POLIFAGNI ŠTETNICI

Klisnjaci, Žičnjaci - por. Elateridae

Opis

Odrasli oblici su kornjaši izduženog spljoštenog, prema zatku suženog tijela, dugački 7 -

15 mm . Na trbušnoj strani prvog članka prsišta imaju izraslinu poput šiljka koja ulazi u otvor

na stražnjem članku . Ako padnu na leđa pritiskom o tu izraslinu se odbace, skoče ( klisnu ) u

zrak i padnu na noge . Zato se nazivaju klisnjaci ili skočibube.

Ličinke su izduženog valjkastog tijela s malom glavom i kratkim nogama . Tijelo im je

čvrsto hitinizirano, a boja slamasto-žuta do crvenkasta . Narastu do 35 mm . Budući da

oblikom, bojom i čvrstoćom tijela podsjećaju na komad mjedene žice nazivaju se žičnjaci ili

drotari .

Poznato je više vrsta klisnjaka, a kod nas su najznačajnije one roda Agriotes .

Prugasti klisnjak - Agriotes lineatus

Imago je tamnosmeđe boje, a na pokrilju ima tamnije i svjetlije pruge . Naraste 7-10 mm .

Ličinka je dugačka 25 - 27 mm .

Agriotes lineatus, gore - imago ( p – šiljak za prebacivanje ), dole – ličinka ili žičnjak

Tamni klisnjak - Agriotes obscurus

Imago je tamnosmeđe gotovo crne boje, a noge su mu crvenkasto-smeđe .

Po dužini je sličan prethodnoj vrsti .

Žitni klisnjak - Agriotes ustulatus

Imago je crne boje sa smeđim pokriljem , dugačak 9 - 12 mm . Ličinka naraste do 25 mm .

Vrtni klisnjak - Agriotes sputator

Imago je sivo-smeđe do crno-smeđe boje, dugačak 6 - 8 mm . Ličinka naraste do 18,5 mm

.

Biologija

Razvoj i ponašanje navedenih vrsta su slični .

Odrasli oblici susreću se od travnja do lipnja na cvjetovima divlje mrkve i drugih biljaka ili

na površini tla . Najradije se zadržavaju na usjevima koji se ne obrađuju tijekom vegetacije

( livade, pašnjaci, djetelišta, lucerišta, strne žitarice ) . Zato je opasnost od žičnjaka najveća

kod uzgoja poljoprivrednih kultura na preoranim livadama i pašnjacima .

Nakon parenja ženke odlažu jaja u površinski sloj tla . Jedna ženka može odložiti od 70 -

500 jaja . Za 2 - 4 tjedna iz jaja izlaze ličinke, koje se u početku hrane različitim organskim

tvarima, a kasnije korijenjem biljaka . Štetnost im se sa starošću povećava, pa su najštetnije u

zadnjoj godini razvoja .

U jesen se ličinke povlače dublje u tlo, a u proljeće s porastom temperature i u potrazi za

hranom idu u površinski sloj tla kada i pričinjavaju najveće štete .

Razvoj ličinki, ovisno o vrsti, traje 3 - 4 godine . U zadnjoj godini razvoja se u razdoblju

od lipnja do kolovoza zakukulje . Kukulje se u komoricama koje naprave u tlu na dubini 10 -

30 cm . Za oko tri tjedna izlaze odrasli oblici .

Ukupan razvoj od jajeta do imaga traje, ovisno o vrsti, 3 - 5 godina .

2

Štetne su ličinke koje oštećuju podzemne organe biljaka . Ne prave veće razlike između vrsta

kojima se hrane pa oštećuju stotine vrsta kulturnih i korovskuh biljaka .

Hrane se korijenjem, izgrizaju i uvlače se u vrat korijena mnogih biljaka, u gomolje

krumpira, u korijen mrkve i šećerne repe, a ponekad i u sjeme npr. kukuruza .

Glavne štete nastaju prorjeđenjem sklopa, ali i mnoge preostale biljke ako im je oštećen

korijen zaostaju u rastu .

Najveće štete žičnjaci nanose usjevima rijetkog sklopa kao što su kukuruz, šećerna repa,

suncokret duhan, krumpir i povrće .

Zbog polifagnosti žičnjaka njihova štetnost u velikoj mjeri ovisi o zakorovljenosti usjeva .

Na zakorovljenim usjevima teže nalaze korijenje kulturnih biljaka, a na nezakorovljenim

usjevima svi se žičnjaci koncentriraju na kulturne biljke .

