Bosna: Podatci o zemljopisu i poviesti Bosne i Hercegovine [Vjekoslav Klaić, 1878.]

8/12/2019 Bosna: Podatci o zemljopisu i poviesti Bosne i Hercegovine [Vjekoslav Klaić, 1878.]

http://slidepdf.com/reader/full/bosna-podatci-o-zemljopisu-i-poviesti-bosne-i-hercegovine-vjekoslav-klaic 1/246

- ; " . . « - .

«- 1 - i pin m i l



S A R A J E V O v id i s t ra n u 1 46 ).



U S P O M E N I

I. FR.

JUKIĆ

P R V O G A B U D I O C A N A R O D N E S V I E S T I

u

B O S N I .



PREDGOVOR

I V ad m i j e o db or „Mat i ce H r v a t s k e" u s r pn ju ove god ine

povjer io , da na piše m z em l jopis i povies t Bosne za hrva t sk o

ob ćins tv o , na jve ćom se vo ljom p r ihva t i l i pos la , i to t im

radje , š to j e već punih sedam godina upravo Bosna b i la

na jm i l i jim p r ed m et om m oj ih p r iva tn ih s tud i ja . N aum i l i

na pis at i d je lo , gdje bi najveći t ru d uložio u sam u po vies t

t e l iepe h r v a t s ke ze m l j e , i t o na t eme l ju m no go br o jn i h

novi j ih i z v o ra , što j ih i zdadoše Mikloš ić , Pu c ić , Šafaf ik ,

The ine r , R ačk i , L jub ić , Makuš ev i nek i mag ja r s k i h i s to r i c i .

N ad ao sa m se , da ću u ov om djelu ko ješta d op un i t i , š to

b i j a še nep ozn a to s t a r i j im p i s cem o B os n i , ka no t i Sc h im ek u ,

E ng e lu i J u k iću , a m ož da š togod i i zp r av i ti , š to s u j e dn o

s t rano shvat i l i neki novi j i povjes tnic i , a napose Rus MajkoAL

C ie l a kn j iga ima la j e i znos i t i 15 š t ampan ih t abaka .

P iš uć m ed ju t im kn j igu započel i geograf i jom, a t a se

p r ek o mo je vo lj e t ako r az t egn u , da m i na po ko n neo s t ade

n i v r emena n i p r os to r a za s amu h i s to r i j u . U to j me ne

vo l j i pomogne odbor „Mat i ce H r va t s ke" od r ed ivš i , da s e

za ovu go d in u ka n o p r v i s vezak i zdade s amo zem l jop i s

B o sn e ; a pov ies t B osne da nap išem neš to obsežn i je za

buduću godinu , t e će se ova j d io mojega rukopisa i zda t i

kano drugi svezak d je la o Bosni .

P r i sas tav l jan ju zem ljopisa Bo sne uzeli s i za tem el j

s lično d jelce n eu m o rn o g a f ran jevca I . F r . Ju k ića , ko je j e

doduše već pred četvr t s tol jeća svj t lo ugledalo, a l i ipak i

d a n a s j o š m n o g o v r i e d i . J u k i ć a i z p ra v l ja h i d o p u n j i v a h



VIII -

novi j imi podatc i s t r an ih i domaćih pu tn ika , t e se t ako moja

kn j iga može s m a t r a t i pos ve no v i m d j e lom, p r em da s am

(ponajpače kod topograf i j e ) mnogo Jukićevih s tvar i upo-

tr iebio. Osobito nastojah, da f izikalni zemljopis i etnografi ju

sa s ta t is t iko m neš to obsežni je razlo žim , ter s i las ka m , d a

je ba rem g lede s i s tem at ike i točnos t i m oja k n j ig a neš to

bol ja od svih s tar i jih i no vi h p r i r u čni h knj ig a o Bo sni .

K o d f iz ikalnoga d ie la po m ag ala su m i ov a go sp o da : prof,

dr . B ohu s l av J i r u š , ko j j e nap i s ao c ie lo pog lav j e o flo ri;

p ro f es o r S p ir o B r u s i n a , k o j j e i z p ra v i o i z n a t n o d o p u n i o

p o g la v je o f a u n i ; z ati m p ro fe so r M ijo K i š p a t i ć , k o j j e

sas tav io geologi j sk i p re g led Bosne i H erc eg ov ine . Z na tn o

mi j e pomogao t akod je r g . podžupan i j s k i t a jn ik R ados l av

L o p a š i ć , u st up iv ši m i iz s vo je b o g a te s b ir k e m n o g o

po da t ak a o B ihaću i T ur s ko j H r va t s k o j . Svo j ovo j ve l e-

c ien jenoj gospodi budi na j s rdačni ja hva la , š to su svo

j i m l iep imi p r inos i v r i edno s t mo je k n j ige zna tno pod ig l i .

K ad b ih po t anko r az l agao , kako i š t o s am r ad io

pišuć ova j zeml jop is , p redgovor b i moj b io suviše omašan .

Vo l im za to nabro j i ti g lav ni je kn j ige i r a z p ra v e , ko je su

pisane o geograf i j i Bosne, a od koj ih je meni većina, u ko

l iko sam ih m og ao to iz j a v n ih to iz p r iva tn i h ovdašn j ih

b ib l io tek a dob i t i , služ ila k ao izvo r i za ovo d je lo . E vo j i h :

A n o n y m u s ( R o d o l j u b ) : I z „ O p i s a R o s n e i H e r c e g o v i n e " . G l a sn i k s r b sk o g

u če n o g d ru žt v a X X . ( 1 8 6 6 ) 2 6 5 — 4 0 4 ; X X I . ( 1 8 6 7 ) 2 8 9 - 3 5 9 ;

X X I I . ( 1 8 6 7 ) 1 — 4 7 .

A s c h e r s o n P a u l u s e t K a n i t z A u g u s t u s : C at a l o gu s C or m op hy to ru m

e t A n t h o p h y t o r u m S e r b i a e , B o s n i a e , H e r c e g o v i n a e , M o n ti s S c o d r i,

A l b a n i a e h u c u s q u e c o g n i t o r u m . ( M e l l e k l e t a M a g y a r N o v e n y t a n i

L a p o k h o z ) . C l a u d i o p o l i 1 8 7 7 . 8 ° .

B l a u O t t o : P o l i ti s c h e S t a t i st i k B o s n i e n s . ( P r e u s s i s c h e s H a n d e l s a r c lr i v

1 8 6 5 . I . 486 ff . )

B l a u O t t o : H an d e ls

-

V e r h a l t n i s s e R o s n i e n s i m J . 1 8 6 6 . ( P r e u s s i s c h e s

H a n d e l s a r c h i v 1 8 6 7 . I I . 1 5 9 . f f . )

B l a u O t t o : B e r i c h t e t i be r r o m i s c h e A l t e r t h i i m e r in B o s n ie n I . I I . I I I .

( M o n a t s b e r i c h t e d e r B e r l i n e r A k a d e m i e d e r W i s s e n s c h a f t e n 1 8 6 6 D e

c e m b e r, 1 8 6 7 N o v e m b e r u n d 1 8 7 0 J u l i . )



- IX -

B l a u O t t o : J a h r e s b e r i c h t i ib e r B o s n i en . ( P r e u ss i sc h e s H a n d e l s a r c h i v 1 8 6 8 .

I . 6 1 1 . )

B l a u O t t o : U e b e r d e n H a n d e l s v e r k e h r in d e r P o s s a w in a . ( P r eu s s i sc h e s

H a n d e l s a r c h i v 1 8 6 9 . I I . 4 1 9 f f . )

B l a u O t t o : U e b e r d e n A c k e r b a u in B o s n ie n . ( A n n a l e n d e r L a n d w i r t h -

s c ha f t 1869 . H e f t 2 , 3 . )

B l a u O t t o : H a n d e l B o sn i en s iin J a h r e 1 8 6 9 . ( P re u s si sc h e s H a n d e l s a r c h i v

1 8 7 0 . I . 2 5 9 & I I . 3 8 2 . )

B l a u O t t o : R e i s e n in B o s n i en u n d d e r H e r z e g o w i n a . T o p o g r a p h i s c h e u n d

p f la nz e n - ge o g r a p h i s c he A u f z e i c hn ung e n . B e r l i n 1 8 7 7 . 8 ° . Mi t e i ne r

K a r t e .

B o u e A m i : L a T u r q u i e d ' E u r o p e . P a r i s . 1 8 4 0 . 8° . 4 V o l.

B o u e A . : R e c u e i l d ' i t i n e r a i r e s d a n s l a T u r q u i e d ' E u r o p e . V i e n n e 1 8 5 4 .

8°.

2 Vol .

B o u e A . : Q u e lqu e s m o t s s u r 1' e t hno g r a p h i c de l a T u r qu i e d ' E u r op e a ve c

des no tes sur l a con f igura t ion e t l a de l im i ta t ion de la Bosn ie e t de

1'

H e r z e go v in e . J e d n a ka r t a . ( Me m oi r e s de l a S oc . de ge o g r . de G e n e ve

I I . T o m . p p . 8 5 — 1 3 7 ) .

B o u e A . : E s s a i s u r l e s l i m i t e s d e s p r o v i n c e s d e l a T u r q u i e d ' E u r o p e .

(Mem oires e t Bul le t in de la Soc . de Ge ogr . de Gen eve , T . I I I . L . I I .

G e n e v e 1 8 6 3 . )

B o u e A . : G e o l o g i e d e r e u r o p . T i i r k e i , b e s o n d e r s d e s s l a v i s c h e n T h e i l e s .

S i t z . -B e r . d e r k . A k a d e m i e d e r W i s s e n s c h a f t e n i n W i e n X L I X . 1 8 6 4 .

B o u e A . : M i n e r a lo g i s c h - g e o g n o s t i s c h e s D e t a i l i i b e r e i n ig e m e i n e r R e i s e -

r o u t e n i n d e r e u r o p a i s c h e n T i i r k e i . M i t d r e i K a r t e n . W i e n , G e r o l d

1 8 7 0 . 8 ° . ( A u s d e n S i t z u n g s - B e r i c h t e n d e r k . A k a d e m i e d e r W i s s e n

s c ha f t e n . )

B o u e A . : N o te s u r l e s f r on t i e r e s d e l a B os n i e , de 1' H e r z e g ov ine e t du

M o n t e n e g r o . E x c u r s i o n a u K o m e t a u D o r m i t o r . (L e G l o b e , j o u r n a l

g e og r. X I I I . 1 8 7 4 — 5 , l iv r 1 & 2 , p . 1 7 — 2 2 ) .

B o ž i ć K l . : S l ik e iz B o s n e . ( V i e n a c 1 8 6 9 . , br . 2 6 . , 2 7 . i 2 8 . )

C o n r a d A . : B o s n i e n m i t B e z u g a u f s e in e M i n e r a ls c h a tz e . ( M i t t h e il u n g e n

de r k . k . ge og r . G e s e l l s c ha f t i n W ie n N . F . 3 . N r o . 5 . S S . 21 9 — 22 8 . )

D r a g a n č i c A . v . : B a n j a l u k a u n d B i h a ć i n B o s n ie n . S k iz ze . ( M i t t h e i lu n g e n

d e r k . k . g e o g r a p h i s c h e n G e s e l ls c h a f t . W i e n . N . F . 3 . 1 8 7 0 . N r o . 6 .

S S . 2 6 5 — 2 7 0 ) .

E v a n s A . : T h r o u g h B o s n i a a n d t h e H e r z e g o v i n a o n fo ot d u r i n g t h e In s u r

r e c ti o n , A u g u s t a n d S e p t e m b e r 1 8 7 5 . L o n d o n 1 8 7 6 . 8 ° .

G e i g e r u n d L e b r e t : S t u d ie n i ib e r B o s ni en u n d d ie b o s ni sc h e n B a h n e n .

( S e p a r a t a b d r u c k a u s d e r „ W i e n e r A l l g . B a u z e i t u n g " 1 8 7 3 ) , m i t e i n e r

K a r t e 1 : 1 , 0 0 0 . 0 0 0 .

H i l f e r d i n g A . : B o s n i a , H e r c e g o v i n a i s t a ra j a S e rb i ja . S t. P e t e r s b u r g

1 8 5 9 .

8 .

I n s t i t u t , k . k . m i l i t a r - g e o g r a p h i s c h e s , i n W i e n : G e ne ra lk a rt e v o n

B o s n i e n , H e r c e g o v i n a , S e r b i e n u n d M o n t e n e g r o . 1 2 B l . 1 ; 3 0 0 . 0 0 0 .

W i e n , A r t a r i a , 1 8 7 6 .



- X -

J a x a

•

D e m b i c k i I . v . : D e r w e s t l ic h e T h e i l v o n B o sn i e n , e t h no g r a p hi s e h-

h an d e l s p o l it i s c li e S k i zze . ( M i t t h e i l u n g en d e r k . k . g eo g r ap h i s c l i en G e-

s e ll sc h a ft in W i e n . N . F . 3 . N r o . 4 . S S . 1 6 2 — 1 7 6 ) .

J u k i ć I . F . : P u t o v a n j e p o B o s n i g . 1 8 4 3 . K o l o , k n j i g a V . , s t r . 3 — 2 3 ,

J u k i ć I . F r . B a n j a l u č a n i n ( B oš n ja k S l a vo l ju b ) : B o s a ns k i p r ij a te l j. Č e ti ri

s v e z k a . U Z a g r e b u 1 8 5 0 , 1 8 5 1 , 1 8 6 1 i u v o j n . S i s k u 1 8 7 0 . 8 °.

J u k i ć I . F r . ( B o š n jak S l av o l j u b ) : Zem l jo p i s i p o v i e s t n i ea B o s n e , Za g r e b

1 8 5 1 .

8° .

K : Žen i t b en i o b i ča j i u B o s n i . ( „ V i e n a c" 1 8 7 0 b r . : 2 5 , 2 6 , 2 7 ) .

K . . . . : S t r u k i h a l ji n e b o s a n s k e d je v o j k e . ( „ V i e n a c " 1 8 7 0 , b r. 3 4 ) .

K . . . . : H a l j in e s e l j an s k e d j ev o j k e u B o s n i . ( „ V i e n a c" 1 8 7 0 b r . 3 5 . )

K . . . . : C r t i ca i z ž i v o ta b o s a n s k o g a . ( „ V i e n a c " 1 8 7 1 b r . 4 . )

K . . . . : „ O t c i " k r a lj e v st v a b o s a n s k o g a . ( . .V i e n a c " 1 8 7 1 b r . 2 2 . )

K a z n a č i ć A . : B os ni a, H e r z e g o v i n a e C r o a z i a - tu r c a . Ž a r a 1 8 6 2 . 8 °.

K i e p e r t H . : G e n e r a l k a r t e d e r e u r o p a is e h e n T u r k e i . 4 B l a tt .

K o s a n o v i e S a v a : S r p s k e s t a r in e u B o s n i. G l a s n i k s r p s k o g u če n o g d r u š t v a

X X I X . ( 1 8 7 1 ) p . 1 5 8 — 1 8 9 ; X X X V I I I . ( 1 8 7 3 ) p . 1 4 1 — 1 9 3 .

K o v a č e v i ć T . : O p is B o sn e i H e r c e g o v i n e . B e o g r a d 1 8 6 5 . 8° .

K u k u l j e v i ć - S a k c i n s k i I v a n : P u to v an je po B o sn i. U Z a gr eb u 1 8 5 8 . 8".

L a s t r i ć ( P l ii li p p u s a b O c c h i e v i a ) . E p i t o m e v e t u s t a t u m B o sn e n s is p r o v i n c i a e .

A n c o n a e 1 7 7 6 . 4 ° .

M a t k o v i ć P e t a r : B o s a ns k e s tu p n je v in e . ( R a d j u g o s la v e n s k e A k a d e m ij e.

X X I I I . 1 8 7 3 , p . 4 3 — 7 4 . ) .

M a u r e r F r . : P f la n z en b il de r a u s B o s n ie n . ( A u s l a nd 1 8 6 9 . N r . 2 6 . )

M a u r e r F r a n z : M i t t h ei lu n g e n a u s B o s n ie n . D i e Z i g e u n e r B o s n ie n s . ( A u s

l an d 1 8 7 0 , b r . 2 . )

M a u r e r F r . : E i n e R e i se d u r e b B o s n ie n , d ie S a v e l ii n d e r u n d U n g a r n . M i t

e i n e r K a r t e v o n H . K i ep e r t . B e r l i n 1 8 7 0 . 8 " .

( M a ž u r a n i ć M a t i j a . ) P o g le d u B o sn u. U Z a g re b u 1 8 4 2 . 8° .

M o l l e n d o r f O t t o : B e i t ra g e z u r F a u n a B o s n ie n s . G o rl it z 1 8 7 3 . 8 ° .

N e d i ć M a r t i n : S ta ri ne b o s a ns k e . A r k iv I V . 1 8 5 7 p . 1 4 2 — 1 6 2 .

N o v a k o v i ć S t o j a n : T o p o g ra f sk i r je čn ik u z „ O p is B o sn e i H e r c e g o v i n e " .

G l as n ik s r p sk o g u če n o g d r u š t v a X X I I . ( 1 8 6 7 ) s t r. 4 7 — 6 7 .

P a n t o c z e k J o s i p : A d n o t a ti o n es a d floram e t f a u n am H e r c e go v i na e , C rn a -

g o r ae e t D a l ma t i ae . P o s o n i i 1 8 7 4 . 8 ° .

P e t e r m a n n A . : K a r te d er e u ro p ai se h e n T u r k e i . M a s ss ta b 1 : 2 , 5 0 0 . 0 0 0 .

P e t r a n o v i e B o g o l j u b : O b iča ji s r p sk o g n a ro d a u B o sn i. G l a sn ik s r ps k o g

u če n og d ru š tv a X X V I I I . ( 1 8 7 0 ) , p a g . 1 7 6 — 2 2 8 ; X X I X . ( 1 8 7 1 ) ,

p a g . 2 3 7 — 2 5 6 . X X X . ( 1 8 7 1 ) , p a g . 3 1 3 — 3 6 1 .

R o b e r t C y p r i a n : D i e S la v en d e r T u r k e i , o d e r d ie M o n t e ne g ri n er , S er -

b i e r , B o s n i ak en , A l b an es e n u n d B u l g a r en , i h r e K r a f t e u n d M i t te l , i h r

S t r eb en u n d i li r p o l i t i s ch e r F o r t s c h r i t t . D r e s d en u n d Le i p z i g 1 8 4 4 .

8" . 2 Bande .

R o s k i e w i c z J . : K a r t e vo n B o s ni en u n d H e r z e g o v i n a . W i e n 1 8 6 5 . M a ss

s t a b : 1 : 4 0 0 . 0 0 0 . 4 . B l a t t .



X I -

R o s k i e w i c z J . : S t u d i e n u b e r B o s n ie n u n d H e r ze g o v i na . M i t e il f A b b i l-

d u n g e n i n H o l z s c h n i t t u n d e i n e r l i t h o g r a p h i r t e n K a r t e . L e i p z i g u n d

W i e n 1 8 6 8 . 8 ° .

R o u s s e a u : G ć o g r a p h i e g e n e r a l e đ e l a B o s ni e e t d e 1' H e r z e g o v i n e . ( B u l

l e t i n d e l a S o c i e t e d e G e o g r a p h i e 1 8 6 8 . )

S a i n t e M a r i e E . d e : L ' H e r z e g o v i n e , e t ud e g e o g r a p h i q u e , h is to r iq u e

e t s t a t i s t i q u e . P a r i s 1 8 7 5 . 8 ° .

S a i n t e M a r i e E . d e : D e s c r i p t i o n d u c o u r s d e la M i l ia s ka e t d e l a v a l le e

d e S e r a j e v o . (B u l l e t i n d e l a S o c . d e g e o g r . d e P a r i s , A u g u s t 1 8 7 5 ,

p .

1 8 4 ^ - 1 9 9 ) .

S a x C a r l : S k i z z e n u b e r d i e B e w o h n e r B o s n i e ns . ( M i t t h e il u n g e n d e r g e o -

g r a p h i s c h e n G e s e l l s c h a f t i n W i e n . J a h r g a n g V I I . 1 8 6 3 , p . 9 3 ) .

S a x C a r l : R e i s e v o n S e r a j e v o n a c h d ern D u r m i t o r u nd d u r c h d ie m i t t l e r e

H e r z e g o w i n a . M i t e i n e r K a r t e . ( M i t t h e i l u n g e n d e r k . k . g e o g r . G e s e l l -

s c h a f t in W i e n . N . F . 3 . 1 8 7 0 . N r o . 3 . S S . 9 7 — 1 1 5 . )

S a x C a r l : D i e S t r a s s e n B o s n i e n s u n d d e r H e r z e g o w i n a . ( M i t t h e i l u n g e n d e r

k . k . g e o g r a p h i s e h e n G e s e l l s c h a f t i n W i e n 1 8 6 9 , p . 3 5 2 . )

S c h e d a J . v . : K a r t e v o n B o s n ie n , H e r z e g o w i n a u n d A l b a n i e n. W i e n , A r -

t a r i a . 1 8 7 5 .

S c h e m a t i s m u s a h n ae m i ss io n ar ia e pr ov in c ia e B o sn ae A r g e n ti n a c o r di ni s

F r a t r u m m i n o r u m p r o a n n o 1 8 7 7 .

S c h e m a t i s m u s t o p og r a ti c o - h i st o ri c u s c u s to d ia e p r ov in c ia li s e t v i c a r i a t u s

a p o s t o l i c i i n H e r c e g o v i n a p r o a n n o 1 8 7 3 .

S c h e m a t i s m u s D io ce se os R a c h u si n ae p ro a nn o 1 8 7 8 .

( S e n d t n e r ) : R e i s e n a c h B o s n i en , v on e in e m b o ta n is c h en R e i s e n d e n . A u s -

l a n d 1 8 4 8 .

S e n đ t n e r : U e b e r d ie N a t u r - V e r h a l t n i s s e B o s n ie n s . A u s l a n d 1 8 1 9 , ( V i d i

R e g e n s b . F l o r a 1 8 4 9 . )

S r b s k o - d a l m a t i n s k i m a g a z i n : IT te ča j ih od g .

1 8 4 1 .

— 1 8 5 0 . čl an ci

i p u t o p i s i , s a s t a v l j e n i I . F r . J u k i ć e m i I . P a m u č i n o m .

S t e r n e c k H . : G e o g r a p h i s c h e V e r h a l t n i s s e , C o m m u n ic a ti o ne n u n d d a s R e i s e n

in B o s n i e n , H e r z e g o w i n a u n d N o r d - M o n t e n e g r o . M i t e i ne r K a r t e . W i e n

1 8 7 7 . 8 ° .

S e s t a k J . F . u . F r . v . S c h e r b : M i li ta ri sc h e B e s c h re i bu n g d es P a s c h a -

l ik s H e r z e g o w i n a u n d d e s F i i r s t e n t h u m e s C r n a g o r a . M i t e in e r K a r t e .

W i e n 1 8 6 2 . 8 ° .

T h o e m m e l Gf.: G e s c h i c h t l i c h e , p o l it is c h e u n d t o p o g r a p h i s c h - s t a t i s t is c h e

B e s c h r e i b u n g d e s V i l a j e t B o s n i e n , đ . i . d a s e i g e n t l i c h e B o s n i e n , n e b s t

T i i r k i s c h - K r o a t i e n , d e r H e r c e g o w i n a u n d R a s c i e n . W i e n 1 8 6 7 . 8 ° .

T h o m s o n G . : L ' H e r z e g o v i n e . G e o g r a p h i e . H i s t oi r e p o l it i q ue e t i n i li t a ir e

d e s p o p u l a t i o n s r ć v o l t e e s . P a r i s 1 8 7 5 . 8 " .

T o m i ć * E u g e n J o s i p : Ž e n i t be n i o biča ji m u h a m e d ov s k ih H r v a t a u B o s n oj .

( „ V i e n a c " 1 8 7 0 , b r . 8 i 9 . )

Y r i a r t e C h . : B o s n ie e t H e r z e g o v i n e , s o u ve n ir s d e v o y a g e p e n d a n t l' in

s u r r e c t i o n . P a r i s 1 8 7 6 . 8 ° .



- XII —

Na posl jedku još mi je kazat i , da je pr i ložene dvie

geogra fske ka r te nac r tao pozna t i

kartograf,

g o sp . K a r l o

H e r d l i c z k a , c. k . k a p e ta n k o d k ra ji šk e u p r av e . K o l ik o

ga je t ru da s ta lo , da sas ta vi ova ko l iepe i točne ka r te ,

m oći će sva tko p ros ud i t i , ko j zna de , ka ko je Bosna do

se le upravo u tom obz i ru s labo pozna ta .

Jo š jed no . U ovo j kn j iz i ra b im izk ljučivo ime h r

v a t sk o , i t o s t o g a , š to n e v o l im n a z iv u : h rv a t s k o - s rb -

sko m u. UzČ i ta l i ovu kn j ig u ko j H rv a t , ko jem u je mi l i je

im e s rbsko , ne ka po m is l i , da su H rv a t i S rb in dva im en a

za jeda n te i st i na rod i ne ka n im alo nezaz i re , š to je me n i

k a n o ro d je n o mu Hrv a tu mi l i j e ime h rv a t sk o .

U Z a g r e b u . 1 0. p ro sin ca 1 8 7 8 .

V. K.



G D J E J E Š T O ?

I. Fizikalni zemljopis.

Strana

I. P o l o ž a j , n i e d je , v e l i č i n a i s a s t a v i n e 3

II. G o r e , r a v n i c e i n i z i n e 6

A. Planine i gore —

1. Eazvodno gorje 8

2.

Sjeverne gran e 11

3.

Jugo-zapadne grane 15

4. Iztočne grane 17

B. Doline i visoke ravn ice 18

C. Nizine 27

III.

G eo 1 og i j s k i o d n o š aj i 28

1. Azojska i paleozojska doba —

2.

Mezozojska doba 29

3. Neozojska doba 32

4. Erup tivno kamenje 33

IV . R u d s t v o 34

V. Vo d e 38

A. Vrela

B. Rieke 40

B'eke područja crnomorskoga —

1. Sava —

2.

Ibar 50

Kieke područja jadransko ga mora 51

Neretva —

C. Jez era i močvare 53

I V . P o d n e b j e 5 5

VII. B i l j e B o s n e i H e r c e g o v i n e 58

V I I I . Ž i v o t i n j e

a

B o s n i i H e r c e g o v i n i . . . 64

II. Etnografija i statistika.

I. Ž i t e l j i B o s n e i H e r c e g o v i n e u o b e e 71

II .

H r v a t i 74

1. Jezik , običaji i nar odne, predaje —

2.

Obća kara kteristik a bosan skih Hrvata 78

3. Vjerski odnošaji 84



- XIV —

Strana

A. Mubamedovski Hrvati ili Turci —

B. Kršćansk i Hrvati ili Vlasi 92

a) Katolički Hrva ti ili Latin i 94

b)

Grčko-iztočni Hrv ati ili pravoslavni 99

4. Soc ijalno-politički odnošaji 104

a) Gospodari — Turci 105

b) Kmetovi — raja 107

III.

A r b a n a s i , C i g a n i , Z i d o v i , O s m a n l i j e 111

1. Arbanasi (Seipetari) —

2. Cigani 114

3. Zidovi (Jahud ije) : ■—

4. Osmanlije i stranc i 115

IV. F i

z i

cn a k u 11 ur

a

117

A. Sirovine (sirovi proizvodi) —

1. Poljsko gospodarstvo i šumarstvo —

2. Stočarstvo 121

3 Eudarstvo 123

B. Obrtnost 124

1. Kovinske obrtnine —

2. Kožarske obrtnin e 125

3. Tkanine i srodne obrtnine

C. Trgovina 126

1. Najglavnija tržišta i pregled bosanske trgovine —

2.

Izvozna trgovina 130

3. Uvozna trgovina 231

D. Prometala i pomagala trgovini —

1.

Željeznice 132

2. Ceste i putevi —

3.

Novac, mjere i utezi 134

4.

Pošte i brzojavi —

V. D u š e v n a k u l t u r a 135

A. Crkvena uprava —

1.

Muham edovska crkva 136

2.

Ka tolička crkva 136

3.

Grčko-iztočna crkva 137

B.

Škole 138

1. Muhamedovske škole —

2. Katoličke škole 140

3.

Grčko-iztočne škole 141

III.

Topografija (mjestopis).

I . B o s n a 145

1.

Sarajevsko okružje —

2. Travanjsko okružje 158

3.

Zvorničko okružje 172

4.

Banjalučko okružje 177



- XV -

Strana

II. T u r s k a H r v a t s k a 184

Bihaćko okružje —■

III.

H

e r

e

e g

o v

i n a 193

Mostarsko okružje • —

IV . S t a r a S r b i j a 2 10

Novopazarsko okružje —

P o p i s i m e n a 215

S l i k e :

1. Sarajevo —

2 .

Travnik

3. Jajce —

4.

Zvornik

5.

Mostar

6. Most na Miljacki u Sarajevu • 147

7.

Ključ 189

8. Most na Neretvi u Mostaru 195

9. Varoš i tvrdja Nikšić 205

'W



I

FIZIKALNI ZEMLJOPIS.

V. 1 a ii , Bo3na.

1



I. Položaj, medje, veličina i sastavine.

JDosna i Hercegovina prostiru se na zapadnoj strani poluotoka bal

kanskoga, i to od 42° 40' do 45° 15' sjeverne širine, te od 33° 22 '

do 38° 45' iztočne dužine. Udaljenost od Mitrovice do Bihaća broji

52 zemljopisne milje, a od Nikšića (Onogošta) do Broda 38 zem.

milja. Bosna nedopire nigdje do mora; Hercegovinu naprotiv spajaju

dva uzka komada zemlje sa jadranskim morem. Jesu to: dolina

S u

t o-

r i n a i rt K1 e k u zalievu neretvanskom. Sutorina se pruža do Boke

Kotorske i dieli kotorsk i kraj Dalmacije od dubrovačkoga. Rt Klek

opet pružio se u zalievu Neretvanskom, izmedju drage Stonske i

zatona Kleka," te tuj je hercegovačko primorje dugo 1 milju (7*4 JL).

Bosnu i Hercegovinu okružuju na sjeveru Slavonija i Hrvatska,

na zapadu Hrvatska i Dalmacija, na iztoku Srbija, a na jugu Stara

Srbija, Arbanaska i Crnagora.

Medje jesu ove. Na sjeveru: Glina od Maljevca do Kamena

(Staro selo), zatim suha medja do Topole na Uni, iza toga Una do

utoka u Savu kod Jasenovca, i napokon Sava do ulieva Drine u

Savu (kod Rače). N a i z t o k u prema Srbiji: najprije rieka Drina

do blizu Zvornika, zatim suha medja na desnoj strani Drine (okolica

Sakara) i to od Crvenih stiena i Vlaške njive na Jezdinu, Batinske

njive i Radalju kod Drine; ') odavle je opet medjom sama Drina do

utoka Zepe (8 sati niže Višegrada), a zatim sliedi suha medja na

desnoj obali Drine u duljini od 16 sati. Medjašnje točke označuju

tuj karaule i čardaci na planinah (Stolac planina). Kasnije je opet

medjom rieka Uvac i to jedan sat prije svoga utoka u Lim kod

Prieboja počamši pa kroz 10 sati, a iza toga sliedi suha medja preko

planina Murten ice, Mučnja, Javora i Golije sve do utoka Raške u

Ibar. Sada je medjom rieka Ibar do mjesta Ja renje, zatim gorski

obronci na desnoj strani doline Ibarske (prema vilajetu Kosov

skom) sve do Sitnice, koja tuj dva sata na jugoiztoku od Mitrovice

1) Mirom berlinskim prip ađ e Sa kar i Mali Zvornik Srb iji, te je sada i

tuj rieka Drina naravna medja Srbiji i Bosni.

*



4

u Bosnu ulazi. Na jugu prostire se od Sitnice suha medja 2 do 3

sata Ibru na jugu, prelazi preko sljemena Mokre planine, zatim se

hvata Kruševice planine, a odavle se stere do mjesta Bioci na rieci

Limu. Zatim ide medja uz rieku Lim do utoka Vranjuštice u Lim

kod mjesta Sekulare, koje čini tromedju (triplex confinium) izmedju

Arbanaske , Crnegore i Bosne. Od Sekulara najprije se drži medja

potoka Vranjuštice sve do njegova izvora, iza toga prostire se na

desnoj obali potoka Bistrice i to do jezera Cičkoga (Siskoga).

1

) Tuj

kreće medja na ju g , obuhvaća okoliš Kolašina , hvata se sljemena

planina Sinjavine i Vojnika, a od Vojnika stere se ravno prema jugu

sve do ponora Zete na Nikšićkom polju. Od ponora Zete pruža se

istom riekom i pritokom joj Maticom do Slanskoga polja, zatim se

hvata planina Kite, Pomeljenika, Ilinoga brda kod grada Klobuka,

Jastrebice i svršuje se Vučjim zubom, koj je tromedjom (triplex con

finium) Dalmaciji, Bosni (Hercegovini) i Crnoj gori. Iza Vučjega zuba

stere se medja planinom Orjenom, a od Mokrina pruža se dolina

Sutorina ća do Boke Kotorske. N a z a p a d u prema Dalmaciji i

Hrvatskoj: ponajprije dubrovačke gore (Debeli brieg, Drien i t. d.)

sve do Imotice, zatim jadransko more (Stonska draga) u duljini od

jedne milje od Imotice do blizu Slivna, iza toga suha medja kraj

Metkovića ter Vrgorcu i Imotskomu na iztoku, Dinarske planine (Pro

log, vrh Dinara). Od vrha Dinare suha je medja do raštela Graba,

koje je tromedjom Dalmaciji, Bosni i Hrvatskoj. Iza Graba hvata se

1 ) M i r o m b e r l i n s k i m d o b il a j e C r n a g o r a d io j u žn e H e r ceg o v i n e , p a s u s e

s t og a i med je ob ijuh zem al j a p ro m ien i l e .

N o v a med j a H e r c eg o v i n e p r em a C r n o j g o r i , i t o o d I l in o g a b r d a d o

j eze r a C i č k o g a ( C i š k o g a , S i s k o g a ) , j e s t o v a : „C r t a , k o j a p o č ima k o d

I l i n o g b r d a n a s j ev e r u K l o b u k a s p u š t a s e k T r eb i n j š ć i c i k o d G r an č a -

rev a , k o je os t a j e He rce go v in i , za t im ide uz Tr eb in j šć i c u do točke , ko ja

l eži j ed an k i l o me t a r i zp o d u s c a C ep e l i ce , o d a t l e se d i že n a j k r a ć i m p r av

cem d o v i s i n a , k o j e o med j a š u j u T r eb i n j š ć i cu . M ed j a k r e ć e s e za t i m

pre m a P i l a to v i , o s t av l j a juć to se lo Crno j gor i , a onda ide uzd už v i s ina

pra vc em s j evern im , — p r i čem se , ko l iko j e mog uće , uda l ju j e 6

^

m

.

i z to č n o o d ce s t e B i l e k - K o r i t o - G ač k o , — s v e d o K e r u u m a , le žeć eg med j u

S o mi n e p l an i n o m i b r d o m K u r i l o , o d a t l e k r e ć e s e n a i z to k p r ek o V r a t -

kov ića , ko je se lo os t a je H er ce go v in i , do b rd a Or l ine . Pd č imaju ć op e t

od t e t očke i o s t av l j a juć Ravno Crno j gor i i de s j evero iz točno , p re l az i

v r h u n c e Le b r š n i k a i V o l u j ak a , z a t i m s i la z i n a j k r ać i m p u t e m k P i vu ,

k o j u p r e s i eca ( i zp o d H u ma) , i đ o s t i g av a med j u C r k v i co m i N ed v i n o m

r i ek u T a r u . Z a t i m id e med j a u z T a r u d o C i č k o g a j eze r a , g d j e s e sa

s t a j e s a s t a r o m med j o m."



_ 5 —

medja potoka Butišnice, a zatim rieke Une do razvaljenoga samo

stana Rmanje; poslije je opet suha medja do Zavalja, napokon je

medjom Korana do Sturlića, a iza nje je opet suha medja do Ma-

ljevca.

Bosna i Hercegovina nisu dosele nikako još izmjerene , s toga

nemožemo pravo ni znati, koliko površine zapremaju; nu sravnivši

podatke raznih pisaca o tih zemljan možemo kazati, da obie pokra

jine broje po prilici 1130 milja ili 622 myriam.

Današnja Bosna medjutim sastavljena je od više česti, koje nisu

uvieke na nju spadale. Tako je sva sjevero-zapadna Bosna od hrvatsko-

dalmatinske medje pa do Vrbasa cjeloviti dio stare kraljevine hrvatske,

te se i danas jo š zove T u r s k a H r v a t s k a ili K ra j i n a b o s a n s k a .

U ovom kraju bijahu nekoč župe hrvatske: hlievanjska (oko Lievna),

vezentska i plivanjska (oko Ja jca) , dočim se u kasnije vrieme spo

minju tuj župe: sanska i vrbaška. Isto tako nije na Bosnu opadao

prije onaj pred ie l, koji je stisnut medju Srbiju i Crnu go ru, t. j .

današnji sandžak Novopazarski. Ovaj dio bio je odvajkada dio S t a r e

S r b i j e ili R a š e , te je tek g. 1817. pridružen vilajetu bosanskomu.

Prava ili historijska Bosna obsiže dakle samo onaj dio današnjega

vilajeta bosanskoga, koj se prostire medju Vrbasom, Savom, Drinom

i razvodnimi gorami na jugu.

Da vidimo, koliko prostora zapremaju pojedine te sastavine Bo sne:

Prav a Bosna broji oko 5 50 Q zem. milja

Tursk a Hrv atska 20 0 „ „ _

Stara Srbija (Novi paz ar) 14 0 „ „ „

Hercegovina 24 0 „ „ „

U k u p n o . . . 11 30 Q zem. milja

U starih knjigah (a i u narodu još danas) zovu se pojedini

predieli bosanski raznimi imeni. U poveljah spominje se banovina

Soli (oko rieke Spreče u sjeveroiztočnoj Bosni), zatim banovina

U

š o r a (na istoimenoj riec i), nadalje R a n i a, t. j . kraj oko rieke

Rame izpod planine Raduše. U Hercegovini nalazimo u staro doba

kneževine: H u m ili Z a h u m j e (današnja sjeverna Hercegovina i

dalmatinsko primorje od N eretve do Dubrovnika), T r a v u n j u (okoliš

današnjega Trebinja) i zatim P o d g o r j e (zemlja naokolo Nikšićkoga

polja). U Staroj Srbiji zvao se je okoliš grada Sjenice S t a r i V l a h ,

te se je to ime sve do danas u narodu uzdržalo.

U narodu čuju se još i ova imena: P o s a v i n a (zemlja nuz

Savu),

P o d r i n j e (zemlja uz Dr in u), z atim: S k o p l j e , K u p r e s ,



— 6 —

D u v n o , G l a s i n c i i t . d. za omanje prediele. U južnoj Hercego

vini napokon zovu pojedine prediele po plemenih, koja ondje prebi

vaju, n. p r. B an ja n i , N ik š i ć i , D r o b n ja c i , V a s o j e v ić i i t. d.

„ B o s n a i H e r c e g o v i n a o k r u ž e n e s u s a s v i h s t r a n a s r o d n i m i p l e m e n i :

s a s je v e r a i z a p a d a H r v a t i , s a i z t o k a S r b i i C r n o g o r c i . O s o b i t o h r v a t s k e

z e m l j e : S l a v o n i j a , H r v a t s k a i D a l m a c i j a z a g r l i l e su B o s n u i H e r c e g o v i n u

t a k o ,

d a b e z n j i h ž i v j e t i n e m o g u . D a l m a c i j a j i h s p a j a s a j a d r a n s k i m m o

r e m , a H r v a t s k a i S l av o n ij a s a s r ed n j o m E v r o p o m ( P o d u n a v l j e m ) . N a s u p r o t

o p e t t r e b a h r v a t s k i m z em l j a ni B o s n e i H e r c e g o v i n e . D a l m a c i j a m o ž e s a m o

u z B o s n u p r o c v a s t i , j e r B o s n a j e s t u p r a v o „ z a g o r j e " z a d a l m a t i n s k o p r i m o r j e .

B e z B o s n e i H e r c e g o v i n e b i l e b i n a d a l j e h r v a t s k e z e m l j e r a z d v o j e n e i o tu -

d jene , kao s to su dose le b i l e . P reko Bosne vod i l i su već za R iml jana pu-

t e v i , š t o s u s p a j al i P o s a v l j e s a j a d r a n s k i m m o r e m ; o p e t k r o z i s t u B o s n u

pro laz i t i će ce s te i ž e l jezn ice , ko je će spo j i t i i u jed in i t i H rv a t s ku i S lavon i ju

s a h r v a t s k o m D a l m a c i j o m . V e ć s a m g e o g r a f s k i p o l o ža j k a ž e , d a B o s n i i

H e r c e g o v i n i s v ić e b u d u ć n o s t n a z a p a d u u z j e d n o k r v n u b r a ć u h r v a t s k u . "

II. Gore, ravnice i nizine.

Već prvi pogled na kartu kaže, da su Bosna i Hercegovina

sasvim gorovite zemlje. Nizina ima u njih malo, i to samo u naj-

dolnjem toku nekojih rieka. Najznatnija je nizina Posavina, koja

se prostire na desnoj obali Save i kojom protiču rieke bosanske:

Vrbas, Bosna i Drina. Osim Posavine i nizine oko dolnje Neretve sva

je ostala zemlja izpunjena gorami i visokimi ravnicami. Govoreć dakle

ob orografiji bosanskoj, razdieliti ćemo ovo poglavje na troje: naj

prije pregledat ćemo planine, zatim visoke ravnice, napokon nizine.

A . P l a n i n e i g o r e .

Motreć bosansko-hercegovačko goro

vije,

čini se nam u prvi

mah, da je to gorje prilično ogromnoj mreži i da se neda sustavno

poredati. Nu proučavajuć zemlju pobliže, razabiremo sred nebrojenih

kosa i sklopova jedan središnji planinski pojas, koj priliči krtorovini,

prostirućoj se preko poljskih brazda. Ovaj planinski pojas prostire

se najprije od Dinarskih planina na iztok prema Sarajevu, tuj skreće

tvoreć kut prema jugoiztoku, te se svršuje visokimi planinami na

medji crnogorskoj (Vojnikom). Motreć dulje to gorje, vidimo, da

na njem izviru sve veće bosanske i hercegovačke rieke, te da jedne

struje prema sjeveru k Savi (dotično Dunavu), a druge prema jugo

zapadu u jadransko more. Nadalje vidimo, da se u tom gorskom

lancu uzdižu najviši vrhunci Bosne i Hercegovine. Ovaj dakle pla

ninski pojas jest razvodno gorje, jer razstavlja rieke crnomorske



_ 7 —

od jadranskih; a i g l a v n o g o r j e , jer se u njem uzdižu najviši

vrhunci obih zemalja.

Razvodno gorje bosansko-hercegovačko razstavlja takodjer pravu

Bosnu od Hercegovine i Novopazarskoga pašaluka; ono je gorski

bedem, koji dieli tri glavne česti prijašnjega vilajeta bosanskoga. Sto

je god ovomu razvodju na sjeveru, spada na Bosnu i na crno more,

a što je razvodnomu gorju na zapadu i na jugu, spada na Herce

govinu. Što je pako tomu gorju na iztoku, spada ponajvećim dielom

na novopazarski pašaluk.

Sa razvodnoga gorja pružaju se na sve strane pojedine grane,

koje izpunjuju Bosnu i Hercegovinu. One gran e, koje se odvajaju

na sjeveru i stem se Bosnom, šire se pravcem sjevernim i donekle

sjeveroiztočnim, izpunjuju prostor izmedju glavnih rieka: Une, Vrbasa,

Bosne i Drine, postaju sve niže i niže, čim se više primiču Savi, te

se napokon nizkim humljem gube u nizini Posavini. Grane opet,

koje se odvajaju na jugu i zapadu, te r se steru Hercegovinom, imaju

pravac raz ličit: i to one gr an e, koje se odieljuju na ju gu , šire se

pravcem od sjevero-zapada prema jugo-iztoku i to smjerom obala, ja

dranskoga mora; a one grane, koje se odvajaju na zapadu, teku od

jugo-iztoka prema sjevero-zapadu takodjer pravcem obala jadranskoga

mora. Jedne i druge grane sastaju se kod rieke Neretve, ter c i e l a

H e r c e g o v i n a p r i l i č i p o t o m o g r o m n o j k o t l i n i , a Bosna

s t u p nj e v i n i. U novopazarskom pašaluku napokon prostiru se grane

različitim smjerom.

Grane dakle, što se sa razvodnoga gorja spuštaju u Bosnu i

Hercegovinu, teku različitim pravcem; bosanske grane teku sjeverno

i tvore stupnjevine, a hercegovačke prostiru se uzporedo sa obalami

jadranskoga mora i zatvaraju kotlinu rieke Neretve. Nu i drugim

razlikuju se bosanske grane od hercegovačkih. Bosanske grane priliče

više kosam, a hercegovačke više gorskim gomilam, izmedju kojih se

pro stiru , kotline (ublovi) i visoke ravnice. I po geognostičkoj sasta

vini razlikuju se jedne i druge grane. Bosanske grane sastoje koje

od najstarijih formacija, koje od tercijarne, u Hercegovini naprotiv

razvila se tako zvana „kraška formacija." Po tom je Bosna u oro-

grafskom obziru slična susjednoj Hrvatskoj i Slavoniji, a Hercegovina

kršnoj Dalmaciji.

Bosna ima dakle sasvim različno tlo od Hercegovine. Prema

tomu ima i različno podnebje, da i faunu i floru. Mnogi dapače tvrde,



8 —

da se upliv različitoga tla opaža na fiziognom iji žitelja, u običajih,

pače u istoj nošnji narodnoj.

1. R a z v o d n o g o r j e .

Razvodno gorje bosansko-hercegovačko nije drugo, van jedan

dio velikoga razvodnoga gorja, koje se na zapadnoj strani balkan

skoga poluotoka proteže od Velike Kapele u Hrvatskoj pa do ogromne

Sare planine, te koje dieli crnomorske rieke od rieka jadranskoga

mora. Bosansko-hercegovačko razvodno gorje hvata se na dalmatinskoj

medji Dinarskih planina (Dinara 1811 '"/), stere se najprije šest sati

iztočno i to pod raznimi imeni, zatim skreće prema jugo-iztoku i svršuje

se na crnogorskoj medji visokom planinom Vojnikom, koju opet spa

jaju planine Stol , Kom, Visi tor i Proklet i ja sa Šarom planinom.

Bosansko-hercegovačko razvodno gorje nije jedna kosa, već je

mreža mnogih ogromnih, medjusobno mnogostruko skopčanih i pre

pletenih planina, koje se zovu različitimi imeni. Duljina toga gorja

broji do 70 sa ti, srednja mu je visina 1760'"/, a onizko sedlo u

I v a n p l a n i n i , brojeće samo 1010

w

/ abs. visine, ter preko kojega

vodi put iz Sarajeva u Konjic i Mostar, dieli ovo gorje na dvie po

lovine

:

n a z a p a d n u i na j u g o i z t o č n u p o l o v i n u .

a)

Zapadna polovina

ima ponajprije iztočni pravac, a sedlo

Malovanovo (1203 '"/), preko kojega vodi pu t iz Kupresa (1214 '7)

u Suicu i Livno (788 '7), luči ga opet na dvie hrpe.

Prva hrpa izmedju Dinarskih planina (Dinara 1811 '7 , Jansk i

vrh 1772 '7) i Malovanova sedla sastoji od veoma raztrgane , kraške

visoke ravnice, na kojoj se jedva razabira pojedine kose. Ponajprije

se tuj stere od sjevero-zapada prema jugo-iztoku planina Š a t o r i

njezin nastavak Staretina planina. Obim planinam na iztoku

puklo je Glamočko polje, a ovoga se polja hvata Crna gora (1740 '7).

Dva sata izvoru Sane na jugu dieli se Crna gora na dva diela: sje-

vero-iztočni zove se V i t o r o g a (1580 '7), a jugo-zapadni H r b i n e

(1 445'7). Oba ova ogranka zatvaraju kotlinu Pribeljsku, a njoj na

jugu sastaju se oba ogranka u jednu kosu pod imenom M a lo v a n a,

koj se polagano spušta do sedla istoga imena. Osim malenoga diela

Crne gore sve su spomenute planine kam enite, obronci su jim strmi,

a mjestimice puni gudura i provala.

Druga hrpa izmedju sedla Malovanova i sedla u Ivan planini

ima već karakter prave kose. Sastoji od planina: R a d u š e , Z e c a i

B i t o v n j e .



— 9 —

O va h r pa om e d ja š e na j e ov a k o : n a s j e ve r u do l inom V r ba s a od i z vo r a

do go r n j e g a V a ku f a ( 6 87 ' " / ) , z a t im po tokom D r a g a čom i c e s tom od va r oš i

F o jn i c e ( 5 9 9 ™/) do K i s e l j a k a ( 4 8 8 ™f) ; — na iz toku ces tom od Ki se l j aka

na S a r a j e v s ko po l j e ( 5 2 9 " " / ) , i do l i nom po tok a Ž u j e v in e ; — na j u g u do l i nom

r i e k e T i e š a n i c e o d i z v o r a d o u t o k a u N e r e t v u k o d K o n j i c a ( 3 1 9 ™ j); za t im

r i e k o m N e r e t v o m d o u t o k a R a m e , i n a p o k o n d o li no m R a m e ( 3 9 4 " 7) o d

u to ka n j e z ina u N e r e t vu do i z vo r a n j e z in a ; — n a z a p a du s po m e nu t i ve ć

pu t iz K u pr e s a u Š u i c u i L iv no .

R a d u š a obrasla je šumom na vrhu i na obroncih, gdje ima

mjestimice zbilja liepih šuma. Sedlo visoko 1148 ™/, preko kojega

vodi put iz gornjega Vakufa (687

01

1) do Prozora (713 "7), dieli Ra-

dušu na dva die la: zapadni dio

(P1 i

še vi

c a)

prilično je nizak (1322 '7),

dočim je iztočni ( S a j i n a ) visok preko 1700

'"1.

Ovoga se diela hvata

ogromna planina Zec, koj je glavni gorski čvor svim granam srednje

Bosne. Zec je visok (2160

n

1 )

i širok. Na njemu je vrlo liepa poljana,

puna pašnjaka, šum ica, a mjestimice i samih njiva. Obronci su mu

obično strmi, i manje više šumom okićeni, a često i kameniti.

Naj

viši vrhunci Zeca jesu Drčenica i Marine stiene. Sedlo P o g o r e l i c a

spaja iztočni dio Zeca sa planinom B i t o v n j o m . Ova je planina u

obće stienovita, nu zato ipak ima na vrhu dobrih pašnjaka, a na

obroncih liepih šuma. Najveći vrh Bitovnje jest Lisin ili Lisac

(1700'"/),

s kojega vidiš liepo grad Sarajevo i okolicu. Od Bitovnje

se odvaja planina I n a č (1264 '7), izpunjujući prostor medju Fojnicom

i Lepenicom.

b) Jugo-iztočiia polovina stere se u obće od sjevero-zapada

prema jugo-iztoku. I ova se polovica dieli na dvie h rpe , a luči jih

visoko Č e m e r n o s e d l o (1373"'/), preko kojega vodi put iz Foče

na Gacko polje.

Prva hrpa stere se od sedla u Ivan planini do Č emerna sedla,

a sastavljaju ju planine : R a d o b o l j e , B j e l a š n i c a , T r e s k a v i c a ,

L e l i j a i

D

u

m 0 š -

planina.

H r p a t a o m e d j a š e n a j e o v a k o : a) B os nom od v r e l i s t a do u toka Z u -

j e v ine , z a t im do l i nom Ž u je v ine ( B la ž u j 529

mx

j, T a r č in 65 9 ' 7 ) , s e d lom u

I v a n p l a n in i , z a t im po toko m T ie š a n i c om od i z vo r a do u toka u N e r e t vu kod

K o n j i c a ; b) D o l ino m N e r e t ve od i z vo r a do K on j i c a (U log 7 0 4

m

f, K o n j i c

3 1 9 ^ / )

5

c) D o l in om Ž e l j e z n i c e od u tok a u B os nu do i z vo r a ( I l i dž a 5 1 9

W

/,

K i j e v o 6 0 1 "" f , s e d l o m e d j u T r e s k a v i c o m i G o lo m J a h o r i n o m 1 2 1 5

,m

f) , i

do l i nom r i e ke B i s t r i c e i l i D obr opo l j s ke od i z vo r a ( D obr opo l j e 1003 ^ 7 ) do

u t o k a u D r i n u k o d B r o d a ( 4 2 5 * 7 ) ; d) D o l inom D r ine od B r o da do u t ok a

po toka S u t j e s ke , z a t im do l i nom S u t j e s k e ( 5 9 3 **/) do s e d l a Č e m e r n a ,



— 10 —

Umah iza sedla Ivan-planine uzdiže se planina R a d o b o l j e

(Hranicava), koja siže do 1960'"/ visine. Ove se planine hvata još

viša B j e l a š n i c a (2115

m

1 )

1

od koje se prema Sarajevskomu polju od-

tiskuje planina Igman. Obie planine jesu kamenite, krševite i raz-

trgane, te se razabira iz velike daljine. Bjelašnicu opet spaja Viso-

či c a sa T r e s k a v i c o m . Treskavica planina nadvisuje sve ostale

planine ove hrpe; najviši joj vrh siže do 2128 ™/ visine, docim ostali

vrhunci njezini broje 1996, 1910, 1804 i 1764

"1 .

0 T r e s k a v i c i p i š e 0 . B l a u p o p r i l i c i o v a k o : „ O d s v ih p l a n i n a , k o j e

z a tv a r a ju obz o r S a r a j e vs k i , n i j e dna s e ne do j im l j e t e b e t o l i ko , ko l i ko T r e s

k a v i c a ili k a k o j u n a ro d z ov e T r e s k a v i c a . T u j v i d i š , k a k o s u se n a

go l e m u h r b tu po d ig l a dv a r a m e n a , a m e d ju n j im a v i s ok a g l a v i c a , ok r u n j e n a

k r u no m od pe ć ina . G or a j e ova p r a va d i v l j a č , n e na s e l j e n a , č i s ta p r i r od a

u svojem d jev ičans tvu .

Po šav iz Sara je va , dodjoh ja še ć 6 V

4

s a t a p r e d m a le no s e oc e D u jm ov ić ,

ko j e s e p r o s t i r e n a podnož ju ove p l a n in e . O s t a v im u s e lu kon j a , pa ne im a juć

p r ovo d ića , k r e ne m u 3 s a t a po pod ne s a m u go r u , da j u r a z g l e da m , t e s e

v r a t im t e k i z a pe t s a t i na t r a g u s e lo . P u t na go r u im a s a m o j e d a n , po

ko j e m ide s t oka na p a š u , pa t a j pu t vod i k r oz š um u . I du ć ov im pu t e m

uz g o r u , d os p j e h z a 2 s a t a do m e d je , gd j e p r e s t a j e d r v e će r a s t i . T u j m je s to

š um e na d joh a lp in s ke pa š n j a ke s a r a z n im i a lp in s k im i t r a va m i , z a t im ko tu -

r i n j a i r u š e v in a od pe ć ina . O v i a l p in s k i pa š n j a c i j e s u m e d jom ve g e t a c i j e ,

t e s i ž u u s r e dn jo - bos a ns k ih p l a n in a h do v i s i ne 1 5 8 0 — 1 7 5 0 ^ / , a pos l ij e

n j i h s t r š e na d i uz pu tn ik a s t r m e h r id ine i r a z t r g a n e s t i e ne ne bu pod ob l a ke .

S va T r e s k a v i c a ob r a s l a j e , i z uz e v s a m o ju ž n e ob r o nke , p r e k r a s no m š um om ,

ko ja sas to j i v i še od b ie log or ice , ne go l i od c rn og or ic e . Po jas šum ski o brub l jen

j e go r i uz k im r ubo m k r ž l j a va r a s t l i n j a , a do l j e bu jn im g r m ikom , u ko j em

r a z a b i r a h o s o b i t o v r s t k r k o v a , p o i m e n u R h a m n u s a l p i n a .

S u t r a da n ( m je se c a s r pn j a ) pod joh r a n o z o rom u 5 s a t i po d r ug i p u t

u p l a n i n u . N a j p r v o d o s p j e h d o n e k o g a v r e l a , k o j e p u t j u g o - i z t o k a u N e r e t v u

p r i t i če , a z a t im s e uz p in j a h u v i s , da dod j e m do na jv i š i h v r hu na c a . Mo j

m e p r o v o d i ć v o d io n o g o s t u p o m p a s t i r a , n u p r o l a ž a s m o i s t r a n p u t i c e k r c e ć

s i pu t k roz pe ć ine , gudu r e , s n i e ž ne po l j a ne , ko tu r i n j e i š i ka r j e . H t j e dos m o

s e uz p e t i na j už n i v r h , i z pođ ko j e g a s e do lj e p r o s t i r e p r ova l i j a p o to ka S l im e na ,

ob r a s l a bu jnom š um om c r nogo r i c e . B i j a s m o ve ć dop r l i do ne ke h r i d ine , a l i

m or a d os m o s e v r a t i t i , t e r s e uz p in j a t i na ok r ug l i i ogo l j e n i

čun j ,

koj se je

p r e d na m i uz d i z a o . P oš to na t o j s t i e n i ne b i j a š e m nogo t r a ve , ve r a s m o s e

s ve če tve r onož ke . U z p u t ub ih z m i ju , z a ko ju j e k a s n i j e m o j p r i j a t e l j Mo l -

l e ndo r f ka z a o , da s e z ove C o lube r a us t r i a c us .

D oš a vš i n a v r h c un j a s t e r a hu s e p r e d na m i s ve v i š e s e uz d i ž u ć z e le n i

i sočni pašn jac i , na ko j ih su se pas la go ve da i ovce . Oko 1 2

l

/

2

sa ta b i jah

nepres tano uz lazeć na vrhuncu , ko j mi se č in jaše na jv i š im od sv i ju . Ovdje

poč iv a h go tovo s a t u s i š ući s v je ž i z r a k i na s l a d ju juć s e p r e k r a s n im v id ikom ,

ko j m i s e r a z tvo r i o s ob i t o na s j e ve r n o j s t r a n i . N a j už n o j s t r a n i ne v id j e h

to l iko , j e r tu j n i su obronc i to l i s t rm i , već polož i t i , pa pr i eče v id ik . Tr es -



— 11 —

kav ica im a u o bće s t rm e i k r š ev i t e g l av ice , t e se nemože s t og a uzp ore d i t i

Zecu i l i Vr an ić i , ko j im su v rh ov i ob l i t e r p r i l i če va lovom , nego v i še D ur

mi to ru , k o j ima t a ko d je r š i l j a t e kuk ov e , a i s l i čnu f lo ru . Tre sk av ica sas to j i

od vap nj en ak a, koj i u v iš ih pred iel ih pre laze u dolom it , a f lora te gor e sa

s to j i o sob i to od t akova b i l j a , ko je r as t e na vapn jenac ih .

O d Tr e s k a v i c e o d v a j a s e v i š e o g r a n ak a . J ed an se s t e r e p r e m a j u g u

u z p r ov a li ju p o t o k S l im e n a , d r u g i p o i m e nu Z e l e n - g o r a , š ir i s e n a j u g o -

i z t o k p r ema v i s o k o j r av n i c i Zag o r j u . U g o r i T r e s k av i c i n a l aze s e i t r i j e ze r a . "

Treskavici na jugu prostire se ravnica Z a g o r j e , visoka 1000

do 1100

*7.

Preko ove ravnice vodi put iz doline Drine (Brod 425 *7)

u dolinu Neretve (Ulog 704*7). Zagorje je na jugu obrubljeno V u č

j i m i b r d i (12 64 '7), a ovih se hvata L e l i j a (2070*7) i njezin iz-

točni nastavak T r e s k o v a c - p l a n i n a (2027*7). Lelije se drži Du-

m o š - p l a n i n a (1580*7) i njezin ogranak J a b u k a - p l a n i n a , koja

siže do Č emerna sedla.

Druga hrpa jugo-iztočne polovine stere se od Č emerna sedla

do crnogorske medje. Sastoji pako ta hrpa od dviju česti, koje luči

rieka Piva. Prvi dio izpunjuju planine L e b r š n i k , V o lu j a k i V o j

nik, a drugi visoki Durmitor .

O v u h r p u o med j a š u j e n a j ed n o j s t r an i r i ek a Ta r a o d K o l a š i n a d o s u t o k a

s P i v o m ( K u l a 6 3 9 * 7) i D r i n a o d H u m a d o u t o k a S u t j e s k e , a n a d r u g o j

s t r an i G ac k o p o l je , D u žk i k l an j ac i N i k š i ć k o p o l je .

Č emerna sedla hvata se na jugu planina L e b r š n i k , visoka

1580*"/; od nje se odvaja znatno viši V o lu j a k (226 0* 7) , koj se

prostire izmedju Sutjeske i Pive. Južno-iztočni ogranci Lebršnika

drže se opet na crnogorskoj medji visokoga V o j n i k a (1989*7).

Lebršnik ima pljosnato sljeme, pun je stiena i kr ševit , samo na

obroncih njegovih prostiru se šume.

D u r m i t o r najviša je planina u svoj Bosni i Hercegovini. Naj

viši mu vrhunac siže do 2606 *7, a ostali vrhunci broje 2446 *7 i

manje. Durmitor izpunjuje sav prostor izmedju Pive i Tare , te se

drži crnogorske planine Sinj a

v i n e .

Vrhunci njegovi jesu kameni,

goli i raztrgani, te dosele nije još nikomu uspjelo, da se uzpne na

najviši vrhunac te planine.

2.

S j e v e r n e g r a n e .

Sjeverne grane netom opisanoga razvodnoga gorja izpunjuju svu

pravu Bosnu, i steru se sjevernim pravcem do Posavine. Č etiri oveće

rieke bosanske, koje sa razvodnoga gorja teku prema Savi, diele te

sjeverne grane na tri hrpe. Jedna hrpa stere se medjii Unom i



— 12 —

Vrbasom, druga medju Vrbasom i Bosnom, treća medju Bosnom i

Drinom. Svaka hrpa sastoji od više planina i gora, a svaka oveća

gora ili planina ima po više ogranaka.

a)

Grana izmedju Une i Vrbasa

. Ova grana sastoji od četi

riju ogranaka, koji se svi drže razvodnoga gorja.

Prvi ogranak hvata se planine Šator, ter se pod imeni Ja-

do vn ik , B o b ar a , I l i c a (1654 '7) i K a m e n i c a prostire izmedju

Une i Unca.

Drugi ogranak izpunjuje prostor izmedju Unc a, Une i Sane.

Ponajprije se hvataju Crne gore K o s a j a v o r o v a (1260*7) i K o s a

t i s o v a (1227™/). Iza njih sliedi visoka C r v l j i v i c a (19 71 '7). Ova

se planina dieli na dvoje: jedan dio prostire se pod imenom Osje-

cenica (1847 '7) i Bi la jsko brdo prema Uni , a drugi s tere se

ovomu uzporedo na iztočnoj strani. Ovaj drugi dio sastavljaju gore:

S a j n o v a c , P r i s j e k a , S r n e t i c a , G r m e č (1 42 2'7 ) i napokon

Ri sovac (1146

?

7), koj se kod Bihaća svršava brdom Grabež. —

Od Sajnovca pruža se prema Ključu gora Siš, Prisjeke se hvata

P l a m e n i c a prostiruća se medju Prisjekom i Sankom , a grančice

Grmeča jesu:

K o

r

e n i c a

medju Sanicom i Korenicom,

M

a j

d

a n s k

o

b r d o medju Japrom i Sanom, ter P a š i n o b r d o medju Japrom i

Unom.

Treći ogranak hvata se planine Vitoroge i izpunjuje prostor

medju Sanom, Unom, Vrbasom i Plivom. Ovaj ogranak počima sa

L i s i n o m (1422 *7), koja se stere prem a sjeveru i izpunjuje sav pro

stor do vrelišta Cadjavice i Crne rieke. Blizu Varcar

-

vakufa spaja

ovu goru jedno nizko sedlo sa gorami K r a g u j e v a č o m i D o b r i-

n j o m (126 4'7 ), koja opet neke ogranke pruža sve do Sane i Go-

mionice. Kragujevače drži se K u k , sterući se prema Ključu, zatim

D i m i t o r, koj je grančica Lisine. Od Kragujevače stere se uz Vrbas

prema sjeveru gora K u k a v i c a (1264*7), a nju spaja opet nizko

sedlo kod Ivanjske (273*7) sa nizkom gorom K o z a r o m (9 50 '7) .

Grančice gore Kozare , po imence Pas t i r j evo , Prošara i Krn j i

izpunjuju sav preostali prostor medju Savom, Unom, Sanom i Go-

mionicom.

Č etvrti i najmanji ogranak napokon hvata se takodjer Vitoroge,

te se prostire medju Plivom i Vrbasom pod imenom G r b a v i c a , a

svršuje se kod Jajca 0 1 o m a l j s k in i b r d o m . Grbavicu vežu gore

Koprivnica, Stolovac, Stožer i Poganac sa razvodnom planinom Ila-

dušom.



13

Gf

r

ana izmeđju Vrbasa i Bosne.

Ova grana hvata se

razvodnoga gorja kod planine Zeca. Tuj počimaju visoke planine

Š ti t , V r a n i ć a i R a d o v a n , koje teku pravcem sjevero-zapadnim

te imaju visinu od 1400—1600'7. Radovan se na sjeveru spušta do

sedla Karaule (1115

7

7) na vrelištu Lašve, a iza toga sedla uzdiže

se K a r a u l a p l a n i n a i S u h a p la n i n a . Ove potonje hvata se

visoka V l a š i ć - p l a n i n a (1923 T ) , koja je središte i sklop svih

gorskih kosa na sjeveru.

Od Vlašića se odvajaju ogranci: na sjevero-zapadu izmedju

Vrbanje i Vrbasa planina O r n a v i c a sa T is o v c e m i O s m a c o m ;

na sjevero-iztoku izmedju Usore i Bosne preko Meokrina (1368 *7)

planine : M a z u 1 j a (1450 *7), V u čja p l a n i n a (1350

'"/),

J a vo r j e,

Trogir i Crni vrh (950™/). Na sjeveru nastavlja planinu Vlašić

oniža gora O će ja , a iza ove gore dieli se ta grana na dva ogrank a:

jedan se stere na sjevero-iztok, a sastavljaju ga oniže gore izmedju

Ukrine i Bosne, i to B o r je (950*7), K r n i n i nizko V u čj a k -

b r d o. Drugi ogranak izpunjuje opet prostor izmedju Ukrine i Vrbasa,

a sastavljaju ga gore S k a t a v i c a (950

7

7), D e v e t i n a , C a r e v a

g o r a i napokon M o t a j i ca (640

7

7), koja se prostire ćak do Save.

Štit, Vr anića, Suh a plan ina i Vlašić u istinu su visoke pla nin e. S ve

ostale gore znatno su niže, a osim Tisovea i Suhe planine zarasle većim

đieloin gustom prašum om . Oćeja i Vučja planina jes u doduše u najviših pre -

dielih alpins kog a kar ak ter a, ali obronci njihovi i ogranci pokrive ni su gustom

šumom. Na Radovanu ima najviše crnogorice, a na Mazulji i Trogiru pre

krasnih, skoro neprohodnih bukovih šuma. I nizke gore Oćeji na sjeveru obrasle

su sumarni razne vrsti .

c)

Cfrana izmeđju Bosne i Drine. Ova grana hvata se raz

vodnoga gorja kod planine Treskavice, gdjeno sedlo jedno, visoko

1215 "7, luči Treskavicu od J ah or i n e . Na ovom sedlu izviru potoci

Željeznica i Bistrica, a sedlu na sjevero-iztoku počima Jahorina, visoka

1700 "7. Prema sjeveru snizuje se Jahorina sve niže i niže do sedla

u V i t e z p l a n i n i (1189 '7, po Geigeru i Lebretu samo 945

m

1).

Ovo sedlo razstavlja Jahorinu od planine R o m a n i j e (1674 *7), koja

se stere sjevero-iztočno kano nastavak Jahorine. Iza visoke Romanije

sastavljaju ovu granu oniže gore Stubčanica, Ploča, Bor mača

i S t o b o r j e , a njih se hvata opet visoka planina K o n j ili K o nj u h

(1896 *7), koj se može smatrati glavnim sklopom za sve gorske ogranke

izmedju Krivaje, Bosne, Spreče, Drine i Drinače. Konju na iztoku

uzdiže se planina J a v o r n i k (1580 *7), a iza njega se ta grana

medju Zvornikom i izvorom Spreče snizuje sve do 800

rn

l. Zvorniku



— 14 —

na sje vero-zapadu počima opet plan ina M a j e v i c a (950 ™/), koja se

pro stire od jugo-iztoka prem a sje vero-zap adu uz desnu obalu rie ke

Spreče. U Majevici ima na vrelištu Tinje veoma nizko, samo 315

v

1

visoko sedlo, a posl jednji ogranci Majevice, po imenu B e t a n j i T r i -

b o v a k o s a visoki su 50 0— 640 ™/ i svršuju se kod Kotorskoga.

Opisana dakle grana planinska izmedju Drine i Bosne prostire

se najprije od Jahorine do Zvornika pravcem sjevero-iztočnim, a od

Zvornika pravcem sjeverozapadnim. Od planina, koje tu granu sastav

lja ju , iz tiču se najviše J a h o r i n a , R o m a n i j a i K o n j . One nisu

samo najviše planine nego i planinski zglobovi, od kojih se odvajaju

ogranci toli prema Bosni koli prema Drini.

1. Od Jahorine odvaja se pre m a sjevero-zapadu planina T r e -

b e v i ć (1610™/), koja izpunjuje prosto r medju Bosnom i Miljackom •

prema jugoiztoku spušta se opet od Jahorine jedan ogranak, koj iz

punjuje pro stor medju Drino m i Pr aćom . O vaj ogranak sastavljaju

planine K o r j e n (1872 *7, Klek 1825

on

i) i R a n j e n .

2.

Od Romanije dieli se na sjevero-zapadu jedan ogranak, koj

se prostire medju Krivajom i Bosnom, te se svršuje kod Žepča na

Bosn i. Ovaj ogranak sastavlja ju p lan ine : V u č j a l u k a , O z r e n

(1516''"/), Č e m e r n a p l a n i n a , Z a r u d j e i R a p t e (H rapav ica?

1422 '" / ) ,

koja se potonja završuje S t o g o m (15 80 '"/) . Od ovoga se

o g ra nk a d iele o pe t m anje g r an č ic e , k an o V e p a r , R e d , P l a n i -

nica i t . d .

Rom aniji na iztoku i jug o-izto ku , izmedju Pr aće, Žepe i D rine

u zd iž e se v iso ka ra vn ic a, p ro z va n a „ b o s a n s k a p o l j a n a " . Ova p o

ljana sastoji od više manjih visokih ravnica (najznamenitija je Gla-

s i n a č k o p o l j e ) , koju razstavljaju gorske kose, prosti ruće se okolo

poljane i posred nje. Najznatni je od t ih gora jesu ove: V i s o č n i k ,

K u l a , S t u d e n a p l a n i n a , K o p i t a i S e m e ć - p l a n i n a .

3. Tre ći gorski zglob ove gr an e jes t planina K o n j . Na sje

vero-zap adu odvaja se od njega og rana k, koj izpunjuje pro sto r medju

Sprečom, Bosnom i Krivajom. Ponajprije se hvata Konja planina

V r a n a , iz a ove slie de K r a l j i c a i O z r e n sv e d o Dob oja, Oz re n

je visok 12 64 ™/.

Na jugo-iztoku spajaju go re Stoborje i Ploča planinu Konj sa

jedn im ogrankom , koj izpunjuje pros toriju medju Žepom i Drinom .

Ovaj ogranak sastavljaju K r a l j e v a p l a n i n a , B a t u r a i J a v o r -

p l a n i n a ( 1 5 8 0 ™ / ) .



— 15 —

3.

J u g o z a p a d n e g r a n e .

Jugo-zapadne grane izpunjuju Hercegovinu. Ova je zemlja prava

visočina kraške tvorbe, te je sa svih strana okružena visokimi p la-

ninami: na sjeveru i iztoku razvodnim gorjem, na jugu planinami

crnogorskima, a na zapadu medjašnimi gorami dalmatinskimi. Planine,

što se sa razvodnoga gorja odtiskuju, ter hercegovačku visočinu izpu

njuju, takodjer su kraške tvorbe, više su raztrgane i gole te netvore

pravih kosa. Buduć da u Hercegovini ima malo riečnih dolina, već

kotlina i visokih ravnica sa riekami ponornicami, to je veoma težko,

te mnogobrojne planine, koje obrubljuju kotline i visoke ravnice,

poredati po nekom sustavu.

Rieka Neretva, koja si je jedina utrla put do mora, dieli Herce

govinu na dvie polovine: na sjevernu i južnu. Planine u sjevernoj

polovici znatno se razlikuju od onih u južnoj polovini.

a) Planine u sjevernoj He

r

cegovini

prikazuju se kano veliko

gromadno gorovlje, s kojega se iztiču samo nekoja krševita i gola slje

mena. Pravac tih planina teče pretežno uzporedo sa obalom jadran

skoga mora i to od sjevero-zapada prema jugo-iztoku do desnoga

briega Neretve. Premda su te planine prilično prepletene, ipak se

mogu razabrati tri glavne grane.

Prva grana prostire se na medji dalmatinskoj. Počima kod

Dinare, a sastavljaju ju gore: Mr a čaj , P r o l o g , V i s i b a b a , S t r-

m i c a i K a m e n š n i c a . Ovoj grani na iztoku širi se Grahovo polje

i Lievanjsko polje sa Ševarovim i Buškim blatom. Preko Prologa vodi

put iz Dalmacije (Sinja) u Lievno.

Druga grana hva ta se razvodnoga gorja kod Vitoroge, te se

prostire medju Lievanjskim poljem na zapadu, a Kupreskim i Du-

vanjskim poljem na iztoku. Umah iza Vitoroge pruža se planina

H r b i n e (1445 *7), a ove se drže na jugu C in ce r i K r u g . Veoma

nizko sedlo spaja Krug sa planinom T u š n i c o m. Ove se opet hvata

kasnije planina M i d e n a , koju opet planina Z a v e d i n spaja (kod

Unice) sa prvom granom hercegovačke visočine.

Treća grana napokon odvaja se od razvodnoga gorja kod Ra-

duše,

te izpunjuje prostoriju izmedju Rame, Neretve i Trebižata

(Vrlike). Ova grana počima planinami: L j u b u š a i P a k l i n e , kojih

se opet hvata visoki V r a n , poznat kao skrovište Mijata Tomića i

njegovih drugova. Ogranci Vrana, po imenu L ib , J a r a m , K o n j s k o ,

O r i o k u k i O l u j a okružuju visoku ravnicu Rakitno, a Konjskoga

se drži visoka planina G v o z d . Gvozd je visok 160 0— 19 00'7 , te je



— 16

zglobom svim planinam, koje se prostiru medju Drežnicom i Trebi-

žatom. Ove se planine diele na tri ogra nka. Jed an se ogranak pod

im enom Č a b u l j e - p l a n i n e p ro s ti re izm edju D r ež nic e i M o sta r

skoga bla ta; dru gi ogranak izpunjuje pro stor izmedju M ostarskoga

b la ta i Bro tn joga polja , a sas tavlja ju ga V a r d a - p l a n i n a , K o če r i n

i v isoka T r t l a (1600—1900™ /), koja se t ik Nere tve svršava N j e

m a č k i m b r d o m . Treći ogranak napokon na iz toku medju Brotnjim

poljem i T reb ižatom sas tavljen j e od p lan ina : V r a n j i c , M a m i č k a

brda i Cr l j en ica . Spomenut i nam je još , da se od Vrana odva ja

planina Č v r s t n i c a , koja izpunjuje prostor medju Ramom i Drežnicom.

Planine Cabulja, Č vrstnica, Gvozd i T rtl a visoke su 1600 do

1900 ' '7, sve ostale broje samo 1 00 0— 130 0

m

\.

Ošumljeni su samo

obronci planina Cabulje, Gvozda, Vranjica i T r tl e ; dru ge gore i pla

nine ili su o brasle šikarjem ili su pu st e, gole i hrido vite. Jed ino

visoke ravnice medju timi gorami mogu se obradjivati, ter su u istinu

velikim dielom obdjelane.

b) P l a n i n e u j u ž n o j H e r c e g ov i n i mnogo su više od opisanih,

ter se iztiču i tim, što tvore veoma izrazite i duge kose. Visočina

naime u južnoj Hercego vini u obće je mnogo viša od one u sjevernoj

polovini, a planine, koje se nad njom uzdižu, imaju relativnu visinu

od 700—900 ™/. Ove planine hvataju se razvodnoga gorja na zapadu,

protežu se pravcem od jugoiztoka p rem a sjevero -zapa du, takodjer

uzporedo sa obalom jadranskoga mora, te se svršavaju kod Neretve

visokim gromadnim pogorjem. Sve se ove planine mogu podieliti na

četiri grane.

Prv a gra na , izmedju N ere tv e na iztoku , a Nevesinjskoga polja

i Zimskoga polja na zapadu, hv ata se razvodnoga gorja kod Č emerna

sedla. Ovdje počima planina J a v o r , koje se na zapadu hvata pla

nina M o r i n j e . Iza nje sliedi jedno sedlo (1238™/), preko kojega

vodi put iz Nevesinja u U log , a sedla se hvata visoki C r v a n j ,

kojemu najviši vrh broji 2029 '7 . (Os tali vrh unc i imaju 18 81 , 1857

j 1476 '7 ). Crvanj se na sjeveru snizuje op et do sedla (visoko 1246 ™/),

koje ga razstavlja od susjedne L i p e t e (1896™/). Ove se planine

hvata do 2000

m

f visoki P r e n j , te r izpunjuje sa svojimi ogranci,

p oim en ce sa V l a h o m , V r a b c e m i P o r i m o m svu p ro sto riju u

kutu Neretve.

Druga grana drži se razvodnoga gorja kod planine Vojnika, te

je omedjašena na iztoku Gačkim i Nevesiiijskim poljem, a na zapadu

gornjom Trebinjšćicom, Bileekim poljem, Koritom, Planom, Dabarskim



17 —

poljem i dolinom rieke Bregave. Ovu granu sastavljaju planine : Duga,

U t e s , S o m i n a p l a n i n a sa T r o g l a v o m , B ab a (1550 ™/), T r u

si na (1137

m

f) sa H r g u d o m i B u k o v ic a . Ova potonja gora spušta

se do nizkoga sedla (927 "'/), a umab sedlu na sjeveru uzdiže se visoka

p lan ina Velež (1738*7) sa ogranc i Dubravom i Podve ležom

kod Mostara. Planinu Velež razstavlja Porimovo sedlo (1158

m

f) od

Porima.

Treća grana zaprema prostoriju medju Bregavom, Dabarskim

poljem, Planom , Koritom, Bilećkim poljem i Trebinjšćicom. Ovu granu

dieli Ljubinjsko polje na dva ogranka: iztočni ogranak sastavljaju

planine K u b a š , L j u b o m i r - p l a n i n a sa V i d u š o m (1422 ^ ) i

G l j i v a ; a zapadni G r a d i n a , Z a v a l a i I l i j a .

Č etvrtu granu napokon tvore medjašne gore prema Crnoj gori

i Dalmaciji. Ovu granu sastavljaju planine K i t a , P o m e l j e n i k i

G u b e r na medji crnogorskoj, a visoki O r j e n (1898

m

f) i D r i e n

na medji dalmatinskoj. Kod Neretve svršava se ta grana nizkom

gorom Žabom (780

7

"/).

Visoke planine Morinje, Crvanj, Lipeta,

Prenj,

Porim i Velež,

zatim niže gore Bukovica, Trusina, Kubaš, Zavala i Gljiva jesu više

ili manje šumom zarasle; ostale planine ili nemaju nikakovih šuma

ili su zarasle kukavnim šikarjem, te su većinom gole i stienovite.

Poljodielstvo i stočarstvo uspieva samo na visokih ravnicah (poljih)

i po dolinah.

4. I z t o č n e g r a n e .

Iztočne grane izpunjuju pašaluk Novopazarski, te se steru raz

vodnomu gorju na iztoku. Nu ove planine nisu grane bosanskoga

razvodnoga gorja, nego crnogorsko-arbanaskoga, i sačinjavaju samo

jedan dio grana, što se sa tih planina (Koma, Mokre planine i t. d.)

spuštaju prema Moravi. U Novopazarskom pašaluku razabireino dvie

glavne planinske grane.

Prva grana hvata se na crnogorskoj medji planine B i e l a š t i c e

(2360

w

/ ), te r se pod imeni S t o ž e r , K r a l j e v a g o ra (1423™/),

L ju b ič n j a - p l a n i n a (1896™/) i V u čja k pruža medju Tarom,

Drinom i Č ehotinom sve do Foče. Posljednji ogranci Vučjaka broje

95 0'" /. Od Kraljeve gore odvaja se opet jedan ogranak, te r izpu-

njuje prostor medju Č ehotinom, Drinom i Limom. Ovaj ogranak sa

stavljaju planine

:

B a b i n a p l a n i

n

a, P

o b

ij

e n i

k,

G

nj

i 1 o

b r d o i

K

o v a č - p 1

a

n i n

a (1405 '"/). Sve spomenute planine prostiru se prav

cem zapadnim ili sjevero-zapadnim.

V. K a i ć, Bosna. 2



— 18 —

Druga grana poćima na vrel ištu Ibra gorom H a i l o m (2180 *7).

Ovoj se p lanini pr idružuju na s jeveru S m i l j e v i c a (1526/" '/) i K r u

ž e v i c a (14 22 *7 ). Kruš evici na sjeveru podigla se je visočina Sje-

nička (Stari Vlah), te siže do 1060 *7 (Sjenica 1069 *7). Visočina je

ta obrubljena visokimi okrajnimi gorami, a ogranci tih gora jesu:

a)

na zapadu izmedju Uvea i Lima J a d o v n i k (1422 *7, sedlo u

Jad ov nik u 12 95 ^ ) i Z l a t a r ( 1 3 2 7 * 7 ) ;

b)

na jugo -iztoku izmedju

Raške i Ib ra R o g o z n a p l a n i n a (1469™/, han Rogozno 1394*7)

i B i e l a p l a n i n a , koje zaokružuju s juga i iztoka kot linu Novo-

pazarsku (544*7) ; c) na iztoku napokon sedlo, visoko 1297*"/, koje

dieli poriecje Uvea od Raške i Sjeničku visočinu od kotline Novo-

pazarske; zatim ovomu sedlu na sjeveru medjašne gore srbske, po

imenu G o l i j a (Jankov kamen 1819*"/ ). Goliju nastavlja J a v o r i

druge planine, koje se svršuju kod bosanskoga Višegrada S t o l c e m

( 14 00 *7), R o g o v o m i B i e l i m b r d o m .

B . D o l i n e i v i s o k e r a v n i c e .

Upoznavši planine i gore u Bosni i Hercegovini, govorit nam je

sada o dolinah i visokih ra vn ica h, koje razstavljaju opisane gorsk e

grane.

Rieke izmedju sjevernih grana, poimence Una, Vrbas, Bosna i

Drina sa svojimi pritoci imaju veoma uzke i tiesne doline, koje se

mjestimice suzuju u sutjeske. Tek u dolnjem teku postaju te doline

široke, nu tuj se naglo spuštaju u nizinu i sastaju sa Posavinom.

Ima de ipak u području t ih rie ka neko liko m jes ta, gdje se doline

riečne razšire u sir na 1—2 sata, ter tvore liepe ravnice (niže i

više),

koje narod zove polji. Ova su polja sielom kulture u Bosni;

obično su gusto naseljena i dosta pomno obradjena.

U Hercegovini i u jednom dielu jugo-zapadne Bosne, gdje se

je kra ška formacija silno ra zv ila , nalazimo samo jed nu dolinu , i to

dolinu rieke Neretve. Nu i ova dolina veoma je uzahna i t iesna, ter

se samo niže Mostara razširuje u prostranu i l iepu ravnicu. Nu mjesto

dolina nalazimo u Hercegovini silesiju ublova, ponikava i kotlina.

Ponikve i kotline osobitim su biljegom kraške formacije, ter se više

pu ta razši ru ju i dulje na sve s t r ane i t vore t ada v i s o k e r a v n i c e .

Visokih ravnica ima u jugo-zapadnoj Bosni i Hercegovini veoma mnogo;

kadkada jih kvasi potočić, koj ponire, te su onda te ravnice u onih

pustih i kršnih predielih veoma važne za k ultu ru. Nu ima i takovih

visokih ravnica, na kojih nema nikakovih voda tekućica.



19

Ravnice il i polja koja nastadoše od riečnih dolina:

1. K l j u č k o p o l j e , prostire se uz lievu obalu Sane, Ključu na

sjeveru, te je visoko oko 282 *7.

2. P r i e d o r s k o p o lj e (126 '7) , puklo je Priedoru na jugu,

širi se uz lievu obalu Sane, te je dugo do dva sata.

3.

S k o p l j e . Ovo krasno polje stere se s obih strana gornjega

Vrbasa od gornjega Vakufa do dolnjega Vakufa. Srednja mu je visina

oko 550 '7 , dugo je 6 sa ti , a široko preko 1 sat. Skoplje je polje

dobro težano i gusto naseljeno, te se broji medju najplodnije prediele

ciele Bosne. Tuj se stere i varoš Bugojno, poznata radi živahne

trgovine sa žitom.

4.

B a n j a l u č k o p o l j e (176 '7), na srednjem Vrbasu, prostire

se s obie strane te rieke i suzuje se ponešto pri utoku potoka Dra-

gočaja.

5. S a r a j e v s k o p o lj e . Ovo liepo polje prostire se gradu

Sarajevu na zapadu. Dugo je 4 sata, široko isto toliko, a zaprema

prostor od 2—3 Q milje (110— 165 [ ) ¾ ) . Srednja mu visina broji

520

7

7. Na zapadu polja uzdiže se strma planina Igman, na sjeveru

i sjevero-zapadu dva pogorja, koja se oba zovu Kobilja glava, a na

iztoku i jugu ogranci Trebevića (1740

m

i i Romanije. Sarajevskim

poljem protiče rieka Bosna i njezini pr itoci : Žujevina s lieva, a Že

ljeznica i Miljacka s desna. Od Trebevića odvaja se jedna onizka

kosa, visoka samo 150—160

m

i nad ravnicom, prostire se od iztoka

prem a zapadu i dieli cielo polje na dvie polovine. Sjeverna se može

smatrati dolinom Miljacke, a južna dolinom Željeznice.

S a r a j e v s k o j e p o l j e d o b r o o b r a d j e n o . T u j r a s t e p š e n i c a , j e č a m , k u k u r u z ,

z o b ,

p roso , r i ed je raž i l a n ; b l i zu s e la na laz i š i z e l j a , ko mu šn ica , a i lu ka .

Im ad e ovd je l iva da , na ko j ih v id i š t r a ve , š a ša i d ra ča , d e te l j ine nem a n ig d je .

L i va de zamien ju ju p ro s t ra n i g lj iv ic i, uz to i pa šn jac i , ob rub l j en i ž iv icam i ,

a r iedje drv ore di . Br ežu l jc i , Što no to pol je ok ruž uju , većinom su gol i , je r su

ve ć p red v i š e s to l j eća sve šu me pos ječene ; ovećih šumica na laz i š j ed ino na

s l je m e n u I g m a n a , n a i z t o čn o m o b r o n k u T r e b e v i ć a , n a v r h u G l o g a i R o m a n i j e .

O s im S a r a j e v a im a n a t o m p o l ju k u p a l i š t e I l i d ž a , n a j p o z n a t i j e od

s v i h b o s a n s k i h t o p l i c a .

6. D o b o j s k o p o l j e (3 89

m

f ,

na srednjoj Bosni, dugo 1 sat,

a široko

1

/

2

sata; obradjeno je veoma marljivo, te je navlastito u

gornjem kraju veoma rodno.

7.

Z e n i č k o p o l j e , na srednjoj Bosni, Zenici na sjeveru, visoko

je 315 7, a široko */_ sata.



20 —

8. Ž e p a č k o p o l j e na srednjoj Bosni izmedju Maglaja i Žepča,

široko je

3

/

4

sata.

9. K o t o r s k o p o l j e (136™/), na dolnjoj Bosni, Kotorskomu

na ju gu, odakle se stere malo ne do Doboja. Ovo je polje široko

1—2 sata.

10. Dugo polje, na dolnjoj Bosni, Dobom na jugu, dugo je

l

x

/

2

sat, a široko 2000 koraka.

11.

T r a v a n j s k o p o lj e , prostire se na rieci Lašvi od Trav

nika (516

7

7) na jugoiztok do Viteza (395

w

/). Ovo je polje dugo do

2 sata, prilično široko i dobro obradjeno.

12.

Sprečino polje, na dolnjoj Spreči, Gračanici na sjevero

zapadu, prostire se od Gračanice (219

m

l)

do blizu ušća Spreče u

Bosnu.

13. M o s t a r s k o p o lj e , na dolnjoj Neretvi, izmedju Mostara

i ušća Bune. Ovo je polje malo ne sasvim ravno, prilično široko, a

i nizko (Mostar 72 ^ , ušće Bune 24

m

l).

14. T r e b i n j s k o p o l j e i P o p o v o p o l j e . Ova dva polja

tvori dolina rieke Trebinjšćice.

Kieka Trebinjšćica izvire na podnožju visoke ravnice Bilećke.

Izvor joj je u nekoj g uduri , pustoj i kamenoj, a sastoji od tr i vre-

lašca, nalična zdencem. Već na izvoru obiluje rieka ta vodom. Po

najprije teče južnim pravcem, prima na desnoj strani C e p e l i c u ,

a na lievoj kod Grančareva Sušicu. Tuj zakreće prema jugo-zapadu,

teče do Trebinja, gdje se ciepa na tri rukava. Kasnije teče pravcem

sjevero-zapadnim, nakvašuje Trebinjsko polje i Popovo polje, ter se

gubi u ponorih. Glavnoga rukava nestaje izpod nizkoga humlja kod

Utovog blata. Trebinjšćica izprva je samo 20, nu kasnije niže Trebinja

i 50—60 koraka široka, a srednja joj je dubina 0*6 do 1*3

m

f.

Dolina njezina od izvora do Grančareva jest uzka i stisnuta

medju pećinami; nu primivši kod Trebinja pritok M o k r o širi

joj se dolina sve više, dok netvori dugo i do 1'/_ sat široko Tre

binjsko polje (Trebinje 303 '"/, samostan Duži 283

m

i)

i nastavak

ovoga, po imenu Popovo polje (266—246

7

7). Oba su polja obrubljena

prilično pustimi brežuljci i gorami, ali sama polja dobro su obradjena

i dosta gusto naseljena. Osobito je znamenit d u h a n , koj raste na

Trebinjskom polju.

Od spomenutih polja nekoja su prave visoke ravnice n. pr.

Sarajevsko polje, Travanjsko polje i Skoplje; druga se mogu pribrojiti

nizinam n. pr . Banjalučko polje, Priedorsko i Mostarsko polje. Ona



21

napokon polja, koja se steru duž srednjega toka rie ka, n. pr . Do-

bojsko, Zeničko i Žepačko polje, imaju karakter pravih dolina.

b) Visoke ravnice i kotline u kraškoj visočini. Visoke

su ravnice obično dobro naseljene i dostatno obradjene. U obće vriedi

pravilo, da su bosansko-hercegovačke ravnice tim bolje napučene i

obrad jene, čim su bliže južnim krajevom. Tako nisu bosanske vis-

poljane ni iz daleka tako naseljene, kao što one u južnoj Hercegovini.

Uzrok je tomu, što Bošnjaci imaju dosta riečnih dolina, pa nevole

prebivati na tih prilično pustih poljih; dočim su u kršnoj Hercegovini

upravo visoke ravnice jedina pristaništa za kulturu i čovječji rad.

