Brseč u Zagrebu Remiza dobio dvije ulicejesen/zima 2010. Besplatno kvartovsko glasilo Remiza Srce...

broj 12/13jesen/zima 2010.Besplatno kvartovsko glasilo

Remiza Srce kvarta odlazi u povijest

Intervju: Vesna Teršelič doajenka mirovne scene

Kolumna Nives Opačić Kako je istarski Brseč u Zagrebu dobio dvije ulice

sadržaj

2

glas trešnjevke | jesen / zima

riječ urednice

Dragi Trešnjevčani,

ovaj dvobroj otvaramo Pismima čitatelja, novom rubrikom u kojoj osluškujemo vaše prijedloge, pohvale i pokude kako bismo zajednički razvijali naš kvartovski glasnik i pridonosili sadržajnijem i ljepšem životu u kvartu. Iz Grada je stigao odgovor na inicijativu oživljavanja zapuštenih Trešnjevačkih lokala, no čini se da smo još na početku i da nas čeka još mnogo zajedničkog posla.

Planovi malih komunalnih akcija neprestano su se mijenjali, sredstva za gradske četvrti u listopadu su umanjena za 25 posto, no nešto se i napravilo, a polako se rasvjetljava i budućnost zapuštene zgrade Doma invalida (str. 6 – 11).

Na Međunarodni dan ljudskih prava, 10. prosinca 2009., u naš kvart doselilo se šest organizacija civilnog društva za zaštitu i promicanje ljudskih prava. U poslovnom razgovoru upoznajte doajenku civilne i mirovne scene u Hrvatskoj Vesnu Teršelič. Jezikoslovka Nives Opačić otkriva zašto je istarsko mjestašce Brseč u Zagrebu dobilo dvije ulice, rezultati istraživanja socijalnih veza na Trešnjevci pokazuju zašto sve manje marimo za susjede, jedna od najpopularnijih radijskih i televizijskih voditeljica Barbara Kolar ispričala nam je kako se živi na Knežiji, a u fotoeseju slutimo kraj trešnjevačke reimize i prisjećamo se njezinih početaka.

Ako godina kojoj odbrojavamo posljednje dane i nije bila najsvjetlija, dala nam je iskustvo i mrvice mudrosti – želim vam da ih u 2011. barem udvostručite. U ime redakcije sretan vam Božić i Nova godina!

Đurđica Božić

glas trešnjevke | jesen / zima | str. 2

Ilustracija na naslovnici

Ulica proleterskih brigada, crtež nedavno preminulog Matije Pokrivke kojemu smo posvetili ovaj broj

Pisma čitatelja

Male komunalne akcije

Idemo u CeKaTe

Poslovni razgovor

Poslovni uspjeh

od 7 do 107

Trešnjevačka posla

Zvijezde u susjedstvu

Povijesni feljton

Kvartovski metronom

Pisma čitatelja

str. 4–5

Male komunalne akcije

str. 6

Trešnjevka sjever

str. 7-8

Trešnjevka jug

str. 9-10

Riječ imaju predsjednici

str. 11

Inervju: Ljiljana Perišić ravnateljica CeKaTea

str. 12 –14

Događanja u CeKaTeu

str. 15

Retrovizor

str. 16 –17

Istina o prošlosti– temelj zdrave budućnosti Intervju: Vesna Teršelič

str. 18 –21

Zbog Končara je i Che Guevara došao na Trešnjevku

str. 22–25

Misionarka čitanja Intervju: Sanja Polak

str. 26–29

Kolumna Nives Opačić Ulicama kružim

str. 30

Događanja u knjižnicama Riječ, slika, zvuk

str. 31

Istraživanje socijalnih veza u kvartu

str. 32–34Stranci na Trešnjevci Azzeddine Boulahia

str. 35

In memoriam Matija Pokrivka

str. 36–37

Za mene i moju Lolu nema boljeg kvarta od Knežije Intervju: Barbara Kolar

str. 38–41

Remiza kao srce Trešnjevke

str. 42–45

Najava događanja: izložba, koncert, kazalište

str. 46–47


sadržaj


Slučajno Sam naišao na čaSopiSGlas Trešnjevke u kojem sam proči-tao da pokrećete inicijativu za oživlja-vanje napuštenih prostora na potezu Ozaljska-Tratinska. Odlična ideja, jav-ljam se u smislu komunikacije pa da vidim što i kako ste to zamislili. Naime, moja djevojka i ja smo zainteresirani za jedan takav prostor koji bi nam služio kao atelijer, galerija, mjesto za likovne radionice, izložbe itd.

Slikanjem i crtanjem, a i ostalim vido-vima umjetnosti, bavim se veći dio živo-ta, posjedujem diplomu Kreativni slikar koju sam stekao pri likovnom učilištu Tanay u Zagrebu. Iza mene je nekoliko samostalnih i skupnih izložbi te niz pri-vatnih narudžbi, nekoliko volonterskih dječjih likovnih radionica za napuštenu i djecu s posebnim potrebama koje sam u suradnji sa mojom djevojkom izvodio u Domu Vladimir Nazor u Zagrebu te pre-ko udruge Svijetlo života, a za udrugu za djecu s Downovim sindromom. Moja djevojka se također bavi slikarstvom i drugim vidovima umjetnosti od najrani-jih dana svojeg života, iza sebe također ima niz izložbi te nekoliko privatnih na-rudžbi. Trenutačno završava Tekstilno-tehnološki fakultet u Zagrebu. Uz to se već godinama uspješno bavi body paintingom i face paintingom za djecu te likovnim radionicama za djecu i mlade.

Eto, to bi uglavnom bilo o nama. Nadam se da ćete prepoznati interese dvoje umjetnika koji traže prostor za osobni umjetnički razvoj, ali i edukaciju, posebice mladih u umjetničkom smislu. Posjedujemo niz dječjih radova koje bi-smo u tom prostoru izložili te nastavili s našom praksom. Bila bi nam velika čast i zadovoljstvo kada bi gore navedeno bilo u skladu s vašom inicijativom te kada bismo ostvarili suradnju. S poštovanjem

krešimir Zovkić

jako Smo zaintereSiraniza vašu inicijativu za spas napuštenih i zapuštenih gradskih lokala, o kojoj smo čitali u broju 11 Glasa Trešnjevke (ljeto 2010.). Mala smo udruga na Trešnjevci koja se bavi edukacijskim aktivnostima, npr. radionice o tehničkom komunici-ranju za odrasle, edukacijske izložbe, radionice za komuniciranje i samopo-uzdanje za mlade na engleskom jeziku. Više informacija možete potražiti na na-šoj internetskoj stranici: www.umna.hr.

Budući da za svaku aktivnost treba-mo tražiti prostor, bilo bi nam od velike pomoći imati svoj prostor. Željeli bismo znati više o vašoj inicijativi i na koji način bismo mogli sudjelovati.Lijep pozdrav!

armando Chapin rodríguez voditelj znanstvenog usavršavanja

Udruga za promicanje multimedijske nastave (UMna)

pisma čitatelja

Vaša pisma i pozivi uvjerili su

nas da je akcija oživljavanja napuštenih

gradskih lokala na Trešnjevci

itekako vrijedna truda. Poslali

smo dopis mjerodavnom

Gradskom uredu za imovinsko-

pravne poslove i imovinu

Grada te dobili odgovor koji

objavljujemo u skraćenoj verziji.

Za sljedeći broj potrudit ćemo

se razjasniti neke stavke iz

odgovora. Šaljite nam i dalje

svoje prijedloge, pokude i

pohvale na adresu: Glas

Trešnjevke, Park Stara Trešnjevka 1, 10 000 Zagreb,

ili na mail: glastresnjevke@

cekate.hr

5

OdgOvOr prOčelnice Ureda Za imOvinskO-pravne pOslOve i imOvinU grada ninOslave ZekOvić

Poslovni prostori u imovini Grada Zagreba daju se na privremeno korištenje udrugama građana, odnosno likovnim i drugim umjetnicima, na temelju odredbi Zaključka o davanju gradskih prostora na privremeno korištenje (Službeni gla-snik Grada Zagreb 17/07, 19/08 i 19/09) i sukladno mogućnostima Grada Zagreba, uz naknadu određenu istim Zaključkom.

Prostori se daju na privremeno ko-rištenje na temelju lista prvenstva, koje utvrđuju gradski uredi nadležni za po-dručje djelovanja, odnosno rada i po prijedlogu nadležnog Povjerenstva, koje predlaže gradonačelniku dodjelu prosto-ra na privremeno korištenje.

Također, navedenim je Zaključkom određeno da se na privremeno korištenje, u pravilu, ne daju ulični prostori koji služe za zadovoljavanje potreba građana za opskrbom i uslužnim obrtničkim dje-latnostima, a koji se daju u zakup putem javnog natječaja, sukladno odredbama Zakona o zakupu i prodaji poslovnoga prostora (Narodne novine 91/96, 124/97 i 174/04) i Odluke o zakupu poslovnog prostora (Službeni glasnik Grada Zagreb BR. 20/01, 2/02, 4/05, 10/06 i 17/09).

U istom dopisu nabrojeni su lokali u Tratinskoj ulici na brojevima 14, 15, 18, 24, 57, 59, 62 i 80 te u Ozaljskoj ulici na brojevima 46, 51, 55, 94, 146 koji su u posjedu Grada Zagreba te se dalje navodi:

Svi navedeni prostori, izuzev prostora u Ozaljskoj 51 i 146 koji su predloženi za objavu u sljedećem javnom natječaju za davanje u zakup, nalaze se u nacionalnim objektima, te su isti predmet naknade temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komu-nističke vladavine, a budući su mahom u lošem stanju, to bi stavljanje takvih prostora u funkciju iziskivalo znatna materijalna sredstva.

Želim pohvaliti glas trešnjevkekao sjajan list, odlično grafički obliko-van i uređen. Članci koje donosite su zanimljivi i poučni. U zadnjem broju mi se osobito svidio razgovor s g. Antom Gavranovićem koji odlično secira stanje u društvu i gospodarstvu te daje kon-kretne savjete.

Na Trešnjevci živim već nekoliko go-dina, otkad sam završio studij. Inače sam podrijetlom iz Tučepa. Volim ovaj kvart, osobito tržnicu i trg. Tržnicu posjećujem vikendom, a prizor stolova punih voća i povrća uvijek me iznova oduševi. Oni su simbol ljudskog rada i truda te osjećam zahvalnost prema svim tim ljudima.

Što se tiče trga, tu moram kritizirati odgovorne zbog njegove zapuštenosti. Stari Trešnjevčani mi vele da je iz stijene koja se nalazi na središtu trga nekad tekla voda. Cvijeće i drveće koje se nalazi u vrtu oko stijene se također ne uređuje i podrezuje. Prije nekoliko godina po-stavljene su nove daščice na klupe, ali se ispod daščica nisu oličili metalni nosači koje je nagrizla hrđa.

Ukratko, prostora za poboljšanje ima puno jer su uređene javne površine ogle-dalo jednog kvarta i čine život građana ljepšim. Nažalost, na te površine se da-nas malo pazi budući da su prioritet komercijalni sadržaji. Jedan od tih su i stanovi. Zbog velike gradnje prošlih godina Trešnjevka je po mom mišljenju preizgrađena. I umjesto da se grad razvija u širinu, komercijalna gradnja odvija se na štetu zelenih površina i društvenoko-risnih objekata (kina, kazališta, škole...). Time se sužava životni prostor u gradu.

Eto, toliko od mene, želim vam mno-go uspjeha u daljnjem radu. Srdačan pozdrav!

Mate Čobrnić


6


Na obje Trešnjevke – i sjever i jug – planovi malih komunalnih akcija neprestano se mijenjaju, točnije reduciraju. Na sjednici održanoj 26. listopada Gradska skupšti-na odlučila je da se Grad zaduži za novih 150 milijuna kuna kod Zagrebačke banke, ali i da sredstva gradskih četvrti umanji za 25 posto jer novca – nema. Prvu polovinu godine obilježile su skromne, gotovo

nikakve, aktivnosti, da bi od ljeta sve zamrlo zbog uvođenja novog načina odabira izvođača radova. Umjesto dosadašnje izravne pogodbe između investitora i izvođača (čitaj Grada i Zagrebačkog holdinga), od ljeta je na snagu stupio Zakon o javnoj nabavi koji nalaže da se svi radovi oglašavaju javnim natječajem na ko-jem usluge može ponuditi svatko tko ispunjava natječajne uvjete, a najbo-ljeg ponuđača bira Služba za javnu nabavu koja djeluje u Uredu grado-načelnika. Budući da cijeli postupak prema Zakonu o javnoj nabavi traje 53 dana, a ako netko od natjecatelja uloži žalbu, rok se produljuje, jasno je zašto smo jesen dočekali bez ugovorenih poslova iz plana malih komunalnih akcija. Ipak, u tijeku su radovi koji su s Holdingom ugo-voreni prije nego što je na snagu stupio novi Zakon o javnoj nabavi.