Zato znanstvenici unazad 20-tak godina predlažu primjenu herbicida unutar reda biljaka

( prskanjem u trake ) čime bi se između redova omogućio razvoj korova koji će privući

žičnjake i tako smanjiti njihov napad na kulturne biljke. Time bi se smanjila potrošnja

“zemljišnih “ insekticida, ali i herbicida čime se postiže ekološki i ekonomski povoljnija

zaštita.

Štetnost od žičnjaka znatno povećava i njihova potreba za vodom . Tražeći vodu u biljci za

sušnog vremena i u aridnim krajevima, naprave veće štete nego ako u tlu ima dovoljno vode .

Mjere zaštite

Potreba suzbijanja žičnjaka, kao i ostalih štetnika u tlu, određuje se na osnovi njihove

brojnosti koja se utvrđuje pregledom tla .

Pregled tla obavlja se prije sjetve odnosno sadnje kopanjem jama 25 x 25 cm na težim

tlima, a 50 x 50 cm na lakšim tlima . Dubina jama je najčešće 20 - 25 cm, odnosno duljina

štihaće . Iskopana zemlja baca se na rasprostrtu foliju, a pronađeni žičnjaci se stavljaju u bocu

sa 70 % alkoholom .

Ako se pregledava tlo u jamama veličine 25 x 25 cm tada se broj nađenih žičnjaka množi

sa 16 ( jer je 25x25cm 1/16 m2 ), a ako su veličine 50 x 50 cm pomnoži se sa 4 . Dobiveni

umnožak podjeli se s brojem jama i tako se dobije broj žičnjaka po četvornom metru .

Broj jama koje treba kopati ovisi o ujednačenosti površine .

Prosječno, za male parcele, treba 5 - 8 jama .

Za parcele od : 1 - 5 ha treba 8 - 10 jama

5 - 10 ha treba 10 - 15 jama

10 - 50 ha treba prosječno 0,5 - 1,5 jama / ha, a

za parcele veće od 50 ha treba 0,25 - 0,5 jama / ha

3

Jame trebaju biti pravilno raspoređene po cijeloj površini .

Primjer :

Na površini od 2 ha iskopano je 5 jama i pronađeno 1, 0 , 0 , 2 i 0 žičnjaka što je ukupno 3

. 3 x 16 = 48 , 48 : 5 = 9,6 žičnjaka / m2 .

Pragom odluke ( kritičnom brojkom ) smatra se za okopavine u zapadnim vlažnim

predjelima 3 - 5 žičnjaka / m2, a u istočnim aridnim predjelima 1 - 3 žičnjaka / m2 .

Prag odluke za strne žitarice je više od 15 žičnjaka / m2.

Ukoliko broj žičnjaka malo premašuje kritičnu brojku ( 3-5 do5-15 za humidne krajeve, a

1-2 do 5 -10 za aridne krajeve ) može se izvršiti tretiranje sjemena insekticidima :

karbamati : furatiokarb ( PROMET 400 SC ) šećerna repa, kukuruz, suncokret, uljana repica

karbofuran GEOCID ST - 35 šećerna repa, kukuruz, suncokret

karbosulfan MARSHAL 25 EC , MARSHAL ZLATICA 1,5 P kukuruz,

šećerna repa, - smanjuje napad nekih nadzemnih štetnik

metiokarb MESUROL FS 500 kukuruz, uljana repica, suncokret ,

repelentnim djelovanjem štiti sjeme od ptica

piretroidi : bifentrin SEMAFOR 20 ST kukuruz

teflutrin FORCE 20 SC kukuruz, šećerna repa

imidakloprid MONTUR FS 190 šećerana repa

ostali : imidakloprid GAUCHO WS 70 , GAUCHO FS 600 šećerna repa

GAUCHO FS 600 ROT kukuruz, suncokret i na krumpiru protiv

krumpirove zlatice i lisnih uši i ranog napada žičnjaka

GAUCHO FS 350 kukuruz, krumpir - protiv krumpirove zlatice,

lisnih uši i ranog napada žičnjaka

Zbog perzistentnosti na tretiranoj površini ne smije se u istoj

godini uzgajati povrće

fipronil COSMOS 50 FS šećerna repa, kukuruz , suncokret . Dobro djeluje i na

nadzemne štetnike ( lisne uši, buhači, pipe i dr. )

Određena količina insekticida nanosi se na sjeme pri njegovoj obradi u sjemenskim

poduzećima . Nakon sjetve insekticid se aktivira i štiti sjeme i biljčicu od štetenika u tlu .

Kada je brojnost žičnjaka znatno iznad kritične brojke jedina mogučnost je tretiranje tla

zemljišnim insekticidima .

4

Tretirati se može širom, u trake i u redove tj. uz sjeme u brazdu pri sjetvi odnosno sadnji .

