-Taffu, kako to navodi Ibn Sa'd: Husejnov sin Alija el-Ekber ubijen je kao injegov otac na Kerbeli i nije imao potomaka.1 Majka mu je bila Lejla bintEbi Murre ibn Urve ibn Mesud ibn Amir ibn Mu'teb es-Sekafi, a nena mu je

bila, s majine strane, Mejmuna bint Ebi Sufjan ibn Harb ibn Umeja. Alija el-Ekber, je dakle po ocu vodio porijeklo od Haimija, a po majci od UmejeviaEs-Sekafija.

Drugi sin mu je bio Alija el-Esgar (mlai), poznat kao Zejnulabidin,bio je najpoznatiji i najbolji od svih Husejnovih potomaka, a imam Malik je o

njemu rekao: Nije bilo u porodici Ehli-bejta nekog poput njega, a bio je sinrobkinje (tj. ratne zarobljenice).2 Zehebi ga je ovako opisao: Prvak i imamZejnulabidin el-Haimi el-Alevi el-Medeni, zvali su ga Ebu Hasejn, a ponekima Ebu Hasan, Ebu Muhammed ili Ebu Abdullah. Majka mu je bila

Sellameta, a neki kau da joj je ime Gazala, kerka perzijskog caraJezderdida. Procjenjuje se da je roen 38. hidretske godine.3 O imenunjegove majke je Ibn I'nbe zapisao sljedee: Dovoljno je Aliji ibn Husejnuto to je slijedilo nakon roenja Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u odnosu naroenje medusije Jezderdida ibn ehrejara koji je roen kao kopile, kako to

biljee djela povijesti. Arapi ne raunaju titule stranaca, pa makar bili icarevi, jer ako bi to uzimali kao vrijednost onda bi smatrali strancevrijednijim od Arapa, pa bi pleme Kahtan bilo iznad plemena Adnan. To kod

njih nije tako. Mada, bilo je obina svijeta i mnogih Husejnovih potomakakoji su spominjali njegovo carsko porijeklo, pa su govorili da je spojio

vjerosvjesniku i carsku lozu. Ovo ipak nije vano, pa makar se to i dokazalo.Takoer, Fatima kerka Husejnova majka je djeci Hasana el-Musenne ibnHasana ibn Alije ibn Ebi Taliba, a ona je, kako govore, majka Alije

Zejnulabidina. Pa ako je vrijednost biti potomak perzijskog cara, onda su i

Hasanova djeca stekla ovu vrijednost. Posebno jer je Hasan bio imam i voasvome bratu Husejnu i na ovome je bila obaveza poslunosti, a ne suprotno,jer Husejn nikada nije bio imam Hasanu. Tako da bi vrijednost koju istiuije imamije u pogledu carskog potomstva ustvari pripadala potomcimaHasana, koji su imali poast vostva (imameta).4 Inae, sve Husejnovopotomstvo je od ovoga sina, jer ostala njegova muka djeca nisu imalipotomstva. Ebu Bekr ibnul-Berki naveo je sljedee: Husejnovo cjelokupno

1Et-Tabekatul-kubra, 5/211.

2Mekatilut-Talibijjin, 84.

3

Sijeru ea'lami en-nubela, 4/386. Vidjeti takoer: Tarihul-Jakubi.4U'mdetul-talib, 193.


29/148

- 30 -

potomstvo je od Alije el-Esgara, a bio je najbolji u svome vremenu. Tako se

kae da su Kurejije poele eniti ratne zarobljenice koje bi rodile djecu,nakon to su se rodili (od ratnih zarobljenica) Alija ibn Husejn, Kasim ibnMuahmmed i Salim ibn Abdullah.1

O Aliji ibn Husejnu je El-Ferezdek napisao poznatu divnu kasidu,ijijedan dio ovako ide:

Najbolji je sin od robova svih Boijih,On je pobona dua, istota i znak.

Svaki pedalj zemlje pozna stope njegove,

I ova Kua2 zna ga, i njene svetosti i trgovi.Kao da e Kamen crni njemu prii,

Kada ruku prui da ga dotakne.

Kad njega Kurejije vide, progovore,Plemenitosti to je u njemu to ti je.

Kad se skupe svi bogobojazni, oni prvi su,

Ilkad se pita ko najbolji je, odgovore: Oni su!To je sin Fatimin, ko to jo ne znade,

S djedom njegovim Allah zapeati risale...Nije tvoje pitanje: Koje ovaj?, njemu ponienje

Jer Arapi znaju kogti ne prepozna, a i stranci daleki.Stid ga krasi kud god gleda i ko ga pogleda,

Pognute glave, dok se ne nasmije, njemu se ne obraa.

3

Ostalo je zabiljeeno kako je Alija ibn Husejn hvalio Poslanikove,s.a.v.s., ashabe, a navest emo naredno predanje. Naime, prenosi da jejednom prilikom uo kako neki ogovaraju Ebu Bekra, Omera i Osmana, r.a.,pa kada ovi ostadoe sami, upita ih: Hoete li mi vi rei, jeste li vi:Muhadiri koji su iz rodnog kraja svoga protjerani i imovine svojelieni, koji ele od Allaha dobro i zadovoljstvo stei, i Allahu i PoslanikuNjegovu pomau, to su, zaista, iskreni ljudi?4Ovi odgovorie: Nismo!A recite jeste li: Oni koji su prije njih Medinu nastanili i iman

1Sijeru ea'lami en-nubela, 4/387-190,Et-Tabekat, od Ibn Sa'da, 5/211, Tabekatu Halifeti ibn

Hajat, Tarihul-Buhari, 6/266,El-Mea'rif, od Ibn Kutejbe, 214, Tarihu Dimek, 12/15,Vefejatul-ea'jan, 3/266.2

Tj. Kaba.3Kasida se moe nai u:El-Mu'demul-kebir, 3/101, Sifetul-safve, 2/99,El-Bidajetu ven-

nihaje, 11/591. Prenosi se da je Hiam ibn Abdulmelik neposredno prije nego to e postatihalifa otiao na had, pa kada bi priao da dotakne Haderul-esved, upao bi u guvu. A Alijiibn Husejnu, kada bi priao da dotakne Haderul-esved, ljudi bi iz potovanja prema njemuustupili prolaz. To zaudi Hiama pa upita ko je to, ne znajui o kome se radi, a to bi povod

da poznati pjesnik El-Ferezdek napie stihove. (U slobodnom prepjevu prevodioca.)4 El-Har: 8.