Najznatnije visoke ravnice jesu:

1. B i l a j s k o - P e t r o v a č k o p o l j e . Ova visoka ravnica p ro

stire se od sjevero-zapada prema jugo-iztoku. Dužina joj je 5—6 sati,

a širina 1V

2

—2 sata. Omedjašuju ju na sjevero-iztoku planine Grmeč

i Srnetica, na iztoku Sajnovac, na jugo-zapadu Crvljivica, a na zapadu

Bilajsko brdo. Dieli se na više polja, koja se steru od sjevero-zapada

prema jugo-iztoku pod imeni: D u g o ili L i p o v o p o l j e , B i 1 a j s k o

p o l j e , M e d e n o p o l j e , P e t r o v a č k o p o l j e i V e d r o p o l j e .

Srednja visina te ravnice broji 751 '7 (Bilaj 800 ™/, Vedropolje 747 '7 ,

Petrovac 705 '"/). Sjevero-zapadni dio kod Vrtovače i Bilaja je ravan

i samo na podnožju visokih gora obradjen, srednji dio oko Petrovca

je stienovit, a jugo-iztočni kod Bukovice i Drenića opet je plodan.

Vode ima na ovoj ravnici malo, osobito izmedju Petrovca i Bilaja,

samo na jugo-iztočnoj strani kod Bukovice ima na podnožju Crvlji-

vice neznatan potok

C o

v k a.

2. Bravsko polje, posljednjemu na iztoku, okruženo je Gr-

mečem, Prisjekom i Srneticom, dugo je i široko 1—l

1

/. sat, a vodom

je veoma siromašno. Bravsko je polje bilo pašnjak, pak i sad još

pokazuju mjesta kraljevskih ovčara.

3. D o b

r

i

n j

s

k

o

polje, izmedju planine Kukavice i Dobrinje.

Ovo je polje slabo naseljeno , te služi samo stoki za pašu. Srednja

mu je visina oko 520 "7. Preko njega vodi put iz Banjaluke u S it

nicu. Vode ime na polju malo (potoci D o b r i n j a i P l a z a j ) . Na

polju ima starinsko kršćansko groblje s velikimi kamenimi pločami,

i opet drugo jedno groblje, prozvano Mramorje.

4.

P o d r a ž n i c a . Ova visoka ravnica prostire se Dobrinjskomu

polju na jugu . Priliči tro kutu , duga je 1

V

a

sat, a široka do jedan

sat. Okružena je s juga Lisinom, sa zapada Dimitorom, na sjeveru

Kukom, a na iztoku šumovitom Kragujevačom. Ravnicu ovu natapa



— 22 —

potok Č a d j a v i c a , koj izvire u Lisini, teče sjeverno i ponire na

podnožju Kuka. Ravnica je močvarna, pa zato malo obradjena i slabo

naseljena.

5.

Grahovo.polje, na dalmatinsko-hrvatskoj medji, prostire

se od sjevero-zapada prema jugo-iztoku, dugo je 4 sata, a široko 1 sat.

Okružuje ga na zapadu Mračaj, Gnjat i Dinara, a na iztoku planine

Jadovnik i Šator. Ova je ravnica dobro naseljena i obradjena. Natapa

ju potok Z v iz da.

6. P r i b e l j s k a k o t l i n a , malena je i slabo poznata. Okru

žuje ju na iztoku Vitoroga, a na zapadu Crna gora i Hrbine.

7.

L ie v a n j s k o (L iv an js k o ) p o l j e . Ova prostrana visoka

ravnica okružena je ovimi planinami: na sjeveru Šatorom, na iztoku

Staretinom, Golijom, Krugom, Vrhovnikom i Borovom glavom, na

zapadu Dinarskimi planinami (Prolog, Sanci brdo, Janski vrh), a

na jugu onižimi gorami. Lievanjsko polje dugo je 12 sati, široko

2—4 sata, a srednja mu je visina 750 '7 . (Lievno 788 ''7).

Lievanjskim poljem teče B i s t r i c a (Duman), valjda nastavak

kupreskih voda. Bistrica izvire iz pećine kod Lievna, izvor joj se

zove Duman, teče pravcem sjevero-zapadnim, prima pritoke: Žabi jak

(sa Begovačom), S t u d b u , B r i n u i O p a t či ču , te se zatim gubi

u ponoru izpod planine Prologa. Č ini se, da na dalmatinskoj stran i

Prologa opet izvire i u Cetinu pritiče. Bistrica je do 40 koraka

široka, 0*6—DO'7 duboka, ima močvarne obale, a u proljeću i za

velike vode razlieva se i tvori močvarine. Preko Bistrice vodi više

mostova.

Premda je Lievanjsko polje prostrano, ter vodom obiluje, ipak

nije toli plodno, da bi žiteljstvo moglo prehraniti. Kriva je tomu

nemarnost žitelja, koji se više stokom i vadjenjem pakline bave, a

zatim česte poplave rieke Bistrice. Velik dio polja vječna je močvara

( Š e v a r o v o b l a t o na sjeveru, a B u š k o b l a t o na jugu). Preko

Lievanjskoga polja vodi put iz Sinja (preko Prologa) u Lievno i dalje

u Bosnu.

8. G la m o čk o p o l j e , dugo G sa t i , a široko

l

/

2

do 2 sata,

okruženo je ovimi gorami: Crnom gorom i Hrbinom na iztoku, Cin-

cerom i Krugom na jugu, a Golijom, Staretinom i Šatorom na zapadu.

Ovo je polje veoma visoko (Glamoč 1059 '7 , Han Vrba 931 '7) , a

nakvašuje ga više omanjih potoka, koji svi poniru (V rb a , J a r u g a ,

M e d v i d j i p o t o k ) . Glamočko je polje daleko čuveno radi dobrih

konja, te je prilično gusto naseljeno (Muhamedovci).



— 23

9. K u p r e s k o p o l j e , proteže se od sjevero-zapada prema

jugo-iztoku, i to od Vitoroge k Ljubuši 10 sa ti, na sjevero-zapadu

široko je do 4 sa ta , a južno-iztočno kod Ravnoga jedan sat. Visina

mu je znatna, sam Kupres broji 1214

™j.

Tu visoku ravnicu okružuju

gore:

Vitoroga, Stožer, Crni vrh, Bukva, Šuljaga, Raduša, Malovan,

Cincer, Jaram, Klopotnik i Kurljaj.

Kupres se dieli na dvoje, na visoku ravnicu Kupresku, i na

visočinu Ravno. Kupresku ravnicu nakvašuju dva ovelika potoka:

M i l a č i l i M i l a j , koj izvire pod Stožerom, uvire pod Malovanom,

a kasnije opet izilazi kod Stržanja, i to pod imenom Suice; zatim

M r t v i c a , koja uvire pod planinom Kurljajem, a izvire kod grada

Lievna pod imenom Bistrice.

Kupresko polje plodno je sienom i nešto žitom, a žitelji su

prije gojili osobito ovce, kojih bi do 10.000 svake godine prodali.

Žitelja ima tuj preko 6000, većinom kršćana«

10. D u v a n j s k o p o l je . Ova liepa visoka ravnica nije drugo,

nego nastavak Kupresa, kojemu se stere na jugu, te je odieljena

od njega onizkim sedlom Malovanovim (1203 *7). I ovo polje pro

stire se od sjeverozapada prem a jugoiztoku, dugo je 4 sata, široko

2-

— 3 sata , a srednja mu visina broji 915

mx

i

(Županjac 927 '"/,

sredina polja 909, Seonica 913*"/). Okruženo je planinami: Lju-

bušom na sjeveru, Vranom i Orlokukom na iztoku, Midenom na jugu,

a Tušnicom i Borovom glavom na zapadu.

Ovu visoku ravnicu natapa Š u i c a , koja izvire kod Stržanja,

teče južno (široka 25— 30 koraka i duboka 0*3 ™/), t er na jugu

pod imenom Drine ponire kod Seonice. Ona prima pritoke Milj acku,

B r e ž n i k i N o z d r a č . Preko Šuice ima južnoiztočno od Županjca

nov kameni most. Okolica Duvanjskoga polja prilično je pusta i

krševita; sama visoka ravnica radja ponešto strvnim žitom, dočim

voća nema nikakova. Planine naokolo većinom su gole bez šume,

ali pri tom dosta su travne, te seljaci goje mnogo sitnoga blaga.

Ipak se u narodnih pjesmah pjeva:

„Liepo t i je Duvno polje ravno:

Po njem raste bjelica pšenica,

Konjska hrana zelena travica."

Duvanjsko je polje poznato kao domovina glasovitoga hajduka

Mijata Tomića.

11. R a k i t n o , R o š k o p o l j e , P o s u š j e i B r o ć n o i l i

B r o t n j o polje, četiri su manje visoke ravnice, koje se pros tiru



24 —

sjevernom Hercegovinom izmedju Duvanjskoga polja i N eretv e, te

su puste i slabo naseljene.

R a k i t n o ( 8 6 7

7

7) široko je pol sata, te je omedjašeno go-

ram i: Jarmom , Gvozdom i Konjskim. Natapl ja ju potok Z m i j a n j e .

R o š k o p o l j e pros ti re se Duvanjskomu polju na jugu , a Ra

ki tnu na zapadu. P o s u š j e je Imotskomu n a iztoku, visoko je oko

653 ''7, a natapa ga potok Grabovica sa više pri toka. B r o ć n o i l i

B r o t n j o p o l j e napokon više se pr imiče nizkoj ravnici (225 do

450 'T), te se pro stire izmedju M ostarskoga blata i riek e Tre bižata.

12.

Z i m s k o p o l j e (oko 889 '7) , jes t visoka ravnica od 300

ko ra ka , okruženo je planinami B ati jevicom , Porimom i Lipetom.

Zimsko je polje pusto, krševito i razrovano, puno pećina i gudura,

samo iztočni ru b obiluje liepimi šum am i buk ovim i. Ovomu polju na

jugu puklo je veliko

13. N e v e s i n j s k o p o l j e , k oje j e n ajv eće i n ajp ro str an ije u

svoj Bosni i Herce govini. Ova visoka rav nica pr už a se takod jer od

sjeverozapada prema južnomu jugoiztoku, duga je 12 sati, a široka

po prie ko 2 sata, Srednja joj je visina 90 0

m

j (Nevesinje 927 '"1 ).

Okružen a je ovimi planinam i: Ve ležom , Podveležom, Bišinom, T ru-

sinom, Šnježinom, Zalomskimi brdi i Crvnjem. Sve ove planine, kad

jih sa polja gledaš, prikazuju ti svojinu raznimi oblici i bojami pre

krasnu sliku.

Nevesinjsku ravnicu nakvašuje K

o 1

e č k a ili Ž a l o m s k a r ieka .

Ona izvire 7_

s a

t a od Fojnice izmedju plan ina Bjelasice i Jav ora ,

teče sjeverozapadno, prim a više prit ok a, teče zatim južno i pon ire

izpod gore Bukovice.

Nevesinjsko polje veom a j e plodno i gu sto naseljeno. Na njemu

prebiva do 1500 obitelji.

14.

G a c k o (G acko ) ili G a d s k o p o l j e , m ože se d on ek le

sm at ra ti iztočnim n astavko m Nev esinjskoga polja, te je od njega

odieljeno samo nizkim sedlom, koje spaja planinu Bjelasicu sa Babom.

Ova je ravnica duga 4—5 sati , š iroka iy

2

sat, a visoka do 1 000 "7.

(Gacko ili Metohija 1015 ""/). Okru žuju ju ove pla nin e: Leb ršnik

i Ponikve sa sjevera, Bjelasica i Bab a sa zap ad a, Somina s jug a, a

ogranci Leb ršnika s iztoka. Ob ronci tih planina, osim m aloga diela

Ponikava, vrlo su strmi.

Gačkim poljem teče vodom obilna M u š i c a , koja izvire u Č e

me rnoj planini i kod L ipnika u polje ulazi. Ona teče zatim zapad no,



— 25 —

prima pritok G r a č a n i c u , te se zove izpod Metohije istim imenom,

prima opet na desnoj strani Lješnicu i uvire izpod Bjelasice u ponor.

Ova rieka tvori sa svojimi pritoci više močvara, pa zato je Gacko

polje dosta slabo obradjeno. Na Gackom polju živi u Lipniku poznata

porodica Č e n g i ća . — Iz Gačkoga polja vodi put kroz glasoviti

Dužki klanjac na

15. N i k š i ćk o p o l j e . Ova ravnica duga je 2—3 sata, a ši

roka jedan sat i više. Dieli se na g o r n j e po 1 j e i na pravo N ik -

š i ćk o p o l j e . Srednja visina broji 640 "7 (sam N ikšić 650""/).

Okruženo je to polje koje hercegovačkimi koje crnogorskimi plani-

nami, koje potonje sižu i do 1990

n

1 absol. visine.

Najglavniji potok na ovom polju jes t Z e t a . Ona izvire Nik-

šićkomu polju na sjeveru izpod planine Vojnika, i teče pravcem od

sjevera k jugu , dok prošav poljem nedospije do visokih i strmih

planina na medji crnogorskoj. Tuj tvori kuk, skreće prema iztoku,

te se kod klanjca Slivja ruši u ponor izpod crnogorske planine Kape

(Kabao). U Crnoj gori izvire na novo kod samostana Oštroga. Pri

toci Zete na Mkšićkom polju je su : na desnoj strani M a t i c a , zatim

M o s t a n i c a , dolazeća iz jezera Krupačkoga, a na lievoj strani

G r a č a n i c a i S t u d e n a c .

Nikšieko polje dobro je naseljeno i dosta plodno; zajedno sa

gradom Mkšićem (Onogošt) broji ta ravnica do 10.000 žitelja.

16. C r n i č k o p o l j e , prostire se Gačkonm polju na jugoza

padu izmedju planine Babe i Somine. Visoko je 856 "7, a protiče

ga ponornica Crnica.

17. D a b a r s k o p o l j e ili D a b a r s k a v i s o č i n a , p rostire

se Nevesinjskomu polju na jugu, te je omedjašena planinam i: Tru-

sinom, Hrgudom i Kubašem. Široka je dobra pol sata. Ovim poljem

teče potok

O p

a t

č

i

c

a , koja se u kasnu jesen razlieva, t er močvare

tvori. Nastavkom Dabarskoga polja mogu se sm atrati tr i omanje

kotline (ublovi), koji se od Dabarskoga polja stem prem a jugoiz-

toku, i to F a t n i c a , P l a n a i K o r i t o . Ovo su malene i vodom

siromašne kotline ili ponikve, nimalo obradjene i slabo naseljene.

18.

L j u b i nj s k o p o l j e , tri sata Stolcu na jugoiztoku i 2

sata Dabru na jugozapadu, prostire se izmedju planina Kubaša i

Viduše s jedne, a Gradine s druge strane. Priliči trokutu, dugo je

pol drugi sat, a visina mu broji 386

™/.

Sred polja teče potok B u-

k o v š t a k , koj domala ponire. Ovo je polje dobrano plodno.



— 26 —

19. B i l e ćk o p o l j e , dugo jedan sat, široko pol sata, a vi

soko 480

1

(Bilek 482 '"/). Ovo je polje malo obradjeno i slabo

naseljeno, a gore, što ga okružuju, relativno su nizke.

20.

Z a g o r j e . Ova se visoka ravnica uzdiže na desnoj obali

gornje Neretve, 4 sata Ulogu na sjeveroiztoku, i to kao čest raz

vodnoga gorja. Prem a zapadu i iztoku je otvorena, te pada toli

prema Neretvi, koli prema Drini, gdje ju omedjašuju goli i hrido-

viti obronci Treskavice, a na jugu Vučja brda. Zagorje je široko

17a—

2

sata, dugo 4—5 sati, a srednja mu je visina 1000—1100'"/.

Ova je ravnica kamenita, dosta slabo naseljena i samo česti-

mice obradjena; nu važna je ipak s toga, što služi za promet iz-

medju Poneretavja i Podrinja. Proljeće sa ljetom zajedno traje tuj

samo od svibnja do rujna, dočim zima traje punih 8 mjeseci. Vode,

izuzev nešto ponornica, ima na toj ravnici malo.

21. K r b l j i n a . Ovo je malena kotlina (Han Krbljina 1245 ™/)

prostiruća se Zagorju na sjeveru izpod iztočnih glavica Treskavice.

Krbljina je okrugla kotlina, kojoj promjer broji samo 1 sat, priliči

kamenomu polju, a živu u njoj samo pastiri pasuć ovce, koje slabu

hranu nalaze. Na najnižih je mjestih Krbljina močvarna.

22.

R a m sk a k o t l i n a (ubao). Ovaj kotao okružuje južno

Maglenica, zapadno Dašnik, sjeverno Raduša, a iztočno Kolivrat, ko

jega su obronci strmi i vrlo stienoviti. Kotlinom teče potok Kama,

koja jugoiztočno kod stienovite provale izinedju Kolivrata i Magle-

nice izilazi iz te kotline i hrli prema Neretvi. Ciela kotlina ramska

slična je četverokutu, velika je jedva jedan sat, a prizora je divna

i uzhitljiva.

23. B o s a n s k a p o l j a n a , prost ire se planini Romaniji na iz

toku izmedju rieka: Praće, Drine i Žepe. Ova poljana jest visočina,

sastojeća od visokih ravnica i planina, koje te visoke ravnice ob-

rubljuju. Najglavnije visoke ravnice jesu:

a)

G l a s i n s k o p o l j e ,

prostire se Romaniji na jugoiztoku, dugo je

1

x

/

2

— 2 sata, a isto to

liko široko. Srednja mu visina broji 900 Tf (han Glasinac 926 '"/).

Poljem teče potok R e š e t n i c a . Samo je polje dobrahno naseljeno,

a znamenito je s toga, što se na njemu križaju glavne ceste, koje

vode iz Sarajeva put Zvornika i Višegrada. —

b)

I v a n - p o l j e

(1020™/), i S e m e ć - p o l j e omanje su visoke ravnice na putu iz

Rogatice u Višegrad. —

c)

K o š u t i c a , malena je kotlina Glasin-

skomu polju na sjeveru, a d) K r a l j e vo po 1 j e prostire se već na



— 27 —

sjeveru Žepi izmedju Kraljeve planine i Lisine. Osim nabrojenih ima

na bosanskoj poljani još više omanjih kotlina (ublova).

24. N o v o p a z a r s k a k o t l i n a , obrubljena je sa svih strana

visokimi planinami, na jugu Rogoznom planinom, na iztoku Bielom

planinom, na sjeveru Golijom, a na zapadu rubnimi gorami Sjeničke

visočine. Sred kotline teče rieka Raška, koja otvara kotlinu na sje

veru i utiče u Ibar.

G . N i z i ne .

Najveća i najznatnija nizina u Bosni jest P o s a v i n a , t, j .

nizina s desne strane Save od utoka Une do utoka Drine. Bosanska

Posavina sastavlja sa hrvatsko-slavonskom Posavinom jednu cjelinu.

Nu ipak se razlikuje bosanska Posavina od hrvatsko-slavonske koje-

čim. Ponajprije nam je spomenuti, da je bosanska Posavina uzka,

jer posljednji ogranci gorski dopiru više puta tik do briega sav

skoga. Bosanskom Posavinom struje nadalje oveće ri eke, dočim su

rieke hrvatsko-slavonske Posavine malene i neznatne, te tvore mno

žinu močvara. Upravo s toga razloga ima u bosanskoj Posavini mnogo

manje močvarina, nego li u hrvatsko-slavonskoj. Ovećih močvara ima

u Posavini bosanskoj samo u kutu medju Drinom i Savom.

Gore Prošara, Motajica, i brdo Vučjak, koje dopiru sa svojim

humljem tik do briežja savskoga, diele bosansku Posavinu na četiri,

vrlo nejednake česti.

1. B r e z o v o p o l j e , prostire se izmedju Un e, Save i gore

Prosare, veoma je malena i neznatna nizina, kojom teku neznatni

potoci.

2. L i e v ča n i c e p o l j e ili L ie v ča p o l j e . Ovim se imenom

zove onaj dio Posavine bosanske, koj se stere medju gorom Prosarom,

i Motajicom. To je prilično prostrana nizina, slična trokutu. Najšira

je izmedju Gradiške i Vrbasa, na jugu se prema Banjaluci sve više

suzuje, te se blizu toga grada svršuje S la t i n s k in i p o l j e m , Ovom

nizinom teče Vrbaska i dolnji Vrbas ; a visina bit će joj 100— 140 ''"/.

Pojedini dielovi ove nizine zovu se još L i p č e p o l j e , V r b a š k o

polje i t . d.

3.

I v a n j s k o p o l j e širi se Brodu na jugu izmedju Motajice

i Vučjaka. Ovom malenom nizinom teče Ukrina. I ovo se polje suzuje

na jugu prema Derventi. Visina ovoga polja mienja se izmedju 94

i 157

"1 .

4. P o s a v i n a u u ž e m s m i s lu zaprema svu veliku prostoriju,

koja je omedjašena brdom Vučjakom , Savom i Drinom, t er se na



— 28 —

jug širi do obronaka gore Majevice. Ova je nizina prostrana, duga je

po prilici 12— 13 milja, a širina joj se mienja izmedju 3 i 6 sati.

Njom pro tiču Bosna, Tolisa, Tinja i B rka , a visina joj se mienja iz

medju 83 i 140'7. Pojedine česti njezine zovu se Borovo polje,

Z a b a r s k o p o l je i t. d. U iztočnom kraju medju Drinom i Savom

ima prostranih močvara. Posavina je nekoč bila sva obrasla gustimi

sumarni, nu ovih je kasnije nestalo, a sad se samo još u okolici

Bjeline nalazi nešto šuma različitoga drveća. Mjestimice imade još i

pomanjih šuma, kao u okolišu Žabra, Markovića polja, Porebrice i

Dubrave.

III.

Geologijski odnošaji.

0 geologijskih odnošajih nemamo dosele dostatnih ni temeljitih

opažanja. Pokušati ćemo ipak, da po podatcih A. Boue-a, Send-

tnera, Blau-a i drugih sastavimo ma i pregledno geologijsku sliku

Bosne i Hercegovine.

1. A z o j s k a i p a l e o z o j s k a d o b a .

Glavna trupina višega gorja bosanskoga sastoji od raznovrst-

noga škriljavoga kamenja, koje se dielom u azojsku, dielom u paleo-

zojsku dobu ubrajati mora. Kamenje azojskoga odsjeka tvore ponajviše

bliestnici (Glimmerschiefer), rulje (Gneiss) i kristalinički brusilovci, a

uz to se gdjegdje pridružuje kloritni, milovkin i amfibolni škriljavac.

Medju paleozojskini kamenjem opažamo ovdje mladje brusilovce, gli

nene škriljavce i drobnjake. Kamenje ovo spadati će po svoj prilici,

kao i slične naslage u Alpah i u Hrvatskoj, u s i l u r s k u formaciju.

Da li su i ostale formacije paleozojske dobe (devonska, kamenougljena

i perniska formacija) u Bosni razvijene, to se nezna.

N a jv e ća m nož ina ovo ga s t a r i j e ga ka m e n ja r a z v i l a s e j e u Z e c u i n j e

gov ih og r a nc ih , ko j i t vo r e r a z vod j e i z m e d ju V r b a s a , B os n e i N e r e tv e , t e ko j i

s e s j e ve r o - z a pa dno i j ugo - i z točno p r o s t i r u . V r h un c i v i s ok il i p l a nm a od Z e c a

do V r a n iće s a sto j e od a z o j s k ih k r i s t a l i n ičk ih š k r i l j a va c a i t o po g l a v i t o od

b l i e s tn ika , ko j e m u s e gd j e gd j e p r i d r u ž u j e r u l j a . N a j ugo - i z tok u u B i tov n j i

i L i s c u ši r e se pona jv i še b r u s i l o vc i , a ov im se u I va n - p l a n in i p r i d r u ž u ju

k lo r i t n i š k r i l j a vc i , ko j i im a d u m n ogo m a g ue tov c a . O g r a nc i ove t r up ine im a d u

na s j e ve r u i na j u gu pog l a v i t o b r u s i l ov c a , ko j e m u s e kod s a m os t a na F o jn i c e

p r i d r u ž u j e d r o b n j a k ( G r a u w a c k e ) i d r o b n j a č k i v a p n e n j a k . O d F o j n i c e d o

C r n e r i e ke p r os t i r e s e s i v i , z e l e n ka s t i i m o dr iča s t i b r u s i l ov a c , a i z pod

n j e g a p r ov i r u ju kod Š t i t a i Z e c a s t a r i j i k r i s t a l i n ičk i š k r i l j a v c i ; u do lu kod

P r o ko s a r a z a b i r e se r u l j a , d r obn j a k i m i lo vk in š k r i l j a v a c .

R a z g l a š e no bo ga t s t v o r ud a u B os n i im a d e s vo j e s ie lo up r a v o u ovom

š kr i lj a vom ka m e n ju . Š k r i l j a vc i ov i i z p r e p l e t e n i s u ž i c a m i t e ž c a ( S c h w e r s p a th ) ,



2 9 —

koje*

su veće sad a m an je deb l j i ne . Uz t ežac r azv i l e su se r az ne rud ače ,

a p og la vi to ž e l j e z n e , b a k r e n e i s r e b r e n e r u đ a č e . N a jb og at i j a ov im i

r u d a m i j e o k o li ca P o j n i c e . Že l j ezn a p ak o v i n a ( s u m p o r n a p ak o v i n a , S ch w ef e l -

k i e s ) t ak o d j e r j e d o s t a o b i č n a u o v i h š k r i l jav c i h . T r o š en j em p ak o v i n e n a s t a l a

j e na m nogih mjes t ih gn je đa že l j ezne r ud ače (B raun ei sen s t e in ) , a č in i se , da

s a m o r o d n o z l a t o , s t o s u g a z a r im s k o d o ba j o š te iz m e dj u G o r n je g a V a

kufa i Fo jn i ce , t e V ran iće i Ro s in j a kop al i , im a svo j po s t a nak zah val i t i r az-

t r o š en j u p ak o v i n e . U g o r i R ad o v an u i u d o li n i V r b as a , v e l e , d a j e z l a t o

pr i r as lo uz ž i ce b i e l u t ka , ka ko to na l az im o u sv ih važn i j i h sv j e t sk ih na l a -

z i š t i h z l a t a .

2.

M e z o z o j s k a d o b a.

Najveći dio uslojena kamenja, koje se je u Bosni razvilo, spada

na mezozojsku

dobu

. Sve tri formacije, od kojih ovaj odsjek sastoji,

naime trijaška, jurska i kredina formacija jesu ovdje zastupane. Tri-

jaška se je formacija razvila u najvećem obsegu i raznolikosti, dočim

jura i kreda zapremaju mnogo manji prostor.

Trijaška stvo rba . Alpinski trijas, kako se je u Hrvatskoj, a

osobito u Dalmaciji razvio, dade se razdieliti na tri odsjeka: na dolnji,

srednji i gornji trijas.

D o l n j i t r i j a s s ač i n j av a j u :

w er f en s k e n as l ag e i

g u t t e n s t e i n s k o v a p n o ; —

u s r ed n j em t r i j a s u j e :

v i r g lo r i js k o v a p n o ; —

u g o r n j em t r i j a s u n a l az i mo :

k as i j an s k e n as l ag e ,

h a l l s t a t s k o v ap n o ,

r a b e l s k e n a s l a g e ,

d a c h s t e i n s k o v a p n o i

k o e s e n s k e n a s l a g e .

U bosankom trijasu poznate su do danas werfenske naslage,

guttensteinsko vapno, dachsteinsko vapno i koesenske naslage. Wer

fenske naslage sastoje ovdje od škriljavih pješčenika i bojadisanih

škriljavaca, medju kojimi ima kadšto i crvenih vapnenjaka. Dach

steinsko vapno sastoji od vapnenjaka i dolomita, a koesenske naslage

sastoje od laporasta kamenja. Koesenske naslage nalaze se samo na

nekoliko mjesta, dočim werfensko i dachsteinsko kamenje zaprema

najveći dio trijaškoga gorja. Guttensteinski vapnenjaci i dolomiti, koji

su se u susjednoj Kapeli i Pliešivici razvili, protežu se daleko i u Bosnu.

N aj v ažn i j e p o z n a t e t r i j a š k e n as l ag e j e s u u g l av n o m o v e :

S jev ero -zap adn o od P l i ev l j a š i r e se c rve n i i s iv i t r i j ašk i va pn en ja c i .

Ne š to da l j e p r i d ru žu ju se n j im crv en ka s t i šk r i l j av c i , a j oš da l j e s iv i p j e š -



— 30 —

čen ic i . Ko d Č a jn i ce v ide se p j e ščen ic i i s i v i , e r nk as t i i m odr uša s t i šk r i l j avc i ,

ko j i na l iče b rus i lovcu . Uz Go raž dk u r i ek u , u do l in i Pr ać e v ide se s iv i we r -

fensk i šk r i l j a vc i , a u Gra bov ic i j o š i va pn en jac i , t e c rve n i i b i e l i p j eščen ic i .

Da l j e p re m a s j evero -za padu razv i l i su se p j eščen ic i i šk r i l j avc i , a za t im sve

do Sara j eva š i re se b i e lka s t i i c r ve nk as t i p j eš čen ic i . Od Č a jn i ce do Fo če

uz S la t insku r i eku i Č eho t inu na l az e se c rv en i i siv i šk r i l j avc i , i s i v i va pn e

nja ci , a na rubu gor ja još i p je ščen ici . O ko Fo če š i re se is t i škr i l jav ci , a

go ra Kl i sovac sas to ji od va pn en jak a . U z Su t j esk u (Sućesu ) do n j ena ušća

v ide se c rven i šk r i lj avc i i p j eščen ic i sa ne š to v ap na i l apo ra . T o i s to na l a

z imo k o d P i v e , a k o d k l an j ca S u t j e s k e ( S u ć es e ) r azv i o s e j e đ ac h s t e i n s k i

v ap n en j ak i d o l o mi t .

T r e s k o v ac i S u t j e s k a p l an i n a s a s v o j imi v i s o k i mi v r h u n c i s a s t oj e o d

d ac h s t e i n s k o g a v a p n a i d o l o mi t a . N eš t o d a l j e o d t v r d j i ce P i r l i t o r a r azv i o s e

j e koesensk i l apor i l apo rn i p j eščen ik . Č em ern o sed lo ima p j eš čen ike i š k r i l j avc e .

Vo lu jak sas to j i od dac hs t e insk oga do lom i t a , đoč im j e ob li žn ji Le br šn ik sag rađ je n

od p j eš čen ika , l apor a i šk r i l j ave g l in e .

P l an i n a P o r i m s as to j i o d w e r f en s k i h š k r i l j av aca i d ac h s t e i n s k o g a v ap n e

n ja ka i do lom i t a . U Konj i cu v id i se pod d ac hs t e ins k im va pno m škr i l j av i

l ap o r i c r v en i š k r i l jav ac . O d K o n j i ca i N e r e t v e p r ek o Tm o r a d o d o li n e

K or če na l aze se pog lav i to t r i j ašk i p j eščen ic i i šk r i l j avc i . U do l in i K orče kod

T ar č in a v idi se i s to kam en je . U do l in i L ep en ic e na l a ze se g l inen i šk r i l j avc i

i b j e l u t k as t e g r o m ač e . U z Žu j ev i n u ( p r i t

o

k Bosne) razvi l i su se crveni svjet l i

šk r i l j avc i i gus t i vapn en jac i sve do Sa ra j ev sk og a po l j a , a na u l azu u to

po l j e na l aze se samo p ješčen ic i . Samo Sara j evsko po l j e obko l j eno j e t r i j aš -

k i m i n a s l a g a n u , u k ojih se k o d K r e š e v a n a la z i r u t u e n i c a . N a z a p a d u i

j ugu Sara j eva d i že se ve l iko vapner to gor j e , ko je sas to j i od dachs t e inskoga

v a p n e n j a k a . S j ev e r n o o d S a r a j ev a n a p u t u p r am a M o k r o m v i d e s e ze l en k as t i ,

c rv en ka s t i i s i v i p j eščen ic i , i zm jen ično sa šk r i l j avom g l inom . P l an ine i za

M o k r o g a : B u k o v a g l a v a , P l o č a i K r a l j e v a p l a n i n a , s a st o je o d t r i ja š k o g a

va pn a , a oko Po dg ore po jav l ju ju se ope t p j eščen ic i i šk r i l j avc i . Uz Dr inu

o d J a d r a a i s j ev e r n o s v e d o Zv o r n i k a š i re s e g l av i ce g u s t a v a p n e n j ak a , a

mjes t imice se poka zu ju još i šk r i l j av c i . Ok o Zv orn ika na l az im o p ješčen ike ,

š k r i l j av ce i v ap n en j a k e . U z V r b as d o B an j a l u k e š ir e s e s iv i i c r v en i v ap n e

n jac i . Ko d Bro nce nog M ajdan a š i r e se s iv i i c rve n i p j eščen ic i i đo lomi t ičn i

vap nen jac i , ko j i po svo j p r i l i c i spad a ju u t r i j a s . Z a s l ane i zvore kod T uz le

(So l i ) t v rde , da iz t i ču iz we r fen sk ih n as l ag a , a t o j e veom a v jero j a tno , j e r

ov i t r i j ašk i s lo j ev i ob i lu ju n a m nog ih mje s t ih sad ro m i kam eno m so l ju . Tr i -

j ašku fo rmaci ju naz iv l ju mnogi geo loz i so lnom fo rmaci jom. Kako nas luću ju ,

bi t i će u t r i jaš ko j for-macij i u Bo sn i na v iše m jes ta na sla ga ka m en e sol i .

L i p e t a , V r ab ac i P r en j s a s t o j e o d d ac h s t e i n s k i h v ap n j en ak a i d o l o mi t a ,

a i s t o t ak o i g o r je zap a d n o o d N o v o g a p a za r a . N ap o k o n s a s t av l j en e s u o d

d a c h s t e i n s k i h v a p n e n j a k a jo š i o v e p l a n i n e : H r a n i c a v a , B j e l a š n ic a i T r e s -

k a v i c a ( S ar a je v u n a j u g u ) , J a h o r i n a i T r e b e v i ć , V l a š i ć k o d T r a v n i k a , R o -

m an i ja i t . d .

Jurska stvorba.

Kao što u Hrvatskoj, tako i u Bosni nije se

jurska formacija u veliko razvila. Od raznovrstnih odsjeka alpinske



— 31

jurske formacije ustanoviše u Bosni samo hirlacke naslage, koje sastoje

od bielkastih i crvenkastih naslaga, ter od dolomita dolnjega Jure.

Južno od doline potoka Mileševa i onda blizu Hisardžika nalaze

se bielkasti vapnjenaci sa brachiopodi i drugimi jurskimi okaminami.

Naslage ove stavljaju u hirlack i odsjek. Od dolomita dolnjega Ju re

sastoje sve one ogromne, raztrgane i divlje-romantične planine, što

se od Treskavice počam steru iztočnom Hercegovinom, te tvore raz-

vodje medju Drinom i Neretvom. Ove visoke planine sa vrhunci od

2000—2600

m

f prostiru se sve do oštrih i iglastih vrhunaca planine

Koma (2650 '" /) , kojega kamenje A. Boue takodjer pribraja dolnjo-

jurskoj stvorbi. Na Gackom polju leže numulitni vapnenjaci (Eocen)

na jursk ih naslagah. U planini Porimu leže mladje jurske naslage na

dachsteinskom vapnu, a povrh svega toga razvila se je kredina for

macija.

Kredina stvo rba . U mnogo većem obsegu od jurske formacije

razvile su se u Bosni naslage kredine formacije. Kreda se je razvila

poglavito kao hipuritovo vapno, u čem mnogo naliči dalmatinskoj

kredi; zatim kao pješčenici, koji se kalaju poput bečkih pješčenika,

te će jim valjda geologijski srodni biti.

U sjevernoj Bosni nalazimo kredu skoro posvuda, a u južnoj

ima je oko Sarajeva; u Hercegovini opet tvori kreda čitave nizove

gorja, kao izmedju Blagaja, Bune i Nevesinja. To u glavnom.

O k o N o v o g a p az a r a š i r e s e p r em a P r ać i , F o č i i P e ć i v ap n en j ac i , u

k o j i h i ma h i p u r i t a , a t o i s to n a l az i mo i k o d C a j n i ce . K o d N o v o g a p a za r a

j esu se uz k red ine va pn en ja ke r azv i l i j o š i p j eščen ic i (na l i evo j oba l i R a šk e ) .

Oni su ovd je g l inena zamaza , t e se ka l a ju u p loče kao i bečk i p j eščen ic i ,

a na l az i š u n j ih i b i l i ns k ih o t i sak a . I s tog a p j eš čen ika na l az e u Crn om Vr hu

kod M ajda na , za t im ko d Bie lo po l j a . N a desno j oba l i R aš ke l eže be čk i p j eš

č en ic i , a p o v r h n j i h n a l az i m o v ap n en j ak a , k o j i p o s v o ji h o k am i n ah s p a d a j u

u gosa usk i ods j ek , ko j i se j e u s j ever n ih Alp ah Č esto r az v io . K od S jen ic e

j e d o li n a P r e k o s t av l j a o b k o l j en a h i p u r i t n i m v ap n o m . I zmed j u P r i e b o j a , P r i e -

p o l ja i P l i ev l j a d i že s e p l an i n a P o b i j en i k , u k o j em n a l az i mo p o g l av i t o h i p u -

r i t n o g a v a p n a . H i p u r i t n o s e v ap n o o d av l e š i ri d a l ek o med j u P l i ev l j em i

s a m o s t a n o m B a n j o m . Č e m e r n o s e d lo i m a h i p u r i t n o g a v a p n a . O d L e b r š n i k a

p r a m a L i p n i k u n a G a ck o m p o lj u v i d e s e k r ed i n i v ap n j en a c i s a o k am en j en i mi

kora l j i . K re da se š i r i od av le u p l an in i B ab u , Som inu i Go l i ju , da k le od

G a č k o g a p r a m a N i k š i ć u k r o z k l a n j a c D u g a . O k o 1 0 0

,M

/ p o v r h N e v es i n j a

po jav l ju j e se h ip ur i tn o va pn o , t e i s to t vo r i ovd je č i t av p l a t eau p l a n in e Ve lež a

i n j ez in na jv i š i v r h . Č i t av ova j k ra j skoro sve do Bla ga ja poka zu j e u svo jo j

k r ed i s l ič an k a r a k t e r , k o j v id j amo u p u s t o m K r a s u . I zm ed j u B l a g a j a i

M o s t a r a d i žu s e i z t o čn o i z ap ad n o u s r e d ml ad j eg a k ame n j a b r ež u l j c i s a



— 32 —

h i p u r i t n i m v ap n o m . N a P o r i m u n ad j o š e o s i m t r i j a s a i j u r e , j o š i k r e d e . U

Suho j p l an in i d i žu se k red in i vap ne n ja c i u v i sok i V la š i e ; kod Vi to l j a na l a

z imo u va pn u mn ogo oka min a , a me d ju n j irn i i l i i pu r i t a . Kre d in e na s l a ge

š i r e se da l j e od Vi to l j a do U gr a , onda i zmed ju S ke nd er - va ku fa i T i sov ca ,

t e o d T i s o v ca d o V r b a s a , p a i u j ed n o m d i e l u d o l in e U k r i n e . S v u d a j e

ovd je k red ino vap no sa svo jom go lo t in jom , sa svo j imi i zp ran im i do l inam i i

s v r t c i s li čn o h r v a t s k o m u „ K r a s u " . V ap n en j a c i k r ed i n e fo r mac i je š i r e s e j o š

od S in j a p rek o Pro log a u za tv ore no Li ev an j sk o po l j e . D al j e se d i že ovo

vapno u p l an inu Cincer .

Kr ed ina fo rmaci j a po jav l ju j e se t ak od jer od Sa ra j ev a do M okro ga .

I zm ed j u T r a v n i k a , B r o d a i N o v o g a n a p o k o n š i re s e n a d a l ek o h i p u r i tn i

vapnen jac i , ko j im se p r id ružu ju g l inen i šk r i l j avc i , p j eščen ic i i g romače .

3.

N e o z o j s k a d o b a .

Veći dio nižega gorja bosansko-hercegovačkoga, pa onda. doline,

koje se uz rieke protežu, izpunjene su kamenjem, koje spada u neo-

zojsku dobu. Formacije neozojske dobe, naime tercijarna i kvarterna,

iztiču se velikim brojem raznovrstnoga kamenja.

Iz t e r c i j a r n e fo r m a c i j e nalazim o ovdje e o c e n s k e i

neogenske tvorine, i to poglavito: numulitno vapno, laporne škri-

ljavce, litavsko vapno, krupno vapno, koraljno vapno, ilovinu, pješče-

nike, lapore, ilovaču, šljunak i piesak. Iz k v a r t e r n e f o r m a c i j e

ili naplavine nalazimo diluvijalni šljunak i piesak, brusnicu (Loss),

te aluvijalne najnovije naplavine šljunka, pieska i mulja.

T e r c i j a r n o k a m e n j e r a z vi lo s e j e u n iz in i S a v e , z a ti m u d o li na h

S a n e , U n e ( p a i K o l u b a r e i M o r av e u S r b i j i ) , j e r o v i k r a j ev i s ač i n jav a j u

d i o v e l i k o g a za l i ev a o d t e r c i j a r n o g a mo r a , k o j e j e p o k r i v a l o b eč k u , u g a r s k u

i h r v a t s k u ( s l av o n s k u ) r a v n i c u , t e s a s t o ji p o g l av i t o od g l i n en a , l ap o r n a

i p j eščen a kam enja . Od No vo ga pa do s rb ske med je obrub l ju j e Bosnu

o š i r o k a r a v n i c a , n a p u n j e n a t e r c i j a r n i m , i l o v a s ti m i l a p o r n im k a m e n j e m ,

t e m l ad jo m n ap l av i n o m. O d D er v e n t e p a d o S av e d i žu s e ma l en i t e r c i

j a rn i b r ež u l j c i , u ko j ih se v id i sam o l apo r . D o l in a U kr ine , osob i to kod

D er v en t e , p o k r i v en a j e b r u s n i co m . S l i čn o k am en j e r azv i l o s e j e o k o u š č a

r i ek a S an e , V r b as a , U k r i n e , B o s n e , S i b o š t i ce i D r i n e . U d o l i n i B o s n e p o d

G r a d i š t em n a l aze s e p j e š č en i c i , a p r ed i z a V r a n d u k o m š k r i l jav i l ap o r i

g l i n a . P r ed Zep č em l eži t e r c i j a r n o k am en j e p o d n ap l av l j en i m š l ju n k o m

o d v ap n a , š k r i l jav e g l i n e i p j e š č en i k a . O d F o č e p a d o G r ad a č ca j e s t t e r c i

j a r n o k am en j e . K o d S r eb r en i k a i ma j e d a n k o n i č k i b r i eg , u k o m lež i p o d

n ap l av i n o m t e r c i ja r n i p j e š čen i k i k o r a l j n o v ap n o . I zmed j u Tu z l e , G r ad a č ca

i D er ve n t e š i r e se t e rc i j a rn i p j eš čen ic i i g r om ače . Od Ba n ja lu ke pa k roz

T u r s k u H r v a t s k u š i re s e t e r c i j a r n i b r e žu l j c i ; a p o r av n i c ah s t o r e s e n ap l a

v i n a : o d U n e i S av e p r am a K o za r c u , z a t i m i zp o d K o za r c a d o l in o m S an e

p r e k o Tr n a v e i d o l in o m G o mi o n i ce s v e d o B r o n cen o g M a j d an a . T r i s a t a o d

Zv o r n i k a p r am a s j ev e r u v i d i š s amo n i že b r e žu l j k e , k o j i s a st o je o d k am en j a ,



33 —

V

s to n o o d g o v a r a b e č k o j i l o v i n i i l i t av s k o m v a p n u ( n e o g e n ) . P o d v a p n o m

l e ž i p j e s k o v i t a g l i n a i m o d r u š a s t i l a p o r . I z m e d j u B e r b i r a , B a n j a l u k e i V r b a s a

š i r i s e ve l ik t ro ku t , po kr i ve n n ap lav inom . Na i z toku d ižu s e b režu l j c i Mota -

j i ce sve do oba le Save i Ukr ine . Tu s e v id i pog lav i to p ie sak i g l ina . Od

Broda neda leko Save Š i re s e ope t t e rc i j a rn i b režu l j c i Vuč jaka i Ma jev ice .

O n i t v o r e m a l e n l u k , k o j i i d e p r e k o M o d r i c e , D u b r a v e , M a t e š k o v c a i K o s t u r a

do u Srb i ju . Bu jno obras l i ov i b režu l j c i s a s to je od l aporas te g l ine , p je sko-

v i t o g a l a p o r a , p j e š č e n i k a i k r u p n o g a v a p n a . V a p n o o vo i m a i s t e o k a m i n e

kao i ono kod B eča . T e r c i j a rn e nas la ge ne idu u g lavne do l ine Bo sne , ovd je

v id imo samo d i luv i j i a l u v i j . V e l i k a m n o ž i n a v a p n e n o g a m a č i k a n a s t a l a j e

od i zvora kod Ca jn ice , T ra v n ik a i t . d . Gu s te nas lag e k rš n ik a i g ro m ača —

osob i to vapnen ih — na laz imo uz Dr inu od Foče pa sve do Su t j e ske i do

s u t o k a P i v e sa T a r o m . I s t e se g r o m a č e n a l a z e u z B o s n u , u z L a š v u b l i z u

T r a v n i k a i u z V r b a s iz m e d j u B a n j a l u k e i g o r e O s m aČ e . D o l i n e o v i h r i e k a

p o k r i v e n e s u b r u s n i c o m .

N a o b a l a h N e r e t v e p o H e r c e g o v i n i v i d e se s a m o đ i l u v i j a l n e n a s l a g e

b ie lu tk a i g ro m ača . Ove s e na s la ge p ro tež u uz oba lu Ne re tv e od podnož ja

P o r i m a s v e d o v a p n e n o g a k l a n j c a M o s t a r s k o g a , p a o n d a od M o s t a r a s v e d o

z a v o j a g o r e , g d j e s e s p a j a s a B u n o m . N e z n a t n a m n o ž i n a v a p n e n e g r o m a č e

v id i s e u p rod oru k od tv rd j i ce B la g a j , z a t im oko Ve lež -p lan in e , odk le s e

vr ača k Ne ves in ju . G ro m ače im a još na po l ju Neves in j skom i G ack om , a na

G a c k o m i m a i n u m u l i t n o g a v a p n e n j a k a . U z d o l n ji t e k N e r e t v e v u č e s e d i l u -

v i j a ln a g l in a sv e do m o ra ; u n jo j im a ve l i ka množ ina ško l jka (he l ix i t . d . ) .

S i t n ij a b i e l u t k a s t a g r o m a č a s a v a p n e n i m z a m a z o m n a l a z i se n a p o j e d i n i h

m j e s t i h u p l a n i n a h o k o K o n j i c a .

P o v r h D u g o g p o l ja n a p u t u u N o v i p a z a r l e že h o r i z o n t a l n e n a s l a g e

b i e l o g a v a p n e n a s t o g a l a p o r a , b i e l u t k a s t o g a v a p n a i p j e š č e n i k a s a b i l i n s k i m i

o k a m i n a m i , k o j e n a m k a ž u , d a i m a m o p r e d so b om s l a d k o v o d n e n a s l a g e

t e r c i j a r n e f o r m a c i j e . I s t e n a s l a g e p o k r i v a j u r a v n i c u i z m e d j u D u g o g p o l j a i

P r e k o s t a v l j a n a p u t u u S j e n i c u . S l i č n o b j e l u t k a s t o k a m e n j e v i d j a s e i k o d

N o v o g a p a z a r a . N e i m a d v o j b e , d a s u o n e n a s l a g e n a s t a l e o d t o p l i h k i s e l i h

v r e l a , k o j a s u b i l a n a p u n j e n a k r e m e n o m k i s e li n o m i u g l j i čn o - k i s e li m v a p n o m .

K a m e n j e o v o n a l a z i s e p o s r e d s t a r i ji h n a s l a g a ( k r e d e ) , k o d D u g o g p o l j a

n . p r . u v i s in i od 8 0 0 *y . Obl ižn je t r a h i t i ck e e rupc i j e s t a ja le su s igu rno

u kauza ln om savezu s a ov imi v rue im i v re l i .

Oko M i t ro v ice na laz imo mo lasno ga p je ščen ika s a b i l insk im i o t i s c i . S je

v e r n o I b r u o v o j e k a m e n j e p o k r i v e n o s i v im g l i n e n i m l a p o r o m , a n e š t o d a l j e

v i d e s e t r a l i i t n e g r o m a č e . O d d o l i n e B a n j s k e r i e k e p r a m a R o g o z n i p l a n i n i

i u s amoj p lan in i na laz imo te rc i j a rne p je ščen ike i l apore .

4.

E r u p t i v n o k a m e n j e .

Već cielokupan pregled uslojenoga kamenja veoma je netočan

i manjkav, a nalazišta eruptivnoga kamenja jošte su manje točno

pobilježena i ustanovljena. Što je u tom pogledu nešto sigurnije po

znato,

to evo ovdje u kratko navadjamo.

V. Kl a i ć, Bo sna. 3



__ 34 ~

G r a n i t se vidja kao krš i šljunak u vodah, što dolaze sa

Zeca; po tom moramo suditi, da na sjevero-zapadnoj strani te pla

nine mora biti granitnih pećina.

S i je n i t . U vodah oko Zepča i na Zecu vidja se sijenitni

šljunak, što je dokazom, da u blizini mora biti sijenita.

D i o r i t se pojavljuje u planini Koprivnici, onda na zapadnoj

strani Travnika, a zatim u potoku kod Zepča vidi se dioritno kršje.

Gabro i l i dialagovac nalazi se kod Vranduka i onda u

potocih kod Zepča.

P o r f i r i se pojavljuju kao felsitni i sijenitni porfiri. Felsitnoga

portira ima kod M itro vice, gdje ga u visini od 300— 350 ™/ kopaju

za mlinsko kamenje. Zelenkastoga portira ima kod Cajnice. Portira

ima nadalje u dolini Vrbasa, zatim uz Kasku u novopazarskom paša-

luku (sijenitni p.), nadalje u okolici Srebrenice i Cajnice.

T r a h i t se je razvio u čitavom nizu malenih brežuljaka kod

Mitrovice (Zvečan leži na najvišem takvom briegu). Uz Ibar kao i

u Rogoznoj planini ima više trahitnih brežuljaka. Kod Novoga pazara

je brežuljak od trahita, na kojem se nalazi samostan Gjurgjevi stu

povi. Ima ga još kod Dugog polja i pri izvorih Raške, zatim izmedju

Kupresa i Bugojna, te kod Srebrenice.

S e r p e n t i n se je u veliko po Bosni razvio. Ima ga na obali

Baške izmedju Novog pazara i Budnice, onda 1 sat od Mitrovice uz

Ib ar, prama Banjskoj riec i, u Rogoznoj planini, u južnih ograncih

Jadovnika, sjeverno Zvorniku, oko Vranduka, kod Zepča, u dolini

Bosne kod Maglaja, na obali Spreče izmedju Gračanice i Doboja,

kod Višegrada uz Drinu, kod Komušine uz Usoru, kod Viake i Olova

(uz Krivaju) i kod Prieboja (uz Lim ). Svigdje sastavlja oniže gore,

koje imaju obično slabu vegetaciju, ali se odlikuju nekojiini bilinami,

koje vole rasti, gdje ima serpentina (Notochlaena Marantae).

IV. Rudstvo.

Proučivši geologijske odnošaje Bosne i Hercegovine, lahko

nam je već unapried kazati, da u Hercegovini neima dragocienih

ruda. Nu tim više i vriednijih nalazimo u samoj Bosni. Bosna bijaše

već za Rimljana tražena zemlja radi svoga zlata; a u srednjem vieku

dao je Kulin ban Dubrovčanom Jagodinu (planinu) medju Sarajevom i

Varešom, odakle su oni veliko blago kući nosili. Da su se u pri

jašnje vrieme na više mjesta rude kopale i obradjivale, svjedoče i



— 35 —

danas još ostanci od majdana i pravaca (orta), kojih ima u obilju.

Prvi su rudari bili Niemci, te se je do danas u Bosni uzdržalo mnogo

njemačkih rieči , tičućih se rudarstva. Najviše ruda ima u gorah i

planinah oko Fojnice, Kreševa, Busovače, Vareša, Banjaluke, Srebre

nice,

Zvornika, Tuzle, Staroga majdana i t. d. Da nabrojimo naj-

znatnije rude i njihova nahodišta.

Zlato. Zlata ima u Bosni toli čista, koli pomiešana sa drugimi

rudami, kanoti srebrom i mnogimi sumpornjačami, u kojih ga dakako

imade veoma malo. U planini Radovanu nalazimo nekoliko žica bie-

lutka, a u njih zlata; nu tuj nije nitko još kopao. Radovanu na jugu,

medju gornjim Vakufom i Fojnicom, nalazimo u planini Vranići i na

briegu Rosinju (nad selom Dobrošinom, 1 sat od gornjega Vakufa)

ostanaka od znamenitih majdana, gdje su još Rimljani pred 1500

do 1600 godina zlato vadili. Osobito kod Crvene zemlje i kod Zlat

noga guvna ima mnogo raznih rupa i starih zidina. Brdo Rosinj sa

stoji od brusilovca, te mu slojevi na sljemenu brda stoje malo ne

osovno. Na brusilovac naslagao se je gust vapnenjak, a tamo, gdje

ima zlatnih žica, probija ga zelenjak i žice od bielutka. I na vrelištu

Lašve blizu Travnika bij ase za Rimljana majdan zlata („Z latn ica"). Tu

sastoji gorje takodjer od brusilovca i obilnih slojeva vapnenjaka, a uz

to ima žica diorita i bielutka zajedno s vrlo liepom crvenom željez

nom rudačom. Pa upravo ovi pojasi kriju mnoga

zlata.

Č ista zlata sadržaje piesak u riek ah : Bosni, Vrbasu i Lašvi,

te su ga prije Epiroćani izpirali. Koliko li ima zlata u obće i da li

bi ga vriedno bilo tražiti, neznamo. Nu to je poznato, da su stari

Rimljani namjestili u Solinu posebnoga činovnika (Praepositus the-

saurorum Dalmatinorum), koji je svaki dan šiljao iz Bosne u Rim

do 28

k

fa

zlata, da se ovdje tali.

Srebro

. Dosele nije se našlo čistoga srebra niti čistih 'srebrenih

rudača, ali zato imade obilno srebra u olovu i u bakrenih rudaČ ah.

Neima medjutim dvojbe, da na onih mjestih, gdje nalaze silesiju

olovnih i bakrenih rudača, takodjer imade u većih dubinah i čistoga

srebra. Pričaju, da se je nekoč u iztočnoj Bosn i, napose u gorah

oko Podrinja kopalo još prije Osmanlija mnogo srebra, a to svjedoče

donekle i imena mjesta : Srebrenica i Srebrenik. Pače i ime franje

vačke pokrajine u Bosni: „Provincia fratrum minorum B o s n a e A r-

g e n t i n a e " dovoljno pokazuje, da je tuj bilo srebra u obilju. Tvrde,

da su kod varoši Srebrenice imali kraljevi bosanski majdane srebra

i zla ta, a tu da je bio i samostan franjevački, po kojem je sva



— 36

pokrajina dobila svoj pridjevak. Koncem 12. vieka dozvoli ban Kulin

Dubrovcanom, da kopaju srebro izpod planine Nabožić na sutoku

rieke Misoče i Ženika kod Našica (i sad još ima tuj podor grada

Dubrovnika).

Jukić pripovieda, da je god. 1 8 4 1 — 1 8 4 2 vezir Huref-paša dozvao u

Bosnu rudara Sulca, koji je kod sela Borovice (blizu Vareša i Bobovca)

izkopao do 10.000 tovara ruda. Po lučbenoj analizi našlo se je, da u 100.000

drahma Borovičke rude imade: 9 zlata, 85 srebra i 30.000 drahraa čista

olova. Godine 1863. poslali su opet Fojničkih ruda u Sčavnicu i Hrvatsku,

i tuj se je našlo srebra. Ru da rsk i mjernik A. Conrad tvr di , da bi se u

Bosni uz umno kopanje i do statna sred stva mo gla sila sreb ra izv oditi.

Bakar. Bosna obiluje bakrenimi rudačami, u kojih ima dosta

srebra. Jesu to azuriti (modri bakrenjak), malahiti i srebronosni

tetraediti (gmižinac). Najviše nalaze bakra u okolišu Fojnice, Kreševa,

u kotlini Rame i t. d. U okolici Fojnice i Kreševa našao je A. Conrad

na malenu prostoru do 42 veoma prostrana ležišta bakra. Po nje

govih pokusih ima u malahitu oko 50°/

o

bakra, a u tetraeditu u

100 oka do 112 drahma srebra i 30 oka bakra.

Olovo

. Olova ima u Bosni na više mjesta, ali samo kao galenit

(olovni sjajnik). U bosanskom galenitu našao je Conrad 80°/

0

olova

i nešto srebra, a gdjegdje i malo zlata. Olovo se je nekoč vadilo

kod Olova izpod planine Stoborja (na vrelu rieke Krivaje), a ima ga

još i kod Kreševa, Borovice, Fo jnice, Gornjega Vakufa, Priedora,

Tuzle i Vareša.

Ži

v

a

. Živa nalazi se samo kao rumenica (Zinnober), koja sastoji

od žive i sumpora. U okolišu Kreševa našli su na više mjesta rume-

nice,

pa su ju i vadili. Ima je u vapnenjaku, često zajedno sa limo-

nitom, bakrenimi rudačami, pyritom i zlatom. Ležaji rumenice (dotično

žive) steru se od Kreševa preko Kiseljaka ća do Vareša, zatim je ima

kod Fojnice, izpod planine Štita i kod Kostajnice.

Željezo.

Željezom obiluje Bosna, kako malo koja zemlja na

svietu, te je jedina ruda, koju su u novije vrieme u Bosni kopali. Po

G. Thoemmelu bijaše god. 1867 u Bosni 36 željeznih rudnika (maj

dana) i 127 talionica, koje su godimice izvodile 40— 50.000 m etr.

centi i hranile 700 radnika.

L i m o n i t a (gnjede željezne rudače) ima po svoj Bosni i to čis ta, kako

no riedko gdje u drugih zemljah. On sadržaje poprieko 4 5 % željeza. Ima de

ga u raznih oblicih i sastavili kod Bihaća, kod Busovače, Gornjega Vakufa,

Zlatnice, blizu Banjaluke, kod Staroga Majdana; nu najboljega i najobilni

jega nalaze i vade kod Fojnice i Kreševa, a napose u okolišu Vareša.



— 37 —

M a jda n u K a m e n ic i kod F o jn i c e p r už a z a s ve s u s je dne t a l i on i c e dos t a

l im on i t a , u ko j e m im a pop r i e k o do 3 5 % ž e l j e z a . L im on i t u D us in i i Z l a t i

kod K r e š e va o s ob i to j e č is t , t e od n j e ga p r a ve i z v r s tne ž e l je z ne m o tke ( S t a b -

e isen) ,

ko j e s e m o gu na t j e c a t i s a š ve ds k im i . O s ob i t o j e lim on i tom bo ga t a oko

l i c a V a r e š a , gd j e no c i e l a b r da do 130™/ v i s i ne ( dub l j i na , duž ina i š i r i na

j e s t ne poz na t a ) s a s to j e od na j l j e p š e r uda c e ove v r s t i .

U oko l i c i G or n j e ga V a ku f a , Z l a tn i c e i S e be ž ića ( na v r h p l a n ine Š t i t a )

na laz e se tako dje r osobi to dob r i l imon i t i . Tu j se pr i je vadi lo i r ad i lo u ve l iko ,

k a k o s v j e d o če m n o g i p r e o s t a v š i r u d o k o p i i s il a v a r e n i c a . — S e d e r i t ( oc i-

l j evac) sas to j i pon a jp ače od ugl j ično -k ise lo ga že l jezunca , za t im od ma nje i l i

v i š e m a n ga na , va pn a i m a gne s i j e , t e s a d r ž a j e pop r i e ko 3 5 % ž e lj e z a . U oko l i c i

S e be ž ića im a d e g a ve om a m n ogo u v a pn e n j a ku , t e j e ž u tk a s t e bo j e i d i elo -

m ic e k r i s t a l i z o va n . R ud ok op ja u S e be ž iću ne s t a lo j e po p r i li c i p r e d 6 0 god ina .

U dol in i U ko s b i ja še 1 8 g vo žd ja r a , t e se j e tu j izvodi lo na jbo l je že l jezo ,

koje b i ja še osobi to dob ro za ko se i p l ug ov e . Ondješn j i ž i t e l j i tv rd e , da su

I jemeš i od tog a že l jeza t r a ja l i p o 9 i v i š e god ina , d očim su se od dr ug o ga

že l jeza već za dv ie godine iz t roš i l i .

H a e m a t i t a ( sj aj n e ž e lj e zn e r u d a č e j i m a p o n a j p ač e u p l a n i n a h k o d

K r e š e v a , F o j n i c e i T r a v n i k a .

M a g n e t i t a n a p o k o n i m a z aj ed n o s a h a e m a ti to m k o d K r e š e v a , t e s a d r

ž a j e do 6 5 % ž e l j e z a . S a d a ga u B os n i ne t a l e , nu pod j e l i r ud a r s tv o u t o j

zeml j i na bo l je , to će i m ag ne t i t b i t i doba r ma te r i ja l .

Kameni ugljen

. Kamenoga ugljena ima Bosna svu silu, te će

ga tek tada pravo cieniti, kad će nestati toli prostranih šuma. Naj

bolji i najljepši ugljen nalazi se u Lukavcu, 1 sat Sarajevu na zapadu.

U okolici Banjaluke, Travnika, Visokoga, Tuzle, Konjica, Stolca, Lievna

i t. d. ima moćnih slojeva ugljena, koji bi se lasno izkopati mogli.

U dolini Bosne i po drugih dolinah obilno se je razvila formacija

smedjega ugljena, ter po tom sudeć, biti će te koristne rude u ne

znatnoj dubini veoma mnogo. A s f a l t a nalaze kod Metkovića i Dra-

ževa na dalmatinskoj medji.

Sol. Kamene soli nije se dosele u Bosni našlo. Neki misle, da

je ima u planini Majevici, a po geologijskih iztraživanjih sudi A. Con

rad, da će je biti na tri mjesta. Dosada poznati su samo s l a n i c i t. j .

slana vrela, i to u sjevero-iztočnoj Bosni kod varoših S o l i (Tuzla)

do In je i

oli

(Tuzla) g o r n j e . Kod Soli dolnje ima tri vrela, gdjeno

vare sol nazvanu „ š a p u l j a " , a kod Soli gornje ima takodjer više

slanika. Prije je bio slanik i kod sela Drienča, ali su ga zatrpali.

Varenje soli na ovih mjestih jest u rukuh turske vlade, pa makar

je turska vlada udarila na tudju sol namet od 20 % , ipak se nemože

ta sol sa stranom na tjecati, niti se je izvodi dosta za svu zemlju.



-

8 —

Izvodi

se

godimice 3—4000 metr. centi soli,

a to

vriedi kakovih

30.000 forinti.

Osim spomenutih ruda ima u Bosni još i ov ih : s t ive kod

Ljubica

i

Reljevca

u

okolici Derventskoj; s u m p o r a kod Srebrenice

i

u kotlini Rame; biela mramora kod Sarajeva, u Bielom brdu južno

Višegrada i u planini Semeću na sjeveru Višegrada. Mramor sa pla

nine Semeća ravan je malo ne mramoru Carrarskomu, te je biel

poput alabastra (ubiela).

V. V o d e .

A . V r e l a .

Rudnih vrela i toplica broji Bosna veoma mnogo, docim ih

Hercegovina već po svojem geologijskom sastavu nemože imati. Oso

bito iztočna Bosna medju Vrbasom i Drinom, i Novopazarski pašaluk

obiluju toliko raznimi rudnimi vreli

i

toplicami,

da n. pr. u

poriečju

Lima nalaze svaki

čas

koje novo, nepoznato vrelo.

U

Bosni

ima

mnogo slanika (slanih voda), kiseljaka (kiselih voda),

što

već svjedoče

mnogobrojna imena „Slatina" i „Kiseljak" ; zatim sumpornih vrela

i indiferentnih toplica.

A.

Boue tvrdi dapače,

da kod

Busovače

ima i željeznih vrela.

Bosanska rudna vrela slabo su dosele izpitana, za nekoja se

znade tek po imenu; nu ipak ćemo pokušati, da po A. Boue-u i

drugih piscih označimo

i

opišemo nekoja

tih

vrela.

a) Slana vre la :

1 . G o r n j e i do In j e S o l i (Tu z la ) . Kod Dolnje Soli ima

tri vrela ili slanika, a kod Gornje Soli takodjer više njih.

2.

S l a t i n a

na

zapadu Gradačcu

u

sjevernoj Bosni.

3.

Jedan je slanik kod Jošavice blizu Odžaka (izpod Vuč

jega brda).

b) K i s e l j a c i il i k i s e l a v r e l a :

1. Slatina. Slatina leži

tri

sata Banjaluki

na

sjevero-iztoku

u

prekrasnoj okolici,

te je

poznata

ne

samo poradi svoje kisele vode,

nego i poradi sumpornih toplica.

2. K i s e l j a k blizu ušća Fojnice u Lepenicu. Ova je najbolja

i najpoznatija kisela voda

u

svoj Bosni. Izvire

na

ravnici samo

15

koraka daleko od Lepenice, te je veoma obilna. U njoj ima sumporno-

kisele vode, ugljično-kiseloga vapna i željeza. Ukusom svojim i vrst-

noćom ravna je Rogatačkoj kiselici. Toplota v rela broji 8°R. Voda



— 39 —

se ta pije lahko, te zato polazi u Kiseljak sila svieta, da se lieči od

raznih bolesti, osobito od boli jetara. Nu buduć da tu nema prista

ništa, to živu gosti ili pod šatori ili pod vedrim nebom.

3.

Kiseljak kod h a n a B r e t a l o v i ć a , dva sata Busovači na

jugo-iztoku. Ovo je vrelo srodno ju r opisanomu; čini se ipak, da u

njem ima više željeza.

4.

Neprotražena su još vrela: K r a p i n a izmedju Sarajeva i

Zvornika; Han K i s e l j a k Tuzli na zapadu, i kisela voda kod R u d -

nice u okolici Novopazarskoj.

c) S u m p o r n a v r e l a :

1. B a n j a l u č k e t o p l i c e . U gornjoj varoši Banjalučkoj ima

još od pras tar ih vremena (valjda iz VI. stoljeća po Is.) kupalište

s toplom sumpornom vodom. Tuj stoji okrugla, od kamena sagradjena

zgrada s kulom, koja ima odozgo okrugle rupe; te neki misle, da ta

zgrada potiče još od Rimljana. Voda je tu vrlo čista i ugodno mlačna,

te 1*3 ' 1 duboka. Tlo je posuto malim kamenjem i prudjem. Klupa

nema u vodi nikakovih. Drvena kućarica, što je skopčana s kupa

lištem , služi za stan turskom u najamniku. Tri sata Banjaluci na

sjevero-iztoku druge su sumporne toplice, po imenu

2.

S l a t i n a , u kojoj ima i spomenuti već kiseljak. Slatinske

toplice uzdižu se na visokoj ravnici. Po analizi S. Lozanića ima u sla-

tinskoj vodi sumporne kiseline i ugljične kiseline, zatim kalcijum-oxyda

i natrijum-oxyda. Toplota tih toplica broji 30 °R.

3. I l i d ž a (turska rieč, znači „Toplice") na Sarajevskom polju.

Ovo su najglasovitije toplice u svoj Bosni, te se polaze tim više, što

su blizu glavnomu gradu (samo 2 sata daleko). Toplice su na lievoj

obali Željeznice; samo vrelo ima mnogo sumpora te je veoma toplo.

Omer-paša sagradi tuj han za obitavanje odličnih gosti.

4. N o v o p a z a r s k e t o p l i c e , pol sata od varoši udaljene.

Ove sumporne toplice bijahu još starim Rimljanom poznate, ter i

sada stoji osmerostrani basen, što ga oni sagradiše. Basen taj ima u

promjeru 7*6 ' I. Toplota vode broji 34—35°R.

d) I n d i f e r e n t n e t o p l i c e :

1. Banja, nedaleko Prieboja. Tuj su tri topla vrela, izviruća

izpod stiena mnogo niže od površja rieke Lima. Sada se rabe samo

dva vrela. Voda tih vrela topla je 25—30°R, osobito je čista i pro

zirna, te nema nikakva mirisa ni teka. Od ruda biti će u njoj samo



— 40 —

nešto malo sumpora i željeza. Blizu toplica ima stari samostan sv.

Nikole, što ga je po narodnoj tradiciji sagradio srbski kralj Uroš L,

kad bje izbečen od neke bolesti.

B .

R i e k e .

Rieke u Bosni i Hercegovini spadaju na dva pomorja. Jedne

teku u Savu, te Savom i Dunavom u c r n o m o r e ; a druge uviru

u jadransko more. Razstavlja pako jedne od drugih opisano već

razvodno gorje. Rieke crnomorske teku Bosnom prema Posavini, struje

sjevernim pravcem u dubokih doimah, medju sumarni zaraslimi obronci,

te tvore stupnjevine. Rieke naprotiv pomorja jadranskoga, dolazeće

s gorskih obronaka, prosiecaju razrovanu i krševitu visočinu herce

govačku i hrle prema moru. Nu od svih tih rieka prokrčila si je

jedina Neretva put do m ora; sve ostale jesu rieke p o n o r n i c e , koje

se gube u podzemnih špiljah , te se često na kojem bližem polju

pom ole, da jih opet iza kra tka toka u kojem ponoru nestane. Ove

ponornice narastu često s proljeća veoma naglo, poplave svu okolicu

i tvore močvare i kaljuže, koje često ni u ljetu nepresahnu.

R i e k e p o d r u č j a c r n o m o r s k o g a .

Najznamenitija rieka bosanska je st Sava, koja je ujedno medjom

izmedju Bosne i Hrvatske (Slavonije), i to od ušća Une kod Jase

novca pa do ušća Drine kod Rače. Sava je široka: od Jasenovca

do Stare Gradiške 138—-163 ™/, od Stare Gradiške do utoka Vrbasa

151—190 '"/, od Vrbasa do Bosne 170—246 ™/, od utoka Bosne do

Županje 208—281 *7, a od Županje do Rače 265—341 T Izprvice

ima Sava brzinu od 0*64—0'95

1

za sekunde, kasnije samo 0'42 do

0'75

n

1 ; mjestimice je vrlo duboka (n. pr. medju Svinjarom i Pričcem,

gdje su god. 1875 za najpliće vode izmjerili dubinu od 20—25 **/),

premda joj srednja dubina za najmanje vode broji samo 3" 16—6*32 "1

Duž ciele bosanske medje plove po Savi parobrodi i velike ladje sa

tovarom od 1500—2000 metr. centi.

Sava je po Bosnu veoma znamenita, jer ju spaja sa susjednom

Hrvatskom, ter preko Hrvatske sa srednjom Evropom. Iz Posavja

vode doline bosanskih rieka i pritoka savskih (Vrbasa, Bosne) u srdce

Bosne i do najglavnijih gradova bosanskih (Sarajeva, Banjaluke i t. d.)

Premda je Sava tako znamenita sa trgovačkoga i strategijskoga gle

dišta, to neima medju Jasenovcem i Racom ipak nijednoga mosta



— 42 —

timi goram i, od Ribn ika do Ključa plodno m , a odavle do Sanskoga

mosta otvorenom dolinom. Pred Priedorom urve se po sata dugim,

krševitim klan jcem , a iza Pr ied ora ulazi u nizinu i nosi tuj plitke

ladje sa 10 0— 200 me tr. centi tov ara. Dolina Sane je viso ka : kod

Rib nika 329 ™f, kod Ključa 28 2 <7, kod San skoga m osta 166 '7 , a

kod Priedora 126 *7. Prieko Sane vode mostovi: kod Ključa, Sanskoga

mosta, Priedora i Novoga.

P ri toc i S ane j es u ovi — na lievoj s t r a n i : R i b n i k , P r i s j e k a

kod K ljuča, S a n i c a , D u b r a v a , Ž e l j e z n i c a i J a p r a (koja

nastaje od Velike i Male Japre); na desnoj s trani: G

o

m i

o

n i

c

a, koja

izvire 2 sata zap adno od Do br inje , prim a Stratinsk u i utiče više

Priedora u Sanu.

2. V rb a s . Vrbas (dug oko 223 Hn) nastaje od više potoka,

izvirućih na planinah Zecu i Raduši, teče ponajprije sjevero-zapadno

medju Gornjim i Dolnjim Skopljem širokom i plodnom dolinom; od

Jajca teče prema sjeveru medju visokimi, šumovitimi i kamenitimi,

mjestimice tiesnimi b rieg ov i, kod Banjaluk e skreće sjevero-sjevero-

iztočno i teče tim smjerom sve do ušća kod Svinjara. Blizu Maglaja

ulazi Vrbas lievim briegom u polje Lievčanice, dočim mu desni brieg

prati gora Motajica. Vrbas je u obće plaha rieka jaka pada; u gor

njem je toku brzica, jer ga gudure suzuju. Do Jajca je za srednje

vode gotovo svagdje pregaziv, od Jajca do Banjaluke dubok je 0'95 do

1-25 *7,a niže Banjaluke T25—1*56 ™/. Širok je kod Skoplja 40—50,

od Skoplja do Jajca 50—-60, od Jajca do Ba njaluk e 80, a niže Banja

luke 100 koraka.

Dolina Vrbasa jest od Skoplja kro z 6 sati preko jedn e ur e

široka, dobro o bradjena i gu sto na seljen a, te se broji medju najplod

nije prediele Bosne. Kraj Jajca jesu mu briegovi s obih strana strmi i

krševiti . Od Banjaluke razprostranjuje mu se dolina, prelazeć sve više

u pravu ravnin u. D olina Vr basa jes t vis ok a: kod Gornjega Skoplja

687 '7 , kod Dolnjega Skloplja 535 <7, kod Vien ca 451 *7, kod Jajca

391 " f, kod Ban jaluke 176 '7 , na po četk u polja Lievčanice 139

m

1 .

Preko Vrbasa vodi kameni most kod Skoplja, zatim dva mosta

kod Jajca i dva mosta kod Banjaluke. Pri toci Vrbasa jesu:

Na lievoj strani:

a)

Omanji potoci V i s o č i c a , K o p r i v n i c a i S e m n i š n i c a .

b) P l i v a . Ova rieka izvire na s jevernoj s trani Vitoroge planine

i teče kraj gornje Plive (1020

m

1 ) visokimi gorami zatvorenom dolinom

i to smjerom sjevero-iztočnim sve do mjesta Jezera (Gjol-hisar). Tuj



43 —

prima pritok J o š a v u , tvori krasno jeze ro , te utiče izpod zidina

Jajca u Vrbas, u koji se urve izmedju svojih visokih i krševitih brie-

gova divnim i visokim slapom.

Krasn i sl ap , kojim se Pliva iz jeze ra ruši u V rb as , sastoji od 9

trako va. Glavni trak širok je 12 — 13 ™ /, a visok 28 — -29 ""/ ; ostal i su

traci manji i ruše se niz pećine, koje većinom sastoje od mačika. Sam je Vrbas

na o vom mjestu, gdje se Pliva unj ru ši, veoma dubok i okružen visokimi

pećinami; a u dubokoj kotlini, kamo se Pliva obara, šumi i pjeni se voda,

ter sitni vodeni mjehurčići padaju na desnu obalu Vr ba sa , gdjeno se pro

stiru zeleni vrtovi kršćanskog a pred grad ja Ko zluka. O tom slapu P live ima

u Bošnjaka nešto čudnovata poslovica:

„Gdje pada Pliva u Vrbas,

Ondje ona gubi svoj glas."

c)

Nekoji omanji potoci: C r n a r i e k a (Varcar Vakuf 611 '7),

Crkvina kod Banjaluke, zatim izmedju Banjaluke i Maglaja Dra

g o ča j i B u k o v i c a .

Na desnoj strani:

a)

K r e z l u k , izvire u gori Karauli, utiče u Vrbas kod Jajca.

b) U g a r , izvire u Vlašić-planini, prima potoke

U

g r i

ć

e i

Kozicu, te utiče u Vrbas kod razvalina grada Komotina.

c)

V r b a n j a , izvire u Vlašić-planini, prima J o š a v k u na des

noj strani i utiče medju Banjalukom i Slatinom u Vrbas.

3. Ukrina. Ukrina izvire na planini Borju, te nastaje od dviju

izvor-rieka: od Velike i Male Ukrine. U Veliku Ukrinu utiču potoci

L u k a v a c i Š n j e g o t i n a . Kad se Mala i Velika Ukrina sastanu,

(189*7 visine), teku pravcem sjevero-iztočnim; sjedinjena Ukrina

prima na lievoj strani pritok V a j a čk u , teče kraj Dervente i utiče

Brodu na zapadu u Savu.

4.

Bosna.

Ova rieka (duga 223

7ž

L) izvire na podnožju gore

Igmana, 3 sata Sarajevu na zapadu. Obilno vrelo njezino jest u pro

stranoj pećini, u kojoj se stiču mnogobrojni potočići i izvori, koji

kroz vapnenu goru Igman prolaze i ovdje se sabiru. Upravo s ovoga

razloga jest Bosna već na izvoru prilično jaka i široka rieka.

Ponaj

prije teče ona zapadnim krajem Sarajevskoga polja, zatim izmedju

šumovitih gora pokraj Visokoga, Kaknja i Zenice, iza toga prolazi

medju šumovitimi gudurami od Gradišta do Orahovice, a napokon

teče do Modrice više ili manje otvorenom dolinom, iza koje prelazi

u nizinu. Bosna pravi u obće velike zakuke (serpentine), ali glavni

joj je pravac prem a sjeveru, malo ne sasvim uzporedo s Vrbasom.



__ 44 —

Bosna utiče pok raj Samca u Savu. Širina joj b ro ji: od izvora do

ušća Miljaeke popr ieko 23 '7 , od ušća Miljacke do Visokoga 47 do

57 Tf, kod Visokoga 87 '7 , a medju Dobo jem i Kakn jem 45 -5— 53 «7,

u Zeničkoj ravnici ko rito jo j j e 160 ''7 široko, iza toga se suzuje,

te se širina mienja sve do ušća izmedju 57 i 95 *7. Samo kod K o

torskoga opet se nešto više razširuje.

Dolina Bosne neprestance se širi i opet suzuje, te je izmjena

sntjesaka i razširin a najglavniji biljeg te doline. Dolina Bo sne je st

visoka: na južnoj strani Sarajevskoga polja 150 "V, kod Dvora 502 '7,

kod Visokoga 448 '7 , kod Kakn ja 386

1 \

kod Zenice 315 "7, kod

Vranduka 313

7

7, kod Golub inja 28 8 *7, kod Žep ča 266 •*/, kod M a

glaja 193 *7, kod Dob oja 172 '7 , kod M odrice 148

"1 .

Bosna nije kao Vrb as riek a plaho vita, već je pada srednjega

i umjerene brzine. Duboka je izmjenice 0

-

6-—1*5*7; od Maglaja je

brodiva za plitke lad je, a od Golubinja nosi splavi. Pre ko Bosne

vod i: kam eni m ost kod Ilidže, i drven i mostovi kod Dvora (Reljeva),

Visokoga i Zenice. U Bosnu utiču ovi pritoci:

Na lievoj strani:

a) Z u j e v i n a (Blažuj), izvire izpod Bjelašnice blizu Tarčina,

t e r pr imiv potok R a k o v i c u , u t iče kod Os ieka u Bosnu (Tarčin

659 *y, Blažuj 529 <7).

b) L e p e n i C a , nas ta je od više potoka iz Ivan-planine i Bi tovnje ,

teče s jeverno i s jevero-zapadno, kod Ban-brda pr ima K r e š e v u , a

kod Kiseljaka Fojnicu, te ut iče kod Visokoga u Bosnu. Ona teče

ponajprije uzkom , p a do izpod Kiseljaka 1—1V

2

u r e

širokom dolinom,

plodnom i vrlo marljivo obrad jenom . Prim ivši Fo jnicu, prolazi- gud u-

rastim klanjcem, koji se do Visokoga pro tež e. Lepe nica je na mno gih

mjestih pregaziv a, kod ušća je široka 50 ko rak a. Dolina Lep enice j e

visoka: kod Gradca 545 '7 , kod Kiseljaka 48 8* 7, kod ušća 448 "1 .

Premoštena je rieka kod Ban-brda, Kiseljaka i Visokoga. Fojnica iz

vire iz maloga jezera Prokosa na vrhu gore Vraniće kano D r a g a č a ,

teče iztočno kroz varoš Fojnicu (599

m

/), a po sata malo niže sastaje

se sa D usinom i zove se odavle F ojnica. Prim ivši još na lievoj stra ni

M l a v u utiče u Lepenicu. Na Fojnici ima most , preko kojega vodi

cesta iz Kiseljaka u Busovaču.

c)

L a š v a , izvi re u Karaul i go r i , 6 sa t i Travniku na zapadu,

teče kao poveći potok iztočno-jugo-iztočno kroz Travnik, pošto si je

gudurastim klanjcem put utrla u široko i prilično pitomo polje tra

vanjsko, koje se 2 ur e daleko do Vitez a pro stire . Tuj skreće sjevero-



46

c) M i l j a c k a . Miljacka nas ta je od dvaju izvor-potoka: od P a -

o š t i c e (južne Miljacke) i M o k r a n j č i c e ( sjeverne Mi ljacke) . Pa -

oštica izvire izmedju Viteza i Romanije, do šest sati hoda od Sarajeva

i spušta se blizu sela Bare u neku guduru, koja je strmimi obronci

Jahorine s jedne stra ne , a s druge stran e opet obronci Kalovitog

brda i Klokočevnika om edjaše na, iz koje se tek kod Starog grada ,

2 V

2

sata jugo-iztočno od Sarajeva opet pokazu je i tu se sa M okranj-

čicom sastaje.

M o k r a nj c i c a i li s jeverna (prava) Miljacka izvire kod Kadinog

sela u gori Stubčanici. Proša v šumo vitom ravnicom , a kasnije ravnom

livadom ulazi u stienovitu gu du ru izmed ju L jadogo ština i Sokolina

i južno izlazi opet iz nje i svrće na podn ožju Sokolina zapad no, pa

teče kano nekim kanalom izmedju Odagjede i Klokočevnika, a naj-

poslije pada u prova le izmedju obro naka K lokočevnika i Buloga na

95 '"/ u dubljinu u Paošticu ili južnu Miljacku.

Obadvie idu sada slivene kao Miljacka nekom uzahnom dubokom

dolinom zapadno, koja je vrlo strmimi obronci opasana, izlazi zatim

u ravno polje Sara jev sk o, dieli Sarajevo na dva nejednaka diela,

nastavlja svoj zapadn i tok još čitav s at k Bo sni, te utiče, 60 ko rak a

široka,

3

/

4

sata izpod Ilidže u Bosnu. Preko Miljacke ima kamenit

most na pol puta izmedju Staroga grada i Sarajeva, i zove se K o z j a

ć u p r i j a . U samom Sarajevu ima t r i kam eni ta mosta i jedan drveni

most na Sarajevskom polju. Pritoci Miljacke jesu: na desnoj strani

B i o š k a i K o š e v a , a na lievoj s tran i D o b r i n j a .

d)

V o g a č a , L j u b i š n j a i M i s o č a om anji su potoci.

e) S t a b n j a , izvi re na planini Zarudju, teče prem a jugu zatvo

renom dolinom, prima Crnu rieku, skreće zatim prema zapadu i utiče

kod hana Stabnje u Bosnu.

f) O manji potoci T r s t i v n i c a (T rstio nica), R i b n i c a i B a b i n a

r i e k a veoma s u ne z natn i.

g) K r i v a ja . Ova rieka nas ta je od dvaju izvor-potoka, od B i-

o š t i c e i O l o v n i c e . B ioš ti ca ili B iost ri ca izv ire na Visočniku, t e r

prima tekuć prema zapadu više pritoka, od kojih je Stubčanica naj

znamenitija. Kod Olova (635 ™f) sastaje se sa Olovnicom i tuj dobiva

ime Krivaja. Odavle teče Krivaja sjevero-zapadno ponajprije po viso-

kimi i krsevitim i stienam i z atvorenoj do lini, koju na daljem toku

obrubljuju visoki i šum oviti o bron ci. Kriv aja ima kam enito ko rito ,

obiluje vodom, te je brzica. Kraj Careva hana je 50, dolje niže 60



47

do 80 koraka široka, a 0*3—1

n

1

duboka; na ušću kod Zavidovića

(niže Žepča) široka je 80 koraka, a duboka 1'3

™/.

Od pritoka njezinih

vriedno je spomenuti Dubošticu na lievoj, a G r a b o v a c i R i b-

nicu na desnoj strani.

h) S p r e č a , izvire Zvorniku na zapadu, teče sjevero-zapadno

širokom, liepom i vrlo plodnom dolinom, koju okružuje na sjeveru

Majevica, a na jugu Konj i njegovi ogranci. Samo na dva mjesta suzuje

se ta krasna dolina, prije utoka Jale i prije utoka same Spreče u

Bosnu. Dolina je viso ka: blizu utoka (roštilja 250 ^/, blizu utoka

Jale 231 ^/, kod G racanice 219 ™/.

U dolnjem toku obiluje Spreča vodom, postaje do 70 koraka

široka i

1—1*3™/

duboka, te se nasuprot Doboju ulieva u Bosnu.

Od mnogobrojnih pritoka njezinih najznamenitiji su J a l a i G o s t i l j .

Jala izvire u Majevici jedan sat sjeverno od Soli gornje, a teče južno

kroz to mjesto i poslije tri četvrta sata prieko u neku dolinu, svrće

na podnožju Banovačkih brda zapadno i ide tako krivudajući malo

oko južnoga kraja Dolnje Soli k Sp reči, koju poslije tri sata niže

spomenutoga sela dostiže. Zapadna dolina Jale široka je 400 do

1000 koraka, sama rieka dade se malo ne svigdje pregaziti. Jala

dobiva pritok Solinu.

Preko Spreče ima drveni most više utoka Gostilja i drugi opet

zapadno od Gracanice.

5. Drina.

Drina postaje sutokom Tare i Pive kraj sela Hum a,

4 ure Foči na jugo-zapadu.

T a r a , koja se smatra glavnom riekom, izvire izpod visoke gore

Koma (Visitora), te postaje od potoka Verušnice, Magarice i drugih;

teče najprije sjevernim pravcem okolicom Kolašina i to tiesnom od

gorskih obronaka zatvorenom dolinom, koja se iza utoka Kapitanove

rieke u pitomu dolinu razprostranjuje, a poslije opet suzuje. Popriečna

širina Tare broji 25—36 ™/, korito joj je krševito, a pad jak.

P i v a nastaje opet od potoka Tušine, Komarnice i Bukovice,

teče izmedju strmih i visokih obronaka Durmitora s desne, a Vojnika

Volujaka s lieve strane, i to ponajprije sjevero-zapadno, a od samo

stana Pive sjeverno sve do Huma, gdje se sa Tarom sastaje. Korito

Pive je kamenito, pad jak, a za normalne visine je na više mjesta

pregaziva.

Sastavši se obie ove rieke zovu se Drina. Drina teče od Huma

do Broda sjeverno, tuj skreće sjevero-iztočno vijugajući se velikimi

zakukami izmedju visokih kršev itih i šumovitih gora do Višegrada



— 49

(Prosječenica); iza toga teče pravcem sjevero-iztočnim 3 sata i utiče

u Drinu izpod Huma. Dolina Sutjeske znatna je s toga, što njom vodi

najkraći put iz Gačkoga u Foču, i što se može klanjac lahko braniti.

b)

B i s t r i c a (Dobropoljska rieka), nastaje na sedlu, koje spaja

Treskavicu sa Golom Jahorinom. Ona je gorska brzica, dolina joj je

veoma uz ka ; neko vrieme teče dapače do 10 0 '7 dugom pećinom i

tvori tako naravan tunnel, kojim se može prolaziti. Utiče u Drinu

kod Broda.

c) P r a ć a , izvire na sedlu Vitezu (1189 *7) izmedju Gole Jah o-

rine i Romanije, teče brzo smjerom iztočno-južno-iztočnim i utiče

40 koraka široka niže Goražde u Drinu. Tik pred ušćem vodi preko

nje kukavan drven most. Dolina Praće od istoimenoga sela do utoka

u Drinu duboko je u pećine usječena, tako da jedva sama rieka pro-

tiče. Praća tvori mnogo zakuka, a i slapova i katarakta. Najznatniji

pritok njezin je R a k i t n i c a, koja teče kraj Rogatice (558 */).

đ)

Ž e p

a, postaje na brdu Žepu, Vlasenici na jugu, teče izprvice

ravnom dolinom, te ima mjestimice močvarnu obalu, nu u srednjem

toku zatvaraju njezinu dolinu koje krševiti, koje šumoviti gorski

obronci, a izpred utoka teče medju krševitimi stienami i utiče u Drinu

kraj Vratara, gdje je široka 30 koraka.

e)

D

r i

n

a

č

a izvire na planini Stoborju, 2 sata Kladnju na za

padu i zove se tuj K ladina. Prošav kraj Kladnja (593 *7), teče do

Grabovice, tuj se zove već Drinača, teče odsele uzkom, visokimi

gorami zatvorenom dolinom i utiče kod Kosijereva u Drinu. Najznat- #

niji pritok njezin jest Ja dar, koj protiče sjevernim pravcem pitomu

gorsku dolinu i utiče kra j Kuzlara . Pad Drinače u obće je srednji,

širina njezina broji 32—40 * f,a dubina 0*6—1

"1 .

f)

Niže Drinače utiču u Drinu neki manji potoci, nu od svih

je najznatnija J a n j a . Ona izvire u gori M a je v i c i , teče pravcem

sjevero-iztočnim i ulieva se kod mjesta Janje u Drinu.

Na desnoj strani:

a) C e h o t i n a , izvire 3 sata Plievlju na jugu u Kraljevoj gori,

provaljuje iz tiesne gudure u ravnu Plievaljsku dolinu, koju nataplja

i oplodjuje, dalje teče sjevero-zapadnim pravcem šumovitom i slabo

napučenom sredogorskom dolinom, te utiče 30 koraka široka kod

Foče u Drinu.

b)

Omanji potok Jani na.

c) Lim, ima svoje vrelište na obroncih visokih planina Koma

Žlieba (Glieba). Više naime omanjih potoka stiče se u Plavskom

V . K l a i ć , B o sn a. 4



— 51 —

Od pritoka Ibrovih znatniji su ovi: Sitnica,, koja dolazi sa

Kosovog polja i utiče kod Mitrovice, te B i s t r i c a na desnoj stran i;

na lievoj strani najvažniji je pritok Baška. Baška izvire u Suhoj

gori, teče sjevero-iztočno kraj Novog pazara (544

™/)

i utiče kod

Baške u Ibar.

B i e k e p o d r u č j a j a d r a n s k o g a ( m o r a ) .

I Š T e r e t v a .

Ova rieka (duga 178 ^L ), izvire na visinah Jabuke i Č emerna

sedla, 4 sata Gačkomu na sjeveru. U gornjem toku, malo ne do Ko

njica, lomi si put pravcem sjevero-zapadnim, do ušća Bame teče onda

zapadno, a zatim skreće na jug, kano da ju sila vode Bamine na to

tjera. Tekuć južno dieli grad Mostar na dvie polovine, a kasnije od

utoka Bune teče opet jugo-zapadno. Izpod Metkovića (kod Opuzena)

dieli se na dva rukava i raztače se u ogromne kaljužine u dvanaest

trakova, od kojih pripada 9 jih velikomu, a 3 malomu rukavu. Ušće

Neretve je deltasto i močvarno, te je okoliš ušća veoma nezdrav,

tako da je narod stvorio poslovicu: „Neretva je od Boga prokleta."