Ekološki i ekonomski najprihvatljiviji način tretiranja je u trake i u redove .

Tretiranje širom obavlja se prskalicom ili se insekticidna gnojiva rasipavaju rasipačima .

Na ovaj način se postiže siguran uspjeh i kod najjače zaraze, a uspjeh traje još barem dvije do

tri godine . Međutim, ovim načinom primjene uništavaju se i prirodni neprijatelji ne samo

žičnjaka nego i drugih štetnika što vodi poremetnji prirodne ravnoteže. Zato je primjena

“ zemljišnih “ insekticida širom ekološki neprihvatljiva .

Tretiranjem u trake koriste se insekticidi prskanjem . Na traktoru se nalazi spremnik i

crpka prskalice, a na sijačicu se ispred ( ponekad iza ) sijaćih rala pričvrste rasprskivači dosta

blizu površini tla, tako da prskaju traku ispred ( ili iza ) sjemena široku 10 - tak cm . Sijače

ralo će svojim kretanjem izmiješati insekticid, primijenjen ispred njega na površinu tla, s tlom

do dubine na kojoj se nalazi sjeme .

Doza sredstva za primjenu u trake izračuna se po formuli :

doza širom x širina trake

Doza u trake = -------------------------------------

razmak redova

npr. Ako je doza primjene širom za DURSBAN E 48 8 l / ha tada za primjenu u trake

širine 10 cm, ako je razmak između redova 50 cm, treba trošiti 1,6 - 2,5 l / ha . Doza se malo

poveća iznad teoretski izračunate ( 1,6 l / ha ) jer je dodir štetnika s insekticidom kod

primjene u trake krači od onog kod primjene širom .

U trake se mogu primijeniti i granulirani insekticidi .

Tretiranje uz sjeme u brazdu je najčešći način primjene “ zemljišnih “ insekticida kod

nas, prvenstveno onih u formi mikrogranula . Na sijačicu se pričvrste posebni depozitori .

Svakim depozitorom tretira se istovremeno jedan, češće dva, a rijetko tri sjetvena reda . Iz

njih ili mehanički ili pneumatski izlaze granule kroz posebnu savitljivu ili teleskopsku cijev

koja ih dovodi uz sjeme prije nego zemlja pokrije sjeme i granule . Cijev se može namjestiti

tako da granule padaju na sjeme ili na određenu udaljenost od sjemena, što je potrebno za

insekticide agresivne za sjeme . Doza primjene u redove navedena je u uputstvu uz

insekticid .

Tretiranjem u redove mogu se primijeniti i koncentrirani tekući insekticidi . Posebna

peristaltička crpka ubacuje željenu količinu tekućine kroz cijevi u tlo uz sjeme odnosno malo

odvojeno od sjemena .

Za tretiranje tla dozvolu imaju :

Klorirani ugljikovodici :

5

lindan GAMACID T - 50 NE za povrće , krumpir , krmno bilje

Organofosforni insekticidi :

foksim VOLATON G 5 , VOLATONIZIRANO GNOJIVO ( NPK 15 : 15 : 15 )

NE u mladom luku, mladom krumpiru i rotkvici

klormetofos DOTAN G -5 kukuruz, šećerna repa, suncokret

klorpirifos-etil PIRIFOS 48 EC za ratarske kulture i

DURSBAN E-48 za povrće

PYRINEX 48 EC

DURSBAN G 7,5

kvinalfos EKALUX 25 kukuruz, šećerna repa, suncokret

CHROMOFOS 25

terbufos COUNTER G - 5 kukuruz, šećerna repa,duhan

Karbamati :

karbofuran GEOCID 350 F

GEOCID G - 5

NE rani krumpir, povrće i krmno bilje

karbosulfan MARSHAL 25 EC kukuruz, šećerna repa

Piretroidi :

bifentrin TALSTAR 10 EC ratarske kulture

teflutrin FORCE 5 pšenica, šećerna repa, kukuruz, suncokret

Na smanjenje brojnosti žičnjaka djeluju mnoge agrotehničke mjere u prvom redu obrada

tla . Tako oranje na dubinu 20 - 25 cm početkom kolovoza omogućava da se tlo osuši za

nekoliko tjedana . Velika smrtnost kukuljica i imaga nastaje i rušenjem njihovih komorica

mehaničkim putem . Optimalno vrijeme i dubina sjetve omogućuju brže klijanje i nicanje,

fazu razvoja u kojoj su biljke najosjetljivije na napad žičnjaka .