30/148

- 31 -

prihvatili; oni vole one koji im doseljavaju, i u grudima svojim nikakvu

zavist, zato to im se daje, ne osjeaju, i vie vole njima nego sebi, madaim je i samima potrebno. A oni koji se uuvaju lahkomosti i tvrdiluka,oni e sigurno uspjeti?1Nismo!odgovorie ovi, a on im ree: E jasvjedoim da vi niste oni za koje je Allah rekao: Oni koji poslije njih dolazegovore: Gospodaru na, oprosti nama i brai naoj koja su nas u vjeripretekla i ne dopusti da u srcima naim bude imalo zlobe premavjernicima; Gospodaru na, Ti si, zaista, dobar i milostiv.2 Izlazite...Allah e uiniti s vama ta htjedne.3

Dafer je drugi Husejnov sin, majka mu je bila Kadai'ja, tako barspominje Ibnul-Taktaki

4, a Musab kae: Dafer ibn Husejn nije imao djece,

a majka mu je bila iz Belijja.5

Abdullah6je bio trei Husejnov sin, a poginuo je mlad na Kerbeli.

Majka mu je bila Rebab bint Imrul-Kajs ibn Adijj el-Kelbijje, a Husejn ju je

jako volio, i nju i njihovu kerku Sukejnu.7 Ona je isto tako njega voljela, inije se uope udavala nakone njegove pogibije, a kad bi je doi neko prosi,odgovarala bi: Neu uzeti nekog drugog za punca nakon AllahovogPoslanika, s.a.v.s. A oprostila se s njim sa divnim stihovima:

Svjetlo s kojim hodismo bjee

Na Kerbeli pogibe, al' zemlja ga ne pokrije.Unuk Poslanika, Allah ga nagradio

Za nas, i lahkog tasa ga uuvao.Bio si mi poput planine strme koja me uvala

I bio si prijatelj i rod i vjera.

Siroad i siromasi imali su jedino tebeZa to im treba, i beskuniku sklonite.8

Sukejna1mu je bila ker od supruge Rebab, kao to smo ve rekli,

kerke Imrul-Kajsa, roena je sestra Abdullaha es-Salifa ez-Zekera. Sukejna

1El-Har: 9.

2El-Har: 10.

3El-Hilje, 3/136, 137, Ebu Nuajm,Keful-gumme, 2/291, El-Irbili.

4El-Asili, 143.

5Nesebu Kurej, 59.

6Neki kau da mu je bilo ime Ubejdullah, tako bar navodi Halifa ibn Hajat u svom Tarihu

1/59, poglavlje: Dogaaji iz 61. h.g.7

Ibn Kesir je ovako napisao: Husejn je jako volio svoju enu Rebab, toliko da joj je estopisao poeziju, a kada je poginuo u Kerbeli bila je uz njega, i to ju jako se rasrdilo. El-

Bidajetu ven-nihajetu, 8/229.8El-Vafi bil-vefejat, 4/442.


31/148

- 32 -

je bila estita tabiinka, prenijelaje neto hadisa, a na Krebeli je bila sa ocemHusejnom, r.a., pa kadaje poginuo otila je sa svojom ordbinom u Damask, aposlije se preselila u Medinu

2.

Imam Zehebi je o njoj zapisao sljedee: Bila je neviene ljepote,oenio ju je amidi Abdullah ibn Hasan el-Ekber, ali je poginuo zajedno snjenim ocem prije prve branenoi. Poslije ju je oenio Musab3, namjesnikIraka, a poslije njega se takoer udavala. Inae, bila je velianstvena i naoitaosoba. Jednom je ula kod halife Hiama, pa mu je uzela truban i ogrta, tezahtjevala zemlje, i on joj ju je dao

4. Bila je jako sugestivna.5

Ibn Sa'd je takoer zapisao: Oenio ju je Musab ibn Zubejr ibnul-Avvam, pa mu je rodila Fatimu, a kada je poginuo, oenio ju je Abdullah ibnOsman ibn Abdullah ibn Hakim ibn Hizam ibn Huvejlif

6ibn Esed ibn

Abdulizz ibn Kusajj, i imali su Osmana zvanog Kurejn, Hakima i Rubejhu7.

On je umro, pa ju je oeni Zejd ibn Amr ibn Osman ibn Affan, ali i on brzoumrije pa je oeni Ibrahim ibn Abdurrahman ibn Auf ez-Zuhri, nakon to muse ponudila da je oeni. Ali ovaj brak potraja samo tri mjeseca, jer je Hiamibn Abdulmelik naredio namjesniku Medine da ih rastavi. Neki navode da ju

je nakon Zejda ibn Amra ibn Osmana oenio El-Esbag ibn Abdulmelik ibnMervan.8

1Zvali su je Sukejna i Sekina, a to su joj bili nadimci, ime joj je bilo Umejma, neki kau

Amina, Vidjeti: ezeratul-zeheb, 2/82, Tarihu Dimek, 69/20.2Tarihu Dimek, 69/204.

3Musab ibn Zubejr ibnul-Avvam. Mada neki negiraju da je ovaj brak uope sklopljen, ipak

izvori to nedvojbeno potvruju. Vidjeti npr: Ensabul-eraf, od El-Belazerija, 2/195.4Zehebi ovdje navodi ono to je zabiljeeno u Ensabul-eraf, od El-Belazerija, 1/620, 621,

da mu je priao Zubejr ibn Bekkar sljedee: Kada se kerka Fatime bint Husejn udala zaAbdullaha ibn El-Mutarefa, Sukejna bint Husejn je ula kod Hiama ibn Abdulmelika, onree Fatimi: Keri Husejnova, hajde opii nam svoje sinove od tvoga (biveg mua)amidia (Hasana ibn Hasana) i opii nam svoje od naeg amidia (El-Mutarefa). Onaodgovori: to se Abdullaha sina Hasanova tie, on je na prvak i uglednik i onaj kojegsluamo, a drugi sin Hasan sin Hasanova ibn Hasana na je govornik, a Ibrahim sin Hasanov

najsliniji je Poslaniku, s.a.v.s., po moralu, boji tena i po hodu, a Poslanik, s.a.v.s., bi kada bihodaj izgledao kao da silazi, kao da petama nije dodirivao zemlju. A dvojica mi sinova od

vaeg amidia, prvi Muhammed ibn Abdullah ed-Dibad na je ljepotan s kojim se diimo,a drugi El-Kasim je na govornik koji nas brani i najsliniji Ebul-A'su ibn Umejji po govoru iprirodi.Ibn Hiam e nato: Tako mi Allaha, odlino si ih opisala, o keri Husejnova, paskoi nato, a Sukejna ga dohvati za ogrta i ree: Tako mi Allaha, ti razrooki, poeo si seismijavati s nama, a Allaha mi, pred tebe nas izvede Et-Taff (ime mjesta na kojem se

odigrala bitka na Kerbeli).Ovaj se nasmija pa ree: Ti si ena koja nosi mnogo zlo, ali sive ostarila pa te lijepo doikamo.5Sijeru ea'lami en-nubela, 5/262, 263.