Neretva je u obće, navlastito do ušća Bune, brzica, koja za velike

vode jako d er e; korito joj je puno stiena i gudura, a briegovi su joj

visoki i ponajviše krševiti. Širina joj je od Konjica do Bune 47 do

do 60 *y, dubljina pako različita, te broji za normalne visine 0

-

6—2 ™/.

Od ušća Bune raste joj dubljina i širina, te nigdje nije više prega-

ziva; niže Počitelja je 100—120

™/,

a od Metkovića niže 140—170

mx

i

široka, nepravilna je korita, a neznatne dubine (4—5 *"/).

Dolina Neretve do Konjica tiesna je i divlja, visoke ju i vrlo

strme stiene gorskih obronaka zatvaraju; do Jablanice teče nešto

otvorenijom, koje pitomom, koje šumovitom dolinom; iza ušća Perutca

stežava joj se dolina popu t gud ure: to je Neretvin klanjac (9 sati

od Mostara), u kojem ju s obie strane zatvaraju okomite 630—950 ""/

visoke gorske stiene, a ona se izmedju njih vere i put si utire. Iza

ušća divlje Grabovice razprostranjuje se dolina Neretv e, te je kra j

Vojna do l

1

/. ure široka; gore pako, sve dovle gustom šumom za

rasle, postaju sve to više gole i krševite. Kraj Mostara otvara se

dolina u plodnu i dobro obradjenu ravnicu. Od Bune pa do izpod

Počitelja i Gabele prate rieku podanci srednjih gora, a ušćem Bre-

gave s lieve i Trebižata s desne strane opet joj se dolina razširuje.

Dolina Neretve je visoka: kod Uloga 704

™/,

kod Glavatičeva 328 *y,



— 52 —

Konjica 319 *?, kod Jablanice 224

*7,

kod ušća Drežnice 145 *7, kod

Mostara 72 ™f kod Bune 24 1

Neretva je od Gabele, pače od Č apljine, plovna za manje bro

dove, a od Metkovića do ušća za brodove od 100—150 bačava i za

omanje parobrode, dočim jur od ušća Bune nosi splavi. Mostovi vode

preko nje: drven most kod Glavatičeva i dva kamena mosta: kod

Konjica i u Mostaru. Pritoci Neretve jesu:

Na lievoj strani:

a)

V l a h , izvire u istoimenoj go ri, tvori na putu, koj vodi iz

Konjica u Mostar, duboko jezero Borci, teče pravcem iztočnim i

ulieva se izpod Glavatičeva u Neretvu.

b)

B u n a (Bunjevci), s najveće strane ponornica, provaljuje kraj

Blagaja uz obilnu vodu izpod visoke stiene (valjda je odtok voda

Nevesinjskoga polja), teče južno-zapadno pitomom dolinom i utiče

kod Bune u Neretvu. Široka je 40—50 *1 , a duboka 0-7—1'5 T

c)

B r e g a v a , izvire u gori Trusini, 2—3 sata Stolcu na sjevero-

iztoku; do Stolca teče tiesnom i divljom dolinom, kod Stolca (56 '"/)

ulazi u ravnicu (Stolačko polje), po kojoj se za velike vode razlije.

Bregava je do Stolca plahovita, plitka i krševita ko rita, a visokih

briegova; dalje pako teče mirno, široka je 14—30""/, a duboka

0"6—1.5 ™/. Utiče kod Č apljine u N eretvu. Na Bregavi ima dva kamena

mosta kod Stolca.

cl)

Krupa, postaje od Utovog blata, teče zapadno i ulieva se

kod Doljana u Neretvu.

Na desnoj strani:

a)

T i e š a n i c a , izvire u Ivan-planini, teče jugo-zapadno i uvire

u Neretvu kod Konjica.

b)

N e r e t v i c a (Mala Neretva), izvire izmedju Zeca i Bitovnje,

teče liepom, širokom i dobro obradjenom dolinom, i utiče 3 sata

izpod Konjica u Neretvu.

c)

Rama, vodom obilna ponornica, izvire na podanku Raduše

planine kraj Ko p čića -o d ž a k a . Teče ponajprije tiesnim koritom do

Duge, gdje s lieva prima D u s n i c u ; zatim protiče plodnu i gusto

naseljenu Ramsku kotlinu (391—394™/), prima B a j n u L u č i c u ,

ulazi iza toga u uzku visokimi gorami zatvorenu dolinu i uvire (30

koraka široka) izpod Slatine, ondje, gdje Neretva skreće sa zapadnoga

na južni pravac.



53 —

d) D r e ž n i c a , izvire na planini Vranu, teče šest sati uzpo-

redo sa Ramom po uzkoj, golimi stienami zatvorenoj dolini, široka

je 25 koraka, i utiče 4 sata izpod Jablanice u Neretvu.

e)

L i s t i ć a ili J a s e n i c a . Listića izvire na planini Cabulji,

a kod samostana Širokog briega utiče u nju drugi izvor, koj prova

ljuje iz pećine gore Crnica. Listića teče najprije južno, zatim iztočno,

protiče Mostarsko blato u duljini od 2% sata, te ponire u zemlju

izmedju Huma i Njemačkoga brda. Kod Milkovića izvire na novo pod

imenom Jasenice , teče Mostarskim poljem u pravcu jugo-iztočnom

i utiče (40 koraka široka) nedaleko Bune u Neretvu. Mostova ima

kod Širokog briega i Bune. Pritoci Jasenice jesu: C r n a š n i c a i

Ž v a t i ć n a

lievoj,

a U g r o v a č a na desnoj strani.

f)

T r e b i ž a t , nastaje od više kraških potoka kraj Vrgorca i

Imotskoga (valjda je nastavak Vrlike), teče brzo pravcem jugo-iztočnim

po širokoj i dobro obradjenoj dolini, prolazi Ljubuškim poljem (239 "V),

i utiče izmedju Č apljine i Gabele u Neretvu.

Opisavši ovako riečje Neretvino bilo bi nam štogod kazati i o

r i e k a h p o n o m i c a h . Ove rieke neimaju pravih izvora, ili se barem

za nje nezna. Nastaju pako većinom u šupljih pećinah, gdje se voda

sabire, ter onda riekom odtiče. Rieke ponornice (izuzev Trebinjšćicu)

obično su malene, neznatne i kratka toka, ter se napokon gube u

u zemlji propadajuć u ponore. Cesto se na drugom mjestu opet ukazu,

nu vazda pod drugim imenom, tako da jedna te ista rieka nosi po

više imena n. pr. M r t v ic a — B i s t r i c a . Ponajglavnije rieke po

nornice spomenuli smo već prije opisujuć visoke ravnice u Bosni i

Hercegovini.

G. J e z e r a i m o č v a r e ,

Jezera. U Bosni [i Hercegovini nema prostranih jezera . Sva

malena jezera jesu gorska jezera, iz kojih rieke neke ili izviru ili

pako njimi protiču. Najpoznatija jezera jesu:

1. J e z e r o P l i v e . Ovo jezero (visoko nad morem 431

1

1 ) tvori

rieka Pliva gradu Jajcu na zapadu. Dugo je

1

l

j

2

sat, a široko 7_

sa

^a

(po nekih 1000—2000 jko raka), te se prostire od zapada prema

iztoku. Na zapadnoj mu strani leži na Plivi grad Jezero ili Gjol-

hisar, koj je doduše zapušten do zla boga, ali ga Bošnjaci ipak vole

zvati bosanskom Venecijom (tobože što je poput Mletaka na vodi

sagradjen.) Na iztočnoj strani jezera nastaje opet rieka Pliva, nu



— 54 —

malo zatim tvori ona prekrasan slap (visok 28 ™f), te se pod zidinami

Jajca ruši strmo u Vrbas.

J u ž n a o b a la „ J e z e r a " v e o m a j e k r a s n a . T u j s e n i žu p o p u t č u n o v a

o k r ug l i b re žu ljc i, od k ojih s u n a jl je pš i O t o m a l j s k o b r d o i O š t r o b r d o ,

t e r o b r u b l j u ju s v o ji mi h a r mo n i j s k i mi k o n t u r am i b i s t r u , p o p u t z r ca l a j a s n u

i mo d r u p o v r š i n u v o d en u . O v a s u b r d aš c a o d v r h a d o p o d an k a s v a ze l en o m

š u m o m o b ra s l a , t e r t v o r e p r i g o rj e n e k e k o s e , p o i m e n u G o r i c e , k o j e s e

s t e r e uz poredo sa j ezerom , t e se na d pov rš j e n j ego vo uzd iže ka ko v ih 5 7 0 j,

P o j eze ru p love m ale i p r ip ros t e kora b l j e , n a ko j ih se mo žeš p rov es t i c i e lim

j eze r o m . S j ev e r n a o b a l a j e ze r a j e s t p l i t k a i g l i b o v i t a , t e r z a r a s l a n i zk i mi

v o d e n i m i bi lj k am i . N a j u g o - iz t o k u j e z e r a u z d i ž e s e n a v is o ko j s ti e n i Z a s l a p j e ,

l j e t n i d v o r ac p os l jed n ji h p o t o m ak a iz p o r o d i c e K u l e n o v i ć a , s k o j e g a v i d i š

k r a s n o p o s v em j eze r u . „K r as an p o l o ž a j " , v e l i I . K u k u l j ev i ć , „ a l i t u ža n p o

g led , j e r j e na oko lo sve pus to i m r tv o . Sv e sam i b r i ego v i bez ku će i s t an a ,

be z pol ja i v r t o v a , a onaj b iel i dvor č ini se da nesluž i za s tan mirn ih i

p r i rodu l j ubeć ih l j ud i , već za gn iezdo g rabež l j i v ih p t i ca ."

2. J e z e r o B o r c i . Ovo se jezero prostire u prekrasnoj, divlje

romantičkoj okolici izmedju gore Vrabca i Lipete, i to na vispoljani

Borci, preko koje vodi pu t iz Konjica u Mostar. Na okolo jezera ima

močvarnih livada, a ovim na zapadu puklo je ravno i liepo obradjeno

polje, na kojem raste kukuruz. Obseg toga jezera broji za cielo

1

V_ uru hoda, a nadmorska mu visina broji po prilici 500 "V. Iz

jezera iztiče rieka Vlah, koja kasnije utiče u Neretvu. Neki hoće

5

da je nekoč jezero bilo mnogo više i pros tran ije, pa da se je raz-

lievalo po sadanjih livadah; nu da je sadanja rieka Vlah pećine na

iztoku prorovala i put si do Neretve utrla.

3.

Posve su neznatna ova jeze ra : K r u p a c k o j e z e r o na

Nikšićkom polju, i jezero P r o k o s blizu Fojnice, iz kojega teče potok

Dra saća (inače Jezernica).

4.

Na sjevernom podnožju, Durmitora u predielu „Jezero" imade

do 15 većih i manjih gorskih jezera. Najglavnije je K i b l j e j e z e r o ,

zatim C r n o je z e r o . Isto je tako poznato Č ičk o (Č iško ili Šiško)

j e z e r o na medji hercegovačko-crnogorskoj.

Moč

v

are.

Močvara i blata, nalazimo u Bosni koje u Posavini

i okolišu rieke Neretve, koje opet uz dalmatinsku medju. Uza to ima

i omanjih močvara na visokih ravnicah, gdjeno se u proljeću, kad snieg

kopni, rieke ponornice razliju i tvore močvare, koje medjutim za

ljetne žege presahnu. Takovih povremenih močvarina ima na Gla

močkom, Kupreskom, Duvanjskom, Gackom i Trebinjskom polju. I u

Posavini, kad se Sava raz lije, velik se dio nizine pretvori u blato.

Nu i to netraje dugo, veći se dio obično izsuši, samo medju Drinom



56 —

jutrom veoma često gustih magla. Ljetni usjevi siju se obično u prvoj

polovici mjeseca travnja, žanje se pako u srpnju i kolovozu, u gorskih

krajevih kadikad i u listopadu, pače kad i snieg već zapane. Vino

neuspieva baš dobro u tih krajevih.

Osobiti bilježi ovoga podnebnoga prediela jesu, što ima u njem

m no go o b o r i n e (kiše i sniega), i što se t e m p e r a t u r a n a g l o

m i e n j a . Kiša pada obilno, ter traje i ljeti kadkada po više nedjelja.

Temperatura mienja se naglo toli u ljetu koli u zimi, ter po dolinah

ima kadkada mraza i sred kolovoza, makar je dan prije veoma vruće

bilo.

Dne 25. prosinca 1870. bijaše u Sarajevu n. pr. veoma zima

(u jutro —14'5°R, u podne —8"5

0

R, na večer —9°R), a snieg

bijaše zapao do 1*5

n

1

visoko; noćju medjutim ugrije topli Scirocco

uz kišu zrak tako, da je sutradan 26. prosinca bilo toplije za 18 stup

njeva (u jutro - j - 7-3°R, o podne -\- 10'1

U

R, pod večer + 9°R).

Ve ć A. Bo ue poku šao j e , da po top lo t i v re l a opred ie l i s r edn ju god i šn ju

top lo tu za ne ke k ra j ev e ovoga p re d ie l a . On označ i t op lo tu po jed in ih po jasa

o v a k o :

Za n i z ine oko Save

6-4°R.

Za d u l i b u med j u S a r a j ev o m i T r av n i k o m 4 - 8 — 5'2°R.

Za v i soke gorsk e do l ine 4 — 4 '4 °R .

Za v i s o k e p l an i n e med j u B o s n o m i A r b a n a s k o m 2 * 4 ° R .

N u v eć 0 . S en d t n e r p o k aza , d a s u r ač u n i B o u eo v i n e t o č n i i p r eo b -

ćen i t i , pače neva l j an i ; j e r da se po s t a lno j t op lo t i v re l a može dodu še opr e-

d i e l i t i s r edn ja top lo t a t l a , nu n ik ak o top lo t a z r ak a . Po n j egov ih r aču n ih

j es t s r edn ja god i šn j a t op lo t a :

a)

za n izine oko Save

b)

za d u l i b u med j u S a r a j ev o m i T r av n i k o m

c)

za v isoke dol ine u gorah

d)

za v is o k e p l an i n e med j u B o s n o m i A r b an a s k o m

K r a j o v ak o n ed o s t a t n i h r a č u n a v r i eđ n o j e , d a o v d j e p o b il je ž i mo me t eo -

r o l o ž k a o p a ž a n ja d r a . M o l le n d o rf a , k o j j e 1 8 7 0 — 1 8 7 2 . t e ča j e m 2 0 m j es ec i

b il je ž io m e t eo r ol ož k e p o ja v e u S a r a j e v u .

6 - 5 4 — 6 - 9 0 ° R .

4 . 9 4 _ 5 - 1 3 ° R .

3 - 9 2 — 4 - 1 9 ° R .

1 -8 1 p- 0 6 1 ° R .

Mjesec i godina

1870. studeni

„ pro sina c. . . .

1871. sieeanj

i „ veljača

T e m p e r

a

t u r a°R

S

e

d

a

t

o

o

a

8 4 1

052

0 —

0-71

M

a

m

17

11

11

1 3 3

M

i

n

m

0 5

- 145

— 9-8

101

B r o j d a n a s o b o r i n o m

O

16

16

13

5

K

i

š

o

m

16

9

6

1

S

e

m

8

10

5

G

r

a

d

m

G

r

m

l

a

v

n

m

o

u

o

m

1

1



5 7

Mjesec

i godina

1871.

ožujak

„ travanj

„ lipanj

» srpanj

„ kolovoz.....

„ rujan

„ listopad . . . .

„ prosinac.. . .

1872.

sieeanj . . . . .

„ veljača

„ travanj

„ lipanj

Temperatura°R

S

e

d

a

t

o

o

a

402

8-70

969

14-09

16-68

1504

1365

7-29

4-97

-

4-72

026

352

6-02

9-74

1076

15-84

M

a

m

141

195

19-6

231

25-6

21

205

17-8

145

99

8'5

101

14

176

21-2

22-1

M

in

m

— 5-5

—

0'5

45

8-7

11

83

7-5

2

—

15

-14-7

— 5

9

—

19

09

39

7-8

8-9

Broj dana s oborinom

OJ

o

13

12

17

15

12

14

4

15

19

8

6

6

11

12

11

13

K

i

šo

m

8

12

17

15

12

14

4

15

15

4

6

10

12

11

13

S

e

m

7

3

5

8

4

1

G

ra

m

1

G

rm

l

a

v

n

m

o

u

o

m

2

1

2

1

5

2

1

2

1

2

3

5

0

7

1 5

8

-

0

4 1 ° E .

4 7 ° E .

2 7 ° E .

6 4 ° E .

3 1 ° E .

8 4 ° E .

P o o v i h o p a ž a n j i h l a h k o

nam je

opred ie l i t i s redn ju top lo tu god i šn j ih

d o b a , i to za:

z i m u 70/71

p r o l j e ć e

71

l je to

71

j e s e n 71

z i m u

71/72

p r o l j e ć e

72

S r e d n j a g o d i š n j a t o p l o t a g o d i n e 1 8 7 0 / 7 1 b r o j i l a

je

d a k l e 7 - 9 5 ° E .

ili

9 - 9 " C . ( is to t o l i k o , k o l i k a je g o d i š n j a t e m p e r a t u r a V i n k o v a c a ili Z a v a l j a ) .

U j e d n o j g o d i n i , t. j . od p r o s i n c a 18 70 do s t u d e n o g a 1871 p a d a l o

j e

u

S a r a j e v u k i š e , s n i e g a

i

g r a d a

155

d a n a . U z m e m o

li na um, da je

S e n d t n e r

za

1 0 8 - d n e v n o g a b o r a v k a

u

Bosn i nabro j io

50

k i š n i h d a n a ,

to se

o b a ova p o d a t k a d o b r o s u d a r a j u .

2. U

jugo-zapadnom predielu srodno

je

podnebje dalmatinskomu

podnebju.

Tuj je

zima kratka

i

veoma blaga, sniega ima malo

i

brzo

okopni, isto tako

ima po

visokih ravnicah

i

dolinah malo

kad

mraza.

Nu zato duvaju zimi jaki vjetrovi, od kojih se osobito iztiče b u r a

(sjevero-iztočnjak ili iztočnjak), zatim Scirocco (vjetar s mora),



58 —

koj donosi sobom kišu. Bura duva gdjegdje strašno, osobito po Ku-

presu, Duvnu i Lievnu, gdje se često ciela stada ovaca zametu, a i

mnogi putnik glavom plati. Ljeti je vrućina u tom predielu upravo

nesnosna, što je tuj tlo vapneno i kršno, koje se jako ugrije, ter što

mnogo manje pada kiše, nego li u sjevernom predielu. K tomu imade

u ovom predielu u obće malo vođe, pa zato je zapadna Hercegovina

prilično pusta i neplodna. Velika vrućina zavlada već u svibnju, te

dostigne kasnije i 33°R. Usjevi se siju već u polovini ožujka, a žetva

se obavlja koncem lipnja ili početkom srpnja.

VII. Bilje Bosne i Hercegovine.

Flora Bosne i Hercegovine dosta je slabo poznata. Sve, što u

tom obziru znademo, zahvaljujemo iztraživanju Sencltnera, Knappa,

P a n t o čeka , B la u a, M o l l e n d o r f a i drugih, koji su ovimi zem-

ljami u različitih pravcih putovali. Nu ipak ima dosele velikih pre-

diela , koji su sasvim botanički nep ozna ti, a takodjer i proputovane

krajeve nemožemo smatrati dostatno protraženimi, jer jedan ili više

izleta nije dostatno, da se koji prediel dovoljno iztraži.

Nu ipak nam pružaju podatci ovih botanika dovoljan materijal,

ter si možemo barem po prilici stvoriti sliku flore bosanske i herce

govačke.

Već a priori možemo poslutiti, da će flora ovih zemalja biti

veoma bogata; ima tuj najrazličitijih oblika zemaljske površine: rav

nica, dolina, srednjih gora i briegova, pa i planina; ima takodjer

veoma različnih geologijskih formacija, dakle svi su uvjeti tu j , da

bude flora čim bogatija.

Osim toga leži Bosna i Hercegovina na medji dvajuh velikih

odjela evropske flore, a to je uviek uzrok većemu bogatstvu flore.

Kao što je poznato, razlikujemo u Evropi četiri glavne pokra

jine (Gebiet) florine, a to jesu:

1. Arktička ili alpinska flora, koja samo na sjeveru Evrope pokriva

neprekinuto zemlju. Dalje prema jugu dolazi samo u slici otoka na onih.

mjestih, koja se dižu preko stanov ite visine , u srednjoj E vrop i preko 1 2 6 0

do 1900 *"/.

2.

Flora šumskoga prediela iztočnoga kontinenta (kako ju Grisebach

zove) zauzima cielu sjevernu i srednju Evropu.

3 . Flora prediela sredozemnoga mora, koja zaprema tri južna polu

otoka : pyrenejski, apeninski i bal kan ski.

4 . Flo ra stepna , koja zauzimlje ogromni prosto r juž ne Rusije, te osim

toga kao malen otok dolazi u nizini ugarskoj medju Dunavom i Tisom.



— 59 —

Razdioba ovilTpokrajina ovisi glavno o podnebju; nu pošto i ovo

prelazi polagano iz jednoga typusa u drugi i pošto sve biline jedne flore

nepodnose jednako isto podnebje, to nemožemo očekivati, da bi se

medju pojedinimi florinimi pokrajinami mogle točno opredieliti granice.

Medju njimi ima uvjek širi ili uži pojas, kojega podnebje zadovoljava

zahtjevom mnogih bilina jedne kao što i druge flore. Na takvom

pojasu nalazimo dakle veoma zanimivu floru, koja sastoji od smjese

bilinstva susjednih pokrajina; čim dalje idemo prema sredini jedne

od ovih pokra jina , tim manje nalazimo bilina iz druge flore , dok

konačno nestaje svih, te je flora samo typicki razvijena.

Zemlje, koje barem čestimice spadaju u takav pojas, gdje pre

lazi jedna florina pokrajina u drugu, uvjek su najbogatije, te su

sa botaničkoga gledišta najzanimivije.

Bosna pako i Hercegovina leže upravo na medji izmedju flore

srednjo-evropejske i flore prediela sredo-zemnoga mora ili da ju kraće

zovemo, mediterranskom.

Akoprem je miešanje bilina mjestimice znatno, ipak možemo

reći, da u glavnom pripada Bosna srednjo-evropejskoj, Hercegovina

pako mediterranskoj flori.

Na viših planinah dolaze napokon jošte otoci arktičke ili alpinske

flore, stepna flora pako manjka sasvim.

Pošto se bosanska flora znatno razlikuje od hercegovačke, biti

će dobro, ako progovorimo o svakoj napose.

I. Bosna je većinom pokrita šumom, više nego ikoja druga

zemlja E vrop e, osim nekojih prediela Rusije. Od ukupne površine

zauzimlju šume preko polovine (52*6%). Šum e, a s njimi i cielu

floru možemo najbolje po drveću, od kojega sastoje, razdieliti na

ove pojase:

1.

Suma sastoji ponajglavnije od hrasta (Quercus sessiliflora), i

lješnjaka (Corylus Avellana).

Taj pojas zauzimlje najniže i najtoplije prediele Bosne: Posa

vinu, dolinu Vrbasa, Une, Bosne i Drine, te siže do visine od 1200

stopa (380

*"/).

Starih hrastovih šuma nema skoro nikakvih, te sta ri

hrastovi veoma su riedki; sve je posječeno i poharano, te hrast dolazi

samo kao grm, tjerajuć iz korjena. Velika stabla dolaze samo amo

tamo u skupinah, tako jih ima po Maureru kod Repinog brda izmedju

Brke i Siboštice u Posavini i još na drugih mjestih.

Osim hrasta tvori veoma razširene šume lješnjak, Corylus Avel

lana, koji dobiva stablastu sliku.



— 60 —

Flora je veoma bogata, mi u svem flori hrvatskoj dosta slična.

U šumah i na manje obraslih brežuljcih nalazimo n. pr. Silene

italica , Dictamnus Fraxine lla, Veronica latifolia, Lycopus exaltatus,

Chrysanthemum macrophyllum, Telekia speciosa, Genista scariosa,

Ophrys apifera, Himantoglossum hircinum, Xeranthemum annuum,

Iris variegata.')

Na livadah rastu skoro iste orchidaee kao kod nas, naime Orchis

Morio, mascula, Simia, incarnata i druge.

Veoma guste su živice (plotovi), koje sastoje od drienka — Cornus

mas, ruže — Rosa, kupina — Rubus, bazga — Sambucus nigra, te

su prepletene lozom, debeljačom — Bryonia alba, pavitinom — Cle

matis Vitalba, a i drugimi povijušami.

Neobradjena mjesta pokrivaju borovice — Juniperus communis,

trn — Prunus spinosa, kupine — Rubus. Ovdje rastu Alyssum caly-

cinum, Orlaya grandiflora, Scrophularia canina, Calamintha rotundi-

folia i dr.

Na močvarastih livadah nadje se Epipactis palustris, Gnaphalium

uliginosum, Cyperus flavescens, Eriophorum latifolium, Bidens tripar

tita, Nasturtium lippicense, u vodah različite vrsti od Potamogeton,

Nuphar luteum, Hippuris i t, d.

Na pećinah ras tu Asplenium viride, Hypericum montanum, Sedum

Fabaria, Carpesium annuum, Saxifraga rotundifolia, Valeriana sambu-

cina i liepa i riedka Symphyandra Wanneri.

Osim hrasta i lješnjaka ras te u šumah još gdjekoje drugo

drveće, ali uvjek više osamljeno i razštrkano; to su osobite lipe —

Tilia argentea i ulmifolia, Acer Pseudoplatanus, različite vrsti Populus,

Sambucus, Viburnum, Fraxinus i dr.

Osobiti je pojav, da na nekojih veoma prikladnih mjestih dolaze

biline, koje spadaju u područje flore mediterranske, te koje možemo

kao prednje straže ove flore smatrati.

Tako raste n. pr. na Grdolju kod Sarajeva Calamintha thymi-

folia, Ononis Columnae, Ruta patavina; kod Blažuja Scilla pratensis

i Ranunculus millefoliatus.

2. Drugi pojas jest pojas bukve, koji ide od 1200—3000' (380

do 950 '*/). Do visine od 2300' (725 1) jes t bukva, Fagus silvatica,

1) N a v ode ć i im e n a b i l i na ne će m o pod a t i po dpu n ka t a lo g ; ne go s m o i z

p r i s t u pn ih na m po da t a ka i z a b r a l i s a m o ono b i l j e , ko j e na m s e č in i

o s ob it o ka r a k t e r i s t i čk im , t e ko j e poka z u j e , ko l i ko s e op i s a na F lo r a s la ž e

s h r va t s kom i da lm a t in s kom , a u ko l i ko ne .



— 61 —

sama prevladala, nad 2300' (725

n

1 ) počima rasti i jela, s kojom se,

nu ne uvijek uspješno, bori bukva za obstanak. Osobito na viših

mjestih može se dobro vidjeti, kako jela vremenom iztiskuje bukvu.

U taj pojas spada većina bosanskih šuma i te šume još su prave pra

šume. Ovdje nalazimo takodjer primiešanih lipa, javora, jasena i t. d.

Šumska flora slična je šumskoj flori južnih krajeva srednje

Evrope; ovdje rastu na primjer Dentaria bulbifera, trifoliata, Stellaria

nemorum, Luzula silvatica, Asperula odorata, Mercurialis perennis,

Actea sp ica ta, Allium ursinum, Spiraea Aruncus, Vicia oroboides,

Astrantia major. Napokon rastu ovdje mnoge biline, koje su osobito

karakterističke za šume na podnožju Alpa ili u obće visokih planina;

te se rad i toga naznačuju imenom : flora subalpinska. Ovaj subal-

pinski karakter ima takodjer šumska flora oko Zagreba, te mi nala

zimo u Bosni isto tako Epimedium alpinum, Gentiana asclepiadea,

Cyclamen alpinum, Salvia glutinosa i drugo bilje, kao što u Tuškancu

i na Medvedgradu u gori zagrebačkoj.

3) Nad bukvom počima pojas češernjača (Coniferae) od 3000

do 5000' (950—1580 '"/). Ima dva glavna drveta: jelu — Pinus Abies,

koja već kod 2300' (725

,m

f) skupa sa bukvom raste, te siže do visine

od 3500' (1100 ™/); ovdje napokon počima bor — Pinus silvestris,

koji ide do visine od 4500' (1422

'%

takodjer i do 5000' (1580

n

1).

Osim ovoga glavnoga drveća dolazi u ovom pojasu još i drugo,

n. pr. borovica, Juniperus communis, i tisovina — Taxus baccata.

U taj pojas ide još i javor i kadkada breza, koju u Bosni samo

mjestimice nalazimo; tako n. pr. na Suhoj planini, zatim oko Trav

nika, Lipnika, na planini Stubčanici, kod Busovače i t, d.

4.

Nad pojasom češernjača počima u visini od 4000—5000'

(1264—1580

,m

j)

pojas alpinski (planinski).

Prelaz s jednoga na drugi pojas čini veoma često gusta šuma

od kosodrvine, bora, kojeg glavno stablo po zemlji puzi, te samo po-

krajne grane okomito tjera, tako da nastaju grmovi, 4—8' (1*4—2

-

8 '"/)

visoki. Ova kosodrvina (Pinus Mughus) dosta je razširena, te stvara

pojas od 300—500' (95—158 '"/) visine; nad ovim pojasom nalazimo

ili alpinske pašnjake ili gole pećine, a mjestimice i sniega. Alpinska

flora, koja pokriva pašnjake i koja raste na pećinah, ima u svem

značaj one flore, koju nalazimo na južnih vapnenili Alpah ili na

Velebitu, te se još bitno razlikuje ocl one alpinske flore, što no po

kriva vrhunce grčkih briegova n. pr. Olimpa ili Pinda. Prelazak s ove

sjeverne alpinske flore u južnu zbiva se po našem sudu tek iztočno



62 —

i južno Crnoj Gori u arbanaskih planinah, koje su botanički još

sasvim nepoznate.

D a t o p o đ k r i ep i m o i p r o t u m ač i mo , n ek a s l u že o v i p r i m j e r i . N a V o l u -

j a k u n . p r . r a s t e : A l s i n e f a l ca t a , S i l en e aca u l i s , S ax i f r ag a a i zo i d es, E r i g e r o n

g l a b r a t u s , S a l i x r e t u s s , G n a p h a l i u m a u p i n u m .

N a T r e s k a v i c i : L i n u m c a p i t a t u m , T h l a s p i a l p e s t r e , P e d i c u l a r i s le u c o d o n ,

S i le n e S e n d t n e r i , H o m o g y n e a l p i n a , G n a p h a l i u m n o r v e g i c u m , A l y s s u m W u l -

f en i an u m, B e l l i d i a s t r u m M i eh e l i i , A l e l i emi l l a a l p i n a , G en t i an a v e r n a , l u t ea ,

S o l d an e ll a a l p i n a , V i o l a b if lo r a, c a l c a r a t a , P r i m u l a aca u l i s , C r o cu s b an a t i cu s ,

D r y as o c t o p e t a l a , C e r a s t i u m M o es i acu m , A l s i n e A r d u i n i , A n e mo n e n a r c i s s i -

f l o r a , P l an t ag o mo n t an a , A j u g a p y r ami d a l i s , T r o l l i u s eu r o p aeu s .

Ova j e flo ra dos t a bog ata , a l i po kaz u je ip ak m alo pose bno s t i .

II.

Flora Herceg

ov

in e

spada, kao što već rekosmo, više u

područje mediterranske flore, te ima u obće najveću sličnost sa dal

matinskom florom, ili je, bolje rekavši, jedna te ista.

Hercegovačku floru, kao što i floru dalmatinskoga kopna možemo

podieliti na dva glavna pojasa.

1.

Prvi pojas jest pojas podpuno i sasvim razvijene mediterranske

flore; te se osobito iztiče maslinom. Taj pojas dolazi na dalmatinskom

kopnu kao manje ili više široka pruga do visine od 1000—1500' (316

do 474

'"I).

U Hercegovini nalazimo mediterransku floru razvijenu samo

u dolini Neretve do Mostara, gdje rastu još sve one biline, koje su

za tu floru karakteristične. Tako nalazimo u okolici Mostara n. pr.

Clematis Flamula, Asparagus acutifolius, Inula candidissima, Carlina

corymbosa, Ruta divaricata, Vitex Agnus castus, Plumbago europaea,

Ruscus aculeatus, Punica Granatum, uza to se sadi loza, maslina i

smokva. U mediterranskoj flori ima jedna veoma karakteristička for

macija bilja, koja se zove „maquis ili tomillares"; to su predieli

pokriti različitim, većinom zimzelenim grmljem (Arbutus, Erica, Myr-

tus,

Cistus, Juniperus, Pistacia i t. d.

Ovakovih zemljišta ima u Dalmaciji ponajglavnije na južnih

otocih, na Hvaru, Korčuli, Visu, Mljetu i t. d., dočim na kopnu jih

nema; samo Dubrovniku na sjeveru prema Stonu jesu nekoja mjesta

ovim grmljem pokrita. Da li se je ova formacija razprostrla takodjer

i do susjedne Hercegovine, nije nam poznato, ali je vjerojatno; nu

veoma razširena neće biti.

2.

Nad ovim pojasom mediterranske flore dolazi drugi, gdje se

mieša mediterranska flora sa srednjoevropskom.

Krševito tlo Hercegovine prouzrokuje, te je vegetacija veoma

nejednako razdieljena; mjestimice je veoma spora, a mjestimice, u

dolinah, dosta bujna.



— 63 —

Šuma ima takodjer ovdje i to više nego li u susjednoj Dalmaciji,

manje pako nego li u Bosni.

Od ukupne površine Hercegovine pokrita je šumom samo jedna

petina (20°/

0

).

Sume imaju već više južni karakter, te sastoje većinom od

hrastova, Quercus sessiliflora, Cerris i pubescens, od kestena, Castanea

vesca, onda bukava, Fagus silvatica, Carpinus Betulus, Ostrya carpi-

nifolia, Acer monspessulanum; osim toga nalazi se amo tamo po

šumah Corylus Colurna, Prunus Padus, Celtis australis i t. d.

Flora na ravnicah i na pećinah ima više karakter srednjo-evro-

pejske flore; tuj ima bilja, koje smo naveli u bosanskoj flori i koje

raste na sličnih mjestih takodjer u Hrvatskoj, medju ovim pako ima

i bilja iz mediterranske flore, koje može manje toplo podnebje pod

nositi. Ovamo pribrajamo n. pr. Hyssopus officinalis, Onosma stellu-

latum, Globularia cordifolia, Scabiosa graminifolia, Jur inea mollis,

Convolvulus cantabrica, Eryngium amethystinum, Asphodelus albus,

Cyclamen repandum, Chrysanthemum cinerariaefolium, Euphorbia

spinosa, Salvia officinalis i t. d.

Da li ima u Bosni i Hercegovini monotypickih bilina, to jest

takovih, koje rastu samo ovdje, a nigdje drugdje, nemože se po

današnjem stanju znanosti odlučiti. Do sada je doduše opisan veći

broj vrsti, koje su izključivo iz Bosne ili Hercegovine poznate, te

koje nisu našli u susjednih zemljan; nu, negledeć na to, da li su sve

opisane v rsti takodjer dobro opisane i prozvane, moguće je još uviek

i to, da rastu takodjer u Srbiji, Crnoj Gori i t. d, isto tako, kao što

je nadjeno više bilina u Bosni i Hercegovini, za koje su prije mislili,

da su to posebne vrsti iz Srbije ili Crne gore. Od redjih bilina

Bosne i Hercegovine navesti ćemo samo nekoliko primjera.

R a z m j e r n o r a z š i r e n a j e s t u o s t a lo m r i e d k a C a m p a n u l a c e a S y m p h y a n d r a

W a n n e r i n a p e ći n a h. u z V r b a s i B o s n u ; C a m p a n u l a t r i c li o c a ly x n a T r e s k a -

v i c i ; H e l i o s p e r m a T o m a s s in i kod F o jn i c e ( p r i j e s a m o poz na t a i z C r n e G o r e ) ,

S t a c h y s a n i s o c h y l a k o d G o r a c k e , D i a n t h u s K n a p p i i k o d G a č k o g a , P a n č i c i a

s e r b i c a n a v i š e m j e s t a , C r e p i s B l a v i i k o d M o s t a r a , E r y n g i u m p a l m a t u m n a

v r h u n c u I g m a n a , V e r o n i c a s a t u r e o i d e s n a p l a n i n i H r a n i c a v o j , T u l i p a G r i e s e -

ba c h i a n a ko d T r e b in j a , P in gu i c u l a l a e t a kod V uč ja u B ie lo j go r i i d r .

Dade se očekivati, da će se naći još liepi broj riedkih bilina,

osobito u kutu prema Novopazarskomu pašaluku, kad budu vremena

dopustila točnije i sistematični]'e iztraživanje zemlje.

K u l t u r n e b i l i n e z a u z i m a j u u B o s n i i H e r c e g o v i n i ra z m j e r n o m a l o

p r os to r a .



— 64 —

U B os n i im a ob r a d j e ne z em l j e od uk up ne p ov r š in e 2 7 % , a s j e nokoš a

1 6 % , u k u p no d a k le 4 3 % .

U H e r c e gov in i j e s u odnoš a j i j o š l o š i j i . T u j im a od ukupne pov r š ine

o b r ad j en e z em l je s a m o 1 8 % , a l i v a d a 1 9 % , u k u p n o s am o 3 7 % .

S to s e t i če ku l t u r n ih b i l i na , t o s t o j i u p r vom r e du kuku r uz , Z e a Ma ys ,

koj po pr i l i c i s ač in java polov icu sve ga ž i ta . O s im to ga s i je se u Bo sni jo š te

pš e n i c a , j e ča m , z ob , p r o s o ; r e d j e r a ž i p i r , T r i t i c um S pe l t a .

Raž i pšen ica s i j e se osobi to u Posavin i .

K ru m pi r i soč ivo (H i i l se nf ruc hte ) do laze r ied ko i to samo izn im ice .

R i ž a s e s a d i s a m o u H e r c e g o v i n i o k o L j u b u š k e , a k o p r e m b i i n a d r u g i h

m je st ih u s p i e v a la ; g . 1 8 6 7 . d ob il i su j e 4 0 . 0 0 0 , a g . 1 8 6 8 . 1 5 0 . 0 0 0 % .

Veo ma bo ga ta je Bo sna oso bi to vo ćem . N a jv ažn i ja vr s t voda su š l jive ;

ov ih r od i t o l i ko , da s e s va ke god ine ve l i ka m nož ina , s i gu r no u v r i e dnos t i

od 8 0 0 . 0 0 0 f o r. i z vo z i ; o s im tog a p r e os t a n e i h j o š t o l i ko , da s e s t a nov n i c i

n j imi hr an e po v i še nedje l ja i da pe ku od n j ih š l j ivovicu ( r ak i ju ) .

O sim š l ji v a s a d e se j o š t e j a b u k e , k r u š k e , d u d o v i ; u H e r c e g o v i n i

smokve i t . d .

D uh a n s e u B os n i r a z m je r no m a lo s a d i , nu t im v i š e u H e r c e g ov i n i ,

gd j e s ko ro s vuda dob r o r o d i ; o s ob it o j e g l a s ov i t du ha n T r e b in j s k i .

U vr to v ih pa ko na laz imo : ze l ja , luk a , d in ja i d r . skoro sv ud a u Bosni

i H e r c e gov in i .

VIII. Životinje u Bosni i Hercegovini.

Obzirom na životinje upravo je najmanje poznata Bosna sa

Hercegovinom. Može se doduše slutiti, da je fauna ovih zemalja

srodna fauni susjedne Hrvatske i Dalmacije; nu biti će za cielo i

dosta razlike. Pisac Fr. Maurer, proputovavši Bosnom, karakteriše

životinjstvo bosansko po prilici ovako: „Ljuto li se prevarili, kada

očekivah, da ću u bosanskih šumah i na planinskih pašnjacih naći

obilje raznih životinja Šume su u obće više mrtve nego li žive;

ptica pjevačica čuješ riedko kada. Osobito ti udara u oči znatna

množina svraka, zatim silesija malih i velikih divljih goluba, koji

imaju popriečne pruge na krilima. Glasove tih ptica čuješ često, a

malo ne vazda slušaš još i dosadno kuktanje kukavice. Lastavice

naprotiv nespazih za cielo vrieme svoga boravka u Bosni. Komaraca

bijaše samo u Brčkom; obična kućna muha dosta je riedka, dočim

su mi kosmate konjske muhe ljuto dosadile. Kažu, da u Bosni nema

hrušta (Melolontha vulgaris); nu zato ima tim više ugarnjaka ili

lipanjskih korjenarka (Rhizotrogns solstitialis), koji su mi u okolišu

Priedorskom upravo dozlogrdili, leteć mi neprestance prema glavi.

U šumah, rekoše mi, da sve vrve vukovi, tako da se godimice do



600 vučjih koža izvozi; im ja nevidjeh nijednoga, kao što nespazih

ni drugih šumskih životinja, kojih za cielo ima u obilju. Životinje su

preplahe, pa se danju skrivaju po najsamotnijem šikarju. Jastrebova

vidjeli jednom do 40 komada na okupu. Domaće životinje veoma su

kukavne radi slabe paše i još slabije njege po zimi. Goveda su okr-

žljavila i patuljkasta, ovce su prilično velike, ali mršave, ter imaju

zlu vunu; konji su slični ponijem, jedine koze kano da bolje uspie-

vaju. U Bosni uvidjeli, da je nekultura štetna bilju i životinjam, i da

životinje mogu samo onda uspievati, rasti, ter se oplemeniti, ako jih

ljudi njeguju i pomažu."

Ova slika bosanskoga životinjstva prilično je nepodpuna, mjesti

mice možda i neistinita; zato je dobro, ako ju popunimo podatci iz

Mollendorfa i drugih pisaca.

G l e d e s i s a v a c a u o b ć e t e ž k o j e n e š t a p o d p u n a k a z a t i , z a t o će m o

s a m o gd j e ko ju op a z k u s po m e nu t i . P on a jp r i j e i z t i če m o , da s e u B os n i na l a z e

p o š um a h d i v l j e m a č k e ( F el is C a tu s ) i r i s o v i ( Fe li s ly n x) . V u k o v a

(Can is lup us ) ima sv igd je u ob i l ju , š to sv jedoči zna tn i b ro j vučj ih koža ,

ko j e s va ke god in e i z voz e . M e d j e d ( U r s us a r c to s ) ž i v i t a kod j e r po j e d inc e

po p l a n ina r i b os a n s k ih , a na l a z e ga če sto u p l a n in a h : Z e c u , B j e l a š n i c i i

T r e s ka v i c i . J o š če š će ga im a de u p l a n ina h na m e d j i c r nogo r s ko j i u j ugo -

i z točn ih p r e d i e l i h . O d m i š e v a poz n a t e s u o s im dom a će ga j o š dv i e v r s t i :

c r n i š t a k o r (M u s r a t t u s ) , i v e o m a š ko dl ji vi c r v e n i š t a k o r (M u s d ec u-

m a n us ) , ko j s e j e t e k u nov i j e v r i e m e t r gov in om i p r om e tom u E A

r

ropu

dos e l io , t e r s e s i l no r a z p r o s t r a n io . U B os n i im a c r n ih š t a k o r a , a ko n e v i š e ,

a to za c ie lo i s to to l iko , ko l iko c rv eni h š tako ra , to pa ko sv jedoči j a s no , da

B os na r a z m je r no m a lo obć i i t r gu j e s a ku l t u r n im i z e m l j a m i , j e r i na če b i

s e t u j c r ve n i š t a k o r udo m a ć io i i z t is nuo c r nog a š t a ko r a i s to t a k o , ka k o i

po o s t alo j E v r o p i . Z a n im iv o j e na da l j e , da u go r a h oko go r n je N e r e tve ž ivu

m n o g e đ i v o k o z e ( C a p e l l a r u p i c a p r a ) , i t o o s ob i to u p l a n i n a h L e l i ji , V u č ji h

brd ih i na v i soko j r av ni c i Zag or ju . I z ov ih kra jev a do laze đ ivo koze čes to

pu t a i u D a lm a c i j u .

G l e d e p t i c a u d a r a v e o m a u o č i , d a n e m a u B o s n i i H e r c e g o v i n i

m a n j ih p t i c a , a na po s e p t i c a p j e v i c a ; dočim s e p t i c e g r a b i l i c e s v ij u r odova

na laz e sv igdje u v e l ik om obi l ju . Osobi to se još i z t iće rod ga vr an a (Corv idae ) ,

ko jega im a mn og o vr s t i i sva s i l a . Oko Sara jev a n a laz i se ob ično g l a

v a t i j a s t r e b ( G y p s f u l v u s ) ; o n si p r a v i g n ie z do n a s t r m i h , t e ž ko p ri

s t u p n i h h r i d i n a h , k o j e s e 2 0 0 — - 3 0 0

m

j v i soko uzdižu iznad brd ina h okolo

gra da , do l iće ja t om ice u gr ad i tu j za jedno sa ps i žde re s t r v i ne , ko je po

u l ic a h l ež e. R i e d j e v e ć n a l a zi s e g o l o g l a v i j a s t r e b ( V u lt u r m o n a c h u s ).

K o d M o s ta ra v i di o j e M o l le n do rf p a č e i v r st , n a z v an u N e o p h r o n p e r e n o -

p t e r u s . — G a v r a n a i m a oso bi to m n og o , n a po se g a l o v r a n a ili k r u r a -

p a č a ( C or vus c o r a x ) , ko j pob i r e o s t a nk e I j e š i na ra i pa s a , t e r s e z a to de s i

uz ve l i ke g r a d ov e . O s im tog a na l a z e se j o š s ve t r i v r s t i k r e j a , na im e o b i č n a

v r a n a (C orv us f ru g i le gu s) , g a l i ć (C o rv us c oro ne ) i p e p e l j u g a s t a v r a n a

V . K l a i ć , B o sn a. 5



06

( Co rv us c o r n i x ); n a p o k o n im a u g o r a h i a l p i n s k i h č a v k a ( P y r rl io c o r a x

a lp in us) , ko je se po z imi sab i ru u ve l ik ih j a t i l i po g ra dov ih . U obće se mo že

r eći , d a j e b o s an s k a o r n i s j e d n ak a o r n i d i iz t o č n o - a l p in s k i h zem a l j a , p r em d a

bro j i v i še j u žn ih v r s t i . P o m očva rab ž ivu p t i ce m očv ar i ce , ko j ih ima i u

s u sj e dn o j S l av o n ij i i D a l m a c i j i , t a k o se n . p r . i z ti če v e l i k a b i e l a č a p l j a

( E g r e t t a a lb a) i m a l a b i e l a č a p l j a ( E g r e t t a g a r z e t t a ) ; z a ti m n o ć n i

b u k a č ( N y c t i c o r a x g r i s e u s ) .

1

)

P l a z a

v

a c a

ili

g m a z

o v

a

b r o j i n a j v i š e k r š ev i t a H e r ceg o v i n a , k o j a j e

i u t om obzi ru s rodn a su s j edno j D alm ac i j i . Do se le j e p ozna to u Bosn i i

H e r c eg o v i n i 1 7 v r s t i p l aza v ac a , a o d t i h ž i v i G v r s t i s amo u H e r ceg o v i n i .

Zan im ivo j e , da se M uha m edo vci u Bosn i bo je gm azo va , a osob i to kor n jača ,

k o j e n eb i p o d n i p o š t o o k u s i l i. U s amo j H e r ce g o v i n i ž i v i o d zmi j a k r a v a r i c a

ili k r a v o s a c ( E l a p hi s q u a t e r r a d i a t u s ) , n a d j e n a k o d B l a g a j a b li zu M o s t a r a,

l ie p a j e i v e l i k a ; z a t i m c r v e n a k r p a ( C a l l o p e lt is l e o p a r đ i n a ) , n a d j e n a d o s el e

n a p l a n in i P o r i m ; n a p o k o n j o š d v i e z m i j e , p o i m e n u Z a m e n i s v i r i d i-

f l a v u s ( a tro vi r e ns ) i C o e l o p e l t i s l a c e r t i n a ; od g uš te ra L a c e r t a m u -

r a l i s v a r . M e r e m m i i ; a od k or nj ača g r č k a č a n č a r a ( T es tu đ o G r ae c a) ,

ko ju su dose l e naš l i u M os tar sk o j oko l i c i , o sob i to u v ino gra d ih . U B osn i i

H e r ce g o vi ni ž iv u o vi p l a z a v c i : o d z m ija C o r o n e l l a A u s t r i a c a , ( ve o m a

če s ta z m i j a , n a d j en a n a T r e s k a v i c i i n a Z e c u ) , T r o p i d o n o t u s n a t r i x

( u B o s n i v eo ma r azg r an j en a , u H e r ceg o v i n i s amo n j ez i n a o d l i k a v a r . m u -

r o r u m , k oja j e osob ito l ie pa ), T r o p i d o n o t u s t e s s e l a t u s (n ad je na oko

S a ra je v a i u d olin i B o sn e) , C a l l o p e l t i s A e s c u l a p i i (d os ta r ie d k a u B o sn i

t e v a z d a t a m n o - c r n k a s t e m a s t i) , p o s k o k ( V i p e r a a m m o d y t e s ) , r a z g r a n j e n p o

s v oj B o s n i , p a č e i p o p l a n i n ah ( T r e b e v i ć u ) u v i s i n i o d 1 3 0 0

w

/ , r i d j o v k a

i li š a r u n i c a ( P e l ia s b e r u s = V i p e r a b e r u s ) , r a z g r a n j e n a s a m o u s j ev e r no j

B o s n i , p o p r il ic i d o 4 4 ° s j e v e r n e š i r i n e ; o d g u š t e r a : z e l e n b a č a ( L a c e r t a

v i r i d i s ) , o s o b i t o j e l i ep e mas t i i d o b r a h n o v e l i k a , n ap o s e u H e r ceg o v i n i ,

s i v a g u š t e r i c a ( L a c e r t a a g il is ) , v e o m a če s t a u s je v e rn o j i s r ed n jo j B o s n i,

L a c e r t a ( P o d a r e i s) m u r a l i s , n a dj e na k od S a r aj e va , T r a v n i k a i n a d r u gi h

m jes t ih ; na po ko n s i i e p i ć (A ngu i s f r ag i l i s ) , dos t a čes t u p ra vo j B os n i ; od

k o r n j a ča : ž e l v a i li k o r i t n j a č a ( C is tu d o E u r o p a e a = E m y s E . ) , k o je i m a

mno go u j ez eru P l iv e kod Ja j ca , kod B us ov ače i po os ta lo j Bosn i .

D v o j e ž i v a o a ili v o d o z e m a c a naš l i su u Bosn i i H erc eg ov in i t ako d jer

v i še v r s t i , n u s a m o o b i čn i h . T u j ž i vi g a t a l i n k a ( H y l a v i r id i s ili a r b o r e a ) ,

z e l e n a ž a b a ili k r e k e t u š a ( R an a e s c u l en ta ) , h r ž e n i c a ( R an a t e m po -

r a r i a ) , g u b a v i c a (B ufo v ulg ar i s ), B u f o v a r i a b i l i s , i k u č i ć ili m u k a č

( B o mb i n a t o r i g n eu s ) , k o d k o j eg a p r ev l ad j u j e c r n o - mo d r a mas t , d o č i m j e

k o d n a š i h m u k a č a p o n a j g l av n i j a žu t a b o j a . U B o s n i i H e r ceg o v i n i i ma i š t u -

ro v a i to v e l i k i š t u r (T r i to n c r is t a t u s ) , T r i t o n t a e n i a t u s , T r i t o n

1) Po Sendtneru živu u Bosni osim gore naveđenib ptica još i ove, većinom obične vrsti : Aquila

n a e v i a , T i n n u n c u l u s c e n e h r i s ( v rs t ka r ak t er is ti čn a u j už n o j E v ro p i) , M i lv u s r e ga l is ,

Coracias garrula, Turdus f.orquatus, Petrocincla cyanea, Nucifraga earyocatactas, Caprimulgus

Europae ns , Columba palumbus , oenas , l ivia, Tu rtu r auritus , Tetrao (neopređieljene vrsti

t e tr ieba), F r a n c o l i n u s v u l g a r i s (v rs t ko ja inače ž iv i u južno] Tur sko j , na o toe ih S ici li ji ,

Malti, Cypru i u sjevernoj Africi), Orthygometra crex, Aetitis ]).ypoleucos, Ciconia alba, Arđea

cinerea i Anas boschas.



— 67 —

a l p e s t r i s , n ap ok on d a ž d e v n j a k i li m a g j a r o n ( S ala ma nđ ra m ac ulo sa ).

Ima l i u Bosni i Hercegovini još i m o č a r i l e (Proteus angu inus), nije još

poznato.

Glede r i b a kaz ati nam je , da su ribe crno-morskih rieka dosele sasvim

nep ozn ate, nu sudim o, da će u tih riekah biti iste ribe , što jili nalazimo u

Savi. Bi t će tu s o m o v a (Silurus g lanis) , š a r a n a (Cyprinus carpio) , s m u d ja

(Lucioperca Sa nd ra) , p a s t r v a (Tru t ta Fario) i t . d . Nešto su poznati je

ribe jadran skih riek a, i to ribe rieke Ne retve, nu i tu samo nedaleko ušća.

Ponešto su poznate i ribe u vodah Lievanjskoga polja. Da nabrojimo sada

p oz na te r ib e j a d ra n sk ih r ie k a i p o to k a : C o t t u s f e r r u g i n e u s , r az šir en

takodjer po Srbi ji i Dalmaci ji , o š t r u l j ili u k l j a o s t r u l j a (Aulopyge Hi i-

gelii), nadjena u potocih L ievan jskog a polja, prodaje se u Lievnu na trg u,

u k l j i v a (Alburnus Alborel la), iz Neretve, inače nadjena u južnoj Tirolskoj ,

u Gardskom jezeru , u Soči , kod Imotskoga i Vrgorca , S c a r d i n i u s e r y -

t h r o p h t h a l m u s ( jedna od lika te v rst i, koju su Hecke l i Kner nazva li S ca r

d i n i u s s c a r d a f a u N e re tv i i S c a r d i n i u s p l o t i z z a opet na L iev an jsko m

p olju ); L e u c i s c u s a u l a (Le uc is cu s rub ella ) iz N e re tv e, S q u a l i u s c a v e -

đanus ( jednu odl iku te vrs t i , koju su Heckel i Kner nazval i Squal ius

s v a l l i z z e našl i su u Neretvi), m a k l i (Squalius microlepis) iz Neretve i forma

S q u a l l i u s t e n e l l u s iz L ie vn a, n ap ok on jo š i ove v r s ti : u k l j a m e č i c a

(Phoxine llus a l ep iđo tus ) iz Nere tve i L ievna , C h o n d r o s t o m a K n e r i i iz

N eretve , C h o n d r o s t o m a P h o x i n u s iz L ievna, T r u t t a d e n t e x i j e g u l j a

(Anguilla vulgaris) iz Neretve.

Niže vrs ti ž ivotinjske i to m e k u š c i i s g l a v č a r i vrlo su s labo pre

traž eni, a i to trud om Sen dtner ovim , Mollenđorffovim i Panto czeko vim . V eć

Se nd tne r pobilježio je nešto sgla včara, a to je popunio Mollendorff priličnim

brojem sastavivši uza to još pregled bosanskih mek ušaca. Pantoczek ope t

izdao je pop is her ceg ov ačkih sg lav čara. M edju meku šci našao je M ollendorff više

novih vrsti i to : H e l i x M o l l e n d o r f f i K o b . , C l a u s i l i a ( D e l i m a ) B l a u i

M o l l e n ., P o m a t i a s M a r t e n s i a n u s M o l i. , B i t h y n i a M o s t a r e n s i s

M o l le n . , H y d r o b i a v a l v a t a e f o r m i s M o l l e n ., L i t h o g l y p h u s p y r a -

m i d a t u s M o l l . , U n i o B o s n e n s i s M o l l . O sim ov ih no vih n ašao j e M ol

lendorff mnoge vrs ti, ko je, p rem da su od prije po zna te, ipak su veoma za-

n imive n . p r . : H e l i x ( F r u t i c i co la ) E r j a v e c i Brus ina , dosele pozna ta

iz Hrva tske i S lavon ij e ; H e l i x ( F r u t i c i c o l a ) B ie l z i Pfeiffer, koja j e

d osad a n ad je na sam o u S e đrao g ra d sk o j; H e l i x ( C a m p y l a e a ) P o u z o i z i

Mich., najveća vrs t ovog sk up a, koja p rebiva u Dalmaciji i Crnojgori,

H e l i x ( X e r o c a m p y l a e a ) Z e l e b o r i P fr., p oz na ta d osa da je din o iz S r bij e;

nadalje C l a u s i l i a B o s n i e n s i s Ze l. , već p ri je nad jena u h rvat sko j k ra jin i ;

od pozna te dalmatinske v rs ti C l a u s i l i a b i n o t a t a Z iegle r, našao j e novu

o dlik u, m ožd a n ov u v r s t , k o ju j e n az va o v a r . H e r c e g o v i n a e ; A c m e

B a n a t i c a D up . , koja je , kako jo j ime kaž e , nadjena dosada samo u

Banatu i t . d.

Glede sglav čara opa ža Mollendorff, da su u Bosni velikom većinom

one iste vrsti , koje prebivaju po srednjoj Evropi. Predaleko bi zašli, kad

bi naveli sve vrsti kornjaša, što su dosele opažene; spomenuti ćemo neke

znamenit ije, n . pr . : P r o c e r u s g i g a s , poznat inače iz S lavonije, Hrv atske ,

*



Kran jske i T i ro lske, P r o c e r u s s c a b r o s u s Oliv ., pozna t samo iz Turske ,

C a n a b n s C r o a t i c u s Dejean , koji b je nadjen samo na Velebi tu i u Hrvatskoj ,

C r y p t o t r i c h u s D a l m a t i n u s D ej., poznat iz D alm acije, A n t i s p h o d r u s

e l e g a n s D e j. , dosele p ozn at sam o iz K r an js ke , P r i s t o n y c h u s p u n c t a t u s

Dej.

i L u c i o l a M e h a d i c n s i s , koje su v rst i nad jene pona jp ri je u Ugarsko j ,

E n o p l o p u s c a r a b o i d e s P e t a g n a , k oji b je n ad je n sam o u ju žn oj I ta li ji .

Od roda Otiorrliynclms navesti ćemo bosansku vrst O. obsitus Gyll. , poznata

inače iz Kranjske , za t im l ie rcegovačke vrs t i , 0 . consentaneus Boh. , za koju

smo prije znali , da živi u I tali ji , zatim O . R a g u s e n s i s Germ., već prije

poznat, ali samo iz Dalm acije. Španjolski kornjaš nazvan C y r t on u s m on -

t a n u s Fairm ., nadjen je takođjer u Bosn i; napokon spomenuti nam je još

v rs t nazvanu T i m a r eh a a e re a H. Schaff., poznatu dosele samo iz Dalma

cije.

Netreba nam istom kazati, da ima i zanimivih odlika, n. pr. od obične

evropske v rs ti nazvane G e o t r y p e s v e r n a l i s , nad jene su odlike nazvane

a u t u m n a l i s E r . i a l p i n u s Hagenb . , a pozna te su dosele samo iz Alpa ;

isto ta ko od u ga rs ke v rs ti H o m a l o p l i a e r y t h r o p t e r a F r i v . , n ad je na j e

odl ika (nazvana) c a r b o n a r i a B l a u c h , inače pozna ta iz Dalmac ije.

Mollendorff je saku pio prek o 50 v rsti p au k a, medju kojimi su nek e

nove vrsti rod ov a Z i l l a , A m a u r o b i u s , L y c o s a, X y s t i c u s ; osim to ga

novu v rst š tipavca , po imenu S c o r p i u s B o s n e n s i s M ol i . , ko ji j e s ličan

tirolskoj vrsti Scorpius Germanus. Našao je nadalje nekoliko Aa-sti stonoga, medju

kojim i nam j e s po m en uti v eć p o z n a te : G lo m e r i s K l u g i i i G . h e x a s t i c h a

Brd t. i G. D a l m a ti n a Stein., osim toga jo š neopisanu v rst stonoge, koja

se nalazi u ber linskom muzeju pod imenom J u l u s H u n g a r i c u s .

Mollendorff je nadalje opazio desetak vrsti kopnenih korepnjaka reda

babura ( Isopoda) , medju kojimi je vriedno spomenuti vrs t P o n c e l l i o R a t k e i

B rd t,, zatim A r m a d i l l i d i ur n v u l g a r e , a f f i n e , d e c i p i e n s i c o m m u -

, a t u m Br d t.



.

ETNOGRAFIJA I STATISTIKA.



I. Žitelji Bosne i Hercegovine u obće.

io d a tc i o žiteljstvu ovih zemalja veoma su netočni i neskladni. Pučki

popisi, što jih je turska vlada poduzimala, prvo bijahu pristrani, a

drugo nedostatni s toga, što su se izprva brojile kuće (ognjišta),

a kasnije opet samo mužkarci. Po tom su svi pisci o žiteljstvu

naj

prvo tako pučanstvo izračunali, da su za svaku kuću uzimali po

7—10 duša, a kasnije bi broj mužkih glava podvostručili, nemareći,

da li je u tih zemljah ženska čeljad mnogobrojnija ili neznatnija od

mužkih žitelja. K tomu je napokon žiteljstvo za posljednjih triju

godina ljuto stradalo, ter poginulo koje u domaćoj borbi, koje pako

u turskoj vojsci, ili se je opet razbjeglo po susjednih zemljah. Srav-

nivši medjutim starije i novije podatke, možemo po prilici označiti,

da je Bosna sa Hercegovinom godine 1875. t. j . prije ustanka bro

jila 1,337.393 žite lja, i to sama Bosna 1,151.972, a Hercegovina

185.421 duša.

Uzmemo li na um, da Bosna sa Hercegovinom zaprema 1130

četv. milja, to je broj žitelja prema veličini zemlje malen. U Bosni i

Hercegovini stanuju po tom na četv. milji samo 1183 duše, dakle za

818 duša manje, nego li u inače slabo napučenoj Dalmaciji. Osobito

je kukavno naseljena Hercegovina; tuj broji pučanstvo na četv. milji

samo 770 duša. Uzrok je tomu koje kršno tlo te zemlje, koje opet ta

okolnost, što je Hercegovina bila vazda leglom narodnih bojeva od

koljena do koljena i što je mnogo naroda svoju nesretnu domovinu

ostavljalo. Ta poznata je ona stara poslovica

:

„Hercegovina sve zemlje

naseli, a sebe nerazseli."

Žitelji Bosne i Hercegovine, izuzev nešto malo drugih plemena,

sami su Hrvati. Ovo se ime doduše malo čuje, jer je narodna sviest

u narodu zamrla, pa se više spominju ili pokrajinska (Bošnjak, Her

cegovac) ili vjerska imena (Turčin, Srbin, Latin); nu jezik narodni,

taj jedini biljeg narodnosti, pokazuje i svjedoči, da je taj narod hrvat

skoga poriekla. Uz Hrvate prebivaju u Bosni još Arbanasi, Cigani, Zidovi

i Osmanlije; nu broj tih inorodnih plemena sasvim je neznatan prema



— 72 —

ogromnoj većini Hrvata. Da vidimo, kako se diele bosanski i herce

govački žitelji po narodnosti:

1. Hrvata ima 1,291.393 duša

2 .

Arbanasa ima 30 .0 00 „

3 . Cigana ima 11 .0 00 _

4 . Židova ima 3. 00 0 „

5 . Osmanlija ili Tu rak a ima 2. 00 0 „

U k u p n o . . . .

1,337.393

duše

Po tom vidimo, da hrvatsko žiteljstvo samo broji 96*7% ukup

noga pučanstva, dočim sva ostala plemena zajedno sačinjavaju tek

3"3°/

0

, a to je za cielo toli malo, da je jedva spomena vriedno.

Mnogo važnija od narodne jest u Bosni i Hercegovini v j e r s k a

razlika, koja je dubok korjen uhvatila medju pučanstvom, tako da se

u zemlji dieli narod po vjeri ili po zakonu, a ne po narodnosti. Uz

gospodujuću vjeru muhamedovsku vlada tuj i vjera kršćanska obojega

obred a, dočim se Zidovi d rž e , ko svigdje, svoje vjere. Po zakonu

dieli se žiteljstvo bosansko-hercegovačko ovako:

1. Pravoslavnih ili grčko-iztočnjaka im a. , . . 6 4 6 .6 7 8 duša

2 .

Muhamedovaca ima 48 0. 59 6 „

3 .

Katolika ima 20 7. 11 9 ,,

4 .

Židova ima 3.0 00

;

,

Ukupno . . . . 1,337.393 duše

Prema ovim brojevom ide grčko-iztočnjake 48'4

()

/

0

, muhamedovce

35*9%,

katolike

1 5 ' 5 % ,

a Židove 0-2°/

0

od ukupnoga žiteljstva.

1

)

Žitelji muhamedove vjere zovu se „Turci" ili „Bošnjaci", te

imenuju kršćane jednoga i drugoga zakona posprdno „Vlasi"; Vlasi

se opet diele na k r š ć a n e (katolike) i na h r i š ć a n e (grčko-iztoč

njake). Premda su svi sinovi jednoga naroda, ipak se mrze medju-

sobno radi zakona; i to nepreziru samo muhamedovci „Vlahe", nego

i ovi mrze jedni druge, te se medjusobno ruglu izvrgavaju. Tako

n. pr. nazivaju grčko-iztočnjaci katolike posprdno Š o k c i , a ovi opet

zovu nje na nekojih mjestih Š i j a c i, u Hercegovini još i

K u

dr o vi .

Sami pako zovu se mnogi grčko-iztočnjaci S r b i , je r su istoga zakona

sa susjednimi S rbi; a katolici L a t i n i , buduć da sliede latinske

(rimske) obrede. Koliko li je to imena za jedan te isti hrvatski narod

1) Službena izvješća turs ka , d aka ko nep ouz dan a (Salname), broje u Bosni

1,263.700 žitelja , i to 6 1 9 .0 4 4 muham edovaca ( ) i samo 64 4. 65 6

inovje rnika — Broj katoličkih žitelja (2 0 7 .1 1 9 duša) sasvim je točan,

jer je sastavljen po šematizmih bosanskih i hercegovačkih fratara.



Vjerska i etnografska karta

B O S N E i H E R C E G O V I N E

_E__a rl-u. S a x u

sastavio

K a r

l

o H e r d l i c z

k

a

.

G r č k o i z t o č n i H r v a ti

d t t o . p o m i e š a n i sa k a t o l i c i

d t t o . „ s a A r b a n a s i

d t t o . „ sa M u h a m e d o v c i

R i m o k a t o l i č k i H r v a t i

d t to . p o m ie š a n i s a M u h a m .

A r b a n a s i

d t t o . p o m i e š a n i sa M u h . H r v.

M u h a m e d o v s k i H r v a ii .

^ - «

?•

t o g p o j e i t i i i i l i v j e r o i z p o y i e s t i

u

B O S N I i H E R C E G O V I N I

p o o-sr-o-žjll-.

o z n a č e n , p o s t o t c i .

1

1

w p

« >

O k r u ž j e

] S a r a j e v s k o

Z v o r n i č k o

B a n j a l u č k o

B i h a ć k o

T r a v a n j s k o

N o v o p a z a r s k o

H e r c e g o v i n a

_fc=

c_ => - = >

Č C

C _b _ _ Š > ^ j

1 5 . 6

1 5 . ,

1 1 . 4

4

3

3 2 . 8

2 3 ,

2 , 5 . 5

3 9 . 3

7 1 . 5

51 «

32c

5 6 . 4

4 S . 9

5 7 . 6

4 5 .

o

17.1

44.o

34.4

43.6

Zli

g|

b

_

_

..

0.2

\



— 73 —

Zanimivo je jošte pitanje, kako su pojedine vjeroizpoviesti po

Bosni i Hercegovini razširene. Muhamedovski Hrvati zapremili su

sve gradove i oveća mjesta, zatim su po svoj zemlji razgranjeni.

Najviše jih ima u iztočnoj Bosni u sandžaku Sarajevskom i Zvorničkom,

dosta mnogo u sandžaku Novopazarskom (Staroj Srbiji) i u sjevero

zapadnom clielu sandžaka Bihaćkoga; a najmanje jih ima u južnoj

Hercegovini medju Neretvom i crnogorskom medjom, u sandžaku

Banjalučkom i uz hrvatsko-dalmatinsku medju u prostoru izmedju

Skoplja, Jajca i Bihaća s jedne, a hrvatske meclje s druge strane.

Grčko-iztočnih Hrvata nalazimo najviše u južnoj Hercegovini, u sand

žaku Banjalučkom, u predielu medju Skopljem, Jajcem i Bihaćem

s jedne, a hrvatske medje s druge strane, zatim u sandžaku Novo

pazarskom

,

a najmanje jih ima razmjerno u sandžaku Travničkom,

Sarajevskom i u sjevernoj Hercegovini. Katolici napokon razširen i

su najviše u sandžaku Travničkom (Jajce), u sjevernoj Hercegovini

uz dalmatinsku medju sve do Neretve; sve manje jih ima u sandžaku

Zvorničkom (u Posavini od Broda do Breke), u sandžaku Bihaćkom

(Kozarac, Priedor), a u sandžaku Novo-pazarskom nema jih upravo

nimalo. Kako stoje pojedine vjeroizpoviesti jedna prema drugoj u

pojedinih sandžacih, vidi se najbolje po skrižaljci, koja pokazuje u

postotcih, koliko ima u svakom sandžaku žitelja koje vjere:

U

o

s

n

i

S

a

o

S

b

H

e

c

g

n

U s a n d ž a k u

Sarajevskom

Zvorničkom

Banjalučkom

Bihaćkom

Travanjskom

Novopazarskom

Mostarskom

Girčko-izt.

2 5 5

3 9 3

71-5

51-7

32-6

5 6 4

48-9

Muham.

57-6

4 5 0

171

4 4 0

34-4

436

27'5

Katolika

15-6

157

11-4

4-3

328

—

23'6

Židova

1 3

—

—

—

0-2

—

—



74 —

Vriedno bi bilo, da se pučanstvo bosansko i hercegovačko pro

motri još prema prebivalištom, u kojih stanuje, nu za to su podatci

veoma manjkavi. Može se u obće reći, da po prilici V

5

žitelja sta

nuje u gradovih, a ostalo pučanstvo prebiva po selih, koja su veoma

razsijana. Osobito kršćani zalaze rado u nepristupne prediele, da

budu sigurni pred zulumcari. S toga ima u Bosni i Hercegovini

mnogo sela i omanjih m jesta, ali su obično veoma neznatna i malo

napučena.

Obje zemlje imaju samo p e t gradova, koji broje 10.000 ili više

stanovnika. Gradovi ti j e su : S a r a j e v o , M o s t a r , B a n ja lu k a ,

Travnik i Foča. Izmedju 5000—10.000 žitelja broje opet ovi

gradovi: N o v i p a z a r , Z v o r n i k , P l i e v l j e , D o l n j a T u z l a i

L i e v n o .

II. Hrvati.

1.

J e z i k , o b i ča j i i n a r o d n e p r e d a j e .

Premda u Bosni i Hercegovini živi najvećim dielom samo jedan

te is ti , i to h r v a t s k i narod, to su ipak v j e r s k i , zatim p o l i

t i č k i i s o c i j a l n i odnošaji raztrojili ovaj jedini narod na tri naroda:

na Turke, Bišćane (Vlahe) i Kršćane (Latine). Ovi se luče jedni od

drugih i sand i od službenih ljudi. U istinu medjutim jesu sva tri

tobožnja naroda samo jedan narod, a to svjedoči jezik, mnogi običaji

i narodne predaje (tradicije.)

Svi žitelji slovjenski u Bosni i Hercegovini, bili ma koje vjere,

govore jednini jezikom, i to h r v a t s k i m . Nariečje bosansko-herce-

govačko najkrasnije je i najobilnije od sviju nariečja hrvatskih , pa

su ga upravo zato svi Hrvati uveli u knjigu kao književni jezik.

Bosansko-hercegovački jezik ili ijekavsko nariečje postalo je,

kako V. Jagić historijski dokazuje, miešanjem starijega ikavskoga

sa ekavskim izgovorom i to upravo u sredini medju oba nariečja

kao „symbolon" združenja i pomirenja.

Premda se danas najveći dio Bošnjaka i Hercegovaca služi ij e-

k a v s k i m govorom, to se ipak na mnogih mjestih čuje još ikavski

izgovor. Č ini se dapače, da se je veći dio Bosne još u 14. i 15. vieku

služio ikavštinom. To svjedoče stare povelje, a i mnoga mjestna

imena, kojih se i dan danas još stari oblici rabe. Tako se n. pr. i

dan danas čuje Bila stina i Biela stiena, Bili brig i Bieli brieg, Bri-

zovo polje i Brezovo polje, Livno i Lievno, Medvidgrad i Medjed-

grad , Priboj i Prieboj, Pridor i Pried or, Sutiska i Sutjeska, Susid i



— 75 —

Susjed, Vinac i Vienac i t. d. Najviše ikavaca ima upravo u pravoj

historijskoj Bosni i u sjevernoj Hercegovini, te se ikavština i danas

čuje po Lievnu, Duvnu, Ljubuškom, Rami, Skuplju, Fojnici, Trav

niku i Jajcu.

Po svoj ostaloj Bosni i Hercegovini prevladala je već svuda

ljekavština. Neki tvrde, da se ikavštinom služe katolici i muhame-

dovci, a ijekavštinom pravoslavni hrišćani. Nu to nestoji obćeiiito?

premda se obseg ikavštine prilično sudara sa prostranstvom kato

ličke vjere.

K a o š to s e na m n og ih m je st il r e ka vc i pos p r đ a va ju i j e k a vc e m , t a ko

s e u B o s n i r u g a j u i j e k a v c i i k a v c e m i o b r a t n o . K a ž e li k o j i k a v a c „ l i p o " ,

i j e k a v a c u š t i p n u t ć e g a u m a h r i e c m i : „ l i p s a o k o p a s " ; — r e k n e li i je -

k a v a c „ l i e p o " , d o d a t će i k a v a c p o s p r d n o : „ z a l i e p i o se b l a t o m " . S a ra jl ij e

r a b e ie i ondje , gd je b i i po i j eka vsk om izgov oru mora lo b i t i i; t a ko n . p r .

v e l e o n i V j e s o k o ( ) m j e s t o V i s o k o i t . d .

Bosanski Hrvati zovu sami svoj jezik „ b o š n j a č k i m " ili

„naškim", r iedje pako hrvatskim i l i s rbskim. Ne samo kršćani ,

nego i muhamedovci ljube svoj jezik materinji nada sve, ter smatraju

ga najljepšim i najrazširenijim po svem carstvu turskom. Pače i

begovi, ta bosanska vlastela, premda znadu turski jezik i Turci se

zovu, ipak vole svojemu narodnjemu govoru. Kad jim tko po turski

što kaže, to oni uviek bošnjački odgovaraju, te dodavaju, da je „boš

njački jezik od svih najljepši na svietu." Kako u obće bosanski begovi

ljube svoj jezik , pripovieda nam neki pisac, koj je dugo medju njimi

živio.

On veli: Begovi, premda su veliki zlikovci i kršćanluk pro

gone , no opet narodnost bosansku sveto čuvaju. Promjena haljina,

to je kod njih čelna opačina. Malo ne svi znaju turski govoriti, no

to neće bez velike potrebe, dapače kad jih i ova usiluje, ter turski

progovore, onda se opet okrenu Bošnjakom, pa će bosanski: „A jeli

tako, vjere ti? " Jedan Kulenović beg reče: „Kad sam bio u Cari

gradu , u nedjelji dana da ja nebi našim jezikom progovorio, ja

bi crknuo; zato kad nebi imao ni s kim govoriti, išao bi na ladju,

da bar ondje nadjeni kakova Dalmatinca i da se naški izgovorim ;

nema bo sladkosti bez materinskoga jezika."

Nu upravo nmhamedovski Bošnjaci izgrdili su to krasno nariečje

silesijom turskih rieči. Kad hoće naime, da nešto ljepše kažu, a oni

se služe turskom riečju, misleći, da je to plemenitije i finije. Uslied

toga obiluje bosanski govor silesijom turskih izraza, koji su se uvukli

i u narodni govor, pače i u narodne pjesme i pripovjedke. Liepo li

karakteriše to prenavljanje muhamedovskih Hrvata naš pisac Mate



— 76 —

Mažuranić. On ve li: „U Bosni se govori ilirski (hrvatski) s turskim

riečima, to jest, tamo se „ e g l e n d i š e B o š n ja čk i " . U jutro kad

se sastanu, kažu „Sa ba h a j r o s u m " odgovor: „A lah r a z o s u m " ;

uveče r : „Akšam h a j r o s u m " odgovor ope t: „A l ah r a z o s u m " .

Kad bi litjeo sve rieči turske popisati, koje Bošnjaci miešaju, bila bi

jih čitava knjižica. I oni svi znadu kazati ove misli u čistom ilirskom

(hrvatskom) jeziku; ali jim to nikako čovjek nemože dokazati, da to

nije naški, nego osmanlijski. Oni odmah ka žu : „He, pak ti neznaš

još ni Bošnjački, to nije osmanlijski, nego Bošnjački; helbetum (na

primjer), kad ja reknem, saba hajrosum, to jest toliko kao: dobro

ju t ro ;

a ti ćeš kazati: Alah razosum, to jest toliko, kao da Bog da."

1

)

Jezik dakle sam, taj jedini biljeg narodnosti, pokazuje, da su

svi Bošnjaci, premda vjerom i kulturom raztrojen i, ipak jedan te isti

narod hrvatski. Nu i drugi su bilježi, po kojih se vidi, da tuj živi

jedan narod. Tako n. pr. isti miihamedovski Bošnjaci preziru prave

Osmanlije, sm atrajuć sebe nešto boljimi i odličnijimi od njih. Svi

Bošnjaci bez razlike vjere pjevaju narodne pjesme, osobito ženske

1 ) 0 g o v or u b o s a n s k o -h e r c e g o v a čk o m p i še J u k i ć o v a k o : N a r i e čj e , ko je

se u Bosn i g ovor i , od sv ih i l i r sk ih (h r va t sk ih ) na jč i šće se j e sačuva lo ;

n j egovu i zv r s tnos t j o š dav no p r ipo zn al i su učen i l j ud i . Osob i to što se

t iče č is tog i zgovora , g l as ou da ran ja i ob i lnos t i r i e č i ; i s t i na bo po varo

š i ma i ma d o s t a t u r s k i h r i e č i , a l o v e v eć i n o m i z s am o g p r en a v l j an j a

t . j . poh lepn os t i , u g ovor uz im aju , ko je se l asno sa i l i r sk im (h rva t sk im )

zam i en i t i mo g u , n . p r . t o p l i ce — i l i d ža ; mo s t — ć u p r i j a ; u g a l j —

ć u m u r ; s t ol a c — s k e m l i a ; v e r i g e — s i n d ž i r ; s k o r u p — k a j m a k i t . đ .

P r em d a u ci el oj B o s n i p azeć i n a s p r e zan j e , p r eg i b an j e i d r u g e g r a m a

t i č k e fo r me j e s u v eć in o m j e d n a k e , t o i p ak n e k e r i eči g d j e g d je s e

d r u g či j e i z g o v a r a j u : t a k o o vi g l a s „ i e " p o L i e v n u , D u v n u , L j u b u š k o m ,

R a m i , S k o p l j u , F o j n i c i , T r a v n i k u i J a j c u i z g o v a r a j u k a o „ i " n . p r .

d i v o j k a l ip o p i s mu p i v a ; p o g o r n j o j B o s n i , o k o i p r ek o D r i n e , k ao

« J

e

"

:

„d j ev o j k a l jep o p j e s m u p j e v a " ; p o K r a j i n i , P o s a v i n i , V i s o č k o j ,

Tu z l an s k o j i K l ad an j s k o j n ah i j i k ao „ i e " : „d i ev o j k a li ep o p i e s mu p i ev a" .

N em o že s e p a k o za o b ć en i t o u p r a v o o v o u z e t i , b u d u ć d a h e r ceg o

v ač k i h n as e l b i n a p o ci el oj B o s n i i m a d e , a t ak o i st o i d a l m a t i n s k i h ,

ve ć ovo govor im o s t a ros j ed ioc ih ; t a ko is to nem ože se obćen i to r eć i , da

s l jed b en i c i z a p ad n e c r k v e i Tu r c i g o v o r e „ i " , i z t o č n e „ j e " o l „ i e " ?

G l a s „h " n a jb o l je i zg o v a r a j u T u r c i , a h r i š ć an i i zg o v a r a j u g a r i ed k o

o l g a u „v " p r e k r e ć u , n . p r . m u h a — mu v a , m ar h a — m ar v a i t . d .

U z N er e t v u n e k a s e l a mj e s t o l eđ ja , med j a , p r ed j a , l j u b av i zg o v a r a j u : l e ja ,

m e j a , p r e j a , j u b a v i t . d. O k o N o v o g p a z a r a , z a ti m t a k o z v a n i Š o k c i

n ek i p o d m u k l i a k ce n t i ma d u n a n a č i n B u g a r a , t ak o i s to i o k o K r eš ev a

p a d o D o l j an a ču j e s e o s t an ak t o g a k c en t a .



— 77

pjesme, prićaju iste pripoviesti i služe se istimi poslovicarni. Pače i

narodni običaji jesu isti, u koliko jih nije vjera promienila. To poka

zuju n. pr . ženitbeni običaji, koji se kod muhamedovaca prilično

sudaraju sa kršćanskmri (ašikovanje, obilježje, pir, trka i t. cl.) Svi

Bošnjaci napokon sjećaju se svoje prošlosti, spominju se krasnih vre

mena Kulinovih, ter zovu svoju domovinu „Bosnom ponosnom". Naj-

odličniji begovi pako čuvaju svoje stare povelje od domaćih kraljeva,

pisane bosanicom; mnogi dapače misle, da je i dan danas stara

bosanica skrovito pismo, kojim se begovi medju sobom služe.

Najbolje medjutim pokazuju svi Bošnjaci, da su sinovi jednoga

naroda tim, što štuju i slave iste narodne svetce, a osobito Iliju

i G j u r g j a (Juraja). Još prije provale Turak a, za samostalnosti

bosanske, imali su Bošnjaci više svetaca, koji su bili njihovi zaštitnici

ili „otci". Tako su imali i „otca ili majku" za cieli narod, i njegovu

bi svetkovinu cieli narod slavio; zatim otca za kraljevinu, za obitelj

kraljevsku, pače i za glasovitije plemićke porodice. Najznamenitiji

otci bijahu: sv. Jura j i prorok Ilija. Ovim su u slavu gradili crkve

i oltare, a svetkovine njihove postale su upravo gradjanske, te jih

i dan danas bez razlike vjere slave svi Bošnjaci. Neki putn ik, putujuć

pred više godina Bosnom, sretnu na Jurjev dan više pjevajućih Turaka

i kršćana, koji bijahu svi svečano obučeni. Došav do jedne turske

čete mladića i djevojaka upita jih za uzrok toga obćega veselja. Oni

mu odvra te: „Danas je Jurjev dan." „Dobro," nastavi pu tnik, „ali

je Jurjev dan svetkovina kršćanska; što će dakle Turci i Turkinje?"

„,,E,"" prihvatiše upitani, „,,al je Juraj n a š ob ći s v e t a c , te ga

svi svetkujemo."

I I l m - đ a n j e T u r k o m v e l i k s v e t a c . R a z l i k a j e j e d i n a , š t o T u r c i o b ć e -

n i to s l av e „ A l i - g u n " (I l i n -đ a n ) o d p o l u d a n a . O v o či n e, d a s a k r i j u n a r o d n u

svečanos t , čemu da ju ova j raz log .

„ Č u v š i I l i j a " , v e l e o n i , „ d a j e d o ša o M u h a m e d k a o v e l i k i p e n g a b e r

(p ro rok b ož j i ) , do le t i k n jem u i zamol i ga , da ga p r imi pod svo j ba r jak i

m e d j u s v o j e s l j e d b e n i k e . M u h a m e d m u o d b i je m o l b u iz u z r o k a , š t o o n k a o

ž i d o v n e v j e r u j e u I s a p e n g a b e r a ( I s u s a p r o r o k a ) , a d a j e t o d u ž a n s v a k i

T u r č i n v j e r o v a t i , j e r p r e m d a j e o n ( M u h a m e d ) n a j v eć i p r o r o k b o ž j i , n u d a

j e I s u s b i o p r a v i p r o r o k ; p a č e d a j e o n ( M u h a m e d ) b a š z a t o o d B o g a

p o s l a n , d a p o p u n i o n o , š t o I s u s n i j e m o g a o u č i n i t i . M i s l i l i z a t o m e d j u

n j e g o v e s l j e d b e n i k e s t u p i t i , d a se m o r a n a j p r i j e p o k r s t i t i i t a k o I s u s a p r i -

po zna t i , pa s e on da po tu rč i t i . I l i j a , ž e leći s e spas i t i , ode k j e d no m u f ra t ru

i p o k r s t i s e , t e j e k a o p r a v i k r š ć a n i n b i o d o p o l u d a n a ; a u p o d n e p o t u r č i

s e i p o s t a n e p r a v i s v e t a c . Z a t o g a T u r c i o d p o l u d a n a s l a v e i s v e t k u j u .

O d a t l e i o n a i z i e k a : „ D o p o d n e I l i ja k r š ć a n i n , a o d p o d n e A l i j a T u r č i n . "



— 7 8 —

S ar a j ev s k i Tu r c i d r u g c i j e s e v l ad a j u . N a I l i n - đ an r an i m j u t r o m p o

d ig ne se iz Sara j eva malo i ve l ik o , t e i du na Tr eb ev ić -p la n in u , gd je đo

m r k o g a mr ak a p i ju , j ed u , p j ev a j u , p u c a j u , k o l o v o d e , k a m en a s e b aca j u i

s v ak o v r s t n o v es e l j e p r o v o d e . D a u k r i j u p r av u n a r o d n u , a o p r av d a j u s v o ju

s v eč an o s t , n av o d e r az l o g o v a j : „U s v o j i te l j B o s n e ca r M u h am ed I I . " , v e l e

oni ,

„n a ova j se j e dan pen jao na T re be v i ć v i soku p l an inu , t e r j e m ot r io ,

ka ko b i l akše mo gao posvo ji t i ob l i žn j e t v r đ j a ve i g ra do ve , t e za to s l av imo

mi t a j dan kao spomen toga car skoga č ina ."

2 .

O b o a k a r a k t e r i s t i k a b o s a n s k i h H r v a t a .

Kao što Bošnjaci i Hercegovci govore istim jezikom hrvatskim,

po pu t ostalih H r v a ta , tako su u obče i svojimi tjelesnim i i dušev-

nimi svojstvi srodni jednokrvnoj braći hrvatskoj, koja živu po Hrvatskoj,

Slavoniji i Dalmaciji. N u im a i nekih raz lika , koje su proizveli pod-

nebni, politički i vjerski odnošaji. Da prikažemo sada sliku bosanskih

i hercegovačkih Hrvata.

Bošnjake i Hercegovce nadarila je majka priroda preobilno svakim

darom. Jesu to krepki i krasni ljudi. Mužkarci obično su veliki, visoki

1*7

m

\

i više; a i žene su ovisoke, jaka uzrasta i veoma rano raz

vijene. Prevelikih ljudi ni patuljak a nem a medju njim i, isto tako

ne ćeš naći ni kržljavaca od po rod a. Sto se typ a tiče, srodni su

ponaj

više zagorskim Hrvatom iz Dalmacije. Bošnjaci imaju većinom sive

oči, kosu smedju, koja prelazi češće u plavu, a riedje u crnu boju.

Ko ža je na tielu više smed jasta, M uham edovci nose duge bra de , do čim

su kršćani golobradi. Mnogi su putnici opazili, da su u Bosni muževi

mnogo ljepši i pristaliji od žena. I žene da su za djetinstva liepa

uzrasta i pris tale, nu pošto se rano udavaju, ter težke radnje na

polju obavljaju, to za rana ostare i ljepotu izgube.

Tielo je u Bošnjaka čvrsto, te r lako podnosi svaku nevolju, a

i glad i žedju. H ra ne se Bošnjaci i Herce go vci vele prip rosto i um je

reno ,

ponajviše mliekom i lukom, zatim bundevami i pečenim brašnom

od ku kur uza . „Obična hra na Bo šnjaka ", veli Cyprian Ro bert, J e s t

ista, koja i u M alorusa i Po ljaka. N ešto ku ku ru za ih hajdine samlije

se u ručnom mlinu, pa umiesiv to brašno niliekom, načini se neka čorba

po imenu kuli ja , koja medjutim nije drugo van prosta kaša. Osim

toga prave se maleni , okrugli kolačići , nazvani p i t a i li t a n k a , koji

se tik pred ručkom meću u zemljane posudice, ter se u pepelu peku.

Pra vih peći ima samo po grado vih. Meso se peče pod vedrim nebom

na ražnjih, koji su od drva, kao što i sve ostalo kućno posudje. Zimi

se hrane samo suhim mesom i kupusom. Krumpira neće muhamedovci



__ 79 ~

jesti, već ga preziru, jer je to „švabsko" jelo. Dočim se po zimi

hrane vazda toplimi jeli, to po ljetu jedu skoro same lubenice, bun

deve, krastavce, zatim repu i slične stvari. Manje su umjereni Boš

njaci u pilu. Turci i kršćani piju obično mnogo š l j i v o v i c e , koja

jim služi mjesto vina. U svakom selu i uz svaku kuću ima šljivika,

u kojih rodi preobilje šljiva."

Bošnjaci i Hercegovci nose se ljeti i zimi malo ne sasvim jed

nako. Lahko podnose zimu i druge nepogode: gradski i seoski žitelji

idu sred zime razgaljenih prsiju poput naših Ličana, djeca gaze boso

noga po sniegu. Turci vole obično svietle boje: zelenu i crvenu,

kršćani i hrišćani nose naprotiv odielo od tamnijih boja, da bi se

od Turaka razlikovali. Osim toga nose Turci kićeno oružje, dočim

ga kršćani nesmiju imati.

Glede s t a n o v a kazati nam j e , da su u Bošnjaka priprosti.

Na selu i po nekih omanjih gradovih nalaz iš, osobito u kršćanskih

porodica, same „ k o š a r e " t. j . malene kuće, koje su spletene od

pruća kao i košare, pak zaliepljene blatom: a krov jim je načinjen

od kore, slame ili siena. Takova košara sastoji od jedne glavne sobe,

gdjeno je ognjište, i od više omanjih sobica. Na ognjištu pripravlja

se ručak, tuj sjedi na klupah sva porodica, ter u večer priča sta ri

kuće domaćina djeci i unučadi svojoj razne priče i poviesti. Imućniji

Bošnjaci, osobito Tu rc i, imaju kuće na jedan s prat, i tuj u prvom

spratu imaju glavnu sobu sa divanom i sa visokom pećju, tako zvanom

b a b u r o m . Bošnjaci živu u košarah i kucah samo po zimi; ljeti i

i jeseni prebivaju po sjenicah, gdjeno kuhaju i spavaju.