Neke kulturne biljke utječu na smanjenje brojnosti žičnjaka . To su npr. heljda, lan,

konoplja, proso, grah . Prilikom obrade tla mnoge žičnjake unište ptice, osobito vrane.

Brojnost žičnjaka smanjuju i njihovi prirodni neprijatelji među kojima su najznačajniji

trčci ( Carabidae ) . Jedan imago trčka uništi 2 - 4 žičnjaka, a ličinka pojede 10 - 15 žičnjaka .

Sve mjere njege usjeva koje omogućuju brži razvoj biljaka doprinose smanjenju šteta od

žičnjaka .

6

Hruštevi

por. Scarabaeidae - listorošci

Poznato je više vrsta hrušteva od koji se kod nas javljaju : obični hrušt, šumski hrušt, veliki

šareni hrušt, mali proljetni hrušt i mali ljetni hrušt .

Obični ili svibanjski hrušt - Melolontha melolontha

Ubraja se u najpoznatije kukce kod nas . Najčešći je u brdskim krajevima Gorskog kotara i

Like, ali je prisutan i u drugim vlažnijim krajevima .

Opis

Imago je kornjaš crne boje sa smeđim

pokriljem , nogama i lističavim ticalima .

Sa strane na trbušnim člancima nalaze se

trokutaste dlakave bijele pjege . Dugačak

je 20 - 28 mm . Mužjak ima uočljivo jače

razvijena ticala .

Ličinke su blijedožučkaste boje sa

smeđom glavom . Imaju tri para nogu, a

savijene su u obliku slova C . Nazivaju se

grčice i poznati su štetnici u tlu . Narastu do 60 mm .

Biologija

Odrasli hruštevi javljaju se u travnju i svibnju čim temperatura zraka prijeđe 200 C. Hrane

se lišćem najčešće s rubnog drveća šuma, voćnjaka, vinograda, drvoreda ukrasnog drveća i sl.

U godinama masovne pojave ( = letne godine ) mogu izazvati golobrst .

Roje se i pare osobito poslije zalaska sunca kada je vrijeme toplo i mirno . Oplođene ženke

se zavlače u tlo, gdje na dubini od 20 -tak cm odlože prvu skupinu od 30 -tak jaja. Nakon

toga se vračaju na drveće, hrane se i ponovo zavlače u tlo radi odlaganja jaja . Za odlaganje

jaja preferiraju rahla, obrađivana tla .

7

Iz odloženih jaja za 30 - 40 dana izlaze ličinke - grčice koje život provode u tlu i hrane se

podzemnim dijelovima biljaka . Nagrizaju svaku biljku na koju naiđu bez obzira dali joj je

korijen mesnat ili drvenast .

Prve godine male ličinke neprave nikakve štete, u drugoj godini štete su veće, a u trećoj

godini kada su ličinke najveće i najproždrljivije pričinjavaju i najveće štete . Te se godine

ljeti zakukulje u tlu, a iz kukuljice se ubrzo razvije odrasli hrušt koji ostaje u tlu do proljeća

slijedeće godine .

Razvoj jedne generacije traje 3 - 4 godine .

Štetnost od grčica ispoljava se preranim venućem, a zatim i sušenjem cijelih biljaka . Buše

gomolje krumpira i korijen šećerne repe, a u slučaju jakog napada najvećim ih dijelom i

pojedu. Ličinke se hrane i žilama žitarica i krmnog bilja . Mogu oštetiti i korijenje voćnih i

loznih sadnica kao i sadnica ukrasnog grmlja i drveća . Dosta štete nanose jagodama i

drugom jagodastom voću te povrću .

Mjere zaštite

Odrasle oblike vrlo rijetko treba suzbijati, samo tamo gdje ima malo liščara pa je

koncentracija odraslih oblika na njima velika .

Suzbijati se mogu tako da se drveća u jutro tresu pa hruštevi koji su još ukočeni od

hladnoće padaju sa stabla . Njima se može hraniti perad .

Kemijsko suzbijanje provodi se samo za jakog napada, a i tada na rubnim najjače

zaraženim stablima šuma i drvoreda . Od insekticida koriste se :

OP - insekticidi : klorpirifos - etil PIRIFOS 48 EC , DURSBAN E-48 ,

PYRINEX 48 EC

fosalon ( manje je opasan za pčele ) ZOLONE LIQUIDE ,

ZOLONE PM , ATAC EC , ATAC WP

triklorfon DIPTEREX 80

piretroidi : alfacipermetrin FASTAC 10 SC , DIRECT 10 SC

betaciflutrin BETA - BAYTROID EC 250

deltametrin DECIS 6,25 WG , DECIS 2,5 EC , DECIS 1,25 EC ,

ROTOR 1,25 EC

Grčice se suzbijaju preventivno svuda gdje se očekuje jači napad npr. druge i treće godine

nakon masovnog leta hrušteva ili gdje se pregledom tla ustanovi veći broj grčica .