6Ovako je u originalnom primjerku, ali je ispravno Huvejlid.

7

Bila je udata za Abbasa ibn El-Velida ibn Abdulmelika ibn Mervana.8Et-Tabekatul-kubra, 8/469.


32/148

- 33 -

Ibn Hiban je o njoj naveo sljedee: Prenosila je od lanova svojeporodice, a od nje su prenosili Kufljani1, a Ibn Makula navodi: Prenijela jepoznata predanja od svoga oca.2

Sukejna je inae bila izuzetno rjeita i naitana, a mnoge knjige izknjievnosti biljee njene rjeite govore i poeziju. Ipak, postoji nekolikoknjievnih djelakoja je spominju po mnogoemu to njoj nikako ne dolikujeniti nalii, posebno se tako neto navodi u djelu El-Egani, od Ebul-Feredael-Asfehanija. Gnusni govori koji se njoj pripisuju u ovom djelu i u djelu El-

Envaru en-nu'manijjje, od Nimutullaha el-Dezairija, nikako ne prilie njenojobrazovanosti i znanju.

Preselila je na ahiret 117. hidretske godine i ukopana je u Medini, anije tano ono to se navodi da je preselila u Egiptu, i po nekima u amu, i daje tamo ukopana. Ibn Asakir je o tome ovako zapisao: Gdje je ukopana

Sukejna bint Husejn ima nekoliko pria, prva kazuje da je, poto se udala zaEl-Esbega ibn Abdulaziza ibn Mervana koji je ivio u Egiptu, krenula premanjemu, ali je umrla u putu prije nego mu je stigla. Po nekima je preselila u

Damask i tamo umrla, ali je tano da je preselila u Medini. Namjesnik jenaredio da je ne ukopavaju dok on ne doe na denazu, pa je odjahao nasvoje imanje izvan Medine. A taj dan je bio izuzetno vru i promijeni se mirisnjenog tijela, pa kupie raznog mirisa i posue da nadvlada neugodan miris,ali ga ne nadvlada. Namjesnik onda posla po nekome vijest da je ukopaju, a

on ne doe.3

Fatimaje bila druga kerka Husejna ibn Alije, r.a., od njegove eneUmmu Ishak bint Talha ibn Ubejdullah et-Temimi. Prvo je bila udata za

amidia Hasana el-Musenu ibn Hasana ibn Aliju, r.a., rodivi s njimAbdullaha ml-Mahda, Ibrahima el-Gamra i Hasana el-Musellesa. Poslije

njega se udala za Abdullaha ibn Amra ibn Osmana ibn Affana s kojim je

imala Muhammeda ed-Dibada4. Poznata je po mnogim uzoritim stavovima,a uestvovala je i na Kerbeli. Poznat je njen govor koji je izrekla sinovima:O djeco moja, tako mi Allaha, nikad nije nijedan maloumnik neto dobiozahvaljujui svojoj maloumnosti, niti je postigao ono to je postigao oduitaka, a da oni koji su estiti nisu to postigli sa svojom estitou... Zato,uvajte ono ime vas Allah uva.5A hafiz Ibn Kesir opet biljei sljedee:Fatima bint Husejn ibn Alija ibn Ebi Talib, Zejnulabidinova sestra, prenosipoznate hadise, od nje biljee autori etiri Sunena i pouzdan je prenosilac.

1Es-Sikat, 4/352, br. 3301.

2El-Ikmal, 4/316.

3Tarihu Dimek, 2/421.

4

Tarihu Bagdad, 3/4.5 Ibid, 4/3.


33/148

- 34 -

Bila je sa lanovima Ehli-bejta koji su nakon ubistva njenog oca otili zaDamask.1

Njenu kratku biografiju zapisao je i Ibn Asakir: Prenosila je odsvoje nene Fatime, ali posredno, od oca Husejna ibn Alije, od tetke Zejneb

bint Alije, od brae Alije ibn Husejna i Abdullaha ibn Abbasa, od majkevjernika Aie, od Esme bint Umejs i od Bilala, posredno. Od nje su prenosilinjeni sinovi Abdullah, Hasan i Ibrahim ibn Hasan ibn Hasan, potom

Muahmmed ibn Abdullah ibn Amr, ejbe ibn Nuame, Ja'la ibn Jahja, Aiabint Talha, Umare ibn Gavzjje, Ummu Ebil-Mikdam Hiam ibn Zijad iUmmu Hasan bint Dafer ibn Hasan ibn Hasan. Bila je s onima koji su otiliza Damask nakon ubistva njenog oca, a poslije je otila za Medinu.2

Poznat su njeni stihovi ali koje je napisala svome suprugu Hasanuel-Musenni:

Bjee nada pa postade nedaaOnako ogromna, jo raste i osvaja.3

Postoje odreene nejasnoe oko Husejnovog sina Omera, o kojeminae nema mnogo podataka da li je uope postojao ili se radi greci upisanju, napisano je ovo ime namjesto drugog mu sina Amra. Ovako bar

smatra autor kapitalnog djela Tarihu Dimek. Ipak, brojni su izvori kojipotvruju da je Husejn imao sina po imenu Omer. Ibn Mendeh ovako pie,

govorei Omerovom sinu: A od onih kojima je bilo ime Muhammed, bio je iOmerov sin, Muhammed zvani Ebu Abdullah ibn Omer ibn Husejn ibn Alijaibn Ebi Talib, r.a., prenosio je od svoga oca. Ovako je rekao ebbab el -Asfuri.4 Takoer, Jakut el-Humevi spominje Omera, kazavi da je njegovmezar: U starom gradu na rijeci Tigris, povi grada Musila, udaljen sedamferasiha

5, a od mjesta Nasibin dvadeset i tri ferasiha. Tamo je kabur Omera

ibn Husejna ibn Alije ibn Ebi Taliba, radijallahu anhu.6 Dulabi (umro je 310.310. h.g.) zabiljeio je opet da mu je prenosio jedan od njegovih potomaka:Priao mije Ebu Abdullah Husejn ibn Alija ibn Husejn ibn Alija ibn Omeribn Husejn ibn Alija ibn Ebi Talib...7

Moda e neko rei da je u ovome kontradikcija sa onim to jeopepoznato, da Husejn nije imao mukih potomaka osim preko sina muAlije Zejnulabidina, ali se ovim po svoj prilici mislilo na to da nije ostalo

1El-Bidajetu ven-nihajetu, 6/89.