JeseN BeZ UGOVOreNIH POslOVA IZ PlANA MAlIH KOMUNAlNIH AKcIJATekst: Vesna Rems Dobrin

male komunalne akcije


7


NOVO RUHO CeKaTeaStari Trešnjevčani pamte da se dvorana Centra za kulturu nije mijenjala još od njihove mladosti. Početkom 2011. godine slijedi obnova dotrajalih stolaca, a temeljito će se rekonstruirati i pod. Dvorište CeKaTea će se popločiti, a provest će se i električne instalacije da bi se tijekom toplijih dana na terasi mogao izvoditi kulturno-umjetnički program. Radovi će se financirati iz fonda za male komunalne akcije Vijeća gradske četvrti Trešnjevka sjever za 2009. godinu.

POČELI RADOVI U PARKU PRVE HRVATSKE ŠTEDIONICEPrije mjesec dana na križanju Mihovljanske, Kostelske i Zorkovačke ulice osvanuli su bageri Zagrebačkog holdinga. Do ljeta iduće godine park bi trebao, kao nekad, postati igralište za djecu, odmorište za umirovljenike i prostor za kulturno-umjetničke priredbe i zabavu, kako je opisano u peticiji koju su građani, uz potporu Glasa Trešnjevke, potpisivali početkom ove godine, ako ih ne zaustavi zima i nedostatne financije. Zasad se pouzdano zna da bazena neće biti, ali će zato osvanuti novi zdenac, nova ograda s ulaznim vratima od kovanog željeza, travnjaci, klupe, cvijet-njak... Radove izvodi Zrinjevac, a cijeli zahvat Zagrepčani će platiti 2,5 milijuna kuna.

TreŠNJeVKA sJeVer

DOBIT ĆEMO SPORTSKU GIMNAZIJUDa je podstanarski život težak, do-bro znaju djelatnici i đaci Sportske gimnazije koja od osnutka do danas nema svoj prostor. Godinama su podstanarili na Kineziološkom fakultetu, a u posljednje vrijeme uselili su se u prostorije Škole za dizajn, tekstil i obuću. No sreća im se smiješi jer ih krajem ove godine čeka preseljenje u vlastiti prostor, u dvije zgrade u Selskoj ulici na broju 119. Temeljito se preuređuju dvije zgrade, ostali su jedino vanjski zidovi, pa će to praktički biti novi objekt. U jednu zgradu uselit će se Sportska gimnazija, a u drugu Đački dom, po uzoru na sportske internate u svijetu. Projekt financira Grad.

JAVNA RASVJETAIz plana malih komunalnih akci-ja za 2010. jedino se u cijelosti obnavlja javna rasvjeta, i to na svih sedam lokacija predviđenih planom – MO Samoborček, Nova cesta 37, prijelaz kod Zapadnog kolodvora, Voltino 18-20, Zagorska ulica, OŠ Ljubljanica, Svetoivanska 33 (južna strana), Susedgradska (prilazni put s Ozaljske), i igra-lišta između OŠ A. Šenoe i SŠ Katarine Zrinske na Selskoj cesti. Radovi su u tijeku, a prema pla-nu platit ćemo ih 910.455 kuna.

Na Trešnjevci sjever pet je projekata prošlo postupak Javne nabave – obnova dvorane centra za kulturu, obnova ljetne pozornice centra za kulturu, rekonstrukcija kuhinje u dječjem vrtiću Zvončić u Voltinom, opremanje objekta mjesne samouprave samoborček i dogradnja javne rasvjete na svim zatraženim lokacijama. Natječaj je završen, izvođač je odabran i očekuje se početak radova

USKORO PRAVILNI NAZIVI SLAVeTIčKe I DeSINIčKe PONUKANA KOLUMNOM jeZIKOSLOVKe NIVeS OPAčIć U 10. BROjU GLASA TReŠNjeVKe O Ne-ISPRAVNO NAPISANIM IMeNIMA SLAVeTIčKe I DeSINIčKe ULICe, GRADSKA ZASTUPNICA IVANA MLINAR HORVAT, INAče STANOVNICA TReŠNjeVKe, PReDLOžILA je NA SjeDNICI ODBORA ZA IMe-NOVANje NASeLjA, ULICA I TRGOVA GRADSKe SKUPŠTINe, KOjA je ODRžANA U RUjNU, DA Se TA POGReŠKA ISPRAVI. SVI čLANOVI ODBORA jeDNOGLASNO SU PRIHVATILI NjeZIN PRIjeDLOG I ZAKLjUčAK PROSLIjeDILI UReDU ZA KATASTAR I GeODeTSKe POSLOVe.


8


DJEČJE IGRALIŠTEKrajem ljeta dovršen je park s dječjim igralištem u Pasarićevoj ulici, o čemu smo već pisali. Sada se napokon zna da smo radove platili 360 tisuća kuna.

DJEČJI VRTIĆ TREŠNJEVKADječji vrtić Trešnjevka izdvojio je na drugom katu zgrade u Badalićevoj ulici prostor za ogledni vrtić namijenjen po-sebno nadarenoj djeci. Tijekom njegova uređenja potpuno je uništen okoliš pa je Vijeće gradske četvrti TS izdvojilo sred-stva da se park s dječjim igralištem u sklopu vrtića ponovno uredi. Postavljeni su novi travnjaci, antitraumatska pod-loga, sprave, ograda, fontana... a sve zajedno stajalo je više od pola milijuna kuna. I dok je radove na uređenju vrtića financirao Grad, okoliš je u cijelosti pla-ćen iz fonda za male komunalne akcije Vijeća gradske četvrti Trešnjevka sjever.

OSNOVANO VIJEĆE ZA PREVENCIJUNa području Trešnjevke sjever osnovano je Vijeće za prevenciju. Kako piše u osnivačkom dokumentu, osniva se u svrhu postizanja većeg stupnja sigurnosti, zaštite ljudi i imovine te podizanja kvalitete življenja na području gradske četvrti Trešnjevka sjever. Za početak će se Vijeće aktivirati na prevenciji maloljetničke delinkvencije, ovisno-sti o drogama, kocki i alkoholu i okupljat će stručnjake iz različitih područja. Predsjednik Vijeća je predsjednik gradske četvrti željko Sladović, a njegov zamjenik Zoran Zdunić, načelnik VII. policijske postaje. Vijeće ima pet stalnih članova: jelena Matić Zbiljski iz Centra za edu-kaciju i savjetovanje Sunce, Ljiljana Perišić iz CeKaTea, željko Petković iz Ministarsatva unutarnjih poslova, župnik Marjan Kušanić iz crkve sv. Marka Križevčanina i Nikola Starčević iz udruge Vijeće mladih.



TreŠNJeVKA JUG

GRADE SE VRTIĆ I ŠKOLA VRBANI IIIOno što će razveseliti južne Trešnjevčane, poglavito one koji žive u naselju Vrbani III, jest da je posljednjim prijedlogom izmjena i dopuna Programa radova kapitalnih ulaganja u Gradu izdvojeno osam i pol milijuna kuna za izgradnju dječjeg vrtića te 12 milijuna za izgradnju osnovne škole. Budući da se predviđenim iznosom zatvaraju troškovi vezani uz imovinske odnose i projektnu dokumentaciju, teren postaje „čist“ za početak gradnje koja bi, ako ne bude nepredviđenih

problema, mogla početi već na pro-ljeće. Ne treba posebno napominjati da su ti objekti prioritetni, jer će se izgradnjom riješiti problem brojnih mladih obitelji s djecom. U među-vremenu, Grad je odlučio urediti oko 250 četvornih metara prostora neka-dašnjeg žitnjaka u Hrgovićima 63 te 300 četvornih metara u Vrbanima I i prenamijeniti ih u dječji vrtić. Ti pro-stori nisu veliki, ali ipak će smanjiti pritisak do izgradnje novoga vrtića.

SANACIJA KROVA U MS PREČKOU zgradi mjesne samouprave Prečko toliko je prokišnjavao krov da je voda oštetila električne instalacije i objekt je ostao bez struje. U rujnu je hitno izveden „sitan” popravak koji je stajao 27 tisuća kuna, ali predviđa se postavljanje novoga krova budući da je sadašnji pri-lično derutan i pitanje je dana kada će opet propustiti. Radovi bi se trebali izvesti 2011. godine.

NOVI KOLEKTORNakon desetak godina čekanja u Prečkom su nastavljeni radovi na izgradnji novog kolektora i spajanju kanalizacijske i odvodne mreže s ko-lektorom u Španskom. Taj je zahvat bio predviđen još 2000. godine, kada se radila Horvaćanska, ali je pone-stalo novca pa se od spajanja kana-lizacijske mreže odustalo. Gradnja kolektora velika je gradska investi-cija, a izvodi je Zagrebački holding.

Mrak u financijama ipak se neće toliko uočavati na ulicama jer se ulična rasvjeta obnavlja. U tije-ku su radovi na križanjima lipanjske i Ožujske te Hrvatskog sokola i Horvaćanske. Uz ostalo, dozna-jemo i da se polako rasvjetljava budućnost zapuštene i nikada dovršene zgrade Doma invalida


10


ŠTO će BITI S DOMOM INVALIDA NA jARUNU?čeSTO NAS GRAĐANI PITAjU ŠTO Se DOGAĐA SA ZAPUŠTe-NOM ZGRADOM IZA CRKVe SV. MATI SLOBODe NA jARUNU KOjA je TReBALA BITI DOM INVALI-DA. GRADNjA je DAVNIH DANA ZAPeLA ZBOG NeRIjeŠeNIH IMOVINSKO-PRAVNIH ODNOSA OKO jeDNe MALe čeSTICe OD SVeGA NeKOLIKO čeTVORNIH MeTARA, KOjA GRUNTOVNO NIje BILA čISTA. DANAS je TO RIje-ŠeNO, ALI je U MeĐUVReMeNU OBjeKT PROPAO PA Se IZ ReDO-VA STRUčNjAKA SVe čeŠće čUje KAKO BI GA, ZAPRAVO, TReBALO SRUŠITI. NeSLUžBeNO DOZNA-jeMO DA će Se OBjeKT UReDI-TI I NAMIjeNITI ZA PACIjeNTe OBOLjeLe OD ALZHeIMeROVe BOLeSTI, ALI SLUžBeNU POTVR-DU OD GRADSKOG UReDA ZA ZDRAVSTVO NISMO DOBILI.

POLICIJSKO IZVIJEŠĆE O SIGURNOSTINa sjednici Vijeća gradske četvrti Trešnjevka jug održanoj 15. studenoga načelnik VII. policijske postaje Trešnjevka Zoran Zdunić podnio je vijećnicima izvješće o stanju sigurnosti od 1. siječnja do 31. kolovoza 2010. Prema navedenim podacima stanje je slično kao prošle godine. U istom razdoblju lani počinjeno je 767 kaznenih djela, a u ovoj godini 788. Nešto više krali su se automobili (lani 38, ove godine 48), više je krađa u gospodarstvu (lani 22, ove godine 43), više je prekršaja vezanih uz drogu (lani 94, ove godine 115), više krađa iz ugostiteljskih objekata (lani 22, ove godine 37), a manje je razbojstava (lani 45, ove godine 38), džepnih krađa (lani 12, ove godine 6), prijetnji i iznuda (lani 36, ove godine devet).

Dominiraju kaznena djela razbojstva (38), od kojih čak 11 na sportske kladionice, a 27 uz prijetnju pištoljem. Začuđuje podatak da nijedno razbojstvo nije počinjeno noću od 00 do 6 sati ujutro. Najviše ih je počinjeno od 12 do 24 sata, čak 32. Prijavljeno je 48 krađa automobila, uglavnom noću, najviše marke VW (12), a najmanje (po jedan) opela, škoda, fiata, seata i nisana. Provaljivalo se u automobile i iz njih kralo čak 61 put, najviše lomeći bravu (31), i to najčešće noću. Provala u stanove i kuće bilo je 25, jednako po danu i po noći, a više od pola počinjeno je lomljenjem cilindra brave, što govori da se ugradnja protuprovalnih vrata isplati. Narušavanja Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji bilo je čak 99, a Zakona protiv javnog reda i mira 288.