Kritična brojka - za krumpir 3 - 5 grčica / m 2 u 2. godini njihova razvoja i

2 - 3 grčice / m2 u 3. godini razvoja

- slična je i za druge usjeve rijetkog sklopa i povrće

8

- za strne žitarice je tri puta veća

- za voćni i lozni rasadnik 1 - 2 grčice / m2

Kod brojnosti grčica iznad kritične brojke primjenjuju se “ zemljišni “ insekticidi :

foksim VOLATON G 5 , VOLATONIZIRANO GNOJIVO ( N : P : K 15 : 15 : 15 )

klormefos DOTAN G 5

klorpirifos - etil PIRIFOS 48 EC , DURSBAN E -48 , PYRINEX 48 EC, DURSBAN G 7,5

karbofuran GEOCID G - 5 , GEOCID 350 F i dr.

Primjenjuju se ili širom uz inkorporaciju ili se unose u redove prilikom sjetve i sadnje,

odnosno primjenjuju oko sadnih rupa . Po jednoj sadnoj rupi obično se koristi 5 - 10 grama

granuliranih pripravaka .

Prije sadnje krumpira mogu se primijeniti pripravci na bazi foksima, klorpirifos - etila,

karbofurana i imidakloprida ( CONFIDOR SL 200 ).

U iznimnim slučajevima potrebe zaštite ratarskih kultura mogu se primijeniti svi insekticidi

navedeni kod žičnjaka .

Šumski hrušt - Melolontha hippocastani

Srodan je običnom hruštu, ali je kod nas puno rjeđi . Ima četverogodišnji ciklus razvoja .

Veliki šareni hrušt - Polyphylla fullo

Kod nas je prisutan na nekim pjeskovitim tlima . Imago je dugačak 25 - 40 mm . Mrke je

ili crne boje . Na smeđem pokrilju ima brojne bijele mrlje . Grčica naraste do 8o mm. Po

obliku tijela je vrlo slična ličinki običnog hrušta .

Odrasli oblici hrušteva

lijevo – Polyphylla fulo,

desno – Miltotrogus aequinoctialis

Mali proljetni hrušt - Miltotrogus

( Rhizotrogus ) aequinoctialis i

9

Mali ljetni hrušt - Amphimallon solstitiale

Prisutni su svuda, ali uglavnom samo pojedinačno . Slični su običnom hruštu, samo su za

trećinu manji . Dugački su 12 - 18 mm .

Odrasli oblici proljetnog hrušta lete u travnju ( blizu ekvinocija ), a odrasli oblici ljetnog

hrušta u lipnju ( u vrijeme solsticija ) .

Grčice narastu do 20 mm .

Razvoj im traje najčešće 2 godine .

Suzbijaju se kao i obični hrušt .

Rovac - Gryllotalpa gryllotalpa

por. Gryllotalpidae - rovci

Opis

Imago je produljenog valjkastog

tijela smeđe boje . Čitavo tijelo je

obraslo gustim dlačicama. Prednji

par nogu je dobro razvijen i

podešen za kopanje . Nadvratni štit

je također dobro razvijen . Ima dva

para krila, a prednji par je znatno

krači od stražnjeg para . Na kraju

zatka ima dugačke tjelesne nastavke

- cerce . Naraste 4 - 5 cm pa je

jedan od naših najvećih kukaca . Ličinka je slična imagu samo je manja, svjetlije boje i nema

krila .

Rovac živi u hodnicima koje kopa u tlu . Prisutnost mu se pozna po tome što praveći

hodnike izdigne zemlju za oko 1 cm .

Biologija

10

Rovac ima 1 generaciju u godini .

Prezime ličinke u stajskom gnoju, kompostu i na drugim toplim mjestima, na dubini do 1

m. Razvoj ličinki završava krajem proljeća . Ponekad prezime i odrasli oblici . Ličinke u

proljeće nastavljaju razvoj .

U lipnju i srpnju izlaze odrasli oblici i traže jedinke suprotnog spola . Pare se na površini

tla, a ženke se nakon toga zavlače u tlo i na dubini od oko 0,5 m načine komoricu glatkih

stjenki, veličine srednjeg gomolja krumpira, u koju odlože jaja . Jedna ženka odloži 350 - 600

jaja .

Iz jaja za oko 2 tjedna izlaze ličinke slične velikim mravima . Hrane se organskim tvarima

u raspadanju . U početku ostaju u zajednici s majkom, a kasnije se razilaze i prave vlastite

hodnike . Pri tome oštećuju podzemne dijelove biljaka na koje naiđu .