2Tarihu Dimek, 70/10.

3Ibid, 70/19.

4Fethul-bab fil-kuna vel-alkab, 467.

5Udaljenost oko 7, a po nekima oko 8 km.

6

Mu'demul-buldan, 1/481.7Ez-Zurrijjetul-tahire, 111.


34/148

- 35 -

neprekinuto potomstvo do kasnijeg doba, ili do vremena u kojem mi ivimo.Postoji historiara koji kau je Zejnulabidin jedini Husejnov potomak, i tu seloza zavrava, a postoji i onih koji kau da njegovih potomaka ima i dodanas. Ovo posljednje navode Ibnul-Matahher u El-Bedu vet-tarihu i Ibnul-

Abra, inae kranin, u Tarihu muhteserul-duveli.

Stihovi koji se pripisuju Husejnu r.a.

Nije sigurno da li je Husejn imao svoju poeziju, poto nije zapisanoniti je poznato da ju je on pisao. Ipak, postoji predanja u kojima se napisani

stihovi pripisuju Husejnu, navest emo ih ovdje, iako nije potvrena njihova

vjerodostojnost, zbog njihove ljepote.Ebul-Kasim Alija ibn Muhammed ibn ehdek el-Asfehani je

otpjevao sljedee (navodno) Husejnove stihove:

Ako smatraju da svijet je ovaj vrijedan

PaKua nagrade Allahove vea je i ljepa.I ako su tijela ova za smrt stvorena

Pa na putu Allahovu pasti sa sabljom bolje je.

I ako je nafaka svakom od nas pisana

Pa ovakva trka za njom nije opravdana.A kad imetak iza nas nasljedstvom ostaje

ta je ovjeku pa za ivota tvrdii ni dinara ne daje.1

Zubjer je opet prenio Husejnove stihove napisane njegovoj voljenoj

eni Rebab, keri Imrul-Kajsa ibn Adijja ibn Evsa el-Kelbija i njihovoj keriSukejni.

ivot mi je svjedok koliko volim domKad su Rebab i Sukejna sretne u njem.

Njih su dvije moja ljubav moja briga i sve to imamDajem za njih, ne kudi me za to.

I ako kudi neu sluatiSve dok ivim,kada e me zemlja pokriti.2

1

El-Bidajetu ven-nihajetu, 11/593, 594, Tarihu Dimek, 14/186,187.2El-Bidajetu ven-nihajetu, 11/594, Tarihu Dimek, 69/120,El-Isabe, 74, br. 390.


35/148

- 36 -

Kada je poginuo Husejn

Gotovo svi su povijesniari jedinstveni da je Husejn, r.a., poginuo61. hidretske godine, desetog mjeseca muharrema, na dan aure. Postojigovora da je poginuo krajem 60. ali je vrlo slab. Hatib Bagdadi je o tanomdatumu zapisao sljedee: Postoji neargumentiranih miljenja oko datumaHusejnove smrti, ali je ulema saglasna da je ubijen u mjesecu muharremu, 61.

godine, samo Hiam ibnul-Kelbi navodi da je to bilo 62., meutim to jenepouzdano.1

Odnosi izmeu Husejna r.a. i ashaba r.a.

Kada su Kurejije Poslaniku, s.a.v.s., poslale Urveta ibn Mesuda es-Sekafija, a on je tada jo bio idolopoklonik, da ga odvrati od obavljanjaobreda umre, vidio je kako ga ashabi respektiraju i vole, pazei da mu usvemu budu posluni, pa se vratio idolopoklonicima u Mekki i u uenju imstao kazivati: Ljudi, tako mi Allaha, bio sam u raznim delegacijama i umnogim kraljevinama, iao sam kao izaslanik carevima Cezaru i Kisri, ikralju Nedaiju, ali Allaha mi, nisam vidio da ih potuju i cijene kao to

ashabi cijene Muhammeda. Allaha mi, on kada i pljuvaku ispljune, pritrineko od njih i pokupi je, pa njome protrlja lice i tijelo, a kada im neto naredi,natjeu se ko e izvriti, a kada abdesti, samo to se ne potuku ko e uzetivodu iza njegova abdesta, a kada govori, oni zanijeme, i ne upiru pogled u

njega, iz potovanja prema njemu... On vam nudi prijedlog, pa prihvatite...2Ashabi su dakle takvi bili, voljeli su svoga Poslanika, s.a.v.s., i bili

su mu u svemu maksimalno pokorni. Oni su dobro uli kako Poslanik,s.a.v.s., najljepim rijeima hvali svoje unuke Hasana i Husejna, i vidjeli suga kako je znao sa minbera sii, bojei se da ne posrnu i udare se, i bili susvjedoci oinskoj njezi i brizi koju je ispoljavao prema njima. Pa ta oekivatiod ashaba, r.a., kako e se ponaati prema Hasanu i Husejnu, r.a.?

Povijest o tome najbolje svjedoi. Tako je halifa Ebu Bekr, r.a.,rekao: Pazite na Muhammeda, pazei3 na Ehli-bejt.4 Ovo samo po sebipuno kazuje.

Drugi halifa, Omer ibn Hattab, r.a., kako nam to prenosi Zuhri,

jednom je prilikom dao da se podijeli odjea svoj djeci ashaba, kada je vidio

1Tarihu Bagdad, 1/142,

2Buhari, poglavlje: Uvjeti za dihad, br. 2581.

3

Tj. uvajte Ehli-bejt, ne uznemirujte ih, ne vrijeajte, potujte ih i volite.4 Buhari, poglavlje: Vrijednosti ashaba, br 3713, 3751.