M . M a ž u r a n i ć o p is uj e b o s an s ke k u ć e o v a k o : P o v e ći h va i

-

oš ih

s v e b o l j e k x i c e o b z i d a n e s u s a m e za s e k a o j e d a n g r a d : a u o n o m z i d u

o d d v o r i š t a n a č i n j e n e s u m a z g a l e ( p u š k a r i c e ) . V r a t a o d d v o r a p o n a j v i š e s u

m a l e n a ; a g d j e g o d s e m o ž e i t o v i d j e t i , d a a k o s u n a d v o r u v e l i k a v r a t a ,

t a k o s t o j e u v i e k z a m a n d a l j e n a . K o d v r a t a ( k a p i j e ) n a č i n j e n j e k a p i d ž i k

( v r a t a c a ) , a o p e t s a m v i d i o n a j e d n o m m j e s t u , g d j e i z v a n z i d a p r i z i v a j u

zub i kameni , po ko j ih s e pen je p reko z ida u dvor i i zvan dvora . U nu t r i

bu de na jv i š a ku ća , u ko jo j sj ed i s a ib i j a (go spo da r ) , do n je s e d rž i ha re m

( ž e n s k i s t a n ) , k r a j n j i h j e m u t f a k ( k u h i n j a ) i a h a r ( k o n j u š n i c a ) ; p o d v o r i š t u

ra s tu ru že i cv ie će , i ako mu j e zgodn o , dov ede česmu (vodovo d) . U sob ah

n e i m a n i k a k o v a p o k u ć t v a , n e g o p o d z a s t r t ć il i m i ( s a g i ) ; p o d ći li m i s u m u n -

t a v i ( m u t a p i , p o k r o v c i o d s t r u n e ) , a p o d m u n t a v i h a s u r e ( r o g o z n i c e ) : u z

đu va r (z id ) i zpod ć i l ima su d ušec i i na đu va r nas lon jen i j a s tuc i . O vd je dan ju

s j e d e , a n o ć j u s p a v a j u . N o ć n a o d i e l a s t o je d a n j u u d o l a p u ( o r m a r u ) , d a

nepače . Sobe su n izke , ko l iko ve l ik čov jek može g lavom dokuč i t i . Nebo u

s o b a h ( p l a f o n đ ) j e o d d a s a k a , k o j e j i m d e g r a m a đ ž i j e ( s to l a r i) l i e p o i z r e ž u .



— 81 —

u trgovačkih poslovih pošteni, u drugih javnih poslovih nedrže svoje

rieči. Njihova zakletva, koja se na buduće vrieme proteže, lahko se

dade prelomiti, samo ako oni pri tom svoju korist vide: oni bo mogu

kazati, da su se prevarili, jer da nisu znali, kako će Bog dati. Na

onu prisegu, koja se na prošasto vrieme proteže, može se čovjek

već bolje osloniti, jerbo neimaju nikakove iznimke, koja bi jih izklju-

čavala, da nije grieh. Bošnjaci su takodjer pohlepni za blagom

i novcem. Da tudje blago uzme i za to si dragocienoga oružja kupi,

poslužiti će se Bošnjak lukavštinom, junačtvom ili ubojstvom. Č esto

se dogodi, da jedan drugoga na samoći ubije, pak uzme njegovo

blago, nasiplje svoj ćemer i opaše ga okolo sebe. Na pohvalu medjutim

Bošnjaka budi rečeno, da u njih ima u obće mnogo m a n j e t a t o v a

i palikuća, nego li kod drugih naroda.

Bošnjaci su većinom mirne, flegmatičke ćudi, ter malo kada

planu gnievom. Hercegovci nasuprot žestoke su i prkosne ćudi, a

osobito oni uz medju crnogorsku. Nu zato su ipak jedni i drugi

h r a b r i u boju i veoma p o n o s n i . Kao osobiti biljeg značaja bosan

skoga iztiču neki stranci to, što se Bošnjaci rado drže svojih s t a r i h

o b i č a j a, te r veoma nerado pristaju uz novotarije. Um je u Bošnjaka

bistar, nu ipak zaostaje on za sada daleko za svojom ostalom braćom

hrvatskom. Uza to su još puni raznih predsuda, ter vjeruju u vješ

tice , vampire, vukodlake, vidovine

x

) i u djavole i t. d. Od vrlina

bosanskoga naroda iztiču neki još i njegovo go s t o l j u b i j e , premda

ima pisaca, koji to niječu.

svojim momkom k muđiru, da mu pomogne, a mudir zapovjedi jednomu

za ptiji , da otide u potjeru za Balabanom i da dovede na tra g otetu

djevojku. Lazo ode takodjer u po tjeru , ali drugim putem , pa o stavi

svoju ženu kod ko nz ula , da čeka , dok se vrati djevojka. Mi odosmo

na put, neznajući što će biti

5

nu vrativši se u Banjaluku um ah popi-

tasmo, kako je s otetom djevojkom? Sad smo tek saznali, da je sam

Lazo bio sporaz um an sa otm ičari, a da je došao tužiti samo s to ga ,

što je htio ženu prevariti i od kuće ju za neko vrieme odpraviti , jer

ona nije nikako htjela privoliti na udaju svoje kćeri. Kad je Lazo

svoju ženu ostavio samu u Ban jaluci, ode potajno za otmičari, bijaše

na svatbi svoje pastorke, dade pri popu dozvolu za vjenčanje, a kad

bješe sve svršeno, dođje po svoju ženu i reče, da je sad kasno plakati

i uzalud tu žiti se pred Tu rci, jer se je k ći već udala, a on je morao

dati svoj blagoslov.

1) V i d o v i n e su živi l judi , kao što su n. pr. bil i despot Vu k Jajčanin

i aga Djerzelez, koji su se medju sobom dugo vremena borili.

V . K l a i ć , B o s n a . Q



82 —

0 ć u d o r e d n o s t i Bošnjaka piše Cyprian Robert ovako: Ć udo

redni je život Bošnjaka veoma strog. Svigdje se luči ženski spol od

mužkoga; pače i u crkvi dieli poseban zid prostoriju za žene od

prostorije za mužku čeljad. Za svečanosti i slave brine se kuće doma

ćina samo za svoje mužke goste, dočim žena njegova prima i gosti

ženskadiju, koja obično sjedi na dobijem kraju stola. Djevojka kad

se udaje, nedobiva zemalja ni kućišta u ime miraza, nego tek neko

liko neznatnih darova. Kršćani bosanski postupaju sa svojimi ženami

nemilo i 'strogo; nadju l i, da je nevjerna, a oni se svete onomu,

koji ju je zaveo. Ipak se dogadja po gradovih, da gdjekoji kršćanin

na svoju sramotu dopušta turskomu begu, da mu bračnu postelju

oskvrne. Premda begovi malo mare za poštenje kršćanskih žena, to

su prema svojim ženam, ako jim vjerom krenu, osobito strogi i

nemilosrdni. Preljubnika kazne uraah, te ga ili objese ili kamenuju,

a nevjernu ženu muče groznimi mukami, dok neizdahne. Nevjernu

ženu tursku nemože ni vlastiti muž njezin spasiti. Medjutim takovih

slučajeva ima malo, jer se muhamedovski Bošnjaci žene obično iz

ljubavi.

Ovo su ponajglavnije crte bosanskoga karaktera. Narod je bo

sanski, da završimo sa I. Kukuljevićem, krjepka i čvrsta tiela, blage

ćudi, bistra uma, a vješt od naravi za svaki mehanički posao. Naj-

glavnije pako mane njegove jesu: nehajnost, lukavost prema strancem

i poglavarom, mržnja na napredak i sve, što je tudje i novo, napokon

vjera u udes. Bosanski narod ima dakle u obće same takove krieposti

i mane, koje imaju i drugi neuljudjeni narodi. K tomu ima Bošnjak

još dvie slovjenske vrline, naime j u n a č k u ću d i d a r za p j e s m u .

Boj i pjesma izpunjuju malo ne sav život Bošnjaka i Herce

govca, bio on ma koje vjere. Muhamedovski Hrvati tražili su i našli

oduška od vajkada junačkoj ćudi svojoj, boreć se u turskoj vojsci

kao ja n j i č a r i , a u novije vrieme opiruć se oružanom rukom osman-

lijskim reformam. Bosna je od turskoga gospodstva počam davala

turskoj vojsci najhrabrijih i najoduševljenijih borilaca, a i vrstnih

vojevoda. I kršćani, osobito hercegovački, nezaostaju junačtvom za

muhamedovci. To svjedoče nebrojeni ustanci i silesija kršćanskih

hajduka, koje su kršćanske majke odgojile.

Uz topuzinu (šestoperac) i handžar ljubio je Bošnjak sa Herce

govcem vazda i pjesmu. Što je junačka ruka uradila, to je sliepčevo

grlo proslavilo. Mi se doduše na prvi mah čudimo, kako može uz

bojnu jeku uspievati miloduha p jesm a; mi veliki naš pjesnik dobro ve li:



8H

Neboje s e S lov ink in je v i l e

U z š e s t o p e r d a ć e p o g i n u t i ;

Pače znad i , da gd je n jega n i j e ,

Tu n i p je san s lov inska nez r i j e .

Bošnjaci i Hercegovci nadareni su u istinu pjesničkim darom

bolje od svih ostalih Hrva ta. To svjedoči vrstni poznavalac narodnoga

blaga, Vuk Vrčević, koj kaže: „Kad sam od g. 1835 do 1860. sakupljao

množtvo svakojakih pjesama i sve drugo, što je narodnje, za Vuka

Karadžića po Boki Kotorskoj i po Dalmaciji, čudio sam se, odkuda

ona sila raznijeli pjesama; ali kad sam u martu g. 1861. došao kao

agent-konzul austrijski u Trebinje, upazih čudo nad čudima i uvjerih

se,

da je ovdje pravi razsadnik srbskih (hrvatskih) narodnih pjesama.

Čudo velim zato, što u Hercegovini od Kosova nijesu smjeli od polu

mjeseca ni popovi u crkvi pojati božje pjesme, a kamo li narod na j-

nesretniji pod božjom kapom. Otci su dakle sinovima po planinama

junačke pjesme uz gusle pjevali, a majke kćerima manje ljubavne

na prelu i na sielu na izust pričale." Uzmemo li još na um , da u

Vukovoj zbirci ima veoma mnogo preliepih pjesama iz Bosne i Herce

govine, zatim da je najobilniji pjevač Vukov, po imenu Filip Viš-

n j i ć

1

) („bosanski Homer"), bio rodjen Bošnjak; napokon da je već

više svezaka bosansko-hercegovačkih pjesama svjetlo ugledalo, to će

svatko dopustiti, da naša tvrdnja nije onako naprečac izrečena.

Bosanske pjesme pjevaju osim Kraljevića Marka, Ive Senjanina,

Ilije Smiljanića i drugih poznatih junaka napose još djela i slavu

domaćih hajduka i borilaca za slobodu. U bosanskih i hercegovačkih

junačkih pjesmah starije dobe slavi se osobito hajduk N i k o l a B a j o

P iv l j a n in , koji je pod konac 16. i na početku 17. stoljeća sa svojim

hrabrim pobratimom, harambašom L im o m strah i trepet zadavao bo

sanskim i hercegovačkim pašam. Od novijih hajduka spominju se često

No vak sa sinovi Gru jom i U adiv ojem , V al jev ac Ta di ja , L u k a

G olo vr a n , Ko s t r e s harambasa, B u ja d in , a osobito M ij a t

T o m i ć , o kojem imatle cici niz pjesama. I muhamedovski Hrva ti

pjevaju junačke pjesme: u njih se slave begovi Ljubovići, zatim

borbe bosanskih plemića proti carskim namjestnikom i pašam. Takove

1) F i l ip Vis n j ić rodom je i z s e la Me đja ša u s an dža ku Zv orn ick om . J o š

d je te tom zađofa i koz ic e t e r os l i ep i . Ka sn i j e poče p jev a t i , p a ka d j e

b u k n u l a s r b s k a b u n a , u m a č e u S r b i j u , t e r ž i v u e u l o g o ri li i š a n c e v r h

s rbsk ih po t i ca š e svo j imi l i ep im i p je sm am i s rbsk i na rod n a bo j p r o t i

T u r č i n u ,



— 85 —

Muha m e da ns tvo u B os n i , ve l i H i l f e r đ ing , j e s t po j a v z a n im iv i z a s lu

žu je našu paž nju . Sam o na dv a mjes ta na še zeml je , u Arb an ask oj i Bo sni

( s H e r c e g o v i n o m ) v id i m o p r i m j e r , k a k o e v r o p s k o p l e m e i z p o v ie d a i s l a m .

N u m e d ju A r ba na s k om i B os n om u t om j e obz i ru ve l i ka r a z l i ka . K od A r b a

na sa , r a vn od uš nih za v je ru , i s lam je samo va njsk a forma , ko ju su on i po pr i

m i l i, d a ug od e s vo jim gos po da r o m . A r ba na s k i m uha m e dov a c o s t aj e p r i j e s ve ga

A r b a n a s o m , đ o c i m m u j e m u h a m e d o v s k a v j e r a t e k d r u g o t n a s t v a r . N u s lo -

v jensk i Bo šnja k , p r io nu v , i s t ina , i zprv ic e samo iz l jubav i p r e m a sv je t sk im

pogo dnos t im uz i s lam, pr i l jub io se je novoj v je ri dubom svoj im tak o s i lno ,

da m u j e po s t a l a g l a v nom s t ih i jom n j e gova ž ivo t a ; r a d i n j e od r e ka o s e j e

on s va k oga s r ods tva s a s vo jom b r a ćom po k r v i i p r im io na r odno s t , k o j a m u

n i je n im a lo s r o dn a : S lov j e n ( H r va t ) pos t a o j e T u r č inom . Z a hv a t i v t a ko ko r j e n

na ovom t lu , b i lo je i s lam u to j p ok aza t i i svo je p lodo ve . P ros tora b i lo m u

je ovdje do s ta . M alo ne če t i r i s to g odin a g ospo duje on neo gran ičeno na d

ve l i k im i p r e k r a s n im k r a j e m , im a jue u s vo ji h r uk uh s ve z e m l je , s ve bo ga t s t vo

i s vu v l a s t , t e r r a z po l a ž e t r u do m od 8 5 0 . 0 0 0 k r š ća ns k ih pod a n ik a . N u čim s e

j e i z t a kn uo i s l a m na s l ov j e ns kom t l u ? F a n a t i z m om i pom a n jka n j e m du š e vn e

s i le . S lovjensko je p lem e u ob će je dv a sk lono f ana t izm u, a l i s e s i lno odu-

šev l ju je onom vj e ro m , ko ju izpovied a . Ak o je b i tno s t to j v je r i f ana t izam ,

to f a na t i z a m p r e v l a da S lov j e nom i pos t i z a va u n j e m u po dpu nu m oć . T a ko

je i s lam učin io Bošnjake većimi možebi t f ana t ic i , nego l i su b i l i kada mu

dr a go A r a p i i T u r c i . O s im tog a u t i c a j a s a m e m u ha m e dov e v j e r e na na r a v n i

ka r a k t e r S lov j e n a m o ž e b i t s u j o š i d r u ge s t va r i d j elova le i uče s tvov a l e kod

r a z v i t k a t o g a s t r a š n o g a f a n a t iz m a b o s a n s k i h m u h a m e d o v a c a : p o i m e n c e d u h

r e n e g a t s t v a . E e n e g a t p o s t aj e o d n e v ol je fa n a ti k o m s vo je n o v e v j e re , d a

b i s a m p r e d s vo j im oč im a o p r a v da o s vo je odm e tn ič tvo . A bos a n s k i m u ha -

me dov e i zn ad u i da na s jo š , da su odm etn ic i , j e r se dob ro spom inju , d a su

j im p r e d j i b i l i k r š ća n i .

N u i s l a m , ko j i j e po r od io ve l i k u ob r a z ova nos t A r a p a i N ov o- P e r z i j a na c a ,

a i u T u r a k a s t vo r io „ do bu s l a ve i s j a j a " , n i je u B os n i , n a s l ov j e ns kom t l u ,

n ičesa pro izve o . G l av ni j e tom u v je ro ja tn o r az log ta j , š to se du h te v je r e

p r o t i v i na r a v i s l ov j e ns ko ga p l e m e na . M uha m e dovs tvo dob il o j e u B os n i o s ob i t

k a r a k t e r , k o je g a n ije i m al o n ig d je n a i z to k u , k a r a k t e r n a im e a r i s t o

k r a t s k i . S t a r a s l o v j e n s k a v l a s t e l a u B o s n i , k o j a s u p r ij e b i l a v i še s r o d n a

f e u d a ln o m u p l e m s t v u s r e d n j e E v r o p e p r i m i l a s u m u h a m e d o v s t v o z a t o , d a b i

u tv r d i l a i pod v l a dom tu r s k ih s u l t a n a svo j p r i v i l e go va n i po lož a j i s vo ja a r i s t o

k r a t s k a p r a v a .

Muhamedovski Hrvati po Bosni i Hercegovini izticu se napose

svojim ponosnim, ravnim, često i drzkim držanjem, dočim su kršćani

plašljivi i pokunjeni. Muhamedovski Hrvati ili Turci pokazuju na

oko mnogo plemenitiji karakter, hvastaju se rado svojom hrabrosti i

paze mnogo, da neučine javno ništa nepristojna ni nećudoredna,

premda su često puta drzki i prpošni. Najveća je uvreda za Turčina,

ako mu spotakneš, da laže; on neda, da mu ni jednovjernika obiediš

s laži, jer svi Turci stoje jedan za drugoga i drže zajedno („Turčin



— 80 —

voli Turčinu"). Spomenute dosele vrline Turaka pokazuju se medjutim

veoma često samo na oko; ima doduše Turaka, koji su u istinu ova-

kovi, ali to nije njihova zasluga, već naravna posljedica njihova

privilegovana položaja u zemlji. Lahko je Turčinu biti ponosan i

dostojanstven, kada gospoduje i strahuje kršćanluk; još laglje je

njemu biti pošteniji od kršćana, kada je vazda pravo na njegovoj

strani. Nu zato će biti Turci žigosani za sve vieke radi svoje okrutne

ćudi i radi poganih djela, što su jih kroz vjekove počinjali na svojoj

braći. Kraj toga su ti oholi renegati nekako mrke, neprijatne i

sumnjičave ćudi, osobito pako bogati begovi i trgovci. Oni mrze

Osmanlije, a osobito svoje prijašnje jednovjernike „Vlahe". Velika

je to kod njih zakletva , kad re knu: „Ja bio Vlah", i ako je koj

kršćanin prisutan: „Ja se krstio, kao što se ovaj kr sti " — Poznato

je ,

da su iztočnjaci tromi i veoma flegmatični; bosanski Turci popri-

miše tu flegmu ztočnjaka, ali jih daleko nadkriliše. U njih se Slovjenom

prirodjeni konservatizam složi sa konservatizmom muhamedovskim i

s toga se porodi skrajnja stagnacija, koja se protivi svakoj kulturi

i napredku u Bosni. Turčin neće ni da čuje o promjenah ili pobolj-

šicah; on znade samo za staro i nepravedno običajno pravo i za

svoj koran.

Bosanski Turci nadkriljuju fanatizmom sve ostale žitelje evropske

Turske. Oni se opirahu najžešće i najduže reformam posljednjih sul

tana

;

oni su i ponajviše krivi, da je Bosna ostala pusta i posve

neuljudjena, premda medjaši sa Hrvatskom i Dalmacijom. Turci se

ponose i ohole, što jim je dragi „Alah" dao tu milost, da su se

rodili u čistoj vjeri Muhamedovoj. Nijedan Turčin, pa bio u skrajnjoj

nevolji, nebi služio podnipošto u kršćana. Spomenuti nam je ipak,

da nisu Turci sada više toliko fanatični, koliko prije (osobito u Sara

jevu)

,

odkad jih je nainie Omer-paša svladao i moć plemstva šatro,

te odkad postoje u Bosni strani konzula ti, žacaju se donekle očita

zuluma ter obuzdavaju svoju fanatičku ćud. To nam podaje i čvrstu

nadu, da će se bosanski Turci pod kršćanskim vladarom još više oka

niti svoga fanatizma i od srca zavoliti kršćansku braću svoju po krvi

i jeziku. Bosanski Turci jesu obćenito po svom zakonu jako pobožni:

nijedan nebi prestupio naredbe i vanjske obrede svoga vjerozakona

(kao post, klanjanje, sevap, abdes i obično umivanje) ni pod živu

glavu, premda je jasno, da mnogi ovih obreda islama nisu nimalo

zgodni ni potrebni u hladnoj alpinskoj zemlji, kao što je Bosna. Kad

Turčin izvrši, što mu zakon nalaže, onda nm se srce umiri i čini



87

inu se, kao da se je preporodio. Samo jedne prepovjedi korana nedrže

bosanski Turci: oni piju u prkos koranu žestoka pića, osobito šljivo

vicu, nu ni toga nečine javno.

Što u obće u či v je r a M uh am edo va , b i t će za c ielo mn ogim naš ih či ta

t e l j a j u r ve poz na to , pa z a to ne će m o , da ovd je po t a n ko o t om r a z g l a ba m o .

N u vr iedn o je ip ak z n a t i , š to samo pros t i j i T ur c i o svojo j v je r i mis le , pa

z a to e to d i a lo ga , ko j v a d im o i z j e d no ga pu to p i s a , š to ga s a s t a v i va l j a n

p o z n a v a l a c b o s a n s k i h T u r a k a . O v a j j e r a z g o v o r d o d u š e n a d a h n u t v j e r s k o m

m r ž n jo m , ko j a j e dos e l e u B os n i v l a d a l a , a l i b l a g i č i t a la c ne ka p r i hv a t i

s a m o n j e govu j e z g r u uz ž e lj u , da u B os n i r a z do r a m e d ju z a kon i ne s t a n e .

B l i z u G r a d c a , p i š e i s t i pu tn ik , s t i gne m j e d no g ćos u ( p r os tog T u r č ina )

pro gru šan e b ra d e ; že l io sam se š n j im pora zgo vo r i t i , neb i l i š to i od n jeg a

r a z um io . P on i z im s e ( n ij e d r u ga ) i bog a m u n a z ove m , on s e okosi ko k r m e

na s j e k i r u i „ da o B og do b r o " k r oz z ube od v r a t i . „ S to s i t a ko ne ve s e o

kom š o? " up i t a m ga . „ G le da juć t a ke g j a u r e ( ne v j e r n ike ) , gd j e s e r be z ( s l o

bodno ) j a š u po t u r s k o j z e m l j i " odv r a t i m i on .

J a ću : „ T a i m i sm o s tvo r e n j e bo ž j e "

C o s o : „ J e s t e , a l n e ć e t e d a s l u š a te B o g a "

J a : „ U če m u b o l a n ? "

O n : „ U če m u ? u s va če m u; ka d ga t i s l u š a š , z a š to s i j o š v l a h da j

se po tu rči de . . . "

V id im , da ja mor am u ve l ik e zac i , dok me Tu rč in po svojo j duž no s t i

zove na tu r ko v an je ; s r eća on je b io sam , a i me ni j e doš la vo l ja , da se

ma lo r azvese l im i da b a r u po zn am š ta on v je ru je , za to nado s tav im :

„ J a t a m o ne ću , j a v j e r u j e m u I s u s a i n j e gov na uk . "

O n : „ L a ž e š ko p a s ; da t i v j e r u je š u I s a pe n ga be r a (I s u s a p r o r o ka ) ,

t i b i v j e r ova o i u M u ha m e d a ; on j e p r o r oko va o , da će M uha m e d doć i, i

z a pov j e d io u i ng j i l u ( e va ng j e l j u ) , da ga v i s v i poz na t e z a p r a v og a p r o r ok a . "

J a : „ T o n i je is t i na , on j e obe ća o D uh a , a M uha m e d im a o j e t i e l o ;

on j e obe ća o ono g , ko j i s v a k a z na , a Mu ha m e d n i j e b io t a k i ; on j e obe ća o

onog , ko j i će po čud u do ći , da pa če i svo jom sn ago m i učen ike n jeg ove

na đ a r i t i , d a i on i čude s a č in e , a M uha m e d n i t i j e da o t a k u v l a s t s vo j im ,

n i t i j e on čudo uč in io , o s im što j e r ub a n a ( m ona ha ) S e r g i j u u ka m e n z a t r p a o ,

š t o m ož e m o i j a i t i n e j a če m u uč in i t i - š t a t i z n a š , š t a j e I s u s o be ća o . "

Ovdje ja s ja š im , te r s jedn em da z apa l im , no i ćoso odm ah s jede kr a j m en e ,

p r o pn e s e na ko l j e na , i z k o l a e i oči i z a v i ka :

„ P a z a r j a n e z n a m ? z na m v j e r e m i ; od pos t a n j a do ne s t a n j a s ve

n j e g o v o a d a v i d i š d a z n a m , s l u š a j P os l a o j e d r a g i A k t iha l l a h s vog

Gj ib ra i la (Ga br i je la ) k jed no j d je vo jc i , ko jo j j e b i lo ime „az re t i M ej r ima

( sve ta M ar i j a ) , " on jo j j e dao g ju l ( ruž i cu) da pr im ir i š i , i ona dok je to

uč in i l a , n j e ga j e z a če l a , pa ga n i j e n i r od i l a ka ko d r ug e ž e ne r a d j a ju ,

neg o na p r sa . . . E to v id i š da z n a m ; a d eđe r mi t i kaž i , j e l i b io te pe k

( t e p a v ) ? "

J a : „ N i j e , n e g o p o đ p u n . "

C o s o : „ J e s t , v l a š e , j e s t , či fu t i h o t il i p r o k u š a t i , j e l i o n p e n g a b e r

( p r o r o k ) ; pa s u m u n a j e d no j t e fs ij i i zn i el i ko l a ča i no va c a ; a ko bu de



_

8 8

__„

pr a v i pe n ga b e r , p r i h va t i t će z a n im e t ( h r a nu ) , a ko l i ne , p r i h va t i t će z a

novc e . On pr ih va t i za no vce , a G j ib ra i l , ko j i j e uv iek kod n jega b io , os ine

ga p l e s kom po r uc i , a r uk a s e ok l i z ne , t e r po z ub im a p u c z ub i m u uhv a t e

jez ik i p r es iek u , t e j e t ak o o s tao te pe k . C i fu t i su to v id i l i , pa su ga uv iek

p r ogon i l i , p a če s u ga h t j el i i n a k r i ž u p r o p e t ; a l ho će š , on ka o pe ng a b e r

z a ča r a o j im j e oč i, pa j e pob j e g a o u ne b o . O v a ko j e , v l a h o a v i t o n i š t a

nez na t e . Za to se t i po tu rč i ako s i i v la h , ža o mi te j e , j a ću te odve s t ,

t ko će t e o s une t i t ( ob r e z a t ) " .

J a n a š a lu t o uz m e m i r e k n e m : „ Z a r bo l a n da r e ž e m svo j e t i e lo i da

s e k r v a r i m ? "

O n : „ P a ? r a n a će z a r a s t , a a v de s t ( p r a n j e ) m o r a t će š uz im a t s v a k i

d a n ; s a p r a t ć e . "

J a : „ B or a m i de do , go r e ne g ž a lo s tn i j e , a m o se r e z a t i , a m o s va k i

da n p r a t i , t o j e s a s v im pog ib l j i vo . O d r a ne čov j e k m ož e um r i e t . "

O n : „ A t i ha jde k v r a gu , z na t će š k a d t e v r a z i u đž e h e ne m u m e tnu

u va t r u , p a t i na če k r k počm u c r i e va s u ka t , a na na k ovn ju s va k u kos t

p r e b i j a t i . "

J a : „ T a k o će se ne s um l j e ć i T u r ko m dog od i t i , oni se ne k r s t e , on i ne

p r a vdu č ine , on i p s u ju , ne poš t e no č ine , t e r ub i j a j u . "

O n : „H oće i Tu rk om , a l i ne z a to , š to t i l a je š , nego je r su v ino p i l i ,

k r m e t inu j e l i i v a s v l a h e b r a n i l i ; a l ne će da l j e od k i a m e t - g jun a ( s udn j e g

d a n a ) ; j e r na š M uha m e d i s a d go r i u va t r i dž e he n e m s ko j do ko l j e na z a ova -

kov e , pa će se pos l i j e p r e tvo r i t u o vn a , k o j i će b i t ku rb an ( ž r tv a ) , a duš e

ovak ovih T u ra k a u p i r e (bu hu) , i n jem u će se uv uć u run o , p a će j i h t ako

un i e t u g j e ne t ( r a j ) . "

J a : „ T o s u t i s ve , de do , b a be M a r e m r d j a l i c e i ba b e A jke ba j a l i c e . "

O n: „Z na t ćeš nes r ećo , k ad sa s i l a j -ćupr i je k r e ne š u džeh enem , je su l i

mrdja l ice i ba ja l ice . "

J a : „ P a v j e r e t i , š t a j e t a s i l a j - ćup r i j a ? "

O n : „ O n a j e d u g a 8 0 . 0 0 0 g o d i n a , t a n j a o d d l a k e , a o š t ri ja o d s a b l j e . "

J a p r e k i n e m : „ D o s t a , d o s t a z n a m . Z n a š l i d e d o , k a k o j e j e d a n

T r a vn j a k p r e tvo r io s e u ve l i kog ho dž u i o t i š a o u B i š će pa s a z va o T u r k e

u dž a m i ju , t e r j im hva z (p r opov j e d ) č in io? I on j e r e k a o , da j e ćup r i j a

t a n j a ođ d l a ke , a ovd je m u j e z a v ika o j e da n be na k r a j i š k i : T o be l i l a ž e š

š t a j e na š ka pe t a n p r a m a B ogu ? p a j e on ope t na č in io ćup r i j u na na š o j

v o d i , d a s e m o g u dv o ja k o l a r a z m i e n u t i , a b o g t p d a n e m o ž e u č i n i t i ? "

H od ž a s e uz b un i , a T u r c i z a v iču na t og p r os t a k a i z a m o le hodž u , da p r o -

s l i e d i , ko ji i r e če : „ O š t r i j a j e od s a b l j e , a l j ud i m or a ju bos onog i p r e k o

n j e i ć i " . O pe t ga be n a p r e s i e če : „ V je r e m i l a ž e š bos l e t i t i po t a k o o š tr o j

sab l j i , a nep orez a t se , to n i je mo g u će " H od ža p lan e , no se ope t um ir i i ka že :

„ J e dn i će l e t i t p r e ko ćup r i j e i z g j e ne t a , a d r ug i u g j e ne t ( dž e ne t ) . " B e na

s koč i s r d i t i po v i če : „ E j t i bu da lo ka d j e ćup r i j a t a k o t i e s na i t a n ka ,

ka ko će s e na n jo j r a z m ie nu t i ? " H o đž a s i r o t i n j a na r u ž e n i p r e đ ob iv e n ođ

j e d n o g p r o s t a k a p o b j e ž e . "

C o s o : „ E a t i s l u š a j bu da l a s t e be ne k r a j i š k e , a ne m oj ova k ih pa m e tn ih

l jud i , pa ćeš lahko u g jene t ( r a j ) doći . "



_ _ 8 9 —

J a : „ D a j , v j e r e t i , b a r m i j o š k a ž i , k a k a v j e ta j v a š g j e n e t ? "

O n : „A l i u n jeg su k l juči od z la ta , a ka d un id je š , b iva unu t ra , to

je po l j e ve l ik o , posad jeno s t ab l i ma i cv ieće m , po s red in i t eku po toc i , u

ko j ih j e p ie s ak , b i s e r i d r ag o ka m en je ; ha vd es t ( avde s ) možeš kad god hoćeš

u z e t i ; n i š t a , — s j ed i p o d h l a d n o s t a b l o , p r e k r s t i n o g e , p a p r e p e ć i k a v u a

z a p a l i č i b u k ; j e l a k a k v a h o ć e š, h a l v a i b a k l a v a , p i l a v i m a s l e n i c a , k a j m a k

i med , pa š to još hoćeš ; hoćeš pečen ja? t i s amo pože l i , a p t i ca će z la to -

k r i l a p r ed a t e , p a ka d s e j e na jeđeŠ , a ona s e ope t u jed in i , k le pn e k r i l im a ,

pa e to j e ope t na d rvo , t e r t i s t ane p jeva t i , da se nem ožeš n as lu ša t i . "

J a : „ T a k a d o n i t a k o d o b r o j e d u , i d u l i k u d r a d s e b e ? "

C o s o : „ J o k b o l a n t o i m i z la z i n a

z n o j . "

J a : „ A j a b o r a m i t u n i je d o b r o , k a d j e l o n a z no j m o r a iz l a zi t i. . . . "

C o s o s e m a l o u z b u n i , j e r n e z n a d e o d g o v o r i t i , p a n a d r u g u p r e b a c i :

„ P a , b o l an , oh c u r a " O v d j e ć os o m a l o p o d k r e s n u , p o g l a d i b r a d u p a p r o -

s l i e d i : „A z go da j e r ćemo sv i b i t go l i . . . . "

J a : „ E b a š t o n e v a l j a z a r d a j e d a n d r u g o g a g l e d a m o ? "

O n p r e k i n u : „ N e o n d a će u s v i h b i t i o či n a v r h g l a v e . "

J a : „ G e r e n e g n a j o p a č ij e ; z a r s vi b i ti n a k a z n i ? j a t a m o n e ć u . . . "

C o so o d j a d a s a v p r e b l i e d i , s k o či i z a v i k a : „ J a v i d i m , d a t i p j e v a š . . . .

j a s am svo ju dužnos t i zpun io , pa me nećeš moći p r i t i p red Bogom, da t i

n i s am kaz ao . " T e r t ak o ronđ a juć i i p su juć i ode .

O v a j d i a l o g , k o j j e m o ž d a m j e s t im i c e p r e k r u p a n , z a n i m i v j e s t o g a ,

j e r u k r a tk o poka zu je , š to p ros t i bosansk i Tu rč in v je ru je i ka ko s i bu du ć i

ž ivot u svojoj duš i predočuje .

S t o j e k r š ća n o m k r š te n j e , t o j e T u r k o m s u n e t e n j e ( o b re z a v an j e ). 0 t o m

obred u p i š e M. M až ura n ić : T ur c i s e sun e te kao i Ž idov i , s amo š to v i š e odre -

zu ju pu t i , neg o l i z idov i . Za t o tko s e sune t i , mora p o zako nu mjesec da na l eža t i ,

dok p rebo l i r an u . Kr oz ovo mjesec dan a može i um r ie t i od o te bo l i ; j e r bo

n i k a k o v e l j e k a r i j e n e o p o t r i e b l j u j u , n e g o š t o r a n u p o s p u p e p e l o m , d a k r v u s t a v e .

Onih mjesec da na m ora pos t i t i dan ju i no ć ju , to j e s t , ovo v r ie m e nesm i je

da j ed e d rug o , neg o suh a h l j eb a i f ri ška m l i ek a ; a da s e s am o vod e na p i j e ,

sva b i s e ona sve t in ja osk vrn u ta . Neko j i sun e te d jecu još n e j a k u , dok le

sam a za s e ne zn a j u ; a l i ono ne jak o d je te p r i t i sne bo le s t i od tog a l ah ko

u m r e . D r u g i ču v a j u d j e c u d o t r i n a e s t g o d i n a , d a b u d u j a č a i la g l j e p o d n e s u

r a n u ; a l i ka d a već o ja ča ju , ond a j ih s amih mr z i , da s e mora ju ka o m a la

d jeca sune t i t i . T reć i su pak obnaš l i , da j e na jbo l j e d ie te sune t i t i , kad mu

j e d e s e t g o d i n a . — Ž e n s k a g l a v a l a k š e s e p o t u r č i o d m u ž k a r c a , j e r b o j e

n i g d j e n e r a n e , n e g o j u s a m o p o z a k o n u u d ž a m i j i p o t u r č e .

Mnogi pisci o Bosni tvrde, da su bosanski Turci još na pol

kršćani, jer da su mnoge kršćanske obrede pridržali, ter kršćanske

svetce štuju. Nu mi smo već u prijašnjem pogiavju iztaknuli, da

bosanski Turci štuju doduše sv. Iliju i Jurja, ali ne kano kršćanske

svetce, već kao narodne zaštitnike ili otce, ter da nastoje, kako bi

njihovoj slavi drugi povod podmetnuli. I strogo kršćanskih običaja



90

zadržali su malo, nego više narodnjih; zatim imaju mnogo predsuda

i sujevjerja, kao što i kršćani. Ono malo uspomena na kršćanstvo

vriedi toliko, koliko kod kršćanskih naroda uspomene na poganstvo.

Neki opet, kakono Hilferding i Cyprian Robert, uznose bosanske

Turke s toga, što imaju samo po jednu žen u, premda jim koran

dopušta više žena ; pa zaklučuju, da Bošnjaci to čine od krieposti,

pače da se pravi i strogi bosanski Turci skandalizuju, uzme li koj

od njih po više žena. JSTu na to odvraća C. Sax sasvim dobro: „Istina

je, da bosanski Turci u obće imaju samo po jednu ženu, ali tomu

je jedini razlog ta j, što u Bosni neima tako imućnih Muhamedovaca,

kako no po gradovih u iztočnoj Turskoj, gdje pojedini bogataši mogu

po više žena uzdržavati. I na iztoku imaju siromašni Muhamedovci

samo jednu ženu, kakono i u Bosni; u Bosni imaju pako ipak neki

imućnici po više žena, nu riedko kada više od dvie." Bošnjaci drže

se dakle monogamije ne toliko od krieposti, već od nužde.

Istina je medjutim, da bosanski Turci, premda su toli fanatični,

prianjaju uz muhamedovsku vjeru više izvana nego li izn utra; pa

kao što su uz islam pristali iz sebičnih svjetskih motiva, da nebi

marili opet postati kršćani, kad bi jim došlo do gusta. Oni bi brzo

opet prigrlili kršćanstvo, osobito kad bi jim se nudjala kakova mate

rijalna korist i osiguralo gospodstvo u Bosni. U to ime čuvaju oni

svoje starinske povlastice i povelje od kršćanskih vladara (n. pr. beg

Pašić u Skoplju, koj ima pun sanduk, i Kulenovići), da jih iznesu na

vidjelo, zavlada li Bosnom koj kršćanski vladar. Što oni misle, poka

zuju najbolje, kada se prijateljski razgovaraju ili proti vlahom viču.

Tada obično govore: „Pa neka dodje kaurin (kršćanin) za vladara u

Bosnu, ja ću otvoriti svoj sanduk, ter krst na se a prase preda se,

i opet ja beg, a ti sluga, k rs tu Kad te b i, vlaše, nije krst težak,

nije ni meni, mogu ga i ja nositi; kad se ti prasetinom neudaviš,

neću ni ja . . ."

Turci u Bosni zovu se skroz arapskimi imeni, ali jih prema

hrvatskomu jeziku udesuju i često prikraćuju. Porodična imena pri

držan" su većinom staro-hrvatska; mnogi su medjutim ime svoje preveli

na tursk i jezik, te su pridržali samo hrvatske dočetke. Tako su se

n. pr . Eajkovići prozvali Dženetići (gjenet ili dženet = raj.) P rosti

seljaci i niži obrtnici zovu se obično samo osobnim imenom; imućniji

pako Turci, osobito vlastela dobivaju još pridjevak „aga", ako su

pako plemići „beg" . Pismene ljude, t. j . pi sa re , bogoslove, kadije

(sudce), zovu e f e n d i j a m i .



— 91 —

Razlika stališa nije kod Turaka vanjskim načinom osobito izra

žena. Po nošnji razlikuju se samo bogataši od siromaka, zatim duhov

nici od svjetovnih ljudi. Glavu pokrivaju svi t u r b a n i , fesove nose

samo činovnici. Izuzev duhovnike nose riedko kada duge kaftane,

nego ponajviše crvene, na prsima i na ramenih otvorene, kadkada i

zlatom izvezene haljine i široke dimlije do koljena. K tomu se pašu

širokim pašom od kože ili sukna, a u pojasu ima po koja kubura i

handžar. „Haljine u Turaka, veli M. Mažuranić, jako su skupe; jedn o

zato, što su veoma široke, a drugo što su izvezene zlatom i koje

kakvim gajtani. Liepe ha lje , liepo oružje i liepi čibuk, to jim je

sva dika."

Žene bosanskih Turaka odievaju se mnogo jednostavnije. Sve

svoje domaće odielo pokriju, kad izilaze na ulicu ili džamiju, neka-

kovom dugom, zelenom mantijom, kao što je kaludjerski habit, a na

glavu metnu šamiju, kao jedan veliki i bieli obrus. U tu šamiju

zamotaju obraz, a izpod brade prihodu iglom. Iznad očiju dodje jim

šamija kao jedan triem (štrimie), izpod kojega, ako upravo drže

glavu, nemogu da vide daleko. Zato obično nose glavu odviše izvr-

njenu na zatiljak. Kada idu na vodu ili u komšiluk, onda nenose

mantije nego samo dimlije i škurteljku, a glavu pokriju jednom

manjom šamijom, od koje kraje u zubih drže. Ako je blato , onda

žene na bosu nogu navuku drvene papuče, koje se zovu naluhne..

Djevojke se turske nekriju, dokle god imaju stariju sestru za udaju.

Mlaclje djevojke do 14. ili 15. godine nose se mnogo drugčije, pače

smiju i slobodnije obćiti sa svietom. Ponedjeljkom i petkom dapače

dolaze mladi Turci pod prozore njihove, da jim udvaraju ili ašikuju

(ašikovanje), nu i tada su prozori na pol zatvoreni. Čim se medjutim

Turkinja uda de, postaje h a r e m t. j . svetinja, te nesmije više da

obći sa mužkarci. Upravo to tužno stanje žena čini, da se u bosanskih

Turaka nije nimalo razvio družtveni život. Mužkarci se sami sastaju

na pijanke ili pako na pucanje: to jim je sva zabava.

U privatnom životu drže se bosanski Turci posvema orijentalnih

običaja. Sjede obično križnoge mirno buljeć preda se, nerade ništa,

puše svoje duge čibuke i srču kavu. Stanovi su jim priprosti,

naj

imućniji imaju u svojih odajah tek divane i sagove.

Kad će Turci da jedu, piše M. Mažuranić, onda postave na sred sobe

sofru, pa okolo sofre križn oge posjedaju. Ako jim dodje čorba, tad a pov ade

kašike iza pojasa, ili koji neno si za pojasom, njemu se kod sofre da de . K ad

posrču čorbu, o nda i ka šike bace , a drugo jelo sve jed u prstim a. A ko se



92

š t o g o d ma s t n o g a i m a , o n d a l i ep o t r e b a p o ma l o l o mi t i k r u h a , p a o n ak o

s k ruh om i z sahan a (ko t lov t an ju r ) z a j im at i . K ru h se nesmi j e r ez a t i nožem ,

j e r b o j e t o j a z u k ( g r i eh ) . K ad a đ o đ je me s o , o n d a s e r u k am a o d k i d a : r ed i d e

o d s t a r i j eg a d o ml ad j eg a . A k o n a d n u s a h a n a o d k ak o v o g j e l a č o r b a o s t an e ,

t ada na jp rvo mogu pop i t s t a r i j i , a ako neće n i tko , onda može i na jmlad j i .

A ko j e čorbe mnogo b i lo , t ad a na jp r i j e p i j e s t a r i j i pak da j e m lad jem u.

Bu duć i da n esm i j e b i t i noža p r i s to lu , za to p ro s t i l j ud i g lođ ju ko s t i zu b im ,

a gospođa l iepo nok t im a op ip l ju , p a k ba ce . N a koncu j e l a uv iek s l i ed i

jo gu r t (k ise lo ml i eko ) , o s im a ko ga ne im a. Pr i j e j e l a per u ru k e , a pos l i j e

j e l a i u s t a i r u k e . M n o g i p e r u u s t a s ap u n o m .

Premda se bosanski Turci drže vjerno prepisa svoje vjere, koji

se tiču tjelesne čistoće, to jim ipak nisu stanovi čisti ni uredni.

Turske su kuće obično zlo gradjene, raztrošene, te turski predieli u

gradovih iztiču se osobito porušenimi i ostavljeniini kućami.

Tu r č i n , p i š e M . M ažu r a n i ć , n eć e n i p o š t o u b i t i u š i , j e r b o j e t o j a z u k

(gr i eh ) ; ono su bo sve duše umrvš ih (kao i buhe) , ko j i su za ž ivo ta z lo

rad i l i , pa k j i h j e po smr t i d ra g i A la h u uš i ( il i buh e) p re tvo r io . J a sam

k aza o , da k o d n as n em a u š i, a o ni s u n a me s v i j ed n i m g l a s o m v i k n u l i :

„L aže š kao p a s ; gd je ima l j ud i , ond je m ora b i t i i u š i . " — Oni ka d v id e ,

da uš i zvan a po ha l j i p l az i , samo ju p r s t i m a ba ce k ra j sebe na ć il im ( sag) ,

pa k se s i rom aška ž ivo t in j a mora m uči t i , dok ope t gor e na n j ih nep op la z i .

M en e j e t a s ab l aza n p ak l j en a b i l a d o k o s t i p o j e l a , j ed v a s am s e n j e

o t resao , kad sam os t av io zeml ju bosansku .

B . _E__ršća,n.s__:I H r v a t i i l i , , V l a s i .

Kršćanski Hrvati u Bosni pokazuju nam dosta tužnu sliku. Ako

je Turčin objestna i okorjela src a, to je kršćanin većinom lukav,

samo na izliku uslužan, prevrtljiv, a osobito riedko kada iskren. A

to je samo zato, što je kroz stoljeća navikao robovati, pa je sasvim

izgubio svoju slobodnu volju. Sila je prisilila kršćanina, da se svakomu

Turčinu klanja, a do najnovijega doba nije se kršćanin mogao dostati

prava svoga. Kršćanin je doduše hra bar, ali se nerado laća oružja

(izuzev južne Hercegovce i krajišnike), prvo, što je odviknuo oružju,

odkad ga nesmije nositi, a drugo, što se boji premoći svojih muha-

medovskih suplemenika.

Navade i običaji u bosanskih kršćana isti su kao i u ostalih

Hrvata. Razne godove i svetce, n. pr. božić, uzkrs, Jurjev dan

i t. d., zatim običaje p ri porodu , vjenčanju, smrti i pogrebu imaju

i slave oni poput Hrvata u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji. Kad

se slavi koja crkvena ili porodična slava (osobito „ k r s t n o i m e "

kod hrišćana), tad se sastaju znanci i prijatelji dotične kuće, koja



— 93 —

slavu slavi, na gostbu, pri kojoj se cesto i suviše šljivovice (rakije)

pije.

Takovom se zgodom govore i razne napijalice.

O d m no g ih na p i j a l i c a na v od im o e to j e d nu , ko j a s e govo r i po H e r c e

govin i o kr s tn om im enu u zdrav l j e đom aćinovo. Ovu napi ja l ien govo r i do l i-

ba š a ( s to l a r a v na t e l j ) o v a k o : „ P o p i s m o u s l a vu B ož ju po j e dn u ča š u i s v a ku

r e dn ju na š u , a s a da će m o na p i t i u z d r a v l j e na š e ga b r a t a dom a ć ina , z a n j e gov

ž i t a k i už i t a k , ž i vo t i dob r o z d r a v l j e : z a z d r a v l j e n j e gove poš t e n e g l a ve ,

n j e gov ih s inova i s i no va c a , un uk a i om la đa k a ž ivo t i l ie po z d r a v l j e , a ko

B og d a N e k a na š e g a b r a t a dom a ć ina i n j e gov ih s i nova i s i nova c a j a k i B og

i d anaš n j i da n du go i za mn ogo , a u svako j s r eć i p r id r ž ao Dič io se s n j ima

ka o D a n i c a na ve d r u ne bu i k i t i o s l a vom i ponos om ka n o go r a G ju r g j e v -

đano m, a bo s ta n ružom i bos i l j em, d a Bo g d a Koj igo d r ad r ad io , oda z la

s e b r a n io , n i t ko m u ne na hu d i o I z pod n j e govoga j a k og a i v i s okog a s l je m e na

i z nos io dv a de s e t i če t i r i s r e tna s j e m e na , d a B o g d a P od ž a r ko s un c e , p r e d

tež ak a i s e l jak a s jeme s i jao , a B og u se mol io , p l u to mu š i rom gon i lo , a r a lo

s m i r om u dub inu r o n i l o ; ok r e t a lo s e i z toc nom i z a pa dn jom , B og m u đa va o ,

a B og m u po m a g a o , da B og da O d ne b a m u ro s i lo , a od z e m l j e r od i l o ;

b i l o m u u k l a s u k l a s a to , a u bus u bus a to , u t r s u t r s a to , a u gu vn u h r p a to ,

a u ha m ba r u m nog o , b io m u ha i r i be r i će t , da B og da K la s m u o t e z a o

i p r e teza o , od b ož je ga da ra i be ha ra , a od zem al j sko ga roda da nas i t i vo l jna

i ne vo l j na , i t ko s e god j gos t i , go vo r io : da B o g p r os t i N a n j e govu po š t e nu

s o fr u doče k iva o ub og a n a p oš t e n j e i g l a s ka o da n a s n a s ovd j e, a k o B og d a

S va k om e č in io ča s t i uđ j e l a k ; s va k om e di e li o , n ika d m u ne p r e s uš i l o , a na jv i š e

seb i os t av i o K o god j mu došao p jev a jući , od dvo ra mu pošao p jev a jući i

i g r a juć i , r uk a pu na n i h , s r c a ve s e l a , a o b r a z a poš t e n a S v a k m u do la z io na

izobi l jnu cas t i na po š ten i g las sa d i vazd a , d a Bo g d a

u

— K a d do l i ba š a

to izgovor i , on da sv i , ko j i su za t rpez om , za v i ču: „A m in Bo g te čuo i uslišio "

Kad se žene, obilaze gradom pjevajuć i gudeć, ali se tada klone

muhamedovaca. Osobita je slava, kad beru šljive, te kad od njih

peku šljivovicu, zatim kad šljive suše i kuhaju. To je bosanska b e r b a ,

koju obavljaju pjevajuć i plešuć zajedno sa Turci. U obće bosanski

kršćani vole plesu i piev u, od plesova poznato je „bosansko kolo",

što ga plešu uz gusle ili tamburu. Najveći kršćanski svetac jest uzkrs,

koj jednako slave vjernici obojega obreda. Tada polazi jedan drugoga,

ter se darivaju darovi.

Uz mnoge običaje, što jih bosanski kršćani imaju poput svih

ostalih Hrvata, poprimili su oni i mnoge orijentalne navade, i to

napose u gradovih. Tako su jim kuće po gradovih sasvim po iztočnu

uredjene; kad ulaze u sobe, skidaju obuću; oni sjede, puše, jedu,

piju i srču kavu sasvim poput Turaka, mnogi dapače nose i odielo

bosanskih Turaka. Kršćani nose po selih takodjer turbane, u gradovih

medjutim pokrivaju se fesovi. Trgovci kršćani nose doduše narodno

odielo, ali to je radi obilnoga krzna po ljetu veoma nesnosno. Žene



94 —

se odievaju tako, da se, osobito po nakitu na glavi, mogu kao i u nas

lahko razpoznati udate žene od djevojaka i udovica. Djevojke nose

fesove sa kitom i široke dimlije poput Turkinja; udate se žene pako

svojom nošnjom približuju više našim seljankam. Osobito se rado sve

žene,

kano i u nas, kite raznim uresom od zlata. Obično nanižu

dukate, ter si to objese ili o vrat ili prišiju na fes. Žene nose kite,

obično duge; mužkarci pako, osobito na selu, nose perčine.

Bosanski kršćani poprimili su i drugih običaja od Turaka. Turci

idu u Meku, da se poklone svomu svetcu; isto tako počeli su i

kršćani polaziti u Jeruzolim, da se pomole na grobu spasiteljevi .

„Ići u Jeruzolim isto je tako sveta stvar, kao ići u Meku: i jedni i

drugi putnici dobivaju naziv: h a d ž i j a (putnik). Šta više, kod kršćana

u osmanlijskom carstvu često se čuje, da grob Isusov zovu ćabom,

po ćabi u Meki." Sada si možemo p rotu m ačiti, kako ima kršćana,

koji se zovu Hadži-Mato, Hadži-Ivo, Hadži-Bisto, i kako su po tom

nastala porodična imena Hadži-Ristić i druga slične vrsti.

Već smo više puta spomenuli, da u Bosni ima kršćana obojega

obreda: latinskoga i grčkoga (katolika i pravoslavnih). Oni doduše

živu, kako kadkada sami kažu, na oko u „medjusobnoj ljubavi"; ali

u dubini srca uvriežena jim je duboka medjusobna mržnja i prezir.

To se već vidi i po tom , kako jedni druge prezirno zovu. Ovo je

zaista žalostan pojav, tim većm a, što mnogi bezdušni agitatori upo-

triebljuju tu vjersku oprieku, da od jednoga naroda načine dva naroda.

Buduć da se još danas kršćani obojega obreda u koječem razlikuju,

to je vriedno da o jednih i drugih napose progovorimo.

a) K a t o l i č k i H r v a t i i l i L a t i n i .

Katolički Hrvati zovu se sami „Latini", a pravoslavni zovu jih

mjestimice „Šokci".

1

) Imade jih doduše razmjerno malo, nu u novije

vrieme kano da se sve više množe. Istina, prije provale Turaka bilo

jih je u Bosni veoma mnogo, tako da su imali do 30 samostana i

151 crkvu; nu od turskoga gospodstva opadao je sve više broj njihov,

te je god. 1776 u svoj Bosni i Hercegovini bilo svega zajedno samo

50.000 katolika. Za sto godina od 1776—1878 narasao je broj njihov

na četverostruko, te jih danas brojimo prieko dvie sto hiljada duša.

1 ) B l izu B i h ać a u s e l u Že g a r u , a i p o d r u g i h m j es ti h T u r s k e H r v a t s k e

z o vu k a t o l i k e „ M a d ž a r i " , m o ž d a s t o g a , š t o s u l is t e v j er e s a u g a r

sk im ž i t e l j i , ko j i su p roš l ih s to l j eća kano vo jn i c i češee amo do laz i l i .



— 95

Ovo uspievanje katoličkoga naroda imade se najviše i jedino

pripisati revnomu radu F r a n j e v a c a , koji su od vajkada bili u Bosni

vodje i duhovni pastir i katoličkoga svieta. Franjevce ide napokon i

ta velika zasluga, što su u turskih vladara izposlovali, da su katolici

pod turskom vladom u obće imali većih povlastica, ter mirnije živili,

nego li mnogo nesretnija braća grčko-iztočne vjere. Franjevci naime

znali su se prilagoditi i umiliti vladi, oni su podržavali katolike u po

sluhu i miru, pa su tako stekli milosti u turskih careva i vezira. Nu

i mnogi su Franjevci uzprkos svojoj mirnoj ćudi i podložnosti postra-

dali, ter su prolili mučeničku krv za vjeru svoju. Odnošaj Franjevaca

prema turskim oblastim dobro karakteriše neka šaljiva pjesmica:

„Pivo pije fratar i kadija,

Fratar pije, a kadija plaća,

Težko fratru, dok kadija pl ati "

Prve povlasti za Fran jevce , a polakšice za katolike polaze još

od osvojitelja Bosne, cara Mehmeda II. Zauzevši naime on Bosnu

(1463), palio i robio je on bez milosrdja. Mnogo kršćana pogibe od

mača, mnogo jih dopade robstva, a mnogo se razbjegne na sve strane.

Bijaše tada na glasu neki obće štovani franjevac, po imenu A n g j e o

Zvizdović iz Vrhbosne, koj videći, da kršćani ni odkale pomoći

neimaju, te želeći sačuvati jadni sviet od podpuna zatora, podje sa

nekoliko drugova u carev glavni stan , koj je bio na O s t r o ž k o m

polju (po drugih na polju Milodraževu), daleko od Fojnice oko dvie

ure. Junački, nu blied i mršav, upade Zvizdović u carev šator, ter

mu dokaže, da silom i mačem nikada Bošnjake umiriti neće, već

neka odbaci svaku okrutnost a Bošnjakom podieli podpimu slobodu

vjere i gradjanstva; isto tako i onim, koji su od straha pred njim

u inozemstvo pobjegli, ako bi se na poziv Franjevaca povratili.

Car se najprije nešto uzruja, nu uvidiv važnost rieči njegovih

naredi, da se Zvizdoviću načini liep plašt posut sitnimi zviezdicami

(da mu tako bude prema prezimenu), kojim ga zaogrne i koj se još

i danas kano sveti ostanak čuva u Fojničkom samostanu. Zatim zovne

pisca (ćatiba) i zapovjedi, da se a t h n a m a piše, po kojem se nesamo

svećenstvo i narod proglašuju slobodnim, nego i oni, koji su u susjedne

zemlje pobjegli. Ovaj ugovor glasi u hrvatskom jeziku ovako:

,

7

-___tl_.:__,

a n a s . "

„Ja koj sam sultan Mehmed-Han, dajem na znanje svim i sva

komu, kako se je očitovala moja velika milost prema Franjevcem,

koji donose ovu moju zapovjed; i ja sam naredio, da jih nitko nesmije



— 96 —

uznemirivati, ni prepriečivati, niti se miešati u njihove crkve, nego

neka budu slododni u mom carstvu. Neka su slobodni i sigurni i oni,

koji bi se pov ratili, neka živu bez ikakva s traha u mom carstvu i

u svojih crkvah. Pa niti ja, niti itko od mojih ljudi u mom carstvu

da nesmije uznemirivati, mučiti ili zlostavljati njihove ljude, njihove

kipove, njihova dobra i njihove crkve. I ako bi doveli kakvog čovjeka

iz inozemstva u moje carstvo, neka im je slobodno, buduć da sam

jih zato pomilovao ovom carskom naredbom."

„A da nitko nesmije proti ovom pismu činiti, dok oni budu

meni poslušni i na mojoj službi, svečano se kunem: Tako mi četiriju

knjiga; tako mi velikoga proroka našega; tako mi sto dvadeset i

četiri tisuća proroka, i tako mi moje sablje, koju pasem."

„Pisano dne 28. N. god. 868 (28. svibnja 1463)."

1

)

O va j e „ A th na m a " v r u t a k s v ih o s t a l i h po v l a s t i c a i ob l a kš i c a , ko j e s u

pos l j e dn j i ča r i da l i F r a n j e vc e m i ka to l i k om bo s a ns k im ; nu z a to s u F r a n j e vc i

m o r a l i se p o k l o n i ti s v a k o m u n o v o m u m u l i ( v e l i k o m u s u d c u ) s a r a j e v s k o m u ,

a i v e z i r u , t e r p o k a z a t i o v u c a r s k u p o v e l j u .

A th na m u poka z iva h u F r a n j e vc i m u l i i ve z i r u va z da uz ne ke ob r e de ,

i t o o v a k o :

N a dan zab i l j ežen od no vo ga m ule mo ra l i su doči u Sara jevo t r i

gva r d i j a na od t r i t a da n j a s a m os t a na b os a n s k a : f o jn ičkoga , s u t i š kog a i k r e -

š e vs ko ga . P a j e r u B os n i m or a ju f r a t r i i z va n s a m os t a n a hoda t i u na r od nom

odie lu , to se sad mora ju obu ći u svoje sve čano odie lo , i u n jem pre d mu lu

s tup i t i u .z nak s vo je s l obode . T o j e : f r a t a r s k i ha b i t i v e l i ka ka pa . O va ka pa

b i l a j e ve om a s m ie š na : ona j e od c r n e ko ž e , d ug a čk a p r e ko t r i pe d l j a ,

s k r oz š up l j a i b r e z i k a k va go r n j e ga pok lopc a , pa ka d b i j u čov je k n a t a kn uo ,

s ta ja la b i i i zg leda la upravo kao c iev .

N a z na k m u l in gva r d i j a n i b i s t up i l i u s obu , gd j e j e on p r e k r š t e n ih

nog u s je d io . P r v i j e i š a o gva r d i j a n f o jn ičk i nos e ć i pod l i evom r ukom „ A th na m u" ,

koja je m alo v i r i l a i z zav i tka , u ko m se ču v a ; za ov im b i došao gv ard i jan

su t i šk i , noseći u l i evoj ruc i uz s r ce pr i t i snu tu ve l iku voš tenu sv ieću; a za

ov im k r e š e v s k i , nos e ć i i s to t a k o ne š to s t uče n e z l a tn e r ude , ko jom ob iča ju

pos ipa t i p i sma , da se pr i je osuše .

Mula b i na pog l e d „ A th n a m e " s kočio na nog e , i z va d io b i j u s vojom

ruk om iz zav i tk a , p rou čio točno , t e s tav ivs i j u seb i na us ta i na če lo u znak

poč i t a n j a i s voga pos luha p r a m a c a r s ko j na r e d b i , ope t b i j u s a v io i u p r i

j a š n j i z a v i t a k s vo jom r ukom u t i s nuo .

S a d m u gva r d i j a n i če s t i t a j u d o l a z a k , p r i ka ž u s v i e ću i o s t a l e da r o ve ,

i z m e d ju ko j i h v r i e đa n j e s pom e n a o v a n . G va r d i j a n i s u m or a li u c i elom ok r už ju

naći na jbol jeg a ovn a , zak la t i ga , s a dr t i g a i oč is t i t i , a,li da mu ve l i k i r ogo vi

1 ) D a tum ove pove l j e b i t će po g r i e š a n , poš to m u ha m e do vs k a god in a 8 6 8 .

o d g o v a r a n a š o j g o d i n i 1 5 1 9 . i l i 1 5 2 0 .



J J C E

vidi s t ranu 163).



— 97 —

o s t a n u n a g l a v i . N a r o g o v e m o r a l i s u p o s t a v i t i p o j e d n u p o z l a ć en u j a b u k u

od d rv a , a ka dk ad i ma lo og leda lo na če lo . Ovak o p r ip rav l j en a ovna s t av io

b i s l u g a s e b i z a v r a t t a k o , d a b i m u p r v e n o g e d r ž a o d e s n o m r u k o m a

s t ražn je l i evom na svo j ih p r s i ju , dočim b i sve os ta lo t i e lo ovnovsko b i lo

m u z a v r a t o m , v i s e ć i n i z p l e ć a . K a d s u g v a r d i j a n i p r i k a z a l i s v o j e d a r o v e ,

s tup i i s lug a na v r a t a s a svo j im ovnom ; mu la ga po g le da , a s luga mu

o k r e n e l e d ja , d a v i d i s t r a g a , k a k a v j e o v a n , p a s e o p e t k m u l i o k r e n e ;

o v a j m u d a d e z n a k , a s l u g a p r e d a o v n a m u l i n i m s l u g a m , k o ji j u r t u đ e

č e k a h u .

Sad b i mula na red io , da gva rd i j an i s j ednu , a l i on i b i mora l i k leca t i ,

p o đ a v i v p o d s e n o g e ; d a o b i i m p o c r n u k a v u , a o n d a b i j i h o đ p u s t i o ,

o z b il jn o j i h o p o m e n u v š i n a z a h v a l n o s t i v j e r u p r e m a c a r u . O n i p o l j u b i v š i

m u sku t i n jegovo j s e dob ro t i p r ep or uču juć i , na t ra g uzm ičući a do zeml je

se p r ig in juć i , i z sobe b i i z a š l i . Sad su mo ra l i svo j sk i na da r i t i novc i sve s luge

m ul ine , po tom m ogl i su p ros to p roć i svak i u svo j s am os tan .

Sv i ov i ob red i točno su d rž an i i kod po s je ta ve z i ro va , os im š to s e

n jem u ovan n i j e nos io , neg o mjes to n jega morao j e svak i gv a rd i j an p la t i t i

m u u n o v c u s v o t u , k o l i k u j e o n n a r e d i o . T a k a v s e j e d a n a k z v ao t u r s k i

d ž u l u s . J o š s u m o r a l i d a v a t i n o v c e p r v i m v e z ir e v im č in o v n i k o m , k a o ć e h a j i ,

t e v t e r d a r u , k a v a z b a š i i t . d . — V e z i r b i j i m t a d d a o p i s m e n u p r i z n a n i c u ,

ko jom pr izn a je n j ihov do laz ak i c a r sk o pom i lovan je , a na red ju je svo j im č inov

n i k o m , d a p o š t u j u c a r s k u n a r e d b u . C e s t o s u o v u p r i z n a n i c u o d g o d il i , d a t a k o

v i še nov aca do b i ju . — N a sv r še t ku n a red io b i vez i r , da s e svak i gv a rd i j an

o g r n e n o v i m b i n j i š e m , k o j e j e o n z a n j i h s k r o ji o i k o j e s u o ni m o r a l i

k r v a v o p l a t i t i , i t a k o b i j i h u z o b i č a j n e k o d T u r a k a o b r e d e o đ p u s t i o . O n i s u

sad mo ra l i me d ju s luge vez i rev e s tup i t i , i sva kog a ob i l a to na da r i t i . Pos l j edn j i

p u t b i li s u g v a r d i j a n i o g r n u t i b i n j i še m o d T a h i r - p a š e g . 1 8 4 7 .

Upiruć se o ovaj ugovor, koj su vazda i sami Turci smatrali

svetinjom, zatim popuštajuć mudro turskoj vladi i držeć na miru

povjereno si stado, znali su Franjevci zadobiti više milosti i polakšica

ne samo za vjeru i crkvu katoličku, nego su i stekli toliko ugleda,

da je kraj njih i katoličkomu žiteljstvu nešto odlanulo. Pa tako se

zgodi, da katolički Hrvati u Bosni nisu toliko stradali od Turaka,

koliko njihova grčko-iztočna braća. U novije vrieme pomagala je

donekle Franjevcem i austrijska vlada, zauzev se više pu ta za bo

sanske katolike.

Premda su Franjevci doista veoma zaslužni za bosanske Hrvate

katoličke vjere, to su ipak kadkada i štetno uplivali na narod.

Ponaj

prije nam je iztaknuti, da su oni katolike često odveć obuzdavali i

pokorne uzdržavali, te tim i nehotice zatirali u njih mnogo narodne

samosviesti. Od svih bosanskih Hrvata upravo su katolici malne uviek

najpokorniji bili, te su strpljivo podnašali mnoge turske nepravde.

Za čestih ustanaka bosanskih i hercegovačkih grčko-iztočnjaka pro-

V . K l a i ć , B o s n a. 7



— 98 —

tiva turskom zulumu ostali su katolici dosta puta mirni, tek za po

sljednjega ustanka podigla se junački liepa kita katolika na svoga

stoljetnoga neprijatelja.

Nu još jedno. Bosanski Franjevci, većinom rodjeni Bošnjaci,

polazili su škole izvan svoje domovine. Oni su po visokih školah

sticali doduše veliko znanje, tako da su u Bosni bili jedini ljudi,

koji su štogod umjeli i razum jeli; ali vrativši se kući bjehu se

većinom otudjili svojemu narodu. Pošav zatim na župe vrli ti ljudi

znali su puk svoj poučavat, ali n a r o d n e s v i e s t i i po n o s a nemo-

goše jim u grudi udahnuti, jer sami nisu pravo znali, tko su i što su.

Prema tomu izgubio je i puk mnogo narodne sviesti,

on

je zaboravio

slavnu prošlost svoju i porieklo svoje, ter se je protimaravno počeo

zvati „L a t i n o m " , jer da je vjere latinske Pa tako nije ni čudo,

da su neki putnici, napose Hilferding primjetni, da katolici i u shva

ćanju i u duševnih svojstvih u obće zaostaju za pravoslavnimi. Uzroci

pako da su prvo sliepa vjera u au torite t drugih ljudi, a drugo pomanj

kanje čuvstva narodnosti.

Nu i tomu se je u novije vrieme pomoglo. Odkad je prvi neumrli

J u k i ć stupio u kolo Gajevo i odkad su klerici bosanski, učeć u

Djakovu, upoznali, da su sinovi naroda hrvatsko ga , našlo se je i

medju bosanskimi Franjevci sve više vriednih svećenika, koji su uz

rieč božju medju narodom širili i duh narodnosti, ter ga budili od

dugovjeka sna. A da su današnji bosanski Franjevci dobro shvatili

i u tom obziru svoj dični zadatak, svjedoči posljednji ustanak od

god. 1875., gdjeno prvi katolici digoše hrvatsk i barjak slobode uz

klicanje: „Živio kralj hrvatski "

U p l i v f r a t a r a , p i š e H i l f e r d i n g , ( k o j i n a č e F r a n j e v c e i k a t o l i k e b a š

o s o b it o n e v o l i ), n a p o v j e r e n o j i m s t a d o u p r a v o j e s t o g r o m a n . B a e č i „ f r a t r a "

j e s u z a B o š n j a k a k a t o l i k a n e p o g r i e š i v a i s t i n a . F r a n j e v c i s u s v o ji m u t i c a j e m

u č i n i l i u n a r o d u p r a v o č u d o :

oni

su i zkor jeml i u B

o

šn jaka ka to l ika i s t i sve t i

i u s r p s k ih z e m l ja n o b l ju b l je n i o b i č a j, n a i m e s l a v u k r s t n o g a i m e n a , s l a v u ,

za ko ju j e Srb in go tov po t ra t i t i svu svo ju p r iv r ed u , pa če s e i z ad už i t i . U za

to su on i u mn ogih zgo đah p r i s i l i li s e l j a ke , da s e o dre kn u žes t oka p i l a . Ovo

p o t o n j e n a st o j a n je j e s t k o n a č n o p r a v a b l a g o d a t p o n a r o d ; a i p r v a m j e r a ,

neobaz i ruć s e na to , š to su n jom za t r l i l i ep na rodn i ob iča j , dopr in ie la j e

m n o g o z a m a t e r i j a l n i b o l j a k n a r o d a , j e r s u m u t i m o d u z e l i p o v o d a z a n e p r o

miš l j enu raz s ipnos t .

Bosanski Franjevci radili su dakle mnogo, da bosanske katolike

prosviete i uljude, premda je to donekle bilo na štetu narodnjega

života. Po tom je dosta vjerna slika, što ju J u k i ć podaje o bosanskih



— 99 —

katolicih. Narodni običaji, veli on, jesu kod bosanskih kršćana (kato

lika) gotovo iztriebljeni, jer svećenici, držeći jih za praznovierje,

ukinuli su jih i izkorjenili većim dielom. Nu preostali su ipak gdje-

koji još običaji. Tako se u oči sv. Ivana krstitelja pale L i l e ; kora

trešnjova naime metne se u prac ip , pa se užeže i nosa oko kuće

obtrkujući; na nekih opet mjestih običaju u oči Cvietnice t. j . velike

nedjelje grane na hrpe sabirali i paliti. Kad se vatra uzpali, onda

preko nje skaču; a poslije ju štapovi izmlate i tako utrnu. Kod

ženitbe i udatbe jesu u katolika običaji dosta priprosti; a što se

tiče praznovierja, to je prilično izkorjenjeno. Isto je tako vjerovanje u

vještice, vile i vukodlake većinom iztriebljeno, ter se pripovieda samo

od šale. Ponešto se samo može opaziti, da kršćani vjeruju u udes —

fatum; a to su od Turaka naučili, ter govore često: „Tako je su-

djeno."

Premda su bosanski katolici najmirniji i prema ostaloj svojoj

braći nešto napredn iji, to su ipak najsiromašniji. Većina jih su kme_

tovi,

obradjujući polja svojih gospodara; veoma malo bavi se zanatom

(kopanjem ruda), a još manje trgovinom. Buduć da su dosele bili ve

ćinom mirni i podnosili težki jaram strpljivo, to jih Turci slabo ciene,

jer jih se nimalo neboje, pače jih mjestimice i preziru. Upravo s toga

razloga čine jim Turci i mnogo nasilja, kvare i obezčašćuju jim žene,

znajuć, da jim se neće osvetiti.

Bosanski katolici tečajem vjekova nadaju se pomoći od susjedne

braće hrvatske u Dalmaciji i Hrvatskoj, a osobito od kralja hrvat

skoga, koj je i car aus trijski. I u istinu, carska je vlada mnogo već

puta posredovala kod turske vlade na korist katolika, a u najnovije

je vrieme podigla na oružje svu hrvatsku vojsku, a i drugu carsku,

da udje u Bosnu i da ne samo katolikom, već svim bosanskim Hrvatom

pripravi bolju budućnost.

b) G r č k o - i z t o č n i H r v a t i i li p r a v o s l a v n i .

(Rišćani, Vlasi, Srbi.)

Hrva ta pravoslavne ili grčko-iztočne vjere ima u Bosni najveći

broj.

Uzprkos tomu velikomu broju upravo je njihovo stanje najne-

povoljnije i najtužnije. Ako bosanski Turčin ima privilegovan položaj

kao sljedbenik državne vjere, ako katolički Hrvat trudom revnih

svojih pastira duhovnih nekako životari i bolje prolazi: to pravoslavni

Hrvat samo da neskapa, jer ga neprogoni samo državna vlast i turska

mu braća, nego i svećenstvo njegovo.



— 100

Odkad se je crkva kršćanska nesrećom razdvojila, bilo je u

u Bosni uplivom grčkih vladika vazda dosta Hrvata vjere grčko-

iztočne. Poznato je, da su svi Hrvati neko vrieme pristajali uz Cari

grad, nu da je kasnije trudom kneza Branimira, prešao jedan dio

hrvatskoga naroda na rimsku stranu. U odaljenijih, iztočnih krajevih,

osobito u iztočnoj Bosni, ostali su Hrvati uz crkvu iztočnu, te su

joj do dana današnjega vjerni sinovi.

Katoličke Hrvate štiti danas u Bosni njihovo svećenstvo, nu

pravoslavni stradaju i od ovoga, kao što i Bugari do najnovijega vre

mena. A da je svećenstvo pravoslavnim u Bosni upravo štetno i

pogubno, tomu su uzroka dva: prvo, što su viši svećenici većinom

sami tudjinci , a drugo, š to je niže svećenstvo samo slabo na-

o b r a ž e n o .

U staro doba ne bijaše u Bosni vladika ni svjetskih duhovnika,

nego mnogobrojnih samostanaca, koji su prebivali u manastirih, ter

narod vjeru božju učili. Svi manastiri bosanski pokoravahu se patri-

ja rk i, koj stolovaše u P e ć i (Ipeku). K asnije dobi Bosna svjetske

duhovnike za pravoslavne, a i četiri vladike, i to u Novom pazaru,

Sarajevu, Mostaru i Zvorniku. Ove vladike priznavahu takodjer peć-

koga patrijarku za svoga poglavara. Nu kad je patrijarka Arsenije

Crnojević, g. 1690. sa mnogo naroda ostavio Staru Srbiju i Peć, ter

pošao u Ugarsku, a za njim to isto učinio i patrijarka Arsenije

Jovanović, pošav sa 40.000 duša u Banat i Bačku, počeše Turci

progoniti sve to žešće pravoslavne, a turska vlada ukine patrijaršiju

pećku i povjeri Bosnu patrijarki carigradskomu, da njom upravlja.

Sada nastade zlo vrieme po nesretni narod pravoslavne vjere. Cari

gradske patrija rke , sami rodjeni Grci i Fa na rio te, nastojahu , da u

Bosni nepostanu vladikami domaći ljudi, već tudjinci, a napose rodjeni

Grci, koji su u svem bili robske sluge turske vlade, ter s njom zajedno

zatirali nesretni narod, mjesto da bi ga štitili. Nu još više. Vladikom

grčko-iztočnim u Bosni nemogaše postati drugi, van onaj, koj bi cari

gradskoga patrijarku dobro platio i mitio. Tako dodjoše na biskupske

stolice u Mostaru, Sarajevu i Zvorniku sami takovi ljudi, koji su

svoju čast skupo pla tili, pa sad nas toja li, da guleć i globeć narod

opet nadomjeste, što bjehu prije porazdali. Zato prodavahu opet oni

župe i druga mjesta za skupe novce, te župnici opet tražili su više

od naroda, samo da bi se pomogli. Tako je sve od vladike do posljed

njega župnika išlo za svojim dobitkom, ter otimalo ubogim kmetom

i ono malo, što jim ostaviše Turci.



10J

Sve do novijega vremena nebijaše za pravoslavne popove ni

sjemeništa ni škole. Tako postajahu župnici ljudi neizobraženi, koji

često nisu ni sami umjeli čitati ni pisati. Više puta bi župnikov

rodjak ili zvonar duže vremena dvorio u crkvi, naučio bi na izust

liturgiju i crkvene molitve, pa kad bi to znao, skucao bi nešto novaca

i pošao bi do vladike, ter bi si kupio župu, ili bi mu za mito dao

veliku svotu, da odpravi kojega župnika sa njegova mjesta. Župa

stoji u Bosni i sad još prem a vriednosti njezinoj 20—200 dukata.

U novije vrieme ima doduše već i vrlih ljudi na župah, koji su bogo-

slovje izučili, mi tih je još veoma malo: većina pravoslavnoga sve

ćenstva čami i danas u tmini i neznanstvu poput svojih vjernika.

U Bosni nema nikakovih pristojba za crkvene funkcije. Pravoslavni

pop ođredjuje si sam n ag rad u i to prema imutku đo tičnika. J ed an mu daje

ovcu, drugi par koko ši ili ž it a , treći pače i kra vu ili vola. Im a ljudi i

nek rštenih, jer nisu smogli nov aca, da plate popa . K ad umre domaćin, traži

pop za po kop najboljega vo la; kad umre domaćica, traži pop za pokop

naj

bolju kravu. Metropolita sarajevski ima plaću od 12.000 for. , a ostale

vladike po 7000 for. , nu oni pokupe i 5—8-struku svotu.

I samostani pravoslavni u Bosni, u koliko nisu razrušeni, jesu

veoma ubogi, te nemaju nikakova posjeda, kakono n. pr. katolički.

S toga i samostanci nemaju nikakova ugleda.

Progonjeni od turske vlade i Turak a, gnjeteni od svoga sve

ćenstva živu pravoslavni tužan život. Oni nemaju nikakovih prava,

nikakovih polakšica, već poput divljih zvieri prepušteni su sudbini

svojoj.

Nu upravo taj tužni položaj nije jih šatro , već jim diže sviest.

Pravoslavni Hrvat jes t doduše na oko po tišten, ali u njemu buk ti

vatra, na njegovu vatrenu oku razabireš, da mu u prkos duga stra

danja još nije klonula snaga. On je svjestan snage svoje, pa kad mu

zulum dodija, on se diže na noge junačke i sveti se krvolokom. On

je najbolje uzdržao starohrvatsku ćud sa svimi kriepostmi i manami:

njemu su i danas još sveti običaji pradjedova i predsude njegove.

On je bistar i revan; neradi doduše toliko na polju, ali on se uzeo

baviti trgovinom i trgujuć stekao si je mnogi imetka. Dobri, a

i najbogatiji trgovci u Bosni jesu upravo pravoslavni, ter mnogi

tih trgovaca radili su potonje vrieme mnogo za boljak i za pro

svjetu svojih jedno vjernika, gradeć crkve i podižuć liepe škole. Pravo

slavni trgovci u Bosni svjestni su domorodci.

Pravoslavni Hrvati u Bosni, neimajuć zaštite u svojoj domovini,

traž ili su pomoći izvan nje. Najviše se nadahu od Srbije i Crnegore,

gdje žive narod istovjerni, zatim od velike Rusije, te zaštitnice svih



102 -

pravoslavnih Slovjena. Pa i u istinu, Srbija i Rusija radile su u 19.

vieku koješta za boljak Bosne i Hercegovine, ter mnogi pravoslavni

Hrv at , videći, da je iste vje re , koje i Srbi , počeo je svoju vjeru

zvati „srbskom", a sebe Srbinom. Ovo je medjutim velika bludnja,

koju čine i muhamedovci, kada se po vjeri zovu „Turcima". Kao

što nisu muhamedovski Hrvati nikakovi Turci, premda vjeruju isto,

što i Turci, isto tako nisu pravoslavni Hrvati „Srbi", premda su

istoga zakona sa Srbi u Srbiji.

Liepo li nam sliku podaje naš Jukić o pravoslavnih Hrvatih.

Bosanski rišćan, veli on, sklon je na dobro svojemu bhžnjemu,

svećenika drži mjesto Boga, i njemu sve vjeruje. Osobito mnogo

drži do o b e ća n ja , te kad jedan drugomu zadade p o š t e n u r i e č,

neće ga za cielo prevariti. Mladji sluša starijega, a osobito kućnoga

starješinu; pred njim sjesti oli duhan zapaliti nikad ili rieđko će, a

napose mnogo drži do čistoće i bračne vjernosti. Bosanski riščani

uzdržali su narodne običaje, kano i praznovjerja. Slava krstnoga imena

u njih je običajna; ali ima u njih i mnogo praznovjerja, buduć da

ga neuki svećenici nisu mogli ugušiti. Oni vjeruju u vukodlake, vile,

vještice i m ore, oni čaraju, uroke čine i bajanja izvode. Turci se

njih osobito plaše radi osvete, jer oni vraćaju njihove zulume krv

nom osvetom, sve po onoj staroj poslovici: T k o se n e o s v e t i , t a j

s e n e p o s v e t i .

Ovu sliku dopunjuje Hilferding ovako: Bošnjak (pravoslavni) jest

trom i nespretan; života u njem ima malo, ali je zato tvrdoglav. Ova

tvrdoglavost prelazi u prkos, kada mu je star običaj zamieniti novo

tarijom; ali se opet pokazuje kao plemenita muževnost, kada mu je

bran iti svoju vjeru. Tromost i mrtvilo njegovo potiče valjda

ponaj-

glavnije od dugotrajna jarma, koj je silno šatro bosanske kršćane;

u njih vlada neki neopravdan strah pred Turci te u njih nema nika-

kova slobodna kretanja ni poduzetnosti: silna apatija prevladala jih

je sasvim. Hercegovci su u tom obziru daleko nadkrilili Bošnjake:

oni su za mnogo živahniji i poduzetniji, te u njih ima čuvstva za

obće dobro. Neznani, jeli su ta svojstva posljedicom istorijskoga raz

voja. Vjerojatno jest, da je susjedstvo Crne gore imalo blagotvoran

upliv na hercegovačke kršćane, te je u njih uzdržalo duševne sile. I bit

će tako, jer skoro svi muževi, koji su se u Bosni i kojekud po gra

đo vih hercegovačkih iztakli duševnim radom , zatim veća čest trgovaca,

obogativših se svojom poduzetnosti, potiču iz Trebinja, Popova, Ba-

njana, Drobnjaka i drugih Crnoj gori medjašnih prediela Hercegovine.



- 103

Jaram i stra h zatrieše i govor prostoga Bošnjaka: njegov je govor

nejasan i bezsmislen; on će ti već prvimi riecmi kazati, što on

strada, što ga tišti i kako ga je ubio zulum; nu umoriti ćeš se ljuto

razgovarajuć se s njim, prije nego li ćeš po njegovu bugarenju raza

bra ti upravo ono , na što se imenito tuži. Jaram i strah prisiliše i

priučiše ga lažljivosti i neiskrenosti, ter on laže često i neumjestno.

Jaram i strah uništili su nadalje u bosanskom hrišćanu i duh zaje

dništva: svaki se stara samo o tom, kako bi sama sebe izvukao iz

nevolje ter si ugodio; riedko kada žrtvovati će koj sama sebe za

obću korist. Napokon vlada medju hrišćani ljuta nesloga i nesuglasje:

nema sela, koje nebi poprieko gledalo susjedno selo; nema sela, u

kojem nebi medju žitelji bilo nesloge i nesuglasja. Nu zato ima u

bosanskoga hrišćana i krieposti. On je spreman dati i posljednji groš

svoj, da se podigne crkva i da se pomogne vje ri; on je nadalje vazda

željan nauka. Medju bosanskimi hrišćani ima mnogo takovih, koji su

se sami učili pismu i čitanju, pače na mnogih mjestih prinose i

seljaci sami, da jim se posagradi i uzdrži škola.

Kušali smo, da nacrtamo ponajprije obći karakter Bošnjaka,

a zatim smo ga orisali po zakonu, koj je silno na nj uplivao, ter ga

raztrojio. Tečajem razmatranja iztaknuli smo vrline i mane njegove,

ter smo vidjeli, da uzprkos mnogim manam ima u njega još valjana

klica krieposti, koja bi ga uz druge i bolje okolnosti mogla podići

iz današnjega kala. Nadajmo se, da će s vremenom, kad ga zadesi

bolja sudbina, nestati njegova mrtvila i drugih mana, koje su se

rodile za turskoga gospodstva. Nu zato trebati će vanjske sile i budila,

jer inače se on neprenu n i k a d a iz svoje apatije. Vanjska sila morati

će oboriti ili ba r ublažiti velike oprieke vje rske, koje su podielile

jedan narod na tri logora; vanjski, nu samo govorom i srcem srodni

apostoli mira moći će neslogu i nesuglasje rodjene braće razbiti i

nadahnuti srca njihova duhom sloge i medjusobne ljubavi. Nu i ovi

apostoli neće uspjeti, ako" medju bosanskimi Hrvati nerazviju ideju

narodnosti, ako jih neupute, da su svi Bošnjaci ma koje vjere

sinovi hrvatske m ajke, ter da je Bosna ponosna ponajljepši biser u

starodrevnoj kruni h rv at sk oj, koja će moći uz složno sudjelovanje

svih sinova iznova u svoj staroj slavi zasjati.



104

i . S o c i j a l n o - p o l i t i čk i o d n o š a j i .

U prijašnjem smo poglavju v idjeli, kako je bosanski narod

podieljen na tri zakona, te kako je muhamedovska vjera jedina po

vlaštena i slobodna, dočim se katolička samo trp i, a grčko-iztočna

dapače i progoni. Turci bosanski imaju po tom svu vlast i ugled,

dočim kršćani tek životare.

Razliku medju Turci i kršćani pooštruju još više i socijalno-

politički odnošaji, koji su osnovani na f e u d a l n o m s u s t a v u sred

njega vieka. Cielo naime pučanstvo Bosne podieljeno je na dva razreda:

n a g o s p o d u j u ć i r a z r e d i n a s l u ž e ć i r a z r e d . Gospodujuća

klasa sastoji od imućnoga plemstva i od slobodnih obrtnika i seljaka,

nu ti su svi vjere muhamedove; služeća pako klasa broji same ne

slobodne seljake ili k m e t o v e vjere kršćanske. Svi žitelji u Bosni,

ako nisu vjere muhamedove, spadaju pod kmetove, koji nemaju ni

komadića svoje zem lje, već rade i služe bosanskim plemićem vjere

turske. Turci zovu svu služeću klasu jednim imenom: raja. Po tom

dakle vladaju u Bosni i Hercegovini još danas isti odnošaji kmetovski,

koji su tek od g. 1848. dokinuti u Hrvatskoj; ali s tom velikom

razlikom, da su u Hrvatskoj bili gospodar i kmet jedne vjere, dočim

je u Bosni gospodar Turčin, a kmet njegov tužni kršćan.

Odnošaj gospodujućih Turaka prema služećim i robujućim krš-

ćanom, t. j . prema r a j i , veoma je nepovoljan po kršćane. Turčinu

gospodaru sve je slobodno činiti, pače i carski zakon nogama gaziti;

uboga raja nesmije ni pravo svoje tražiti. Ona nema zemalja svojih,

ona je bezpravna. „Raju je Bog Turcima poklonio", vele bosanske

kadije, „da Turčinu izmet — službu čin i" ; na sudu opet ka žu : „Jedan

Turčin više znade nego hiljada Vlaha". Na mnogih mjestih nesmije

si raja ni ljepših kuća graditi. Ako si koj kršćan uzprkos tomu

podigne bolju kuću , odmah ga Turci tjeraju na sud i pitaju : „Pa

zar i ti, krstu, i ti hoćeš imati kuću, i ti si nekakav aga (gospodin) ?

hajde u aps (zatvor), dokle neplatiš toliko i tolika groša" . Na to mu

kuću uzmu i dadu kojemu Turčinu, a krstu kažu : „Za tebe je košara,

krstu lipovi, ti sebi napravi košaru". Kada Turčin jaše preko polja,

onda ga nijedan kršćanin nesmije susresti; nego kada raja opazi

Turčina, onda se mora daleko ukloniti s puta. Ako medjutim kršćanin

jaše konja, mora odjahati i konja odvesti na stranu, dok Turčin

neprodje.

Ka ko je već i u turskoj djeci uvrieže no, da su Tu rci gospodari nešto

boljega od kršćanske raje, svjedoči dob ar pozn avalac bosanske zemlje. P re-



— 1 0 5

noć iv u Bu sov ač i , p i š e o n , j u t ro m ka d j e sunce ma lo obas ja lo , j a kon ja

po ja š im i po d jem da l j e n a pu t . J a dođ jcm na k ra j ča rŠ ij e ( t rga ) , a na s red

pu ta s to j i j e dn o ba l in če ( tu r sk o d ie te ) ; mis l im, da u v i s in i n i j e b i lo v i soko

n i moja t r i p ed l j a ; ono j e b i lo p l j e sn ivo , neč i s to , ba la vo i ka l j avo t a ko , da

m i s e j e g r u s t i l o p o g l e d a t u n j e g a . D r ž a l o j e š t a p i ć u r u c i . J a s a m g l e d a o ,

hoće l i s e uk lo n i t i kon ju s pu ta , no j e b i lo bezkor i s tno , ono j e s t a ja lo kao

u k o č e n o . J a v r a t i m k o n j a k r a j e m , d a g a n e p o g a z i m , n u k a d s a m b i o k r a j

n j e g a , a o n o m e l t m p u c m o g a k o n j a sa s t a p o m . K o n j s k o či , n o g a o p e t

z a u s t a v i m l a h k o , j e r b a š n i j e t o l i k o p l a š lj i v b i o . J a v i k n e m d j e t e t u : „ O s t a v i ,

š t a t o č i n i š ? " n u o n o ć e : „ D r a g o m i j e h o ć u s a d i t e b e " U m e n i k r v

u z a v r i t e r v i k n u h ; „ S t a i m e n e ? a k o t e u z m e m z a t o v r a t i č a i o t r e s em

s t o b o m o k a m e n j e , d a ć e t i o d m a h z l o p n ja k p u k n u t i ? " N a št o ć e d i e t e :

„ N e s m i j e š , j a s a m T u r č i n " J a o v o ču v š i i b o j eć s e , d a k oj i T u r č i n

nen an id je , t e r b i zb i l j a m oglo b i t i z lo , ods tup im .

K o l i k a j e o v o o p a k o s t , k o l i k a zl o ća i b e z o b r a z n i k b a l a v o b a l i n č e u

č a rš i j i n a p a d a n a p r a v a z d r a v a č o v j e k a , t u č e g a i m l a t i , a o v a j n j e m u

nesm i je n i š t a ; i to za š to ono t ak o č in i? za š to mu se p ra ve dn ik nesm i je oda -

p r i e t i ? — z a t o , „ j e r j e o n o T u r č i n " .

a) G o s p o d a r i — T u r c i .

Gospodujućemu razredu pripadaju svi žitelji muhamedove vjere,

bili oni imućni ili ubogi. Nu najviše medju njimi iztiče se f e u d a l n o

p l e m s t v o , koje je prigrliv islam svoja sredovječna prava velikim

dielom do danas sačuvalo.

Još za bosanskih kraljeva vrvila je Bosna sve boljari svake

ruke;

tuj je bilo u obilju v o j v o d a i k n e z o v a , koji su imali poput

ugarskih i hrvatskih plemića veći dio zemlje u svojim rukama, ter se

otimali kraljevskoj vlasti i tako mnogo doprinieli k padu bosanske

države. Padši Bosna, mnogi se plemići izturčiše, samo cla pridrže

svoje časti i imanja, te u istinu ostadoše milosti carskom i nadalje

gospodari u Bosni, do čim je podložni jim narod ostao većinom vjeran

kršćanstvu te r postao njihovim robljem ili bezpravnom r a j o m . Broj

takovih plemića odmetnika većao se je svakim danom, ter doskora

počeše se oni zvati begovi (beg). Oni vladahu, kao i za domaćih

vladara, i nadalje zemljom bosanskom, nemareć mnogo ni za Sultana

ni za vezira, koga j e Sultan u Bosnu šiljao. Ovi bosanski begovi stvo-

riše po neki način p l e m i ć k u r e p u b l i k u , zaokupiše polagano u

zemlji sve veće časti i službe, a osobito se trgahu za k a p e t a n i j e

t.

j

za upravu tvrdih gradova i njihove okolice. Kapetanija bilo je

u Bosni 36—38, a kapetani bili su nasljedni. Svaki kapetan imao

je oblast mača, vješala i kolca (samo za kršćane), a uz to je bio i

vodja četam, koje su se u njegovoj kapetaniji sabirale.



106

Uz starinske begove podiže se za turske vlade novo plemstvo,

a to su s p a h i j e . Bijahu to vjerni carski vojnici, koje je car za

revnu službu nagradio, te jim podielio spahiluke uz pogodbu, da

ga i nadalje služe. I ovo vojno plemstvo bijaše nasliedno: spahije

bi dobivali od cara pravo, da u podieljenih jim spahilucih (timarih)

pobiraju u ime carevo desetinu, nu zemlja nebijaše njihova. Bijaše

spahija, koji nisu ni komadića svoje zemlje imali, već su samo dese

tinu u nekom kraju pobirali. Svakomu je spahiji bilo propisano, koliko

mora „sabalja" povesti u boj.