11


riječ imaju predsjednici vijeća gradskih četvrti

ZBOG NeDOsTATKA NOVcA rADOVe NAsTAVAlJAMO U 2011. GODINI

kako sam napomenuo u prethodnom broju, neke akcije iz plana malih komunalnih akcija za 2009. godinu se zbog duge zime nisu odradile pa su dovršene u travnju, svibnju, lipnju i srpnju 2010. nov način izvođenja malih komunalnih akcija, osnivanje službe za javne nabave pri Uredu gradonačelnika i nova procedura javnog nadmetanja za izvođača radova usporili su te aktivnosti. Do 27. listopada 2010. ugovoreno je samo šest malih komunalnih akcija, a proces javne nabave nastavlja se do kraja godine. na prijedlog vijeća gradske četvrti tS počela je rekonstrukcija parka prve hrvatske štedionice u MS nikola tesla iz sredstava Ureda za izgradnju grada, pa građani na proljeće mogu očekivati

divan, reprezentativni objekt s parkom, dječjim igralištem i nizom drugih sadržaja. nažalost, zbog rebalansa proračuna za grad, vijeće gradske četvrti morat će smanjiti sredstva za male komunalne akcije za 25%, za oko 2,900.000 kn. no zbog novog postupka javne nabave očekuju se znatno niže cijene od planiranih, pa tu vidimo mogućnost za eventualno odrađivanje većine planiranih akcija za 2010. godinu. to će se odraziti na izvršenje plana, ali što se ne odradi u ovoj, nastavljamo u idućoj godini. Želim vam da ona bude manje bremenita te da vam, dragi sugrađani, donese obilje zdravlja, sreće i uspjeha. sretan Božić i nova 2011. godina!

žeLjKO SLADOVIćpredsjednik vijeća gradske četvrti trešnjevka sjever

POZIVAM GrAĐANe DA DAJU sVOJe PrIJeDlOGe

vijeće gradske četvrti trešnjevka jug do kraja godine priprema prijedloge za plan malih komunalnih akcija za 2011. ovim putem pozivam građane trešnjevke jug da daju svoje prijedloge. praksa koju provodimo svih ovih godina usmjerena je prema realnom planiranju i rješavanju komunalnih i drugih potreba. posebno bih istaknuo

da će 2011. napokon početi izgradnja dječjeg vrtića i škole u vrbanima iii. grad će predvidjeti u proračunu za 2011. sredstva za izgradnju. na kraju godine osvrćemo se na godinu koja završava i koja je bila krizna i recesijska. s optimizmom i nadom želim svima sretne blagdane te bolju i uspješniju novu godinu u zdravlju i osobnoj sreći!

SAŠA MOLANpredsjednik vijeća gradske četvrti trešnjevka jug

12


idemo u cekate

GT: Što se i koliko promijenilo u organizaciji centara za kulturu u posljednjih 10-ak godina i kako se CeKaTe priprema za nadolazeća vremena?

- Puno toga se promijenilo. Centri se osim difuzije kulture – organiziranjem i prikaziva-njem vrhunskih profesional-nih umjetničkih ostvarenja, sve više bave i animacijom i edukacijom građana. Time ispunjavaju sociokulturnu funkciju centra i na taj način zaista utječu na život građana u lokalnoj zajednici. Najveća promjena dogodila se 2004. godine, kada je Gradski ured za obrazovanje kulturu i šport organizirao seminar Organizacijski razvoj i stra-teško planiranje u kulturnim ustanovama i organizacijama Grada Zagreba. Tad sam se upoznala s potpuno novim mogućnostima programskih orijentacija, novim strategi-jama, misijama i ciljevima. Prvi put smo izradili strateški

plan CeKaTea za razdoblje od 2004. do 2008. godine, a u njegovu izradu uključili su se svi naši stručni suradni-ci. Otišli smo i korak dalje i za sve stručne suradnike organizirali seminare za pi-sanje projekata. Bez stalnog obrazovanja, nema napretka i pozitivnih promjena.

GT: Osnovali ste i Sociokulturni odjel. Koja je njegova funkcija?

- Njegova uloga je iznimno važna jer centri za kulturu, kao sociokulturne ustanove, trebaju poticati jačanje soci-okulturnog kapitala kao nove kvalitete društvene zajednice. Stoga je Sociokulturni odjel proveo nekoliko istraživač-kih projekata, a rezultati će poslužiti kao osnova za re-definiranje naše uloge i pro-gramskih smjernica. Proveli smo istraživanje o kultur-nim potrebama i navikama Zagrepčana, ponajprije u kontekstu centara za kultu-

ru, kako bi se građani što više uključivali u programe. Projekt Scena centara istra-žuje postojanje zajedničke scene i publike, a proveli smo i istraživanje dosega kulturne ponude centara. Neka istra-živanja bave se temama važ-nim za lokalnu zajednicu, kao je što Moj kvart Trešnjevka koji istražuje identitet kvarta kao društvene i geografske jedinice.

GT: Najvažnija promjena je, kao i uvijek, ona koja se tiče financiranja. Bliži se trenutak kada će centri za kulturu prestati živjeti samo na budžetima grada. Novac za svoju djelatnost morat će namaknuti iz različitih izvora i putem natječaja. Je li sadašnji program financiranja prednost ili nedostatak?

- Rekla bih i jedno i drugo. Naš budžet za programe za 2010. godinu je 1,349.000 kuna, što je i malo i mnogo.

Budućnost centara za kulturu

Skori ulazak Hrvatske u Europsku uniju donijet će nov pristup u organiziranju i funkcioniranju svih ustanova u kulturi, pa tako i centara za kulturu u lokalnim zajednicama. Koliko su oni spremni za promjene, na koji način će opravdati svoje postojanje i osigurati opstanak – o tome smo razgovarali s Ljiljanom Perišić, ravnateljicom Centra za kulturu Trešnjevka, prvog hrvatskog centra koji se pridružio Europskoj mreži centara za kulturu

Tekst: Paula Bobanović Foto: Bruno Konjević

intervju: ljiljana perišić

13


Budućnost centara za kulturu

piet Forger, gost iz Bruxellesa, predstavio je u Cekateu projekt Most

između europskih centara za kulturu

S jedne strane, dobro je što imamo osigurana sredstva, ali nas s druge strane ta sigur-nost ne tjera da išta mijenja-mo. Promjene bismo trebali inicirati i sami, a ne čekati da to netko učini umjesto nas. Istina, bilo bi lakše kada bi-smo imali strateške planove. Hrvatska će po svemu sudeći vrlo brzo postati članica EU-a, a tamo već rade strategije EU 2020. Brojne vladine i nevladine agencije, kulturne institucije, udruge, umjetnič-ke organizacije iz različitih zemalja okupljaju se oko za-jedničkih projekata i ostvaru-ju multilateralnu suradnju te promiču kulturne raznolikosti. Moramo se najhitnije za to pripremiti i izraditi strategije kulturnog razvoja.

GT: Da bi spremno dočekao nove okolnosti, CeKaTe se pridružio velikoj obitelji europskih centara okupljenih u Encc – Europsku mrežu centara za kulturu. Što to znači za budućnost CeKaTe-a i kako ste saznali za tu mrežu?

- U svibnju 2007. znanstvena savjetnica Odjela za kulturu i komunikacije Instituta za me-đunarodne odnose Biserka Cvjetičanin izvijestila me o postojanju Encc-a. Na nji-hovoj internetskoj stranici vidjela sam da nam se pri-ključivanjem pružaju moguć-nosti daljnjeg umrežavanja i novih oblika partnerstva, interkulturnog dijaloga, razmjene iskustava profesi-onalnih djelatnika, a što je najvažnije, i novih izvora fi-nanciranja naših programa i projekata. Encc je te godine u rujnu u Bruxellesu organi-

zirao godišnji sajam centara za kulturu pa sam se ondje sastala s kolegama iz europe koji rade slične programe i imaju slične probleme. Tada sam zapravo vidjela da zagre-bački centri za kulturu rade jednako dobro kao bilo koji centar iz EU-a. Njihovi čla-novi su nacionalne mreže iz 11 europskih zemalja, a još sa sedam zemalja ostvaruju par-tnerski odnos. CeKaTe prvi je centar iz Hrvatske koji je ušao u Encc kao pridruženi član. Takva mreža ne postoji ni na razini Zagreba ni na razini države.

GT: Kakve povlastice pruža Encc?

- Ove godine uključili smo se Encc-ov projekt Bridge Between European Cultural Centres (Most između eu-ropskih centara za kulturu), koji obuhvaća i razmjenu zaposlenika u kulturi kako

intervju: ljiljana perišić

14


bi stekli iskustvo rada u drukčijem kulturnom okružju i ostvarili kontakte s kole-gama iz inozemstva. Krajem svibnja ove godine u Berlinu je održan pripremni seminar na kojem je sudjelovalo 22 kolega iz 14 zemalja EU-a. U lipnju je naša stručna su-radnica Kristina Radošević na dva tjedna otputovala u englesku, gdje su joj doma-ćini bili kolege iz salfordskog Vijeća za razvoj umjetnosti, a mi smo tijekom rujna ugo-stili kolegu iz Belgije Pieta Forgera iz mreže kulturnih i obrazovnih ustanova Vlaams Brabant. Kolega Forger po-dijelio je svoja iskustva sa stručnim suradnicima iz svih zagrebačkih centara. U Beču se krajem listopada održao evaluacijski seminar gdje smo iznosili iskustva o korisnosti tog projekta, kao domaćini i kao gosti.

GT: Otvara li takva suradnja mogućnost financiranja CeKaTeovih kulturnih projekata i iz europskih fondova?

- Mogućnosti su nebrojene. Preko Agencije za mobilnost i programa EU-a u sklopu projekta za cjeloživotno uče-nje Grundtvig uključit ćemo se kao partneri na projektu Guide us into arts (Vodi nas umjetnost). Nositelj projek-ta je centar za kulturu iz Bruxellesa. Zasad znam da su nam partneri još neki centri iz Poljske, Slovačke i engleske. Projekt je namijenjen invalid-nim osobama koje uključu-jemo u programe vezane uz kazalište i ples. želja nam je omogućiti im ravnopravno sudjelovanje u svim programi-ma našeg centra. Nadam se da će se iz Zagreba uključiti i Lana Bitenc i njezina kaza-lišna skupina Don Hihot, koja je u našem centru realizirala nekoliko kazališnih projekata s gluhoslijepim osobama.

GT: Je li se CeKaTe do sada već javio samostalno na neki od fondova? Zna se da to nije nimalo jednostavan postupak.

- Ove godine smo prvi put prijavili jedan projekt iz pro-grama europske unije IPA. Namijenjen je edukaciji dje-ce od sedam do 14 godina. Riječ je o kazališnoj predstavi Ruksakom po Europi, a auto-rica je Tanja Prenđa. Nije bilo jednostavno. Naravno, imali smo i stručnu pomoć jer smo prije svega morali zadovoljiti uvjete PARAD-a, agencije ko-joj smo morali poslati Statut i četverogodišnji financijski plan preveden na engleski. Tek tada smo dobili tzv. iden-tifikacijski broj s kojim smo mogli prijaviti projekt. jesmo li bili uspješni, vidjet ćemo.

Europska mreža centara za kulturuRazvojem novih tehnologija i povećanjem mobilnosti Europa postaje područje sve slabijih granica, a sve veće međusobne povezanosti i suradnje. Bez obzira na to koliko su kulturni centri različiti po svojem djelovanju i problemima, ENCC želi postati platforma koja će na globalnoj razini pomoći u osnaživanju takvih ustanova u lokalnoj zajednici. Sociokulturne inicijative diljem Europe imaju slične ciljeve, metode i političke interese. Kako bi one bile što uspješnije, 1994. godine utemeljena je Europska mreža centara za kulturu (European network of cultural centres – ENCC). Članovi ENCC-a su nacionalne mreže i konfederacije koje predstavljaju kulturne centre svojih zemalja.