36/148

- 37 -

da nema nita to odgovara Hasanu i Husejnu, posla u Jemen da im se doneseodgovarajua odjea. A kada im je donijeta, rekao je: Sad mi se duasmiri.1 A Vakidi je opet zabijeio da je Omer odredio da im se isplati izbejtul-mala po pet hiljada, kao i njihovom ocu, zbog srodstva sa Poslanikom,

s.a.v.s.2 I Zehebio je biljeio slino: Dafer ibn Muhammed prenosi odsvoga oca da je Omer odredio da se plaa Husejnu, kao to se plaalo Aliji,pet hiljada.3

Omerov sin Abdullah, r.a., takoerje iskazivao brigu i panju zaHusejna, a poznati su njegovi savjeti koje mu je upuivao prije nego jekrenuo u Irak: Dibril, a.s., doao je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., iponudio mu da izabere izmeu dunjaluka i ahireta, pa je izabrao ahiret. A ti siuistinu potomak Allahovog Poslanika, s.a.v.s.to se trai od vas.4

A od poznatog ashaba Ebu Hurejre, r.a., zabiljeena je sljedea

gesta, a biljei je izmeu ostalih Ibn Asakir, da je Ebu El-Mehzem rekao:Bili smo na denazi jednoj eni, a s nama je bio i Ebu Hurejre, pa donesoejo jednog ovjeka u tabutu, i njega stavie ispred Ebu Hurejre koji im klanjadenazu. Kada zavrismo, Husejn osjeti umor pa sjede kraj puta, a EbuHurejre uze brisati prainu sa Husejnovih stopala krajevima svoje odjee.Husejn e mu nato: O Ebu Hurejre, zar ti to da radi?! A Ebu Hurejre muodgovori: Dozvoli mi, a tako mi Allaha, da ljudi znaju ta ja znam, nosili bite na ramenima.5

O potovanju koje je prema Husejnu, r.a., iskazivao Amr ibnul-A's,

r.a., kazuje predanje koje biljei Ibn Ebi ejbe, a koje see do Velida ibnul-Izara, da je rekao: Dok je Amr ibnul-A's, r.a., sjedio u hladu Kabe, ugledaoje Husejna ibn Alija kako dolazi, pa ree: Ovo je najdrai stanovnik Zemljeonima na nebesima.6

Muavija ibn Ebi Sufjan, r.a., takoerjepotovao i cijenio Husejna, aHusejn je prihvatao uzeti njegove darove.

7 Ibn Kesir je opet zabiljeio

sljedee: Kada se Muavijin hilafet stabilizirao, Husejn bi sa svojim bratomHasanom ponekad otii do halife, a ovaj bi ih lijepo doekao i iskazaonatopliju dobrodolicu. Dobro doli i lijepo se osjeajte, govori bi, a davaobi im i vrijedne darove, jednom im je dao ak dvije stotina hiljada, rekavi:

1Sijeru ea'lami en-nubela, 3/285, Tarihu Dimek, 14/177.

2Ibid.

3Ibid, Tarihul-islam, 10. Omer je naime svim uesnicima Bedra plaao po pet hijada, a to to

je i Hasanu i Husejnu odredio da se daje, i uz to isti iznos, predstvalja ast i ponos koju njihdvojica zasluuju, ali i znak potovanja i panje koju im je poklanjao halifa Omer, r.a.4Ovaj je hadis zabiljeen sa razlikama u par rijei, a svaki prenosi Jahja ibn Ismail ibn Salim

od E-a'bija. Sahihu Ibn Hiban, 15/424,Ez-Zuhd, Ebu Asim, 1/134, br. 267, Sunenu El-Bejheki, 7/48, br. 13098, Tarihu Dimek, 4/127 i 202.5Tarihu Dimek, 14/179, 180, Sijeru ea'lami en-nubela, 3/287.

6

Musannefu Ibn Ebi ejbe, 7/269.7Sijeru ea'lami en-nubela, 3/291.


37/148

- 38 -

Primite ovo, ja sam Hindin1sin, a tako mi Allaha, niko vam ovo nee dati niprije ni poslije mene. Husejn mu na to odvrati: Tako mi Allaha, nee todati ni ti, niti iko prije tebe ni poslije tebe, ljudima boljim od nas. A kada jeHasan preselio na ahiret, Husejn je odlazio sam kod Muavije svake godine, a

ovaj bi ga ugosti i daruj.2Jednom se Muavija poalio na Husejna to mu je neto grubo

uzvratio, pa mu neko predloi da mu napie pismo u kojem e iznijetinjegove mahane i mahane njegovog oca, a Muavija nato odvrati: Ako bihhtio da kaem o njemu i o njegovom ocu neto loe , samo bih lagao, a ja neiznosim niije slabosti sluei se neistinom. I ne bih da ita kaem protivHusejna, jer ne vidim da ima ikakvih mahana...3

A i sami lanovi Ehli-bejta koji su ivjeli u doba Hasana i Husejnaizraavali su im potovanje i panju. Ibn Asakir je zabiljeio predanje sa

lanecem prenosilaca koji see do Medreka ibn Ummare u kojem je rekao:Vidio sam Ibn Abbasa kako dri za uzde jahalicu na kojoj su Hasan iHusejn, pa mu neko ree: Zar da ih ti vodi, a stariji si od njih?! On im natoodvrati: Ova dvojica su unuci Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa zar nije sreadrati uzde njihove jahalice.4 U drugom predanju koje je prenio Rezin ibnUbejd, stoji da je rekao: Bio sam kod Ibn Abbasa, kada mu doe Alija ibnHusejn, pa mu Ibn Abbas ree: Dobro doao miljenie sine miljenika!5

Naravno, postoje i druga predanja koja kao i navedena opisuju

potovanje i panju koju su ashabi ukazivali Husejnu, r.a., bosiljku

Allahovog Poslanika, s.a.v.s.

1Njegova majka Hind, kerka je Utbe ibn Rebia ibn Adbuemsa ibn Abdumenafa, a

Poslanikov, s.a.v.s., je rod po zajednikom ukundjedu Abdumenafu. Primila je islam iuinila prisegu.2El-Bidajetu ven-nihaje, 8/150, 151, Tarihul-islam, 104, Tehzibu tarih Dimek, 4/315.

3Ensabul-eraf, 3/361.

4

Tarihu Dimek, 14/181.5 Ibid, 14/370,El-Bidajetu ven-nihaje, 9/106.


38/148

- 39 -

DIO II

HUSEJN I RAZUMIJEVANJE OPOZICIJE


39/148

- 40 -


40/148

- 41 -

POGLAVLJE I

Razlozi Husejnove opozicije

Uvod

Husejn, r.a., proao je u ivotu kroz kljune periode i znakovitedogaaje koji su za sobom ostavili mnoga krupna pitanja i iniciraliinteresovanje ije posljedice vidimo do dan danas. Vjerovatno jenajupeatljivije i najistaknutije pitanje Husejnovog, r.a., razumijevanjaopozicije iskazanog kroz odbijanje davanja prisege Jezidu, potom njegov

odlazak za Kerbelu, odazivajui se pismu i pozivu Kufljana koji su muposlije okrenuli lea i izdali ga, i njega i njegovu porodicu. Ostavili su ih dase sami sretnu s Ibn Zijadovom vojskom, to je poslije zavrilo kobnimdogaajem na Kerbeli.