Rovac je omnivoran kukac . Hrani se i sitnim puževima, ličinkama drugih kukaca

( žičnjacima, grčicama i dr. ), glistama i dr. pa nam je saveznik u borbi protiv tih štetnika. No

on nam je veliki neprijatelj kada jede korijenje povrtnih kultura, ili ih svojim kopanjem u tlu

ozljeđuje .

Među rovcima postoji i kanibalizam - više rovaca na manjem prostoru međusobno se

napada, ubija i izjeda .

Štetni su odrasli rovci i ličinke . Hrane se velikim brojem biljaka, a najveće štete čine

kupusu, krumpiru, paprici, luku, rajčici i drugom povrću te ratarskim kulturama. Uništenje

nekoliko biljčica kukuruza, šećerne repe ili suncokreta jedne za drugom u istom redu tipična

je slika štete od rovca . Na biljčicama se ne primjećuju tragovi ishrane, samo su pregrizene .

Tipične štete rovac nanosi i gomoljima krumpira u kojima izgriza duboke rupe . Rovac je

posebno štetan u klijalištima i staklenicima .

Mjere zaštite

Pregledom tla kopanjem jama rovci se ne mogu pronaći jer brzo pobjegnu . Međutim

obradom tla mogu biti izbačeni na površinu tla gdje se mogu ubiti, a često ih pojedu i ptice .

Prisutnost 1 rovca na 2 - 3 m2 površine na koju se siju ratarske kulture ili na 4 m2 površine

na koju dolazi povrće ukazuje na potrebu preventivne zaštite . Ona je moguća primjenom

zemljišnih insekticida prije ili u vrijeme sjetve . Po djelotvornosti se ističu :

foksim VOLATON G 5 , VOLATONIZIRANO GNOJIVO FLORIN 3

klormefos DOTAN G - 5

klorpirifos - etil DURSBAN G 7, 5 , DURSBAN E 48 , PIRIFOS 48 EC ,

PYRINEX 48 EC

i karbofuran GEOCID G 5 , GEOCID ST - 35 , GEOCID 350 F

11

U povrću su dopuštena samo sredstva na bazi foksima i klrpirifos - etila .

U vrijeme izlaska iz tla radi parenja ( lipanj - srpanj ) rovac se može suzbijati i rasipanjem

mamaca na bazi metiokarba ( MESUROL M ) . Mesurol pored rovaca suzbija i sve vrste

puževa. Mamce je najbolje rasipati po površini tla između biljaka .

Rovca možemo suzbijati i bez primjene insekticida . U jesen na više mjesta u vrtu

zakopamo stajski gnoj ( 50 x 50 x 50 cm ) i označimo . Rovci će se u njega radi topline

zavuči pa ih krajem zime prije nego zatopli uništimo . U klijališta možemo ukopati posudice

malo ispod razine tla , a od njih na sve 4 strane ukopati letve . Kada rovac praveći hodnike

plitko u tlu dođe do letve, krečuči se uz letvu u smjeru posude upast će u nju .

Lovne posude za hvatanje rovaca

Suzbijati se može i na biološki način, kuhanjen juhe od bazginog lišća koja se

nerazrijeđena sipa u njegova skloništa . Ista juha može poslužiti i za krtičnjake .

Sovice pozemljuše ( Podgrizajuče sovice )

por. Noctuidae - sovice

Sovice su noćni leptiri srednje veličine, zdepastog tijela . Prsište im je široko, a zadak

čunjast . Neuglednih su boja, najčešće sive ili sivo-smeđe .

Na prednjim krilima nalaze se karakteristične bubrežaste, okrugle ili eliptične pjege, a po

njihovom obliku, razmještaju i boji neke se vrste mogu prepoznati . Osim toga redovito se na

krilima nalaze valovite poprečne crte .

Stražnja krila su jednobojna, često svjetlija, ponekad gotovo bijele boje .

12

Sovice pozemljuše obuhvaćaju vrste kojima se gusjenice tijekom dana zadržavaju ispod

grudica zemlje ili u pukotinama tla . U sumrak izlaze i podgrizaju biljke sasvim uz površinu

tla pa se nazivaju i podgrizajuče sovice .

Gusjenice pregrizaju korjenov vrat, ponekad i stabljiku, hrane se prizemnim lišćem, uvlače

u stabljiku kukuruza i drugih biljaka, nagrizaju gomolje krumpira koji su plitko u tlu itd.