15


Na TaVaNU TETE aGaTEpredstava za djecu

Sanja i Goran odlaze na tavan Sanjine tete Agate, oboje pomalo u strahu jer je Sanja uzela tavanski ključ bez tetina znanja. Počinju istraživati prostor i stvari koje su godinama skrivene i zaboravljene, ali istodobno otkrivaju i koliko se kao dječak i djevojčica međusobno razlikuju. Oni još ne znaju što je ljubav i upravo zbog toga dolazi do prepirke, čak i do ljubomore. Na kraju pobjeđuje prijateljstvo. Njihova priča navodi male gledatelje na razmišljanje i preispitivanje odnosa prema okolini i može poslužiti kao izvrsna tema za raspravu.

Produkcija: Cekate u suradnji s umjetničkom organizacijom točka na i autorski projekt matee elezović, Damjana simića i ive srnecDramaturginja: nina gojićRedateljica: iva srnecScenografija i kostimografija: valentina CrnkovićSkladatelj: ivan tikvićkiProducentica: marina trandlerUloge: sanja – ivana rodingoran – Damjan simić

U sljedećoj kazališnoj sezoni u obnovljenom Teatru na Trešnjevci (TNT) igrat će nekoliko novih predstava za mališane, a o ostalim zanimljivim događanjima – radionicama, koncertima, predavanjima i tečajevima – čitajte na www.cekate.hr

J. GRIMM: TRI PRaŠČIĆaigrano-lutkarska predstava za djecu Tigar Teatra

Tri praščića jedna je od najpoznatijih dječjih priča današnjice. Govori o lijenosti, brzopletosti, lakomislenosti i, najvažnije, o jednom zaboravljenom i iznova pronađenom zajedništvu i prijateljstvu. Posebnu draž ovoj predstavi daje likovno oblikovanje – papir kao glavni materijal za izradu lutaka i scenografije naglašava krhkost naših praščića koji se, uz puno muke, uspijevaju suprotstaviti velikom vuku u glumačkom uprizorenju. Takvo je oblikovanje također izvrstan poligon za daljnji likovno-pedagoški rad s djecom.

Režija: leo vukelićLikovno oblikovanje: luka vucić i l. vukelićDramatizacija: iva lehunšek panićautor glazbe: vlatko panićGlume: nina Benović i hrvoje percDob: od 3 do 7 godinaTrajanje: 35 minuta

Najave događanja uCeKaTeu

16


radionicu Tekstopisanje u

glazbi u rujnu je održao stribor

JurčićPrvi dan tečaja gitare održanog u listopadu

Mirage – izložba fotografija u pokretu autorice Hane Miletić u galeriji Modulor u rujnu

Obilježavanje Međunarodnog dana starijih osoba, 1. listopada, na Zrinjevcu

Oživljavanje Parka stara Trešnjevka

Izložba Fluorescentne formacije Maje cipek postavljena u galeriji Modulor

Koncert Musica sacra održan

u crkvi Marije Pomoćnice

na Knežiji u listopadu (gore)

ReTRovIZoR

Događanjau CeKaTeu od

retrovizor

17


Koncert u studenom u povodu 30. godišnjice rada Joška Ćalete, autora klapskih pjesama (lijevo)

Plesnjak kluba Melisa za građane treće životne dobi (lijevo)

radionica Bioetika na kojoj je predavao profesor Hrvoje Jurić (lijevo)

Noć kazališta u ceKaTeu

Akcja kvart –Akupunktura grada održana u listopadu

Filmska radionica Kako postati

Hitchcock profesora Vedrana Mihletića (desno)

Pantomimičar romano Dautovac

gostovao je s Teatrom Škripzikl

na Festivalu nijemog filma

PSSST!

Predavanje o seksualnosti i moralu održali su Hrvoje Jurić

i Aleksandar Štulhofer

Izložba Interijeri Vendi Babeli postavljena u galeriji Modulor u listopadu

mjeseca

poslovni razgovor

Na Međunarodni dan ljudskih prava, 10. prosinca 2009. godine, na Selskoj cesti 112 A i C otvorena je Kuća ljudskih prava Zagreb. Tako se u naš kvart doselilo šest organizacija civilnog društva za zaštitu i promicanje ljudskih prava, među kojima i Centar za mirovne studije i Documenta, na čijem je čelu Vesna Teršelič. Ako bi se njezin gotovo 25-godišnji rad uopće mogao svesti na dvadesetak riječi, one bi glasile otprilike ovako: doajenka civilne i mirovne scene u Hrvatskoj, suosnivačica Antiratne kampanje, Centra za ženske studije, Svaruna, Zelene akcije, direktorica Centra za mirovne studije u Zagrebu, voditeljica Documente i dobitnica alternativne Nobelove nagrade za mir

Istin

a o p

rošlo

sti

tem

elj zd

rave

bud

ućno

sti

Naša vizija je suočavanje s prošlosti do održivog mira, a glavni razlog postojanja Documente je prešućivanje ili falsificiranje ratnih zločina i ostalih ratnih zbivanja od 1941. do 2000. godine, kaže Vesna Teršelič

Tekst: Paula Bobanović Foto: Bruno Konjević

intervju: vesna teršelič

19


01 GT: Od sredine 80-ih intenzivno radite na pro-micanju ljudskih prava i nenasilja. Možete li rezimirati rezultate tih gotovo 25 godina rada?

- Mislim da smo u Hrvatskoj napravili solidan put uklju-čivanja ljudi u zagovaranje ljudskih prava, iako ni u nas, ali ni u svijetu trenutačno situ-acija nije ružičasta. Globalno gledajući, danas se ljudska prava poštuju u puno manje segmenata nego, primjerice, prije pet godina. No rad na afirmiranju principa kao što su solidarnost, nenasilje i ljudska prava uvijek omogućuje idući korak i ima smisla iz dana u dan, ali i na dulje staze. U mračnim 90-ima dok su padale granate, zagovarali smo te vrlo jednostavne vrijednosti. Zatim smo 2000. godine svi shvatili da se izborima može nešto mijenjati, iako je domet tih promjena bio ograničen na stvaranje šireg prostora slobode. Prošli smo proces demokratskog učenja, ali i naučili kako ni danas nema jamstava da idemo u svjetliju, demokratskiju budućnost, da će nam biti bolje, da ćemo, primjerice, svi imati osnovnu zdravstvenu zaštitu i pravo na rad i zaradu. U svemu tome ključni pristup je podržavajuća kritika. Budući da dosta radim u procesu praćenja pravosuđa, podržavajuća kritika ima veli-ku ulogu, jer mnogo toga nitko osim institucija pravosudne, izvršne ili zakonodavne vlasti ne može napraviti. Uglavnom, kad pogledam unatrag 25 godina, koliko radim na građanskom organiziranju, ima napretka, ali on nije onakav kakvim sam ga zamišlja-la 1985. Tada smo u akciji u pothodniku kod Glavnog kolodvora javno čitali Ustav i

upozoravali ljude na njihova prava, a prolaznici su se čudili i pitali nas: „Kaj vi vjerujete u ta prava?“ Odgovarali smo da se za prava upisana u Ustav vrijedi boriti. I dalje se borimo za prava svih nas.

02 GT: Jeste li zadovoljni medijskim tretmanom rada vašeg Centra za mirovne studije i, unatrag nekoli-ko godina, Documente?

- Mediji su u nekim bivšim vre-menima, osobito potkraj 80-ih, kada su se riješili jedne vrste kontrole a druga još nije bila uspostavljena, mogli pisati po vlastitu nahođenju, što je bilo dobro i za novinare i za ured-nike. Danas uglavnom prate ili političare ili glamurozne zvijezde. Budući da aktivistički krugovi nisu ni jedno ni drugo, logično je da nismo u središtu njihove pozornosti. Srećom, ima medija koji nas prate, ali da se razumijemo – nemam nikakvih iluzija da nas to što zagovaramo neke važne ljudske vrijednosti i prava, čini ključnim igračima. Ključni igrači su nesumnjivo politi-čari i političarke, a u svijetu kapitalističkih odnosa to su vlasnici velikih poduzeća, od-nosno vlasnici tih istih medija. Zato mediji i reagiraju na one koji su blizu izvora nadmoći. Doduše, postoji i moć suradnje kakvu mi promičemo, ali im ona nije toliko zanimljiva, tako da i ne očekujem da će nas zdušno pratiti. Unatoč tomu, s margine se može jako puno napraviti. Tako se stvaraju pukotine iz kojih izrastaju nove ideje i projekti koji se kad-tad počnu seliti u središte javnog interesa.Od 90-ih, kada nitko nije ni znao za nas, ipak smo se pomaknuli nekoliko koraka prema vidljivosti. Ni u budućnosti ne očekujem

senzacionalni zaokret jer se prostor medijskih sloboda sužava i to je trenutačno naj-alarmantniji proces. Dapače, stalno se radi o glavi javnih servisa. Upravo sada moramo vrištati da bi predloženi novi zakon mogao pokopati javnu televiziju. Utješno je to što sam se tijekom godina uvjerila da kad jedna osoba pronađe istomišljenika i pokrenu ini-cijativu, to može izrasti u vrlo važan pothvat. Najvažnije je ostaviti iza sebe malodušnost.

03 GT: Dokaz za to je i Documenta. Kako bi-ste ukratko opisali nje-zino djelovanje?

- Osnivači Documente su Centar za mir, nenasilje i ljud-ska prava Osijek, Centar za mirovne studije, Građanski od-bor za ljudska prava i Hrvatski helsinški odbor. Njezin puni naziv je Documenta – centar za suočavanje s prošlošću, što odmah određuje našu misiju i viziju. Documenta potiče proces suočavanja s prošlosti u Hrvatskoj, dokumentira i istražuje prijeratna, ratna i poslijeratna zbivanja te sura-đuje s organizacijama civilnog društva, Vladinim institucija-ma, ali i sličnim centrima u inozemstvu. Naša vizija je suo-čavanje s prošlosti do održivog mira, a glavni razlog postoja-nja Documente je prešućivanje ili falsificiranje ratnih zločina i ostalih ratnih zbivanja od 1941. do 2000. godine, koje je utje-calo na noviju povijest država nastalih nakon jugoslavije.

04 GT: Što to zna-či u praksi? Koje su Documentine metode?

- Osim suočavanja s prošlosti, naš ključni pothvat je doku-mentiranje ljudskih gubitaka. Istraživačke ekipe na terenu


20


intervjuiraju i prikupljaju podatke. Trenutačno su u Sisačko-moslavačkoj županiji, a ako budemo imali novca, iduće bismo godine doku-mentirali ljudske gubitke u zapadnoj Slavoniji. Podaci o nestalima do danas su velikim dijelom prikupljeni, ali s ubijenim osobama to nije tako. Istodobno bilježi-mo osobna sjećanja na ratne traume videointervjuima, a neke smo već objavili i na svojim internetskim stranicama. Naši volonteri i volonterke trenutačno snimaju sjećanja u Lici. Transkripte planiramo prevesti na engleski kako bi bili dostupni i zainteresi-ranima izvan Hrvatske jer u publiciranju surađujemo i sa sveučilištima iz Nizozemske. Snimamo sjećanja na razdoblje od 1941. godine nadalje, dakle na Drugi svjetski rat, poslije-ratne izvansudske egzekucije i na političko nasilje u vrijeme socijalizma. Kada je riječ o sjećanjima iz Drugog svjetskog rata, svjedoci tog vremena polako odlaze i tu smo u neprekidnoj utrci s vremenom. Sa sjećanjima na zbivanja iz 90-ih nešto je lakše. Nedavno smo objavili knjigu o ratnim sjećanjima iz Pakraca, Lipika i okolnih mjesta. Bilo bi nam vrlo važno sačuvati glasove s Trešnjevke pa pozivam sve koji bi željeli da snimimo njihova sjećanja da nam se jave.

05 GT: Koliko sugovornika namjeravate obuhvatiti takvim intervjuima? Imate li za to dovoljno aktivista?

- U iduće tri godine namje-ravamo intervjuirati 500 sugovornika. U Documenti sad radi 17 osoba, a imamo i veliku ekipu volontera. No broj intervjua neće ovisiti o našim kapacitetima, nego o sugovor-

nicima jer odlučujuću ulogu ima povjerenje osoba s kojima razgovaramo. Sugovornike prikupljamo putujući od čovje-ka do čovjeka. Naime, od 100 onih koje pitamo za razgovor, tek njih 20 pristane. Dakle, sve ovisi o tome osjećaju li se ljudi sigurno. U takvim razgovo-rima postavljaju se pitanja o nasilju, a takva sjećanja nije lako podijeliti s drugima.