Begovi, kapetani i spahije bijahu tako pravi gospodari Bosne.

Oni bi se dobro pazili sa janjičari i njihovim agom u Sarajevu, pa

bi radili u Bosni, što bi htjeli, nemareć nimalo ni za cara ni njegova

namjestnika t. j . vezira, koj je živio u Travniku.

Mn ogi bosa nsk i knezo v i , i z tu rč ivš i se i pos t a vš i bez i , p rom ien i še svo ja

s t a r a p o r o d i č n a i men a i p o p r i mi š e t u r s k a , t e s e d an as n ezn a , k ak o j i m j e

pr i je b ilo ime n . pr . Šer if i i be g M ira le m . N u m no gi n j ih za drž al i su i

svo ja s t a ra porod ična imen a , t e se i da n da na s t a ko zovu . Najz na tn i j i od

t i h b e g o v a j e s u : B a b i e , B a k o v i ć , B o s n i ć , C e r i ć , Č e k i ć, D u g a l i ć , D v a g i ć ,

F i l i p o v i ć , G r lu mč ie , L j u b o v i e , L j u b u n č i č , K o p č i ć , K r es o j ev i ć , K u l en o v i ć ,

K u k a v i č i ć, S k o r b o v i ć , P a š i ć (u S k o p l j u ) , R e p o v a c , P o z d e r a c , Š a r a n o v i ć ,

Vojn ikov ić , Vida ie , Soko lov ić , Zla t a rov ie i Ždra lov ić . Im a i t ak ov ih be gov a ,

ko j i su im ena svo ja p re ve l i na t u r sk i , pa su samo os t av i l i h r va t s ke dočetk e .

Kad su Sultani turski počeli početkom ovoga vieka o tom na

stojati, da državu svoju centralizuju i reformuju, uništiše ponajprije

opornu četu janjičara (1826.), a zatim uzeše raditi o tom, kako bi

slomili moć te aristokra tske republike u Bosni. Trebalo je ponajprije

dokinuti nasljedne kapetanije, zatim spahije i spahiluke, ter uvesti

redovitu vojsku, a napokon slomiti donekle vlast silnih begova i podići

mjesto toga ugled vezira i carskih činovnika. Nu kad se počeše te

novotarije u Bosni izvoditi, ustade sve bosansko plemstvo protiva

caru „kaurinu", ter u Bosni planu ljut gradjanski rat, koj se svrši

tek god. 1851. Ove godine naime svlada Omer-paša bosansku bunu

i uništi moć plemstva. Kapetanija nestade, a mjesto njih bjehu uve

dene nahije i sandžaci, kojinii upravljahu carski ljudi; spahiluci

bjehu dokinuti, a spahijam bijaše poći u redovnu vojsku; većina

begova napokon bješe osiromašila i postradala, a mjesto njihove

republike stvori se vilajet bosanski pod upravom carskih namjest

nika. U borbi carskih četa proti bosanskoj aristokraciji podpomagahu

i kršćani carevcem, misleći, da će jim , svladavši svoje gospodare

begove, ponešto odlahnuti. Ali se ljuto prevariše.



—- 107 —

Begovi bosanski nisu više, što su nekoč bili, ali od Omer-paše

pa do danas oporaviše se opet, te jih i danas smatraju bosanski

Turci za svoje vodje. Prem da je četvertstoljetnim bojem (1826. do

1851.) moć begova u političkom obziru znatno spala, odnošaj njihov

prema kršćanskim kmetom slabo se je promienio, makar da je carska

vlada koješta na korist raje zapovjedila, da se izvede.

Uz plemstvo pribrojiti nam je gospodujućemu razredu još mnogo

trgovaca, zanatlija, imućnika, napokon i sve seljake, koji su muha-

medovoga zakona. Svi ovi s l o b o d n i l j u d i imaju svojih vlastitih

zemalja, smiju nositi oružje i neplaćaju sramotnoga „harača". Iz-

meclju ovih slobodnih Turaka imade jih mnogo, koji su se kao trgovci

ili inače imetka i ugleda stekli, ter se sada iztiču svojim bogatstvom

i svojimi zemljami, pa se redaju medju veću gospodu, prem da nisu

nikakovi plemići. Ovakovi se imućniji Turci prosta roda zovu age

t. j . gospoda. Ostali Turci p rostoga rod a, a napose seljaci imaju

svoju zemlju, nu bucluć da jim je mrzko raditi, to su većinom siro

mašni i prnjavi. Ove seljake zovu begovi i age po t u r

i

čam i i

c o s a m i , a kršćani jih prozvaše b a l i j a m i . Premda je mnogi ćoso

ili balija sav odrpan ter neima često ni toliko, koliko koj kmet krš

ćanski, ipak se on smatra nešto boljim, jer je Turčin i jer neplaća

harača.

b) K m e t o v i — r a j a .

Raja znači po hrvatski „stado" ili „marva", te Turci zovu

ovim imenom sve žitelje u turskoj državi, koji nisu muhamedovske

vjere. U Bosni jesu raja svi kršćani obojega obreda, prebivali oni u

gradovih ili na selu. Oni su pravi „kmetovi" begova, te nemaju druge

zemlje za obradjivanje do begove, na kojoj živu. Oni su doduše osobno

slobodni t. j . nisu poput germanskih kmetova privezani uz zemlju,

na kojoj su se rodili, ali zato opet nisu nikad ni čas sigurni od

straha, neće li jih gospodar njihov sa zemlje svoje protjerati.

U prvo vrieme turskoga gospodstva bijaše kmetovom mnogo

bolje. Oni su se doduše pokoravali spahijam i begovom i plaćali su

jim nešto od zemalja, koje su bile više njihove nego li begovske.

Kmetovom je u obće još u 17. vieku tako dobro bilo, da su se u

Bosnu naselili mnogi žitelji iz Hrvatske i Dalmacije, koji su volili

turske begove, nego li kršćanske grofove. Još u polovici prošloga

vieka plaćao je „kmet" samo jednu desetinu od poljskih plodova

spahiji, a jednu desetinu beg u; nu beg morao si je sam svoj dio

odvesti s polja u grad . Koncem prošloga vieka uzmu begovi svu



- 108 --

zemlju kmetova pod sasvim svoju i poemu tražiti od njih mjesto

devetine već trećinu, da i polovinu godišnjega ploda. Uza to bijaše

kmetu donieti trećinu ili polovinu begu u kuću, pa mu još svakoga

tjedna 3—5 dana na polju ili kući radit i. Ova radnja ili robota zvaše

se „ b e g 1 u č e n j e" (beglučiti).

Kmetu postajaše sve to gore. Nije mogao već namiriti ni samoga

bega, a kamo li da plaća još harač i druge danke caru i veziru.

Uza to uništiše bune bosanskih begova sasvim ubogu raju. Turski

car izdade doduše 3. studenoga 1839. h a t t i š e r i f od G j i i l h a n e ,

kojim on obećaje svim svojim podanikom (dakle i raji) podpunu

sigurnost života, poštenja i imanja, ali tim uzbuni još većma begove,

te po ubogu raju nastadoše crni dani. Ne samo da kmet nije imao

ništa svoga, već odsele bijaše progonjen i zlostavljan od svoga gospo

dara na svaki način; pače i ubiti mogao ga je beg, pa nebi nitko

za to ni pisnuo. Nevolje kmetova tako se umnožiše, da je napokon

bio prisiljen vezir bosanski T a h i r - p a š a , te je god. 1848. izdao

novu naredbu ob odnošaju kmetova prama gospodarom. Uredba ova

glasila je ovako: da u napredak prestaje beglučenje, a mjesto toga

da kmeti gospodarom plaćaju od žita, voća i povrtelja trećinu, a od

siena polovinu; gospodari pak da trećinu od poreza za kmete plaćaju.

Premda je ova uredba bila veoma težka i tegotna za raju, koja i

onako još carski porez plaća, to ju je ona ipak prihvatila, budući

već privikla svakomu zulumu. Nu begova prionu malo uz tu naredbu,

nego u prkos njoj udariše još gore terete na ubogu raju. Oni pobi-

rahu doduše trećinu žita i polovinu siena, ali zato neukinuše begiu-

čenja niti neplaćahu trećinu poreza za raju, nego počeše još od kmetova

zahtievati, da i za nje plaćaju porez. K tomu uzeše tjerati i kmetove

sa svojih zemalja i uzimati jim kuće, stoku, jednom riečju sve, što

su u njih nalazili.

K a k o j e t o b i v a lo , p r i p o v i e d a J u k i ć : K a d j e j e d a n k m e t , p i še o n ,

okrč io n j ive , nasa dio i u r e d io ba šće , pon ačin io po t r e bn e zg rad e i već počeo

m a lo na s t r a nu m e ta t i , dod j e d r ug i l i e nč ina , t e gos poda r u ( be gu ) pok lon i

vola , a ka d ka d i dva , t e ono ga jn ' vog a gosp od ar o t je ra sa svoje zeml je i

ovoga na s t a n i . N i j e l i s e pa ko n ika ka v d r ug i km e t na m e tnuo , t o gos poda r

sv ak e godine c ien i nevo l jnu r a ju , s ad i s tu ć i vo la sad kon ja , p r ie t i da će ju

d ign u t i i d r u ge l j ude na s e l i t i ; r a j a t u uc j e n u m o r a s v a ke god ine p l a ća t i ,

drugčije val ja joj se se l i t i .

U novije je vrieme odnošaj kmeta prema gospodaru

ovaj:

Kmet

bosanski, kad sjedne na novu gospodarevu zemlju, na kojoj nije prije

nitko bio, to si on mora d svom trošku načiniti kuću i sve ostale



109

potrebite zgrade. 0 tom trošku neće gospodar ništa da znade, nego

na prosto ve li: „Ako ti treba, gradi." No kad se kmet digne st oga

kućišta, nemože od gospodara dobiti za te zgrade nikakovu nagradu,

niti jih drugamo prenieti. Nekoristi mu reći: „Ja sam gradio, to je

moje " — gospodar će mu odvra titi: „Trebalo ti , pa si i gradio,

ali si jih gradio na mojoj zemlji." Pa jer je zemlja starija od kuće,

to ju posvaja.

Sva je zemlja gospodareva, na kojoj kmet stanuje; zato on

bez dozvole gospodareve nemože posvojit ni toliko, da si samo jednu

glavicu luka usadi: pa s toga mora od svega dohodak davati. Kmet

mora svu zemlju obradjivat o svom trošku: on ju krči, na svojih

volovih ore, sa svojim sjemenom sije, kopa, vrši i sve čini, ter gotov

dohodak mora gospodaru donieti, kamo mu ovaj zapovjedi. Kmet je

dužan na poziv gospodara svaku mu uslugu učiniti (beglučiti), kao

n. pr. drva mu dovesti, žito mljeti, njive, koje gospodar za sebe sije,

obradjivati i t. d., i to bez ikakve plaće, dapače više puta i o svojoj

hran i. Kmet je k tomu dužan sav porez p lati ti, koji bi morala

plaćati zemlja gospodareva. Isti je dužan češće gospodaru „j a b u k u "

dati, na konak ga primiti sa svom njegovom družinom, hranu i piće

za njih i za njihove konje pripraviti i t. d., i to sve bezplatno.

Istina, turska je vlada već više puta pokušala, da uredi stalno

odnošaj kmetova prema gospodarom, ali to nije ništa vriedilo, jer

bosanski beg neznade zakona nad svojom voljom. Tako je n. pr. vlada

naredila, da gospodar sam sagradi zgrade, da dade četvrtoga vola,

da plati trećinu poreza za kmeta, da mu dade trećinu sjemenja i da

kmeta nesiluje na bezplatnu radnju (beglučenje). Nu za te naredbe

neće bosanska vlastela ni da znadu, pa ako se koj kmet na te polak-

šice pozove, onda mu jednostavno kažu: „Ako ti se vlaše nem ili, a

ti ustaj sa moje zemlje . . . " Više puta ide uboga raja i pred sud,

da se potuži, ali kakova hasna, kad neuspije nimalo. Sudci misle, da

su svoju dušnost izpunili, proglasivši carske naredbe; ali se nebrinu,

hoće li biti izpunjene i izvršene. Kad jim se kmet potuži, a oni mu

odvraćaju: „Kad gospodar neće ovako, a ti se vlaše diži sa zemlje;

ili ako ćeš se i drugčije s njim narediti, mi nismo tomu p ro ti vn i. . . . "

Zato,

što gospodar pušta km eta, da živi i radi na njegovoj

zemlji, mora mu kmet svake godine dati: 1. od svakoga poljskoga

ploda osim siena t r e ć i n u ciele ljetine; 2. a od siena p o l o v i n u

ljetine. Osim toga mora mu kmet to donieti ili dovest sam onamo,

kamo gospodar naredi. *



— 110 —

Toliko po prilici ob odnošaju kmetova prema gospodarom. Sada

da još vidimo položaj nesretne raje prema vladi.

Raja u Bosni i Hercegovini nema skoro nikakovih prava, ali

zato sve tere te i dužnosti. I st ina, carska je vlada raznimi fermani

nastojala, da raju učini ravnopravnom gospodujućoj klasi. Ali to je

u Bosni malo ili ništa vriedilo. Raja i danas još nesmije oružje nositi,

nesmije crvene dimlije obući, nemože proti Turčinu svjedočiti, nemože

ni vojnikom biti; jednom riečju, raja je u prkos Hattišerifu i Hathu-

majumu ostala — raja. Prem da nije nikakovih prava stekla, ona

ipak silne terete podnosi. Osim onoga, što kao kmet daje gospodaru,

mora raja plaćati državi još ovo: desetinu od sve godišnje ljetine,

zatim zemljarinu (50—150 piastra), i još glavarinu (prijašnji „harač"),

u ime toga, što je tobože oproštena od vojne službe. Uzmemo li na

um, da se raji vrhu plaćena poreza nedaje namira, pa se s toga

jedne godine isti porez dva do tri pu t utjeruje ; zatim da se desetina

obično daje u zakup pojedinim poduzetnikom, koji tri put više uzimlju,

nego li jih patri; napokon da raja uz sve danke i gospodarom i

vladi mora još badava raditi kod svih javnih radnja: to si po prilici

možemo stvoriti neku sliku o tužnom stanju toga pučanstva.

Nevolja raje bijaše do najnovijega vremena tim gora, što nije

mogla nikako steći stalna posjeda, te tako postati svojom. Carska

vlada dopustila je doduše, da raja može zemlju posjedovati, pa se

je i našlo kršćana, koji su si i zemalja kupili. Nu s toga zadobaviše

se još većih neprilika. Kad je naime koj kršćanin zapuštenu i neob-

racljemi zemlju kupio, pa ju kasnije svojim trudom liepo obradio,

umah bi se podigli Turci i oteli mu zemlju dokazujuć, ili da je

njihova ili da na drugoga Turčina spada. Č esto bi mu zemlju uzeli

i pod tom izlikom, da je potrebita za obćinu, i tako ostane raja ne

samo praznih ru ku , nego bijaše kadkada i zato kriva na sudu, što

se je usudila obradjivati tobože tudju zemlju.

Mnogi su kršćani u novije vrieme izirmili nov način, kako da steku

zem alja. Oni plate kojemu siro ma hu Tu rčin u, „da on rek ne, da je zemlja

njegova i da ju je kršćanom pr od ao ". Ako ostane ovaj Tu rčin vjeran i

pošten, onda mogu zemlju zadržati. Dobar poznavalac Bosne pripovieda jedan

slučaj,

kako je neki turski ćoso ovako spasio kršćanom njihovu zemlju. Dva

krš ćana blizu Jajca kup e naime zemlju na ovaj način od toga Tu rčina, pa

ju obrade i zgrade ponačine. Nu na jedanput nadje se jedan beg, pa zgrade

razvali i zemlju si prisvoji. Kršćani su neprestano turskoga ćosu mitili, da

jim nepomaujka na rieči, a zatim su sudu prijavili nasilje bego vo. Sud izadje

na zemljište, poku pi susjede, p arn ike i t. đ ., ter sud započme :



— I l l —

N a j p r i j e u p i t a ć o s u : „ J e s i l i t i o v u z e m l ju p r o d a o v l a s i m a ? "

Ć o s o :

„ J e s a m , g o s p o d a r u " '

S u d : „ P o š t o s i p r o d a o ? "

Ć o s o : „ P o "

S u d : „ Z a š t o s i z e m l j u p r o d a o ? "

Ć o s o : „ B i la m i j e p o t r e b a " .

S u d : „ K a k o s i p r o d a o z e m l j u ? "

Ć o s o :

„ K a o s v o j u . "

S u d : „ D a j e tv o j a , t i b i j u b i o o b r a đ j iv a o z a t o l ik o g o d i n a . "

Ć o s o : „ N i s a m , j e r n i s a m i m a o č im , o d s l a st i j u n e p r o đ a j e m "

S u d : „ O d k u d t e b i t a z e m l j a ? "

Ć o s o : „ O s t a l a m i i z a o t c a . "

S u d : „ O d k u d t v o m o t c u ? "

Ć o s o : „ V j e r e m i , n i s a m s e p r i j e o t c a r o d i o , p a d a z n a m . "

S u d p r i s u d i s a d a z e m l j u k r š ć a n o m . N u u p a m t i t i n a m j e : o v a j s u d

i z p a o j e d o b r o p o k r š ć a n e s a m o z a t o , j e r s u k r š ć a n i d o b r o i p r e d o b r o p l a t i l i

ne s amo ćos i , nego i sud i j am; u d rugom s luča ju zna l i b i sudc i zab t i eva t i ,

da Tu rč in po ka že i zp r ave , ko je mu je o tac na zeml ju os tav io . Ova j s luča j

povo l jan k ršćanom jedan j e od t i suću , ko j i su p ro t i n j im.

III. Arbanasi, Cigani, Židovi i Osmanlije.

Opisavši, u koliko nam je bilo moguće, narod hrvatski u Bosni

i Hercegovini, te iztaknuvši medjusobne vjerske odnošaje, a i soci-

jalno-političke odnošaje njegove, govoriti ćemo ob ostalih narodih u

Bosni nešto kraće. To činimo tim laglje, što ovih drugih naroda ima

u Bosni veoma m alo , tako da jih gotovo nestaje pred hrvatskim

žiteljstvom.

1. A r b a n a s i ( Š ć i p e t a r i ) .

Arbanasi ili Arnauti, kojih ima samo u sandžaku Novopazarskom,

živu u gorovitih predielih na jugo-iztočnoj strani ovoga sandžaka, te

su se ovdje naselili tek u novije vrieme, odkad su naime mnogi žitelji

ovoga kraja otišli u Ugarsku (1740).

Arbanasi u Bosni samo su jedna čest ovećega plemena arba-

naskoga, koje prebiva Bosni i Crnoj gori na jugu na zapadnoj strani

balkanskoga poluotoka, te se je razgranilo sve do prave Grčke. Ar

banasa ili kako se sami zovu, Šćipetara, ima svega 1,400.000 do

1,600.000, te su veoma pogibeljni susjedi za Slovjene.

A r b a n a s o m s l u ž i n a v e l i k u k o r i s t t o , š t o p r e b i v a j u z a j e d n o o d S k a

d a r s k o g a j e z e r a , d o l n j e M o r a č e i g o r n j e g a L i m a p a s v e d o G r č k e ; t a k o v e

n e p r e k i n u t e s i l e n e s a č i n j a v a j u n i t i T u r c i n i t i G r c i . O s o b i ta j e s r e ć a z a A r b a

nase , š to ne m a u n j ihovo j zem l j i i zvan dv a t r i c inc a rsk a p re d ie la , n ikak ov i l i

z n a t n i j i h i n o r o d n i h n a s e l b i n a , š t o i m a j u s a m o n a j u g u j a č e s u s j e d e G r k e ,



— 112

a na os t a l ih s t r anah sus j ede , ko j i j im nemogu naškod i t i . Nj ihova se zeml j a

p ro teže da l eko uzduž mora , uz ko je su se on i sved jer uzdrža l i ; t e p remda

i ma j u n a j u g u s u s j ed e G r k e i p r e k o m o r a Ta l i j an e , n a r o d e t r g o v ač k e , k o j i h

j e j e z i k zav l ad ao u t r g o v a č k o m o b ć en j u : t o s u o n i i p ak s v o j u n a r o d n o s t

zna l i i na oba l i sačuva t i , š t o j im t eča jem to l iko ga v r em en a i uz to l ike p ro

mjen e va l jda neb i b i lo poš lo za ru k o m , da j i h nek r i e p i osob i ta nek a s i l a .

D o k s u S l o v jen i n a b a l k a n s k o m p o l u o t o k u b i l i s l o b o d n i , mo r a l i s u

A r b a n as i p r ed n ji mi u z m i ca t i ; n u p o š t o s u Tu r c i t a j p o l u o t o k s a s v i m s i

pod lož i l i , onda ne samo da j e t o p re s t a l o , ve ć j e započelo obr a tno k re t an je .

T u r c i s u s k uS i li S lo v j ene p o d n a j t ež i j a r am , A r b a n a s i n ap r o t i v n e s amo d a

n i s u p o d p a l i p od tak o v j a r a m , v e ć su j i m n e k a p l em en a s v e d o d an d an as

o s t a l a sa s v im s l o b o d n a , p o i m en ce M i r i d i t i n a s j ev e r u . N o v o t u r s k o g o s p o d s t v o

n i j e to l iko š t e t e nan ie lo Ar ba nas om , ko l ik o S lov jeno m, d ap ače b i lo j im j e s ne ke

s t r a ne još t e u p r i l og i t o z a to , š to su m nog i od n j ih po pos lov ic i „gd je

m oć ,

ond je i v j e r a" , p reš l i na m uh am ed ov sk u v j e ru i š to su on i sač in j av a l i

i j o š sačin j ava ju ne ure dn u tu r s ku v o j sk u , š to i n j ihovo j r a to bo rno s t i god i i

ko r i s t donos i , j e rb o j i h t u r sk a v l a da , pos l i j e k ak o j im i z t eče v r i em e vo jn ičke

s l u žb e , v i š e p u t a u t ud jo j , ob ično s lov jensko j zeml j i nase l i .

S to j e zad r u g a u S l o v j e n a , t o j e p o p r i l i c i f i s u A r b an as a , s amo

s to m raz l ikom , š to f is A rba na se j oš bo l j e u j ed in ju j e i veže , ne go l i z ad rug a

S l o v j en e . F i s s t v a r a č v r s t u za j ed n i cu med j u s v o j i m i , Č e sto mn o g o b r o j n i mi

č la no v i ; on j i h d i e l i ne sam o od l j ud i d r ug og a ko je ga na rod a , nego j i h l uč i

n ek i m n ač in o m i o d č l an o v a d r u g o g a a r b a n a s k o g a fis a; t ak o d a s p a j a p o j e

d i n ce , a n a r o d c i ep a u mn o g o n a s r o d s t v u o s n o v an i h p l eme n a , k o j a s e v i š e

p u t a med j u so b o m l ju t o za v a d e , k r v av o o s v eć u j u , t e n em i l o s r d n o k o l ju i

p ro gon e . To j e i uz rok om , š to se t a j na rod n i j e dose l e bo lj e um nož ao .

Današnji Arbanasi, ili kako se sami nazivaju, Šćipetari, jesu po

tomci starih Ilira, koji su još prije dolazka Slovjena na zapadnoj strani

balkanskoga poluotoka živjeli, ter sa svoje hrabrosti i ratobornosti

slovili. Došavši Hrvati u ove prediele potisnuše jih na jug. Za provale

Osmanlija na balkanski poluotok opirahu se Arbanasi izprvice upravo

junački sili njihovoj (Skanderbeg ili Ju re K as triota) ; nu kasnije

primiše vjeru muhamedovu, te su sada najbiesniji musuhnani. Tek

dio plemena Miridita izpovieda vjeru katoličku, nu samo po imenu.

Rieka Skumbi u Arbanaskoj dieli ovaj narod na dvie grane:

na G e g e i T o s k e . Gegi živu na sjeveru, te su osobito u Bosni

(u novopazarskom sandžaku) više ili manje izpremiešani sa Hrvati,

tako da mnogi i hrvatski govore, pa se i Bošnjaci zovu; Toski opet

stanuju na jugu rieke Skumbi, te se razlikuju od Gega svojom noš

njom i donekle govorom. K tomu su mnogo divljiji od Gega, koji su

nešto pitomiji i sposobni za rad. Gegi se diele na više plemena, od

kojih su najznatnija: M i r i d i ti, H a si, H o t

i,

P a l a t i , K l i m e n t i

(Klimentinci u hrvatskom Sriemu potiču od ovih), K a s i r a t i i t . d.



1 1 3

Arbanasi u novopazarskom pašaluku (od plemena Gega) šire

se od Mitro vice prem a sjevero-zapadu sve do grada Sjenice. Svi

Arbanasi jesu tuj vjere muhamedovske, te se razlikuju od ostalih

žitelja toli svojom nošnjom, toli fiziognom ijom . Uza to su mnogo

divljiji i fanatičniji od ostalih žitelja. Oni su pastir i, vojnici i ha jdu ci;

poljodielstvom bave se samo toliko, koliko jim je nuždno, da se pre

hrane. U duševnom, socijalnom i političkom obziru stoje na najnižem

stupnju evropske obrazovanosti. Njim u obće netreba kulture ni

blagodati njez inih; oni nepoznaju zakona, već samo svoje običaje,

oni nemaju družtva, već svaki radi na svoju, oni nemaju države, već

samo plemensku zajednicu. Arbanasi neznaju zato ni to, što je pravo

ili nepravo po naših pojmovih, te zaostaju u tom obziru i za Osman-

lijami. Njim je sve slobodno činiti, u čem jih drugi nemože zaprie-

čiti.

Mjesto javnoga i ratnoga prava vlada u njih pravo jačega i

krvna osveta.

H i l f e r d i n g o p is u j e b o s a n s k e A r b a n a s e o v a k o : „ A r b a n a s i u n o v o p a z a r s k o m

p a š a l u k u g o v o r e s v i s r b s k i ( h r v a t s k i ) , m n o g i d a p a č e z a b o r a v i l i s u v e ć s v o j

ma te r in j i j e z ik . No se ob ično u zk e pan ta lo ne i uzk e ka f tane i to od s ivo-

ž u t o g a s u k n a s a c r n i m i g a j t a n i i n a k i t o m ; i m u ć ni j i m e d j u t im n o s e j u ž n o -

a r b a n a s k u f u s t a n e l l u , a n a n j u o b l a če k u r t k u s a r a z p o r e n i m i r u k a v i . U z a t o

s e p a š u š i r o k i m , z l a t o m i s r e b r o m i z v e z e n i m p o j a s o m , u k o j e m i m a g o t o v

a r s e n a l k u b u r a , h a n d ž a r a i n o ž e v a . O n i , k o j i i m a ju f u s t a n el l u , p o k r i v a j u s i

g l a v u c r v e n i m f es o m s a m o d r o m k i t o m , o s t a li p a k o n o s e p r o s t e c r v e n e k a p e .

T ko n i j e p r iv ik nu o g le da t i t e l jude , čudno mu je u du š i , kad dosp i j e med ju

n j e :

u oč ima n j ihov im v i d i l ju tu z lobu i d iv l j ač , doč im toga neo paž a ko d

d o b r o ć u d n i h m u h a m e d o v s k i h B o š n j a k a d a p a č e n i o n d a , k a d a s e l j u t e n a k a u -

r ina . Arb an as i su u obće neš t o man j i od os ta l ih Bošn jaka , a l i su za to j a č i

i ko s tu na s t i j i . P rs a su u nj ih j a k a i š i ro ka ; uza to su pono s i t i i oho l i , te r

p r i l ič e u i s t i n u p r a v i m j u n a k o m . Č e l a s u v i s o k a , n o s a d u g a i r a v n a , a k o s a ,

oč iju i kože sv je t l e , š to j e za c ie lo čud no va to . "

Jezik arbanaski broji se medju indoevropske jezike, te je srodan

jeziku maloazijskih Lycana (u staroj Lyciji). Narodno pjesničtvo arba-

nasko kriepko je i ćudoredno. Kao primjer toga jezika i pješničtva

eto malene pjesmice uz hrvatski prevod:

D o l l a p r e m e n d A r m o l i t h P o d j o h j u č e r u A r m o l i t h

P a s c h e n j e t e b u k u r e . V i d j e h t a m o l j e p o t u .

E b u k u r a e t j e p a m n a L j e p o t i c a s p a z i v m e n e

H o t j e m b i i l i d e r r e n e . S a k r i s e i z a p r e v r a t a .

M o s e m b i i l e , s e m e r i m e ; N e z a t v a r a j , s r c e m o j e ;

M o s e m b i i le d e r r e n e N e z a t v a r a j ( m e n i ) v r a t a

P e r m u t e m j e r e n e . M e n i u b o g o m .

V. K1 a

i

ć, Bosna. 8



1 1 5 —

Bosanski se Židovi živo sjećaju svoga španjolskoga poriekla i

liepili dana, što su jim djedovi u Španiji proživjeti. Medjusobno go

vore vazda španjolski, doduše nešto izkvareno; uza to govore i sasvim

pravilno hrvatski, te se u tom od ostalih Bošnjaka nimalo nerazlikuju.

Prebivaju većinom po gradovih, a napose u glavnom gradu Sarajevu.

Siromašniji živu kao radnici, obrtnici, vrtlari, sluge i poslužnici; imuć

niji bave se trgovinom i uzajmljivanjem novaca, a mnogi služe i kao

tumači i blagajnici kod raznih ureda. Svojih vjerskih običaja i obreda

drže se veoma savjestno: nu uza to su veoma nesnosljivi prema ino-

vjercem i slabo izobraženi. Nose se poput ostalih Bošnjaka; odielo

jim je obično crne boje, samo žene njihove oblače crvene suknje i

biele haljine. Mnogi starci njihovi, kad poćute, da jim je život na

izmaku, ostavljaju Bosnu i idu u svetu zemlju, da jim tamo sahrane

kosti njihove.

Premda su bosanski Židovi mirni ljudi, te vladi mnogu uslugu

čine,

to jih Turci ipak preziru, bolje nego li kršćansku raju. Bosanski

Turčin nebi od židovskoga mesara podnipošto mesa uzeo, da mu ga

dade i badava, jer on smatra ovakovo meso za „nečisto." Osim toga

zabranjeno je Židovom kano i Ciganom, te nesmiju ogradjivati svojih

groblja niti postavljati spomenike svojim pokojnikom. U novije vrieme

dopušteno jim je doduše, da na grobove svojih milih postavljaju

kamenje, ali napisa niti klesanoga kamenja nesmiju podnipošto metati.

Židovi imaju u Sarajevu svoga nadrabina ili h a h a m b a š u i

malenu, staru sinagogu (hram). Hahambaši podredjeni su opet rabini

u Travniku i Novom pazaru.

P r e d n e k o l i k o g o d i n a p u t o v a o j e B o s n o m n j e m a č k i n o v i n a r F . M a u r e r .

D oš a v u poz na t i K i s e l j a k ( k i s e lu vod u ) , ko j i j e 7

3

/

4

s a t a od S a r a j e va uda l j e n ,

na šao je t am o mn og o Z ido va , ko j i su ovam o doš l i na odmor . Me dju n j imi

b i j a š e i n j i hov na d r a b in . N je g a op i s u je M a ur e r ov a k o : „ Me d ju Ž idov i u K i s e

l j a ku uda r i m i na jv i š e u oe i n j i hov l i a ha m b a š a i li na d r a b in , z a c i elo pos v e m a

na l i ča n m už e vom s t a r o ga z a v j e t a . N os io j e p r e k r a s a n ka f t a n i t u r b a n . G rl ava

toga s t a r c a b i j a š e p r e k r a s na i dos to j a ns tve na , a u l i c u m u r a z a b i r a h ne ku

s j e tu i bo l , ko j a ga j e č in i l a j o š z a n im iv i j im . K a z iva hu m i , da ha h a m ba š a

g ine z a k r a s n om S pa n i j om , t om s t a r om dom ov inom s voga s t a da i da s v a k om u

s t r a nc u nud i , da ku š a ko m a d ić š pa n jo l s kog a h l j e b a ( ne ko pe c ivo od j a j e vo g

b i e l a n jka i š e će r a ) , š t o ga va z d a uz a s e no s i , ne ka s t r a na c v id i , ka ko l i

j e p r ed jom Zido va l i epo b i lo u Sp ani j i . I me ne za pa de čas t , t e mi p on u di

k u s t o g a h l j e b a . "

4. O s m a n l i j e i s t r a n c i .

Pravih Osmanlija (Turaka) ima u Bosni veoma malo. Turska

je vlada doduše više puta šiljala u Bosnu Osmanlije, koji se tamo



1 1 6 —

naseliše (n. pr. iz Srbije , odkad je ova slobodna po sta la, odoše

mnoge osmanlijske porodice, te se nastaniše u Posavini); nu ovi

Osmanlije zaboraviše doskora svoj jezik i izgubiše svoju narodnost,

ter se stopiše sa urodjenici u jedan narod.

U novije vrieme, odkad je Omer-paša nadhrvao bosansku aristo

kraciju i dokinuo gospodstvo njezino, šiljala je turska vlada u Bosnu

prave Osmanlije kano činovnike. U prijašnje doba bijaše u Bosni

jedini vezir u Travniku sa svojim dvorom osmanlijskoga poriekla.

Č inovnici osmanlijski, što su od god. 1851 . dolazili u Bosnu, malo

bi kada sasvim ostali u zemlji, već bi iza kraćeg ili dužeg vre

mena opet sa svojimi porodicami otišli, te tako nemogaše se osman

lijski živalj u Bosni uvriežiti. Bosanska gospoda muhamedovske vjere

mrzila su vazda te tudjince, premda su bili iste vjere; vazda su

govorili, da nema pod nebom gadnijih ljudi od Osmanlija. Nu zato

su i Osmanlije prezirali bosanske Muhamedovce. Oni su jim spoticali,

da su poturice i gori od djaura (kršćana); zato da će jih daviti i

gaziti, neka znadu tko jim zapovieda.

Osmanlije u Bosni i Hercegovini bili su činovnici kod političke

uprave, kod sudova i t. d.

U Bosni ima napokon i ponešto doseljenih Hrvata, koje iz Sla

vonije, koje iz Dalmacije. Slavonci nastaniše se po Posavini, a Dal

matinci uzimlju u zakup zemlje uz medju dalmatinsko-bosansku, pa

jih obradjuju. Po gradovih n. pr . u Sarajevu i M ostaru živu i Niemci

i drugi doseljenici, došavši ponajviše iz austrijskih zemalja.

K ak o smo veo p r i je sp om enu l i , do laz i lo je t eča jem proš l ih v jek ova i u

p r a v u B os nu dos t a dos e l a c a iz H r v a t s k e i D a lm a c i j e , vo l e ć i t u r s k o go s pods tvo

ne go l i dom a će p l e m s tvo . O ve s u doš l j a ke i u s koke na z iva l i u r od j e n i B oš

n ja ci „ H r v a ć a n i " . 0 njih p iš e J u k i e u j e d n o m p u t o p i su ( g . 1 8 4 3 . ) o v a k o :

O s t a v iv š i g r a d T e š a n j na U s o r i i p r e š a v š i p l a n inu K r n j i n , s pus t i s m o s e u

r a vn ine , do l ine i b r i e g ove F o ča n s k e . O vd je s pa z i l i H r va ća n e , lj ude po im e nu i

i z govo r u od S ok a c a ( ka to l i čk ih B oš n j a k a ) r a z l i č i t e . Z a p i t a h k i r i dž i ju : „ K a k v i

s u t o H r v a ć a n i ? " „ „ B je ž i , ne p i t a j , o dv r a t i on , t o s u l j ud i i z v r a će n i , ko j i s e

ne bo j e n i T u r č ina n i f r a t r a , pod puš kom po va s da n r a de , i r i e dko će j e

i po noći i z a pa s a i z v a d i t i ; p r e d 15 god ina m a lo s e j e ko j a kuća š ok a čka

ovd j e na l a z i l a , p a k e vo s e dos e li go l i H r v a ća n i n , i t o s ve i z pod L ju bu š ko ga

i V r g o r a čke k r a j i ne . " A t o s a m i j a s a m i z n j i hov og od i e l a i go vo r a po z n a o :

j e , b i j a , v i d i j a , n a r e s t o , m j es to : j e s t , b i o , v i d i o , n a r a s t o ; a od ie lo

n j i hovo i kod ž e ns k in j a i kod m už k ih s uk ne no j e s ve . H r va ća n in u s r e d l j e t a

nos i ča kš i r e s u kn e ne be z ga ća p r t e n ih ; a ž e n s ka b j e čve do ko l j e na i z ve z e ne

s va ko j a k im p l e t i vom i dugu ha l j i nu , ko ju š a p ne be z koš u l j e ; no m nog i s u

poče l i ve ć p r t e n inom od i e va t i s e , p r v o š to l a n ovd j e d ob r o r a s t e , a d r ug o

š to j im se Šokci rug a ju .



— 117 —

IV. Fizična kultura.

Opisav zemlju i narod u Bosni i Hercegovini proučit nam je

sada, kako narod u tih zemljah crpi bogate darove svoje krasne

zemlje, kako se njimi služi na svoju korist i za svoje potrebe, te

kakovo mu je materijalno stanje. Poznato je, da Bosna rodi plodovi

svake ruke , da u njoj ima preobilje životinja i da gore njezine kriju

mnogo vriednih ruda. Zato nas zanima, da saznamo, jeli narod dovoljno

svoju zemlju obradjuje, jeli životinje (osobito domaće) valjano njeguje,

i jeli napokon umije vaditi bogate rude iz utrobe zemaljske. Govoriti

ćemo po tom o poljskom gospodarstvu, o stočarstvu i o rudartsvu u

Bosni, i to u poglavju pod naslovom: „Sirovine".

Nu nije dosta, da se sirovi proizvodi zemaljski izcrpe i pokupe,

već jih treba priredjivati i preradjivati, da budu za porabu. To pako

čine obrtnici. U drugom poglavju govoriti ćemo zato ob obrtnosti i

kako se je u Bosni razvila.

U trećem poglavju razlagati ćemo o prometu i trgovini bosanskoj;

a u četvrtom o pomagalih trgovini i o prometalih.

A . S i r o v i n e ( s i r o v i p r o i z v o d i ) .

1.

P o l j s k o g o s p o d a r s t v o i š u m a r s t v o .

Agrarni odnošaji.

Poljsko je gospodarstvo u Bosni i Herce

govini na veoma nizkom stupnju , premda je zemlja veoma plodna.

Ponajglavnijim uzrokom jesu tomu sredovječni agrarni odnošaji, po

kojih većina žitelja nema svojih zemalja, već kano kmetovi obradjuju

zemlje svojih gospodara (begova i aga).

Sva se zemlja u Bosni i Hercegovini dieli na tri glavna diela:

1. Prvi dio pripada c a r u g o s p o d a r u , ter on sam ima pravo

na tu zemlju. Ovamo se broje sve one zemlje, koje nemaju osobnoga

gospodara, nego služe za obće pašnjake ili su sasvim neobradjene.

Carske su zemlje još i sve šume, i to od Omer-paše (1851).

Kano vrhovnomu vladaru pr ipada caru još i pravo vr h u s v i h z e

m a l j a u Bo sni, spadale one ma na kojeg gospodara. Bošnjaci to dobro

znadu, pa običava ju r e ći : „C arsk a je zemlja, car mi može oduzet svu zem lju,

sve ima nje, pa i glavu i t . d." Ka d su u B osni putev e i ceste pra vili ,

mnogo je livada i njiva pokvareno i uništeno na znamenitu štetu pojedinih

gosp oda ra; nu zato nije nitko nikakov e nag rade ni odštete dobio, kao što

po ostalih zemljah, i to samo zato, jer je sva Bosna „carska zemlja", pa

on može s njom činiti, što ga volja.



— 119

razmjerno malo plodne zemlje, je r od ukupne površine (240 milja)

zaprem a ovdje neplodno tlo skoro polovinu , naime 103"2 milje.

Koliko u obće ima plodovitoga i neplodovitoga tla u kojoj pokrajini,

i kako je gdje plodovita zemlja podieljena na oranice, šume, livade

i pašnjake, to razabiremo najbolje iz ove »križaljke:

I m a u

Bosni i Turskoj

Hrvatskoj

Hercegovini

Staroj Srbiji

(Novi pazar)

Ukupno

Oranica,

vinograda,

vrtova

u milj.

202-5

43'2

276

273-3

Šuma

u milj.

3945

48

635

50G

Livada i

pašnjaka

u milj.

120

45-6

20-2

185-8

Neplodo-

vite zemlje

u m i l j .

33

103-2

28-7

164-9

Ukupno

750

240

140

1130

Ratarski proiz

v

odi

Premda se u Bosni ni iz daleka neob-

radjuje sva zemlja, koja je za oranice, i premda bi uz umniji rad i

obradjeno zemljište 3—5 puta više ploda nosila, nego li u istinu nosi ;

to ipak Bosna rod i toliko ratarskim i plodovi, da ima mjestimice su-

viška, koj se izvozi. Hercegovina naprotiv rodi slabo, te mora žito

uvažati.

Žito uspieva ponajbolje u Turskoj Hrvatskoj, u Posavini i u

Staroj Srbiji. Plodne su još ove visoke ravnice: Skoplje, Lievanjsko

polje, Nevesinjsko polje, Ljubinjsko polje i Popovo polje. U Bosni

siju sve vrsti žita: najviše k u k u r u z a . Pšenice i raži ima samo u

Posavini, dočim kukuruz, ječam, zob i proso svigdje uspieva. Suvišak

žita iz Posavine izvozi se u Sisak , a žito iz Stare Srbije kupuju

Hercegovci, kojim nerodi zemlja toli obilno. Godišnji prihod od žita

u Bosni i Hercegovini jest ovaj: kukuruze rodi 800.000 metr. centi,

pšenice 330.000 metr. centi, ječma 310.000 metr. centi, zobi 230.000

metr. centi, prosa 150.000 metr. centi, raži 80.000 metr. centi.

Riža mogla bi uspievati na više močvarnih mjesta po Herce

govini

;

ali se goji samo u dolini rieke Trebižata, i to napose oko Lju-

buškoga. Hercegovačka riža zaostaje medjutim znatno za talijanskom.

Koru na sade po Bosni razmjerno veoma malo, jerganevole; godi-



— 120 —

mice izvode ga samo 30.000 metr. centi. Pasulja rodi na godinu

20.000 metr. centi.

1

)

Od tržnoga bilja najznamenitiji je duhan, kojega se godimice

izvozi do 7000 metr. centi. U samoj Bosni najbolji se duhan sadi

oko Srebrenice, u Staroj Srbiji oko Novog pazara; u Hercegovini

svigdje je duhan dobar, nu najbolji je Trebinjski, koji se izvodi u

okolišu manastira Duži (vidi stranu 64).

Voće. Voćem rodi Bosna sa Hercegovinom obilno. Tuj ima

šljiva, krušaka, jabuka, tunja i trešanja; a u Hercegovini još i smo

kava i inoga južnoga voća.

Najznatnije voće jesu šljive, kojih ima više vrsti, a od svih su

najbolje savke ili požegače. Prostrani šljivici po Bosni rode obilnim

plodom, te žitelji peku od njih šljivovicu (rakiju) ili jih suše u pećih,

pa jih prodavaju. Prihod od sušenih šljiva broji 800.000 for. na

godinu; a u svoj Bosni rodi šljiva do 300.000 metr. centi.

Vinogradi.

Vinograda ima u samoj Bosni malo: nešto u kotaru

Banjalučkom i Tuzlanskom, više u dolini rieke Rame. U Staroj Srbiji

rodi vino u okolišu Novopazarskom. U Hercegovini uspieva vino svigdje,

a osobito u dolini Neretve kod Konjica i Mostara. Vino je crveno,

ali se nemože takmiti s dalmatinskim, jer neznaju njim baratati. Vina

rodi u Bosni i Hercegovini godimice 6—7000 %.

Livade. Livada ima u Bosni i Hercegovini razmjerno malo.

Godišnji prihod siena i otave broji ukupno do 5,900.000 metr. centi.

1) P o s l už be n ih pođ a t c ih ( S a lna m e ) od g . 18 7 0 . b i l a j e i s t e god ine l j e t i na

u B o s n i i H e r c e g o v i n i o v a : p š e n i c e j e ro d i lo 3 4 3 . 4 5 6 m e t r . c e nt i (o d

t o g a n a jv iš e u Z v o r ni čk o m o k ru ž ju , p r e k o '/ 3) 5 k u k u r u z a 6 8 0 . 6 8 0

m . c . ( n a jv i š e u B i h a ć k o m o k r u ž j u , p r e k o * / - ) ; j e č m a 6 0 2 . 4 0 0 m . c .

( n a j v i š e u T r a v a n j s k o m o k r u ž j u , p r e k o ' /

5

) ; r a ž i 7 7 . 6 7 1 m . c .

(na j

v i š e u T r a v a n j s k o m o k r u ž j u , p r e k o ' /

3

) ; h a j d i n e 2 5 . 5 1 5 m . c . ( n a j

v iš e u T r a v a n j s k o m o k r u ž j u , p r e k o ' 4 ) ; s i r k a 3 0 . 8 1 7 m . c . ( m a lo

n e i z k lj u či v o u H e r c e g o v i n i , p o o s ta l i h o k r u ž j ih v e o m a s l a b o ) ; p r o s a

9 5 . 0 5 8 m . c . ( n a jv i š e u B a n j a l u č k o m o k r u ž j u , % u k u p n e l j e t i n e ) ;

z o b i 1 9 8 . 3 5 9 m . c . ( n a j v i š e u B i h a ć k o m o k r u ž j u , p r e k o '/3 )5 l a n a

3 0 4 6 m . c . ( n aj v iš e u Z v o r n i čk o m o k r u ž j u , p r e k o ' A ) ; k o n o p l j e

2 9 66 m . c . ( na jv i š e u T r a v a n j s k om ok r už ju , s ko r o

l

/

3

) ; k o r u n a

2 4 . 8 1 9 m . c. ( sk o ro p o lo v in a o d t o g a u H e r c e g o v i n i ) ; p a s u l j a 2 3 . 6 3 0

m . c . ( na jv i š e u B ih a ćkom ok r už j u ) ; r i ž e 3 1 5 0 m . c . ( i z k lj učivo u

H e r c e g o v i n i ) .

N a jbo l je r od i : u Z vo r n ičkom ok r už ju p š e n i c a i l a n ; u B a n j a lučkom

pr os o , š l ji ve i l a n ; u B ih a ćkom ku ku r u z , z ob i pa s u l j ; u T r a v a n j s k om

je ča m , r a ž , ha jd ina , konop l j a i k o r u n ; u S a r a j e v s kom pš e n i c a ; u N ovo

p a z a r s k o m z o b ; u H e r c e g o v i n i s i r a k , k o r u n i r i ž a .



— 121 —

v

Sume. Najbogatija je Bosna šumami, u kojih raste sve drveće,

koje može pod ovim podnebjem uspievati. Veći dio bosanskih planina

zarasao je neizmjernimi šumami, u kojih nije još nitko nijednoga drveta

posjeko. Tako n. pr. ima u planinah Mazulji, u Zarudju i u Vranu

pravih prašuma, gdje no stara stabla gniju i trunu, te tvore zemlju

crnicu. U planini Trogiru opet nalaze prekrasnih bukava, visokih

38—40 ° f i veoma debelih. Ponajglavnije šume sastoje od hrastova

(osobito tvrdih), bukava, jela, smreka i t. d. U tih šumah ima silesija

divljači i grabežljivih zvieri, kanoti: srna, jelena, medjeda, vukova,

lisica, risova, divljih mačaka, jazavaca, kuna i t. d.

Sve do god. 1851. smatraše bosansko plemstvo ove prostrane

šume svojom imovinom. Nu svladavši Omer-paša bosanski ustanak,

oduže Bošnjakom šume i učini je imovinom državnom, te sada ima

u Bosni veoma malo šuma, koje bi pripadale posebnikom. Pojedine

obćine i žitelji bosanski smiju doduše uzimati iz carskih šuma drva

za svoju po rabu, ali trgovati drvi nesmije nitko, ako zato nedobije

dozvolu i neplati najamnine.

Premda je poljsko gospodarstvo u Bosni na veoma nizkom

stupnju, ipak podaje ono liep godišnji prihod. Godišnji prihod od

bosanskoga gospodarstva lahko se može proračunati. Poznato je naime,

da svi Bošnjaci plaćaju vladi kano porez tako zvanu „desetinu",

t. j . deseti dio od svega, što „niče i raste ". Po službenih podatcih

iznosi desetina u Bosni 1*8 do 2 milijuna forinti; sav dakle prihod

poljskoga gospodarstva (izuzev šumarstvo) u Bosni i Hercegovini

vriedi 18— 20 m i l i j u n a f o r in t i .

2. S t o č a r s t v o .

Kraj poljskoga gospodarstva moglo bi u Bosni i stočarstvo

veoma dobro uspievati. Narod medjutim slabo mari za to, da mu

stoka bude što bolja, a ni vlada nije se nikada pobrinula, da podigne

tu granu narodne privrede, premda je Bosna za to upravo kanoti

stvorena, jer ima mnogo pašnjaka i šuma.

G o v e d a . Goveda u Bosni u obće su malena i slaba, a osobito

krave, koje daju malo mlieka. Bošnjaci mare za svoja goveda veoma

malo, puštaju jih i po zimi pod vedrim nebom i hrane jih kukavno.

Najbolja su goveda u okolišu Mostarskom, gdje su nešta veća i jaca,

zatim u Turskoj Hrvatskoj i u predielu medju Srebrenicom, Sara-

J evom, Goraždom i Višegradom. Godine 1865 brojilo se je u Bosni



122

385.000 komada goveda (u samoj Bosni 260 .000 , u Hercegovini

50.000, a u Staroj Srbiji 75.000 komada), godine pako 1875. oko

520.000 komada.

Ovce i koze. Ovce uspievaju na nekih mjestih veoma dobro,

osobito u gorskih predielih Hercegovine i Stare Srbije. U samoj Bosni

goje se ovce ponajviše u Turskoj Hrvatskoj i Posavini. Vuna ovčja

prilično je dobra, premda bi mogla biti znatno bolja, a ovčje i janjeće

meso najmilija je hrana Bošnjakom. Koze se goje osobito po Herce

govini te je tuj kozje meso, mlieko i sir ponajglavnijom hranom ubogih

žitelja. Godine 1865. bilo je u svoj Bosni do

1,580.000

ovaca i

850.000 koza; a god. 1875. do 2,223.000 ovaca i

1,090.000

koza.

S v in je . Buduć da Muhamedovci nejedu, a po tom ni nehrane

svinja, to jih goje samo kršćani. Nekoč se je u Bosni mnogo svinja

hranilo, osobito u predielih, gdje ima hrastovih šuma; nu u novije

vrieme hrane jih manje, jer plaćaju od njih namet (od svakoga

odojka 2 piastra = 20 novčića; od svake svinje kad se kolje, po

4 piastra = 40 novč.) Najviše se goje svinje u Turskoj Hrvatskoj,

u okolici Jajačkoj i Skopaljskoj, zatim u Posavini (oko Srebrenika),

odakle jih izvažaju ćak u Bavarsku. Godine 1865. brojilo se je u

Bosni 335.000 svinja, a g. 1875. samo 162.000 kom.

Konji. Bosanski konji bijahu do nedavna na dobru glasu. Za

posljednjih ratova medjutim pogibe sila tih koristnih životinja, uza

to jih mnogo postrada kraj slabe hrane i zle njege. Vlada se je

malo brinula, da u Bosni podigne konjarstvo; samo privatni ljudi

nastojali su, da oplemene svoje konje.

Bosanski je konj malen, srednja mu je visina po 13 šaka, ljeti

je bolje ugojen nego li po zimi, kad mu je hrana loša. Bosanski je

konj uza to miran, uztrpljiv, te zadovoljan i slabijom hranom; a

osobito je spretan za putovanje po gorskih predielih. On se uzpinje

veoma lasno i na najstrmija mjesta, prelazi sjegurno preko pećina i

ruševina, pače preskakuje i porušeno stabalje, na nesigurnih mjestih

veoma je oprezan, te si traži najprije pređnjimi nogami mjesto, kuda

će proći. I po močvarah ide polagano, traži čvrsto tlo, pa nenadje

li ga, to neide dalje. Kad se je cieli dan namučio, dosta mu je samo

po koj sat odmora i nešto paše, da se opet oporavi i na novo podje

pod trh. Obični bosanski konji slični su našim hrvatskim konjem po

gornjoj krajini; plemenitijih pasmina, osobito arapske ima malo, te

te su veoma skupi. Konja bijaše u Bosni godine 1865. oko 195.000,

a godine 1875. samo 106.000.



123 —

M a z g a i m a g a r a c a ima u samoj Bosni razmjerno malo, nu tim

više rabe jih u kršnoj Hercegovini, gdje su prilično dobre pasmine. Ima

jih u svoj Bosni 6000 (5000 u Hercegovini, a 1000 u samoj Bosni).

Proizvodi stočarstva izvoze se većim dielom iz zemlje kao siro

vine. Tako se n. pr. izvozi ovčja vuna, zatim kože od goveda, ovaca

i koza, i to većinom u Trst. Si ra, maslaca i mlieka izvodi se raz

mjerno malo, pa se to potroši u samoj zemlji.')

P e r a d i ima u Bosni obilno, i to ponajviše tukaca (purana),

kokoši i pataka, a riedje gusaka. Perad je ponajglavnijom hranom

imućnijih žitelja, te ju ili peku ili vare (pilav).

P č e l a r s t v o . Pčelarstvom bavi se narod u mnogih krajevih,

ter izvodi prilično dosta meda i voska, koj se iz zemlje izvozi. Ulišta

bilo je u Bosni god. 1870. svega 89.832; od toga najviše u okružju

Zvorničkom (30.841 komad).

D i v l j a č . Divljači ima u bosanskih i hercegovačkih planinah

veoma mnogo, i to jelena, srna, veprova, zatim medjeda, vukova,

lisica i t. d. Svatko lovi slobodno, koliko ga je volja. Koliko ima u

Bosni divljači, svjedoče najbolje službeni podatci, po kojih se je u

jednoj samo godini izvezlo iz Bosne: 150 medvedjih, 1500 vučjih^

8000 lisičjih, 4000 lasinih, jazavčevih, risovih i tvorovih, 10.000

zečjih koža , napokon 1600 finijih i 1000 prostijih koža od kune

bjelice i 4000 koža od divlje mačke.

Ribarstvo. U svih potocih i riekah nalazi se mnogo riba, a

na nekih mjestih i dobrih raka. Od riba su najpoznatije pastrve

(u gorskih potocih), zatim šilji, krapovi, bjelice, štuke, somovi i t. d.

U močvarnih predielih Hercegovine i uz dalmatinsku medju bave se

žitelji takodjer lovom pijavica.

3. R u d a r s t v o .

U poglavju o rudstvu (na strani 34.) razložili smo potanko,

koliko li rudno blago krije bosanska zemlja u sebi. Nu neznanje

1) Vrieđno j e , da po službenih podatcih (Salname) od godine 1 8 7 0 . na

brojimo, koliko je one godine bilo stoke u svoj Bosni i Hercegovini:

g o v e d a b ilo j e 48 8 . 93 8 (i to 16 9 .2 17 volova , 164 .479 k rava , os ta lo

bikovi, bivoli i telad ) i to najviše u sjevernoj Bosni, a obito u Zvor

ničkom okruž ju ; k o n j a b ilo je

1 0 4 . 4 9 1 ;

o v a c a

1,314.954

(najviše u

okružju Travan jskom); k o z a 56 8. 75 2 (najv iše u Hercegovini ); m a g a

r a c a 8 51 (66 7 u samoj Hercegov in i ); m a z g a 404 (1 68 u Herce

gov ini); napokon s v i n j a 1 9 6 .7 6 3 , i to ponajviše u okružju Zvorničkom

(90.411 komada) i Banja lučkom (78.473 komada) .



— 124 —

žitelja čini, da se od svih dragocjenih ruda vadi samo ž e l j e z o i to

vrlo primitivnim načinom.

Željeznih majdana ima u Bosni 36, talionica 127 , i to

ponaj

više u okolišu Fojnice, Kreševa, Busovače, Borovice, Vareša, Oćevije,

Volara i Staroga majdana. Ovdje se izvodi godimice 40—50.000

metr. centi, dobra željeza, koje vriedi po prilici 800.000 for. (18 do

20 for. za jedan metr. cent), ter se ne samo upotriebljuje u zemlji,

nego se izvozi u Rumeliju i Srbiju.

U majdanih i talionicah radi do 700 radnika. Veći dio talio

nica ima samo po jednu, a najviše dvie peći, koje se lože ugljenom

od drva.

Kod dolnje Soli (Tuzle) ima vlada varionice soli, koje izvode

na godinu oko 3—3500 metr. centi soli u vriednosti od 30.000 for.

B . O b r t n o s t .

Obrtnost je u Bosni na veoma nizkom stupnju, te je tako pri

mitivna, kako je bila pred više stoljeća. Ipak je, kako Jukić veli,

dosta znamenita obzirom na susjedne turske pokrajine.

Tvornica i velikih industrijskih poduzeća nema dakako u Bosni

nimalo; ali zato ima manjih obrtnika prilično dosta. Ponajgiavniji

obrtnici je su : kovači, mjedari (kotlari) i srebrna ri; zatim strojbari

(kožari), sedlari, remenari, krznari, čizmari i papučari; napokon sago-

tvorci i krojači. Sve znatnije obrtnine bosanske mogu se po tom

podieliti na tri g rane : na kovinske o brtnine, na obrtnine od koža i

obrtnine od tkanina.

1. K o v i n s k e o b r t n i n e .

Pošto se dosta željeza izvodi, to se narod oko Fojnice, Kreševa,

Busovače, Vareša, Volara, Starog majdana i po drugih mjestih, gdje

se željezo kopa, bavi priredjivanjem i preradjivanjem sirovog željeza.

Tako se tvore podkove, čavli, lanci, poljsko i kućno orudje. Bravara

neima; njihov zanat obavijaju kovači.

U Bosni se pravi i mnogo oružja: pušaka, sabalja, handžara i

noževa. Puške se prave u okružju Bihaćkom i u Skoplju, sablje u

Mostaru, a najbolji noževi i handžari u Foči, te se šalju na sve

strane.

Mjedari ili kotlari jesu izključivo Muhamedovci. Oni prave kot

love, tepsije, vrčeve, kuhinjsko posud je; ali izvode samo toliko, koliko

u zemlji treba.



— 125

Srebrenarska i zla tarska obrtnost na nizkom je stupnju. Radnje

od srebra i zlata veoma su primitivne i nespretne, te nepokazuju

nimalo ukusa. Ponajglavnije obrtnine te struke jesu narukvice i

prstenje.

2. K o ž a r s k e o b r t n i n e .

Bosna obiluje domaćom stokom, a i nebrojenom divljači; pa

zato je priredjivanje i priugotavljanje koža i krzna najviše razgra-

njeni obrt u svoj Bosni. Kožari, sedlari i remenari jesu izključivo

muhamedovci, a krznari kršćani.

Strojbari ili kožari priredjuju ponajpače sirove kože od goveda,

ovaca i koz a, bojadišu jih crveno, zeleno ili žuto, pa jih onda pro-

davaju sedlarom i čizmarom. U okolišu Mostarskom priugotavlja se

safian-koža. Remenari i sedlari prave obična bosanska sedla, uzde,

torbe i divane, pošto nema tapetara.

Č izmara i papučara ima po Bosni veoma mnogo. U Bosni nalaziš

prilično mnogo dućana, gdje ima crvenili i žutih papuča za žene i

djevojke, zatim običnih nespretnih čizama za mužkarce. Finijih cipela

po evropskom kroju nemogu ti čizmari praviti.

Krznari imaju dosta posla, jer svaki imućniji Bošnjak nosi haljine

sa krznom. Bosanski krznari medjutim umiju priredjivati samo lisičje,

medvedje i vučje krzno; ostalo šalju ili u Lipsko ili u Trst, da se

tamo priugotovi. Priredjena krzna izvoze iz Bosne u Rumeliju.

3.

T k a n i n e i d r u g e s r o d n e o b r t n i n e .

Priredjivanje platna spada u Bosni kao i u Hrvatskoj na kućnu

industriju. U obće je kućna industrija i u Bosni liepo razvita, te

rubenina seljanka pokazuje, da u njih ima dobra ukusa i liepih mo

tiva , kad kite svoje odielo. Uz platno spada na kućnu industriju i

priredjivanje prostoga sukna, kojega se medjutim tako malo izvodi,

da se mora uvažati iz Hrvatske i Rumelije. Od ovoga sukna (koje

je kao i kod nas suro ili bielo) prave domaći krojači narodno odielo,

ali tako malo, da se te robe mora za 600.000 forinti iz Rumelije

dovažati. Ovi su krojači većinom kršćani. Finije odielo po evropskom

kroju rade krojači, doseljeni iz Austrije.

Znamenite su obrtnine u Bosni sagovi (ćilimi) i pokrivala (ćebeta).

Ovim se obrtom bavi veoma mnogo ljudi. Najviše se sagova i pokri

vala pravi u Sarajevu, Visokom, Zenici, Prozoru i Foči. Po službenom

izvješću turskom cvate ta obrtna grana još i u Novopazarskom okružju



— 126 —

(Staroj Srbiji), zatim u Rogatici, Nikšiću, Bileku i t. d. Sagovi od

ovčje vune nisu baš osobito liepi niti trajni, te zaostaju daleko za

rumelijskimi.

Ostalih obrtnika, kanoti stolara, tesara, kolara i zidara, nema

u Bosni, izuzev Sarajevo, nimalo. Bošnjaci imaju doduše svoje „dun-

djere", koji su ujedno zidari, graditelji, tesari i lončari, ter jim grade

kukavne kućarice; ali ti ljudi obično neumiju nijednoga zanata, pa

nemaju ni zgodnoga orudja.

G . T r g o v i n a .

Kako je Bosna bogata svimi prirodninam i, mogla bi joj trgo

vina biti daleko znatnija, nego li je u istinu. Ona trguje ponajviše

sa susjednimi zemljami hrvatskimi (palmacijom, Hrvatskom i Sla

vonijom), a preko njih sa Trstom i Austrijom (Beč). Trgovina sa

turskimi zemljami preko Novoga pazara diže se ponešto tek u novije

vrieme, odkad je dogradjena željeznica iz Soluna li Mitrovicu, nu i

ovdje je trgovina većim dielom provozna.

Najotmeniji i najbogatiji trgovci jesu pravoslavni, za njimi mu-

hamedovci, onda tek Židovi i katolici. Nu kulturno stanje većine

trgovaca veoma je kukavno; malo koji umije čitati i pisati, a riedko

koji vodi knjige poput evropskih trgovaca. Uza to vole bosanski

trgovci, da prodadu malo uz veliku dob it, nego li mnogo uz manji

dobitak. S toga ni neulažu tolik novac u svoju trgovinu, već daju

radje gotove novce na zajam, što jim mnogo više nosi.

Po službenih podatcih bijaše god. 1876. u Bosni i Hercegovini

svega 13.571 dućan, i to 2495 u Sarajevskom okružju (sandžaku),

1707 u Zvorničkom, 1985 u Banjalučkom, 2288 u Travanjskom, 1345

u Bihaćkom, 1765 u Novopazarskom, napokon 1886 u Hercegovini.

Po ovom sudeć ima u Bosni i Hercegovini najmanje isto toliko žitelja,

koji se bave trgovinom.

1. N a j g l a v n i j a t r ž i š t a i p r e g l e d b o s a n s k e t r g o v i n e .

Središte bosanske trgovine jest grad Šaraj evo, koje je svojim

centralnim položajem i na razkršću najglavnijih cesta upravo

naj

zgodnije za trgovinu, te u istinu posreduje malo ne polovinu ciele

trgovine bosanske. Uz Sarajevo znamenita su još i tržišta drugoga

reda, i to B i h a ć , B a n j a l u k a , B r č k o , L i e v n o , T r a v n i k , M o

star, Trebinje i Novi pazar, gdje no trgovci stoje u izravnom



— 127 —

savezu sa vanjskimi tvrdkami. Trgovačkih mjesta broji Bosna sa Her

cegovinom u obće 45, te su ova većinom ili uz medju ili blizu nje-

Trgovina bosanska kreće se trojakim pravcem: na sjever prema

Posavlju i Podunavlju, na zapad prema Dalmaciji i jadranskom moru,

i na iztok prema Solunu, dotično prema grčkom moru.

U sjevernom trgovačkom predielu ima tri puta, kojimi se trgo

vina kreće. Jedan put vodi iz Broda na Savi dolinom rieke Bosne

u sredinu zemlje, poimence u Travnik i Sarajevo; drugi put ide

od Brčkoga Zvorničkim okružjem prema dolnjoj Tuzli i Zvorniku;

treći napokon put spaja Gradišku na Savi sa Banjalukom i njezinim

okružjem. Sa posavskih tržišta (Brčkoga, Broda i Gradiške) obći

Bosna preko Zemuna po Dunavu sa Ugarskom i Austrijom, i preko

Siska sa Hrvatskom i Trstom.

Po zapadnom predielu trgovačkom vode dva glavna i dva po-

krajna puta, koji spajaju Bosnu i Hercegovinu s morem. Od glavnih

puteva vodi jedan iz Spljeta preko Sinja u Lievno, a drugi dolinom

Neretve iz Metkovića preko Gabele u Mostar. Pokrajni putevi jesu:

jedan iz Senja hrvatskom krajinom preko Zavalja u Bihać, a drugi

iz Dubrovnika u Trebinje i na Gacko polje. Od tih je puteva naj-

znatniji onaj iz Metkovića u Mostar (Konjic i Sarajevo), jer posre

duje malo ne

2

/

5

svekolike uvozne trgovine Tršćanske.

Iztočni prediel trgovački ima samo jedan put i to onaj od

Mitro vice, gdjeno počima željeznica solunska, pa preko Novog pazara

u Sarajevo. Nu taj je put važan samo za provoznu trgovinu, koja

nije baš osobito znamenita.

Bu du ć da N ov i pa z a r l e ž i na m e d j i S r b ij e , Bos ne , Rum e l i j e i A r b a -

na s ke , t o j e ve ć s vo j i m ge og r a f s k i m po l oža j em op r e d i e l j e n , da bud e va ž n om

t očkom z a p r om e t i t r go v i n u na ba l ka ns k om po l uo t oku . S a da do duš e n i je

t o m j e s t o o s ob it o z na m e n i t o u t r go va čko m obz i r u , i m u p r i j a š n je v r i e m e

b i j a š e t a ko va ž no , da s u D ub r o vča n i u t e m e l j il i ovd je na s e l b i nu . N a d a t i s e

je m edju t im, da će do sko ra , č im se ova j k ra j p r im i r i i va l j an e c es te i že

l j e z n ic e s a g r a de , N ov i pa z a r na nov o p r oc va s t i , t e po s t a t i g l a s ov i t o p r o r ne -

t i š t e z a s r e d i n u p o l u o t o k a b a l k a n s k o g a .

Koliko li se robe iz Bosne izvozi, a i u Bosnu uvozi, o tom

nemamo novijih podataka. Stariji podatci od god. 1864. i 1865. već

su zastarjeli, pa se i medjusobno nesudaraju; nu ipak podajemo pre

gled bosanske trgovine od godine 1864., da bi si približno stvorili

sliku o

njoj.



— 1 2 8 —

I z v o z n a tr g fo -v i-a a , .

R o b a , k o j u su i z v e z l i

M j e s t o , k a m o s u j u

i z v e z l i

Ratarskih proizvoda (corealija).

Suhih šljiva.

Volova, krava i teladi

Ovaca i koza

Konja, magaraca, mula

Svinja

Ponajpače u Trst po Savi i

preko Siska, zatim nešto

u Dalmaciju

Preko Pešte u Hamburg i

Ameriku

U Hrvatsku i Dalmaciju, oso

bito u primorske gradove

„ Dalmaciju

u u

Koža govedjih, ovčjih i kozjih ..

Ovčje vune

Voska i meda

Sirovih vunenina i pokrivala od

kozje kostricti

Sirova željeza i proste željezne

robe

Noževa za kućnu porabu

Duga, (za bačve)

Drva za građju i ogriev

Siska (gubača), oraha i koštanja

Krzna

Kosti, crieva i raznih ođpa daka

Kožnate robe

Prnja

„ Hrvatsku, Slavoniju i Ugar

sku

„ Trst i Dalmaciju

))

„ Rumeliju i Dalmaciju

„ Rumeliju i Srbiju

Hrvatsku

„ Rumeliju

„ Trst

,, Rumeliju i Hrvatsku ....

» Trst

Ukupno



-

T I

Him Mm

^ t o .

psw «sk

f

s

''

b

r'-HBflSH

N

B

v i d i s t r a n u 1 7 4 ) .



1 29

X J - v o s s - a a ,

t r g - © - v i a a s t .

R o b a , k o j u s u u v e z l i

Sladora

Kave

Riže

Ratarskih proizvoda

Pamučnina, i to pamučne pređje,

platna i bojadisane kattun-robe

Bojadisanih vunenih lataka za tur

bane i male rubee

Sukna

Fesova i crven-kapa

Svilene robe

Srebrenih i zlatnih porta, gajtana

Sagova i slične robe

Damastovanih lataka od vune i

pamuka za divane i t. d

Svilenih kanjura za posamentir-

radnje

Bakra, biele lime, kositra, olova

* i to sirova i nešto robe, zatim

željeza

Ulja i masti

Octa, rakije, pive, likera i vina

Duhana

Stearin-svieea i finijeg sapuna. .

Užarske robe

Oružja: handžara i pušaka

Krzna

Narodnoga odiela i vunenih ča

rapa

Quineaillerie-robe

Robe od stakla, kamenine, drva

i kože

Soli

Finijega brašna

Papira, knjiga i slika

Ladja i kola

Kemikalija, ijekova i žigica . . . .

V. K l a ie , B osna.

M j e s t o , o d a k l e s u j u

d o v e z l i

Roba je bila

vriedna

austr. forinti

Iz Trsta

/"preko Metkovića\

" V u Hercegovinu

)

i Beča

i Beea

„ Beea

„ Rumelije i Beea .

„ Beea i Trsta . ...

„ Rumelije i Trsta.

„ BeČa i Trsta

„ Dalmacije i Trsta

„ Trsta, Hrvatske, Ugarske

i Srbije . .

„ Rumelije

„ Trsta i Beča

„ Hrvatske i Ugarske

„ Arbanaske

„ Lipskoga preko Beča. . . .

„ Rumelije, nešto iz Hrvatske

„ Rumelije, Beča i Trsta . .

„

Beča i Trsta

„ Austrije i Rumunjske... .

„ Trsta i Rieke

„ Hrvatske i Slavonije

„ Beča

Uk u p n o .

360. 000

345. 000

325. 000

180. 000

1 180. 000

125. 000

850. 000

190. 000

85. 000

80. 000

70. 000

145. 000

120. 000

240. 000

235. 000

480. 000

1 100. 000

58. 000

28. 000

120. 000

195. 000

620. 000

80. 000

85. 000

390. 000

25. 000

28. 000

22. 000

35

000

7 796. 000



—- 130 —

Iz obiju skrižaljka razabiremo jasno, da je izvozna trgovina

mnogo znatnija od uvozne, jer izvezena roba vriedi skoro dva mili

juna forinti više od robe, koja se je uvezla.

1

)

2.

I z v o z n a t r g o v i n a .

Ponajglavnija roba izvozne trgovine jesu poljski proizvodi (cere-

alija) i stoka. Žito se izvozi iz Pounja i Posavine po Savi u Sisak,

a odavle željeznicom u Trst. Nešto žita ide i u kršnu Hercegovinu,

zatim oko 20.000 metr. centi preko Lievna u žitom siromašnu Dal

maciju. Trgovine u veliko nem a, već svaki trgovac nosi sam svoju

robu na trg, gdje ju kupuju strani trgovci. Suve šljive, kojih se u

Bosni toliko izvodi, izvoze se preko Brčkoga na Savi, te se šalju

Dunavom u Peštu, Hamburg i ća

u

Am eriku. Metrijski cent suvih

šljiva stoji u Bosni 14—20 for.

Stoka, i to volovi, krave, telad, koze i ovce, zatim konji, mazge

i magarci izvoze se najviše u Dalmaciju. U Dubrovniku i Spljetu

ima poduzetnika, koji mnogo govedjega i škuljevoga mesa kupuju

za austrijsku ratnu mornaricu. Svinje se izvoze u Hrvatsku, Slavo

niju i Ugarsku. Vol stoji u Bosni 25— 30 for., krava 10— 35 for.,

tele 3—5 for., koza ili ovca 3—4 for., svinja 10—20 for., konj

30—80 for.

Sirova koža govedja, ovčja i kozja, ovčja vuna i odpadci živo

tinjski izvoze se osobito u T rs t, i to koje preko Siska, koje preko

Metkovića u Dalmaciji. Govedja koža stoji 6—8 for., ovčja i kozja koža

80—95 novč., metrijski cent vune 60—100 for.

Duga i drugoga drvlja izvaža se razmjerno malo, uzev u obzir

obilje šuma bosanskih.

1 ) O v a j p r e g l e d o b o s a n s k o j t r g o v i n i g o d . 1 8 6 4 . u z e t j e iz T h o e m m e l o v o g

d j e la o B o s n i . P o s l u ž b e n i h i z k a z i h t a l . k o n z u l a D u r a n d a o d g . 1 8 6 5 .

v r i e d i l a j e i z v e ze n a r o b a iz B o s n e i H e r c e g o v i n e s a m o 5 , 9 1 7 . 5 0 0 f o r . ,

a u v e z e n a 7 . 3 1 0 . 6 0 0 f o r. , d a k l e s k o r o z a d v a m i l i ju n a v iš e . N u a u s t r i j s k i

k o n z u l D r a g a n č i ć i z B a n j a l u k e t v r d i , d a se j e i z ve z lo g o d . 1 8 7 0 . i z

s jeve rne Bosne u Au s t r i ju rob e za 3 ' / . mi l i juna fo r in t i , a dovez lo i z

Aus t r i j e robe s amo za 1 mi l . fo r in t i . Po ovom sudeć č in i s e , da su

po da tc i Th oem m elov i v je ro ja tn i j i , t im v i š e , š to s e s n j im s laž e u obće

i J a k š a - D e m b i c k i , a u s t r i j s k i k o n s u l a r n i a g e n t u L i e v n u , u s v oj oj

c r t i c i : „ D e r w e s t l ic h e T h e i l v o n B o s n i e n " . V i d i : „ M i t t h e i l u n g e n d e r

k a i s .

u. k o n . g e o g r a p h i s c h e n G - es el ls ch af t in W i e n " , X I I I . B . 1 8 7 0 ,

s t r . 1 6 2 i 2 6 5 .



— 131 —

3. U v o z n a t r g o v i n a .

Kolonijalna roba, pamučnine, ulje i mast, spirituosa, svieće, sapun

i finije brašno dovaža se najviše iz Trsta, i to ili kopnom preko

Siska, ili morem pa onda Dalmacijom; vunenine, svilna i posamentir-

roba, zatim kovnine i druga roba austrijske industrije dovaža se opet

iz Beča preko Pešte i Zemuna do Brckoga, Broda i Gradiške, a

odavle se uvozi u nutarnju zemlju.

Slad o r , š to se u v a ž a , već im j e d i e lom ko lon i j a lna r ob a i t o s r e dn je

r u k e ; f r a n c e z k o g a s e s l a d o r a u v a ž a m a l o C / s u k u p n e r o b e ) , a a u s t r i j s k o g a

n i š t a . K a v a j e u B o s n i v e o m a v a ž n a h r a n a . P o g r a d o v i h p r o d a j e s a m a

v l a d a p r ž e n u k a v u p o j e d i n i m t r g o v c e m . R i ž a s e d o v a ž a s a m o i z I t a l i j e , t e

j e važnom h r an om imu ćn i j ih ž i t e l j a . S l ado ra , kav e i r i že uv až a se u B osn u

razm jerno m alo , i t o s t oga , š to veći d io ž i t e l ja (p rek o

4

4 ) r a d i s i r o m a š t v a

o v e r o b e n i t i n e k u p u j e .

P a m u č n i n e , t . j . p a m u č n a p r e d j a i p l a t n o j e s u i z k lj u či v o e n g l e z k e

t v o r i n e , t e s e d o b i v a j u i z T r s t a . K a t t u n - r o b a i d a m a s t o v a n i l a t c i o d v u n e

jesu već im d ie lom eng lezke , za t im Šva jca r ske , saske i au s t r i j ske tvo r ine , t e

se dop r em aju i z Beča . Su kn o i fesov i ope t j e su češk i f ab r ika t i i z m ora vsk ih

tvo rn ic a , i s to t a ko i sv i l e n i l a t c i . T u r c i na jvo le kod sukna i sv i l e c rve nu ,

z e l e n u , ž u t u , a ž u r n u i m o d r i č a s t u b o j u , a k r š ć a n i t a m n o m o d r u , s u r u i c r n u

b o j u . P o s a m e n t i r - r o b a , i t o p o r t e , g a j t a n i i p u c e t a j e s u b e č k e i Č e š ke t v o

r ine . Sa gov i (ći l im i ) i z R um el i j e j e su p ros t i , a l i sv ježe bo je i t r a jn i . B ečk i

sagov i nap ro t iv l i ep i su na oko , a l i se b rzo deru , pa za to j i h Bošn jas i ne -

v o l e . J e d a n s a g r u m e l i j s k i s t o ji 7 — 1 2 0 f o r.

O d k o v n i n a n a j v i š e s e t r a ž i o l o v o , k o je s e r a b i z a k u h i n j s k o p o s u d j e ;

za t im b ie l a l ima i roba od že l j eza , i t o r azno o rud je i k l jučan ice .

M n o g o s e u v a ž a i u l j a , i t o p o i m e n c e iz D a l m a c i j e i T r s t a . B u d u ć

d a h r i š ć a n i ( p r a v o s l a v n i ) p o s t e n a g o d i n u 1 8 0 d a n a , a k a t o l i c i ( k r š ć a n i )

1 0 5 d a n a , p a s e z a p o s t a h r a n e s a m o p o v r t e l j e m , k o je j e u l j e m z a č i n j e n o :

t o se u Bosn i t ro š i s i l e s i ja u l j a . Od sp i r i t uosa dop rem a se iz S rb i j e r a k i j a ,

z a t i m iz H r v a t s k e i T r s t a o c a t , p i v o , r u m i v i n o . U n o v ij e s e v r i e m e u v a ž a

i p iv o , s v ak e g o di ne 2 8 0 0 — 3 4 0 0

Xji.

Q u i n c a i l l e r i e - r o b e , z a t i m r o b e o d s t a k l a , k a m e n i n e , d r v a i k o ž e u v o z i

s e r a z m j e r n o m a l o ( s a m o z a 1 6 5 . 0 0 0 f o r .) , a to p o k a z u j e j a s n o , k a k o s l a b o

ma re Bošn jac i za udo ba n i r az ko ša n ž ivo t . I s to t ako v id imo po to m, š to u

B o s n i i H e r c e g o v i n i t r o š e z a p a p i r , k n j i g e i s l ik e g o d i m i c e s a m o 2 8 . 0 0 0 f o r .,

d a j e o v d je d u š e v n a k u l t u r a v e o m a n e z n a t n a .

S o l s e d o v o z i u B o s n u i z B e č a , R u m u n j s k e t e i z D a l m a c i j e ( m o r s k a

sol) .

I z B e č a d o p r e m a j u s ol p r e k o B r c k o g a , R a j e v o g se l a i G r a d i š k e ; i z

D a l m a c i j e p r e k o L i e v n a , M e t k

o

v i ć a i D u b r o v n i k a .

D .

P r o m e t a l a i p o m a g a l a t r g o v i n i .

Bosna i Hercegovina bile bi u svakom obziru daleko zname

nitije i kulturi pristupnije zem lje, da se je turska vlada malo

više pobrinula za bolja obćila, t. j . za željeznice, drumove i ceste.



132

Nu turska vlada u tom je obziru Bosnu najviše zanemarila, misleći,

da će kraj loših cesta ostati Bosn a sigu rna od vanjskih nep rijatelja.

Tek u najnovije vrieme počelo se je nešto raditi, ali i to malo.

1 . Ž e l j e z n i c e .

Bosna ima samo jednu željezničku prugu, i ta vodi od Banja

luk e do Novoga (dotično do D ob rlina ). Godine naim e 187 2. d ogra-

diše prugu od Banjaluke do Novoga, dugu 88

%

L; a kasnije prigra-

diše još komad od Novoga p re m a Ko stajnici, i to do Do brima. Ovdje

bi se imale sastati hrvatska i bosanska željeznica.

Postaje ove kratk e željezničke pru ge je su : D obrim, Novi, Rav

nica, Priedor, Omaška, Ivanjska i Banjaluka.

Tu rska je vlada god. 18 78 . dala traso vati i nastav ak te željez

ničke p ru g e, naime od Banjaluke pre ko Trav nika do Sarajeva, a

odavle do Mitrovice, gdje bi se bosanska željeznica sastala sa solun

skom . Dužina ove prug e (od Ba njalu ke do M itrovice) brojila bi po

prilici 565

%

U. Osim toga projektovane su željezničke pruge od Broda

u Sarajevo i od Sarajeva prek o M ostara do jadran sko ga mora.

2.

C e s t e i p u t e v i .

Kako je Bosna i glede cesta zaostala za susjednimi zemljami

(Hrvatskom, Slavonijom i Dalmacijom), svjedoči najbolje to, što je

turska vlada tek 1862. počela graditi umjetne ceste za kola (kolnike),

te što se i danas još do 9 5 % bosanskih pute va mo ra ubrojiti medju

puteljke, po kojih samo konji i mazge (bez kola) mogu prolaziti.

Bosanske se ces te i putevi die le na čet i r i vrs t i : 1 . Na pute l jke;

2.

n a n ara vn e p o l j s k e p u t e v e (sam o u P o sa v in i) ; 3 . n a k a l d e r m e

(veoma lošo t a racane ces te ) ; i 4 . na navežene ili g r a d j e n e c e s t e ,

po kojih mogu i kola prolaziti (kolnici).

Buduć da u Bosni nem a m nogo g radjenih ce sta , to putnici

putuju jašeć na konjih, a i roba se donosi i odnaša na mazgah i

konjih. Daljina puta nemjeri se po miljah, nego po satih. Jedan sat

im a

2

/s do

3

/

4

(

8

/

12

do

9

/ia) geografske milje. Ponajglavnije ceste

(kolnici) u Bosni i Hercegovini jesu:

1. C e s t a i z S a r a j e v a u B r o d . O va j e c esta d ug a 4 6 s ati

ili 34 milje, i prolazi od Sarajeva uz Ilidžu, Blažuj, Rakovicu, Ki

seljak, Busovaču i Vitez do Ze nice , zatim odavle kraj r iek e Bo sne

uz Vranduk, Žepče, Maglaj i Doboj, ostavlja iza Doboja dolinu Bosne,

te r se pro stire po humlju kraj Foče i D erv ente sve do Bro da na



— 133 —

Savi. Ova je cesta posve dobra, a isto je tako sasvim nova i dobra

uzporedna joj cesta, što iz Sarajeva prolazi dolinom Bosne (uz

Visoko) do Zenice.

Od ove glavne ceste odvaja se više omanjih cesta i to na lievoj

stran i: kod Rakovice cesta u K r e š e v o , kod Kiseljaka cesta

u F o j -

n ic u , kod Viteza liepa i dobra cesta dolinom Lašve u T r a v n i k

(i dalje u Gradišku, Bihać i Lievno), kod Doboja cesta u T e š a n j ,

a kod Dervente put u Prnjavor (i dalje u Slatinu i Banjaluku). Na

desnoj strani: kod Maglaja cesta preko Gračanice u D o 1 nj u T u z l u ,

te odavle do Brčkoga na sjever i Zvornika na jugoiztok. Od ove

ceste dieli se kod Gračanice opet jedan put, koj vodi u Gra-

dačac i u Samac. Od šarajevsko-brodskog druma dieli se napokon

još jedna cesta kod Doboja, koja vodi uz Bosnu kraj Modrice u

Samac.

2. Cesta iz S a r a j e v a u M e t k o v i ć, odvaja se kod Blažuja

od šarajevsko-brodske ceste, te vodi preko Ivan-planine do Konjica,

a odavle dolinom Neretve uz Jablanicu i Bielo polje u M ostar, i od

Mostara preko Bune i Gabele u Metković. Ova je cesta duga 24 milje.

Od ove se ceste odvaja: na desnoj strani cesta iz Mostara u L ju -

buški, a na lievoj strani cesta iz Mostara preko Blagaja u Neve-

sinje, i cesta od Bune do Stolca.

3.

Costa iz D u b r o v n i k a u T r e b i n j e , a odavle u Bilek i

na Gacko polje. Osnovana je takodjer cesta iz Gačkoga polja u Foču,

Goraždu i Višegrad.

3.

Cesta iz S a r a j e v a preko planine Romanije i Glasinačkoga

polja u R o g a t i c u i dalje preko Semeć-planine do Višegrada. Ovdje

prelazi cesta preko D rine, vodi dalje prieko Prieboja do Banje; nu

tuj nemože se više po njoj voziti, već samo jašiti, i to preko Nove

Varoši, Sjen ice, Novog paz ara, do Mitrovice, koja je najiztočnija

točka u Bosni. Na Glasinačkom polju odvaja se od ove ceste druga

cesta, ter vodi u V l a s e n i č u i Z v o r n i k , a odavle u Janju i Bjelinu.

5.

U Posavini ima više naravnih poljskih puteva, po kojih se

može dosta dobro voziti, kad je suho vrieme. Najglavniji je tuj onaj

put, koji vodi iz B j e l i n e preko Brezovog polja do Brčkoga, a odavle

u Orašje, Tolisu i S a m a c .

6. Iz T r a v n i k a vode na zapad dva puta. Jedan ide preko

planine Karaule u J a j c e , a odavle kraj Jezera u Varcar-Vakuf

(Varcarevo) i Banjaluku. Kod Varcar-Vakufa odvaja se od toga puta

opet jedan p u t, koj vodi preko Ključa i Petrovca do B i h a ć a na



— 134 —

Uni.

Drugi put vodi iz Travnika u D o l n j i V a k u f i Bugojno, a

odavle preko planine Šuljage na Kupresko polje i preko Malovanovog

sedla u L i e v n o , odkuda opet vodi preko Prologa u Dalmaciju (Sinj

i Spljet). Iz Lievna vodi jedna pokrajna cesta u Glamoč.

7.

Osobito je liepa i možda u svoj Bosni najbolja cesta, koja

vodi i z Banja luke u Gradi šku . Duga j e 8 sa t i .

8. Iz Banjaluke ide dosta dobar poljski pu t preko Ivanjske,

K o z a r e

a,

P r i e d o r a , Novoga i Krupe u B ih a ć. Kod Priedora

odvaja se od ovoga puta opet put u Stari Majdan i Sanski most.

Kr aj ov ih ces t a za ko la (ko ln i c i ) j o š su spom ena v r i ed n i ov i pu te v i :

I z S a r a j ev a p r ek o O l o v a i K l a d n j a u d o l n j u T u z l u , z a t im p r ek o G o r n j e

Tu z l e u Zv o r n i k ; iz B an j a l u k e p r e k o P r n j av o r a u Te š an j ; iz B a n j a l u k e

p r ek o S k en d e r - V ak u f a i T jg ra u T r a v n i k ; iz D o l n j eg V ak u f a ( S k o p l j a ) p r ek o

G o r n j eg V ak u f a ( S k o p l j a ) u P r o z o r i d o K o n j i ca ; iz T r e b i n j a u L j u b i n j e

i u S to l ac ; od Nikš ića p reko Gačkoga u S to l ac i Neves in j e ; od Neves in j a

p r e k o U l o g a d o F o č e i G o r až d e ; iz G o r až d e s j ed n e s t r an e p r e k o Č a j n ice ,

P l i ev l j a i P r i ep o l j a u S j en icu , a s d r u g e s t r a n e p r ek o P r a ć e u S a r a j e v o ;

o d B i h a ć a p r ek o O s t r o žca u C az i n i d o M a l j e v c a ; o d K r u p e đ o B u ž i m a ;

o d B i h a ć a do K u l e n - V a k u f a ; o d P e t r o v c a p r e k o D r v a r a d o G r a b a ; o d

L i e v n a p u t R ž a n a ; o d M o s t a r a p r e k o Š i r o k o g b r i e g a d o V i n j a n a ; o d T r a v

n ik a p reko G uči je gore i Ko m ušin e u Te ša n j i t . d .

3 . N o v a c , m j e r e i u t e z i .

K az a t i na m j e j oš ko ju o no vc ih , ko j i po Bosn i k o la ju ; za t im o

m jera h i u t ez ih , š to no se t am o r ab e .

U B o s ni s e n a jv i še r a ču n a p i a s t r i ( g r o š ). J e d a n p i a s te r v r ie d i 1 0 n o v .

au s t r . v r . , t ako da d ese t p i a s t r a č in i j e d nu na šu fo r in tu . P i a s t e r se d i e l i na

4 0 p a r a , t e j e d n a p a r a v r i e di p o t o m , k o l i ko č e t v r t in a n a š e g a n o v č ić a .

P i a s t e r j e s r eb r e n n o v a c . U n o v ij e v r i eme u v ed o š e u B o s n i i t u r s k i p ap i r n i

n o v a c , k a j m e p o 5 , 1 0 , 2 0 , 5 0 , 1 0 0 p i a s t r a , n u t a j n o v a c v r i e d i m a l o

i li n i š t a . Od z l a t n i h n o v a ca k o l a ju u B o s n i : au s t r i j s k i d u k a t i ( 5 7 p i a s t r a ) ,

n a p o l e n d o r i ( 8 1 p i a s te r ) , z la t n a l ir a ( li r a d 'o r o : = : 1 0 0 p i a s t r a ) ; a o d

s r e b r e n i h : m e đ ž i d ž e ( 2 0 p i a st ra ) , b e š l i k ( 5 p i a s t ra ) i t . d.

O d u t eza n a j g l av n i j a j e o k a , k o j o m s e i t ek u ć i n e mj e r e . J e d n a o k a

im a 2 ' / , be čka fun ta i l i 1*26 . O k a s e d i e li n a 4 l i t r e , a s v ak a l i t r a

n a 1 0 0 d r a m a . C e t e rd e s e t i če ti ri o k e či ne j e d a n k a n t a r ( 5 5

-

5 % ) .

D u ž in e se m je re a r š i n o m . S t a r i a r š i n im a Y

8

be čko ga r i f a i l i

0 - 6 8

"" i .

a n o v i a r š i n im a

15

/ i 6 bečkoga r i f a i l i 0 '73

'"f.

Star i arŠin rabe,

kad mjere sv i lu i sukno , a nov i a r š in kad mjere p l a tno .

4 .

P o š t e i b r z o j a v i .

P r a v i h p o š t a r s k i h u r ed a b i l o j e d o n a j n o v i j eg v r e m en a s amo u S a r a

j e v u , M o s t a ru i T r a v n i k u . Tu j su p r i m a l i l i s to v e i r a zn e p o š i l j k e od p r i

va tn ih l j ud i . Os ta l a oveća mjes t a imala su samo l i s tovne poš t e .



— 1 3 5

Brzojavni ure di bijahu u Bosni od svih ure da najbolji i najtočniji.

Ponajglavnije brzojavne pruge bijahu: Iz Sarajeva preko Novog pazara u

Ca rigrad ; iz S arajeva u Mostar i M etković; iz Sarajeva u Trav nik i Banja

luku

;

iz Banjaluke u B ih ać, Brod i Gradišku . Č inovnici kod brzojavnih

ureda bijahu ponajviše Evropejci.