Napadnute biljke ugibaju ili se lome, sklop je rijedak, lišće izgriženo, gomolji imaju

smanjenu vrijednost .

U proljeće su česti štetnici kukuruza, ponekad i šećerne repe, suncokreta, raznih vrsta

povrća, a početkom jeseni i ozimih žitarica i uljane repice .

Zakorovljeni usjevi privlače leptire koji na cvjetovima korova nalaze hranu . U takvim

usjevima je veće odlaganje jaja, ali jedna gusjenica napravi veću štetu u nezakorovljenom

usjevu jer se zbog smanjenog izbora koncentrira na kulturnu biljku . Štete su osobito velike

ako zakorovljeni usjev privuče leptire na odlaganje jaja, a korov se naknadno uništi pa ostane

puno gusjenica u nezakorovljenom usjevu .

Gusjenice pozemljuša imaju golo tijelo prekriveno voskom pa se sjaje . Zemljano-sive su

boje . Narastu do 45 mm . Na dodir se saviju u klupko . Razvoj im teče kroz 6 stadija .

Postoji nekoliko vrsta sovica od kojih su najvažnije tri : - proljetna sovica

- usjevna sovica i

- sovica ipsilon

Proljetna sovica - Euxoa ( Agrotis ) temera

13

Opis

Leptiri su dugački 15 - 18 mm. Raspon krila im je 32 - 44 mm . Prednja krila su smeđa sa

svilastim sjajem, a stražnja sivo-bijela . Gusjenice narastu do 45 mm .

Biologija

Proljetna sovica ima jednu generaciju u godini . Prezimljuje kao gusjenica zrela za izlazak

u ljusci jajeta u tlu .

Gusjenice se javljaju polovinom ožujka, a razvijaju se do sredine svibnja . Lipanj i srpanj

provode u dijapauzi, a zatim se zakukulje .

Leptiri lete sredinom ljeta . Hrane se cvjetovima, najčešće korova . Jaja odlažu u tlo .

Usjevna sovica - Agrotis ( Scotia ) segetum

Opis

Leptiri su dugački do 20 mm s rasponom krila 35 - 45 mm . Prednja krila su tamnosiva, a

stražnja gotovo bjelkasta . Gusjenice narastu do 48 mm .

Usjevna sovica, mužjak

14

Jaja usjevne sovice odložena na listu

Biologija

Kod nas je najčešća sovica . Ima 2 generacije u godini .

Prezimljuje kao odrasla gusjenica u tlu . U proljeće se zakukulji .

Let leptira počinje u svibnju . Masovni let se najčešće zbiva krajem svibnja, a za hladnog

vremena u lipnju . Ženke odlažu jaja na tlo, prizemne dijelove biljaka ili na suhe biljne

ostatke. Jedna ženka odloži 500 - 2000 jaja . Embrionalni razvoj traje 10-tak dana .

Gusjenice usjevne sovice napadaju usjeve najčešće tijekom lipnja . Vrlo su proždrljive . Po

završetku razvoja, koji traje 30 tak dana, gusjenice se zavuku u tlo i zakukulje . Za oko 3

tjedna izlaze leptiri .

Leptiri lete u kolovozu .

Napad gusjenica 2. generacije najčešće je krajem kolovoza, ponekad u rujnu i listopadu .

U nekim godinama javlja se i 3. generacija .

Sovica ipsilon - Agrotis ( Scotia ) ipsilon

U nekim godinama, pogotovo zadnjih desetljeća to je naša najštetnija sovica .

Opis

Leptir ima raspon krila 45 - 50 mm . Gusjenica naraste do 45 mm .

Sovica ipsilon , leptir i gusjenica

Biologija

15

Izrazito je migratorna vrsta koja k nama dolijeće s juga .

U veljači leptiri iz sjeverne Afrike prelijeću u južnu Italiju i Grčku gdje ženke odlažu jaja .

Nakon razvoja gusjenica javlja se nova generacija leptira koja seli prema sjeveru i dolijeće u

naše krajeve .

Prezimljuju gusjenice zadnjih stadija razvoja ili kukuljice . Leptiri lete u proljeće i zajedno

s leptirima koji dolijeću iz južnih krajeva odlažu jaja . Razvoj jajeta traje samo 6 - 8 dana

kada izlaze ličinke . Po završetku razvoja koji traje 30 tak dana gusjenice se zakukulje, a za 2

- 3 tjedna izlijeću leptiri .

Tijekom godine razvija 2 - 3 generacije .

Jači napad gusjenica sovice ipsilon kod nas se bilježi tijekom svibnja . Veće štete u drugoj

polovini godine nisu registrirane .