06 GT: Rade li na takav način i aktivisti u su-sjednim državama?

- Rade, ali kada je riječ o osob-nim sjećanjima, ne tako sustav-no. Dokumentiranje ljudskih gubitaka radimo slično kao Istraživačko-dokumentacijski centar iz Sarajeva, zatim Fond za humanitarno pravo na Kosovu, a uskoro počinje raditi i Fond za humani-tarno pravo u Beogradu.

07 GT: Je li ikad itko prije vas bilježio osobna sje-ćanja na ovim prostorima i što je s tom građom?

- Radilo je na tome mnoštvo istraživača i istraživačica u Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu, zatim Centar za nenasilnu akciju iz Beograda i Sarajeva, kao i druge organizacije u različitim zemljama, ali je malo što od toga dostupno javnosti. Zato ćemo svoju zbirku plasirati na internet, a intervjue koje upravo provodimo postavit ćemo na novu platformu koja će omogućiti pretraživanje po ključnim riječima zbog brže dostupnosti podataka. No to nije sve. S Centrom za mir iz Osijeka i Građanskim odborom za ljudska prava pratimo sva suđenja za ratne zločine. Sva ta dokumentacija trebala bi biti dostupna javnosti, no ako odete na internetske stranice

bilo kojeg županijskog suda, eventualno ćete naći presu-du. Nigdje osim na našim internetskim stranicama nema povezane dokumentacije od optužnice, preko izvještaja s pojedinih ročišta, pa od prvostupanjske presude do presude Vrhovnog suda. Zato treba stvoriti materijale koji su lako dostupni i pregledni.

08 GT: Prije četiri godi-ne pokrenuli ste i ini-cijativu za rEkom. O čemu je točno riječ?

- Koaliciju za REkOM pokrenule su tri organizacije za ljudska prava, a to su Fond za huma-nitarno pravo iz Beograda na čijem je čelu Nataša Kandić, Istraživačko-dokumentacioni centar iz Sarajeva s Mirsadom Tokačom i Documenta. Budući da smo u to vrijeme mi u Hrvatskoj već radili na dokumentiranju ratnih zločina, osobito na dokumentiranju smrti u vrijeme rata, prepo-znali smo da se neka pitanja mogu riješiti samo regionalno jer žrtve i počinitelji zločina žive u različitim državama. Također smo spoznali da su dvije skupine iznimno zainte-resirane za suočavanje s proš-losti, a to su udruge žrtava i branitelji. Zato smo prvi put o tome progovorili na Forumu nevladinih udruga u Sarajevu. Svi diskutanti složili su se da je toj problematici potreban regionalan pristup jer se ona neće moći sagledati iz jedne perspektive. Od 2006. do 2008. godine samo smo raspravljali o vrsti inicijative i mehanizmu. Nacrt statuta o kojem rasprav-ljamo rezultat je konzultacija u kojima je dosad sudjelovalo više od šest tisuća ljudi. Na temelju njihova mišljenja na-pravljen je nacrt statuta o ko-jem se još raspravlja i nadam


21

se da ćemo u veljači iduće godine u Sarajevu izaći s konačnim prijedlogom statuta.

09 GT: Što onda slijedi? Čini mi se da vas na-kon toga čeka mnogo zahtjevniji zadatak.

- Nakon toga slijedi pri-kupljanje potpisa potpore osnivanju komisije koje ćemo 1. lipnja 2011. predati vla-dama Hrvatske, Srbije i BiH na razmatranje. Komisiju mogu utemeljiti samo držav-ne institucije, što znači da je mogu osnovati ili vlade, ili parlamenti, ili predsjednici republika. Ona bi funkcionira-la na tragu iskustava sličnih komisija u svijetu, ali bi bila specifična za ovo područje i trebale bi je utemeljiti sve države na ovim prostorima, što znači sedam postjugoslaven-skih država. Komisija bi bila istražno tijelo, a istraživači i istraživačice radili bi prema jedinstvenoj metodologiji u svim zemljama. javne televizije bile bi obvezne prenositi iza-brana svjedočenja s imenima i prezimenima te okolnosti-ma pod kojima su stradavali ubijeni i nestali, kao i imenima logora u kojima je počinjena tortura. To je prijedlog koji je

na stolu, mi smo usred kampa-nje i zagovaramo tu inicijativu.

10 GT: Očekujete li pot-poru državnih tijela?

- O inicijativi su afirma-tivno govorili predsjednik Ivo josipović i predsjednik Republike Srbije Boris Tadić. Već smo dobili potporu Vijeća europe i nekih zastupnika europskog parlamenta. Postoji velik interes i u Crnoj Gori, a najsloženija je situacija u BiH. Pokušavamo dobiti što više političke potpore, ali je najveći problem strah od regionalnog pristupa. Svjesni smo da je to mukotrpan proces, ali vrlo vrijedan baš zato što su se u njega uključili ljudi koji u mnogim pitanjima nisu istomišljenici. Od svih procesa na razini civilnog društva teško se mogu sjetiti nekog koji je uključivao toliko ljudi različitih opredjeljenja. Oduševljena sam, primjerice, raspravom koju je o REkOM-u 29. studenog u Internacionalu organizirala Udruga dragovo-ljaca i veterana Domovinskog rata. Najavili su još dvije rasprave – u Splitu i Osijeku, a za to su tražili i potporu od Ministarstva branitelja.

11 GT: Što mislite, kakve će koristi stanovništvu ovih prostora donijeti Komisija i svjedočanstva?

- Polazeći od pretpostavke da ovakve teme ne donose biračke glasove, političari često ostavljaju dojam da za to nema političke volje. Ali primjer Njemačke govori da je to prošlost koju i dalje treba prorađivati. Ne zaboravimo da živimo u traumatiziranom društvu koje vuče korijene još iz Drugog svjetskog rata, pre-ko 90-ih pa sve do danas. A tu je i fenomen generacijskog transfera traume, što znači da od nje ne trpe samo oni koji su je doživjeli, nego te traume putuju iz generacije u genera-ciju. Naravno da se ne može sve zaboraviti i preboljeti, ali je nužno da se one kontrolira-ju, da ta patnja i bol prestanu upravljati ljudima. Umjesto toga i dalje postoje problemi s utvrđivanjem činjenica, bilo na razini znanstvenih insti-tucija, bilo pravosuđa. Od 703 zločina koji su prijavljeni DORH-u, njih tek oko 400 je u predistražnoj fazi, što znači da nema poticajne atmosfere za intenizviranjem istrage. Zbog toga sudovi neće sve moći procesuirati i zato smo pokrenuli inicijativu za REkOM.

22


Zbog Končara je i Che Guevara došao na Trešnjevku

U godini u kojoj se zbrajaju gubici i nenaplaćena potraživanja, otkazuju narudžbe, a radnici postaju beskoristan teret, 90-godišnji končar ne samo da odolijeva globalnoj recesiji. Iz zgrade u Voltinom odjeknuo je podatak da je poslovnu 2009. godinu završio sa 142 milijuna kuna dobitka. Od 1991. do danas povećao je proizvodnju za 270 posto, izvoz više nego udvostručio, a dobit udeseterostručio

o sim špahera, pegli i perilica, javnost nikada nije pokazi-vala interes za končarev opus jer, ruku na srce, što običnom smrtniku govore termini poput generatora, transformatora, visoko ili niskonaponskih sklopki, turbina, ventila, elektromotora... končarevcima je postalo normalno da rade daleko od očiju javnosti, u tišini, marljivo, znanstvenički, u nimalo glamuroznim limenim halama, laboratorijima, vitlao-nicama, alatnicama... tek rijet-ko bi privukli pogled javnosti, kao na primjer u ratno doba 1991. kada smo na Dnevniku gledali slike s bojišta, zen-govce koji su čučali u rovu s puškama, kada je iznenada u kadar uletjelo golemo oklopno čudo na tračnicama, a trojica iz njega izvukla i u sekundi rasklopila stroj koji je lansirao rakete. po skloništima se tada

šaptalo da „to rade naši“, a ubrzo se doznalo da je končar, tada već posrnuo i u stečaju, svojem preko noći izrađenom čedu nadjenuo ime Domoljub i predao ga braniteljima.

stariji pamte i prosinac 1953., kada je seizmograf na gornjem gradu zabilje-žio potres, s epicentrom u voltinu naselju. U končarevoj vitlaonici pri brzini od 1030 okretaja u minuti razletio se rotor težak 60 tona. Bilo je to testiranje generatora za hidroelektranu vrla i u srbiji, a kvar je nastao zbog nekvalitetnog čelika što ga je isporučio njemački krupp.

na početku 2010., depre-sivne da gore ne može biti, godine u kojoj se zbrajaju gubici i nenaplaćena potra-živanja, otkazuju narudžbe, a radnici postaju beskoristan teret na rashodovnoj strani, iz zgrade u voltinom gotovo

jednako eksplozivno odje-knuo je podatak da je končar poslovnu 2009. godinu završio sa 142 milijuna kuna dobitka. nije čudno, reći će poznavate-lji njihova rada, jer končarevi transformatori najrasprostra-njeniji su hrvatski proizvodi koji se nalazi u više od stotinu zemalja svijeta i samo lani končar ih je izvezao za 230 milijuna eura. nisu to tipski, uvijek isti, već ga tim struč-njaka mora prilagoditi svakoj situaciji. sklapao ih je končar za pustinjske klimatske uvjete za tS sohar i tS muladha u omanu, ali i za one na aljasci, s tehničkim rješenjima za rad na -52 Celzijeva stupnja.

Od olovke do vlakakončarev je opus golem, ne može se pobrojiti sve što je u 90 godina izašlo iz njego-vih radionica i laboratorija, od prvog domaćeg telefona

Tekst: Vesna Rems Dobrin Foto: iz monografije Ime trajnog sjaja

priča o poslovnom uspjehu

23


(1946.), potpuno automatizira-nog stroja za pranje posu-đa 1969., preko opreme za elektroopskrbu Frankfurtskog aerodroma (1973.), transfor-matora za nuklearku krško (1978.), pogona za proizvodnju olovaka zagrebačkog tOZ-a 1983., do najnovijih hitova poput vjetroelektrane na pometenu brdu kod splita, opreme za vodovod u kairu, elektrodistribucije Dubaija, hidroelektrane Bhavani kattalai u indiji, niskopodnog elektromotornog vlaka za Željeznice BiH do zagrebač-kog niskopodnog tramvaja u čijoj su gradnji primijenjene čak četiri inovacije razvije-ne u končarevu institutu.

takav uspjeh nije ni sanjalo petero zagrebačkih inženjera kada su 1920. godine osnovali društvo elektra za elektro-tehniku i strojarsku industriju. elektra je utemeljena radi

izvedbe svih poslova u elek-trotehničkoj i strojarskoj indu-striji, svakovrsnog trgovanja elektrotehničkim, strojarskim i drugim industrijskim proi-zvodima, poluproizvodima i sirovinama svake vrste, te radi nabava, podizanja i proširenja industrijskih poduzeća. već iduće godine elektra je posta-la servisna radionica austrij-skog siemensa te promijenila ime u jugoslavenski siemens, a njome iz Beča upravlja Walter mollier. na Fallerovu šetalištu kupili su šest tisuća četvornih metara njive i sagradili zgradu za radioni-cu i skladište. Deset godina poslije projektant i montažni inženjer anton Dolenc prijavio je prvu inovaciju svjetskih razmjera – asinkroni motor s namotom od lakirane žice umjesto pamukom izolirane žice. iste godine primijenili su je u proizvodnji 167 motora

Končarevci su 2008. godine proizveli i niskonaponske

detektorske sabirnice za cERn-ovu simulaciju

velikog praska


Radionica tvrtke Jugoslavensko Siemens d.d. 1921. u Draškovićevoj 23; suradnja sa Institutom cErn počela je 1958. kad je isporučena prva od deset magnetskih leća; jedan od stotina Končarevih generatora završio je 2001. u indijskoj hE Bhvani Kattalai


24


oznake Z (kao Zagreb). tom su serijom porazili njemač-ki div AEg. obiteljska kuća inženjera Dolenca i danas se nalazi u krugu tvornice na Fallerovu šetalištu.

s dolaskom socijalizma počinje intenzivna industri-jalizacija, nastaje crvena trešnjevka, na mjestu potle-ušica niču industrijske hale i pogoni. tvornica je predana na upravljanje radnicima, osnovan je prvi radnički savjet, poslovi se množili – proizvodnja tramvaja za ZEt, generatori za hidroelektrane, elektrifikacija pruge Zagreb – rijeka... pedesetih godina prošlog stoljeća dogovaraju se prvi izvozni poslovi, isprva za francuski merlin&gerin po licenciji simensa, a ubrzo končar na tržišta argentine, libanona, sirije, Brazila i paragvaja plasira vlastite proizvode. na međunarodnom natječaju 1955. za oprema-nje hidroelektrane Chichoki mallian u pakistanu, končar preuzima posao do tada vodećim njemačkim tvrtkama SSW i AEg. slijede novi ugo-vori, a svaki obavljeni posao postaje preporuka za sljedeći. stručnjaci končareva instituta rade na inovativnim rješenjima te s domaćih i svjetskih saj-mova donose brojna priznanja. U listopadu 1967. osniva se Ured za upravljanje kvalitetom, a deset godina poslije uveden je interni tvornički natječaj za najbolju inovaciju u četiri ka-tegorije: izum, tehničko una-pređenje, unapređenje rada i unapređenje proizvodnje.