Upravo zbog posljedica ovog nesrenog dogaaja na Kerbeli koji suutjecali i ujteu na muslimansku povijest i sadanjost, a neemo pretjerati akokaemo i kojie utjecati na njihovu budunost, neophodno je da red naegopeg izlaganja kljunih injenica, argumentiranja i po potrebi sudazaponemo od samog poetka, od inicijalnog polazita, slijedei potomparcijalne dogaaje koji su prositekli ili neposredno vezani za dogaaj.

Naravno, sa iskrenou vjernika i neutralnou naunog radnika koji istraujeistinu.

Zapoet emo sa Muavijinom, r.a., odlukom da se prisega dadneJezidu, mada ima bitnog za spomenuti i prije toga, ali je ova prisega (beja')

dobar poetak za kazivanje i istraivanje iskuenja i neprilika koje e potomuslijediti. Kroz istraivanje teme promotrit emo i dogaaje iz prolosti kojisu nepohodni za sagledanje ukupne slike, ali bez oduivanja koje moeskrenuti itateljevu panju.


41/148

- 42 -

O prisezi Jezidu

Prije govora o Husejnovom opozicionom stavu i odbijanju davanja

prisege Jezidu, dobivenu od njegovog oca Muavije, bitno je spomenutirazloge i motive koji su Muaviju podstakli na nju, te uvjete u kojima se ona

desila.

Prvi je razlog bio politike prirodeouvanje jedinstva ummeta.Neophodno je ovdje znati da su uvjeti u kojima su prisegu dobili Ebu Bekr,

Omer i Osman, r.a., korijenito razliiti periodu u kojem je Muavija daoprisegu Jezidu.

Niko nije sumnjao da je Ebu Bekr, r.a., najvrijednija linost nakonAllahovog Poslanika, s.a.v.s., tako da nikakvog razmimoilaenja nije bilo u

pogledu njegove dostojnosti i kvalifikacije za hilafet, niti mu je manjkalorespekta od strane muslimana.

Omerov hilafet je doao poslije Ebu Bekra i po njegovoj oporuci, injegov izbor je popratio koncenzus muslimana, dobio je prisegu od

muslimana bez ijednog oponenta. Kada je Omer, r.a., bio ranjen oporuio jeda jedan od esterice koji su obradovani Dennetom bude halifa nakon njega,bili su to Osman ibn Affan, Alija ibn Ebu Talib, Zubejr ibnul-Avvam,

Abdurrahman ibn A'vf, Sa'd ibn Ebi Vekkas i Talha ibn Ubejdullah, r.a. Sva

esterica bili su dostojni hilafeta, imali su kvalifikacije i posebne zasluge u

islamu, a uz injenicu da su obradovani Dennetom, nije bilo dvoumljena nitisumnje u njihovu vrijednost.Nakon meusobnog savjetovanja i ispitivanja miljenja ashaba, kao

halifa je odreen Osman, r.a., imajui u vidu da je bio najpodesniji inajvrijedniji od predloene estorke. Smutnja meu muslimani je nastala prikraju njegovog hilafeta, a Osman, r.a., je prvo okaupiran pa poslije

nepravedno ubijen kao ehid.Nakon njega hilafet preuzima Alija, r.a., ali se muslimani podijelie

oko njegovog legitimiteta, zbog odreenih kritika na njegov raun i navodnogpoputanja prema buntovnicima protiv halife Osmana, r.a., koji su se bili takoosilili da su ga na kraju i ubili. Ovu je opoziciju predvodio namjesnik amaMuavija, r.a., a tamonji stanovnici su inae bili pod snanim osjeajima daje nuna neodloiva odmazda prema Osmanovim, r.a., ubicama koji su seokupili u jednom bataljonu Alijine, r.a., vojske. Tako je nastao sukob koji

produbi raskol i odnese ivote mnogih muslimana, a s njim se izrodi nekolikorazliitih frakcija poput haridija i dr.

Ove su promjene pojednih uvjerenja i stavova kod odreenihgrupacija u muslimanskoj zajednici neposredno utjecale na drutvene prilike iokolnosti koje su primorale Muaviju da ponovo razmotri ko je najpogodniji

za vladara pravovjernih nakon njega.


42/148

- 43 -

amljani su generalno bili vri i iskreniji u svojim principima iprema ciljevima koje ispred sebe postave. To je i razlog zato su nakonAllahove odredbe nadvladali Iraane. S druge strane, Iraani iz ijih plemenasu poticali buntovnici osumnjieni za Osmanovo, r.a., ubistvo, nisu bilivrsto povezani odreenim vjerskim ili ideolokim vezama. Povrh toga, cijelata oblast vrvila je od podstrekaa na smutnju i raskolnika koji su bili jedan oduzroka izdaje uinjene Aliji, r.a., i izvor neprilika i boli koje e uiniti njemui njegovim sinovima nakon njega.

1Oblast Hidaza je u to vrijeme najbolje

predstavljao sliku din-islama, jer su u njemu ivjeli ashabi i prvaci meutabiinima, poznati fakihi i vrsni uenjaci. Cijeli Hidaz, od Mekke doMedine, bio je sjecite nauke, vjere i bogobojaznosti, i zato u njemu nije bilomjesta nosiocima iskrivljenih ideologija i akide, niti su tu mogle opstati

novotarije i vjerske devijacije. Meu stanovnicima Hidaza isticali su se

sinovi poznatih ashaba poput Husejna ibn Alije, Abdullaha ibn Zubejra,Abdullaha ibn Omera i Abdurrahaman ibn Ebu Bekra, kao najbolji kandidati

za preuzimanje hilafeta nakon Muavije, r.a. Zato je ovdje potpuno umjesno

pitanje, zato Muavija nije kandidirao nikoga od navedene etverice?Odgovarajui na ovo pitanje moramo prvo rei da je raskol meu

muslimanima bio ogroman i da je bilo vrlo teko postii saglasnost kod svihpredstavnika muslimana za izbor jednog imena kao nasljednika halife.

amljani su gledali na Irak kao mjesto koje u svom okrilju dri buntovnike iOsmanove, r.a., ubice tako da im je bilo neprihvatljivo odrei se i zapostaviti

vlastite principe i ciljeve za koje su se rtvovali. Njihov je konstantni cilj biopomoi halifu, a kada je ubijen, cilj im je bio izvriti osvetu nad njegovimubicama. Zato, itelji ama nisu nikako mogli dopustiti da se kandidira nekoko je imao udjela u pomoi i podrci Iraanima. Takoer, u amu se gledaloposebno na Medinelije, ali i na stanovnike Hidaza openito, da snoseneposrednu odgovornost za Osmanovo, r.a., ubistvo. Halifu su naime

buntovnici okruili u njegovoj kui i tako ga drali vie od mjesec dana,nakon ega su preskoili zid kue i ubili ga, a sve se to dogodilo u Medini naoigledsvih graana. Zato im je neprihvatljivo bilo i da neko od Medinelijabude kandidat za halifu.