V. Duševna kultura.

U ovom poglavju bilo bi nam govoriti o crkvenoj upravi, o

školah, o znanstvenih i umjetničkih zavodih, o literarnoj radinosti i

napokon o moralnoj statistici. Nu pošto u Bosni i Hercegovini višega

znanstvenoga ni umjetničkoga života nema, a vlada se tursk a nije

opet nikada brinula, da sabere podatke o statistici morala, to nemo-

žemo o tih stvarih ništa ni govoriti. Spomenuti ćemo zato samo neke

podatke o crkvenoj upravi i o školah; a o literarnom radu pojedi

naca natuknut ćemo gdješto na drugom mjestu.

A . C r k v e n a u p r a v a .

1. M u h a m e d o v s k a c r k v a .

Muhamedovski popovi ili h o d ž e u Bosni i Hercegovini spadaju

pod vlast carigradskoga š e j k - u l - i s l a m a , koj je vrhovni glavar mu-

hamedovske crkve. On jih imenuje, premiešta i skida.

Tko se hoće posvetiti svećeničkomu stališu, polazi nekoliko

godina m e d r e z e , t. j . muhamedovske bogoslovne škole, gdje uči

pravo, bogoslovje, arapski jezik, koran i t. d., pa položiv izpite, ime

nuje ga š e j k - u l - i s l a m svećenikom (hodžom) ili sudcem (kadijom).

Pravi svećenici diele se: a) na i m a m e ili župnike, koji obav

ljaju sve molitve u džamijah, zatim sve obrede kod obrezavanja,

vjenčanja i pokopa;

b)

na m u j e z i n e , koji sa munara džamijskih

zovu pravovjerne pet puta na dan na molitve; i c) na kaj me ili

crkvene sluge. Osim ovih ima i samostanaca ili derviša, koji ili

stanuju u t e k i j a h (samostanih) ili se klatare po svoj zemlji, pod-

paljujuć u vjernika fanatizam i varajuć jih raznimi mudrolijami.

Muhamedovsko svećenstvo nedobiva za vjerske funkcije nika-

kove plaće od naroda, već se uzdržaje od vakufa ili crkvenih

dobara, koja su u Bosni veoma prostrana i znamenita. Vakufi nesa-

stoje jedino od zemalja, nego i od bezestana, kupališta, hanova

(gostiona), mlinova i t. d.

Od vakufa grade se i popravljaju i muhamedovski hramovi ili

džamije. Neki pisci hoće, da u Bosni i Hercegovini ima do 1800



— 136 —

džamija; nu po službenih podatcih od g.

18 76.

bile su u tih zemljan

iste godine samo 994 džamije, i to : u Sarajevskom okružju 205, u

Zvorničkom 146, u Banjalučkom 103, u Travanjskom 140, u Bihaćkom

158,

u Novopazarskom (Staroj Srbiji) 79, u Hercegovini 163. Samo

deseti dio tih džamija gradjen je od kamena i po nekom slogu; sve

ostale džamije kukavne su kućarice od drva. Koliko ima u Bosni

muhamedovskih samostana ili tekija, nije poznato; po službenom iz

vješću bilo jih je god. 1876. u sarajevskom okružju 12.

2. K a t o l i č k a c r k v a .

Katoličkom crkvom u Bosni i Hercegovini (izuzev Trebinjski

kraj) upravljaju izključivo Franjevci, koji su se već u 13. vieku ovdje

udomili. Katolička se crkva glede uprave dieli na tri kotara, i to:

a) B o s a n s k a p o k r a j i n a (Provincia Bosnae Argentinae Or-

dinis fratrum minorum) obuhvaća svu pravu Bosnu (t. j . sandžake:

Sarajevski, Zvornički, Travanjski i Banjalučki) i Tursku Hrvatsku.

Ova pokrajina ima 8 samostana i to u Sutiskoj , Fojnici, Kreševu,

Lievnu (Gorici), Gučijoj gori, Plehanu, Tolisi i Petričevcu. Kedovnici

tih samostana obavljaju kano župnici na pojedinih župah sve crkvene

obrede. Bosanska pokrajina broji po podatcih od god. 1877. svega

zajedno: 84 župe, 21.519 katoličkih porodica i 138.492 duše. Kato

lički žitelji prebivaju u 1000 gradova, trgovišta i sela. Svećenika ima

ta pokrajina 194.

P o š e m a t i z m u od g . 1 8 5 4 . im a l a j e bo s a ns ka pok r a j i na i s t e go d in e :

6 1 ž u p u , 1 7 . 1 3 2 k a t o l i č k e p o r o d i c e i 1 2 2 . 8 6 5 d u š a , z a t im 3 s a m o s t a n a

( u F o jn i c i, S u t i s ko j i K r e š e vu ) i 8 c r k a v a . P o š e m a t i z m u od god in e 18 6 4 .

i m a l a j e o p e t o v a p o k r a j i n a s p o m e n u t e g o d i n e : 6 9 ž u p a , 1 8 . 7 1 0 k a t o l i č k i h

po r od i c a i 1 3 2 . 2 5 7 duš a , z a t im 5 s a m os t a n a ( u F o jn i c i , S u t i s ko j , K r e š e vu ,

Gučijo j gor i i L i ev nu ) . Bi sk up bos ans ki p r e b i va o je u na jnovi je vr ie me u

m ale n om selu B r e s t o v s k o m .

b) H e r c e g o v a čk i v i k a r i j a t (Vicaria tus apostolicus e t cu-

stodia provincialis in Hercegovina) obuhvaća sjevernu Hercegovinu

medju Neretvom i bosanskom medjom. Ima samo jedan samostan,

po imenu Široki brieg; biskup pako stanuje u Vukodolu tik grada

Mostara. Hercegovačko namjestničtvo ima po podatcih od g. 1873.

svega zajedno: 26 župa, 7836 katoličkih porodica i 58.699 duša.

Katolički žitelji stanuju u 272 gra da, trgovišta i sela. Svećenika

ima 59, a crkvah 12 (i 16 kapelica).

S j e v e r n a H e r c e g o v i n a s p a d a š e s v e do g . 1 8 4 4 . p o d b o s a n s k u p o k r a

j i n u ; n u t r u d o m i n a s t o ja n j e m b i s k u p a B a r i š i ć a p o d i g n u t a b j e g o d . 1 8 4 6 .



— 137 —

s a m o s t a l n a k u s t o d i j a i n a m j e s t n i č t v o u H e r c e g o v i n i , a p r v i m b i s k u p o m b i j a š e

o v d je s a m B a r i š i ć . P o š e m a t i z m u o d g . 1 8 5 3 . i m a o j e h e r c e g o v a č k i v i k a

r i j a t i s t e g o d i n e : 1 4 ž u p a , 5 0 8 7 p o r o d i c a i 3 7 . 7 8 9 d u š a , z a t i m 2 7 s v e

ćen ika . Po š em a t izm u od g . 1 8 6 7 . ope t imao j e ova j v ika r i j a t i s t e go d i ne :

1 9 ž u p a , 6 8 2 2 p o r o d i c e i 5 0 . 0 1 6 d u š a , z a t i m 5 7 s v e ć e n i k a . P o o v ih p o

da tc ih v id im o , da ka to l ička c rk va u ovom nam jes tn ič tvu osob i to usp ieva ,

j e r od g o d i n e 1 8 5 3 — 1 8 7 3 n a r a s a o j e t u j b r o j k a t o l i k a z a 2 0 - 9 1 0 d u š a

i li z a 5 5 % , a to j e za c ie lo ve om a m nog o .

c)

T

r

e b i

n j

s

k a b i s k u p i j a (Dioecesis Marcano-Tribuniensis),

prostire se u južnoj Hercegovini do medje Dubrovačkoga okružja,

i to većom stranom po Popovom polju. Ova biskupija broji po po

datcih od god. 1878. samo 7 župa (Stolac, Gradac, Dubrave, Kavno,

Trebinja, Rasno i Gabela), 1334 katol. porodica i 9928 duša. Žitelji

stanuju u 156 gradova, trgovišta i sela. Broj svećenika nije nam

poznat, ali jih neće biti više od 10.

T r e b i n j s k a b i s k u p i j a v e o m a j e s t a r a , a l i v e l i k a n ij e n i k a d a b i l a . S v e

d o N i k o l e F e r i ć a ( 1 7 9 2 ) v l a d a h u s a m o s t al n i b i s k u p i . G o d i ne 1 8 1 9 . p o č e š e

o v om b i s k u p i jo m u p r a v l j a t i v i k a r i , k o j e j e d u b r o v a č k i k a p t o l b i r a o a p a p a

p o t v r d j i v a o \ g o d . 1 8 3 9 . p a k o p o vj e ri p a p a u p r a v u t e b i s k up i j e d u b r o v a č

k o m u b i s k u p u , a t a j j o j j e i s a d a p o g l a v a r o m . G o d i n e 1 8 5 3 . i m a l a j e o v a

b i s k u p i j a 5 ž u p a , 1 0 1 2 k a t . p o r o d i c a i 8 1 3 5 d u š a , z a ti m 8 s v e ć e n i k a i 3

c r k v e . G o d . 1 8 6 7 . o p e t b r o j i la j e 6 ž u p a . 1 2 0 0 k a t . p o r o d i c a i 8 9 3 2 d u š e .

Saberemo li sve ove podatke u jedno, to vidimo, da katolička

crkva u Bosni i Hercegovini (u Staroj Srbiji nema katolika) broji u

svem 117 župa, 30.689 katol. porodica i 207.119 duša, koje stanuju

u 1428 gradova, trgovišta i sela. Svećenika katoličkih biti će svih

zajedno do 270.

3.

G r c k o - i z t o č n a c r k v a .

Grčko-iztočna crkva u Bosni i Hercegovini podieljena je na

tri biskupije: na S a r a j e v s k u , Z v o r n i č k u i M o s t a r s k u . Vla

dike za ove biskupije imenuje patrijarka carigradski.

Vladika Sarajevski je mitropolita i arhiepiskop, a ostala dva

naprosto su biskupi. Sva tr i paze na samostane, crkve i škole, ime

nuju župnike te jim sude. Vladikam je uz bok dijecezanska sinoda,

sastojeća od više uglednika; nu ovi rade sve, što žele vladike i

turska vlada.

a) S a r a j e v s k a b i s k u p i j a ili e p a r k i j a obsiže sa nd ža ke :

Sarajevski, Travanjski, Banjalučki i Bihaćki; zatim trećinu Sta re

Srbije ili Novopazarskoga sandžaka, i to odkad bje biskupija u Novom

pazaru dokinuta. Ona broji po podatcih od god. 1865. oko 320 župa

i 340 svećenika.



— 138 —

b)

Z v o r n i čk a e p a r k i j a zaprema istoimeni sandžak, te broji

(po podatcih od god. 1865) 42 župe i 48 svećenika.

c) M o s t a r s k a e p a r k i j a napokon zaprema svu Hercegovinu

i trećinu novopazarskoga sandžaka, te broji 75 župa i 82 svećenika.

Sve tri eparkije grčko-iztočne crkve imaju po tom 437 župa i

470 svećenika.

U Bosni i Hercegovini ima još do 30 samostana grčko-iztočnih,

nu veći je dio njih razrušen ili zapušten. Naseljeno jih je samo 14,

ali slabo, tako da u svih samostanih živi jedva nešto više od 50

kaludjera. Poznatiji a naseljeni samostani je su : Gomionica izmedju

Priedora i Banjaluke, Moštanica medju Priedorom i Dubicom, Banja

blizu Prieboja , Žitomislić izpod Mostara, Zavala, Duži, Kosijerevo i

Dobričevo u južnoj Hercegovini okolo Trebinja, Piva u istoimenom

predielu i napokon samostan sv. Trojice u Plievlju.

P o p o d a tc i h J . P a m u č i n e o d g o d . 1 8 4 9 . p r o s ti r e se e p a rk i ja m o

s t a r s k a ili h e r c e g o v a č k a i p o n e k o m d i e lu d a n a š n j e g a N o v o p a z a r s k o g a s a n d

žak a , i to do No ve va roš i , P r i ep ol j a i B ie lopo l ja . U i s to j epa rk i j i b i lo je

t a d a 12 s a m os t a n a : Ž i t om i s l ić , Z a v a l a , D ob r iče vo , D u ž i , K os i j e r e vo , Ž upa ,

P iv a , P od Ma l in s kom , B ie l a , S v . T r o j i c a ( u P l i e v l j u ) , S v . A r h a ng j e o i D o-

vo l j a . E p a r k i j a j e b ro j i l a 1 3 5 c r k a v a , 2 5 ka lud j e r a , 80 s v j e t s k ih s ve će n ika

i 9 2 4 9 g r č k o - i z to č n i h p o r o d i c a . P o d a t a k a z a o s t a l e d v i e e p a r k i j e n e m a m o

n i k a k o v i h .

B . Š k o l e .

Kao što sve u obće, tako su i škole u Bosni i Hercegovini

vrlo primitivne. Zadaća turske vlade nije bila, da svoje narode pro-

svieti, već da jih uzdrži neuke i glupe, pa da tako laglje njimi

vladati uzmogne. U najnovije vrieme počela je doduše nešto i u

tom obziru raditi, ali bez ikakova cilja i uspjeha.

Škole u Bosni jesu izključivo v j e r s k e t. j . svaka vjera ima

svoje posebne škole, u kojih uče samo djeca istoga zakona. Turska

je vlada kušala doduše uvoditi obće škole za sve vjere, ali nezadovolji

tim niti muhamedovcem, niti kršćanom.

1.

M u h a m e d o v s k e š k o l e .

Pošto muhamedovci preziru svu evropsku obrazovanost, misleći,

da je sve u koranu, što jim treba znati, to se u njihovih školah

uči ponajviše samo koran.

Muhamedovske se škole diele na troje:

a)

P u č k e š k o l e ili m e j t e f e (Džudžuk mektebi). Ovih škola

ima veoma mnogo i to malo ne uz svaku džamiju po jedna ili dvie.



— 139 —

Nu ove pučke škole nisu ni iz daleka nalične pravim školam: u

njih se uči diete samo moliti i po gdjekoju arapsku izreku iz korana;

riedko koji učitelji (hodža) uče djecu pisati i čitati, jer toga mnogi

ni sami neznadu. Djeca leže obično na zemlji, te viču govoreć poje

dine rieči za učiteljem, koj sjedi na uzvišenijem mjestu i drži 4—6

m

1

dug štap u ruci, da kazni nevaljalce. Za odmora običaje učitelj zapa

liti čibuk, ter se svaliti na divan, dočim djeca rade, što jih je volja.

U ovih školah nenauče djeca drugo, van mrziti i progoniti svakoga

kaurina (djaura), uza to jih učitelj upućuje i u to, da su Muhamedovci

najplemenitiji ljudi na svietu.

Po službenih podatcih od god. 1870. bijaše ovakovih mejtefa

iste godine u Bosni i Hercegovini 850, a polazilo jih je 39.472 djaka

(28.608 učenika i 10.864 učenica). Šest godina kasnije, t.

j

g. 1876.

brojilo se je već 917 mejtefa i 40.779 djaka (28.445 učenika i 12.334

učenica). Po pojedinih sandžacih bijahu mejtefi porazdieljeni: u Sara

jevskom sandžaku bijaše jih 114, u Travanjskom 109, u Zvorničkom

209,

u Banjalučkom 75, u Bihaćkom 241, u Novopazarskom 70, u

Hercegovini 99.

1)) Bogos lovne ško le i l i medreze . U ov ih se ško lah p r i

pravljaju mladići za svećenike i sudce. Tuj se uči arapski jezik, zatim

koran čitati i ponešto tumačiti, napokon malo poviesti i računstva.

Glavna je nauka učenje korana na izust. Kad koj djak (softa) svrši

tu školu, polaže izpit, pa može postati kadijom (sudcem) ili hodžom.

Medreze su prije u Bosni barem ponešto vriedile, nu u po

sljednje vrieme bjehu ljuto zanemarene, ter imućniji Muhamedovci

šiljahu svoje sinove na nauke u Carigrad. God. 1876. bijahu u Bosni

i Hercegovini 43 medreze; i to 10 u Sarajevskom sandžaku, 5 u

Zvorničkom, 6 u Banjalučkom, 4 u Travanjskom, 5 u B ihaćkom,

3 u Novopazarskom i 10 u Hercegovini.

c)

G r a d j a n s k e š k o l e ( M e k t e b i - r i ž d j e ) . Ove škole osno

vane su tek za sultana Abdula Medžida u tu svrhu, da se u njih

naučaju djeca svih zakona, i to u aritmetici, algebri, zemljopisu

i turskom jeziku. Muhamedovci medjutim polaze slabo ove škole,

jer se u njih uče kaurski predmeti, kršćani jih opet nevole radi

turskoga jezika. Po službenih podatcih bile su god. 1876. u Bosni

i Hercegovini 24 gradjanske škole, i to po većih mjestih, kano n. pr.

u Sarajevu, Visokom, Tuzli, Bjelini, Maglaju, Zvorniku, Banjaluci,

Bihaću, Krupi, Priedoru, Travniku, Jajcu, Lievnu, Glamoču, Mostaru,

Trebinju, Nevesinju, Priepolju, Novom pazaru i t. d.



— 140 —

2.

K a t o l i č k e š k o l e .

Katoličke pučke škole daleko su bolje i uredjenije od muha-

meclovskih. U njih se uči čitati i pisati,

1

) računstvo, u nekih dapače

i nešto malo zemljopisa i poviesti. Učitelji su ponajviše Franjevci,

napose duhovni pomoćnici, pridieljeni župnikom; samo 2—3 učitelja

jesu svjetskoga stališa.

Ka to l i c i n i su imal i pu čk ih ško la sve do god . 1 8 4 8 . Ove god in e u t e

me l j iš e F r an j ev c i p e t p u č k i h š k o l a i t o u F o j n i c i , K r e š ev u , T r av n i k u , L i ev n u

i V a r c a r a

2

) ( V a r ca r - V ak u f u ) . N as t o j an j em n ek i h v r l i h r ed o v n i k a ( J u k i ć a ,

M ar t ića i d ru g ih ) , a pomoćju aus t r i j s ke i f r ance zke v l ad e pod iza lo se j e u

B o s n i s l ied eći h g o d i n a s v e v i še š k o l a i š k o l s k i h zg r ad a , t ak o d a j e g . 1 8 5 5 .

b i lo već 1 3 uč iona , ko je j e po laz i lo 5 2 8 u čen ik a . Za uzd ržav an je t i h ško la

o p r ied i e li au s t r i j s k a v l ad a g o d . 1 8 5 3 . za t r i g o d i n e p o 1 5 0 0 f o r ., a f r an -

cezk a v l ad a p o k l o n i u j ed an p u t 7 0 0 0 f r an ak a . S l i ed eći h g o d i n a r a s a o j e

sved jer b ro j ško la , t ak o da j e god . 1 8 6 5 . b i lo u svem 2 7 pučk ih ško la ,

ko je j e po laz ilo po 20 — -4 0 učen ika . Je d na od na jbo l j i h b i j aše t ad a sara

j e v s k a š k o la , u t e m e l j e n a 1 8 6 5 . n e u m o r n i m r o d o lj u b o m M a r t i će m .

Koliko ima u novije vrieme pučkih škola za katoličku djecu,

i koliko djece te škole polazi, nemožemo točno kazati, jer nemamo

dostatnih podataka. Službeni spisi turski kažu, da je g. 1870. bila

u svoj Bosni 21 katol. škola, i to 7 u sandžaku Sarajevskom, 1 u

Travanjskom, 7 u Zvorničkom, 2 u Banjalučkom, 1 u Bihaćkom i 3 u

Hercegovini. Učenika da je ukupno bilo 490 (380 učenika i 110

učenica). Nu ovi podatci očito su manjkavi i neistiniti, što pokazjije

već ta okolnost, da turska vlada znade samo za j e d n u katoličku

školu u sandžaku Travanjskom, gdje su katolici upravo najgušće na

seljeni Pokušati ćemo zato , da po šem atizmih franjevačkih i po

starijih podatcih sastavimo ma i gdjegdje nepodpun izkaz o katoličkih

pučkih školah u Bosni i Hercegovini.

a)

S a r a j e v s k i s a n d ž a k : 1 . P u čk a š k ola u S a r a j e v u za m u ž ku

d jecu , b ro j i 6 5 u če n i k a ; uč i t e l j j e sv j e tov n jak , ko je ga p l a ća neš to narod ,

a n e št o ž u p n i k M a r t i ć ; 2 . P u č k a š k o la u S a r a j e v u z a d j e vo j k e , t uj s u

1) U He rce gov in i imaju dap ače ka to l i c i i svo je ško l sk e kn j ig e ; n . p r .

„S l o v i n s k i b u k v a r za n a u k d j ece H er ce g o v a č k e " ; „ P r a v o p i s za n iž je

u či o n e k a t o l i č k e u H er c eg o v i n i " ; „R ač u n za p r v u i d r u g u g o d i n u "

od F r . M at ic a i t . d .

2 ) U Va rc ar u b io j e uč i t e l j em vr l i J u k ić . On sam p i še o n jo j : „Moja

V a r ca r s k a ( š ko l a) o v a k o s t o j i ; 1 8 k r š ć an s k e m u žk e i 1 2 žen s k e ( d j ece ) ;

r i š ć an s k e 1 7 d j ece . D v a s a t a p r i j e p o d n e , a d v a s a t a p o s l i e p o d n e

j e s u d j eca p o d mo j im n a d z i r a n j e m ; p o d u č av an j e b i v a n ač i n o m L an -

c a s t e r o v i m . "



- j . 141 —

učitelj ice opa tice; 3. Škola u V a r e š u sa 40—-70 učenika; 4. Škola u

S u t i s k o j s a 2 0 — 3 0 u če n i k a ; 5 . Š ko la u F o j n i c i , im a 3 0 — 5 0 u če

n ika ; 6 . Ško la u K r e š e v u sa 30 učen ika . 7. Ško la u B u s o v a č i .

h)

T r a v a n j s k i s a n d ž a k : 1 . P u čk a škola u D o l c u ( D oc u) ti k

Travnika, prva i najveća škola u Bosni, broji 120 djaka (učenika i uče

nica) ; 2 . Škola u V i t e z u (broj učenika nepoznat ) ; 3 . Škola u Z e n i c i ,

bro ji 45 učenika; 4 . Škola u G u či j o j g o ri , sa 3 0— 4 0 učenika; 5 . Škola

u G o r n j e m V a k u f u , s a 2 0 — 3 0 u če n ik a ; 6. Škola u D o l n j e m V a

k u f u , b ro ji 30 — 4 0 učen ika ; 7 . Ško la u B u g o jn u , ima 30 učen ika ;

7. Škola u V a r c a r u (Varcar-Vakufu), sa 50 učenika; 9. Škola u J a j c u

sa 56 učenika; 10 . Škola u Orašju , sa 20—25 učenika; 11 . Škola u

u Pećinah (broj učenika nepoznat ) ; 12 . Škola u Bučićih ; 13 . Škola u

L i e v n u za mužku djecu , bro ji 63 učenika; 14 . Škola u L i e v n u za žensku

djecu, koju uče opatice, broji 62 učenice.

c)

Z v o r n i č k i s a n d ž a k : 1 . Škola u D o l n j o j T u z l i ; 2 . Š kola

u D u b r a v a h ; 3 . Škola u T r e m o š n j i c i ; 4 . Škola u D o m a l j e v c u ;

5 . Š ko la u U l i c a h ; 6 . Š ko la u T o l i s i ; 7 . Š ko la u V i d o v i c a h .

d)

B a n j a l u č k i s a n d ž a k : 1. Škola u B a n j a l u c i za m užku i

žensku djecu, učitel jice su opatice; 2. Škola u D e r v e n t i , gdje takodjer

podučavaju op atice; 3 . Škola u Ž ep ču ; 4. Škola u F o č i ; 5. Škola u P o -

t o č a n i h ; 6 . Š kola u D u b i c i ; 7 . Š kola u G r a d i š k i sa 1 5 — 2 0 u če nik a,

učitelj je svjetovnjak.

e)

B i h a ćk o o k r u ž j e : Škola u Bihaću , za mužku i žensku d jecu ,

polazi ju 60 učenika i učenica.

f)

H e r c e g o v i n a : 1 . M u žka p u čk a škola u M o s t a r u ; 2 . Ž en sk a

pučka škola u M o s t a r u , gdjeno uče opat ice ; 3 . Škola u H u m c u ; 4 . Škola

u Županjcu , sa 47 učenika (uče č i ta t i , p isa t i , nauk v jere , računstvo i

nešto zemljopisa); 5. Pučka škola u Posušju (Jukića mahala).

Katolici imaju dakle ukupno 41 školu. Uzmemo li, da svaku

školu polazi poprieko po 35 učenika, to ima u Bosni 1400—1500

učenika katoličke vjere.

Osim pučkih škola imaju Franjevci u svojih samostanih i la

t i n s k e (gimnazijalne) š k o l e , gdje se mladići, posvetivši se sveće

ničkomu stališu, uče latinskomu jeziku i filosofiji, ter se pripravljaju

-za bogoslovje.

x

)

3. G r č k o - i z t o č n e š k o l e .

Grčko-iztočnjaci ili pravoslavni ustrojili su u isto vrieme kao

i katolici više pučkih škola i to u većih varoših, kanoti u Sarajevu,

Travniku, Banjaluci, Mostaru, Foči, Plievlju, Zvorniku, Tešnju, Prie-

doru, Lievnu i t. d. U ovih su školah učenici učili čitati staroslo-

1) Za ove lat inske škole napisao je hercegovački biskup A n g j e o K r a

l j e v i ć s lovnicu: Gram at ica Lat ino-I llyr ica . Romae 18 6 3. T ypis S . C.

de propaganda fide.



142 —

vjenski bukvar, časlovac, a samo nekoji zavirili bi i u katihisis i

psa ltir. Najbolje škole bijahu god. 1849. i 1850. one u Travniku i

Lievnu, gdje su naučali svjetski učitelji, došavši iz Sriema i Dalmacije.

Poslije god. 1850. pa do najnovijega vremena grčko-iztočne su

škole dosta napredovale, a najviše po većih varoših, gdje su domo-

rodni trgovci mnogo darivali za uzdržavanje dobrih škola. Po služ

benih podatcih turske vlade od g. 1870. bilo je iste godine u Bosni

i Hercegovini 57 škola pravoslavnih, i to 11 u sandžaku Sarajevskom,

1 u Travanjskom, 20 u Zvorničkom, 5 u Banjalučkom, 11 u Bihaćkom,

i 9 u Hercegovini. Ove je škole polazilo

1

) ukupno 3286 djaka (2820

učenika i 466 učenica). Č ini se medjutim, da su i ovi brojevi pre

maleni, te da će broj pravoslavnih učiona i učenika biti mnogo

znatniji. Nemogući nabrojiti sve pravoslavne škole, jer nemamo nika-

kovih podataka, spomenuti ćemo samo one, koje su nam donekle

poznate.

1.

P u č k a š k o la u S a r a j e v u z a m u ž k u d j e cu , p r e u s t r o je n a p o Š . G-.

Teo f il u P e t r an o v i ć u , k a l u d j e r u d a l m a t i n s k o m , s a s t o j i p o p u t n a š i h š k o la u

H r v a t s k o j o d če t ir i r a z r e d a , a p o l az i j u 1 0 0 — 2 4 0 u č e n i k a ; 2 . D j e v o j a č k a

š k ol a u S a r a je v u b ro ji 4 0 u č e n i c a ; 3 . P u č k a š k o la u D o l n j e m V a k u f u

s a 2 0 — 3 0 u č e n i k a ; 4 . P u č k a š k o la u L i e v n u s a 3 0 — 4 0 u č e n ik a , u či te l j

j e s v j e t o v n ja k ; 5 . P u č k a šk o l a u Z e n i c i s a 1 0 — 1 5 u č e n i k a ; 6 . P u č k a

š k o l a u T r a v n i k u , s a 3 0 — 4 0 u č e n i k a , u či t e lj j e s v j e t o v n j a k ; 7 . Š k o l a

u V a r c a r - V a k u f u , b ro ji 4 0 — 5 0 d j a k a ; 8 . Š ko la u B a n j a l u c i ; 9 . Š ko la

u G r a d i š k i , u čit el j j e s v je t ov n ja k ; 1 0 . P u č k a š k ol a ( m u ž ka ) u M o s t a r u

s a č et ir i r a z r e d a , b r o j i 1 8 0 u č e n i k a ; 1 1 . D j e v o j a č k a š k o l a u M o s t a r u

;

i ma 6 0 u č en i ca . O b o s t a l i h š k o l ah n em a n i k ak o v i h p o d a t ak a .

Sve do novijega vremena nisu grčko-iztočnjaci imali bogoslovije

za svoje svećenike. Mladići, koji su htjeli postati popovi, išli bi ili

u samostane na nauke ili bi učili kod kojega župnika. Tek u novije

vrieme podignuta bje bogoslovija za pravoslavne svećenike u B a n j a

luci (1867).

1) P o s lužben ih podatc ih tu r sk ih im a u Bos n i i ž idovs k ih ško la . God ine

1 8 7 0 . b i lo j e 1 1 ž idovs k ih uč ion a , a po laz i lo j i h j e 5 3 6 uče n ik a .



III.

TOPOGRAFIJA (MJESTOPIS).



I . B o s n a .

1.

S a r a j e v s k o o k r u ž j e ( s an d ž a k ) .

O arajevo najveći je i najljepši grad u Bosni ponosnoj. Ne samo

da ga Bošnjaci smatraju prvim gradom na zemlji, pače i tudjinci

tvrde, da je Sarajevo iza Carigrada najugledniji grad na balkanskom

poluotoku.

Grad Sarajevo stere se dielomice u dubokoj dragi okolo rieke

Miljacke, dielomice po sjevernih goljetih visoke planine Trebevića.

Sa trih strana okružuju ga visoke gore : Hum i Mrka vina na sjeveru,

planina Borija na iztoku, a visoki Trebević na jugu. Prema zapadu

pako otvara se dolina Miljacke i prelazi u krasnu ravnicu, u Sara

jevsko polje, kojim teče obilna Bosna.

Sarajevo obsiže oko 23 Q

Hn,

i dieli se na g r a d ili t v r d j a v u ,

i na varoš. Grad ili tvrdjava na iztočnoj strani naliči velikomu

četverokutu, te je okružena zidinami, koje su medjutim mjestimice

već razvaljene. U tvrdji ima 700—800 kuća i starih koliba, u kojih

stanuju sami Turci. Izpocl grada na zapadu stere se ravna varoš.

U dolnjoj varoši ima s jedne i druge strane Miljacke više na-

hrpanih kuća. Kuće ove tvore četiri glavne, uzporedo sa riekom od

iztoka prema zapadu tekuće ulice, koje su opet šestimi uzkimi uli-

čami od juga prema sjeveru presječene. Ulice su te dosta pravilne,

dosta dobro taracane, da se po njih u kočijah voziti može. Popriečne

ulice postaju prema kraju grada sve nepravilnije i strmije, te imade

ovdje samo razštrkanih kuća sa vrtovi. Ulice u varoši prilično su

čiste,

izuzev samo nebrojeni broj pasa, koji tu planduju. Tu ima pasa

ranjenih i osakaćenih; jedan je bez ušiju, drugi bez nosa, treći bez

jednoga oka i t. d. Psi se šire po svem g rad u, i to tako, da svaki

kotar (mahala) svoje pse imade. Zaluta li koje pseto iz svoje mahale

u drugu, to se sva pasjad diže na nj, te lavežu neima kraja ni konca.

Premda su ovi psi veoma divlji, jer nemaju gospodara, to ipak nena-

valjuju na nikoga, van ako jih tko podraži.

V . K l a i ć , B o sn a. 1 0



— 146

Grad Sarajevo jest sielom svih političkih oblasti u Bosni. Tu

je bosanski namjestnik; tu ima šest evropskih konsulata. Grad broji

ukupno 5000 kuća, te se dieli na kotare ili m a h a l e , kojih preko

stotine imade. U svakoj mahali imade po jedna ili dvie džamije. Više

mahala sačinjava vjersku obćinu ili d ž e m a t , kojim upravlja knez

(taksildar). Medju mahalami osobito je poznata „ A š i k - m a h a l a " , to

jest „ijubovna ulica" na iztočnoj strani grada. Taj kotar sastoji od

krasnih bašća, posutih bielimi kućami. U jednoj javnoj bašći tik

Miljacke sastaju se turski momci i djevojke, ter šalu provode i

ašikuju.

Od javnih mjesta najznatnija je č a r š i j a t. j . trg. Caršija je

središtem trgovine i prometa u Sarajevu. Stere se sredinom grada

na desnom briegu Miljacke, obsiže 50—60 ulica, te obuhvaća prostor

od pol ure hoda. Ovdje se sastaje sav sviet, da kupuje i prodaje.

Osobito na dan sajma znade ovamo toliko ljudi povrviti, da se

uzkimi ulicami jedva prolaziti može. Tu ima Muhamedovaca, pravo

slavnih i Židova, gradskih ljudi i seljaka; sve to trguje, viče i rogo

bori, da se vika na daleko razlieže. Ali čim mujezin pravovjerne na

molitvu pozovne, nestaje vike, te bučna čaršija kano da je zamrla.

Sarajevo se ponosi nekojimi liepimi i znamenitimi zgradami.

Najveća je zgrada vojnička kasarna, sagradjena od kamena. Visoka

je dva kata, te mjeri u obsegu 130 koraka. Premda su ju g. 1858.

tek dogradili, ipak je mjestimice veoma slaba. Naprama kasarni stoji

nova pravoslavna crkva sa pet kubeta, koja je posvećena g. 1870.,

a stajala je sarajevsku pravoslavnu obćinu do 40.000 dukata. I kato

lici imaju svoju crkvu, koja je sagradjena g. 1854. troškom hrvatskoga

rodoljuba Antuna Vranjicana. Konak bosanskoga namjestnika i zgrade

stranih konzulata jesu takodjer spomena vriedne. Od ostalih javnih i

privatnih zgrada iztaknuti nam je još džamije, kupke i bezestan.

Bezestan je kuća, u kojoj se većinom sukno (bez) i platnenine pro-

davaju. Džamija ima u Sarajevu veoma mnogo (oko 200), a medju

njimi samo je 80 njih od kam ena gradjeno. Najznamenitije džamije

jesu „ C a re v a " i „ U s r e f - b e g o v a " . Obje su od kamena, te imaju

40—60

*7

visoke munare (minarete), nad kojimi se vije polumjesec.

U Sarajevu veoma su važne kupke, i to s toga, što se svaki pravo

vjerni Muhamedovac kupati mora. Kupke su obično u rukuh privatnih

ljudi, te su veoma zgodno udešene. Osim spomenutih zgrada broji

Sarajevo još mnogo kavana, u kojih se kava srče. Imade ljudi, koji

15—20 puta piju na dan kavu. Zato su i kavane, osobito ljeti, vazda



I

R

H

H

M

i

i

"

~

s

i

s

n

^

^

i

M

o

n

M

i

a

u

S

a

e



— 148

prepunjene. Od javnih zgrada u Sarajevu vriedne su još spom ena:

ubožnica, bolnica, dvie ljekarne, zemaljska tiskarna i nekoliko svra-

tišta niže vrsti.

Sarajevo je u istinu grad krasan. Najljepše ga vidiš sa iztočne

strane. Popev se na brežuljak, što no pol sata gradu na iztoku leži,

vidiš krasnu panoramu. Tamo tik Miljacke u sred grada eto velika

gomila kuća s mnogobrojnimi munarami na džam ijah, na stranah

desno i lievo džamije i kuće posred zelenih vrtova, a prema zapadu

puklo je bujno polje Sarajevsko.

Grad Sarajevo nije samo liep, već i znamenit po trgovinu bo

sansku. Svi glavni pute vi zemlje, i to veliki drumovi u Brod i Brčku

na Savi, u Zvornik i Tuzlu, u Sjenicu i Novi pazar preko Višegrada,

u Trebinje preko Foće i Stolca, u Metković preko Mostara, u Lievno,

Bihać i Banjaluku preko Travnika, — svi ti drumovi sastaju se u

Sarajevu. Buduć da je središtem drumova, važno je Sarajevo i u

strategijskom obziru.

Sarajlija, t. j . žitelja sarajevskih broji se po prilici 45.000. Od

ovih je 35.000 vjere m uham edovske, 5500 pravoslavnih, 500 kato

lika i 3000 Židova. K tomu ima u gradu još i 1000 cigana. Pravih

Turaka neima do nekoliko činovnika. Sarajlije su liepa uzrasta, jaka

stasa, i obla, pravilna lica. Premda su svi žitelji jednoga plemena,

to se ipak opaža velika razlika medju muhamedovci i kršćani. Dočim

su prvi prionuli sasvim uz orientalni život i običaje, ostadoše drugi

vjerni običajem pradjedova svojih. Tako se zgodi, da se je muhame-

dovac ne samo odielom i vjerom, nego i dušom i tielom preobrazio

malo ne u pravoga Turčina. Sarajlije bave se trgovinom i obrti. Naj

bolji obrtnici jesu muham edovci, a najspretniji trgovci pravoslavni

kršćani. Pravoslavni su trgovci kraj muhamedovskih plemića najbo

gatiji ljudi u gradu. Katolici bave se obrtnošću (krznari, kovači i t. d.).

Najznatnije obrtnine iz Sarajeva jesu: pučke kremenjače, sablje, nozi,

bakreno posudje, pamučna roba i veoma dobra koža. Velika i pro

vozna trgovina sva je u rukuh pravoslavnih i Židova.

Muhamedovci imaju u Sarajevu nekoliko nižih i bogoslovnih

škola, zatim jednu veliku školu; pravoslavni imaju liepu pučku školu

sa više razreda, koju polazi preko 100 djaka. U novije vrieme (god.

1865.) ustrojena je i katolička škola, koju.polazi preko 50 djaka. God.

1871.

nastaniše se u Sarajevu milosrdnice iz Zagreba, te osnovaše

školu za djevojke svih zakona. TJ Sarajevu stanuje vladika pravoslavni.

Katolička župa sarajevska broji 1557 duša. Do najnovijega vremena



— 149 —

izlazio j e u Sarajevu službeni lis t: „Bosna"; nu sada sa ga zam ienile:

„Bosansko-hercegovačke novine."

Sara j evo n i j e g rad s t a r : u s t a r i j o j pov ies t i bosansko j nema mu spo

me n a . O n p o s t ad e i p o d i že s e t e k za t u r s k o g a g o s p o d s t v a . B l i zu d an aš n j eg a

S a r a j e v a b i j a h u z a n a r o d n i h v l a d a r a d r u g a d v a g r a d a : p r a s t a r i K o t o r ( K o n -

s t a nt in o v „ C a t e r a " ) i m n o g o m l a dj i V r h b o s n a ( V a r b o sa n i a , o d a t l e i zk v a -

r en o B o s n a - v a r ) , k o j i b i j a š e , k a k o s e g o v o r i , d u g o v r em en a s ie lo b o s an s k o g a

b i s k u p a . K ad j e B o s n a p a l a Tu r č i n u u r u k e , s ag r ad i š e d v a b o s a n s k a p l e

m i ća , p o tu r ic e S o k o l o v i ć i Z l a t a r o v i ć k ra j s ta r e V r h b o sn e n o v u v a r o š

i pos t av i še t im t em el j dan ašn jem u Sa ra j evu . Ka sn i j e dod je u Bo snu kao vez i r

z e t t u r s k o g a c a r a , p o i m e n u U s r e f - b e g i s a g r a d i n a b r i e g u g r a d ili t v r d ju

( š a r a j ) ,

a p o t o m s e p r o z o v e g o r nj i i d o ln ji g r a d B o s n a - Š a r a j , ili p o

h r v a t s k i S a r a j e v o ( 1 5 1 1 ) . M n o g i ž it el ji iz V r h b o s n e i d r u g i h m j e s t a n a s e -

l iš e s e u n o v o m g r a d u S a r a j e v u , a s t a r a V r h b o s n a o p u s t i , t e s e d an as

v ide od n j e samo rušev ine c rkve sv . B laža , po ko j ih se t o mjes to p rozove

B l a ž u j .

D o s k o r a n a p u č i s e S a r a j ev o zn a t n o , p o s t ad e g l av n i m t r ž i š t em i p r o -

me t i š t em B o s n e , a s v a v l a s t u S a r a j ev u d o d je u r u k e s i ln i m j a n j i č a r o m

i n ji h ov o m u a g i , z a t i m n e k o jo j v e li k o j g o s p o d i ( b a š a m ) . T a k o p o s t a d e

S a r a j ev o n a n ek i n ač i n g r a d s k a r ep u b l i k a , k o j a s i b i r a š e s amo s v o g a p o g la

v a r a i s t eče zn a t n i h p o v l a s t i c a , t ak o d a ca r s k i v ez i r n ij e i mao n i k ak o v a

p r av a u g r ad u . C a r s k i v ez i r p r eb i v aš e u T r a v n i k u , p a k ad b i d o š ao u S a r a

j e v o ,

morao b i ga već za 24 sa t a os t av i t i . Sara j l i j e nedadoše n ikomu, da

n j imi v l a da , a Su l t an m ora o j e b i t i zadovo l j an , da m u p laća ju u r ed no d an ak .

Ta k o o s t ad e S a r a j ev o n a n ek i n ač in k ao s l o b o d an g r ad s v e d o r e f o r ma

ca r a M eh m ed a I I . O v a j p r v i d a d e g o d i n e 1 8 2 6 . u n i š t i ti zb o r j an j i č a r a , a

za t i m u ze r a d i t i , k ak o b i s v u B o s n u i S a r a j ev o p o đ v r g ao n ep o s r e d n o ca r s k o j

v l as t i . S tog a se poro d i 25-go d i šn j i r a t međ ju Su l t ano m i Bo šn jac i , t e u

t om j e r a t u S a r a j ev o z n a t n u u l og u i g ra l o. G o d i ne 1 8 2 7 . p o zo ve A v d u r a h -

m a n p aš a s v e s a r a j s k e b as e k s eb i n a d o g o v o r u Zv o r n i k . D o d j o š e k n j emu

s t a r i B a k a r i j a , P i n j o b a r j a k t a r , a g a T u r n a d ž i a i d r u g i , a p a š a d a d e j i h

s v e s a s j eći . 0 t o m p j ev a n a r o d n a p j e s m a :

„K ad u j u t r o j u t r o o s v an u l o ,

P a š a j i h j e r ed o m i zv o d io ,

P a j i h k o l je k an o j an j c e m l ad e . "

Za t i m p o š a l j e p a š a mo mk e u S a r a j ev o :

„K až i t e j i m v j e r n im I j u b am

D a n e j mad e ag a S a r a j l i j a ,

R e d o m j i h j e p a š a p o g u b i o " .

T e k z a O m e r - p a š e b j e h u s a s v im s v l a d a n i b o s a n s k i a r i s t o k r a t i ( 1 8 5 1 . ) ;

a S a r a j ev o i zg u b i s v o j e s t a r e p r av i ce , t e r p o s t ad e g l av n i m g r ad o m v i l a j e t a

b o s an s k o g a i s j ed i š t em ca r s k o g a v ez i r a .

P r v i p u t p ad o š e n aš e č e t e p o d S a r a j ev o g o d . 1 6 6 8 ; d r u g i p u t d o d j e

p r ed S a r a j ev o p r i n c i p E u g en g o d . 1 6 9 7 . , t e p o š t o mu S a r a jl ij e u b i š e p a r l a -



150 —

m e n t e r a , d a d e o n g r a d s p a li ti i p o v e d e s a s o b o m d o 4 0 . 0 0 0 k r š ć a n a u

S l av o n i j u . I S r b i k u š ah u g o d . 1 8 0 7 . i k a s n i j e d a p r o d r u d o S a r a j ev a , t e

da ga z auz mu , a l i b j ehu svak i pu t p r i s i l j en i , da se po vra t e neo prav iv n i š t a .

I I i d ž a , toplice sarajske, 2 sata Sarajevu na jugo-zapadu, dosta

su znatne, te ljeti dolazi ovamo mnogo svieta, da se okupa. Voda

je sumporna. — V r h b o s n a , grad u staro vrieme plemenit; pisci

ga spominju pod imenom Varbosania. U njemu bijaše stolica kato

ličkoga biskupa i kaptol sv. Petra. Grad leži pod planinom Igmanom

2%

sata Sarajevu na zapadu , blizu vrela B osne ; danas je samo

gomila kamenja, te se obično zove B l a ž u j od crkve sv. Blaža. —

Kotor, nekoč slavan grad, Konstantinov Catera, sada je podor. —

Svrakino selo, Sarajevu na zapadu, važno s toga, što se je tamo

našao rimski napis (J. 0. M. TONITRATOBI AUR. MAXIMUS VE

Teranus AUGG.) — S t a r i g r a d , podor staroga grada, 27_ sata

Sarajevu na jugo-iztoku. — G l a s i n e i, predielje od 20 sela i 2500

pravoslavnih žitelja.

Fojnica

(u staro vrieme „Hvojnica"), znamenita varoš pod

gorom M ato rcem ,' u liepoj dolini rieke Dragače, koju na okolo ob-

kružuju visoke planine: Vranića, Zec, Štit i Varda. Fojnica leži po

tom u kotlini.' Okolica Fojnice obiluje zelenimi livadam i, polji i

vrtovi, a susjedne planine kriju u sebi veliko rudno blago: zlata,

sr eb ra , mjedi, olova, sumpora i t. d. Tuj ima do 12 majdana (po

Conradu ima u bakrenoj rudači 0*5% srebra i 25—40% bakra), a

isto tako dobre ali sasvim zapuštene toplice.

U varoši ima preko 300 kuća, koje se diele na dva šehera:

na katolički i na turski šeher. Žitelja ima preko 2000, i to kato

lika i muhamedovaca (pravoslavnih nema). Katolika broje u varoši

samoj 813 duša, te imaju svoju župu i pučku školu (ciela župa

Fojnička broji 2246 duša). Muhamedovci opet imaju dvie drvene i

jednu kamenu džamiju, zatim 2—3 mejtefa (niže učione) i 1 medresu

(bogosloviju). Stanovnici Fojnički malo ne svi su kovači i rade u

majdanih, kojih na samoj Dragači ima do desetak; kad katolikom

nestane posla, onda idu po bielom svietu i prave puteve (kalderme),

u kojem su poslu vrlo vješti. Prije su pravili pušćani prah (barut),

velike nože, a osobito dobre sablje „šumanovke"; nu to jim je sada

zabranjeno. Fojnica udaljena je od T ravnika 8, od Sarajeva 10, a

odVisokoga 6 sati.

Najznamenitiji je u Fojnici prastari katolički samostan sv. Duha,

zajedno sa crkvom. Fojnica ili Hvojnica spominje se još za narodnih



151 —

vladara (g. 1449. dade kralj Stjepan Toma neku povelju u Hvojnici

Nikoli Trogiraninu). Kad je Bosna pala Turčinu u ru ke , onda je

Franjevac Angjeo Zvizdović izhodio u cara Mehmeda II. poznati

„Athname", koji se i sad još čuva u samostanu zajedno sa plaštem,

što ga car dade Zvizdoviću. Uzprkos toj povelji spališe Turci samo

stan Fojnički god. 1524., tek god. 1830. bje na novo dogradjen. U

samostanu čuva se mnogo književnih starina (medju inimi i glasovito

„Rodoslovlje popa Rupčića"), a crkva krije mnogo dragocjenosti, koje

su Franjevci kroz stoljeća sabirali i spravljali. Osobito da su zname-

menite slike sv. Duha i Spasitelja umirućeg na križu, zatim starinski

kaleži i patene. Starine i podori u okolici Fojničkoj jesu:

K o z o

ili

Kozov, grad starinski na planini Zecu, jedan sat od Fojnice. Pri

čaju, da je ovdje stanovala kraljica Katarina, udova kralja Stjepana

Tome, dok nije vidjela, da je Turčin Bosnu osvojio i nju prevario,

a odavle da je pobjegla najprije u Hercegovinu, a zatim u Rim. —

Zvoni-grad, podor u selu Otigošići, jedan sat od Fojnice, s obi

latom rudom tuča i sumpora. — O b o j a k , podor grada na planini

Štitu, s bogatom rudom bakra , 2 sata od Fojnice. — L a g u m i š će,

podor staroga grad a, kojemu još stoji temelj, ter veliki obkopi oko

njega svjedoče, koliko je velik i tvrd bio. — G r a d i n a , podor na

briegu više Fojnice. — O s t r o ž n i c a , tu je nekoč bila varoš, a sad

je selo od 70—80 kuća. — Sebežić, selo sad neznatno, s obilatom

gvozdenom rudom na vrh planine Štita; imalo je prije 7 majdana,

udaljeno je 4 sata od Fojnice.

K r e š e v o , nekoč znamenit i velik gra d, sada omanja varoš,

medju gorami u liepoj dolini potoka Kreševke, koja tuj nastaje od

Kojsine, Kostajnice i drugih izvor-potoka. U varoši ima 372 katoličke

i 47 turskih kuća, a žitelja 2500. Od tih su 1737 katolici, koji imaju

svoju župu (ciela župa broji 3342 duše) i pučku školu sa 50 djaka.

Turci imaju opet svoju džamiju i mejtef (učionu). Žitelji bave se

kopanjem i obradjivanjem ruda , kao što i Fojničani. U okolici naime

ima mnogo majdana (Fratra, Vranka, Kojsina. Sutinovac) i tuj vade

mnogo ruda (0.3% srebra i 25% bakra). Stanovnici bave se i ko

vanjem ruda. Vriedno je spomenuti, da Kreševljani imaju čudnovat

naglasak, koji se u cieloj Bosni nečuje; tako n. pr. oni vele: vode,

šunče i t. d.

Znamenit je u Kreševu franjevački samostan sa crkvom sv. Kate.

Kažu, da ga je utemeljila kraljica Katarina. Kreševo je u istinu

stara varoš, i jur godine 1444. podielio je kralj bosanski Stjepan



— 152 —

Toma u „slavnom gradu Kreševu" Dubrovčanom kraljevsku povelju

za Konavlje i Primorje. Više današnje varoši ima dapače podor,

za koj kažu, da je tamo bilo staro Kreševo, i da je tuj sjedio naj

prije katolički biskup, a kasnije „djed" bosanskih Patarena. Samostan

sv. Kate bje god. 1524. od Turaka spaljen, god. 1765. izgori drugi

put, tek u novije vrieme popraviše ga i sagradiše uzanj novu crkvu

(g.

1855.) Samostan je doduše tiesan i mračan, nu zato daje njegova

knjižnica bogata. U okolici Kreševskoj spomena su vriedna ova mjesta:

D u

s in a, selo na istoimenom potoku, naseljeno kršćani (20 kuća),

odstoji od Kreševa 2—3 sata. Tu je nekoč bila crkva sv. Duha,

a znamenito je i s toga, što tuj ima preko dvanaest majdana željeza

(gvoždja). Gvoždje Dusinsko najbolje je poslije star omaj danskoga u

svoj Bosni, te se neda topiti, dok mu se druga ruda (gumanac) ne-

pridoda. — Inač, planina nad Dusinom, gdje bijaše starih majdana,

a u novije se je vrieme opet priredio nov majdan, te se kopa rume

-

nica, iz koje se opet vadi živa (živo srebro.) U toj rudi ima odsjekom

po 15°/o žive; nu ima i takovih komada, koji sadržavaju po 8 5 %

čistoga živoga srebra. — L o p a t a , planina više Kreševa, znamenita

je s toga, što je na njoj jedan kršćanin ubio zm iju, koja je imala,

kako vele, 30 stopa duljine, a bila je tako debela, da je mogla pro-

ždrieti čovjeka, Durando, konsul talijanski, i dr. Blau, konsul pruski

u Sarajevu, kad su to čuli, poslali su, da jim se bar kosti te nakaze

donesu, no već su bile iztrule ( ).

Busovača, malena varoš, leži u divnoj ravnici, što ju tvore

doline rieka Busovače i Kozice, ali je pusta i slabo napučena, te ne-

broji ni 150 kuća. Ove se diele na muhamedovske, katoličke, pravo

slavne i ciganske. Muhamedovskih ima 60—70, katoličkih 50—60,

a ostale su pravoslavne i ciganske. Katolici imaju svoju župu, koja

broji 1917 duša (u samoj varoši ima 276 katolika). U Busovači

ima 5—6 dućanića, koja gostiona i 2—3 kavane. Kava je busovačka

na zlu glasu u cieloj Bosni, jer ju svi smatraju kao prave spirine;

zato kad hoće, da čiju kavu pogrde, vele: „Baš je prava busovača."

Na Kozici potoku imaju 4—5 majdana gvoždja. Vele, da je gvoždje

ovo veoma plemenito, jer se dade motati i uvijati na volju. Ruda

pako ta ima u sebi nekakvu čudnovatu kriepost, jer vele, neda se

raztaliti bez živoga kreča. Pučanstvo u Busovači bliedo je i žuto,

strada mnogo od „ružne bolesti" ili „frenjka" (scorbut); a to zato,

jer se mnogo hrani voćem, grahom, tikvami i t. d. Busovača leži na

drum u sarajevsko-travanjskom, udaljena je od Travnika i Fojnice po



— 153 —

četiri sata, a od Sarajeva 12— 13 sati. U okolišu Busovače jesu spo

mena vriedna m jesta: M e d v i d g r a d , 1 sat od Busavače, podor,

znamenit radi obilnih ruda. — K u p r e s, pol sata prema zapadu od

Busovače, razvaline velikog grada. — P u t i š , na iztoku Bušovači jedan

i četvrt sata, znamenito mjesto radi ogromnoga, starinskoga groblja.

B r e s t o v s k o , malo selo katoličko od 50 obitelji, udaljeno od

Busovače tri i pol sata, a od Fojnice tri sata. Katolici imaju tuj

svoju župu (1517 duša broji ciela žu pa , a 373 duša ima u samom

mjestu), a do najnovijega vremena stanovaše ovdje i katolički biskup

bosanske provincije. — M i l o d r a ž e v o p o l j e , oširoko polje izmedju

Brestovskoga i Fojnice. Ovdje je Tvrdko II. Tvrtković god. 1421.

izdao Dubrovčanom povelju; ovdje je takodjer, kako neki pričaju, car

Mehmed II. podielio Angjelu Zvizdoviću poznati privilegij za kršćane.

K i s e l j a k ili L e p e n i c a (turski Ekši-su), maleno mjesto na

drumu sarajevsko-travanjskom, udaljeno je od Sarajeva 7

3

/

4

sata, a

od Kreševa 2 sata. Kiseljak stere se u odubokoj kotlini, gdje potok

Fojnica u Lepenicu utiče, te se odlikuje blagim podnebljem. Tuj iz

vire glasovita kisela voda, po kojoj je i mjesto ime svoje dobilo. Za

goste priredjena su tri hana, ter ljeti dolazi amo mnogo svieta iz

Bosne, Srbije i Dalmacije, da se, pijuć tu dobru vodu, izlieči. Voda

se ta i u bocah prodaje, te ća na Štajer šalje, gdje ju poznaju pod

imenom „Johannisbrunnen". U Kiseljaku imaju katolici kapelaniju,

koja broji 768 duša (u samom mjestu ima 19 katolika). U okolici toga

mjesta ima još više kiselih izvora, n. pr. kod B u k o v a c a i u K lo

k o t i h. — B a n - b r d o , maleno selo izmedju Kreševa i Sarajeva,

ima katoličku župu sa 1008 duša (u samom Ban-brdu 104 duše).

Kazvodnomu gorju (Ivan-planini, Bitovnji i Zecu) na jugu, pa

do Neretve rieke prostire se uz Neretvicu ili malu Neretvu krševit

doduše prediel, ali plodan, osobito različitim voćem i vinovom lozom.

U ovom su kraju spomena vriedna mjesta: P o d h u m , oveće selo,

6 sati Kreševu na jugu, katolici imaju tu župu, koja broji 2128 duša,

i novu crkvu, posvećenu sv. Antunu. Samostan Kreševski ima tuj

svoje vinograde i voćnjake. Žitelji se Podhumski bave voćarstvom i

vinarstvom, te živu u priličnoj slozi. — K u l a (Selakova kula), veliko,

nu raztreseno selo, ima katoličku kapelaniju sa 742 duše; žitelji se

takodjer bave voćarstvom, t e su osobito gostoljubivi. — J a b l a n i c a ,

B u l j i n a , N e v i z d r a c i , S e o n i c a , K o s t a j n i c a , G o r a n i i K r u š

ci c a, jesu turski džemati ili obćine, gdje po jedna džamija i više

kuća muhamedovskih, katoličkih i pravoslavnih imade.



— 154

Visoko ili Visoki, varoš na lievoj obali Bosne, preko koje vodi

drven most, gdje utiče u nju rieka Lepenica. Visoko leži u veseloj

i plodnoj ravnici, a okoliš je bogat žitom, voćem i rudami svake vrsti.

U varoši ima 4 kamenite i 3 drvene džamije i preko 400 muham.

kuća, medju kojimi se odlikuje kuća begova Zečevića; pravoslavni

imaju 60—70 kuća, svoga popa i crkvu. Ukupno žiteljstvo broji oko

3500 duša. Ovdje ima dobrih tabaka (kožara), koji prave kože za

Osiek i Peštu; isto tako i dosta ćebedžija, koji tvore ćebeta i sagove.

Visoko je glavno mjesto istoimenog kotara , udaljeno je od Sarajeva

na sjevero-zapad 10 sati, a od Travnika 12 sati. Iznad današnje

varoši uzdiže se brieg i tuj bijaše franjevački samostan sv. Nikole i

starodrevni grad bosanskih kraljeva. Tuj izdavaše Stjepan Ostoja

g. 1399. povelje i zove taj grad „dvor kraljevstva mi". — Arnau

t o v i c i , na utoku Lužnice u Bosnu, gdje se nahode zidine samostana

sv. Marije (franjevačkoga). — M o š t r a , liepo selo kraj Bosne, gdje

mnogi begovi živu. — Mis oca, selo kraj Bosne, ima 60 kuća muha-

medovskih i jednu džamiju. — S l a p n i c a , selo katoličko, gdje se

dobri žrvnjevi kopaju.

Su t i s k a (Sutjeska, Sudinska), mala varošica na utoku rieke

Poljanske u Trstivnicu (Trstionicu), udaljena je 1'/_ sat od Bosne, a 3

sata od Visokoga. U toj varošici ima 30 kuća kršćanskih, i 3 turske,

a žitelja ima oko 300, od kojih su 238 katolici. U Sutisci je kato

lička župa, zatim glasoviti samostan franjevački, i jedna džamija.

Sutiska je znamenito mjesto u historiji bosanskoj, tuj življahu kra

ljevi bosanski i izdavahu povelje (god. 1385., 1395. i 1400), te još

danas pokazuje se u varoši neki podor, koj da je bio kraljevski dvor

(Curia Regum). U Sutisci ili blizu nje bio je i drugi kraljevski dvor,

koj se je po istoimenoj rieci prozvao T r s t i v n i c o i n („dvor kra

ljevstva mi", zovu ga Tvrtko I. i Dabiša); zatim se vide u mjestu

ruševine stare crkve sv. Grgura, zaštitnika ciele Bosne, i podor samo

stana duvna sv. Klare.

Prastari samostan franjevački leži sto koraka više sela u kot

lini,

okruženoj visokimi stienami. Franjevci imaju tuj povlasticu, da

zvone zvonovi (jedini u Bosni). Uz samostan ima liepa crkva sv. Ivana,

koja je god. 1857. dogradjena. Samostan bje prvi put porušen od

Turaka god. 1464., a god. 1524. razvališe ga tako, da nije ostao

kamen na kamenu. Kasnije ga na novo podigoše, ali god. 1685. iz

gori, te istom god. 1821. bje po treći pu t popravljen i dogradjen.

Župa Sutiska broji 3838 katolika. U okolišu Sutiske vriedna su spo-



— 155 —

mena ova mjesta: Bobovac, grad negda slavan i stolica kralja

bosanskih, leži

1

% sata od Sutiske pod planinom Red (Hrid)

;

pod

njim se sastaju dvie rieke: Bukovica i Borovica; gdje je nekoč grad

bio, ondje su sada kuće turske, a gdje je tvrdja bila, tu je sama

gomila kamenja. Sačuvana je samo još jedna kula na pol ciela, s koje

se širi liep vidik na polje Ljestovaču i Lješnicu, te selo Kopljare.

Bobovac se spominje često u listinah kralja bosanskih („u našem

gradu Bobovcu"), te je morao biti veoma čvrst, je r ga car Mehnied II.

god. 1463. nije mogao uzeti silom, nego izdajom. Priča pripovieda,

da je taj grad izdao caru upravitelj grada, po imenu Radak. Nu car

ga dade kasnije posjeći, mjesto da ga nadari, i danas još kaže se neka

golema stiena na putu iz Sutiske u Borovicu, nazvana Rad ako vic a,

gdje je tobože nevjerni Radak poginuo. — V r a n a i S t j e p a n - g r a d

(Stipan-grad), takodjer podori starih dvorova. — B o r o v i c a , selo

katoličko od 70 kuća, bogato rudami, ima više majdana; tuj se kuju

veoma dobri ljemeši i drugo poljsko orudje.

V a r e š (Varoš), varošica pod planinom Zarudje u dolini brie-

govi stisnutoj, kroz koju teku riečice Stavnja i Varešac. Kuća ima:

294 katoličkih, 70 muham edovskih i 12 pravoslavnih. Žitelja broji

2500, a od tih su 1328 katolici. Katolici imaju tuj župu (sa 2037

duša),

liepu tek 1855. dogradjenu crkvu i pučku školu, koju polazi

40—70 učenika. Muhameclovci imaju jednu džamiju. Okolica Vareška

obiluje raznimi rudami, pa zato se i žitelji bave kopanjem i prire-

djivanjem ruda. Tik Vareša ima preko 26 majdana željeza, zatim

mnogo kovačnica, a stanovnici trguju mnogo željezom, željeznim po-

sudjem i orudjem. Vareš je udaljen od Visokoga 5 sati. U okolici

njegovoj spomena su vriedna ova mjesta: V i a k a , selo tri sata Varešu

na sjevero-iztoku, katolička župa, brojeća 1803 duše (u samom selu

197 duša). — O će v i j a , selo katoličko na istoimenom potoku, žitelji

se bave tvorenjem željeznoga posudja i orudja, te ga razprodavaju

na sve strane. Tuj se je rodio glasoviti pisac bosanski Filip Lastrić

(1700—1783.), koj je sastavio važno djelo: „Epitome vetustatum

Provinciae Bosnensis" (Anconae 1776). — Zviezdan, podor grada

na planini istoga imena; kažu, da blizu imade kamenite soli. —

D u b r o v n i k , porušen grad pod planinom Nabožić, na sutoku rieke

Misoče i Ženika kod sela Našica, 3 sata od Vareša. Ovo je mjesto

znamenito, jerbo je tuj bila dubrovačka naselbina, ter su Dubrovčani

ovdje talili srebrene i željezne rude, koje su ovdje kopali i iz pla

nine donosili. — R a do v i j e , podor grada na rieci Bosni,



— 157 —

na jugo-zapadu Butkovom stienom. Grad je prilično propao, ista tvrdja

velikim je dielom razvaljena, te čini na stranca tužan utisak. Naokolo

varoši imade po susjednih brežuljcih više razvalina od nekadanjih

utvrda, što svjedoči, da je Višegrad veoma važno mjesto bio. U

samoj varoši ima tek 125 k uća , i to 100 muhamedovskih, pravo

slavnih 25. Žitelja broji 1500— 1700. Znamenit je m ost, što vodi

upravo tuj preko Drine; ovaj je most sagradio Mehmed-paša Soko

lović g. 1577. Neki hoće, da je u staro vrieme stajala ovdje Desnica,

glavni zamak srbskih velikih župana. Višegrad je glavno mjesto isto

imenog kotara ; od Sarajeva udaljen je 20 sati, a od Novoga pazara

31 sat. — D o b r u n j , neznatno selo sa 20—30 pravoslavnih poro

dica, udaljeno od Višegrada 2 % sata. Tik toga sela nalaze se ruše

vine velike kamene varoši (na desnoj obali Rzave), a na 120—160

m

i

visokoj stieni uzdiže se podor staroga i velikoga nekoč grada Do-

brunja, koj se često u srbskoj historiji spominje. Priča veli, da je

taj grad izdala Turkom kraljica Jerina, žena despota Jurja Bran-

kovića. Zagledav se naime u turskoga vojvodu, dozvoli ona, te Turci

dopremiše u grad na 200 konja sanduke, tobože pune blaga; a u

istinu bijahu u sanducih turski vojnici. Ovi poubiju kršćansku posadu,

zauzmu grad, a vojvoda pošalje Jerinu u robstvo. U Dobrunju (selu)

ima mala pravoslavna crkva. — M o k r a g o r a , mjesto sastanka sa

Srbijom.

Cajnica (Č ajnić), dosta znatna varoš izpod gore Cicelja, u

zgodnu kutu na potoku Janju. Ova je varoš glavno mjesto istoimenog

kotara , koji broji 1350 kuća. U samoj varoši broje 350 kuća i

1800— 2000 žitelja, većim dielom Muhamedovaca. Ovi imaju li epu

džamiju, koju sagradi još pred 400 godina upravitelj Bosne Sinan-beg

(1470.

ili 1486.) I pravoslavni ponose se ovdje novom, pred 17—18

godina dogradjenom crkvom, u kojoj je čudotvorna slika majke božje,

kojoj se svake godine dolazi pokloniti silesija pravoslavnoga naroda.

Č ajnica je udaljena od Sarajeva 16, od M ostara 26, a od Foče samo

6 sati. — G o r a ž d a (Goradje, Goraždje), varošica na lievoj obali

Drine, preko koje vodi skela, pošto je nekadanji most sasvim raz

rušen. Udaljena j e od Foče 6, a od Č ajnice 3 sata. Žitelja ima 2700 ,

većinom Muham edovaca, koji se bave trgovinom žita. NekoČ je tuj

bio pravoslavni samostan i tiskarna za crkvene knjige. Neki tvrde,

da se je Goražda prije zvala E r m e n i j a , i da je bila mnogo veća

(imala je 18.000 kuća?). Goraždi pol sata na iztoku stoji crkva he r

cega Stjepana, koju je isti herceg godine 1446. u slavu sv. Jurja



— 158 —

sagradio. — Z v e ča j i S a m o b o r , dva stara grada na Drini. U

Samoboru i sada još stoje dvie kule i tri topa. 0 tom gradu pričaju:

Kad su Turci prispjeli, da osvoje Samobor, tu se desi u gradu naj-

mladja kći hercega Stjepana (Kosače), i videći, da će Turci osvojiti

grad, nehtjedne se živa predati u njihove ruke, nego u podpunom

nakitu i svečanom odielu skoči s grada niz visoke stiene. Njena duga

kosa sa zlatnimi dugmeti (gumbi) zapne za čvorovite stiene, tako se

objesi i visila je bez čovječje pomoći, dok nije sama odpala. Jedno

zlatno dugme vidjalo se je pri čistom zraku još pred nekoliko go

dina. — Rudo, malena varošica na rieci Limu.

2 .

T r a v a n j s k o o k r u ž j e ( s a n d ž a k ) .

Tra

v

nik,

leži u sredini Bosne, na liepom i pitomom Travanjskom

polju, koje se na sjevero-zapad širi do Karaule, a na jugo-iztok do

Viteza. Prostire se Travnik uz rieku Lašvu, na sjeveru uzdiže se

nad njim visoka planina Vlašić i njegovi ogranci Bukovica i Vilenica.

Travnik se dieli na dvoje: na grad ili tvrdjavu i na varoš izpod

grada. Dolnja varoš ima više predgradja, kanoti Ilovaču, Dolac,

Vakuf,

G r a h o v ik i C ig a n s k u m a h a lu . Tvrdjava je veoma

stara, te potiče još iz dobe bosanskih kraljeva. Sazidana je na jednom

ogranku ogromne planine Vlašića, te je u prijašnje doba bila veoma

znamenita, jer je branila varoš L a š v u (Levsaba), koja je tuj još od

Rimljana sagradjena bila. Sada je tvrdjava pusta; u njoj nema ni

jedne kuće za prebivanje gradjana, već samo jedna džamija i velika

kula , u kojoj strieljivo stoji. Prije je u tvrdjavi bilo 12 malih i 15

velikih topova, nu te je sve god. 1867. Topal-Osman-paša slupao i

komadiće u Carigrad poslao. Turci nepuštaju u tvrdjavu nikoga; nu

ipak je prije došlo u nju više kršćana, pa ovi tvrde, da je iznutra

više vrata najednom kamenu uklesano: „Tvrtko II." Ako je to istina,

onda bi mogli poslutiti, da ju je ovaj bosanski kralj i sagradio. U

tvrdjavi spomena su vriedne još strahotne tamnice, koje su pod

zemljom, te su služile vezirom, da u nje pobačaju nesretne kršćane.

S dolnjega grada vodi do tvrdjave malen puteljak, na kojem je ne

znatan mostić tik pred gradskim vratima. Tu je zemlja kao velik

kanal prokopana i velik potok navraćen; pa kad se most digne,

nemože nitko prodrieti do tvrdjave. Nu uzprkos tomu je tvrdjava

danas malo vriedna, jer je zapuštena i jer se sa Gučana i Bukovice

može topovi sasvim razrušiti.



— 159 —

Dolnja varoš potiče iz novije dobe, te stoji na istom mjestu,

gdje je prije bila varoš Lašva. U dolnjoj varoši nema starinskih

zgrada osim jedne drevne džamije. Kažu, da je to bila prije krš

ćanska crkva sv. Kate; a neki tvrde, da još i sad ima pod zemljom

skrovita sobica, koje nemogu Turci otvoriti. Kuće su u varoši sve

od drva, ali mnoge su podzidane, jer odozdo raži zemlje jesu magaze,

staje i t. d. Č aršija (trg) veoma je velika, ter ima mnogo dućana,

u kojib se prodaje roba iz Sarajeva, Trsta i Beča. Po čaršiji ima više

voda, osobito pred svakom džamijom. Vode su te sve izvedene iz

tako zvanoga: „K ali-bunara". Važnije zgrade u dolnjoj varoši je su :

dvor ili kuća, gdje upravitelj stanuje, sagradio ju je vezir Tahir-

paša (novi dvor na Bunarbaši); zatim dvie kršle (kasarne) i to jedna

na Luki zajedno sa barutanom, a druga preko Lašve uz pravoslavnu

crkvu. Sve t ri zgrade gradila je raja na carsku zapovjed. Osim toga

imaju Muhamedovci 17 džamija i to 7 od tvrdog kamena, a ostale

od drva. Najsvetija je velika džamija, jer su u njoj svete moći pro

roka M uhameda, naime tri žute dlake iz njegove br ad e, koje je

Hadži-Camil-paša kupio za 15.000 forinti

Od predgradja spomenuti nam je C i g a n s k u m a h a l u , koju

neki zovu još Karanfil-mahala i Paša-mahala. Tu je blizu i pravo

slavna crkva, koju su grčko-iztočnjaci podigli pred nekoliko godina.

Za samu posvetu crkvu platili su sarajevskomu vladiki (Grku Patri-

horu) 400 dukata

Travniku na jugu stoji predgradje Dolac, u kojem prebivaju

sami katolici. Nijedan Muhamedovac nesmije se ovdje nastaniti. Dolac

je glasovito mjesto u Bosni, ter mlada Dolačka veli ponosno: „Nek

sam u Dolcu, pa visilo o koncu." U Dolcu je župa katolička, bro-

jeća 2497 duša (u samom mjestu 608 duša), zatim velika katolička

crkva, tvrđo zidana, i liep župni stan sa prostranim vrtom. Crkva

ima i oveliko zvono i to iz samostana sv. Ilije u Glamoču, a darovao

ga je crkvi bivši kajmakam (kotarski predstojnik) Ahmet-paša. Buduć

da Dolac nema dosta vode, to je spomenuti već Ahmet-paša takodjer

sagradio neku vrst vodovoda, koji žiteljem dovodi vodu iz Travnika,

Ovi mu iz zahvalnosti podigoše spomenik sa napisom. Dolačka župa

spada pod samostan Gučiju goru.

Travnik sa svimi predgradji broji 13—14.000 žitelja. Najviše

ima muhamedovaca i katolika, zatim sve manje pravoslavnih, cigana

i Židova. Žitelji su u obće radini, i dobri trgovci. Odlikuju se čistom

i urednom odjećom od svih Bošnjaka. Siromasi gladuju, ali dobru



160 —

odjeću moraju svi imati. Osobito se žene rado k ite , ter su veoma

ponosne. Travnjaci govore ikavskim narječjem. Muhamedovei imaju

8 pučkih učiona (mejtefa), 1 medrezu i 1 tekiju derviša; katolici

imaju u Docu (Dolcu) liepu učionu za mužku i žensku djecu, zatim

zgradu za ubogu žensku djecu i za milosrdnice (opatice); pravoslavni

napokon imaju takodjer svoju školu, koju polazi 30—40 učenika.

Odkad su beglerbezi prestali vladati u Banjaluci (1736.), pa

sve do Omer-paše bijaše Travnik sielom bosanskih vezira.

V i t e z , mala varoš uz cestu šarajevsko-travanjsku, broji 78

do 80 kuća muham. i kršćanskih, ima jednu džamiju, zatim katoličku

crkvu i župu , koja broji 1707 duša (u samom mjestu 204 duše).

Kod Viteza sraziše se god. 1840. (15. i 16. kolovoza) Sarajlije sa

Vedži-pašom, i tuj poginuše od njih Pinjo i Duram-beg. Okolica Viteza

vrlo je ugodna i žitorodna. — M o š u n j , selo kršćansko od 15 kuća,

kod utoka Kolotina u Lašvu. Znamenito je radi mnogih starina; neki

dapače kažu, da je tu bila rimska naselbina i da se je mjesto prije

zvalo Karbun (drugi opet misle, da je Garbun današnji Travnik).

Još danas vide se ostanci starih zidina od grada i crkve: na brdu

ruševine crkve (Crkvišće), a na ravnici podori gradova. Seljaci nalaze

tuj i starih novaca (rimske i dalmatinske); jednom dapače nadjoše

i kip, kolik diete od 6—7 godina, kojemu je glava bila od suhoga

zlata, a trup od tvrdoga tuča. — K r u š i c a , selo kršćansko, više njega,

jesu toplice. — G u č i j a g o r a , pol drugi sat Travniku na sjeveru,

leži u kotlini na podnožju Vlašića, kojom teče potok Guča ili Huča,

ter koju okružuju gore Gorčevica, Uzica i Zržina. Turci zovu to

mjesto Martin-mahala. Gučija gora broji do 80 kuća i to samo kato

ličkih ; u novije vrieme (1856—1860.) sagradiše tuj franjevački samo

stan sa crkvom, ponajviše trudom vrloga biskupa M. Sunjića, koj je

takodjer u crkvi sahranjen. Ob ovoj crkvi piše I. Kukuljević: „Sa-

gradjena je po načinu kršćanske basilike, ima liepo, ukusno izradjeno

pročelje, ali žalibože četverokutne prozore, što slogu, u kojem je

sagradjena, nimalo neodgovara. S nutra razdieljena je na tri broda,

koje diele sa svake strane po pet čitavih osmokutnih stupova i dva

polustupa. Duga je crkva 59 aršina, široka 26, visoka 25. Pročelje

crkveno ima troja obla vrata. Č emer ili nebo crkve sagradjeno je

od drva, sva ostala crkva od tvrdog kamena. Gradio ju je Ante

Sicilijan, rodom iz Trogira, i to po osnovi stolne crkve Trogirske."

U Gučijoj gori ima stara katolička župa, brojeća 2934 duša (u samom

mjestu 607 duša). Žitelji ove župe svi su katolici, izuzev 3—4 sela.



— 161

Po nariečju su ikavci. Svi su pripravni parnice voditi, a najdraže

jim je druge pretresati. Poljodielci su valjani i njihova pšenica bjelica

osobito je dobra. Razlikuju se od drugih seljaka i odielom, je r nose

crne šalvare i crnu haljinu. U okolici Gučanskoj ima mnogo starina,

osobito starinskog groblja, i to kod Gorice (Beljakov. grob), u Suho-

dolu, u selu Brajko vicu, u Č uklih (gdje ima glasovit križ, visok 13,

a širok 4 pedlja) i t. d. 0 GuČ ijoj gori ima šaljiva pjesm ica: „Gučja

goro

selo ni varošu, u teb' nema konja ni junaka, nego nešto žutih

djevojaka " — Buci

ć i,

selo kršćansko i katolička kapelanija, brojeća

1096 duša (u samom selu 546 duša). — O r a š j e , selo sa župom

katoličkom, koja broji 2677 duša (u samom selu 258 duša). Orašje

udaljeno je od Travnika pol sata. — P e ć i n e , katolička kapelanija,

brojeća 801 dušu. — K a r a u l a , golemo selo pod gorom istoimenom,

3 sata iduć k Jajcu udaljeno. — R a d o v a n , podor staroga grada

na planini Vlašiću.

Zenica, varoš uz Bosnu na istoimenom polju, koje osim Bosne

natapaju i mnogi manji potočići: ima 1200 žitelja svih triju vjera,

leži na drumu šarajsko-brodskom, te je 4 sata udaljena od Travnika.

U Zenici je katolička župa i katolička škola sa 45 učenika. Župa

ima 1386 duša (u samoj Zenici 155). U okolici Zeničkoj naseliše se

pred 35 godina Hrvati iz Dalmacije; zato neki i zovu ovaj kraj

„malom Dalmacijom." Zenica je glavno mjesto istoimenog ko tara. —

C r k v i c e , selo četvrt sata Zenici na sjeveru, katolička kapelanija

sa 719 duša (u samom mjestu 207). — K a k a n j , m aleno selo sa

1 džamijom na utoku Ribnice u Bosnu, na drumu sarajsko-brodskom,

negda znamenito mjesto radi velikih sajmova. Vojvoda Sandalj izdao

je 27. prosinca 1423. u Kukanju (Kakanju?) Dubrovčanom pismo,

da je od njih primio neki novac (jaspre). — O s j e če n i k , klanjac

pod planinom istoga imena; tuj porazi Eugen Savojski Turke godine

1697.

— V r a n d u k , stara tvrdja i maleno selo sa 150 žitelja, stere

se na podnožju planine Oskove nad Bosnom. 0 Vranduku pripoviedaju,

što i Vuk Karadžić kaže o gradu Kušlatu, t. j . ako putnik zap jeva :

„Oj djevojko u Vranduku gradu

Vele t i s i u vel iku j ad u "

To mu djevojka s prozora mahom odpjeva:

„Oj junače, t i si u goremu,

Prenoseći hranu o samaru."

Vranduk se spominje još za bosanskih vladara; ovdje naime

izdade god. 1449. kralj Stjepan Tomaš kuezu Nikoli Trogiraninu

V. K la i ć , Bosna . 11



—- 162

neku povelju, da smije podići tri dućana, i to u Spljetu, Hvojnici i

Jajcu. 0 . Blau piše o Vra ndu ku ov ako : „V rand uk se pro stire toli na

najslikovitijem , koli na strate gijsk i najvažnijem i historijski najzani-

mivijem mjestu ciele bosanske doline." Već samo ime njegovo, koje

se u starijih poveljah piše „V ratn ik" (od v rata ), kaže da je on pravi

ključ za nutarnju Bosnu, pravi klanjac, kojim se svaki mora protu-

rati, koji želi prodrieti u srce Bosne. Ovdje bijaše po Budimskom

miru (1503.) medja turskoj i ugarsko-hrvatskoj Bosni. Tuj kod klanjca

„Branduka" udarahu konjanici principa Eugena na turske rulje , ter

jih nagnaše u bieg. Okolica V ran du ćka osobito je liep a, ter godi

veoma svakomu prijatelju prirode i planinskoga zraka. Vranduk udaljen

j e od Z enice dva s ata . — G r a d i š t e , T e t o v o i G a r e v o , s ela na

putu iz Kaknja u Vranduk.

S k o p l j e , prostrana visoka ravnica na gornjem Vrbasu (vidi

str an u 19), dieli se na G ornje i Dolnje Skoplje. Ž itelji na ovoj rav

nici bave se uz ratarstvo i gojenjem sitne stoke, zatim lončarstvom.

Nema u svoj Bosni prediela, gdje bi bilo toliko begova, koliko upravo

ovdje (u cieloj Vrbaškoj dolini ima do 600 begova). Obično se go

vori, da jih je do 60 odžaka (kuća), a najznamenitiji jesu: Sulejman-

pašići (Skorbovići), Miralemovići, Vilici, Kopčići, Kukavičići, Ždralo

vi ći, K ositerov ići, Kreso evići, Lengjerov ići, Kusići, Gran ici i t. d.

Znamenit ija mjesta na ovom polju je su : D o l n j i V a k u f (Dolnje

Sko plje), leži kraj Vrba sa na utok u Sem nišn ice, glavno je mjesto

skopaljskog kotara, broji do 2000 žitelja, najviše muhamedovaca,

zatim pravoslavnih i katolika. Pravoslavni imaju svoju župu. Kod

Dolnjega Vakufa ima starinski kameni most preko Vrbasa. — Bu

gojno, varošica kraj Vrbasa u l iepoj ravnici , t r i sata od Dolnjega

Vakufa, znamenita je žitnom trgovinom. Žitelja broji 800—1000,

ima dvie džamije i jedan zvonik sa urom. Katolici imaju ovdje svoju

župu, koja broji 3557 duša (u samoj varoši 177), zatim pučku školu

sa 30 djaka. — S u h o p o l j e , katolička župa sa 2074 duše (u samom

selu 389 duša). — R a s t o v o , katolička kapelanija sa 209 duša. —

Golo brdo, katolička kapelanija sa 983 duše (u samom selu 163). —

C i p u l j i ć , selo od 60 pravoslavnih kuća i popa, Ovo je cincarska

nase lbina , nu s labo tko umije još c incarski govorit i. — P r u s a c ,

mala tvrdjica pri briegu, izpod kojeg teče Koprivnica, udaljena je

od Dolnjeg Vaku fa četiri sata. Ovdje ima jed na vo da, po imen u

A 'j v a t i c a , izvor, što je u staro doba, kad su Tu rci u ovoj tvrdjavi

zatvoreni i obsjednuti veoma žedni bili, neki derviš tobože čudotvorno



— 163 —

od Boga izprosio. Svakoga 15. lipnja dolaze ovamo Skopaljski begovi,

slave taj čin, mole Boga i sieku kurban (žrtvu) od jaganjaca, s kojimi

se fukara (turski siromasi) taj dan počasti. — G o r n j i V a k u f

(Gornje Skoplje), varošica kraj Vrbasa, u kojoj stanuju muhamedovci

i katolici. Muhamedovci imaju 4 džamije i 180 kuća, a katolici do

70 kuća i staru župu sa školom. Župa broji 2747 duša (u samoj

varoši 363). Kršćani služe ponajviše kano kmetovi kod begova ili se

bave priredjivanjem platna i razne robe od kozje kostrieti. U varoši

ima zvonik sa satom i zvonom, kojega se jasni glas čuje veoma

daleko. Gornji Vakuf udaljen je od Dolnjega Vakufa 6 sati. —

R o s i n j , brieg i podor nad selom Dobrošinom, 1 sat od Gornjega

Vakufa; ovdje se vide rupe, gdje se je zlatna ruda kopala, i zatim

mnoge zidine od starih zgrada. — S u s j e d - g r a d (Susid) mala

tvrdja kod Vrbasa. — K a l n i k , podor staroga grada. —

Č i p

u 1 j

i ć

a

gradine, tuj je morala biti neka velika varoš, jer se u naokolo mnogo

koješta izkopava. — V e s e l a s t r a ž a , liepo selo muhamedovsko-

katoličko, gdje su odžaci mnogih begova; ovdje se vide zidine sru

šenog samostana franjevačkog. — B i e l a c r k v a (Bistrica), 1 sat

Gornjemu Vakufu na sjeveru, podor katoličke crkve.

K u p r e s ili K u p r e s k o p o l j e , prostire se Skoplju na jugo

zapadu, plodno je sienom i nešto žitom, a žitelja broji preko 6000

(vidi stranu 23). Na ovoj visokoj ravnici važnija su mjesta: Ku

p r e s , mala tvrdjavica izpod briega Plazenice, žitelja broji 300. —

R av n o , V u k o v s k o , N o v o s e l o i Š e m an o v c i , oveća sela, gdje

stoje pravoslavni župnici. — O t i n o v c i , selo i župa katolička, bro-

jeća 865 duša (u samom selu 165). — Osmanlije, selo gdje sta

nuje upravitelj cieloga prediela. — V r i l a (Vrela), gdje su odžaci

bogatog Idris-bega. — B a s t a č a (BostovaČ a), podor staroga grada

kod sela Botuna. — S t r ž a n j , podor na medji Lievanjskog polja i

Skoplja. — Poganac, podor grada izpod istoimene planine. 0 tom

se gradu pripovieda, da je u njem bila nekakva banica, koja jedanput

svom sinu re kn e, da tko uzme prsten s njezine ruke, onoga će grad

biti i sva baština otčina njemu će prileći. Na to se polakomi sin, te

uzme svoju mater za ženu. Kad sutra dan osvanulo, ali po planini

Malovanu više se nevidi cvieća, već planina sva sniegom obielila

u sred ljeta. Sviet se na to pouzbuni, ubije bana i banicu, grad

razori, kome ostane za uspomenu ime Poganac do danas.

J a j c e , starodrevan grad na utoku Plive u Vrbas, u preliepoj

okolici. Isti Niemac 0. Blau veli, da se je priroda složila s umnom



164 —

rukom čovječjom, nebi li Jajce učinila najljepšim i najslikovitijim

gradom u svoj Bosni. Jajce sastoji danas od tvrdjave i od varoši sa

p r ed g rad ji : K o z l u k i P i j a v i c e . Tv rd java s to ji u pr av o n a u to k u

Plive u Vrbas i stisnula se medju lievimi obalami obih rieka na

vrhuncu, koj siže do 391

m

/ visine, te priliči jajetu. Mnogi slute, da

je od slike brežuljka dobio ime i sam grad. Tvrdjavu zovu Muha-

medovci I k i s a r ( Ićisar) . Zatvorena je željeznim vratima i nitko

nesmije u nju unići bez dozvole poglavarstva. Najgornje zidine jesu

u obće još dobro sačuvane, nu kule i bedemi već su razrušeni. U

tvrdji ima 8 starih topova, preostavših od austrijsko-turskih ratova.

Sred dvorišta u tvrdji stoji mala džamija, u koju sahraniše oružje,

što ga god. 1851. oduže Bošnjakom poznati Omer-paša. Ostanci stu

pova i kamenje sa rezbarijam i, zatim komad kap itella, što je ugradjen

u preddvo rje džamije i sve ovo potvrdjuje sta ru preda ju, da je ovdje

nekoč stajao rim ski hram . P ače i temelj hr am u može se donekle

razpoznati. Sa bedema tvrdjave vidi se čitava jajačka varoš s pred

gradji i sa svom krasnom okolicom.

U varoši izt iču se sa svoje s tar ine najvećma k a t a k o m b e ili

podzem ni grobovi sa kapelom . Po dješ li u te podzem ne grob nice,

sići ti je prek o 16 skalina i eto te u grobno j kap eli. Olta r i sav

svod kapele uklesan je u naravnu pećinu; na zidu oltara vidiš križ,

a pokraj njega mjesec i sunce. Iznad toga ima podzemna raka sa

kraljevskimi grobnicami, izmedju kojih je jedna grobnica kraljičina.

Ciela ta raka duga je 20 koraka i široka 10 koraka, dugoljasta je

te ima svod. U toj izklesanoj raci imade opet osam pokrajnih pro

storija , tr i sa svake st ra n e , a dvie nap ram a ulazu. Kad gledaš tu

čudnu gradjevinu, diviš se um ieću njezina tvo rca, ali te ujedno obilaze

čami, pomislivši, da su T ur ci ovamo m noge ljude žive zatv arali, koji

nik ad više nevidiše sunca božjega. Od ostalih gradjevina u dolnjoj

varoši spomenuti nam je još jedan zvonik na južnom kraju tvrdjave.

Ovaj zvonik poprav iše Tu rci i sm jestiše na njem u grad sku uru . Zvo

nik u na jugo-zapadu uzdiže se n ekadanja crkva sv. Ivana, a na jugo -

iz to ku , malo ne u sredini va roš i, eto crkv e sv. Lu ke (ili djevice

Marije, kako drugi hoće). Jednu i drugu crkvu pretvoriše Turci u

džamije. C rkva sv. L uk e bijaše sagradjena u slogu romanskom , te

razdieljena na tri broda. Zvonik te crkve morao je nekoč biti upravo

l iep . V isok je 28— 30 7 , a sve do g. 187 0. bijaše jo š dobro sačuvan,

nu te godine postrada od potresa, Popneš li se na nj, krasan ti se

širi vidik po svoj okolici ja ja čko j: sve naokolo vidiš po brežuljcih



— 165 —

raza sute zaselke i pre dg rad ja: Pijavicu , Volujak, Arm anj, Kalinu i

H erce go vac , tamo opet gledaš u raznih oblicih povisoke briegove,

kano ti Tušinu , što se je pružila m edju Vrbasom i Plivom kao klin,

tamo brdo Hum, kojemu se je obronak Krpić spustio strmo nad

korito Vrbasa; tamo daleko na sjeveru pukla su polja, kanoti

C

a-

r e v o p o l j e na lievoj s t ran i r ieke , i p ros trana „ D n o l u k a " sa t r i

naest sela na desnoj obali Vrbasa. Nekoć bješe Dnoluka imovinom

bosanskih v ladara, danas je uslied darovnice bega Usrefa zemljištem

(vakuf) Begove džamije u Sarajevu.

Malo ne sasvim izvan g rad a, n a lievoj obali V rba sa podigla se

je u novije vrieme veleliepa crkva katolička. Zemljište za tu crkvu

poklonio je Hadži-Alaj-beg iz stare porodice bosanskih Kulenovića,

koji se rado hvastahu, da su rod starobosanskim kraljem.

Grad Jajce ima svega skupa nešto preko 200 kuća i 6 džamija.

Prek o Vrb asa i Plive vode dva široka drvena m osta , te pokazuju

pu t na ju g. u Skoplje i na iztok u Travn ik. Od predgradja Jajačkih

spominjemo osobito K o z l u k , koj se stere na desnoj obali Vrbas a.

Tuj ima liepih vrtova i tuj stanuju sami katolici. Ovdje je i stara

crkva katolička, zatim župni dvor, u kojem prebiva župnik sa dva

kapelana. Grad Jajce zajedno sa predgradji broji 3000 žitelja, a

medju ovimi ima do 800 katolika. Katolička župa u Kozluku ima

2244 duše. U novije vrieme podigli su Franjevci i pučku školu, koju

polazi 30—50 učenika.

Okolica Jajačka preznamenita je toli sa historijskih uspomena,

koli sa prirodn ih ljepota. V rbas u na iztoku uzdiže se spom enuto već

brdo H um , a na tom brdu kažu jedno mjesto nazvano „ K r a l j e v

g r o b " ,

te r pr ičaju , da je ovdje M ehmed II. dao ukop ati posljed

njega kralja Stjepana Tomaševića, nedozvo-livši, da ga sahrane u staru

kraljevsku grobnicu sred grada. Na lievoj strani Vrbasa, a Jajcu na

sjevero-zapadu podiglo se opet K a t i n o b r d o , na kojem su nekoć

stajali dvorovi kraljice bosan ske K atarin e. 0 jeze ru i slapu Plive

vidi strane 43 i 53.

O kol i š g r a đ a J a j c a s pa d a o j e j o š od 7 . s t o l je ća na kn e ž e v inu h r va t s k u .

T u j s e s t e ra š e o k o r i e k e P l i v e h r v a t s k a ž u p a p l i v a n j s k a , k o ju g r čk i p i s ac

K o n s t a n t i n b a g r e n o r o d j e n i u s v o j ih s p i s ih n a p o m i n j e . T k o l i j e v l a d a o ž u p o m

pl iva n j s kom i t ko j e s a g r a d io J a j c e , n e z na m o . N e k i hoće , da j e J a j c e u t e

m e l j i o g l a s ov i t i na š r od j a k H r vo j a H r va t i ć , he r c e g s p l j e t s k i i ve l i k i vo jvoda

bos a ns k i . O n da j e doz va o t a l i j a n s ko ga na im a r a i z na pu l j s ke oko l i c e , d a m u

gr a d i g r a d na s podo bu g r a đ a „ C a s t e l l o de l uo vo " . K o l iko j e u t oj p r e da j i i s t i ne ,

nemo žemo k a z a t i , a l i to znam o ' , da je Hrvo ja ž iv io u Ja jc u i da j e ovdje



— 166 —

pov e l j e i z da va o ( god . 1 4 1 1 ) . P o t om s ud im o , da j e i st i g r a d n je gov b io .