Vrh elektorindustrijesedamdesetih godina končar ulazi u sam vrh svjetske elektroindustrije, po svim kontinentima broje se stotine opremljenih hidro i termoe-

lektrana, tisuće montiranih transformatora, generatora, prekidača i transportnih sredstava. puno se radilo u zemljama trećega svijeta, tzv. nesvrstanima. stariji pamte kako je politika lobirala, ingra ugovarala, končar opremao, a šefovi država presijecali vrpce i nazdravljali šampanj-cem. od dana kada je indira gandhi 1968. godine pustila u rad termoelektranu panki u kampuru, osim domaćih tita i tuđmana, mnogobrojni su predsjednici država i vlada

prošetali končarevim pogo-nima – aldo moro, nikita hruščov, iranski šah reza pahlavi, robert mugabe, ho ši min, indijski premijer jawaharlal nehru, eleonora roosevelt, britanski mar-šal montgomery, gamal abdel naser, enver hodža, predsjednici libije, gane, kambodže, austrije, Češke, gvineje, sudana, a 1959.godine pogone končara posjetio je i latinskoamerički revolucionar ernesto Che guevara. svi oni dolazili su izraziti zahvalnost za razvoj svoje zemlje. vrhunac poslov-nih aktivnosti i financijske moći končar je dočekao 1988. godine s antom markovićem na čelu i gotovo 25 tisuća zaposlenih. te je godine ugovorio opremu za hidroe-lektranu Birris u kostariki, u splitu sagradio halu od 2800 četvornih metara za proizvod-

nju solarnih ćelija, izradio bankarski terminalski sustav za slavonsku banku (kompju-torska oprema i softveri), opre-mio hidroelektranu shirorro u nigeriji, za ina naftaplin izradio informatički sustav za projekt podravina, valja-oničke motore za metalurški kombinat smederevo, u splitu otvorio suvremeni prodajni centar kućanskih aparata, isporučio opremu za Željezaru Zenica, transformator za elektroprivredu jordana te sklopio najveći posao u svojoj

povijesti – izgradnju hidro-elektrane Bechme u iraku.

Gladne godinenakon najplodnije 1988. uslijedilo je nekoliko gladnih godina. Zbog blokade iraka propali su poslovi vrijedni više od 250 milijardi dola-ra, istočnoeuropsko tržište je propalo, a raspadom jugoslavije končar je izgubio i tržišta susjednih zemalja. Zatvoren je institut u kojem su naraštaji stvarali nova tehnička rješenja. radnici su se razmiljeli kojekuda – na burzu, prijevremenu mirovinu, u rat, na čekanje... godinu 1992. dočekalo je svega 8687 zaposlenih. jedini izvozni posao tada je bila proizvod-nja opreme za rudnik velenje u sloveniji, a na domaćem tržištu od gladi ih spašava ugovor s MUP-om o proizvodnji

Končar pozorno bira svoje zaposlenike među marljivim studentima, a odabranima osigurava stipendiju. Više od pola končarevaca završilo je fakultet


25


60 tisuća pari automobil-skih registarskih pločica.

a onda su pomalo, is-prva stidljivo, krenule prve narudžbe: transformatori za termoelektranu Farakka ii u indiji, pa perwaja čeličana u maleziji, zatim oprema za termoelektranu u sudanu, hidroelektranu menzelet u turskoj, mobilni agregati za SAD... gruda se zakotrljala. končar elektrificira domaće autoceste i tunele sv. rok i malu kapelu, izrađuje uređaj za demanganizaciju pitke vode za zagrebačko vodocrpi-lište petruševac, niskopodni tramvaj, a na međunarodnom natječaju dobiva posao mo-dernizacije Željeznice srbije. U novim uvjetima končar ponovno grabi svoj dio kolača i na svjetskom tržištu: izra-đuje najveći alat za lijevanje kućišta kamionske spojke za ljevonicu georg Fischer u

munchenu i električni vlak za bosanskohercegovačke željeznice. ponovno obnavlja i oprema hidro i termoelek-trane diljem svijeta, izrađuje opremu za švedske i francuske brodare, mjerne transfor-matore za korejsku tvrtku hyosung Corporation, otvara predstavništva i poduzeća u rusiji, SAD-u, kini...

Danas končar grupa oku-plja 21 poduzeće s oko četiri tisuće zaposlenih, u vlasništvu dioničara, najviše fondova i banaka, te hrvatskog fonda za privatizaciju. otprilike pola ukupne proizvodnje izvozi na najzahtjevnija svjetska tržišta. od propasti 1991. godine do danas povećao je proizvod-nju za 270 posto, izvoz više nego udvostručio, a dobit udeseterostručio. Za takav uspjeh zaslužni su pozorno birani radnici. Do najkvalitet-nijih kadrova končar dolazi

stipendiranjem odabranih još za vrijeme studija, a više od pola končarevaca završilo je fakultet. Zato i ne čudi što su upravo stručnjaci iz te tvornice lani sudjelovali u znanstve-nom projektu s kolegama iz CERN-a (europske organiza-cije za nuklearna istraživanja) koji su pokušali u 27 kilome-tarskom kružnom tunelu ispod francusko-švicarske granice dati odgovor na pitanje kako je nastao svemir. Za simulaciju tzv. velikog praska izrađen je najjači veliki akcelerator čestica, a končar je za taj svo-jevrsni vremenski stroj kojim se išlo na putovanje unatrag proizveo niskonaponske detektorske sabirnice. Domaći mediji o tome nisu izvijestili ni slova. no končarevci su i tako naviknuli marljivo raditi daleko od očiju javnosti.

Metalski radnik rade končar, zaposlio se 1937. godine u tadašnjem Siemensu kao strojobravar i odmah prionuo osnivanju sindikalne organizacije. Organizirao je štrajk koji je trajao dulje od mjesec dana, nakon čega je uprava popustila i potpisala kolektivni ugovor kojim su radnicima povećane plaće i odobrene naknade za prvi tjedan bolovanja. Kada je počeo Drugi svjetski rat, Rade Končar je postao revolucionar, a 1942. godine u Šibeniku ga je uhitila i strijeljala talijanska vojska. U tvorničkom krugu na Fallerovu šetalištu postavljen mu je spomenik, djelo akademskog kipara Vanje Radauša.

aluminijski vlak za žtp Zareb iz 1963. koji je na pokusnoj vožnji od Zagreba do Splita postigao brzinu od 112 km/h; 30 godina poslije hž-u su isporučena četiri elektromotorna vlaka; poznata Končareva lokomotiva prvi je put proizvedena 30. siječnja 1970., a 1. veljače pogon se preselio na današnju lokaciju u Voltinom; u rujnu 1987. za žtp Sarajevo proizveli su i isporučili Olimpik ekspres; oklopljeno tračničko vozilo iz 1991.

Rekonstruirani i modernizirani tramvaj tmk za 243 putnika vozio je Zagrebom od 5. rujna 1994., a 13. srpnja 2005. u promet je pušten niskopodni tramvaj tmk 2201

Borac za radnička prava

glas Trešnjevke | jesen / zima | str. 26

od

7 do 107

K njiževnica Sanja Polak osvaja srca najmlađe čitalačke publike. Piše često i puno – priče, kolu-mne, scenarije za emisije Hrvatskoga radija i Hrvatske televizije, čitanke, školske udžbenike... Na Interliberu prošloga mjeseca predstavila je svo-ju šestu knjigu Dnevnik dobrih anđela. Rado ističe kako su joj upravo anđe-li pomogli da postane i ostane bolja osoba, a u svojim ih je djelima malo osuvremenila i razbila stereotip da su oni neki dobričine. Sanja je rođena na Knežiji, a otprije dvadeset godina živi na Srednjacima. Cijeli život veza-na je uz Trešnjevku, zagrebački kvart s najviše knjižnica. Možda zato želi biti misionarka čitanja. Sudeći prema popularnosti njezinih knjiga među djecom, čini se da joj to uspijeva.

Misionarka čitanjaDjeca obožavaju njezine likove Paulinu P., Petricu Pričalicu i Maloga Jana, a na sajmu knjiga Interliberu prošloga je mjeseca predstavila svoju šestu knjigu Dnevnik dobrih anđela

GT: Volite pisati za djecu i čini se, nikad vam ne nestaje inspiracije?

- Radim s djecom već dvadeset godina, moj cijeli život i profesija posvećeni su djeci. Tako uvijek postoji neki motiv koji želim obraditi, neka tema, postupak nekog djeteta, problem koji me tišti, sjećanje iz djetinjstva, nešto što se dogodilo u susjedstvu... Zapravo je to stvaranje kao kad pravite kolač. Uvijek imate zrnca koja ste sami proživjeli, to bi, recimo, bio biskvit, a izmišljeno je krema, pa tako slažete: red biskvita, red kreme. Sretna sam što mi ne nedostaje inspiracije.

GT: Počelo je s kolumnama u Prvom izboru, danas ste glavna urednica tog dječjeg časopisa. U međuvremenu ste objavili šest knjiga, od kojih je Dnevnik Pauline P. 2004. godine nagrađen nagradom Mato Lovrak, a Petrica Pričalica nominirana je 2006. godine za međunarodnu na-gradu Mali princ. Pišete scenarije za radijske i tV-emisije, školske udžbenike, radite kao učiteljica razredne nastave, spremate magisterij na postdiplomskom studiju Učiteljskog fakulteta, mama ste dviju djevojčica. Otkud tolika energija?

- Lijepo mi se sve posložilo, zadovoljna sam i ispunjena. Za svoje sam rezultate zahvalna Prvom izboru i kolegama Damiru Domišljanoviću i Darku Cindriću koji su me, početkom 1990-ih, kad su pokretali časopis, pozvali na suradnju. Smislili smo kolumnu o djevojčici Paulini koja je pričala o svojim dogodovštinama. Puno se djece tada javljalo da su im priče o Paulini P. super, pa sam ih preoblikovala i 2003.godine objavila u knjizi Dnevnik Pauline P. Mislila sam da je

Teks

t i fo

to: V

esna

Rem

s D

obrin

intervju: Sanja Polak

27

glas Trešnjevke | jesen / zima

s Paulinom gotovo, ali čitatelji su se javljali i pitali što se s njom dalje događa. Kako je Paulina u međuvremenu narasla u djevojku koja je ušla u pubertet, napisala sam Pobunu Pauline P.

GT: Vaša se kći zove Paulina. Jesu li te priče autobiografske?

- Baš i ne, moja Paulina je manja od Pauline iz knjige, ali Pobuna je najviše autobiograf-ska jer dok sam to pisala, moja je kći bila u pubertetu. Poslije, kad mi se rodila druga kći Petra, izmislila sam lik koji nosi njezino ime i nastala je knjiga Petrica Pričalica. To je zbirka od 24 pripovijetke koje pripovijeda Petrica, a govore o prijateljstvu. U svakoj je riječ o jednom prijatelju i svaki prijatelj ima jednu karakteristiku koja ga obilježava. Knjiga poručuje da, bez obzira na različitosti, možemo imati puno prijatelja.

GT: Za tu ste knjigu nominirani za međuna-rodnu nagradu Mali princ 2004.godine?

- Da, djeca su jako zavoljela taj lik. Današnji problem djece je što ih malo i premalo slu-šamo. Oni vole pričati, a nema ih tko slušati i tako je Petrica odlučila da više ništa neće pričati, nego će početi pisati.

GT: Izjavili ste da želite postati misionarka čitanja. Učiteljica ste i svakodnevno vidite da djeca ne vole čitati? Je li problem loš odabir školske literatura koja je djeci dosadna?