2Ovako otprilike su stanovnici ama razmiljali u

pogledu novog halife koji treba naslijediti Muaviju, r.a.Slino stanovite imali su i Iraani. Oni su opet snano podravali

Husejna ibn Aliju, r.a., i vrlo teko bi pristali da neko drugi zauzme pozicijuhalife.

Treba dodati jo da mogue osobe za hilafet nisu mogle dobitipodrkuod svih strana jer Umejevii nisu eljeli da hilafet preuzme neko ko

1Vidjeti poglavlje: Husejnovo, r.a., ubistvo.

2Za vie detalja o ovom dogaaju vidjeti:El-Fitnetu ve maktelu Osman ibn Affan r.a.,

magistarski rad, Muhammed Abdullah el-Gaban, iHalifetu Ali ibn Ebi Talib, AbdulhamidAli Nasir.


43/148

- 44 -

nije iz njihovog plemena, smatrajui da su oni najprei za to kao najveiogranak Kurejevikog plemena, te openito kao prvaci i iskusne voe.1Osim toga, nisu se su slagali sa pojedinim potomcima ashaba u Medini.

Ni meu samim kandidatima za halifet izmeu kojih bi trebao bitiizabran halifa nije bilo saglasnosti za jednu odreenu osobu, naprotiv, svakije od njih drao da su njegova prava i kvalifikacije za halifu vei od ostalih.Ibn Omer, r.a., imao je vjerovatno najjau podrku i veina muslimana jepodravala njegovu kandidaturu, ali je on najmanje elio hilafet, i njegov stavprema hilafetu je bio ope poznat. Upravo radi rjeenja nastalog spora koji jemogao ummet odvesti u novi raskol i sukob, te napraviti pukotine u vanimdravnim segmentima, Muavija je drao da njegov sin Jezid uiva opupodrku stanovnika ama koji su tada predstavljali najdominantnije javnomijenje za stabilnost islamske drave.

Sam Muavija, r.a., istakao je ovaj razlog koji ga je ponukao daizabere Jezida za halifu kada je iao na had, i to kada su se oko njega okupilisinovi ashaba koji su htjeli iskazati podrku njegovom izboru. Naime,pourio je dati prisegu Jezidu bojei se raskola2 u ummetu koji bi mogaonastati nakon njegove smrti i prouzokovati novi sukob i ubistva ije veliinu ibrojnost ne zna niko osim Allaha, d..

Drugi razlog koji je ponukao Muaviju da Jezidu dadne prisegubio je socijalne prirode oliene u snanoj plemenskoj pristrasnosti.

Muavija, r.a., imao je ljude u amu koji su mu bili maksimalnopokorni, nakon to je prethodno kao vojskovoa vodio i izvojevao mnogepobjede u ratovim, pa je i preuzeo hilafet neposrednom podrkom i pomouamaljana.3 Jedan od dokaza koji aludiraju na pokornost i odanost koju su

1Umejevii su se isticali po mnogim posebnostima: Allahov Poslanik, s.a.v.s., odredio je kao

namjesnike mnoge od njih i mnoge je postavio za voe. Postoji koncenzus izmeuprenosilaca i ashaba o namjesnicima koji su se zadesili kada je Vjerovjesnik, s.v.s.s., preselio

na ahiret; Mekkom je vladao Itab ibn Usejd, Halid ibn Seid bio je namjesnik Sana'e (glavnog

grada Jemena), Ebu Sufjan ibn Harb bio je namjesnik oblasti Nedrana, Eban ibn Seid ibnul-

A's Bahrejna, Seid ibn el-Kusb el-Ezdi saveznik Umejevia vladao je Dereom i okolnimpodrujem, Muhadir ibn Umejje el-Mahzumi bio je namjesnik Kenede i Sadfa, Amr ibnul-A's oblasti Omana, Osman ibn Ebil-A's oblasti Taifa, a svi su oni bili Umejevii. Vidjeti:

Ensabul-eraf, 1/529, 530, El-Blazeri, takoer:El-Imta' vel-muanese, 1/74, Ebu Hajan el-Tevhidi, iMinhadul-sunne, 2/74, Ibn Tejmije. Ebu Hajan navodi: Ako je Vjerovjesnik,s.a.v.s., postavio ovakve osnove uinivi ih voom nad veinom muslimana, kako onda daoni ne budu uvjereni da zasluuju vostvo i da se njemu vrsto ne nadaju i oekuju da gapreuzmu. (El-Imta' vel-muanese, 2/74.) El-Makrizi navodi takoer: Jasno je da sunamjesnici Allahovog Poslanika, s.a.v.s., bili Umejevii, a to je i svojevsrna Poslanikovaporuka da oni preuzmu vostvo. (En-Niza' vel-tehasum, 63, 64.)2Et-Tabekatul-kubra, 4/149, 151, Ibn Sa'd.

3

Tarihu ed-devletil-arebijje, 136, 137. Stanovnici ama su bili potpuno odani prilikamaivota u amu, a tamonja su plemena tako nauila ivjeti stoljea prije dolaska islama,


44/148

- 45 -

amljani iskazivali Muaviji je i njihovo glatko prihvatanje njegovogprijedloga da njegov sin Jezid preuzme hilafet nakon njega, tako da su

jednoglasno i bez ijednog oponenta dali prisegu Jezidu.

Dogaaji koji su se zbili u vezi Osmanovog, r.a., ubistva djelovali suda amaljana zauzmu nepokolebljiv stav da su i stanovnici Medine i Irakaodgovorni za ubistvo halife muslimana.