I z a s m r t i H r v o j i n e ( 1 4 1 5 . ) u d a d e s e n j e g o v a u d o v a J e l e n a ( ro d j en a N e l e p i ć )

z a bos a ns koga k r a l j a S t j e pa na O s to ju . T om z godom dod j e J a j c e pod ne po

s r e dnu v l a s t bos a ns k ih v l a da r a .

Z a O s to j e i n j e gov ih na s l j e d n ika pos t a de J a j c e g l a vn im g r a d om s vo j

k r a l j e v in i bos a ns k o j . T o na m m e d ju i n im i po tv r d ju j e i g r čk i p i s a c L a on ik H a l -

k o k o n d i la , k o j v e l i : „ E s t e t u r b s r e g n i q u e s e d e s G a i t i a s iv e J a i t z a . . . "

K r a l j S t j e p a n T o m a š d o z v o li g o d . 1 4 4 9 . k n e z u N i k o l i T r o g i r a n i n u , „ d a

mo že u g rad u Ja jc u način i t i d uća n , a uz to se ob ve za , da će uz im at i u tom

du ćanu , š to mu bu de pot r ebn o za ku ću i dvo r , a da će p laća t i ka o i in im

t r gov c e m , š t o bu de p r a v o . " P os l j e dn j i k r a l j S t j e p a n T om a š e v ić z a vo l i o s ob i t o

ova j g r a d . O n bo r a v l j a š e u n j e m ve o m a r a do ( „ s l a vn i dvo r k r a l j e vs tv a m i " ) ,

t e i z da va š e ovd j e pove l j e D u br o vča n om ( g . 14 6 1 ) . P ove l j e s u ove p i s a n e

ika vš t i no m , š to ope t s v j e doči , da j e J a j c e p r a v i h r v a t s k i g r a d .

T a ko c v j e t a š e J a j c e s ve do god . 1 4 6 3 . K a d j e ove god ine c a r Me l i-

m e d I I . za uz e o B os n u i s m a kn uo pos l j e dn j e ga k r a l j a , poko r i s e Me h ine du

i J a j c e uz uv j e t , da će g r a d j a no m os t a t i s t a r e p r a v i c e i im e t a k . N u č im

M e hm e d z a uz e g r a d , um a h po hv a t a d j e c u na jod l i čn i j i h g r a d j a n a , t e po r a z -

pok lon i j e d a n d io s vo jim p a š a m , a d r u g i dio poš a l j e u C a r ig r a d . J o š i s t e

g o d i n e p r o v a l i h r v a t s k o - u g a r s k i k r a l j M a t i j a K o r v i n u B o s n u , o d u ž e T u r k o m

P o s a v i n u i T u r s k u H r v a t s k u s a J a j c e m t e u s t r o ji j a j a č k u b a n o v i n u .

O d g . 1 4 6 4 . — 1 5 2 8 . o s ta d e J a j c e i c ie la b a n o v i n a u r u k u h h r v a t s k i h

k r a l j e va . T u r c i na v a l j i v a hu če š će na g r a d , ne b i l i ga op e t z a dob i l i , nu va z da

s e v r a t i š e r a z b i je n i h g l a v a . N a j ž e š ć e n a v a l e z g o d i š e s e g o d . 1 4 6 4 . , 1 5 0 0 .

i 1 5 2 0 . , a li h r v a t s k i j u n a c i o b r a n i š e s e s v a k i p u t . N a j v e ć a p o g i b e l j z a p r i e t i

J a j c u g o d . 1 5 2 4 . , k a d n o p a d e p o d g r a d b o s a n s k i p a š a U s r e f s a 2 0 . 0 0 0

l j ud i , a n j e m u s e j o š p r i d r už i S ina n - pa š a m o na s t i r s k i i B a l i - be g , pa š a s r ne-

de r e v s k i i b iog r a ds k i . J a j c e m a lo d a s e ve ć ne p r e d a d e od g l a d a , ka d no m u

s ti ž e u p o m o ć h r v a t s k i j u n a k K r s t o F r a n k o p a n , t e r g a o s lo b o di o d t u r s k e

o b s a d e . G o d i n e 1 5 2 8 . p o s li e n e s r e t n e b i t k e m u h a č k e o b s j e d n e o p e t

Usref-

pa š a g r a d J a j c e , t e ve ć z a de s e t da na pa de u r uk e n j e gove , poš to m u ga

j e dob r e vo l je p r e da o z a pov j e dn ik S t j e pa n G or b on og , s a m o da i z ne s e ž ivu

g l a v u . O d se le o s t a d e J a j c e i s v a b a n o v i n a J a j a č k a u t u r s k i h r u k u h .

J a j a č k i b a n i u 1 6 . v i e k u b i j a h u : F r a n j o B e r is l av i ć ( 1 4 9 9 . — 1 5 0 1 , i

1 5 0 3 . ) , B a l ta z a r B a c a n ( 1 5 0 2 . ) , J u r a j K a n i ž a j i I v a n B e b e k ( 1 5 0 5 . ) , B a r t o l

p r i o r v r an s k i ( 1 5 0 7 . ) , J u r a j Z t r e s e m l e y ( 1 5 0 8 . ) , P e t a r K e g l e v ić ( 1 5 2 0 .

d o 1 5 2 6 . )

Komotin, zapuštena tvrdja 2 sata od Jajca, medju seli Beš-

peljom, Daljevcem i Cvietovićem; ovu tvrdju pokloni g. 1461. kralj

Stjepan Tomašević svojemu str icu Radivoju („Dajemo mu u Luc

1

grad Komotin i pokraj njega goru Bočac, i pokraj njega goru Cur-

nicku i Daljevac do Seoca, Cvitoviće i Podmilačje selo s obie strane

V rbasa , i u Jajcu i u Jezeru kuće njegove, mline, vrtle, vino

grade . . . .") — V i e n a c (Vinac), tvrdja kod Vrbasa, na putu idući

u Skoplje iz Ja jca , udaljena je 2 sata od Ja jca , te je nedavno za-



— 168 —

Vrbasom, odstoji od Varcar-Vakufa 3 sata, bijaše nekoč znamenito

mjesto za obranu vrbaške doline. (God. 1516. pisao je Franjo Beri-

slavić Baltazaru Bacanu ovako: „Significatum nobis est ex Jajca,

qualiter bassa fortificare intendit castrum Bochacz et civitatem de

novo reparare; i tem intel leximus et iam imperatorem Turcorum treugas

cum maj estate regia conficere v el le : si au tem conficientur, castrum

Bochacz i ta interea munietur, quod nusquam tutum Jajcam intrare

patebi t .") Star ine V. 168. — K o t o r , mala varoš ica kra j r ieke V r-

banje. — B o b a s , porušena tvrdjavica blizu Kotora. — K n e z in a,

pre diel od više sela m uham edov skjh i kato ličkih, ima ug odan položaj

kraj Vrbanje . — K o t o r i š ć e , selo na Vrbanji b lizu Kotora, ka to

lička župa, brojeća 2542 duše . — S o k o l i n e , selo Kotoru na jugu,

katolička župa, brojeća 732 du še. •— B l i s k a , selo na V rbanji.

Jezero (Gjolhisar), varošica na otoku, što ga tvori rieka Pliva.

Više varošice uzdiže se brieg Vagan, na kojem se vide podrtine od

staroga grada (Biela Jezera?). Jezero broji preko 80 skoro samih

muham edovskih kuća i 600 žite lja, zatim ima 2 drvene džamije i

oko 15 dućana. Od Va rcar-V aku fa odstoji 2 sa ta, te je glavno mjesto

is to imenog kota ra . — S o k o l a c (S ok ol ) , zapuštena tvrd ji ca pod

Crnom gorom, blizu vre la r ieke Pl ive . — P l i e v j e , predie l oko r ieke

Plive, sastoji od više sela pravoslavn ih. — P e c k a , gornja i dolnja,

pod Crnom gorom, sela pravoslavna sa 60 kuća i 2 popa. — Vrb-

l j a n i , selo pravoslavno od 80 kuća, ima p o p a; ovdje je odžak begova

Filipovića. — M e d n a , gornja i dolnja, selo pravoslavno, im a popa

i

160 kuća . — P o d r a ž n i c a , se lo p ravosla vno od 60 kuća , ima

popa. — G r z o v o , selo pravoslavno od 12 kuća, ima popa i crkvu.

L i e v n o

(Livno), važan grad na istoimenom polju (vidi stranu 22).

Prostire se pod planinom Krugom na brdu, zvanom Crljenice, blizu

izvora Bistrice, koj se zove Duman. Nutarnji grad ili tvrdjava pro-

vidjena je s nekoliko slabih i napo la razvaljenih ku la, zatim bed em i,

koji su takodjer prilično već ra zr uš en i. Tuj stoje sami Muham edovci,

koji imaju do 100 ku ća i 4 džam ije. U samoj tvrdjavi nalazi se više

topova i starinskoga oru žja; od starih topova bijahu najveći: K rnjo

i Zelenko, na kojih, pričahu, da je bi lo napisano: „Tako t i svetog

Lu ke. — Nedaj se u tursk e r u k e " — U predgradjih prebivaju nuz

Muhamedovce

i

kršćani. M uham edovci imaju tuj do 300 kuća i 6

džamija, katolici 214, a pravoslavni 140 kuća. Tik uz Lievno stoji

na G o r i c i i katolički samostan zajedno sa župom, koja broji 2245

duša (u samom Lievnu 1542 duše). Katolici imaju i 2 škole: mužku



— 169 —

sa 63 djaka i žensku (62 učenice), kojom upravljaju opatice. Pravo

slavni imaju takodjer svoju župu i pučku školu. Svega zajedno broji

Lievno 6—7000 žitelja. Lievno je znamenito trgovačko mjes to, jer

velik dio robe, što se iz Trsta i Dalmacije uvozi u Bosnu, prolazi

kroz taj grad u sredinu zemlje (Spljet, Sinj, Prolog, Lievno). Lievno

udaljeno je od Travnika 18—20, a od Sinja u Dalmaciji 7 sati.

U o k o l i š u L i e v a n j s k o m n a l a z e m n o g o s t a r i n s k i h g r o b o v a i n o v a c a .

Pr i j e su da pa če čes to i zk apa l i i r im ske nap i s e . Mn ogi s toga mis le , da j e

tu j neko č b i l a r ims ka vo jn ička nase lb in a , po imen u Ha lu no (?) . K ad su s e

H r v a t i o v d je n a s e li l i, o s n o v a š e o n i ž u p u h l i e v a n j s k u , k o ja s e u s p o m e -

n ic ih 7 . — 1 1 . v i e k a č e st o s p o m i n j e . G o d i n e 8 9 2 . z a h r v a t s k o g a k n e z a M u t i

m i r a b i j a še t u j ž u p a n o m n e k i Z e l i v e r ( Z e l l i u er o i u p a n o C l e o n i e ) , a g . 1 0 7 6 .

z a k r a l j a Z v o n i m i r a D o b r i l a ( c o m e s c l e u n e n s i s ) . K r a l j K o l o m a n p o k l o n i

g o d . 1 1 0 3 . n a d b i s k u p i j i s p l j e t s k o j s e l o S u d u m i r i c u ( v i l l a m i n C l e u a S u d u -

m i r i z a m ) . G o d i n e 1 1 8 3 . n a s p l j e t s k o m s a b o r u p o d r e d j e n a b i p a r o k i j a h l i e -

v a n j s k a n a d b i s k u p u s p l j e t s k o m u ( u t a r c h i e p i s c o p u s s p a l a t e n s i s h a s h a b e a t

p a r o c h i a s : C l i s s a m , S c a l l e , Z m i n a m , Z e t t i n a m , t o t a m C l e u n a m ) —

T o i st o p o t v r d i p a p a K l i m e n t I I I . g . 1 1 9 1 . — U 1 4 . v i e k u o k o g . 1 3 2 1 .

b i j a h u g o s p o d a r i L i e v n a M i h o v i l i ć i ( fili i M i h o v i li c h d e C l i v u n a ) , k o j i s e

za jedno sa os ta l imi ve lm ožam i h rv a t sk im i i bosa nsk im i d igoše na ban a M la

d e n a S u b i e a . P o l o v i n o m 1 4 . v i e k a s p a d e L i e v n o s a o k o li co m p o d B o s n u .

G o d i n e 1 4 0 0 . p o k l o n i b o s a n s k i k r a l j S t j e p a n O s t o ja v o jv o d i i k n e z u s p l j e t

sko m u Hr vo j i i s inu m u Bao š i svu župu i g ra d L iev no („ g r ad h l ivan j sk i i s a

svom župom i s doh odc i i s t rgov i nam i , po čamš i z do la od Zavod a u ime

B r d a , Z a b u k o v j e , S a n k o v i e e , L u č n i ć e , C i h o v i e e i s v u v r h o v i n u h l i v a n j s k u " ) .

Zabljak, selo, kod kojeg izvire r ieka istog imena. — Tri

glava, selo pod istoimenom planinom, gdje ima ruda. — Lipa, selo

katoličko, nad kojim se vide ostanci starinskog grada, a pod njim

podor staroga samostana uz rieku Opatčicu. Na groblju sela Lipe

ima na jednom grobu silan kamen, na kojem je napisano bosanskim

pismom: „Ase leži Radivoj Kovacpoljanin iz Kovčić-polja." — L i s

tani, selo i župa katolička sa 1378 duša (u samom selu 237). Tuj

blizu ima u šumi starinsko groblje, gdje su nadjena dva nagrobna

kamena. Na jednom bijaše napisan o: „S. Batum Mi, et Meis" ; a na

drugom: „Ilarus Cracus posuit sepulchrum Livoni filie defuncte an-

norum septem šibi et suis (?)". — V i d o š i , selo i župa katolička

sa 2554 duša (u samom selu 114). — C u k lj ić , selo i župa katolička

sa 1928 duša (u samom selu 110). — L j u b u n č i ć, selo i župa kato

lička sa 1795 duša. — Šuica, selo sa 24 kuće i 177 žitelja, kato

lička žu pa, brojeća 516 duša. — G r a b o v i c a , selo kod Buškog

blata, katolička župa sa 275 kuća i 2228 žitelja. Za Buško blato

kažu, da je prije najveći dio toga polja bio pravo jezero, nu neka



— 170

kraljica da je dala načiniti nasip od juga k sjeveru, 2 sata dug i tim

daje velik dio polja osušila. — Č e l e b i ć, N u g l u š i ć, S a j k o v i ć i

C r n i l ug , sela i župe pravoslavne. — R a d i n č i ć , ruševina stare

kule blizu vrelišta potoka Studbe; tuj ima latinski napis: „Suronis

posteris." — Hum, ruševina starog grada na brdu Tribanju. — Bu-

ž a n i n - g r a d, podor na podnožju planine Tušnice. — V a š a r o v i n a,

stara gradina sa mnogo rimskih starina; tuj je valjda bila rimska

naselbina.

Grahovo polje i l i Grahovo, predielje uz medju dalma

tinsku (vidi stranu 22). Spomena su vriedna ova mjesta: Pašić-

polje , Resenović i Tiškovac, sela i župe pravoslavne. — Bieli

b r i e g (Bilibrig), K a d i na b u k v a i G r a b , raštela na medj i dalma

tinskoj. — P o d o b l a j , katolička kapetanija sa 500 duša.

Glamočko polje, Lievnu na sjeveru (vidi stranu 22). Znat

nija su mjesta na ovom polju: G l a m o č, varošica na briegu sa sta

rinskim gradom i 1000 žitelja, većinom muhamedovaca. Ovi imaju

1 džamiju, a katolici župu, koja broji 231 dušu. Na brdu Radašliću

vide se ruševine staroga samostana i crkve sv. Ilije. Ob osvojenju

Glamoča pričaju Turci ovako: Bio je u gradu neki kršćanski kapetan,

po imenu Zuna, koj je imao kćer. Ova se zaljubi u turskoga vojvodu,

koj je obsiedao grad. Kad je otac joj sa većim dielom posade pošao

na prvi dan uzkrsa u bližu crkvu, javi se kći bolestna, ostade kod

kuće i pusti Turke u grad. Vojvoda turski smaknu posadu, razori

crkvu, samostan i svu varoš izpod grada; djevojku pako uzme za

ženu, te joj poslie smrti njezine postavi spomenik, kod kojega se

muhamedovci i dan danas za većih svetaca Bogu mole. Glamoč spa

daše od 7. stoljeća počam pod Hrvatsku, kasnije dodje pod vlast

bosanskih vojvoda od porodice K l e š i ć a . Vojvoda Pavao Klešić predje

na patarensku vjeru, zato mu kralj Stjepan Ostoja oduže zemlje

njegove, nu već god. 1404. vrati mu jih sve, a osobito Glamoč ili

Dlamoč. („Prizvasmo k sebi vojevodu Pavle Klešića i dasmo mu sve

ono, što je njegovo bilo A vratismo mu njegov grad u D la

mo či i sve njegovo, sto je u Dlamoči bilo"). — P r e h o d a c , porušen

grad 4 sata od Glamoča, iduć prema Kulin-Vakufu. — Glavice,

selo,

gdje se je na jednom kamenu čitao ovaj latinski napis:

J. 0. M.

A E L . T I T U S

E X P R O T E C

T OR E

V. L. S.



—

171

—

Kama,

prostrana kotlina, kojom teče rieka Rama (vidi stranu

26). — Za hrvatskih kraljeva iz porodice Držislavovića bijaše ovaj

prediel banovina pod imenom Podrama; kad je ugarski kralj Kolo-

man postao i hrvatskim kraljem (1102), nazove se on već sliedeće

godine (1103.) „dei gracia H ungariae, Dalmaciae, Chroaciae, Ramaeque

rex". Njegovi prvi nasljednici kano da su izgubili Ramu; nu već

god. 1138. piše se Bela II. „rex Ramae" i odsele ostade taj naslov

ugarsko-hrvatskim kraljem. U kasnije vrieme služilo je ime Rama

za cielu Bosnu; zato se u latinskih listinah i djelih često čita: „Rhama

seu Bosnia" i „Rama et Bosnia". Premda je Rama krševita, ipak je

prilično plodna žitom i voćem; u južnoj česti uspieva dapače i vinova

loza. Naseljena je katolici i muhamedovci (begovi su veoma siro

mašni); pravoslavnih u njoj nema. Znatnija mjesta u njoj jesu ova:

P r o z o r , ponajglavnije mjesto cieloga pred iela; prostire se medju

stisnutimi brežuljci više potoka, koji utiču u Dušnicu. Imade oko 160

kuća (6 katoličkih) i 1250 žitelja, ponajviše muhamedovaca, te 4

džamije. Žitelji se približuju govorom Hercegovcem (mjesto ft izgo

varaju na početku rieči ft, a mjesto t veoma često tj). Nad Prozorom

uzdiže se na veoma strmom briegu stari grad Studenac,

ponaj-

znatnije mjesto u staroj Rami. Podor toga grada sastoji od dvosprat-

noga tornja, u koj se po narodnoj predaji ulazi podzemnim putem .

Prozor udaljen je ocl Travnika 12 sati. — Uzdo (Uzdol), selo i

župa katolička sa 1045 duša, udaljen od Prozora 2 sata. — Var-

vara, selo pod planinom Dragušom; niže sela stoje kuće i džamija

begova Kopčića. Varvara je nekoč bila varoš, gdje su se kopale

zlatne i srebrene rude . — P r o s la p , selo i župa katolička, brojeća

3102 duše (u samom mjestu 436). — Š ć i t , mjesto četvrt sata od

Proslapa udaljeno; ovdje se vide zidine staroga samostana franje

vačkog. Samostan ovaj bio je više puta porobljen od hajduka; jedanpu t

bje tu 6 fratara izsječeno. Osim razbojnika uznemirivali su fratre i

Turci, što nemogući fratri više podnositi, dogovore se sa Stojanom

Jankovićem, srdarom Kotarskim, te g. 1692. dodje Stojan s vojskom,

pa sve fratre i stanovnike ciele Rame odvede sobom u Dalmaciju.

Fra tr i se smjeste u Sinju, donesavsi sobom čudotvornu sliku majke

božje, a žitelji (preko 400 kuća) naseliše se po obližnjih selih. —

S l a t i n a , selo blizu ušća Rame u Neretvu; kažu, da tuj ima zlatne

rude. — T r i e š ć a n i , selo u dolnjoj Rami, katolička župa, brojeća

1082 duše (u samom selu 184).



— 173 —

(gornji) selo i katolička župa, brojeća 872 duše. Blizu ovoga sela

nalazi se veliko starinsko groblje; nu krize s toga groblja pokupio

je Osman-beg Zaimović (Altomanović), te si je sagradio kulu. —

U l i c e , selo 3 sata Zoviku na sjevero-zapadu, katolička župa brojeća

1777 duša (u samom selu 229). — Gorice, selo 1'/

2

sat Brčkomu

na sjeveru, katolička kapelanija sa 728 duša (u samom selu 305). —

D u b r a v e , selo i katolička župa sa 2749 duša (u samom selu 382).

Katolici imaju ovdje i pučku školu. — B r k a , varošica blizu isto

imene rieke, ima jednu džamiju i 50 muhameclovskih kuća. — Raić,

Brki na ju gu, varošica sa 150 muhamedovskih i 40 pravoslavnih

kuća. Muhamedovci imaju 2 džamije, a pravoslavni svoju župu. —

K o r a j ,

muhamedovsko selo od 100 kuća. — T e o ča k , muhame-

dovsko selo, gdje se dobri žrvnji kopaju. — S k a k a v

a,

selo od 50

kuća; tuj je prije bio samostan franjevački. — Biela, varošica blizu

Tinje, naseljena kršćani obojega obreda (pravoslavni imaju župu).

Bjelina

(Bieljina), varoš na prostranoj i plodnoj ravnic i, na

zvanoj Orlovo polje. Žitelja broji preko 3000. Polovina tih jesu muha-

medovski šljivari i obrtnici, a ostali pravoslavni trgovci i radnici.

Muhamedovci imaju 5 džamija i 2 mejtefa; pravoslavni pako staru

kapelicu i novu crkvu, zatim pučku školu sa 2 učitelja. U novije

vrieme držala je turska vlada oveću posadu u toj varoši. Bjelina je

znamenita trgovačka v aroš , te trguje žitom i stokom. Već u staroj

hrvatskoj kronici spominje se okoliš Bjeline pod imenom „Drinske

župe" (in Drina jupania juxta fluvium), ter se veli, da ju je kralj

Seislav (Ciaslavus = Ceslav?) podielio junačini Tjehomilu. U toj drin

skoj župi bilo je mjesto: Civedino (Ciscono). Latinski original iste

kronike spominje i samo mjesto Bjelina (Bellina), ter kaže, da je

to mjesto dobilo svoje ime od pobjede, koju je kralj Bela (nepos

Radaslavi regis) održao na ovom mjestu nad Ugri i Sriemci. Bjelina

je znamenita i s bitke god. 1837., u kojoj je Vehidži-paša uhvatio

Ali-pašu Vidaića. U Bjelini ima nov dvor Mahmut-paše Vidaića i jedan

šanac, izkopan u vrieme Karagjorgjevo. Bjelina udaljena je od Tuzle

10, od Zvornika 7, a od Srbije 3 sata. — J a n j a , varošica kod

rieke Ja nj e, blizu Drine. Žitelja broji 1000— 1200 , i to većinom

Muhamedovaca (malo pravoslavnih), koji se bave poljodielstvom. U

varoši stoje 2 džamije, a na čaršiji ima do 20 dućana. Od Bjeline

udaljena je Janja 2 sata. — B r e z o v o p o l j e (Brizovo polje), varo

šica mala na Savi i skela, broji 1450 žitelja, većinom muhamedovaca,

došavših iz Srbije. — Popovo, pravoslavno selo i župa, ima 80



— 174

kuća i c rkvu. — D r a g a l j e v a c , p ravos lavno selo od 130 kuća ,

na potoku Stupnju.

Z v o r n i k

, grad na lievoj obali Drine izpod Topčaginog-brda,

kojemu se na sjeveru u zdiže V rat ol om , a na jug u M ladjevac. Na

iztočnom obronku Mladjevca stoji stara i prilično još sačuvana tvrdja,

okružena dvojakim zidom. Gornji zid sagradiše Turci, a dolnji bje

podignut još za au strijsko-tursk ih vojna. U tvrdji ima starinskih i

razbitih topova razne vrsti . Varoš izpod grada nepravilno je sagra-

djena, ulice su izkrivudane i zlo taracane, a kuće su veoma siro

mašne i jednostavn e. Ipak je pogled na grad k ra sa n; napose je ugodno

gledati , kako je Drina u uzkoj dolini poput pasa opasala brdo, na

kojem stoji Zvornik.

Zvornik (tvrdja i varoš) zajedno sa selom D ivićem , koje se

sm atra p redgradjem njegovim, broji do 1300 kuća i 8000 žitelja.

Žitelji su najvećim dielom muhamedovci i to spahije, balije (seljaci)

i bakali (k ra m ar i); prav oslavnih ima n ešto više od 100 kuća, a bave

se trgovinom (10 ku ća) i zanatom (čizm ari, čohaši, pek ari, tesa ri

i t. d.) Židovskih porodica ima samo šest. Blizu Zvornika imaju

pravoslavni samostan sv. Trojice. Zvornik je prije bio znamenita

trgovačka v aroš, kad je tuj bila sk el a; u strategijsk om obziru važan

je medjutim i sada, jer brani dolinu Drine, ter se može po tom

smatrati ključem iztočnoj Bosni. Godine 1464. obsjede ga ugarsko-

hrvatski kralj Matija Korvin, nu čuvši, da Sultan ide gradu u pomoć,

vra ti se kući. G odine 1G68. pro dre Ljudevit princip Baden ski pod

Leopoldom I. u Bosnu i osvoji Zvornik 25. listopada. Godine 1717.

carski vojvoda Petraš obsjedne Zvornik, ali se rani u koljeno, pa

neuspjevši nim alo , izgubi na bojnom polju 10.00 0 vojnika, a 300

živih pad e u ru ke pob jeditelja Ć uprilića, koj jib svekolike izsieče.

Okolica Zvornika bogata je raznimi rudami (olovom, srebrom i t . d.)

Udaljen je Zvornik od Tuzle dolnje 10, a od Vlasenice 8 sati. —

N o v a k a s a b a , m alena varošica kod r ieke Jadra , broji do 70 većinom

muhamedovsk ih kuća . — K o š u t i c a i M a r g e t i ć , sela po 8—13

kuća . — S k o č i ć , selo na D r in i , gdje bezi s to je . — B i r a č , p re -

dielje od 20 pravoslavn ih sela. — K u s l a t (K uzla r), koji se u opisih

tvrdim gradom naziva, jeste st iena, koja se prema utoku Jadra u

Drinaču iz doline njegove vertikalno najmanje 80

w

j

podiže. Izgleda

kao piramida, uzahan je i kao priliepljen uz klanjac. Gore je koso

poravnjen, te bijaše nekoč dvorcem ovjenčan, ali sad ima od njega

još vrlo malo ostanaka; to su na sjevero-iztočnoj strani basamaci,



— 175 —

koji se jedva poznati mogu, zatim vrlo uzahna vrata, i još nešto malo

zida na strani prema Jadru. Izmedju tih ruševina i uzvišene iztočne

stran e stiene ima sada mala džam ija, i na sjevero-iztočnom kraju,

koja stienu s obronkom veže, kućica dizdarova ili čuvara džamijskog.

Na Kušlatu bilo bi liepo živjeti, jer je položaja divna i romantičnoga.

Samac (Bala ili Gornja Azizie), varošica na Savi, osnovana

god. 1863. turskom vladom, koja je tuj naselila muhamedovske iz-

seljenike iz Srbije. Samac ima ravne i široke ulice, koje teku uzpo-

redo sa Savom , a kuće m alene, u kojih može stanovati 5—6 duša.

Kuća ima ukupno 350,

a

žitelja do 2000. Žitelji Šamački trguju

mnogo sa susjednom Slavonijom, osobito s Babinom gredom. Na Savi

ima tuj sk ela , isto tako i na Bosni. — O r a š j e (Dolnja Azizie),

varoš na Savi, broji do 250 kuća. — To l i sa , selo i katolička župa

blizu Save. U samom selu ima 1150 katolika, a ciela župa broji 5271

dušu. Žitelji toga sela veoma su radini i najimućniji u svoj Posavini.

Tolisi na sjeveru stoji novi samostan franjevački, po imenu R a š ć i c a .

Samostan je prostran i liep, a isto tako i nova crkva uz samostan.

Franjevci imaju tu glavni seminar za svoje klerike, zatim pučku školu,

koju polazi 60—80 učenika. Sva okolica Tolise pripadaše od vajkada

katoličkoj crkvi. Kad je naime god. 1244. ban Ninoslav bosanskoga

biskupa nadario raznimi zemljami, podieli mu i ovaj prediel. U do

tičnoj povelji (Theiner I. 299.) napisano je „Tolycha". U okolišu

Tolise nalaze često rimskih napisa i drugih starina. — V i d o v i c e ,

selo i katolička župa, brojeća 1091 dušu (u samom mjestu 675). —

D o m a l j e v a c , selo katoličko i župa, brojeća 1537 duša (u Doma-

ljevcu 1080.) Ovdje ima i pučka škola. — T i š i n a , selo i katolička

župa sa 1315 duša (u Tišini 230). — Č o b i č- p o l j e , B r v n i k i

Obudovac, velika sela pravoslavna, gdje župnici stoje.

(jfradaeac,

grad na istoimenom potoku u liepoj ravn ici, broji

36 kuća muhamedovskih, 60 pravoslavnih i 20 katoličkih, a žitelja

ukupno 3— 4000. Muhamedovci imaju 5 džamija, a katolici svoju

župu, koja broji 913 duša. U varoši ima i grad poznatoga Usein-

k a p e t a n a od Gradačca, koj je g. 1830. vodio Bošnjake na carevu

vojsku. Grad Gradačac (Gračac) spominje se već u starijoj poviesti bo

sanskoj. God. 1461. darova ga kralj Stjepan Tomašević svojemu stricu

Radivoju. G a r e v o (Garevac) selo i župa katolička, brojeća 1857

duša (493 u samom selu). — M o d r i c a (Motrica), varoš kraj Bosne,

u plodnoj ravnici, ima 160 muhamedovskih i 150 pravoslavnih kuća;

zatim 3 džamije i pravoslavnu župu. Ovo mjesto bijaše znamenito



176 —

u bosanskoj poviesti , i to napose za ugarsko-bosanskih ratova godine

1382 — 1425. — M i l o še v a c (Miloševo), pravoslavno selo kraj Bosne,

broji oko 100 k u ća; ovdje b ijaše nek oć znam enit grad sa franje

vačkim samostanom i crkvom sv. Mkole, u kojoj bje sahranjen ban

Stjepan I . Kotromanić (f 1353). — T r e m o š n j i c a (Tramošnjica) ,

selo i župa katolićka, brojeća 1855 žitelja (u samom selu 384). Ka

tol ic i imaju ovdje i pučku školu. T u r i ć i D o l n j a m a h a l a , oveća

sela katolićka. — O s j e ć a n i , K o p r i v n o , S k u g r i ć i i Ž a b a r ,

sela pravoslavna, gdje stoje župnici.

G rraeanica, varoš pol sata od Spreče, na rieci istoimenoj, broji

400 muhamedovskih i 60 pravoslavnih kuća, te preko 3000 žitelja.

U varoši ima 6 džamija, zatim dobre toplice. — S

o

k o, zapuštena

tvrdja na istoimenom briegu kod rieke Gračanice; pod briegom ima

40 muham edovsk ih k uća i 1 džam ija, odstoji od Gračanice 1 sat. —

S p i o n i c a , selo i katolička kap elani ja sa 6 94 duša (u samom selu

370).

— S r e b r e n i k , tv rd ja na is to imenom bri egu , če tv r t sa ta od

Tin je; pod briegom ima 60 mu ham edovsk ih kuća i 1 džamija. S re-

brenik spominje se već god. 1333. Ove godine naime izdao je ovdje

ban bosanski Stjepan Kotromanić Dubrovčanom povelju, kojom jim

pokloni Rat, Ston i Prev laku („Pisa no u gra du Sr eb ren iku "). Godine

1512.

bijaše Srebrenik sa okolicom svojom banovina (banatus Zre-

be rn ik ) . — Skipovac , p ravos lavno se lo i župa ,

M agla j ,

varoš na desnoj obali rieke Bosne izpod planine Ozrena,

leži u vele kras nu pr ed iel u, te se uzdiže na trijuh b režuljcih, koji

su ogranci Ozrena. U varoši ima 200 muhamedovskih i 40 pravo

slavnih kuća i pre ko 1500 žitelja. Pra vo slav ni imaju svoju župu, a

muham edovci 3 dža m ije, od kojih je jed na veoma stara i l iepa. U

Maglaju ima i star a tvrdja (g ra d ), koju je god. 17 89. Laudo n za

uzeo. — K a k m u r , selo pravoslavno pod planinom Ozrenom, broji

40 kuća, te ima žup nika . Ovdje je prije bio pravoslavn i sam ostan.

— P o t o č a n i , muhamedovsko selo sa 100 kuća i 2 džamije . —

S m r d i n j , T e k u ć i c a i V a s i l j e v c i , p ra vo sla vn a sela i ž up e.

Vl a se n i c a

(Vlasenice, Vlasanica, Vlasinci, turski Birče), varo

šica u gorovitu i vodom siromašnu predielu, na iztoku potoku Tivči,

broji 800—1000 žitelja, ponajviše muhamedovaca. Vlasenica udaljena

je od Zvornika 8, od Sarajeva 16, a od Srebrenice 6 sati.

S r e b r e n i c a , varoš obkoljena naokolo planina mi (Tre bičeva

planina), leži na malenom potoku Crvenici, koji utiče u Križevicu

(ova se opet ulieva kod Mihaljevića u Drinu). Ulice su u varoši uzke



M O S T R

v id i s t r a n u 1 9 3 ) .



177 —

i veoma bla tne . Na iztočnoj stran i Sreb renice stoje dvie tvrdjavice,

jed na je već prilično razvaljen a, a dru ga je dobro sačuvana. Žitelja

ima u varoši 2500, većinom muhamedovaca, koji se bave sadjenjem

duhana. Nekoč su bani i kralji bosanski imali ovdje majdane srebra

i zlata, a i Franjevci podigli su tuj prvi svoj samostan, po kojem

je sva pokrajina bosan ska dobila pridjev ak: „srebren a" (arge ntina).

Srebrenica udaljena je od Sarajeva 24, a od Zvornika 8 sati . Voda

potoka Crvenice sadržaje u sebi veoma mnogo modre galice (12°/

n

),

pa zato se nemože piti, a niti životinje neniogu u njoj živiti. —

L j u b o v i j a , 2 sa ta Srebrenici na s jeveru , tu j ima prevoz (skela)

na D rini, koj i posreduje promet medju Bosnom i Srbijom. — P a l e ž ,

maleno selo od n ekoliko ku ća, Srebrenici na zapadu . — 0 s a t ,

predielje od više sela.

A , B a n j a l u č k o o k r u ž j e ( s a n d ž a k ) .

B a n j a l u k a

il i Banja Luka, kako ju drugi pišu, po broju pu

čanstva tre ći je gra d u svoj Bosni i Hercego vini. S tere se duž obala

dolnjega Vrbasa od sjevera prema jugu, te sastoji , tako rekuć samo

od jedne duge ulice, koja se dulji

1

'/

2

sat. Iza Banjaluke uzdiže se

l iepa p lan ina O s m a č a ili O s m i n a . Ova varoš n ije iz da leka t ako

liepa, kano Sarajevo, ali je zato ipak znamenita kao trgovačko mjesto.

Sastoji od dolnje varoši (dolnjega šehera), od tvrdje i od gornje

varoši (gornji šeher). Na sjeveru prostire se dolnja varoš; tuj živu

kršćani obojega o b re d a, zatim nešto ciganskih i židovskih p orod ica.

U dolnjoj varoši jes u i stanovi raznih ko ns ula , zatim dvorovi poje

dinih m uh am edo vsk ih porod ica. Iza dolnjega varoša sliedi tvrdja, koja

sastoji od sta re tvr dja ve , prilično ja ke i zn atn e, zatim od nekoliko

uzahnih ulica, gdjeno stanuju većinom trgovci i obrtnici. Tvrdjavi na

jugu širi se gornji grad il i turski šeher, koj se svršuje turskim

grobljem. K uće banjalučke sve su na jed an k at ; nu m noge su za

posljednjih nem ira ljuto postradale . Po sred ulica ima blata do k olje na ;

s kraja, ku da ljudi ho da ju, kalderm ano je malim kam enjem. K ažu ,

da je ta kald erm a još od Kulina bana, dakle preko 700 godina sta ra .

Na č a r š i j i t . j . na t rgu ima mnogo (do 500) du ćana , zbi t ih po

iztočnom ukusu od dasaka. U takvom tiesnoin dućanu sjedi trgovac

čitav dan; pa ustaje riedko i onda, kada daje komu robu na prodaju,

jer mu sva roba nestoji dalje, nego što rukom dosegnuti može.

Ba njaluk u uk rasu ju 33 džamije, a od ovih je bila najveća F e -

r a d i j a , za koju su govorili , da je bila najljepša u svoj Bosni. O vu

V . K l a i ć , B o s na . 1 2



178 —-

je džamiju oko god. 157G. sagradio F e r h a d - p a š a . Potukav na ime

iste godine u bitci kod Radonje generala Eberharda Auersperga, pade

u bitci sam Eberhard, a sin njegov Engelbert dopade turskoga su-

žanjstva. Da bi se robstva oslobodio, platiše njegovi rodjaci za njega

ucjenu od 30.000 dukata, a t im novcem sagradi Ferhad-paša gore

spomenu tu džamiju. Za posljednjih nem ira izgori medjutim k rasn a

Feradija sasvim.

U Banjaluci ima u gornjem šeh eru još i kup alište sa toplom

vodom. Ovo s u s u m p o r n e t o p l i c e , pozna te po svoj p rilic i već

starim Rimljanom. Diele se na dva odjela. Jedan odjel već je ruše

vina i tuj su nedavno našli do 000 komada rimskih novaca. Drugi

je odjel nešto dalje (10 časova), te je prilično sačuvan. Ovo kupa

lište sastoji od ok ru gle , od kam enja sagrad jene zgrade s kub etoni,

koja potiče valjda iz 6. vieka po Is., jer je iznutra svod na krst

s oblimi lukovi, a to priliči romanskomu slogu srednjega vieka. Voda

je u tom kupalištu čista i ugodno mlačna i do 1*3

m

i duboka, Tlo

je posuto malim kamenjem i prud jem. Klupa, neima u vodi nikakovih.

Drvena zgrada, što je skopčana sa kupalištem, služi za stan turskomu

najamniku i za prih odn ike, ali ovi neplaćaju ništa za vodu, je r Tu rci

kažu, da ono, što Bog i priroda za liek ljudem dade, svakomu bez

plaće na korist služiti ima.

Žitelja ima u Banjaluci 14—15.000, najviše muhamedovaca,

a najmanje katolika. K atolika ima 1 196 duša. Dugo vrem ena nije

smio katolički pop živjeti u gradu, nego je boravio u Rakovcu;

tek godine I86 0, u stroji se u Banjaluci kato lička žu p a, a u no

vije vrieme nastaniše se tuj i milosrdne sestre, koje podučavaju

mladež obojega spola. I grčko-iztočnjaci imaju svoju crkvu, župu i

pučku školu.

Veoma je zna m enita Banjaluka kao trgov ačka varoš. Svojim

liepim položajem na Vr ba su , upra vo ta m o , gdje ta rieka ulazi u

niz inu , stoji ona kano glavno pro m etišt e izmedju nutarn je Bosne,

Turske Hrvatske, austrijske Hrvatske i Slavonije. Iz Banjaluke vodi

željeznica u Pounje (do Novoga i Dobrima), dobra cesta spaja ju sa

Posavinom i Slavonijom (Gradiškom ), a d rug e dvie, nešto gore ceste

spajaju ju sa Jajcem i Travn ikom , pa tako i sa Sarajevom. Od Trav

nika je udaljena 18, od Kostajnice 16, a od G ra diš ke 8 sati. U Banja

luci se na paza ru ili sajmu kupuje i pr od aje : žit o, d uh an , konji,

rog ata m arlia , svinje, roba za noš nju, platn o, čoha, vuna i dru ge



- 180

nekoć pravoslavni samostan bio. — P

o

p

o

v i ć i, kato lička kap elan ija,

broji 509 duša . — S l a t i n a , ugodno m jes to, udaljeno 3 sata od

Banjaluke, znamenito poradi rudnih vrela. Jedno je vrelo sumporno

i toplo, te izvire na zaravanku, a drugo je kiseljasto vrelo, izvire nešto

dalje od prvoga , te je mrzlo. — T r n , selo uz V rba s, Banjaluci na

sjeve ru; mnogi tv rd e , da je tuj neko č stajao velik gra d, valjda

današnja Banja luka, i da je ta j grad brojio 1200 kuća. — P e t r i

c e v a c , seoce pol sata udaljeno od Ban jalu ke ; tuj je župa katolička

i residencija fra tar a, koji si gra de sam ostan. Žup a katolička broji

2 23 3 duše (u sam om m jestu 1 60 ). — B r o n c e n j a k ( B r o n c e n i

M a j d a n ) , varoš ica muhamedovska na Gomionic i, 4 sa ta od Banja

luke prema zapadu udaljena . — G o m i o n i c a , selo pravoslavno i

katoličko na istoimenoj rieci. Ovdje imaju pravoslavni samostan, u

kojem živi 4 do 5 kaludjera. Crkva uz sam ostan sagradjena je u

gotskom slogu, malena j e ali čvrsta. — S r a t i n s k a (Strat inska),

župa katolička, brojeća 655 duša — T i m a r , selo pravoslavno od

700 kuća ; okolica j e boga ta raznimi rudami . — I v a n j s k a , liepo

predielje kršćansko od 200 kuća (150 katol., 50 pravoslav.), nasa-

djeno svakojakim voćem i ponešto vinovom lozom. Na jednom brdašcu,

urešenom visokimi hrastovi, stoji liepa kuća katoličkoga župnika (prije

residencija fratarska) i drvena k ap el a, a na drugom brdu stoje još

zidine porušenoga I v a n g r a d a . Žu pa Ivan jska broji 21 00 duša (u

samom mjestu 240) . — Z v e č a j , podor s taroga grada, gdje je bio

samo stan franjevački; leži na rieci K rup i 4 sa ta od Banjaluke prem a

Jajcu. Ovaj grad pripadaše nekoč vojevodi i hercegu Hrvoji, koji je

god. 1404. odavle pisao Dubrovčanom, da će zajedno s njimi „biti

suprotiva kralju (Stjepanu) Ostoji". Godine 1419. opet izdade u ovom

gradu kralj Stjepan Ostojić Dubrovčanom povelju, kojom jim potvrdi

sve stare povlastice. — Z m i j a n j e , prediel je sastojeće od više p ra

voslavnih sela.

G o d i n e 1 4 4 6 . d a r o v a b o s a n s k i k r a l j S t j e p a n T o m a k n e z o v o m P a v l u ,

M ar k u i J u r j u , s i no v o m v o j v o d e I v a n i š a D r ag i š i ć a , k r a j d r u g i h p r e -

d i e l a j oš i ne ke k ra j e ve u žup i G laž ko j . U daro vn ic i se k a ž e ; „ i u

G l a ž u g r a d G l a š k i i p o d a n j S r i d a v a r o š , i s e lo P o d g r a đ j e , B a t u n ,

P l i t n a n e , B a t a r , V r a n a , * S ć a b n i e a , G v o z n i c a , C r i n o v p o t o k , T o p o n i c e ,

P r i b i n o v c i , D o b r o p o l j e , P r i č i š n i ca , B o l e s av ac , Tv r đ i , Laza r i e i , P o c t i u j e ,

D u b n i c i , K o ž u h i , G r a d i š će , P o p o v a o , * M a č a k , R a d o ča j n i k , T r s t e n o ,

C r i šn j e v ac , D r a g i D r u ž a c , R i l j e v a c , T e t u m i j a , v a r o š i s el o L i p o v a c , *

R a k o v a c ,* S t u b a j a , G r a d i š ć e , G m i ći i U s k o p l j u Zv i ezd ico m

o zn ač en a mj es t a n a š ao s am u o k o l i š u r i ek e V r b an j e .



—

181

—

Gradiška bosanska,

(stranci ju zovu Berbir), varoš na utoku

Vrbaske u Savu, u liepoj ravnici naprama slavonskoj Gradiški, ima

staru tvrdjicu, koju je god. 1789. Laudon uzeo, i skelu na Savi.

Gradiška broji 300 muhamedovskih i 200 (katoličkih i pravoslavnih)

kuća, te preko 1700 žitelja. Udaljena je od Banjaluke 8 sati. Kato

lici imaju tuj župu, brojeću 1151 dušu (u samoj varoši 323) i pučku

školu. — L a k t a š i , mjesto izmedju Gradiške i Banjaluke, imade

dobre toplice. —■ K o b a š , selo i skela na Savi. — P r n j a v o r , varo

šica od 100 muhamedovskih i 20 pravoslavnih kuća. Muhamedovci

imaju 1 džamiju, a pravoslavni svoju župu. — I l o v a i D r e n o v a ,

velika sela pravoslavna u žitorodnoj okolici.

Te š anj

,

varoš pod Crnim vrhom, na izvoru Tešanjske rieke,

koja utiče u Usoru. Varoš sama leži prilično visoko. Iz doline podiže

se sa juga stienovit, a osobito sa iztoka vrlo strm brieg, a na njem

stoji „Stari grad" , prilično još sačuvan. Varoš sama broji do 500

kuća, i to 350 muhamedovskih i 150 pravoslavnih, te do 3000 žitelja.

Muhamedovci imaju 5 džam ija, a pravoslavni župu (i valjda pučku

školu). Tešanj je znamenito mjesto za žitnu trgovinu u Posavini.

U staro vrieme bijaše Tešanj glavno mjesto banovine U s o r e , koja

se prostiraše uz istoimenu rieku izmedju Bosne i Ukrine sve do

Save. U starom gradu nad današnjom varoši stolovahu banovi usorsk i.

Godine 1461. pokloni kralj Stjepan Tomašević svojemu stricu Radi-

voju medju inim i „grad Tešanj na Usori." Kad je princip Eugen

god. 1697. provalio u Bosnu, pucao je dne 1. studenoga sa tri mjesta

na grad Tešanj („Den 30. October ward Rasttag gehalten, der Obrist

Kiba aber mit 300 Teutsche, etlich 100 Husaren , einen A rtillerie-

Hauptmann und Ingenieur das Schloss Teschen zu recognosciren

und bloquiren commendiret. Den 1. November gegen Abend hat man

bereits von 3 Hiigeln aus den Stticken und Pohlern das Schloss zu

beschiessen angefangen, und die Palisaden mit Feuer angesteckt, wo-

durch nicht nur ander Tags der ausserste Ort sammt den Schantzen,

sondern auch das Schloss selbsten eingeaschert worden").

B a no v in a U s o r a s pom in j e s e ka o i s u s j e dna ba n ov in a S ol i ve ć god .

1 2 7 3 . S t e r a l a s e p o p r i l ic i o d d a n a š n j e g a Z e p c a d o D o b o r a . G o d i n e 1 3 9 9 .

i z da de S t j e pa n O s to j a pov e l j u „ n a U s o r i va s l a vno j na š o j vo j s c i na L i s n i c i

( L j e š n i c a , po tok Z e p c u n a s j e ve r u ) . " D a j e i D o bor na B os n u s pa d a o , s v j e

d o či u g a r s k i l j e t o p i s a c J . T h w r o c z , k a d v e l i : „ c a s t r u m D o b o r d e n o m i n a t u m ,

i n B o s n a e p a r t i b u s , q u a e U z o r a v o c i t a n t u r , s i t u a t u m . "

D o b o j , varoš na Bosni na onom m jestu, gdje u Bosnu sjed ne

strane pritiče Spreča, a s druge Usora. Doboj ima nešto više od



~~ 183 —

Provincie bosanske ovi bilig stavi materi svojoj kćeri hadžie Šti

pana M arga rit ića, a ženi I li je Sipračića na 1684." — B r o d b o

s a n s k i , varoš ica na Savi napram Brodu slavonskom, ima do 2000

žitelja, ponajveema muhainedovaca. Muhamedovci imaju 2 džamije,

a katolici m alu kap elic u i kapelaniju sa 1300 duša (u samoj va

roši 78). Kod Broda je znatna skela na Savi, kojom se posreduje

promet medju Slavonijom i Bosnom. Brod je još znamenit kao točka,

s koje su vojske i trgov ci ulazili u sredinu B os ne : u Sarajevo i

Tra vnik . — F o č a, oveće selo sa 2000 žit elja ; katolici imaju ovdje

školu i ž u p u , koja broji 205 8 duša (u samoj Foči 43 6) . Foča j e

udal jena od Dervente 4 , a od Maglaja 8 sa t i. — P o t o č a n i , selo i

katolička ž upa sa školom. Ka tolička ž upa broji 2079 duša (u samom

selu 233). — K o r a t j e , selo i župa kato l ička, bro jeća 938 duša

(u Koratju 25 1) . — Z e r a v a c , selo i katolička župa, koja ima 1666

duša (u samom mjestu 273). — B u b i c a g o r n j a , se lo i ka to l ička

župa sa 2409 duša (u samom mjestu 482) . — S v i l a j d o l n j i ,

selo i katolička žup a, brojeća 1411 duša (u Svilaju 476 ). — P l e h a n ,

selo izmedju Dervente i Kotorskoga. Ovdje su u novije vrieme po

digli Franjevci nov samostan. U Plehanu ima i katolička župa,

brojeća 2137 du ša (u samom mjestu 105). — D o b o r , razvaline

znamenitog nekoč grada na rieci Bosni. Ovo je mjesto služilo kao

zaklonište hrvatskim velikašem, kad su koncem 14. vieka ustali bili

proti kralju Sigismundu i ženi mu Mariji. Bivši naime razbiti u svojoj

dom ovini, kre nu še pre ko Save do D obo ra, da pomoćju bosanskoga

kralja Stjepana Dabiše i bosanskih velmoža odole kralju Sigismundu.

Najznatniji od hrvatskih plemića bijahu: ban Ivan Horvat i biskup

zagrebački P avao Ho rvat , i mnogi drugi. Začuv medjutim Sigismund,

kako su Horvati utekli u Bosnu i u Doboru se učvrstili, krenu on

1394 preko Save, zauze i spali Dobor, a Ivana Horvata i mnoge

druge velikaše uhvati. Drugi put dodje Sigismund pod Dobor g. 1408.

Ovaj put krenu sa 60.000 momaka na bosanskoga kraja Tvrtka Tvrt

kovića. Sigismimd osvoji Dobor, potuče bosansku vojsku, te uhvati

samoga kralja i 126 oclličnijih velmoža. Velmožam dade glave odru

biti i tjelesa jim u Bosnu pobacati; Tvrtka Tvrtkovića odvede sobom

u Budim, a bosanskim kraljem učini Stjepana Ostoju. — V u č j a k ,

onizka g o ra , glasovita zbog hajduka Kike i Zelića, koji su tuj 12

godina hajdukovali.



— 185 —

kapijom od dasaka. U tvrdji prema zapadu kod gradskoga platna

podignuta bje u novije vrieme ovelika, kat visoka zgrada za konak,

u kojem stanovaše glavar bihaćkoga okružja. Od starijih, spomena

vriednih zgrada stoji jošte naprama zelenim vratima stara crkva

sv. Antuna, sazidana u gotskom slogu od tesana četverouglastoga

kamenja. Turci pretvoriše ju u džamiju, podignuvši pred kakovih

petnaest godina mjesto staroga zvonika novu munaru. Do crkve sv.

Antuna, koja je nekoč bila valjda župnom, dočim su Franjevci imali

crkvu posvećenu Bogorodici, ima odvojeno nekoliko koraka starinska

zidana zgrada, sada magazin, a to će po svoj prilici biti ostanci

nekadanjega samostana ili Pavlinskoga (bieli fratri) ili franjevačkoga,

koja se oba u starom Bihaću spominju. Stara tvrdja stajala je gotovo

usred grada, ali ju je za bune krajiške razorio Omer-paša, te danas

znadu jedva za njezine podrtine. F rankopanski grad, kažu, da je bio

sada još postojeći kaštel kraj njemačkih vrata, koj opominje gledaoca

svojom ogradom i kulami na sredovječne gradove (zamke).

Stanovnika broji Bihać sa predgraclji jamačno više od 4000,

po vjeri samih muhamedovaca, izuzev 300 kršćana (medju njimi 104

katolika). Muhamedovci imaju u gradu i varoši 13 džamija, uz koje

se steru groblja. Pravoslavni imaju svoju župu. Katolički župnik za

Bihać prebivao je do najnovijeg vremena na brdu Križu kod sela

Žeg ara , koje je medjutim za posljednjih nemira posvema izgorilo.

Katolička župa postoji valjda već od davnih vremena, te broji 1759

duša. Katolici imaju i pučku školu sa 50 učenika. Žitelji Bihaćki

bave se trgovinom i ratarstvom . Trgovina u Bišću na čaršiji i u

dućanih na mostu nije baš znamenita, ali je zato do nedavna bila

živahna trgovina stokom i žitom kod hrvatskog raštela Maljevca,

gdje se svakog ponedeljka drži sajam. Ipak ima u novije vrieme i

u Bišću trgo vaca, koji su u izravnoj svezi sa Bečom i Trstom . Za

trgovinu i promet služi Bišćanom valjana cesta do Zavalja, zatim

cesta uredjena god. 1865. na desnoj obali Une, vodeća put Ostrožca

i Krupe do Novoga. Osim ovih ima i drugih cesta do Jajca i Banjaluke.

B i h a ć j e s t a r g r a d . K a ž u , d a g a j e k r al j B e l a I V . , p o b j e g a v p r e d

T a t a r i u H r v a t s k u , u či n i o s l o b o d n i m i k r a l j e v s k im g r a d o m . U i s t i n u s ta

nova l i s u ka s n i j e u t om g r a đu k r a l j e v i na m je s t n i c i : ba n ov i i ba n ov c i ( v i c e -

ba n i ) ; i s to t a ko b i l o j e u g r a d u B i š ću i k r a l j e v s ko p r i z ivno s ud i š t e . O ko

B i š ća s t e r a l e s u s e t a d a s t a r e h r v a t s k e p l e m e n s k e ž u p e : H u m s k a u z d u ž U n e

kod R ip ča i B i š ća , N e b l u j s ka j už no - i z točno od B i š ća , C a z in s ka na z a vo ju

U n e ,

P a š ć e n i c k a ( P s e t ) n e d a l e k o K r u p e p o d G r m e č - p l a n i n o m , P o l j i čk a p o

B i l a j s kom i B r a v s k om po l j u i t . d . Z e m l j e p a k o na oko lo B i š ća im a l e su



=- 186

p o g l av i t o d v i e h r v a t s k e p o r o d i ce : G o r i č k i k n e zo v i , p r o z v an i k a s n i j e p o g r a d u

B l ag a j u n a S an i B l ag a j s k i mi , i k n ez o v i G u š i ć i ( K a r l o v i ć i ) .

Za 2 5 - g o d i š n j eg a p r ev r a t a u H r v a t s k o j p o s l i e s mr t i k r a l j a L j u d ev i t a

( 1 3 8 2 . ) b i ja š e B i h ać r a t n i m p o zo r i š t em v i š e p u t a . J o š k r a l j L j u d e v i t V e l i k i

d es i o se j e g . 1 3 4 5 . u B i h a ć u 1 8 d a n a , k ad j e k r e n u o , d a s v l ad a h r v a t s k e

o l i g a r h e . O v d j e j e on t ad a d r ž ao s ab o r i o s t av i o p o s a d u u g r a d u . P o s l i e

s mr t i n j eg o v e , z a b o r b e med j u p r i s t a š i S i g i s mu n d o v i mi i Lad i s l av l j ev i mi

p r o d r e p o zn a t i H r v o j a s v e d o B iš c 'a . O n n a i m e o s v o ji g o d . 1 3 9 8 . s an s k u i

d u b i č k u žu p u , p o r o b i Z r i n s k o g a i p r i k u č i s e B i h ać u . K as n i j e p o š a l j e S i g i s -

mu n d s v o g a b an a P a v l a o d B eš l i n ca n a h r v a t s k e u s t a š e , n u o v i u h v a t e b an a

b l i zu Bi šća i poša l ju _ga u za tv or ( 1 4 0 3 ) , a H rv o ja nav a l i na B i ha ć i o svo ji

t a j k r a l j ev s k i g r a d . N u v eć d v i e g o d i n e k as n i j e ( 1 4 0 5 . ) o d u že mu g a o p e t

b a n P av a o B e š l i n ac , k o ji b j e u t o iz z a t v o r a i zp u š t en .

G o d i n e 1 4 3 4 . p o k lo n i k r a l j S i g i s m u n d g r a d B i h a ć s a R i p č e m , g r a d o m

Č o v k o m , R m an j o m , La b o m , O s t r v i eo m ( za k o j e v e l i , d a s u , ,i n n o s t r o r eg n o

C r o a t i a e" ) k n ezu S t j ep an u F r a n k o p an u , s i n u b a n a N i k o l e , i t o u i me n a

g r a d e za p o mo ć , š t o mu b j e š e S t j ep an d a o , k a d j e r a t o v ao u I t a l i j i. F r an k o -

p a n i d r žah u t a j g r ad d o g o d . 1 4 9 0 . K ad s u p ak o p o s mr ti M a t i j e K o r v i n a

F r an k o p a n i p r is t a j a l i u z M ak s i m i l i j an a p r o t i k r a l j u V l ad i s l av u , p o š a l j e o v a j

b a n a L a d i s l a v a E g e r v a r a , k o ji g o d . 1 4 9 1 . o d u ž e B i h a ć F r a n k o p a n o m . N u

p o s l ie p o m i r b e V l ad i s l av a s a M ak s i m i l i jan o m ( 7 . s t u d en a 1 4 9 1 . ) z ad o b i š e

F r a n k o p a n i o p e t B i h a ć . P o B e a t r i e i F r a n k o p a n o v o j z a p a d e B i h a ć I v a n a K o r

v i n a , k o ji j e č e š će u o v o m g r a d u b o r av i o . I za K o r v i n a v l ad aš e t u j J u r a j

B r a n i b o r s k i , d r u g i mu ž B e a t r i c i n - a za t i m u zeš e F r an k o p a n i B i h ać o p e t p o d

s v o j u u p r av u .

God ine 1 5 1 2 . spomin je se B iha ć ve ć ka o mje s to , ko je b i se u tv rd i t i

i ma l o . G o d i n e 1 5 2 7 . mo li h r v a t s k i s ab o r n a C e t i n u k r a l j a F e r d i n an d a , d a

b i B ihać posadom obskrb io . I u i s t i nu sp remi Ju r i š ić vo j sku u B ihać , ko j

p o s t ad e v ažn o m t o č k o m n a o b r a n b e n o j l in i ji z a g o r n j u H r v a t s k u , o s o b i t o o d

o n o g a č as a , k ad j e J a j ce p a l o u t u r s k e r u k e . U B i h ać u b i ja š e o d s e l e s t a l n a

p o s a d a od 4 0 0 m o m a k a , a g r a d o m z a p o v i e d a š e k a p e t a n . P r v i k a p e t a n b i ja š e

E r a z m u s d e T u r n a , a z a n ji m H r v a t P e t a r K e g l e v i ć , b a n h r v a t s k i , s v e d o

g o d . 1 5 3 8 .

D n e 1 9 . l ip n j a 1 5 9 2 . p a d e B i h a ć u t u r s k e r u k e . K a p e t a n n a i m e

g r a d s k i , J o s i p b a r u n L a m b e r g p r e đ a d e g a H a s a n - p a š i , p r e m d a b i s e b i o j o š

o b r an i t i mo g ao . Tu r c i i z s j ek u t o m zg o d o m d o 2 0 0 0 k r š ć an a , a 8 0 0 d j ece

od ve du u rob l j e . Os ta l i se ž i t e l ji i li po tu rče i l i i zse l e u s j ev ernu H rv a t s k u

( s v i B i š ć a n i u H r v a t s k o j d o d j o š e iz b i h ać k o g a o k o l i š a ) . R i p ač p a d e v eć

g o d i n u d an a p r i j e u t u r s k e r u k e ( 1 4 9 1 ) . — K a s n i j e k u š a h u n aš i v i š e p u t a ,

d a B i h ać o p e t T u r k o m o d u zm u ( L e n k o v i ć 1 5 9 4 . , A d a m g r of B a c a n 1 6 9 7 . ) ,

a l i s v i p o k u s i o s t ad o š e d o n a j n o v i j eg a v r emen a p o s v ema j a l o v i .

Iz a ci ć, mali gradić preko Une; g. 1836. bje od austrijskog ge

nerala Waldstadtena upaljen, nu kasnije sagradiše na novo pod njim

do 100 muhamedovskih kuća. Iz Izačića potekla je glasovita porodica

hrvatska Izačića. Godine 1537. dobio je taj grad prvi put posadu,



— 187

da ga b ran i od Turaka . — B r e k o v i c a , g rad ić p reko Une , koji

pripadaše obitelji Kobasica sve do smrti Ivana Kobasica g. 1580. —

T u r i a, takodjer s tar gradić. — M u t n i k (u pri jašn je vr ieme Mut-

nica),

grad blizu istoimenog potoka, bijaše nekoć svojina krbavskih

knezova. Ban hrvatski Ivan Karlović dade ga god. 1509. svojemu

suri Nikoli Z rins ko m u, a ovaj ga opet ustupi 1 551 . plemiću Ivanu

Ho jsiću, da m u nap lati neka kav dug. — T r ž a c , grad uz Koran u

na medji bosa nsko -hrvatsk oj. Ovaj grad pripadaše zajedno sa drež-

uičkom župom već od 13. viek a pod ugledn u porodicu Fr an ko pa na .

Kod diobe Frankopanskih zemalja g. 1449. dobi Tržac Bartol Fran-

kopan. Ovaj osnuje „tržačku lozu" Frankopana, koji su taj grad

posjedovali i branili od Tu rak a sve do god. 1580. — So k o l a c i

Ripač, gradići na desnoj strani Une, pod njimi su muhamedovska

sela. Ovi su gradići s tar i i razvaljeni. — J a p r a , r ieka i predielje

pravoslavno, bogato raznimi rudami.

O s t r o ž a c , varoš s tvrdjavom na lievoj obali U ne . Žitelji su

sami muhamedovci, kuća broji 300, stanovnika 2100 i 4 džamije.

Udaljen je Ostroža c od Bihaća 8 sati. U staro vrieme pripa daš e

Ostrožac hrvatskim knezovom Babonićem, dok ga g. 1577. neosvoje

Turc i. God. 16 61 . popali i oplačka ga Pe tar Zr ins ki, ali ga opet

sagradiše. — C a z i n , oveća varoš sa zapuštenom tvrdjom Ostrožcu

na sje ve ru, broji do 40 0 kuća i 3000 žitelja. U novije je v riem e

Cazin znamenit poradi žitne trgovine i majdana gvoždja. Cazin bijaše

nekoć svojina biskupa Kninskoga, a kasnije knezova Blagajskih ili

Babonića. Godine 157 6. p ade po prv i pu t u tur sk e ruk e. Dvie godine

zatim, naime 157 8., potuče doduše Juraj K evenhuller T ur ke i otme

Ca zin, nu pošto vojska s bolesti po str ad a, ostavi on grad op et

Turkorn . — B i e l a S t i e n a (S t iena) , tv rd javica p reko Une izpod

Č elar-planine , pr ipadaš e nekoć Vranskomu pri oru , a god, 15 75. bje

od Turaka zauze ta . — S t u r l i ć , g rad ić b lizu Korane na h rva tsko-

bosanskoj medji . — T o d o r o v o , gradić izpod s jevern ih ogranaka

Cazinskog bila; god. 1696. oduzme ga Turkom grof Adam Bacan,

ali j im bje opet povraćen mirom karlovačkim god. 1699. — P e ć i ,

gradić izdod Pećke gore, u kojem gospodovahu najprvo Ivkovići, a

kasnije knezovi Blagajsk i (Babonići). — K l a d u š a V e l i k a , g rad

izmedju potoka Ruševice i Kladušnice. Ponajprije pripadaše Kladuša V.

porodici Ivkovića, g. 1460. dopade pako kneza Martina Frankopana.

Nekoć bijaše u Kladuši i katolička župa sv. Martina (1334.—1501.)

— K l a d u š a M a l a , g radić t ik po toka Kladušn ice . Njom gospodo-



— 188 —

vahu najprije Ivkovići, god. 1470. zapade ona bana Ivana Tuza od

Lak a, a kasnije dodje u ruke slunjskoj lozi Frankopana (Jurju i

sinu mu Franji). I u Kladuši Maloj bijaše katolička župa sv. Križa

(1334.—1501.) — P o d z v i z d , gradić Maloj Kladuši na sjeveru, zvao

se je prije Kreščić, te pripadaše istoimenoj porodici Kreščića, koji

ga sagradiše god. 1456. dozvolom kralja Ladislava za obranu od

bjesnoće turske i domaćih tirana. I ovdje bijaše katolička župa sv.

Martina (1501.) — H r e s n a ili H r e s n i k , podor staroga grada

na rieci Glinici, nekoč katolička župa sv. Ivana. Hresnik je zavičaj

porodice Križanića, od koje je potekao glasoviti Sveslovjen, pop

Juraj Križanić.

Krupa,

varoš sa tvrdjom na desnoj obali Une pod Lipsan-

planinom. Broji preko 200 muhamedovskih kuća i 1300—1500 žitelja,

te ima 3 džamije. Kod Krupe ima na Uni dobar most od drva. Krupa

bijaše nekoč svojina krbavskih knezova sve do bana Ivana Karlovića.

Godine 1565. pade Krupa u turske ruke i to krivnjom generala

Herbarta Auersperga, pošto on nedodje u pomoć hrabromu Pavlu

Bakicu, koji je sa 23 haramije (hrvatskih vojnika) punih 25 dana

suzbijao turske navale. Krupa je udaljena od Bihaća 6 sati. —

O t o k a , selo sa obih strana rieke U n e, ima do 200 kuća i staru

tvrdjicu. — J e z e r s k i (Jezersko), gradić preko Une na istoimenom

potoku, pripadaše nekoč knezovom Babonićem. — Bužim, gradić i

selo Jezerskomu na sjevero-zapadu, bijaše nekoč svojina knezova

Babonića, kasnije ga posjedovaše grof Petar Keglević, a god. 1576.

pade sa susjednimi gradovi u turske ruke. — Č a g l i c a , pripadaše

porodici Ivkovića, god. 1501. spominje se ovdje katolička župa sv.

Križa. — V r a n o g r a č , gradić izpod Vranogračkog brda blizu Gli-

nice.

Ovaj gradić podigoše godine 1456. dozvolom kralja Ladislava

plemići Kreščići za obranu od bjesnoće turske i od domaćih tirana.

U 16. vieku osvoje ga Turci. Godine 1696. zauze ga Adam Bacan,

ali mirom karlovačkim (1699.) pade na novo pod vlast tursku.

P et

r

ovac

, varoš na liepoj ravnici istoga imena, ima na pol

razrušenu tvrdju. Broji 1400—1800 žitelja (muhamedovaca i pravo

slavnih), zatim 2 džamije i pravoslavnu župu. Svakoga četvrtka jesu

u Petrovcu veliki sajmovi, gdje se prodaje mnogo goveda i žita.

Petrovac udaljen je od Bihaća 10

%

sata. — U n a c , liepo i plodno

predielje pravoslavno, koje natapa rieka Unac. Ovdje je selo D r v a r ,

udaljeno od Petrovca 5'/

a

sata. — R m a n j a (Hrmanja), zapušten

samostan pravoslavni na utoku Unca u Unu. — T r u b a r i L i š i čj a k ,



89



190

mje sta na medji bosa nsko-da lma tins ko j. K u l e n - V a k u f , varoš na

otoku, koj načinja Una, imade tvrdju, pod kojom bjehu god. 1737.

Austrijanci nametom potučeni. Kulen-Vakuf ima preko 200 kuća i

2 džamije, te do 1400 žitelja. Od medje dalm atinske udaljen je

x

/

2

,

od Bihaća 6, a od Ključa 12 sa ti. Sva zem lja naokolo Ku len-Vak uf a

pripada begom Kulenovićem, koji ovdje broje do 40 odžaka. —

0 s t r v i c a, tvrdjica kod r iek e istoga imen a, blizu K ulen-Vakufa. —

A

v a l a (Havala), tvrdja uz U nu, na jedan puškom et udaljena je od

Kulen-Vakufa, brani prolaz k njemu. — K l i s a , mala varoš ica od

100 ku ća, s tere se uz Unu Kulen-Vakufu od s jevera . — B u r i

c e v a c , tvrdjica uz Un u. — B i l a j (Bjelaj) , varošica na istoimenom

polju pod planinom Grmečom, broji 300 kuća, i to 200 muhamedovskih

i 100 prav oslav nih, te do 200 0 žitelja. Muham edovci imaju 2 dža

mije,

a pravoslavni svoju župu. Kako se obično pripovieda, pogibe

ovdje kralj Stjepan Toma Ostojić god. 1461, kad je taj grad obsiedao,

i to od r uk e br ata svoga Radivoja i rodjenoga sina Stjepana Tom aše-

vića. Bilaj udaljen je od Petrovca 2 sata, a isto toliko i od Kulen-Vakufa,

K l j u č , varoš pod planinom Sisom na lievoj obali S an e, ima

2 1 5 , većinom muh am edov skih kuća i 16 00 — 17 00 ž itelja, koji se

bave ratarstvom i trgovinom. Iznad varoši stoji na skoro nepristupnu

briegu veoma star grad istoga imena, znamenit u poviesti bosanskoj.

Grad ili tvrdjava prilično je raz ruš en a i za pu šte na ; u njoj n ema

nijedne k u će , pače ni prav ih vrata . Polovinom 1 5. vieka pripadaše

grad Ključ bosanskim plemićem: knezovom Pavlu, Marku i Jurju,

sinovom vojvode Ivaniša D ra gi šića , a dobiše ga od kralja Stjepana

Tome Ostojića. U povelji, kojom je Stjepan Toma darovao tim ple

mićem grad K l j u č i va roš P o d k l j u č (god . 1446. ) , spominju se

i neka sela, koja su dobila ova vlastela, tako n. pr. Prisika, Sanica,

Mrinj (u župi Sani), zatim varoš i selo Klevci i t. d. Kad je god.

1463. car turs ki M ehmed II. provalio u Bosnu i zauzeo kraljevski

grad Bobovac, te kren uo pre m a Ja jcu, bosa nski kralj Stjepan Tom a-

šević, nemogavši u brzo sabrati vojske, pobježe u ovaj grad Ključ,

da bi se pre d Turci sakrio. O tom piše Mihajlo Kon stantinović iz

Ostrvice ovak o: „Pošto je car u taj grad (Bobovac) m etnuo posadu ,

išao je k Jajcu, a već je nap ried bio poslao M ahom et-pašu hitro sa

20.0 00 lakih ko njan ika, nebi li mogli Tom aševića negdje iznenada

zateći u nekom grad u (zam ku ), je r su doznali i dočuli , da nem a

nikakove službene ljude svoje kod sebe. On pa k znajući dobro za

T ur ke , radio je i danju i noćju o tom , da bi mogao hit ro skup iti



191 —

nekakvu vojsku i tako došao je u jeda n zamak, koj se zove K l j u č^

hoteći tu kroz kratko vrieme u podne odmoriti se. Ali u to stigoše

odmah Tu rci i jašili su oko g ra d a , neznajući ništa za kra lja, dok

jedan nitkov iztrči iz grada i izkaže za kolač Turkom, da je kralj

ovdje u tom zamku. Kad je to čuo Mahomet-paša, odmah je zamak

obk olio, a sutr ad an nagovorio je kr alj a, da sidje dolje iz zam ka,

zaklinjući se i obećavajući, da mu životu neće ništa biti." Kralj po-

vjerova Turčinu, ali na svoju žalost: on izgubi kraljevstvo i glavu.

U crkvenom obziru spadaše Ključ sa cielom sanskom župom još u

14.

vieku pod biskupiju zagrebačku. ')

B r a v s k o , han (gos tiona ), odsto ji od Ključa 3 % sa ta p rema

zapadu. — S i t n i c a , selo u l iepu, te sumarni i borovicom ogradjenu

predielu na putu iz Banjaluke preko V arcareva u Jajce. Iznad sela

uzdiže se na briegu bieli dvor bog atih begova Filipovića. — K a

m i

č

a k , selo mu ham edov sko od 40 kuća i 1 džamije kod uto ka

Sanice u Sanu, ovdje ima podor stara grada i ruda srebra. Odstoji

od Ključa 4 sata . — R a s t o k a , selo pravoslavno i odžaci begova

Filipovića. — S r e d i c e, selo pravoslavn o sa župom ; tuj su tako dje r

odžaci begova Filipovića.

Star i Majdan

, om alena v a ro š, leži u dolini, stisnuto j m edju

briegovi, broji 200 muhamedovskih i 20 pravoslavnih kuća, te do

l ) S v a d a n a š n j a T u r s k a H r v a t s k a m e d ju S a n o m , U n o m i V r b a s o m s p a

d a š e ć a d o p r o v a l e T u r a k a p o d v l a s t b i s k u p a z a g r e b a č k o g a . A r c i -

d jakon dubički imao je tu j t r i „d i s t r ik ta

1

' ( i l i žup ani je ) , koj i su sp ad al i

p o d n j e g o v u p a z k u . U s t a t u t i h k a p t o l a z a g r e b a č k o g a 1 4 . v i e k a ( s a s t a v

l j e n i u z bo r n ik I va nom , a r c id j a konom go r ičk im ) na pom in ju s e i c r kve

i ž upe u da na š n jo j T u r s k o j H r v a t s ko j , ko j e s u s a č in j a va l e a r c i d j a ko na t

du b ičk i . E v o i z vo r n ika :

E c c l es i e a u t e m i n d i s tr i c tu đ u b i c e n s i , q u e s u b s u n t e i d em (d u b i -

c e ns i ) a r c h id i a c ono s un t : P r im o , e c c l e s i a om n ium s a nc to r um de F o r o .

I t e m ib ide m e c c l e s i a s a nc t i I r i ne y . I t e m e c c l e s i a s a nc t i N ic o l a i de G r e da .

I t e m e c c l e s i a s a nc t e c r uc i s de K os u c ba . I t e m e c c le s i a s a n c to r um C os m e

e t D a m ia n i de P o r c i . I t e m e c c l e s i a s a nc t i G r e go r i i de O z i r a uc h i . I t e m

e c c l e s ia s a n c t e c r uc i s de T o l z tou i c h . I t e m e c c l e s ia s a nc t e t r i n i t a t i s de

Z n a b in a . I t e m e c c l e s i a be a t e v i r g in i s de B r oc h ina . I t e m e c c l e s i a s a n c t i

J a c ob i de Z t r e gom ba . I t e m e c c l e s i a s a nc t i G e o r g i i đe O p te z .

I n d i s t r i c t u d e Z a n a : P r i m o e c c le s ia s a n c t i S t e p h a n i r e g i s d e P l u -

he r i a . I t e m e c c l e s i a s a nc t i J oh a n n i s ba p t i s t e de Z m ola n . I t e m e c c l e s i a

s a n c t i M a r t i n i d e C o s a r a ( K o z a r a c ) . I t e m e c cl e si a s a n c t i M a r t i n i d e

S um e c h i c ha . I t e m e c c l e s i a de C r a m e n . I t e m e c c le s i a be a t e v i r g in i s de

Z e m e lna . I t e m c a pe l l a V u lk d i c t i S r e b r e c h . I t e m e c c le s ia s a n c t i G e o r g i i



— 192 —

1900 žitelja. Džamija ima 6. Kroz varoš teče Stara rieka, koja okreće

više od 60 majdana. Udaljen j e Stari Majdan od Banjaluke 10, a od

Priedora 4 sata. Kotar Staro-Majdanski obiluje rudami svake vrsti. —

K a m e n g r a d , mala tvrdja na visokom kamenitom briegu, izpod

kojeg teče rieka D er a, udaljena je 1 sat od Starog majdana. —

S a n s k i m o s t , varošica muhamedovska u plodnoj ravnici kraj Sane,

ima nekoliko dućana i zapušten gradić. Tik grada utiče Blia u Sanu.

Udaljen je Sanski most od Starog Majdana 2 sata. — S k u c a n i

Vakuf, golemo selo muhamedovsko. — B r d a r i , selo sa 2 majdana

i kulom Derviš-bega. — L i p n i k , selo i župa pravoslavna. — Sa -

sina, selo sa nekoliko gvozdenih majdana; katolici imaju ovdje svoju

župu, brojeću 1528 duša (u samom selu 688). — T o m i na i D a b a r ,

golema sela i pravoslavne župe.

Priedor

(Pridor) , liepa varoš sa slabom tvrdjavom na vrlo

ugodnoj ravnici uz desnu obalu Sane, preko koje vodi ovdje drven

most. Priedor broji 600 kuća, i to 420 muhamedovskih i 180 pravo

slavnih, a žitelja ima 3200 i više. Muhamedovci imaju 3 džamije i

3 mejtefa, a pravoslavni svoju župu i pučku školu. Pošto je Sana

plovka kod Priedora, to je promet po Sani do Novoga, i dalje po

Uni i Savi veoma živahan. U samom Priedoru ima do 80 velikih

ladjica, koje iz Turske Hrvatske izvoze žito i gvoždje do Novoga

de P ob r e s i a . I t e m c a pe l l a i n honO r e om nium s a nc to r um de a n t i quo

foro.

I t e m e c c l e s ia s a nc t e c r uc i s de H e r bo c b a n , I t e m e c e le s i a s a nc t e

c r u ci s d e P o d c r i s y e . I t e m e c e l e s ia b e a t e v i r g i n i s d e O z t r a l o k a ( O š t r a

l u k a ) . I t e m e c e l e s i a s a n c t e t r i n i t a t i s d e C e s i c b . I t e m e c e l e s i a s a n e t i

J oh a nn i s ba p t i s t e de W e i - s us ya . I t e m e c e l e s i a s a ne t i G e o r g i i de Mr e n .

I t e m e c el e si a b e a t i G e o r g i i d e B l a g a y ( B l a g a j ) . I t e m e c e le s ia b e a t e

v i r g in i s de V o d ic ba . I t e m e c e l e s i a s a nc t e c r uc i s de P od c r i s ye . I t e m

e c e l e si a be a t e v i r g in i s de e a d e m . I t e m e c e l e s i a be a t i P e t r i de e ode m .

I t e m e c e le s ia b e a t i M a r c i e v a n g e l i s t e e t M a r t i n i d e J a p r a ( J a p r a ) ,

que de de c im a c ione c u l t e l l i de Z a na e x i s t un t .

I t e m i n d i s t r i c t s d e V r b a z : E c c l e s i a s a n e t i M y c l ra e li s d e V o y z k a

( V o j s k o v o b l i z u p o t o k a R a k o v i c e ) . I t e m e c c le s si a s a n e ti L u c e . I t e m

e c c l es i a s a ne t i M a r t i n i de s ub c a s t r o . I t e m e c c l e s i a s a ne t i M yc ha e l i s de

T u r y a ( T u r j a k n a V r b a s k i ) . I t e m e c c l es i a s. G e o r g i i d e G r a d e c li ( P o d -

g r a d a c , B a n j a l u c i n a s j e v e r u ) . I t e m e c c l e si a s a n e t i P e t r i d e V i d u s y .

I t e m e c c l e si a s a ne t i G e o r g i i de B i s c u pc i . I t e m e c c l e s i a s a ne t i J o ba nn i s

ba p t i s t e . I t e m e c c l e s i a s a ne t i E ly e i n c a m po . I t e m e c c l e s ia be a t e E ly -

z a be th de f o ro . I t e m e c c l e s i a de R a s c b i c h . I t e m e c c l e s ia s a ne t i G e o r g i i

d e O z e k . I t e m e c cl e s ia s a n e t i N i c o l a i d e G a l a a s ( G l a ž ) i n m e t i s W z o r e .

T k a l č i ć , M o n u m e n t a h i s t o r ic a e p i s e o p a t u s Z a g r a b i e n s i s , k n j i g a I I . , p . 9 0 .



193

(Korlata ), pače i dalje do Siska, Biograda, Pešte i Gjurgjeva. Vra-

ćajuć se kući, dovoze trgovci na istih ladjah sol, rakiju i drugu

robu. Priedor udaljen je od Banjaluke 10—11, a od Novoga 6 sati,

— L j u b i ja , varošica; udaljena od Priedora iy

2

sat, ima 80 kuća

i nekoliko gvozdenih majdana. — M a t a r u g e , golemo selo muha-

medovsko. — V o l a r , selo i katolička žu pa , hrojeća 1045 duša

(u selu 66). — S t a r a K i e k a , selo i katolička kapelanija, koja ima

1140 duša (u samom selu 219). — K o z a r a c , varoš sa zapuštenom

tvrdjom u vrlo liepoj i plodnoj ravnici, broji 2—3000 žitelja, a uda

ljena je od Priedora 2—3 sata. — B l a g a j , danas muhamedovsko

selo na utoku Japre u Sanu; nekoč bijaše znamenita tvrdjava, po

kojoj dobi svoje ime porodica Blagajskih knezova (jedan ogranak

toga plemena živi još i danas u Kranjskoj). Neki pisci hoće, da je

turski car Mehmed II. dao u tom gradu smaknuti bosanskoga kralja

Stjepana Tomaševića; nu vjerojatnije je, da se je to dogodilo u her

cegovačkom Blagaju. — Navi bosanski, varoš sa zapuštenom

tvrdjom na utoku Sane u Unu, koja postaje ovdje plovkom, broji

250—300 kuća i 1600 žitelja. Pravoslavni imaju tu svoju župu.

Novi je znamenit sa svoje trgovine; svake je subote tuj sajam, gdje

se najviše prodaje žito , svinje i goveda. Kod Novoga bijahu bitke

god. 1629. i 1717., a god. 1789. zauze ga Laudon.

Kostajnica bosanska, varoš na Uni naprama hrvatskoj Ko

stajnici, broji do 4000 većinom m uhamedovskih žitelja. — D u b i c a

bosanska, varošica kod Une, naprama Dubici hrvatskoj, ima malu

tvrdjavu, znamenitu radi bitke godine 1789. Odstoji od Priedora

5 sati. — M o š t a n i c a , selo pravoslavno sa samostanom, udaljeno

je od Dubice 2 sata. — K n e ž - p o l j e , predielje pravoslavno od

2000 kuća. Katolici u okolici Kostajnice, Priedora, Starog Majdana

i Bihaća zovu se „ M a d ž a r i " (vidi stranu 94).

III.

Hercegovina.

M o s t a r s k o o k r u ž j e ( s a n d ž a k ) .

Mostar, glavni grad Hercegovine, prostire se uz Neretvu rieku,

u uzkoj dolin i, koju za tvara na iztoku planina Podvelež (Stolac), a

na zapadu gora Hum. Po gori Humu zvala se je u srednjem vieku

sva sjeverna Hercegovina „humskom zemljom" ili Zahumjem. Pla

nine se ove približuju jedna drugoj tako, da se znatan dio grada

stere po obroncih njihovih. Mostaru na sjevero-iztoku i jugu planine

V . K l a i ć , B os na . 1 3



— 194

se ope t odaljuju, te je tako M ostar u na ju gu puk lo pro stran o polje

Mo sta rsko , a n a sje ve ru B i e l o p o l j e (B ilo-p olje) i C r n i c k o p o l j e ,

koja okružuju u polukrugu ogranci Huma (Cim i Orlac) na zapadu,

a nastav ak Podveleža (Livac) na iztoku . Po tom je dolina N eretv e

kod Mostara nalična klanjcu, kroz koji vodi put sa Mostarskoga polja

na Bielopolje. Još nam je spomenuti, da u Mostaru utiče na desnoj

s tr an i u N e re tv u p rito k R a d o b o l j a .

M ostar je p ros tran gra d. D užina njegova od sjevera k jug u

broji jed an sat, a širina njegova oko pol sa ta. V eći i znam enitiji dio

grada stere se na lievoj ili iztočnoj obali Neretve, dočim na desnoj

i li zapadnoj obali ima samo jedno predgradje , po imenu P o d h u m ,

koje se uz potok Radobolju pruža prema zapadu (prema selu Ilici).

Iztočna strana g rada sastoji od dviju glavnih ulica, koje se u zpored o

sa Neretvo m pro stiru . Osobito je rav na ona ulica, uz koju je na

jednoj strani ča r š i j a i li t r g , a na drugoj k o n a k upravitelja i

s t a r a t v r d j a v a . Sam je g rad razmjerno p rema osta lim gradovom

u Bosn i i Hercegovini dosta čis t, malo ne i liep . Ku će su većinom

zidane, nu jako n espre tne i n eu ku sn e; riedko koja kuća ima više od

jednoga sprata i više od dvaju prozora, Kraj toga gradjene su kuće

na starotursku, te su poput samostana ogradjene sa ulične strane

ovisokimi zidovi. Izmedju pojedinih kuća prostiru se obično vrtovi,

pu stop oljan e i vino grad i, što do du še čini varo š ljepšom i slikovitijom,

ali je ujedno i razlogom, da je grad suviše prostran. U novije vrieme

me djutim počeli su i u M osta ru gra diti ukus nije kuće. U tom se

obziru iztiče dvor katoličkoga biskupa u Vukodolu, vojnička kasarna,

zat im pučke šk ole : pravoslavn a i kato lička. A'riedno je spom enuti,

da na iztočnoj stra ni varoši ima kra j jav nih zgra da još i do 500

dućana, od kojih su neki dosta elegantni. To najsjajnije svjedoči, da

je Mostar trgovački grad, i da je njegova trgovina sa Dubrovnikom

i T rsto m veoma znam enita. N ajimućniji i najpoznatiji trgovci je su

pravoslavni, zatim muhamedovci, onda tek katolici. U Mostaru ima

još jedna ljekarna, zatim vojnička bolnica, više svratišta i neka vrst

kasina. Tvrdjava bijaše nekoč važna, nu danas je sasvim zapuštena.

U njoj ima nekoliko s tarih topo va, medju njimi i jed an iz dobe cara

Maksimilijana II.

U samom gra du od sv ih sp om en a v r ied nih s tv a r i na jv i še se iz t iče

z na m e n i t i m os t na N e r e tv i , ko j i l e ž i ne š to n i ž e u toka R a dobo l j e , t e r s pa j a

p r e d g r a d j e P odh um s a va r oš om n a l i e vo j oba l i . O b ovom m os tu p i s a lo se

j e i na ga d j a lo dos e le ko j e š t a ; m no g i pu tn i c i , k a n o t i E ng l e z i R a w l in s on i

E w a n s d oš l i su na vl as samo za to u M os ta r , da v id e ta j mo s t i da ga op išu .



195

»

^BIH_



— 197 —

sasvim zanemarili . Pol sata Mostaru na sjeveru ima neka neznatna

kavana , po imenu S a l i h - K a h v e . Ovamo idu Mos ta rani na še tn ju ,

a ljeti prired jeno je tuj u N ere tvi i nek a vrst kup ališta. Izmedju

Salih-Kahvea i Mostara ima na Neretvi neko mjesto, koje se zove

„ S k a k a l a " . To su pećine , koje za male vode iz r ieke proviruju,

te služe kao naravan most preko Neretve.

0 broju žitelja u Mostaru ima različitih podataka. Obično se

kaže ,

da Mostar broji 14, 16—20.000 stanovnika; nu u šematizmu

franjevačkom od god.

1873. ,

što ga sastav i pozna ti P. Bak ula, nala

zimo za Mostarsko žiteljstvo nove podatke. Po tom je god. 1873. u

Mostaru bilo:

Muhamedovskih

P r a vos l a vn ih

Katol ičkih

Ciganskih

Židovskih

K u ć a

2.670

626

439

129

18

3.882

D u š a

20.306

5.008

2.821

903

7 8

29.116

P. Ba ku la iztiče na ročito, d a ovdje nije uračuna o vojnika, slug a,

služkinja, niti mnogobrojnih stranaca (radnika i obrtnika). Pribro

jimo li i ov e, to možemo uz tv rd iti , da u Mo staru ima zajedno sa

stran ci i služinčadi 30 .000 žitelja.

M u h a m e d o v c i ili T u r c i j es u , k ao svigdje u B osn i i H e r c e

govini pravi gospodari u gradu. Oni imaju 33 drvene i kamene

džamije, koje su više ili manje uku sne. Od svih je najljepša K a r a -

g i u s b e g o v a d ž a m i j a , z a ko ju m isle , d a j e bila n ek oč k rš ća n sk a

crkva sv. Stjepana. Muhamedovci imaju još 23 mejtefa za djecu.

P r a v o s l a v n i p re biv aju u g ra ds ko m p r e d ie lu , koji se z ov e

B j e l u š i n a . Ovdje u Suhodol ini imaju oni biskupov dvor, samostan

i crkvu, koja bje god. 18 35 . dograd jena. U novije vriem e pod igli su

i drugu crkvu, mnogo veću i ljepšu od stare. Pravoslavni imaju i

dvie škole.



— 198

K a t o l i c i živu ponajv iše u predgradju Podh um u, na desnoj

obali Nere tve. Tuj izpod H um a, u V u k

o

d

o 1

u, uzdiže se dvor ka to

ličkoga biskupa, kojemu je god. 1847. biskup Barišić temelj postavio.

Uz biskupov dvor ima i ma lena k ap el a, zatim stara pučka škola?

dogradjena god. 1852 . U novije vrieme dižu se katolici sve više i

više. Godine 1866 . položiše oni temelj novoj i pro stran oj crk vi, sa-

gradjenoj u korintskom stilu i posvećenoj apostolom P et ru i Pavlu,

a god. 1870. počeše graditi uz crkvu novu pučku školu. Dvie godine

kasnije nastan iše se i m ilosrdn ice u M osta ru i osnovaše školu za

djevojke. Iste godine (1872.) podignuta bje trudom Franje Miličevića

i katolička tiskarna (Franjevačka), koja je dosele više školskih i

drug ih knjiga naš tam pala . K atolici imaju u M osta ru i svoju župu

koja broji 769 kuća i 3620 duša.

Mostar je znamenit grad u trgovačkom obziru. Glavna cesta,

koja vodi iz Sarajeva pr ek o Konjica u M et ko vi ć, spaja M ostar toli

sa Bosnom koli sa obalom jadr an sko ga m ora . D rug e opet ceste i

pu tevi vode iz M ostara u Ljub uški, Stolac, Nevesinje i ostale krajeve

Hercegovine. Kao središte političko i glavni grad ciele pokrajine

bijaše Mostar sve do sada sielom svih turskih oblasti, a i stranih

kon sulata (austrijskoga, rusko ga i francezkoga). M ostar je udaljen od

Metkovića 7, od Konjica 12 sati.

0 p roš los t i Mo s ta r a s labo š ta zna de m o. D a li j e za Ri ml jan a s ta jao

tu j ko j g r a d il i na s e lb in a ( A n đe t r i u m i li B i s t u e ? ) , ne m ož e m o uz tv r d i t i . U

1 0 . v i e k u , k a d s e j e u s j e v e rn o j H e r c e g o v i n i p o d i g l a k n e ž e v i n a „ H u m "

i li „ Z a h um je " , s pom in ju s e u t o j kn e ž e v in i kod go r e H um a d va g r a d a :

H um i B u na . B u na j e s t o j a l a na u tok u r i e k e B un e u N e r e tv u , a H u m j e

po s vo j p r i l ic i da na š n j i M os t a r . U ge og r a f u R a v e n s k om s pom in j e se g r a d :

„ U m o n e ( H u m o n e ) , i d e s t M u

s a r o "

, a po t om s ud im o , da j e g r a d H u m

im a o j o š i , d r ug o im e , n a im e M u s a r u m , od ko j e ga j e na s t a lo da na š n j e im e

M os t a r . I l i j e im e Mus a r um v r i e đ i l o s a m o z a i z t oc n i d io g r a d a , a z a p a dn i

d io izpod gore H u m a da se je zvao H u m , ka o š to se i da na s zove ovo

p r e đ g r a d j e „ P od hu m " ? Mo guće j e , da j e u p r i j a š n j e v r i e m e Mos t a r im a o

dva im e na , ka o š t o da na s n . p r . g r a d K on j i c - N e r e tva .