- Medijima već dugo kolaju priče da je lektira grozna, da knjige nisu suvremene, a nije stvar u tome što je djelo iz lektire preteško, nego u tome što uz čitanje treba dobra interpretacija.

I, dakako, čitati treba puno više jer čitanje je iznimno vrijedna vještina. Roditelji i učitelji premalo se posvećuju njezi i razvijanju čita-lačkih navika. Zapravo svojim ponašanjem i svojim primjerom prvi pružamo otpor čitanju. Na postdiplomskom studiju sam analizirala neka istraživanja koja govore da, primjerice, dijete u drugom razredu osnovne škole treba pročitati između 400 i 800 kartica teksta da bi moglo napredovati u čitanju, a to djeca ne pročitaju.

GT: Ne žele jer im je čitanje naporno.- Tako je. A zašto je čitanje napor? Zato što nije dobro uvježbano. A zašto nije dobro uvježbano? Zato što se dovoljno ne čita. A zašto se dovoljno ne čita? Zato što je napor. Nađete se u zatvorenom krugu i roditelji i učitelji nikako da osvijeste da će djeca početi uživati onog trenutka kad usavrše tehniku čitanja. To je poput vožnje biciklom. Dok ne

Dnevnik dobrih nađela (gore) šesta je knjiga dječje spisateljice Sanje Polak (desno)


28


postaneš kompetentan za vožnju biciklom, nema uživancije. I tako dolazimo do stereoti-pnog i općeg stajališta da je čitanje dosadno i naporno, a lektira neprimjerena. Lektira je primjerena onog trenutka kad dijete uspije glatko čitati i kad razumije pročitano. Tada može uživati. Za to je potreban veći anga-žman učitelja. Recimo, ja na satu uvijek čitam, pogotovo ako nešto ne ide. Ne dolazi u obzir da Priče iz davnine Ivane Brlić-Mažuranić djeca čitaju sama. Ona to neće razumjeti i tekst će biti grozan, a to je biser hrvatske književnosti i to djetetu treba osvijestiti.

GT: ali vašu su Paulinu odmah prihvatili. Zašto to nije napor?- To je dječja književnost. Kad pišem za djecu, razmišljam o njima i trudim se pisati jedno-stavnim stilom, ali to za mene baš nije dobro. Mogu napisati višesložnu rečenicu, staviti sedam epiteta, metafora, poredbi i tako dalje, ali djeca to neće razumjeti. Tekst napišem za dva ili tri sata, a onda još toliko vremena potrošim da ga strukturiram i učinim djeci jezično prihvatljivim, jer me zanimaju psiho-lingvističke karakteristike. Nije isto pisati za odrasle i pisati za djecu.

GT: Je li teže pisati za djecu?- Svakako. Književni kritičar koji je pročitao stotine književnih djela uzme moju knjigu i gleda iz perspektive književnosti i to mu izgleda banalno. Da bi netko verificirao moja djela, mora gledati iz perspektive djeteta od deset godina. Bez obzira na to što pišem tako jednostavno, mislim da sve knjige ne smiju biti tako jednostavne. jer da je Blanka Vlašić cijeli život skakala na 145 cm, nikad

ne bi došla do 205. Moje su knjige prva stepenica za ulazak u dječju književnosti i na tome dijete ne smije stati.

GT: Postoji mišljenje da čitanje odumire.- Za to su krivi mediji koji o tome na takav način pišu. Sami ćemo sebe na taj način uništiti. Niz znanstvenih i stručnih studija dokazuje da je čitanje jedna od najbitnijih kompetencija. Ako smo komunikativniji i zna-mo se pravilno izražavati, bit ćemo uspješniji. Ako čitate, bit ćete uspješniji i u slušanju jer vam čitanje povećava koncentraciju; bit ćete bolji u pismenom izražavanju jer čitanjem nesvjesno usvajate rečenične sintagme, pra-vopisne norme i drugo. A kako ćemo razviti komunikacijske sposobnosti nego čitanjem. O tome se uopće ne govori. Kad bi na TV-u svakog dana tri mjeseca prije Dnevnika pri-čali o tome kako je čitanje važno ili snimili spot s tri glumca koji čitaju sa svojim djete-tom, počeli bi čitati i drugi. Nije osviještena potreba koliko je čitanje važno.

GT: Čini se da na Trešnjevci jest jer Trešnjevka ima najviše knjižnica. Vi živite na Trešnjevci i ovdje ste i rođeni?

- Rođena sam na Knežiji, išla sam u Školu Matije Gupca i tu mi je baš bilo lijepo. Sada već dvadeset godina živim na Srednjacima. To su naselja koja su nastala šezdesetih go-dina i meni su ista danas kao i nekad. Ništa se nije promijenilo, jedino su zgrade starije.

GT: Što vam je najdraže na Trešnjevci?- Kad idem s posla pješke Savskom, pro-đem kraj Trešnjevačkog placa, drag mi je, tu obavim kupnju.


29


GT: Što čitate od novina?Ništa. U novinama više ne možete naći afir-mativan tekst. Ubija me taj negativizam, sve kreće od negativne spoznaje. Krećemo od društva prema pojedincu, umjesto obratno. Kad bismo kao pojedinci počeli pozitivno razumišljati i pozitivno razgovarati i kada bismo apostrofirali pozitivne vrijednosti, bilo bi puno ljepše. Tako radim u svojem razredu i nemam problema ni s nasiljem ni s tužakanjem. Uvijek krećem s pohvalom, nikada djetetu ne kažem nisi dobar, nego kažem dobar si, a možeš biti još malo bolji. To možda izgleda pretenciozno, ali to je za njih korisno i oni to prepoznaju. Apostrofiram zajedništvo, suživot i negacija se jednostavno istopi. Razvojem pozitivnog odnosa prema ljudima, okolini, društvu, automatski djelujete preventivno na loše situacije.

GT: O čemu govori Dnevnik dobrih anđela?- To je roman u kojem se apostrofiraju pozivine ljudske osobine. Na književnim susretima če-sto pitam što znači biti dobar i vidim da djeca imaju prilično površan pristup. Maštovito je zamišljeno da su 24 anđela ušla u jedan razred, a svaki je nositelj jedne pozitivne ljudske osobine. Svakog dana jedan se anđeo prima posla i preoblikuje djecu i situacije prema svojoj osobini. Npr. anđeo nježnosti vidi da Ivo već sedam dana lupa vratima učionice, pa stupa u akciju da djeca postanu nježnija jedni prema drugima. To vidi anđeo odvažnosti i kaže kako nikad nitko ne bi za-bio gol niti bi postigao uspjeh ako bi svi bili tako nježni, pa potiče djecu svojim čarolijama da budu odvažna. Moj motiv je bio razbijanje stereotipa o anđelima kao dobričinama, malo

sam ih osuvremenila, a ilustratorica ih je vrlo toplo i duhovito oslikala.

GT: U biografiji ste napisali da vjerujete u anđele i da su vam pomogli da postanete bolji?

- Odgoj nikada ne prestaje. Svaki me dan nešto odgaja. Volim kada me upozore ako pogriješim jer tako ću biti bolja. Ništa mi ne znači da mi govorite kako sam super jer onda nisam konstruktivna, ne napredujem. Ljudi su tašti, ne daju si reći, imaju jak ego... U mojoj struci pogotovo se uočava pretencioznost visoke stručne spreme – kao, završili ste fakultet pa ste sad nešto. Više puta u društvu sam primijetila da kad netko ne zna nešto iz njegove struke, na primjer je li cvijet ili cvjet, često se reagira u sti-lu – to je strašno. Zamislite da seljak kaže intelektualcu: „Oprostite, zar vi zaista ne znate uzgojiti zelje? Pa to je strašno! Ne razlikujete mrkvu od peršina?! Pa to je straš-no!“ Nijedan seljak to neće tako reći. jer što vam u životu vrijedi to što ste prije ne znam koliko godina završili četiri godine fakulteta ako od tada niste radili na sebi. Zato sam u biografiji napisala da su mi anđeli pomogli da postanem i ostanem dobra. željela sam da i djeci konačno bude jasno što znači biti dobar. jer, nažalost, takvog predmeta nema u školi. O tome bi trebali učiti – kako biti strpljiv, kako biti odvažan, ustrajan, kako biti svjetlo drugima, kako biti topao, kako drugima biti prijatelj... To su za život važne kvalitete. živo mi se fućka zna li predsjednica Vlade što je umanjenik, što umanjitelj ili neku definiciju, važno mi je da je pozitivna osoba. A djecu odgajamo potpuno drugačije.

ulicama kružim

30


osim moje (Baštijanove) ulice, i okolne otkrivaju vezu s Istrom: Spinčićeva, Fiaminova, Mandićeva, Dobrilina, Gortanova – po zaslužnim Istranima – ili Pazinska i Puljska po istarskim gradovima. Sve te ulice nalaze se pokraj ZET-ove remize na Ljubljanici (dugo i jedine u gradu) i tako se zovu već desetljećima. Nije to slučajno. Dok su Istrom vladali Talijani, ni izdaleka tako dobrodošli kao da-nas njihovi potomci kad nastupi ferragosto, od kojih očekujemo da napune našu uvijek gladnu turističku blagajnu, mnogi su hrvatski rodoljubi bježali pred talijanskim terorom u matičnu zemlju Hrvatsku. Čim bi se jedan bjegunac malo snašao u novom gradu, povlačio bi za sobom drugoga, a posao su nalazili ondje gdje se i danas često zapošljava prva generacija migranata – u gradskom tram-vaju. Vozači (tada i kondukteri) vukli su se u gluho doba noći ili

u cik zore s posla i na posao, pa je bilo najpraktičnije da potra-že kakvu podstanarsku sobicu blizu trešnjevačke remize. Tako su ti Istrani živjeli u „istarskim“ ulicama, što je mnogima bilo i je-dino što im je ostalo od zavičaja.

Nazivi Bersečka i Puljska ulica pokazuju, osim veze s Istrom, i veliku starinu. Bersečku ulicu danas svatko tako i čita, no ona je dobila ime po Brseču, rodnom mjestu Eugena Kumičića (podno brda Sisola, pa je i Kumičićev pseudonim bio Jenio Sisolski). Oblik Berseč i toliki drugi (npr. kerv, karv, terg, Gertovec, pa hrvatsko prezime u Mađarskoj Gergics – krv, trg, Grtovec, Grgić) sadrži tzv. slogotvorno r, pa se takvim pisanjem željelo istaknuti da je to r slogotvorno (ima funkciju vokala, tj. čini slog slogom). No valja znati da je to popratno e ili a bilo samo znak koji se nije izgovarao. „Krivci“ za takvo pisanje skrivaju se u starim zemljišnim knjigama i na zemljopisnim kartama, koje su prilikom imenovanja ulica poslužile kao vrelo podataka. Znamo i to da su zemljovide izrađivali Austrijanci, koji su još dodatno mogli iskriviti imena naših lokaliteta. A kad je ime jednom zapisano, teško se mijenja.

I nedaleka Puljska ulica (nekoć duža, a danas u jednom svom dijelu skraćena za Vitezićevu ulicu – Puljska je ostala samo od

Ozaljske do Zagrebačke avenije) svjedoči o starini. Danas kažemo Pula, pulski (npr. arena, festival), a starije ime toga grada bilo je Pulj (ni Puljani nisu samo tako pali s neba, zar ne?). Premda su mnoga stara imena gradova danas ponešto drukčija, upravo u starom obliku vrlo su stilogena, pa stoga upotrebljiva poglavito u pjesništvu, jer odišu pasatizmom i nostalgijom. Tako je i Tin Ujević pouzdano znao da se grad zove Split, a ipak je o „zelenoj grani s tugom žuta voća“ sanjario u „kakvom starom, spljetskom perivoju“. Duh i dah starine može se, eto, prizvati i minimalnim izražajnim sredstvima.

No iz miloga sanjarenja trgnuo me Turistički vodič po Zagrebu (1994./95.), jer sam u njemu vidjela da je grad Zagreb počastio mali Brseč kao ni jedno drugo mjesto – dvjema ulicama, a da o tome pojma nema. Jedna je Bersečka, a druga je Brsečka. Oni koji daju imena ulicama i trgovima očito nisu dokučili da se Brseč već smjestio u Bersečkoj ulici, pa mu još jedna ulica,

„modernija“, na drugom kraju grada (između Borongajskog luga i Vukomerca) ne treba. Ako se nađe koji nevjerni Toma, lako može provjeriti moje riječi: Bersečka ulica nalazi se u tom vodiču na str. 34 (H5), a Brsečka na str. 38 (G3). Sada znamo i zašto.