Stanovnici ama nisu bili zadovoljni da hilafet ne preuzme neko odUmjejevia i meu njima je postojao snaan osjeaj o bitnosti ostankahilafeta u amu, a mnogi stanovnici Iraka odbijali su opet da halifa bude ikodrugi osim pripadnika Ehli-bejta. Tako naprimjer, kada su stanovnici Mekke

dali prisegu Ibnu Zubjeru, mnogi uglednici iz ama su se usprotivili i zauzelistav: Vlast je bila meu nama i ne slaemo se da je preuzmu stanovniciHidaza.1

Islamsku dravu u doba pravednih halifa krasili si vjerski motivi ipobude i oni su bili presudni u svim segmentima, ali je ve u dobaMuavijinog, r.a., hilafeta postala izraajna pristrasnost, posebice plemenska.Uporedo s tim, mjerilo vjere i vjerski motiv postali su slabi, tako da je (u tom

momentu) bio potreban snaan plemenski stimulans. A da je hilafetdodijeljen nekome s kime se ne bi zadovoljila plemenska pristrasnost, ne bi ni

bio ope prohvaen, muslimanska zajednica bi se podijelila i nastale bimnoge frakcije.

2Ovo je stanovite naveo Ibn Haldun, i ono istinski zasluuje

podrku i respekt, posebno jer je sam Ibn Haldun proveo dugo vremena u

politici i to u samom centru politikih zbivanja, tako da je sigurno njegovstav plod iskustva i poznavanja prirode problema i moguih posljedica.Poznato je inae da su komplikovane politike sprege uglavnom maglovite inedovoljno jasne, tako da ne moe svaki ovjek na osnovu kratkog uvidarazumjeti i prozrijeti stvarne injenice.

Ne treba zaboraviti ni utjecaj plemena Kelb i njegovu ulogu u

priznanja vlasti, kao ni ono to je napravio njihov voa Hassana ibn Malikibn Bahdel, Jezidov dajda, koji je posredovao da hilafet poslije preuzmeMervan ibn Hakem.

3

eu't potpuno opravdava Muavijin potez davanja prisege Jezidu, anavodi sljedee razloge: Plemenska pristrasnost i snaga koje su posjedovali

opirui se utjecaju kranske i grke kulture i obiaja. Ovo je ostavilo snaan trag u njihovojpokornosti dravi i sistemu. Takoer, meu njima je postojalo drevnih porodica iz kojih supotjecale voe i prvaci i koje su nad njima stoljeima vladali, a kada je doao Muavija nije

postojala nijedna prepreka da mu iskau odanost i pokornost kao voi.1Mu'demul-kebir, 7/207, Taberani, tekst ovog predanja nema sastavljen lanac prenosilaca.

2El-Mukaddime, 6/265, Ibn Haldun. Vidjeti takoer:Mea'limu nezarijjeti Ibn Haldun fi et-

tarihil-islami, 272, dr. Muhammed Abid el-Dabiri.3Nesebu ma'du vel-jemen el-kebir, 2/596, Hiam ibn Muhammed el-Kelbi,Dehretul-nesebi,

1/183, Ibnul-Kelbi,Et-Tenbihu vel-erafu, 283, El-Mesudi. Vidjeti takoer:Muhtesru tarihiDimek, 4/194, Ibn Bedran.


45/148

- 46 -

Umejevii utjecali su da Muavijino davanje prisege sinu Jezidu bude potpunoprirodan in, kojeg su potvrdili pravini ljudii podrali oni koji su razumjeliprilike.1

Hilafet je praktino bilo vrlo teko, ako ne i nemogue, oduzetiUmejeviima i predati ga nekome drugom, jer su namjesnici nad razliitimoblastima islamske drave bili Umejevii ili oni koji su im bili odani.Preuzimanje hilafeta od strane nekog od sinova ashaba u veini sluajeva biprouzrokovalo izoliranje spomenutih namjesnika, a ako bi koji od njih i odbio

da se izolira, vjerovatno bi se ponovile bitke poput El-Demela i Siffina i tona mnogim stranama.

2

Primjer koji djelimino opisuje snanu plemensku privrenoststanovnika ama prema Umejeviima je i pobjeda Mervana ibnul-Hakemanad podanicima Abdullaha ibn Zubejra koju je izvojevao uz pomo amljana.

To je isto uinio i njegov sin Abdulmelik ibn Mervan koji je uz podrkuamljana potpuno nadvladao Ibn Zubejra i na kraju ga i ubio (73. h.g.).Dakle, stanovnici ama se nisu prikljuili Ibn Zubejru, a Iraani su s drugestrane izdali i ubili brata Musaba ibn Zubjera, priklonivi se Abdulmeliku ibnMervanu. To je opisala Husejnova kerka Sukejna koja je kao suprugaMusaba ibn Zubejra neposredno osjetila izdaju koju su Kufljani napravili

njenom ocu i muu. Kazala je: Allah vas prokleo Kufljani, uinili ste mejetimom u mladosti, a hudovicom kada sam postala odrasla ena.3

Ummet se dakle nije sloio da Ibn Zubejr bude halifa, mada se

isticao po svojoj vrijednosti i ugledu koji je uivao. Desilo se ak suprotno,Abdulmelik ibn Mervan preuzo je vostvo muslimana, a bio je godina poputsinova Abdullaha ibn Zubejra.

Trei razlog da je Muavija dao Jezidu prisegu kao halifi koji ega naslijediti nalazimo u samoj Jezidovoj linosti. Nema sumnje da su ashabii njihovi sinovi bili bolji i vrijedniji od Jezida, ali je Muavija i pored toga

vjerovatno cijenio da Jezid posjeduje liderske sposobnosti koje drugi nisu

posjedovali. Naime, on je bio cijelo vrijeme uz oca i neposredni je svjedok

politikim prilikama kroz koje su prolazili, a usto je uivao snano povjerenjei podanost stanovnika ama. Takoer, Muavija je znao Jezidove vrline poputplemenitosti i irokogrudnosti, te hrabrosti i odlunosti kao voe. Ove

1Ebatilun jedibu en tumha minet-tarih, 34, eu't. Imam Malik je o ovome rekao: Omera

ibn Abdulaziza sprijeilo je da izabere dobrog i odgovarajueg nasljednika (za halifu) nakonnjega to to je bila data prisega Jezidu ibn Abdulemliku. Omer se pobojao da bi njegovaprisega

Bs Istinita Kazivanja o Zivotopisu Sehida Husejna Sina Alijina

Documents

Transcript of Bs Istinita Kazivanja o Zivotopisu Sehida Husejna Sina Alijina