U 1 5 . v i e k u b i j a š e H u m - M os t a r p r i e s to ln i c o m hum s k ih vo jvoda iz

p o r o d i c e H r a n i ć a . K a ž u , d a g a j e g o d . 1 4 4 0 . n e k i R a d i v o j - g o s t , n a đ d v o r n i k

S t j e pa n a K o s a c e , u tv r d io i z i d ina m i op a s a o . K a d j e hum s ka z e m l j a z a pa l a

T u r č ina , z a v l a d a on i Mo s t a r om i o s t a d e m u go s po da r do na jnov i j e ga v r e

m e na . G od ine 1 6 9 4 . na va l i š e M le tča n i na M os t a r , a l i ga ne m ogoš e o s vo j i t i.

G o d i n e 1 7 1 7 . n a v a l i š e n a n j p o d r u g i p u t ( p o d p r o v e đ i t o r o m M o c e n i g o m ) ,

i t om z godom s pa l i š e p r e dg r a d j a Mos t a r s ka .

B u n a , selo 2 sata od M ostara udaljeno na istoimenom polju.

Buna broji do 400 stanovnika, Ovdje ima na rieci Buni starinski



199 —

kameni most sa 13 okna, potičući još od Rimljana, a niže njega utiče

Buna u Neretvu. U selu ima pilana i liep dvor Ali-paše sa pre

krasnim vrtom, gdjeno rastu riedke biline i razno južno voće. Tako

ima maslina, smokava, mogranja, a kraj toga ove biline: Vitex agnus

castus, Plumbago europaea i Ruscus aculeatus. Na briegu iznad sela

stajaše u srednjem vieku grad Bona, što ga Konstantin bagreno-

rodjeni spominje, nu danas nalaze se ovdje samo još ruševine toga

grada. — B l a g a j (hercegovački), stari grad i varoš 2 sata Mostaru

na jugo-iztoku na podnožju gore Veleža, a na sjevernoj strani rav

nice Bišće (god. 1382 izdao je bosanski kralj Stjepan Tvrtko I. po

velju „na Bišću u Podgradi"). Grad iznad sela prilično je s ta r, te

je prije branio varoš Blagaj. U tom gradu prebivaše i stolovaše nekoč

humski herceg Stjepan Kosaca, a kasnije pade u turske ruke, te

služaše njim za obranu; nu danas je sasvim zapušten, ter nema

nikakove vriednosti, premda Muhamedovci tvrde, da je nepredobiv.

Nedaleko grada stoje razvaline malene kule. Priča kaže, da je ovu

kulu u jednoj noći sagradio sin hercega Stjepana, po imenu Gru-

jica, kojega su Turci premamili, obratili na svoju vjeru i pobunili

proti rodjenomu otcu. Iz ove kule počeo je Grujica strieljati na

otčev grad, u kojem je Stjepan više godina odoljevao Turkom braneć

slobodu Hercegovine. Nijedna vojska nemogaše ga nadjačati; nu proti

navalam sina neuzmognu se braniti, ter on pogibe, a Turci zauzeše

Blagaj.

Grujica, koji se kao muhamedovac prozove Ahmetom, postade

pašom. Poviest medjutim nezna, da bi Stjepan Kosaca poginuo na

silnom smrti; dapače je obćenito poznato, da je on god. 1466. umro

kao vazal turskoga Sultana. Istina je pako i to, da se je sin hercegov

Stjepan poturčio i kasnije prozvao Ahmet-begom. Varoš izpod grada

Blagaja danas je neznatna; imade samo 1 džamiju, 72 muham., 11

pravoslavnih i 9 katoličkih kuća, te 514 žitelja. — Č i t l u k , podor

staroga grada i crkve skoro nasuprot utoku Drežnice u Neretvu. —

Široki brieg (Široki brig), selo na potoku Listići, 4 sata Mostaru

na sjevero-zapadu. Ovdje je katolička župa, brojeća 3884 duše;

zatim samostan franjevački sa crkvom , osnovan godine 1845. Ovaj

je samostan malo ne u sredini hercegovačkoga vikarijata. U bližoj

okolici ima podora od starih crkava (Sv. Jurja u Ozrnju nad Bu-

hovom), groblja (Trn, Podjelinak) i gradova. — D o b r i n j , ugodna

dolina blizu Širokog briega, gdjeno nalaze željezne i bakrene rudače.

— Š a r a m p o v , selo na zapadnoj strani Mostarskog bla ta, ovdje

blizu nalaze spomenika sa rezbarijami, koji po svoj prilici potiču od



— 2 —

iztočnih Gotha. — L j u t i d o l a c , selo i katolička župa, brojeća

1292 duše (u samom selu 288). Prije da se je to mjesto zvalo

„Zlato do", jer da su nalazili mnogo zlata. U okolici jesu stara

groblja: K r v i j a pod Podgorjem i veliko groblje K r a l j e v i n e , gdje

su našli napisa iz 3. stoljeća po Is., zatim velikih kostura i zubi. —

Gradac, selo i katolička župa sa 1614 duša (u samom mjestu 190).

— Knežpolje, predielje blizu Gradca, gdje ima ostanaka od dvo

rova, grobova i stare crkve sv. Ivana. — Z v o n i g r a d , podor grada

na vrelu Grkušu; kažu , da je taj grad nekoč pripadao Zvonimiro-

vićem. — G o r a n c i , selo od 65 kuća i 556 žitelja. Tuj je kato

lička župa, brojeća 1399 duša. — R a k i t n o , visoka ravnica (vidi

stranu 24), napučena katolici, koji imaju ovdje župu sa 1431 dušom.

Župnik stoji u Poklečanih. — D e s n j e v a č a , ruševina stare crkve

i podor grada kod sela Sutine. — Drežnica,-selo od 72 muham. i

11 katoličkih kuća, te 853 žitelja. Katolici imaju župu, brojeću 470

duša. U dolini Drežničkoj uspieva vinova loza, smokva i sve vrsti

žita. Žitelji su veoma divlji, ter riedko koji bio je za cieloga života

ma korak samo iz svog sela. Okruženi visokimi gorami, opirahu se

Drežničani veoma dugo turskomu caru; kasnije medjutim prionuše

uz muhamedovsku vjeru uz pogodbu, da jim ostane sav posjed i sva

prava. Oni pokloniše caru turskomu prekrasna sokola ; zato jim on

podieli razne povlastice (n. pr. oni neplaćahu nikakova poreza), ali to

dokine god. 1835. Ali-paša Rizvanbegović. Drežnjaci i to muhame

dovci imaju 1 džamiju i 1 mejtef, a katolici crkvu od god. 1871.

God. 1867. našao je ovdje Asan Kumrić byzantinskih zlatnih novaca

iz 11. vieka i 2 prstena. — B i e l o p o l j e , predielje muhamedovsko

sa džamijom.

Konjic,

varoš sa tvrdjom na lievoj obali Neretve, ima pred-

gradje N e r e t v u na desnoj obali istoimene rieke. Konjic broji 190

muham edovskih, 26 pravoslavnih i 11 katoličkih kuća, te 1320 žitelja.

Muhamedovci imaju 4 džamije. Nedaleko varoši vide se ruševine

franjevačkoga samostana i crkve sv. Ilije. Preko Neretve vodi kod

Konjica kameni most sa deset stupova, o kojem se govori, da ga je

sazidao neki kralj Hvalimir još u 10. stoljeću. Po nekoj veoma sum

njivoj listini držao je kralj bosanski Stjepan Toma god. 1446. sabor

u Konjicu, na kojem bješe medju inim i to odredjeno, da patareni

nesmiju crkve graditi. Okoliš Konjica rodi osobito dobrim vinom i

voćem, koje se daleko po Bosni razvozi; prije je Konjic bio i zna

menita trgovačka varoš, nu sada je trgovina veoma neznatna. Blizu



— 201 —

varoši im a željeznih i ugljenih m ajda na, ali nitko n em ari za nje.

Konjic uda ljen je od Sarajev a 1 2 , a od M ostara (preko vispoljane

Borci) 7 '/o sata . — B o r c i , visoka ravnica duga 2 sata i naokolo

okru žena koje golimi, koje šum ovitimi planinam i. Na ovoj vispoljani,

koja je prilično pl od na , ima više omanjih sela i han ova (gostiona),

a od hana Bo rci V

4

sata daleko ima u gori više umjetnih špilja, gdje

su bile rimske grobnice. Isto tako nalaze u okolišu nekoliko po 1.3 ™/

visokih i piram idam nalicnih nagrobnih kam ena, za koje narod priča,

da su grobovi G r k a . Grci n aime zovu Bošnjaci i Hercegov ci u obće

sve žitelje ovih zemalja, koji su prije njih ovdje obitavali. Tako

n. pr. ka žu za Sta ri gr ad kod Sarajeva, da ga je osnovao nek i kralj

G r ka . — O s t r o ž a c i P a p r a š k a , sela na lievoj obali N e re tv e,

iduć iz Konjica niz rieku.

D u

v

n o

il i

D u

v

a n j s k o p o l j e ,

prostrana visoka ravnica (vidi

str. 23), koju su za turske vlade pribrajali sad Bosni, sad Hercegovini.

T om a , a r c id j a ko n s p l j e t s k i , u s vo joj h i s t o ri j i s p l j e t ske n a db i s kup i j e

p i š e u I . p o g l a v j u o v a k o : „ D a l m a t i a s e c u n d u m I s i d o r u m e s t p r i m a p a r s

G r a e c i a e , e t d i c i t u r a D e l m i c iv i t a t e a n t i qu a , qu a e i b i f u it , s e d ub i ha e c

c i v i ta s D e l m i s i n D a l m a t i a e p a r t i b u s f u e r i t , n o n s a t is p a t e t ; v e r u m t a m e n

D a l m a t i a d i c e b a t u r o l i m l a r g i u s : c e n s e b a t u r e n i m c u m C r o v a t i a u n a p r o -

v inc i a . E s t e n im r e g io qua e da m in s upe r io r i bus pa r t i bus , qua e d i c i t u r D e l -

m in a, u b i a n t i q u a m o e n i a o s t e n d u n t u r , ib iq ue fu isse D e lm i s c iv ita s

m e m or a tu r . " P o ovo j v i e s t i s ud e ć , sv i s u dos a da n j i pov j e s tn i c i uz im a l i , d a j e

r e g i o D e l m i n a i s to v j e tn a s a D u v a n j s k i m p o lj em u d a n aš n jo j H e r c e g o v i n i,

i da je na tom po l ju jo š u s ta ro b io vr iem e s ta r i g r ad D e lm is , od ko jeg a

j e s va D a lm a c i j a s vo j e im e dob i l a .

U i s t inu spomin ju r im sk i p i sc i na ro d De lm ata , i zmedju r ie ke K i -ke i

N e r e tve u da na š n jo j D a lm a c i j i , p a če ka ž u i t o , da s u D e lm a t i im a l i g l a v n i

g r a d D e l m i n i u m ( D e l m i n i u m m a g n a u r b s , u n d e g e n ti n o m e n ) , n u t a j g r a d

n e s t a j aš e n a d a n a š n j e m D u v a n j s k o m p o l j u , n e g o k o d d a n a š n j e g a T r i l j a u

D a lm a c i j i b l i z u r i e ke C e t i ne . ( V id i Gr. Z ippe l , „ D ie r om i s c he H e r r s c ha f t i n

I l l y r i e n " , L e i p z i g 1 8 7 7 , n a s t r . 1 3 1 . ) O v a j d a l m a t i n s k i D e l m i n i u m o s v o j i

P . C or ne l i u s S c ip io g . 1 5 5 . p r . I s . D a s t a r i D e lm in ium n i j e b io na D u

va n j s kom po l j u , pođ k r i e p l j u j e i t o , š t o po s v j e doča ns tvu J uk iće vu n e m a n i -

ka k ov ih s t a r i na n i po đ r t i na na ovom po l j u . G od ine 5 3 2 . b i j a š e j o š D e lm i

n i u m „ m u n i c i p i u m " . V a l j d a s u z a h r v a t s k e p r o v a l e ž it el ji D e l m i n i j a p r e b i e g l i

na da na š n j e duva n j s ko po l j e , t e r s u po l j e ov im im e nom na z va l i po s t a r om

s vo je m g r a du .

D u v a n j s k o p o l j e s p o m i n j e n a j p r i j e K o n s t a n t i n P o r f i ro g e n e t o k o g . 9 4 9 .

O n ve l i , da j e P a g a n i j a i li kn e ž e v ina N e r e tv a ( Ma r on i a ) s a s to j a l a t a da od

t r i ju ž u p a : dv ie da su b i le uz m ore , a t r eća , i to duva njs ka , da je b i la u

n u t a r n j o j z e m l j i ( D a l e n i v e r o z u p a n i a p r o c u l m a r i s it a e s t, e t e i u s i n c o l a e

e x a g r i c u l t u r a v i v u n t ) . I z a K o n s t a n t i n a n a p o m i n j e D u v n o d u k l j a n s k i l j e to p i s .



— 2 3 —

G r a d u i ći , selo na Brotnjom po lju, s tara katolička župa sa 4668

duša (u Gradnićih 250). Brotnjo polje spominje se god. 1273. kano

banovina („Gregor ius banus de Bronch") . — Č i t l u k (s tar i Kar lovac) ,

selo Gradnićem na za pa du , poznato radi dobroga vina. U Č itluku

našlo se je takodjer s tar ih novaca, prstenja i ruševina. — S r e b r e

n i c a , M i l e t i n e , Ž e ž u l j , S i p a č v a , B e d e n , ruševine kod sela

Medjugorje. — Č e r i n , selo na plodnom Brotnjom polju, župa kato

lička sa 1918 duša. Kažu, da je ovdje nekoč bila oveća varoš sa

tvrdjom Gradinom. — K u ž i ć i , katoličko selo sa 68 kuća i 526

žitelja, kato lička žu pa brojeća 3011 duša. U okolišu usp ieva osobito

dobar duhan. — D r i n o v c i , selo sa 106 kato ličkih kuća i 1048

žitelja , župa ka tol ička , koja broji 233 kuće i 1932 duše. — L e

d i n a c, kato lička župa od 137 kuća i 1002 duše . — G o r i c a , selo

sa 55 kato ličkih k uća i 373 žite lja; katolička župa b rojeća 1934

duše. — P o s u š j e , p red ie l je b lizu medje dalmatinske; g lavno je

mjesto Juk ića m ah al a, gdje je katolička škola i župni stan. Župa

Posušje broji 3196 duša. — V i r , selo na ravnici Posušju, brojeće

74 kuće i 482 žitelja katoličkih, župa katolička sa 1106 duša. —

K o č e r i n , selo katoličko sa 103 kuće i 670 žitelja, župa katolička,

brojeća 1365 duša.

P o č i t e l j , gra d i mjesto na dolnjoj N ere tvi u uzkoj prodoli,

broji 1050 žitelja. Je da n sat niže toga gr ad a, kod Č apljine postaje

Neretva plovkom. — Ž i t o m i s l i ć , p ravoslavni samostan na lievoj

obali Neretve, izpod gore Vrhdola, 4 sata od Mostara. Liepi i pro

strani samostan ovaj sagradio je god. 1585. hercegovački spahija

Miloslav Miloradović, te ga je nadario mnogimi zemljami i izhodio

u turskoga cara potvrdu svojih zadušbina. Kasnije podje isti Milo

radović u Rusiju, gdje je porodica njegova stekla velikih zasluga i

imetka. — G a b e l a , varoš ica na dalmatinsko-hercegovačkoj medji

tik uz Neretvu, okružena je zidom, ter ima više kula. U varoši ima

do 300 kuća, i to najviše katolika (276 kuća i 1803 duše) i samo malo

muhamedovaca. Gabela ili Stara (Eski) Gabela bijaše nekoč ovelika

varoš i m letačka carina (carina u talijanskom jeziku = gabe lla). N a

G a l u m a n i e e t D o b r i s c i c . — • Z a h u m c i s e p o K o n s t a n t i n u z o v u z a t o ,

š t o „ p o s t c o l l e m ( H u m ) h a b i t a n t " . — U l j e to p i s u p o p a D u k l j a n i n a

s p o m i n j e s e t a k o d j e r k n e ž e v i n a H u m il i Z a l i u m j e , k o ja o b s iz a š e o v e

ž u p e : S t a n t a n t i a ( S t o n ) , P a p a v a ( P o p o v o ), Y a b s k o ( G a d s k o p o lj e ), L u c c a

( L u k a n a N e r e t v i ) , V e l l i c a ( V e l i k a ) , G o r y m i t a ( G o r i c a ) , V e c e n i k e , D u

b r a v a ( b l iz u S t o l c a ) i D e b r e . Z a lr u m j e z a p r e m a š e p o t o m 9 ž u p a .



— 2 4 —

iztokii današnjoj varošici vide se još neki tornji od staroga grada.

God. 1559. popravi car Sulejman taj grad i dogradi na zapadu još

dvie kule , pa ga nazove S e d e i s l u n . God. 1694. o te Gabelu Turkom

m letački vojvoda Delfin. Gab ela uda ljena je od M ostara 7, a od M et

kovića u Dalmaciji 1 sat. U varo ši imaju katolici svoju žup u. —

Č a p l j i n a , varošica naseljena većim dielom katol ic i , koji broje 45

kuća i 303 duše. — S t r u g e , selo na delt i Trebižata, pol sata uda

ljeno od Gabele. — T r e b i ž a t ili N o v o s e l o , bijaše do g . 1846 .

prava močvara. Spomenute godine pokloni ovo mjesto Ali-paša Riz-

vanbegović kršćanom, da ga nasele i obrade; nu kad su močvare

osušili i zemlju ob radil i, u ze on cielo selo sa zeniljami pod svoje.

U selu ima 45 katoličkih kuća i 367 duša. — D o l j a n i , selo i

katolička župa (Gabela), brojeća 1119 duša. — G r a d a c , selo i kato

lička župa, broji 150 kuća i 1424 duše. — U t o v o , mala varoš i

tvrdjica kod Utovog blata.

S t o l a c ,

tvrdja i varošica izpod planin e H rg ud a, u k rasnom

predielu uz rieku Bregavu, koja ovdje tvori liep slap. Tvrdja na

briegu sa svojih pet kula smatra se za najstariju i najjaču u svoj

Hercegovini. Tvrde neki, da je tuj stolovao oko god. 1244. knez

Branivoj i njegovi potomci (Comites Branivojenses ex Barga, oppido

Chelmensis provinciae, oriundi). Za turskoga gospodstva bijaše Stolac

sielom Rizvanbegovića ili Stolčevića. God. 18 31 . obra ni se u njem

glasoviti Ali-paša Rizvanbegović od bosanskih begova, koji su ga

ovdje obsje li, htjevši ga pr is ili ti, da š njimi pr oti Sultan u ust an e.

Godine 1840. udari grom u b ar uta nu i razo ri sav gr ad ; nu g. 1844.

do 1846. sazida ga Ali-paša Rizvanbegović na novo, te ga učvrsti.

Stolac broji 3000—3500 žitelja i to muhamedovaca, pravoslavnih i

katolika. Katolici imaju svoju župu, koja broji 211 porodica i 1537

duša (u samoj varoši 41 kuću i 211 duša , a pravo slavni imaju

p

o

l

sata od Stolca u Ošenićih svoju crkvu, koju sagradi Ljuboslav, naj-

mladji br at Miloslava M iloradovića. U cielom Stolačkom ko tar u ima

1500 kršćanskih (211 katoličkih) i samo 500 muhamedovskih kuća.

Stolac udaljen je od Mostara 6 sati . — P r e n j , selo sa 168 kato

ličkih žitelja ; ovdje je sielo župe D ub ra vs ke , koja broji 203 3 duše.

N e r e s i n j c ,

grad na istoimenom polju, broji 100 muhamedovskih,

zatim nešto pravoslavnih i 5 ciganskih kuća, te 800—1000 žitelja.

Kažu, da je taj grad podignut na mjestu, gdje je nekoč bio pravo

slavni samostan, koj su Turci porušili. Nevesinje udaljeno je od Mo

s ta r a 6 s ati. — D a b a r s k o p o l j e , n a nje m im a r az as ut ih 80



2 6

bliz ini ima majdana smedjega ugl jena i žel jeza . — P i v a , C r k v i e a ,

D r o b n j a c i , Š a r a n c i i R u d i n e , p re die lja p r av osla vn a. U p r e

đi elju Pive ima u kotlini kod po tok a Sinjca sred p re k ra sn e okolice

pravoslavni samostan i cr kv a, u kojoj su zidovi puni slikarija. U

Drobnjacih nalaze se opet dva samostana: sv. arkandjela Mihajla

p o d M a l i n s k o m i sv. G ju rg ja n a B i e l i ; z atim podor s amosta na

na Veprovic i. — B i l e k i li B i l e ć , seoce na is toimenom polju sa

kasarnom i vojničkimi magazini.

N i k š i ć ,

varoš sa tvrdjom (grado m ) n a istoimeno m polju, uzdiže

se na brežuljku izmedju po tok a Z ete i Gračanice. Broji 3— 400 0

žitelja , većinom m uham edovaca. G rad ili tvrdja priliči p eter ok utu ,

te je okru žen zidinami i b astion am i. Sam a tvrdja zove se 0 n o-

gošt. Važnije kule naokolo grada jesu: Cadjelica, Ozrinić, Rudopolje,

Rastovac Udaljen je Nikšić od Mostara 29 sati.

Im e N ikš ić n i j e s t a ro , za p r i j ašn j ih v r em en a zva la se j e t a varo š

O n o g o s t , k a k o n o s a d a s a m g r a d . S u d e ć p o p o p u D u k l j a n i n u , g r a d O n o -

g o š t b i j a še za d a v n i h v r e m en a v e l e s l av an i zn am en i t . O n s p ad aš e n a s t a r u

p o k r a ji n u P o d g o r j e ( S u b m o n t a n a ) , k o ja s a s to j a še o d 1 1 ž u p a . N a j z n a m e

n i t i j a b i j a š e žu p a O n o g o š t s a i s t o i men i m g r ad o m. P o d g o r j e s ač i n j av aš e t ad a

s a Ze t o m ( C r n o m g o r o m) , Zah u mj em ( s j ev e r n o m H er ceg o v i n o m) i T r av u n j o m

( ju žn o m H er ceg o v i n o m) j ed n u d r žav u , t e r j u ž n o - d a l m a t i n s k i k r a l j ev i i s in o v i

n j ihov i v l a da hu čes to u On ogo š tu . T a k o se ve l i , da j e oko g . 96 8 . j užno -

d a l m a t in s k i k r a lj P r e l i m i r u či n io n e k o g a R a d i g r a d a ž u p a n om u O n og o š tu .

N a sa mr t i po ra zd ie l i Pre l im i r d r ža vu svo ju m ed ju svo ja če t i r i s ina , t e Pod

g o r je s a O n o go št om z a p a d e si na m u P r e v l a d a . P o č e tk o m 1 1 . v i e k a z a v la d a

P o d g o r j e m M i r o s l a v , s in k r a lj a H v a l i m i r a . U 1 2 . v i ek u p a k o , z a b o r b e

med j u B o d i n o vi m s i n o m O j o r g j e m i b r a ć o m k r a l j a G r u b eš e zađ o b i P o d

g o r je i O n o go št n e k i D r a g i l o , b r a t G r u b e š i n .

K ad s u u 1 2 . v i ek u s rb s k i N e m an j i ć i s j ed i n i li Ze t u , P o d g o r j e , T r a v u n j u

i Zah u m j e s a P aš o m , p o č e O n o g o š t g u b i t i s v o ju v a žn o s t . S r ed i š t e n o v oj

s r b s k o j d r žav i p o s t ad e s ad a s t a r a žu p a R aš a . N u i p ak s u N em an j i ć i k a d k ad a

za laz i l i u s t a r i Onogoš t , t e su u tom gradu pod ie l j i va l i povel j e i pov las t i .

G o d i n e 1 3 6 2 . b i ja š e u O n o g o š t u p o s l j ed n ji N e m an j i ć , p o i men u S t j ep an

U roš . D o n j e ga dod joše pok l i sar i du br ov ačk i Nik o la Sorko čev ić i Nik o la Gun-

du l ić , t e ga tu j u Onogoš tu zamol i še , neka j im opros t i , š t o su se svad i l i

s n j eg o v im b r a t o m V o js lav o m ( v a l j d a g o s p o d a r o m O n o g o š t a ) i s g r ad o m

K o t o r o m . C a r S t j ep an U r o š i zmi r i j i h s a V o j s l av o m i K o t o r an i , i p o t v r d i

j im sve s t a re p r av ic e , š to j i h s t ekoše od rod i t e l j a i p ra rod i t e l j a n j egov ih .

G o d i n e 1 3 9 9 . sp o m i n ju se p r v i p u t „ N i k š i ć i " , t . j . ž it el ji p o l ja N i k š ić -

ko ga , po koj ih je ovo pol je ime svoje do bi lo , a ka sni j e i sam gra d Onog ošt .

O v e g o d i n e n a i me p i šu D u b r o v č a n i b o s an s k o j k r a l j i c i J e l e n i o v ak o : „D o d j o š e

o v am o v l a s i N i k š i ć i , a tu ž e n a B o g č u n a K o r e n i ć a , j e r j im za b a vl ja i

h o ć e d a j i m u zm e ca r i n u n a L j u t o j ( u K o n a v l j u ) , ak o h o će u D u b r o v n i k

i l i da pod ju u Koto r" . Sudeć po ovom spadal i su već ove god ine Nikš ić i



— 2 7

pod k ra l j ev inu Bosnu , a napose pod vo jvod inu sv . Save (kasn i ju Hercego

v i n u ) ,

gd je j e b io vo jv oda San da l j , ko j i j e up rav o na L ju to j ca r in u pob i ra t i

d a o .

G o d i n e 1 4 1 1 . b i j a š e v o j v o d a S a n d a l j p r a v i m v l a s tn i k o m O n o g o š t a i

p o l ja N i k š i ć k o g a . D u b r o v č a n i n a i m e p i š u t e g o d i n e „ S a n d a l j u , v e l i k o m u

v o j e v od i r u s a g a b o s a n s k o g " o v a k o : „ A s a d a z a c a r i n u n a O n o g o š t e v a š a

mi los t , ka ko j e gosp od s tvo t i na m po vašem zap i su uč in i lo , da one ca r ine

v e ć e n e b u d e . "

Uz Bosnu a kasn i j e uz Hercegov inu os tade Onogoš t , dok ob je t e zeml je

nespa doše pod Tu rč i na . Osvo j ivš i Tu rc i He rceg ov in u , b i j a še j im i Onog oš t

s a Nik š ić i uze t i . N u to j i h j e mnog o t ru da s to ja lo , j e r j e Ni kš ićk o po l j e

svo jim po loža jem ve om a sgod no za ob ran u . Još za god . 1 6 9 7 . spomin je s e

u j e dn om l j e to p i s u: „ b i š e s e N i k š i ć i s D e r v i š - b e g o m n a G a c k u " .

Ka d su Tu rc i Nik š ićko p o l j e zauze l i i Onogoš t osvo j i l i , n emožem o točno

ozn ači t i , nu osvoj iv g a je dn om , bi jaše j im to mjes to sgodnim iz laz iš tem za

nav a le na Cr nu go ru . Osob i to j e to mjes to s luž i lo bosansk im pa šam , kad su

s a s j e v e r a u d a r a l i n a j u n a č k e C r n o g o r c e .

G o d i n e 1 7 5 0 . , p o š t o T u r c i n e m o g o š e C r n e g o r e s v l a d a t i s a j u ž n e s t r a n e ,

s a k u p i b o s a n s k i p a š a C e h a j a k o d N i k š i ć a v el i k u v o j sk u od 4 5 . 0 0 0 m o m a k a ,

da s a s j eve ra p rova l i u Crnu goru . I zp rv ice pos luž i mu s reća , pače Crno

gorcem p one s tad e p r ah a i o lo va , nu dob ivš i s rećom neš to za i re , ud a r e na

n j e g a C r n o g o r c i , t e g a 2 5 . s t u d e n o g a h a m e t o m p o t u k u . O d t o g a v r e m e n a

o t im ahu se Crn ogo rc i s a Tu rc i za Nik š ić . Zna me ni te su još b i t ke kod Nik

š i ć a g o d . 1 7 8 9 . , z a t i m 1 8 0 7 . , k a d a s u R u s i C r n o g o r c e m p o m a g a l i .

B a

g r an a , mala tvrdjica blizu Crne g ore, kod koje su Rusi

g. 1806. po izdaji ljuto nastradali.

Ljubiiije, varošica na istoimenom polju, broji 120 muhame

dovskih i 12 pravoslavnih k uća , te oko 1000 žitelja. Varoši na

sjevero-zapadu uzdiže se kula begova Sirdarovića. Ljubinje udaljeno

je od Mostara 10 , a od Trebinja 8 sati. — Pod Ljubinjski ko tar

spadaju još ovi pred ieli: L j u b o m i r , odakle da su Nemanjići po

tekli

;

— Z a r j a ča sa pravoslavnim samostanom D o b r i če v o m ; —

Bobani; — Šuma, gdjeno je glasoviti pravoslavni samostan Duži;

i P o p o v o p o l j e . Na Popovom polju znatnija su mjesta: Z a v a l a ,

samostan pravoslavni; — Ravno, selo i katolička župa, brojeća 1444

duše (u samom selu 39 0) ; — G rm lj an i, selo pravoslavno sa 280

žitelja. — Katolici stanuju u predielih: Suma, Bobane i Popovo.

T rebinje, varoš u širokoj i plodnoj dolini uz rieku Trebinjšćicu,

ima veoma liepu okolicu. Varoš je ta na pol porušenimi starimi zidi-

nami okružen, a iznutra je osobito neuredna i nečista. U tvrdjavici

biti će samo 50 muhamedovskih kuća, tvrdja i dohija varoš zajedno

(sa predgradji) broje 2800—3000 žitelja. Žitelji bave se trgovinom,

osobito trguju mnogo sa Dubrovčani. Trebinje je od Mostara uda

ljeno 18 sati.



2 8

O kol iš T r e b in j a z a j e dno s a da na š n jom D a lm a c i j om od D ub r ov n i ka pa

d o K o t o r a s a či n j a v aš e u s r e d n j e m v i e k u p o s e b n u k n e ž e v i n u . K o n s t a n t i n

b a g r e n o r o d j e n i p i š e : , ,A D e c a t e r i s ( K o t o r a ) i n c i p i t T e r b u n i a e p r i n c i p a t u s ,

p o r r i g i t q u e se R a u s i u m u s q u e , a d v e r s u s m o n t a n a S e r b i a e a d j a c e t . " O v a k n e

ž e v ina s a s to j a la j e u 10 . v i e ku od dv i j u če s t i : od p r a v e T r e b in j s k e ž up e

( T e r b u n i t a r u m r e g i o ) , i o d K o n a v l j a u z m o r e ( C a n a l i t o r u m r e g i o ) . G r a d o v i

u t o m p r e d i e lu b i ja b u p o K o n s t a n t i n u : „ T e r b u n i a ( T r e b i n j e ) , H o r m u m , R i h -

s e n a ( R i s a n ) , L u c a b e t e i Z e t l i b e . " P o lj e t o p i su p o p a D u k l j a n i n a s a s to j a š e

T r e b i n j s k a o b l as t od v i še ž u p a , a t e s u o v e : L i b o m i r ( L j u b o m i r , p re d i e l) ,

V e t a n i c a (V a tn ic a il i V i ta l j in a ), R u d i n a (R u din e) , C r u s e e v i c e ( K ru -

š e v ic a ), V r m o (U r m o u o b l as ti K r i v o š i js k o j ) , R e h s e n a ( R i sa n ) , D r a č e

v i c a ( D r a č e v i c a) , C a n a l i ( K o n a v l je ) , Gr e m o v i z a ( Z e r n o v n i c a ) . U T r e b i n j u

b i j a š e t a kod j e r ka to l i čka b i s k up i j a . D u k l j a n in s pom in j e j o š i g r a d T r e b in j e ,

z a t im j e dno m je s to s c r kvo m s v . M iha j l a , u ko jo j b i j a š e p oko pa n kne z

P a v l i m i r , n a p o k o n s a m o s t a n s v . „ P e t r a o d p o l j a " .

T r a vu n j a i li T r e b in j s ka kn e ž e v in a s p a d a š e i z p r v i c e z a j e dno s a Z a -

h u m j e m i P o d g o r j e m p o d v l a s t k n e z o v a i k r a l j a Z e t s k ih ( D u k l j a n s k i h ) . K a d

j e S t j e pa n N e m a n ja o s nova o s r b s ku d r ž a vu u d r ug o j po lov i c i 1 2 . v i e k a ,

s j e d in i on T r a v un ju s a s vo jim i o s t a l im i z e m l j a m i , t e ona o s t a ne u r uku

s r bs k ih do i z um r e a N e m a n j ića . V e ć p r v i k r a l j S t j e p a n P r vo v j e n ča n i na z iva

s e „ k r a l je m s v e s r b s k e z e m lj e , t e Z a b u m j u i T r a v u n j a ( 1 2 2 2 . do 1 2 2 8 . ) .

S t j e p a n R a d o s l a v ( 1 2 3 4 . ) p i š e se „ k r a l j s v i b r a š k i h i t r e v u n j s k i h z e m a l j a " .

Z a c a ra D u š a n a S i ln o g a ( 1 3 3 1 . — 1 3 5 6 . ) p o s t a v i n e k i D a b i ž i v c ar in u u

g r a d u T r e b i n j u , t e z a b t i e v a š e o d D u b r o v č a n a i d r u g i h t r g o v a c a „ o d t o v a r a

p o j e d a n d i n a r " . N a p r i tu ž b u D u b r o v č a n a g . 1 3 4 5 . i 1 3 4 9 . o d l uč i S t je p a n

D u š a n „ da s e ne uz im a v i š e c a r i n a na T r e b i n j u" . T o i s to od r e d i i na s l j e dn ik

n j e g o v S t j e p a n U r o š g . 1 3 5 7 .

K a d s e j e po ne s r e tno j s m r t i pos l j e d n j e g a N e m a n j ića bos a n s k i ba n

S t j e p a n T v r t k o I . d a o g . 1 3 7 6 . o k r u n i t i d v o g u b i m v i e n c e m : b o s a n s k i m i

s r b s k i m , s m a t r a š e o n , d a m u k a o r o d j a k u N e m a n j i ć a p r i p a d a j u i n j i h ov e

z e m l j e . O n m e d ju i n im z a uz m e i T r e b i n j e , t e od s e l e o s t a ne t a kne ž e v in a

uz B os nu s ve do po lov i c e 1 5 . v i e ka . Mje s to „ k ne ž e v ina T r e b in j e " z ove s e

o d se le t a o b l a st „ d o l n j i k r a j i " , a u n jo j v l a d a j u b o s a n s k a g o s p o đ a , ž u p a n i

i v o j v o d e , k o j i s u n e p o s r e d n o p o d v r ž e n i b o s a n s k o j k r u n i . O b l a s t „ d o l n j i

k r a j i " d ie l i se z a b o sa n sk o g a g o s po d st v a n a ov e ž u p e : n a T r e b i n j s k u ,

V i t a l j i n u , D r a č e v i c u , P o p o v o i K o n a v l j e ; a m ed ju mjes t i spo min ju se

ova va ž n i j a : T r e b i n j e , g r a d S oko l u K o na v l j u , B i l e k i li B i l e ć , S u s t j e pa n ,

n a p o k o n B o r a c , g d j e s u če s to v o j v o d e „ d o l n j i h k r a j e v a " o b i t a v a l i i p o v e l je

i z da va l i .

J o š z a T v r t k a I . v l a d a š e u T r e b i n j u ž u p a n S a n k o , a z a n ji m ( 1 3 9 1 . )

ž u pa n B e l i j a k S a nk ov ić i b r a t m u R a d ić . B e l i j a k S a nko v ić pod i e l i su s j e dn im

D u b r o v č a n o m ž u p u K o n a v l j e s a g r a d o m S o k o l o m i ž u p u V i t a l j i n u . K a s n i j e

p o s t a d e v oj vo do m d o ln ji h k r a je v a g l a so v i ti P a v a o R a d i n o v i ć , s in R a d i n a

J a b l a n i ć a . O n z a j e d n o s a k r a l j e m S t j e p a n o m O s t o j o m z a r a t o v a n a D u b r o v č a n e ,

ne b i l i j im oduz e o K on a v l j e i V i t a l j i n u ; nu ka d j e O s to j a k r un u i z gub io ,

a T v r t k o I I . T v r t k o v i ć k r a l j e m p o s t a o , i z m i r io s e j e R a d i n o v i ć s a D u b r o v

č a n i . P o s m r t i P a v l a R a d i n o v i ć a ( 2 3 . k o l o v o z a 1 4 1 5 . ) v l a d a h u u d o l n ji h



— 209 —

k r a je v i h n j e g o vi s in o v i i u n u c i , p r o z v a n i p o n j em u P a v l o v i ć i . D a b i se

lag l je r azumje l i n j ihovi ob i te l j sk i odnoša j i , e to n j ihova rodos lovja :

R a d i n J a b l a n i ć

knez Pavao Rađinović (1394.—1415.)

P e ta r P a v lo v ić (1419.) vo jv od a R ad o sl av Pa v lo vi ć (1420,—1442.)

ž e na T ođor a

kne z I va n i š kne z P e t a r kne z N ik o l a

(1427,— 1442.) (1454.) (1454.)

V o j v o d a R a d o s l a v P a v l o v i ć p o k l o n i n a n o v o D u h r o v č a n o m g r a d S o k o l

u K on a v l j u i obe ća j im , da ne će n i j e dnoga n j i hovoga čov j e ka i z K ona v l j a

p r i m i t i „ n a T r e b i n j e " ( 1 4 2 5 ) . D v i e g o d i n e z a ti m o b e ć aš e o p e t D u b r o v č a n i

vo j e vođ i R a do s l a v u i s i nu n j e go vu I va n i š u , da ne će n ipoš to p r im a t i ne v j e r n ih

mu pod an ika u svoj g r a d , doš l i on i i z Tre b in ja , B i leća il i U rm a . I zm edj u

g o d . 1 4 3 4 . i 1 4 3 0 . z a r a t o v a n a R a d o s l a v a h u m s k i v o j v od a S t j e p a n K o s a c a ,

h t j e vš i ga va l j da p r i s i l i t i , d a m u s e pok o r i . R a dos l a v s a m tuž i s e g . 1 4 3 9 .

D u b r o v č a n o m , d a j e i m a o „ r a z m i r j e sa g o s p o d in o m v o j v o d o m S t j e p a n o m

( K os a c om ) , s i nom gos p od ina kn e z a V u kc a H r a n ića , da j e ova j z a uz e o n j e gov

g r a d u T r e b in ju i t u j m u oduz e o s ve z a p i s e i pov e l j e , š to j i h j e im a o . "

S t j e pa n K o s a c a k a n o da j e i na da l j e r a d io o p r opa s t i P a v l ov ića , po z va v

d a p a č e u p o m o ć T u r k e ( o ko g . 1 4 5 0 . ) , k o ji su to m zg o d o m i D u b r o v a č k e

z e m l j e l j u to op l i e n i l i . I p a k b i j a hu j o š g . 1 4 5 4 . b r a ća P e t a r i N ik o l a P a v lo

v ići gos p oda r i do ln j i h s t r a n a , t e r po tv r d i š e D u br ov ča nom s t a r e po ve l j e ; a l i

v e ć g o d . 1 4 5 6 . p i š e t u r s k i c a r M u h a m e d I I . s a n đ ž a k - b e g u h e r c e g o v a č k o m u

i k a d i j i u N o v o m g l e d e t r g o v i n e d u b r o v a č k e . K a d j e u g a r s k o - h r v a t s k i k r a l j

Ma t i j a K or v in oduz e o T u r k om d io B os ne , č in i s e , da ga j e z a p a l a i ob l a s t

T r e b i n j s k a , j e r g o d . 1 4 6 5 . p o d i e li o n f r a tr u A l e x a n d r a D u b r o v č a n i n u n e k a

m je s t a u s t a r o j kn e ž e v in i T r e b in j s k o j , i t o u ž up i T r e b in j s ko j s e l a C e s v i -

n i c u , N e c i e ć i G o r i c u , u ž u p i D r a č e v i c i S u s t j e p a n , K u t i i M o k r i n e , a u

P o p o v u D u k l j a n e , G u r m l j a n e i G a l č i ć e .

T r e b i n j a , selo i katolička župa sa 930 duša. — T v r d o š ,

razvaline staroga pravoslavnoga samostana. — C r n a c , selo , kod

kojega se nalaze ruševine samostana sv. Pe tra. Pod okružje Tre-

binjsko spadaju još ovi predieli: Zube i, D r a č e v i c a , K r u š e v i c a ,

T r e š i c a , P o v r š , K o r j e n i c i , B a n j a n i i t. d. U Banjanih

nalazi se pravoslavni samostan K o s i j e r e v o , u Zubcih porušeni

samostan B r a v e n i k , a u Korjenićih poznata tvrdjica K l o b u k ,

kod koje su Rusi god. 1806. nesretno prošli. U samoj tvrdji ima 6

muhamedovskih kuća i 47 du ša ; izpod tvrdje 5 pravoslavnih kuća

i 39 duša. Pod Korjeniće spadaju još ova mjesta: Ž u p a , selo sa

60 muhamedovskih i 8 pravoslavnih kuća; — G r a n č a r e v o (Grn-

čarevo) i Z a s l a p , takodjer omanja sela. — Iz Trebinja vodi dolina

Šu tor ina u Boku Kotorsku .

V. K1 a i ć , Bosna. 1 4



—- 210

IV. Stara Srbija.

N o v o p a z a r s k o o k r u ž j e ( s a n d ž a k ) .

Ovo okružje bijaše sve do god. 1817. samostalan pašaluk; spo

menute godine bje sjedinjeno sa Bosnom , te ostade uz nju sve do

prošle god. 1877., kad ga turska vlada pridieli vilajetu Kosovskomu.

Nu buduć da se je taj sandžak kroz toliko vremena pribrajao Bosni,

to ga i mi za sad još smatramo kao dio Bosne. Politički podieljen

je sandžak na devet kotara i l i kaza, i to: Novi pazar, Mitro-

v i c a , T r g o v i š t e , B i e l o p o l j e (Akova), B e r a n e , N o v a v a r o š ,

P r i e p o l j e , K o l a š i n i P l i e v l j e (Taslidža). Znamenitiji gradovi

i ina mjesta u ovom sandžaku jesu:

JNTovi pazar,

stere se u liepoj, prijaznoj kotlini na utoku više

potoka (Jošanice) u Rašku. Varoš je prilično prostrana; kuće u njoj

sazidane su na način rumilijskih, kam enite su i criepom pokrivene,

nu ipak veoma ružne. I varoš sama veoma je nečista i kukavno tara-

cana. Novi pazar važno je mjesto u strategijskom i trgovačkom obziru.

U strategijskom obziru zato, što leži na jedinoj cesti, koja spaja tursku

državu sa Bosnom i Hercegovinom; a u trgovačkom obziru opet

s toga, što vodi trgovinu sa Srbijom i ostalom turskom zemljom tik

do Soluna. Već u staro doba bijaše tuj naselbina dubrovačkih trgo

vaca , a u novije vrieme ima u Novom pazaru dosta bogatih trgo

vaca, koji trguju vunom, voskom i kožami sve do Skadra i Dubrovnika,

i opet dovažaju kolonijalnu robu iz Soluna u Sarajevo i ostalu Bosnu.

Isti trguju ponešto i sa susjednom Srbijom (goveđi i stokom).

Usred varoši, upravo na utoku Jošanice u Rašku, uzdižu se

tri liepe kule; to su ostanci stare tvrdjave, u kojoj su nekoč srbski

kraljevi i carevi posade držali. Danas je to prilično zapušteno, samo

u kulah ima nešto starinskoga oružja. Kuća ima Novom pazaru oko

1600, a žitelja 8—9000 (po starijih podatcih 12—20.000). Od toga

ima samo nešto Židova i do 1000 kršćana (pravoslavnih); sve ostalo

jesu Muhamedovci. Medju Muhamedovci nema samo Hrvata (Srba),

nego i veoma mnogo Arbanasa, koji se u prošlom vieku ovdje nase-

liše,

te sada govore arbanaskim i hrvatskim jezikom. Arbanasi nose

se na svoju; a osobito se žene njihove iztiču preliepimi košuljami i

nakiti na glavi. Kršćani su ubogi i živu veoma tegobno. Da bi se

razlikovali od Tu raka, nesmiju si kuće pobieliti; uza to nesmiju si

ni crkve u varoši sagraditi. Novi pazar bio je prije sjedištem feudal

noga paše, a kasnije kajmakama. Prije je tuj bio i pravoslavni vladika



— 211 —

pod imenom „raškoga" bisk upa; nu sada je eparhija novopazarska

sjedinjena za eparhijom sarajevskom.

Varoš Novi pazar tek je od novijega vremena. Prije je tuj

bila Eaša, priestolnica srbskih župana, po kojoj je sva zemlja ime

svoje dobila. Tuj stolovahu Nemanjići gradeć zadušbine, kojih ima

po okolici u izobilju. Za srbskoga ustanka zauze Crni Gjorgje ovaj

grad, ali ga opet morade ostaviti; tom zgodom preseli se mnogo

naroda u Srbiju i tako nestade pravoslavnih u tom gradu. Novomu

pazaru pol sata na iztoku prostire se u malenoj dolini ostatak stare

r i m s k e k u p e l j i . Zgrada te kupelji izvana je prilično porušena,

ali basen iznu tra sasvim je još sačuvan, te rabi za kupanje. U oko

lici gradskoj nalaze se još ove starine: pol sata gradu na sjeveru

ima prastara crkva sv. Petra i Pavla, za koju kažu, da se je

u njoj krstio Stjepan Nemanja; zatim tri četvrt sata gradu na sjeveru

nalaze se ruševine manastira „Gjurgjevi stupovi", zadušbina

Nemanjića (Dragutina); u nutrinji toga samostana sačuvale su se

liepe fresko-slike, medju njimi i slika Stjepana Nemanje. Tri sata

Novomu pazaru na zapadu ima samostan Sopoćani, takodjer za

dušbina Nem anjića, a na Deževom polju nalaze se ruševine grada

D e ž e v a , u kojem su Nemanjići rado boravili. Na Reljinoj gori

uzdiže se Reljina kula, dvor Relje krilatoga.

Mitrovica, jest najiztočnija varoš bosanskoga vilajeta, a važna

s toga, što kod nje počima željeznica, koja vodi do Soluna. Ova

varoš ima tvrdju, leži uz rieku Ibar u liepoj i plodnoj ravnici, koja

osobito dobrim vinom rodi. U varoši ima 300 kuća muham. i do 50

pravoslavnih. Blizu varoši ima zapušten samostan. Mitrovica udaljena

je od Novog pazara 12 sati. — Z v e č a n , podor staroga grada, na

zapadu Mitrovici. Ovaj se grad uzdiže tik Mitrovice na koničkom

briegu, a znamenit je s toga, što je Stjepan Dušan silni ovdje svoga

otca dao zatvoriti, a kasnije i udaviti (1334.) Vidik s toga grada

veoma je prostran: razabire se na sjeveru visoka planina Kopaonik,

a na jugu se vidi cielo Kosovo polje. — Banjska, prostire se tri

sata Mitrovici na sjevero-zapadu, na drumu, koj vodi iz Mitrovice u

Novi pazar. I ova varoš, ležeća na istoimenoj rieci, ima tvrdjavu,

zatim do 50 kuća (9 kršćanskih). Tvrdjava je načinjena od stare

kršćanske crkve i samostana, te se još i sad u iztočnom uglu grada

nalaze ruševine crkve sv. Stjepana, koju sagradi srbski kralj Milutin.

Naokolo grad a po dolini ima nekoliko mineralnih vrela, i jedno k upa

lište. Narodne pjesme pričaju, da je u Banjskoj gospodovao Banović



— 212 —

Strahinja. (Netko bješe Strahiniću bane, — Bješe bane u malenoj

Banjskoj, — II malenoj Banjskoj kraj Kosova.) Godine 1832. bjehu

bosanski ustaše (Usein-kapetan) od Mahmud-paše kod Banjske potu

čeni, i tom zgodom izgori i sama varoš. — T r g o v i š ć e , omanje

mjesto, Novomu pazaru na jugu, na putu iz Novoga pazara u

Rožaj.

S je n ica , grad na istoimenoj visokoj i neplodnoj ravnici, koju

žitelji takodjer „Stari vlah" zovu. Sjenica ima tvrdju, koju je Crni

Gjorgje podigao, kad je tu varoš bio zauzeo. Buduć da je Sjenica na

najužem mjestu Novopazarskoga sandžaka, ter vazda izložena navalam

Srbije i Crne gore, to je u strategijskom obziru veoma znamenita.

I u posljednjem ratu (1876.) zaprietili su Srbi tomu gradu. Sjenica

leži blizu utoka Jape i Jablanice u Uvac. Žitelja ima 1000— 1500,

većinom Muhamedovaca, i to Arbanasa, koji se svojim odielom znatno

razlikuju od ostalih žitelja, te su i mnogo goropadniji i divlji od

ostalih stanovnika. •— L o p i ž i , selo lV

2

sa

^ Sjenici na sjevero

zapadu, broji do 30 pravoslavnih porodica, te ima kršćansku crkvu.

— Nova varoš, nov grad u gudurastoj dolini potoka Tikve. Nova

varoš sagradjena je na brežuljku, te je izložena vihrom i studeni

(„bosanska Sibirija"), a u okolišnjih gorah leži snieg od „Dmitrova

do Jurjeva danka". Varoš se dieli na dvoje: na gornji šeher, gdje

živu Turci, i na dolnji šeher, gdje borave kršćani (pravoslavni).

Porodica ima do 300, a žitelja do 2000, velikim dielom kršćana,

koji su si u novije vrieme sagradili novu i liepu crkvu. Kršćani bave

se trgovinom (goveda). — K r a t o v o , selo sa 5 kuća, na putu iz

Nove varoši u Banju. — B a n j a , glasovit samostan i crkva (pravo

slavna), i znamenite toplice. Samostan Banja uzdiže se na gori Borju

medj Limom i Uvcem. Banji na zapadu uzdiže se vrh Bič ili Bihać,

na kojem je podor grada J a g a t a . Blizu manastira Banje izvire

topla voda (25—30°R), koja je osobito dobra proti boleštini kože.

0 postanku samostana pričaju, da je jednom srbski kralj Uroš I. Veliki

(f 1272.) ljuto obolio, pa da se je u toj vodi izliečio, te kasnije

sagradio ovdje samostan u slavu sv. Nikole. Prije da se je to mjesto

zvalo „Toplice". Kad su Turci Bosnu osvojili, razoriše oni samostan

i crkv u; tek u našem stoljeću obnoviše kršćani oboje i sad živi tuj

4—5 kaludjera. Mjeseca rujna dolazi sila pravoslavnoga svieta u

Banju, da se pomoli u crkvi i da se okupa. I na Ilin-dan hrli narod

ovamo, te slavi taj dan molitvom, kolom i pijankom, pijuć šljivovicu

i govoreć zdravice.



— 213 —

Priepolje,

dosta znatna varoš, leži na utoku potoka Mileševa

u Lim, na prostranoj ravnici, koja je okružena gorami: Zlatarom,

Ikonovcem i Kosavinom. Na ravnici uspieva kukuruz i drugi plodovi.

Kuća ima 546 i 4000 žitelja, a od toga ima 350 duša kršćanskih

(pravoslavnih). Muhamedovci živu od svojih polja, a kršćani od trgo

vine i obrta. — M i l e š e v o , starodrevni samostan pravoslavni, pre

krasan u svojih ruševinah, udaljen je od Priepolja jedan sat, iduć

uz potok M ileševo prema iztoku. Ovaj samostan, zvan prije „Srbska

Lavra" , utemelji srbski kralj Vladislav, unuk Stjepana Nemanje.

Godine 1237. sahraniše tuj kosti sv. Save, prosvjetitelja Srbije. Od

toga vremena bijaše Mileševo najsvetijim mjestom u staroj Srbiji.

Zahumski vojvode, uzevši poslije Kosovske bitke ovaj prediel, zvahu

se „čuvari groba sv. Save", a kasnije se prozvaše hercegi sv. Save, a

svoju zemlju Hercegovinom. Kad si je bosanski ban Tvrtko I. po

smrti Uroša V. prisvojio pravo na srbski priestol, dade se on god.

1376.

na ovom posvećenom mjestu kruniti dvostrukim viencem: bo

sanskim i srbskim. Tielo sv. Save ostade u Mileševu do god. 1 595.;

ove godine odnese ga Sinan-paša i dade ga spaliti na Vračaru pred

Biogradom. Kasnije postrada od Turaka i sam samostan (g. 1735.),

te je danas razvalinom. — H i s a r d ž i k , malen gradić na osamljenoj

kamenoj gori, V

4

sata udaljen od Mileševa, na pol je već razrušen.

Položaj toga grada upravo je lie p; a narod priča, da ga je sagradila

prokleta Jerina, žena Gjurgja Brankovića. — Seljani, pravoslavni

samostan, sagradjen kraljem Milutinom, sa prostranom i visokom

crkvom. — Zviezda, selo na putu iz Priepolja u Plievlje, ima 55

pravoslavnih i 18 muhamedovskih porodica.

Plievl je ili Taslidža, jedna od najznamenitijih varoši bosanskih,

toli u trgovačkom, koli u vojničkom i arheoložkom obziru. Ona leži

u prostranoj plodnoj ravnici, koju tvore doline Breznice i Cehotine.

Položaj ima liep, isto tako ima i obieljene kuće sa crvenimi opekami,

te čini na stranca ugodan utisak, kad ju iz daleka gleda. Plievlje

ili Taslidža broji 460 muhamedovskih i 250 kršćanskih kuća, a žitelja

svega zajedno do 7000. Džamija ima 7, a i jednu pravoslavnu crkvu.

Od džamija najglasovitija je ona, koju sagradi god. 1594. Husein-

paša, namjestnik bosanski. Nekoč bijaše tuj rimski grad, a to se vidi

po tom, što se je dosele našlo mnogo stupova, kapitela, skulptura

i do dvadeset rimskih napisa; nu na nijednom nije zabilježeno ime

bivšega grada. Najviše rimskih starina našlo se je na I l i n o m b r d u ,

koje se jedan sat Plievlju na jugo-iztoku uzdiže , ali tu su rimske



— 214 —

napise razbili i upotriebili kamenje za gradnju kapelice. Varoši na

sjevero-iztoku uzdiže se brdo Golubinje, a na njem ima pravoslavni

samostan sv . T r o j i c e , u kojem su odprije stolovali vladike herce

govačke. Ovaj je samostan bogat knjigami i rukopisi, zatim se je čuvao

u njem lies sv. Save, njegov štap i sv. evangjelja, a to bje sve done

seno ovamo god. 1595., kad je Sinan-paša spalio Mileševo. Najzna

menitiji od rukopisa jest „Sestodnev" Ivana Damascena, ogroman

rukopis 15. vieka. — P r i e b o j (Priboj), malena varošica kod Lima,

ima 26 kuća i dva hana, te jednu starinsku, zapuštenu kulu. Srbska

medja udaljena je od Prieboja nešto više od pol sata.

Bielopolje

(Akova), varoš na Limu, opasana zidom, glavno je

mjesto istoimenog kotara. Broji do 3000 duša muhamedovskih i krš

ćanskih

,

te vodi znatnu trgovinu sa Novim pazarom, od koga je

udaljena 6, a od Skadra 24 sata. Kotar je ovaj gniezdo hajdučko,

zato putnici ovamo riedko zalaze. Žitelji su tuj uviek pod oružjem,

pače i u dućanih sjede ovdje trgovci oružani s dvie kubure i hand-

žarom. — B i h o r i P e š t e r , jesu gorski predieli Bielopolju na

iztoku. — B o ž a j , varošica u istoimenu pred ielu , blizu koje izvire

Ibar. — Brdarevo (Brodarevo), varošica na Limu, izmedju Prie-

polja i Bielopolja, tuj ima i pravoslavni samostan. Od Brdareva uz

Lim ima više pravoslavnih manastira, od kojih su neki zapušteni.

N i k o l j a č kod Bielopolja, K u m a n i c a i M il a jesu zapušteni;

a D a v i d o v i c a i G j u r g j e v i s t u p o v i (u Vasojevićima) još su

uzdržani. Gjurgjevi stupovi nemaju se zamieniti sa razvalinami isto

imenoga manastira kod Novog pazara. — B e r a n e (Vraneš), varo

šica blizu gornjeg Lima, na medji crnogorskoj.

Kolašin (Kulašin), varoš sa starom tvrdjom u krševitom mjestu

na rieci Tari, udaljena je od Foče 12 sati, te je glavno mjesto isto

imenog kotara. U varoši ima nekoliko desetak muhamedovskih kuća,

a žitelji toga mjesta tako su zlobni i krvoločni, da jih okolišnji kršćani

zovu „zlikovci". Sav Kolašinski kotar broji 850 kuća (500 muha

medovskih i 350 kršćanskih). Od Kolašina niz Taru stere se predielje

Tara i tuj ima više pravoslavnih manastira, kano t i : Do v o l j a ,

sv. a r k a n g j e o M i h a j l o , D o b r i l o v i n a i B l i ž k o v a . — P i r -

l i t o r , podor grada na istoimenoj planini, nasuprot Durmitoru (Piiiitor

prema Durmitoru). Ovdje življaše nekoč glasoviti Momčilo i žena mu

Vidosava.



POPIS IMENA.

Ajvatica 1 6 2

Akova

2 1 4

Armanj 1 6 5

Arnautovići 1 5 4

Avala

1 9 0

Baba

1 7

Babina-planina . . . 1 7

Babina-rieka 4 6

Bagrana

2 0 7

Bajna L u č i c a . . . . 5 2

Ban-brdo 1 5 3

Banđjovlaska rieka

5 0

Banja 3 9 , 2 1 2

Banjalučke

t o p l i c e . 3 9

Banjalučko p o l j e . . 1 9

Banjaluka 1 7 7

Banjani

6 , 2 0 9

Banjska 2 1 1

Bašćanska r i e k a . . 5 0

Bastača

.

. .

1 6 3

Batura 1 4

Beđen 2 0 3

Berane

2 1 4

Berbir 1 8 1

Betanj

1 4

BeŽlja 1 8 2

Biela (Bila) 4 5

B i e l a , varoš

1 7 3

Biela (samostan) . . 2 0 6

Biela crkva 1 6 3

Biela planina . . . . 1 8

Biela Stiena 1 8 7

Bielajsko brdo

. . . 1 2

Bielajsko-Petrovačko

polje 2 1

Bielajsko polje

. . . 2 1

Bielaštica . . . . . . 1 7

Bieli brieg

1 7 0

Bielo brdo 1 8

Bielopolje ( h e r c e

govačko)

1 9 4 , 2 0 0

Bielopolje (Akova) 2 1 4

Bihać

1 8 4

Bihor 2 1 4

Bilaj • . 1 9 0

Bilee

2 0 6

Bilećko polje . . . 2 6

Bilek 2 0 6

Biograd 2 0 5

Bioška 4 6

Bioštiea 4 6

Birač

1 7 4

Bistrica (Duman) 2 2

Bistrica

( D o b r o -

poljska r i e k a ) . 4 9

Bistrica 5 1

B i s t r i c a , selo

. . . 1 8 2

Bišće 1 8 4

Bitovnja 8, 9

Bjelaj

1 9 0

Bjelašnica . . . . 9 , 1 0

Bjelina

1 7 3

Bjelušina 1 9 7

Blagaj (bosanski) 1 9 3

Blagaj (herceg.)

. 19 9

Bliska 1 6 8

Bližkova 2 1 4

Bobani 2 0 7

Bobara 1 2

Bobas 1 6 8

Bobovac

1 5 5

Bočac 1 6 7

B o r c i , j e z e r o , . . . 5 4

B o rc i, p r e d i e l . . . . 2 0 1

Borje

. -. . 1 3

B o r m a č a . . . . . . . . 1 3

Borovica 1 5 5

Borovo polje

. . . . 2 8

Bosanska poljana 1 4 , 2 6

Bosna

4 1 , 4 6

B r a n k o v i ć .

. . . . . .

1 5 6

Bratac . 2 0 5

Bravenik

2 0 9

Bravsko 1 9 1

Bravsko p o l j e . . . . 2 1

Brčki 1 7 2

Brdarevo 2 1 4

Brdari . . . 1 9 2

Bregava

5 2

Brekovica 1 8 7

Brestovsko

1 5 3

Breške 1 7 2

Bretalović h a n . . . 3 9

Brezovo

p o l j e . . . . 2 7

Brezovo po l j e , varoš 1 7 3

Brežnik 2 3

Brina

. 2 2

B r k a , rieka 5 0

B r k a , varoš 1 7 3

Broćno

il i

Brotnjo

polje 2 3 , 2 4

Brodača

5 5

Brodarevo 2 1 4

Brod bosanski . . . 1 8 3

Bronceni Majdan . 1 8 0

Broncenjak 1 8 0

Brvnik 1 7 5

Bučići

1 6 1

Bugojno . 1 6 2

B u k e š k a - r ie k a . . . . 5 0



— 216

B u k o v i c a , p l a n i n a . 1 7

B u k o v i c a , rieka . . 4 3

Bukovci 1 5 3

Bukovštak 2 5

Buljina 1 5 3

B u n a , rieka 5 2

B u n a , mjesto . . . . 1 9 8

Burićevac 1 9 0

Busovača 1 5 2

Buško b l a t o . . 2 2 , 5 5

Bužanin-grad

. . . . 1 7 0

Bužirn

1 8 8

Careva gora 1 3

Carevo polje

1 6 5

Cazin

1 8 7

Ciganska m a h a l a .

. 1 5 8

Cincer 1 5

Crkvica 2 0 6

Crkvice 1 6 1

Crkvina 4 3

Crljenica 1 6

Crnac 2 0 9

Crna gora 8

Crna rieka 4 3

Crnašnica 5 3

Crnica 2 5

Crničko polje . . . . 1 9 4

Crni

l u g 1 7 0

Crni

v r h ,

p l a n i n a .

1 3

Crni

v r h ,

selo

. . . 1 8 2

Crnja

5 0

Crno jezero 5 4

Crvanj

1 6

Crvljivica

1 2

Č abulja 1 6

Č adjavica 2 2

Č agl ica 1 8 8

Č ajnica 1 5 7

Č apljina 2 0 4

Č ehotina 4 9

Č elebić 1 7 0

Č emerna p l a n i n a . . 1 4

Č emerno sedlo . . . 9

Č epelica 2 0

Čer in

2 0 3

Č ičko-jezero . . . . 5 4

Či t luk 1 9 9

Č itluk (Karlovac) 2 0 3

Č ipuljić 1 6 2

Č ipuljića gradi ne 1 6 3

Č obić-polje 1 7 5

Čovka 2 1

Č u k l j i ć . . • 1 6 9

Cvrstnica 1 6

Dabar

Dabarsko polje

2 5 ,

Davudovica

Derventa

Desnjevaca

Devetina

Deževa

Dinara

Dinarske planine

Dimitor

Dnoluka . . 1 6 5 ,

Doboj

Dobojsko p o l j e . .

Dobor

Dobra

Dobretići

Dobričevo

Dobrilovina

. . . .

Dobrinj

D o b r i n j a , planina

D o b r i n j a , r i e k a .

.

Dobrinjsko

p o l j e .

Dobrunj

Dolac

1 5 8 ,

Doljani

Dolnja mahala . .

Dolnje selo . . . .

Dolnji Vakuf . . .

Domaljevac . . . .

Dovolja

Dracevica

Dragača

Dra ga ljevač . . . .

Dragočaj

Dragunja

Drčenica

Drenova . . . . . . .

192

204

214

182

200

13

211

12

167

181

19

183

45

167

207

214

199

12

46

21

157

159

204

176

167

162

175

214

209

4 0

1 7 4

4 3

1 7 2

9

1 8 1

D r e ž n i c a , r i e k a . . . 5 3

D r e ž n i c a , selo . . . 2 0 0

Drien 1 7

Drienča 1 7 2

Drina 4 1 , 4 7

Drinača 4 9

Drinovci 2 0 3

Drobnjaci . . . . 6 , 2 0 6

Drvar 1 8 8

Dubica bosanska . 1 9 3

Dubica gornja

. . . 1 8 3

Dubočac

1 8 2

Duboštica

4 7

D u b r a v a , p l a n i n a . 1 7

D u b r a v a , rieka

. . 4 2

Dubrave

( b o s . ) . . . 1 7 3

Dubrave (herc.)

. . 2 0 4

Dubrovnik 1 5 5

Duga 1 7

Dugo polje 2 0

D u m o š - p l a n i n a . 9 , 1 1

Durmitor 1 1

Dusina 1 5 2

Dušnica 5 2

Duvanjsko polje 2 3 , 2 0 1

Duvno 6

Duži 2 0 7

Fatnica

2 5

F o j n i c a , potok

. . . 4 4

F o j n i c a , varoš

. . . 1 5 0

F o ć a , potok

. . . . . 4 5

Foča (bos.) 1 8 3

Foča

( h e r c ) . . . . . 2 0 5

Gabela

2 0 3

Gacko 2 0 5

Gacko p o l j e . . 2 4 , 2 0 5

Garevo 1 6 2

Garevo ( G a r e v a c ) . 1 7 5

Gjurenovićska rieka 5 0

Gjurgjevi s t u p o v i . 2 1 1

Gjurgjevi stupovi . 2 1 4

Glamočko polje 8 ,

2 2 , 1 7 0

Glamoč 2 2 , 1 7 0

Glasinac-han

2 6



2 1 7

Glasinacko polje 1 4 , 2 6

Glasinci 6 , 1 5 0

Gljiva

1 7

Gnjilo brdo 1 7

Golija 1 8

Golo brdo 1 6 2

G o m i o n i c a , rieka

. 4 2

G o m i o n i c a , selo . . 1 8 0

Gorani 1 5 3

Goranci

2 0 0

Goražda

1 5 7

Gorica (Lievno) . . 1 6 8

Gorica (herc.) . . . 2 0 3

Gorice 1 7 3

G

o

rnji

V a k u f . . . . 1 6 3

Gostilj 4 7

Grab 1 7 0

Grabež

1 2

Grabovac 4 7

Grabovica 1 6 9

G r a č a n i c a , r i e k a . . 2 5

G r a č a n i c a , varoš

. 1 7 6

Gradac ( M o s t a r ) . . 2 0 0

Gradac (Pocitelj) . 2 0 4

Gradačac

1 7 5

G r a d i n a , planina

. 1 7

G r a d i n a , podor. . . 1 5 1

Gradiška bosanska 1 8 1

Gradište

1 6 2

Gradnići

2 0 3

Grahovik 1 5 8

Grahovo po l j e , Gra

hovo . . 1 5 , 2 2 , 1 7 0

Grančarevo

2 0 9

Grbavica 1 2

Grmavica 4 5

Grmeč

1 2

Grmljani 2 0 7

Gr'ovnica 4 5

Grzovo 1 6 8

Guber

1 7

Gučija gora 1 6 0

Gvozd 1 5

Haila

1 8

Hercegovac 1 6 5

Hisardžik 2 1 3

Hranicava 9

Hrbine 8 , 15

Hresna

1 8 8

Hresnik 1 8 8

Hrgud 1 7

H u m ,

podor

. . . . 1 7 0

H u m ,

pokrajina

. 5

Humac 2 0 2

Ibar

5 0

Ibarac

5 0

Igman-planina . . 1 0

Ilica 1 2

Ilidža 3 9 , 1 5 0

Ilija 1 7

Ilino brdo 2 1 3

Ilova x. . . 1 8 1

Ilovača

1 5 8

Inač 9 , 1 5 2

Ivan-grad 1 8 0

Ivan-planina

. . . . 8

Ivan-polje

2 6

Ivanjska 1 8 0

Ivanjsko-polje . . . 2 7

Izacić

1 8 6

Jablanica 1 5 3

Jabuka-planina . . 1 1

Jada r

4 9

Jadovnik

. . . 4 9 , 1 8

Jaga t 2 1 2

J a h o r i n a . . . . 1 3 , 1 4

Jajce 1 6 3

Ja la 4 7

Jan ina 4 9

J a n j a , r i e k a . . . . 4 9

J a n j a , varoš

. . . . 1 7 3

Janski v r h 8

J a p r a , prediel . . 1 8 7

J a p r a , r i e k a . . . . 4 2

Ja r am

1 5

Ja ruga 2 2

Jasenica 5 3

Javor

1 6 , 1 8

Javorje

1 3

Javornik 1 3

Javor-planina . . . 1 4

Jelaške 1 5 6

Jeleč (bos.)

1 6 7

Jeleč (herc.)

2 0 5

Jezero 1 6 8

Jezerski 1 8 8

Jošava

4 2

Jošavka

4 3

Joševica 3 8

J u g o v i ć i . . . , 2 0 5

Kadina bukva . . . 1 7 0

Kakaraj 1 6 1

Kakmur 1 7 6

Kalino 1 6 5

Kalnik 1 6 3

Kamengrad 1 9 2

Kamenica 1 2

Kamenšnica

1 5

Kamicak . 1 9 1

K a r a u l a , planina . 1 3

K a r a u l a ,

selo

. . . . 1 6 1

Katino brdo

1 6 5

Kifino selo 2 0 5

Kiseljak ( il i L ep e -

nica)

3 8 , 1 5 3 , 1 7 2

Kiseljak

H a n . . . . 3 9

Kita 1 7

Kladanj 1 5 6

Kladuša m a l a ,

. . . 1 8 7

Kladuša v e l i k a .

. . 1 8 7

Klek 3

Klisa 1 9 0

Ključ 1 9 0

Ključko p o l j e . . . . 1 9

Klobuk, selo 2 0 2

Klobuk,

tvrdja . . . 2 0 9

Klokoti

1 5 3

Knežina 1 6 8

Knež-polje (bos.) . 1 9 3

Knež-polje

( h e r c ) . 2 0 0

Kobaš

1 8 1

Kočer in , planina . 1 6

K o č e r i n , selo . . . . 2 0 3

Kolašin

2 1 4

Kolečka

il i

Z a l o m -

s k a rieka 2 4

Koleško selo . . . . 2 0 5

1 5



2 1 8

K om 8

Komarnica 4 5

Komotin

1 6 6

Komušina 1 8 2

Konj 1 3 , 1 4

Konjic

2 0 0

Konjsko 1 5

Konjuh 1 3 , 1 4

Kopčića-odžak

. . . 5 2

Kopi ta

1 4

Koprivnica 4 2

Koprivno 1 7 6

Koraj

1 7 3

Koratje 1 8 3

Korenica 12

Korito

2 5

Korjen 1 4

Korjenici 2 0 9

Korlač

1 6 7

Kosa javorova . . . 1 2

Kosa tisova 12

Kosijerevo

2 0 9

K o s t a j n i c a , selo . . 1 5 3

Kostajnica bos a ns ka ,

varoš

1 9 3

K o š u t i c a , kotlina

. 26

K o š u t i c a , selo . . . 1 74

Košutina 5 0

Kotor, podor

. . . . 1 5 0

Kotor, varoš . . . . 1 6 8

Kotorišće . . . . . . . 1 6 8

Kotorsko

1 8 2

Kotorsko polje . . . 20

K o v a č - p l a n in a . . . . 1 7

Kozara

12

Kozarac 1 9 3

Kozica 4 3 , 4 5

Kozluk

1 6 5

Kozo 1 5 1

Kragujevača 12

Krajina bosanska

. 5

Kraljev grob

. . . . 1 65

Kraljeva g o r a . . . . 1 7

Kraljeva planina . 1 4

Kraljevine

2 0 0

Kraljevo polje . . . 2 6

Kraljica 1 4

Krapina 3 9

Kratovo 2 1 2

Kreševa

4 4

Kreševo 1 5 1

Krezlnk 4 3

Krivoja

4 6

Krbljina 2 6

Krnin 1 3

Krnji

1 2

Krševo

4 6

Krug 1 5

K r u p a , r ieka . . . 5 2

K r u p a , varoš

. . . 1 8 8

Krupačko j e z e r o . 5 4

Kruščica 1 5 3

K r u š e v i c a , p l a n . .

1 8

K r u š e v i c a , prediel 2 0 9

Krušica 1 6 0

Krvija

2 0 0

Kubaš 1 7

K u k 1 2

K u k a v i c a , gora

. 12

K u l a , p l a n i n a . . . 1 4

K u l a , selo 1 5 3

Kulen-Vakuf

1 9 0

Kumanica

2 1 4

Kupres 5 , 2 2 , 1 5 3 , 1 6 3

Kušlat

1 7 4

Lagumišće . . . . . 1 5 1

Laktaš i 1 8 1

Lašva

1 5 8

L a š v a , rieka . . . 4 4

Lebršnik . . . . . . 1 1

Ledinac

2 0 3

Lelija 9 , 1 1

Lepenica 4 4

Leskovac

4 1

L ib 15

Lievanjsko polje 1 5 , 2 2

Lievčanice

p o l j e . 2 7

Lievno

1 6 8

L im 49

Lipa 1 6 9

Lipče polje

. . . . 2 7

Lipeta 1 6

Liplje 1 7 9

Lipnik (bos.) 1 9 2

Lipnik ( h e r c e g . ) . . 2 0 5

Lipovac

1 7 9

Lipovo polje . . . . 2 1

Lisac 9

Lisičjak

1 8 8

Lisina 1 2

Liskovica 1 8 2

Listani

1 6 9

Listića

5 3

Livanjsko polje . . 2 2

Lješnica ( L i s n i c a ) . 4 5

Ljubičnja p l a n i n a .

1 7

Ljubija 1 9 3

Ljubinje 2 0 7

Ljubinjsko

p o l j e . . 2 5

Ljubišnja 4 6

Ljubomir-planina . 17

Ljubomir,

p r e d i e l . 2 0 7

Lju bo vica odžaci . 2 0 5

Ljubovija 1 7 7

Ljubunčić

1 6 9

Ljubuša 1 5

Ljubuški 2 0 2

Ljuti dolac

2 0 0

Lokva

5 0

Lopata 1 5 2

Lopiži 2 1 2

Lukavac

4 3 , 4 5

Maglaj 1 7 6

M aj

dansko brdo

. . 1 2

Majevica , planina

1 4 , 4 9 , 5 0

Ma je v i c a , selo

. . . 1 7 2

Malovan 8

Malovanovo sedlo . 8

Mamicka brda

. . . 1 6

Margetić 1 7 4

Marine s t i e n e . . . . 9

Mataruge

1 9 3

Matica

2 5

Matina 1 8 2

Mazulja 1 3

Medeno polje

. . . . 2 1

Medna 1 6 8

Medvidgrad . . . . . 1 5 3



2 1 9 —

Medvidji

potok. . . 2 2

Metohija 2 0 5

Midena

1 5

Mihajlo a r k a n g j e o . 2 1 4

Mila

2 1 4

Milač il i Milaj . . . 2 3

Mileševo

2 1 3

Miletine 2 0 3

Miljacka

2 3 , 4 6

Milodraževo polje . 1 5 3

Miloševac

1 7 6

Misoča , potok. . . . 4 6

Misoča , selo

1 5 4

Mitrovica

2 1 1

Mlavo

4 4

Modrica

1 7 5

Mokranjčica

4 6

Mokragora

1 5 7

Mokro 2 0

Morančani

1 7 2

Morinja 1 6

Mostar

1 9 3

Mostarsko blato . . 5 5

Mostarsko polje

. . 2 0

M o š t an i ca , potok . 2 5

M o š t an i ca , selo

. . 1 9 3

Moštra 1 5 4

Mošunj

1 6 0

Motajica 1 3

Mračaj

1 5

Mrtvica 2 3 , 5 3

Mušica

2 4

Mutnik

1 8 7

N e r e t v a , predgradje

2 0 0

N e r e t v a , rieka

. . . 5 1

Neretvica

5 2

Nevesinje 2 0 4

Nevesinjsko polje

. 2 4

Nevizdraci 1 5 3

N iks ić ,

varoš

. . . . 2 0 6

N ikš ić i , prediel . . 6

Nikšićko polje

. . . 2 5

Nikoljac 2 1 4

Njemačko

b r d o . . . 16

Nova Kasaba . . . . 1 7 4

Nova Varoš

2 1 2

Novi (bosanski)

. 1 9 3

Novi pazar 2 1 0

Novi

š e r 18 2

Novopazarska

kot

lina

2 7

Novo selo (bos.) 1 6 3

Novo selo (herc.)

2 0 4

Nozdrac 2 3

Nuglušić

1 7 0

Obojak

1 5 2

Obudovac 1 7 5

Oćeja , gora

. . . . 1 3

Oćevija

1 5 5

Odžak

1 8 2

Olovnica

4 6

Olovo 1 5 6

Oluja

1 5

Onogošt 2 0 6

Opatčica

. . . 2 2 , 2 5

Orahovica 1 8 2

Orašje

1 6 1

Orašje (Dolnja

Azizie) 1

7 5

Orjen 1 7

Orlokuk

1 5

Orna vica 1 3

Osat

1 7 7

Osječani 1 7 6

Osječenica

12

Osječenik 1 6 1

Osmača

1 3 , 1 7 7

Osmanlije

1 6 3

Osmina

1 7 7

Osova

1 8 2

Ostrožac

( b o s . ) . . 1 8 7

Ostrožac (herc.)

. 2 0 1

Ostrožnica 1 5 1

Ostrvica

1 9 0

Oštrac 1 6 7

Otinovci

1 6 3

Otoka 1 8 8

Otomaljsko

b r d o . 1 2

Ozren 1 4

Pakline 1 5

Palež

1 7 7

Paoštica

4 6

Papraška 2 0 1

Pastirjevo

1 2

Pašić-polje

1 7 0

Pašino brdo

1 2

Pecka 1 6 8

Peći

1 8 7

Pećine 1 6 1

Pešter

2 1 4

Petrovac 1 8 8

Petrovačko polje

. 2 1

Petričevac

1 8 0

Pijavica

1 6 5

Pirlitor

2 1 4

P i v a , rieka

4 7

P i v a , prediel

. . . . 2 0 6

Plamenica 1 2

Plana

2 5

Planinica 1 4

Plavuša

4 5

Plehan 1 8 3

Plievje

1 6 8

Plievlje

2 1 3

Pliševica

9

Pliva 4 2

P l i v a , jezero

. . . . 5 1

Ploča 1 3

Pobijenik

1 7

Počitelj 2 0 3

Podgorje

5

Podhum (bos.)

. . . 1 5 3

Podhum (herc.)

. . 1 9 4

Podključ

1 9 0

P o d

Malinskom

. . 2 0 6

Podmilačje selo

. . 1 6 7

Podoblaj 1 7 0

Podražnica

. . 2 1 , 1 6 8

Podrinje 5

Podvelež

1 7

Podzvizd 1 8 8

Poganac

1 6 3

Pogorelica sedlo

. . 9

Pomeljenik

1 7

Ponievo 1 8 2

Popovići

1 8 0

Popovo 1 7 3

Popovo

p o l j e . 2 1 , 2 0 7



— 22

Porim . . . . . . . . .

1 6

Po sa vi na . . . 5 , 6 , 27

P o s u š j e . . 2 3 , 2 4 , 2 0 3

Potocani . . . 1 76 , 1 8 3

Površ 2 0 9

P r a ć a , rieka

. . . . 4 9

P r a ć a , selo 1 5 6

P r e n j ,

p l a n i n a , . . . 16

P r e n j ,

selo 2 0 4

Pribeljskakotlina 8, 2 2

Prieboj

2 1 4

Priedor 1 9 2

Priedorsko p o l j e . . 1 9

Priepolje 2 1 3

P r i s j e k a , planina . 12

P r i s j e k a , rieka . . . 4 2

Prnjavor 1 8 1

Prokletija 8

Prokos 5 4

Prolog 1 5

Prošara 1 2

Proslap 1 7 1

Prozor

1 7 1

Prusac

1 6 2

Putiš

1 5 3

Radakovica 1 5 5

Radincie - 17 0

Radobolja 1 9 4

R a d o b o l j e , planina 9, 10

R a d o v a n , planina . 1 3

R a d o v a n , pođor . . 1 6 1

Radovlje 1 5 5

Radunice 1 8 2

Raduša 8, 9

Raid 1 7 3

Rakitnica 4 9

Rakitno . 2 3 , 2 4 , 2 0 0

R a k o v i c a .

. . . 4 4 , 5 0

Rama

5 , 1 7 1

R a m a , rieka

5 2

Ramska kotlina

. . 2 6

Ranjen

1 4

Rapte (Hrapavica)

1 4

Rastoka 1 9 1

Rastovo 1 6 2

Raša 5

Rašćica 1 7 5

Raška

, 5 1

R a v n o , ( b o s . ) . . . 1 6 3

Ravno (herc.) . . 2 0 7

R a v n o , visočina . 2 3

R e d 1 4

Reljina k u l a . . . . 2 1 1

Resenović 1 7 0

Rešetnica 2 6

Ribnica . . . . 4 6 , 4 7

Ribnik 4 2

Riblje jezero . . . 5 4

Ripac 1 8 7

Risovac 1 2

Rmanja 1 8 8

Rogatica 1 5 6

Rogovo 1 8

Rogozna p l a n i n a . 1 8

Rogozno h a n . . . 1 8

Romanija . . . . 1 3 , 14

Roško polje 2 3 ,

2 4 ,

2 0 2

Rožaj 2 1 4

Rudine 2 0 6

Rudo 1 5 8

Ružici 2 0 3

Ržava 5 0

Sajina

9

Sajković

1 7 0

Salem-palanka . . 2 0 5

Salih-Kahve 1 9 7

Samobor 1 5 8

Sana 4 1

Sanica 4 2

Sanski most

. . . . 1 9 2

Sarajevo . . . 1 4 5

Sarajevsko polje . 19

Sasina 1 9 2

Sava 4 0

Sebežić 1 5 1

Seljani 2 1 3

S e m e e - p l a n i n a .

. . 1 4

Semeć-polje . . . . 2 6

Semnišnica

4 2

Seonica

1 5 3

Seonice 2 0 2

Siboštica 5 0

Sinjavina 1 1

Sipačva 2 0 3

S i t n i ca , rieka . . . . 5 1

S i t n i ca , selo 1 9 1

Siva stiena 1 8 2

Sivša 1 8 2

Sjenica 2 1 2

Skakala 1 9 7

Skakava 1 7 3

Skatavica

1 3

Skender-Vakuf

. . . 1 6 7

Skočić

1 7 4

Sko p l j e . . . 5 , 1 9 , 16 2

Skucani

Vakuf. . . 1 9 2

Skugrići 1 7 6

Slapnica 1 5 4

Slatina . . 3 8 , 39 , 18 0

Slatina

( R a m a ) . . . 1 7 1

Slatinsko polje

. . . 2 7

Slivje 2 0 5

Smiljevica 1 8

Smrdinj 1 7 6

Soko 1 7 6

Sokolac (Sokol) . . 1 6 8

Sokolac (Bihać) . . 1 8 7

Sokoline 1 6 8

Soli (banovina)

5 , 172

Soli dolnje

3 8

Soli gornje

3 8

Solina

4 7

Somina planina

. . 1 7

Sopoćani 2 1 1

Spreca 4 7

Sprečino polje . . . 2 0

Sratinska 1 8 0

Srebrenica (bo s . ) . . 17 6

Srebrenica ( h e r c ) . 2 0 3

Srebrenik 1 7 6

Sredice 1 9 1

Srnetica 1 2

Stabnja 4 6

Stara Rieka 1 9 3

Stara S rb i j a . . . 5 , 2 1 0

Staretina planina

. 8

Starigrad

. 1 5 0

Stari Majdan . . . . 1 9 1



— 2 2 1 —

Stari Vlah 5

Stjepan-grad 1 5 5

Stoborje 1 3

Stog 1 4

Stol 8

S to la c , p l a n i n a . . . 1 8

S t o l a c , varoš . . . . 2 0 4

Stožer 1 7

Stratinska 1 8 0

Strmica 1 5

Strug

2 0 4

Stržanj

1 6 3

StubČ anica

1 3

Studba

2 2

Studena 1 7 1

Studena planina

. . 1 4

Studenac 2 5

Sturlić 1 8 7

Suha planina . . . . 1 3

S u h o p o l j e ' 1 6 2

Susjed-grad 1 6 3

Sušica 2 0

Sutiska 1 5 4

Sutjeska 4 8

Sutorina 3 , 2 0 9

Svilaj 1 8 3

Svrakino selo . . . . 1 5 0

Sajnovac 1 2

Samac 1 7 5

Šarampov 1 9 9

Saranci

2 0 6

Šara planina

. . . . 8

Šator planina . . 8, 1 2

Šcit

1 7 1

Široki brieg

1 9 9

Šiš 12

Šemanovci

1 6 3

Ševarevo blato

2 2 , 5 5

Škipovac

1 7 6

Šnjegotina 4 3

S p i o n i c a . . 1 7 6

Š t i t . . . . . . 1 3

S u i c a , rieka 2 3

Š u i c a , selo 1 6 9

Šuma 2 0 7

T a r a ,

prediel

. . . 2 1 4

T a r a , rieka . . . . 4 7

Tartarović 2 0 5

Taslidža 2 1 3

Tekućica 1 7 6

Tevcak 1 7 3

Tešanj 1 8 1

Tetovo 1 6 2

Tiešanica 5 2

Timar . . . . 1 8 0

Tinja 5 0

T i s o v a c , p l a n i n a . 1 3

T i s o v a c , pođor . . 1 6 7

Tišina 1 7 5

Tiškovac 1 7 0

Todorovo

1 8 7

T o l i s a , rieka

. . . 5 0

T o l i s a , varoš

. . . 1 7 5

Tomina

1 9 2

Travnik . . . . . . .

1 5 8

Travanjsko

p o l j e . 2 0

Travunja 5

Trebević" 14

Trebinja 2 0 9

Trebinje 2 0 6

Trebinjsko p o l j e . 2 0

Trebinšćica . . . . 2 0

Trebižat, r i e k a . . 5 3

Trebižat, se l o . . . 2 0 4

Tremošnjica . . . . 1 76

Treskavica . . . 9 , 1 0

Treskovac-planina 1 1

Trešica 2 0 9

Tribova kosa . . . 1 4

Tribovo . 16 7

Triglava

1 6 9

Triešćani

1 7 1

Trgovišće

2 1 2

T r n 1 8 0

Trnovo

1 5 6

Tr

o

gir

1 3

Troglav 1 7

Trstivnica . . 4 6 , 1 5 4

Tr t la . 16

Trubar 1 8 8

Trusina 1 7

Tržac 1 8 7

Turia

1 7 7

Turić

1 7 6

Turska Hrvatska

5 , 1 8 4

Tušnica 1 5

Tuzla dolnja . . . . 1 7 2

Tuzla gornja . . . . 1 7 2

T v r d o š . . . . . . . . . 2 0 9

Ugar 4 3

Ugrići 4 3

Ugrovača 5 3

U k r i n a . . 4 1 , 4 3 , 4 5

Ulice 1 7 3

U n a 4 1

U n a c ,

rieka 4 1

U n a c , prediel

. . . . 1 8 8

Usina

1 7 2

Usora (banovina)

5 , 1 8 1

U s o r a , rieka

. . . . 4 5

Utes

1 7

Utovo

2 0 4

Utovo blato 5 5

Uvac 5 0

Uzdo 1 7 1

Vajačka . . 4 3

Vakuf 1 5 8

Vapa 5 0

Varca r -Vakuf 4 3 , 1 6 7

V a r d a - p l a n i n a . . . . 1 6

Vareš 1 5 5

Varvara 1 7 1

Vasiljevei . 1 7 6

Vasojevići 6

Vedro polje 2 1

Velež 1 7

Veličanka 4 5

Velijaci

2 0 2

Velika

1 8 2

Veljači

2 0 2

Vepar

1 4

Vesela straža

. . . . 1 6 3

Viaka

1 5 5

Vidosi 1 6 9

Vidovice

1 7 5

Vidrenjak

5 0

Viduša

1 7



222

Vienac 1 6 6

V i r 2 0 3

Visibaba 1 5

Visitoš 8

VisoSica , planina

. 1 0

Visoc ica , rieka 4 1 , 4 2

Visočnik

1 4

Visoko

1 5 4

Višegrad 1 5 6

V i t e z ,

planina

. . . 1 3

V i t e z , varoš 1 6 0

Vitoroga

8 , 12

V l a h , p l a n i n a . . . . 1 6

V l a h , rieka

. . 5 2 , 5 4

Vlasenica 1 7 6

Vlašić 1 3

Vogača 4 6

Vojnik 1 1

Volar

1 9 3

Volujak, p l a n i n a . . 1 1

Volnjak, selo

. . . . 1 6 5

Vrabac 1 6

Vragolović" 156

Vran 1 5

V r a n a , p l a n i n a .

. . 14

V r a n a , podor . . . . 1 5 5

Vranduk 1 6 1

Vraneš 2 1 4

V r a n i ć a , p l a n i n a . . 1 3

Vranjić 1 6

Vrano grač 1 8 8

Vrba

2 2

Vrbanja

4 3

Vrbanjica 1 7 9

Vrbas

4 1 , 4 2

Vrbaska

5 0

Vrbaško polje . . 2 7

Vrbljani

1 6 8

Vrila 1 6 3

Vrhbosna

1 5 0

Vrhovine 1 6 7

Vrućica

1 8 2

Vučja brda 1 1

Vučjak . 1 3 , 1 7 , 1 9 3

Vučja luka 1 4

Vučja planina . . 1 3

Vukodol 1 9 8

Vukovsko 1 6 3

Zagorje U , 2 6

Zahumje

5

Zarjača 2 0 7

Zarudje 1 4

Zaslap 2 0 9

Z a v a l a , planina

. 2 7

Z a v a l a , samostan 2 0 7

Zavedin

1 5

Ze c 8, 9

Zelen-gora

1 1

Zenica 1 6 1

Zeničko polje

. . . 1 9

Zeta 2 5

Zimsko polje . . . . 2 4

Zlatar 1 8

Z m i j a n j e , potok . . 2 4

Zmi jan je , prediel . 1 8 0

Zovi-dol 2 0 5

Zubci 2 0 9

Zvečaj 1 5 8 , 1 8 0

Zvečan

2 1 1

Zviezda 2 1 3

Zviezdan 1 5 5

Zvonigrad (bos.) . 1 5 1

Zvonigrad ( h e r c ) . 2 0 0

Zvornik 1 7 4

Žaba

1 7

Žabar 1 7 6

Žabarsko polje

. . . 2 8

Žabljak, mjesto 4 5 , 1 8 2

Žabljak, rieka

. . . 2 2

Žabljak,

selo . . . . 1 6 9

Ž e l j e z n i c a .

. . . 4 2 , 4 5

Žepa 4 9

ŽepaČ ko polje

. . . 2 0

Žepče 1 8 2

Žeravac 1 8 3

Žežulj 2 0 3

Zitomislić 2 0 3

Žujevina (Blažuj) . 4 4

Župa 2 0 9

Županjac

2 0 2

Žvatić 5 3



Opazka pod

1

na

str.

.96

.

tiskana

je uslied

pometnje

te

s

f nga

nev

·

ie li .

•

I

Bosna: Podatci o zemljopisu i poviesti Bosne i Hercegovine [Vjekoslav Klaić, 1878.]

Documents

Transcript of Bosna: Podatci o zemljopisu i poviesti Bosne i Hercegovine [Vjekoslav Klaić, 1878.]