Nives opačić: Kako je mali istarski Brseč dobio u Zagrebu dvije ulice

Na prvom uglu iza moje kuće Nalazi se Bersečka ulica. To je jedNa od oNih trešNjevačkih ulica koje još uspijevaju zadržati svoj stariNski oblik. Na dvorišNim vratima tih kuća piše Pazi, oštar Pas , ispred kuće običNo je ružičNjak, a iza Nje Nekoć je bio voćNjak, Nerijetko i povrtNjak. da ti bogati voćNjaci Nisu plod moje mašte, dokazuje i samo ime Naše četvrti – trešnjevka. pa Nije valjda tako prozvaNa po češNjaku!

Ova ulica dobila je ime po Brseču, rodnome mjestu Eugena Kumičića, a oblik Bersečka svjedoči o njezinoj starini

Riječ, slika, zvuk

Kada je jesen zaKoračila u grad, s njome su živnule aKtivnosti u svih šest trešnjevačKih Knjižnica, posebno u mjesecu Knjige. evo što smo izdvojili:

TrEšnjEvačKE KNjIžNICe

Tekst i foto: Maja Cvek

Predavanje o biološkoj raznolikosti koje su u knjižnici Knežija pripremile nika Dolenc i Lana Malović

Crteži Damira Brčića iz ciklusa Muha s izložbe koja je u studenome postavljena u knjižnici voltino

naša novinarka Maja Cvek u razgledavanju izložbe Mirjane Mirt u knjižnici Tina Ujevića

KNjIžNICA voLTINoDamir Brčić: Ciklus MuhaKnjižnica voltino u studenome je predstavila crteže Damira Brčića, slikara, grafičara i ilustratora. Brčić je diplomirao na Akademiji likov-nih umjetnosti u Zagrebu u klasi Miroslava Šuteja. osim što mar-ljivo izlaže svoje radove, predaje grafički dizajn u Školi za primije-njenu umjetnost i na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu. Posjetitelji su uz radove iz ciklusa Muha imali priliku razgledati i slikovnice koje je Brčić ilustrirao.

KNjIžNICA TINA UjevIĆA Izložba Mirjane MirtKnjižnica Tina Ujevića sredinom ruj-na otvorila je vrata slikarici Mirjani Mirt. Motivi iz prirode – voda, slapovi, cvijeće, vrtovi, šume – Mirjanina su oaza mira. Samouka je slikarica, a ljubav za slikanjem gaji od djetinj-stva. Nakon životnih brodoloma, mir i utjehu pronašla je u kistu, boji i platnu. ovo je njezina četvrta samo-stalna izložba, a s ponosom kaže da joj se slike nalaze u privatnim zbir-kama u zemlji i inozemstvu. Slika u tehnici tempere i akrila.

KNjIžNICA KNežIjA Dar za 25. obljetnicu rada Knjižnica Knežija je u Mjesecu knjige za svoje korisnike i uče-nike oŠ Matije Gupca organizi-rala šetnju Maksimirom, projek-ciju filma i izložbu fotografija. Izložba fotografija bila je dar parka Maksimir knjižnici u po-vodu obilježavanja 25. godišnji-ce njezina rada. Predavanje o biološkoj raznolikosti za tu su prigodu pripremile Nika Dolenc, dipl. oec., i Lana Malović, dipl. ing. biologije.

KNjIžNICA STAGLIŠĆeDubravko Kastrapeli: Don QuijoteDubravko Kastrapeli diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti 1995. godine. Predavao je likovnu kulturu, radio kao dizajner i ilu-strator u marketinškoj agenciji. Do sada su mu ilustracije objavljene u nekoliko knjiga, udžbenika i sli-

kovnica, a piše i priče za djecu. Na Don Quijoteu radio je nešto više od godinu dana, privučen njego-vom zaluđenošću davnim vreme-nima, prostodušću i povjerenjem. U knjižnici je u rujnu izloženo 60-ak njegovih crteža u tušu, pastelu i akrilu. ostaje pitanje je li umjetnik inspiraciju tražio i u zrcalu.

Zdenka Heršak: Istina na pijeskuU povodu obilježavanja Mjeseca knji-ge glumica Zdenka Heršak pred-stavila je svoju sedmu knjigu Istina na pijesku. Riječ je o prozi u kojoj autorica niže priče iz svojeg života, o ljudima i svakodnevnim događajima koji život čine složenim i punim.



I straživanje je provedeno metodom fokus grupe. to je kvalitativna sociološka metoda – grupna diskusija na definiranu temu. moderator vodi diskusiju prema unaprijed određenom vodiču. osnovni cilj ove metode je potaknuti dubinsku diskusiju kojom će se istražiti stajališta ili vrijednosti ispitanika. Diskusija se snima, zatim se radi transkript pa obrada podataka. istraživanje je provedeno u Centru za kulturu trešnjevka u srpnju 2009. sudjelovalo je desetero građana.

SusjedstvoU susjedstvu nije uspostavljena klima poštovanja i povjerenja. ispitanicima nedostaje osjećaj zajedništva, ali nemaju puno prilike za bolje upoznavanje, druženje i uspostavu prisnijih odnosa sa susjedima. Željeli bi potaknuti susjede na suradnju kako bi riješili neke zajedničke probleme, no stanari su uglavnom razjedinjeni i premalo zainteresirani za takve ideje.

neposredni kontakti ispitanika sa susjedima slučajni su i površni. ispitanici se s pozdravljaju s malo susjeda, s rijetkima zastanu i popričaju, a nijedan ispitanik nije rekao da se s nekim od susjeda posjećuje ili da je poznanstvo pretočio u prijateljstvo.

tijekom diskusije ispitanici su prepričavali uglavnom negativna iskustva na temelju kojih se može zaključiti da u njihovu susjedstvu nije uspostavljena osobita klima poštovanja i povjerenja. ispitanici nisu zadovoljni takvim odnosima, nedostaje im osjećaj zajedništva, ali nemaju puno prilika za bolje upoznavanje, druženje i uspostavljanje prisnijih odnosa.

ipak, kod većine se osjeća želja za prisnijim i toplijim odnosima, iskazuju spremnost za upoznavanje i druženje, ali inicijative pojedinaca u tom smjeru kod drugih najčešće nailaze na odbijanje.*1

s druge strane, ne postoje ni posebne teškoće koje opterećuju odnose ispitanika sa susjedima, a ako ih ima, nisu ozbiljne ni brojne. sa sličnim problemima susreću se manje ili više svi ljudi koji žive u zgradama bez kućepazitelja ili domara. ispitanicima najviše smetaju galama i buka na stubištu, glasno slušanje glazbe, neurednost, neuljudnost, zabave koje traju do kasno u noć i sl.*2

stoga se ispitanici rijetko, samo u iznimnim situacijama, obraćaju za pomoć susjedima. no tvrde da, unatoč slaboj komunikaciji, nastoje na različite načine pomoći susjedima. Željeli bi potaknuti susjede na suradnju kako bi riješili

Tekst: Veselko Leutar

KVARTOVI KAO OBLIK LOKaLNIH ZaJEDNICa GUBe KOHeZIjU, A SVe MANje LjUDI Veže Se UZ SUSJEDSTVO I IMA OSjećAj PRIPADNOSTI TOj ZAjeDNICI. OVIM ISTRAžIVANjeM žeLjeLI SMO UTVRDITI NAjVAžNIje RAZLOGe SLABLjeNjA ANGAžMANA I AKTIVNOSTI UNUTAR LOKALNe ZAjeDNICe, ISTRAžITI MOGUćNOSTI ReAKTIVIRANjA LOKALNIH SOCIjALNIH VeZA I ANGAžMANA ZA ZAjeDNICU Te POTAKNUTI AKTIVNOSTI I PROGRAMe KOjI će PRIDONIjeTI RAZVOjU LOKALNOG SOCIjALNOG I KULTURNOG KAPITALA

SOCIJALNIH VEZA ISTRAŽIVANJE

aUTORI I VODITELJI PROJEKTa: Veselko Leutar dipl. sociolog, Goran Batina dipl. sociolog

U KVARTU

trešnjevačka posla

moj kvart trešnjevka


zajedničke probleme u zgradi, no stanari su uglavnom razjedinjeni i premalo zainteresirani za takve ideje.*3

Promjena/miješanje identiteta ispitanici tvrde da stariji kvartovi mijenjaju identitet – miješaju se identiteti starih i novopridošlih stanovnika, sve brojniji novi stanovnici donose u kvart drukčije vrijednosti, navike i stil života. Dio starosjedilaca teško se miri s činjenicom da dio doseljenika ne pridaje posebnu važnost njihovim vrijednostima i običajima.

U diskusiji je naglasak uglavnom bio na kulturnim razlikama, koje se ne mogu premostiti u kratkom roku. Zaključak tog dijela diskusije bio je da se starosjedioci i doseljenici trebaju više uvažavati te da bi i jedni i drugi trebali više komunicirati i biti tolerantniji prema različitostima.*4

Problemi u kvartuispitanici su općenito zadovoljni kvartom u kojem žive. iako su u diskusiji iznijeli neke primjedbe na sigurnost i kvalitetu života na trešnjevci, svoj kvart doživljavaju kao jedan od poželjnijih, ili barem kao jednako dobar za život u odnosu na druge dijelove grada. na primjer, nijedan ispitanik ne razmišlja o preseljenju u drugi dio grada zbog toga što misli da je trešnjevka manje sigurna, lošije uređena ili infrastrukturno slabije opremljena od drugih gradskih četvrti. stariji ispitanici, ne bez ponosa, ističu da dugo žive na trešnjevci.

Porast nesigurnosti i kriminala trešnjevka i Zagreb bili su prije dvadeset, trideset godina sigurnije i ugodnije mjesto za život. iako svi primjećuju porast različitih oblika nasilnog ponašanja i kriminala na području cijeloga grada, ispitanici tvrde da su u njihovu susjedstvu takvi događaji rijetkost. U posljednjih su nekoliko godina ispitanici, ili njihovi susjedi, bili neposredni svjedoci različitih vrsta izgreda u svojem susjedstvu (upotreba vatrenog oružja, napadi skinheadsa, trajnija prisutnost osoba za koje se tvrdi da se bave organiziranim kriminalom itd). međutim, ispitanici pretpostavljaju da u njihovu susjedstvu žive uglavnom pošteni ljudi koji svojim ponašanjem ne ugrožavaju sigurnost sugrađana. ipak, smatraju da bi

za sigurnost građana bilo dobro kada bi se kvartovski policajci češće viđali na ulici.

Nagli rast stanogradnje i stanovništva U posljednjih petnaest, dvadeset godina znatno se povećao broj stanovnika. na trešnjevci, na parcelama na kojima su bile obiteljske kuće s malim okućnicama, sagrađene su zgrade s većim brojem stanova, što opterećuje infrastrukturu. porast stanogradnje i stanovništva mijenja fizički izgled kvarta i grada, ali i socijalne odnose i identitet lokalne zajednice.

Generacijski jaz Uočava se nedostatak komunikacije između različitih generacija, sve je više osoba srednje i starije životne dobi, dok su novi stanari pretežno mlađe osobe. starije osobe ne pokazuju uvijek dovoljno razumijevanja za stil života i navike koje mladi donose u njihovu četvrt i susjedstvo, a nerazumijevanje je prisutno i s druge strane.

Jačanje socijalne kohezijeispitanici smatraju da bi u kvartu trebalo potaknuti različite oblike udruživanja građana. Budući da civilno društvo u našoj sredini nije osobito razvijeno, centri za kulturu važno su mjesto koje može pomoći oživljavanju lokalne zajednice. građani ih prepoznaju, imaju dugu tradiciju, što donosi ugled, ali i očekivanja. Centri za kulturu upućeni su na lokalnu publiku, surađuju s različitim lokalnim udrugama i organizacijama, raspolažu materijalnim i ljudskim resursima za kvalitetno provođenje različitih sociokulturnih aktivnosti (stvaralačko izražavanje, aktivnosti za slobodno vrijeme itd.). na taj način centri mogu utjecati na osnaživanje socijalne kohezije, stvaranje i razvijanje socijalne mreže, nad

Brseč u Zagrebu Remiza dobio dvije ulicejesen/zima 2010. Besplatno kvartovsko glasilo Remiza Srce...

Documents

Transcript of Brseč u Zagrebu Remiza dobio dvije ulicejesen/zima 2010. Besplatno kvartovsko glasilo Remiza Srce...