Mjere zaštite

Primjenom “ zemljišnih “ insekticida u suzbijanju žičnjaka smanjuje se broj prezimjelih

gusjenica sovica pozemljuša.

U vrijeme vegetacije leptiri dolijeću s drugih površina i odlažu jaja pa je čim se uoče prve

štete potrebno pregledom usjeva utvrditi brojnost gusjenica .

Gusjenice se traže ispod grudica zemlje ili plitko u tlu tijekom dana ili u sumrak uz pomoć

baterijskih svjetiljki .

Pragom odluke se smatra 1 - 2 gusjenice / m2. Taj broj može biti manji pri nicanju usjeva,

a veći u razvijenom usjevu .

Odrasle gusjenice su zbog voštane prevlake otporne na kontaktne insekticide, a za želučano

djelovanje moraju požderati dosta hrane pa će napraviti značajne štete prije nego insekticid

postane djelotvoran . Zato je za uspješnu zaštitu usjeva od pozemljuša važno pravovremeno

uočiti njihov napad i suzbiti gusjenice dok su u 2. ili 3. stadiju razvoja tj. do 1 - 1,5 cm

dugačke .

Primjena insekticida je opravdana samo kada je to prijeko potrebno kako nebi nepotrebno

uništili prirodne neprijatelje .

Insekticide treba primjeniti folijarno uz utrošak veće količine vode .

Dozvolu imaju :

piretroidi : alfacipermetrin FASTAC 10 SC , DIRECT 10 SC

beta - ciflutrin BETA - BAYTROID EC 250

bifentrin TALSTAR 10 EC

cipermetrin + klorpirifos - etil CHROMOREL D , HERBOREL D

16

deltametrin DECIS 6,25 WG , DECIS 2,5 EC , DECIS 1,25 EC ,

ROTOR 1,25 EC i dr.

Primjena im je dopuštena i u povrću .

Na ostalim se kulturama mogu primijeniti i neki OP insekticidi :

klorpirifos - etil DURSBAN E-48 , PIRIFOS 48 EC , PYRINEX 48 EC

kvinalfos EKALUX 25 EC , CHROMOFOS 25

metidation ULTRCID 40 WP

triklorfon DIPTEREX

karbamati : metomil LANNATE 20 L , METHOMEX 20 SL

Učinkoviti mogu biti i neki inhibitori razvoja npr. diflubenzuron DIMILIN SC 48.

Bioinskticidi na bazi B. thuringiensis ne zadovoljavaju protiv pozemljuša .

Kurativno suzbijanje moguće je i rasipanjem nekih granuliranih insekticida npr.

DURSBAN G 7,5 , VOLATON G 5 u redove ili u trake uz ugrožene biljke, ali je ta mjera

znatno skuplja .

Vrlo djelotvorna, ali najskuplja mjera zaštite od pozemljuša je rasipavanje zatrovanih

mamaca . Zato se ova mjera primjenjuje samo kod frontalnog širenja pozemljuša pa se

mamci rasipavaju samo ispred fronte širenja gusjenica . Primijeniti ih treba pred večer .

Mamci se prave od mekinja ili kukuruzne prekrupe uz dodatak od oko 5 % šećera i

insekticida na bazi : klorpirifos - etila DURSBAN E-48 , PIRIFOS 48 EC

PYRINEX 48 EC

triklorfona DIPTEREX ili

lindana GAMACID T-5 ( NE POVRĆE )

Biološko suzbijanje moguće je parazitskom osicom roda Trichograma .

Od Agrotehničkih mjera na brojnost pozemljuša utječe uništavanje korova . Korove bi

trebalo suzbijati kurativno ( post emergence ) ili preventivno unutar reda, a kurativno između

redova . Korove treba suzbijati i u okolišu ugroženih površina čime se smanjuje mogućnost

doleta leptira i razvoja gusjenica . Ranija sjetva, dobra priprema tla i njega usjeva te

homogena gnojidba ubrzavaju dolazak biljaka u stadij kada su štete od gusjenica pozemljuša

manje .

Žičnjake, grčice hrušta, rovca i sovice pozemljuše nazivamo i polifagnim štetnicima u

tlu budući da veći dio života provode u tlu .

Lisne sovice

17

por. Noctuidae - sovice

Gusjenice ove skupine sovica zadržavaju se i hrane lišćem različitih biljaka . Najvažnije su

:

- kupusna sovica

- povrtna sovica i

- sovica gama

Kupusna sovica - Mamestra ( Barathra ) brassicae i

Povrtna sovica - Lacanobia ( Mamestra , Barathra ) oleracea

Štetnici su slične biologije, štetnosti i suzbijanja .

Opis

Leptir kupusne sovice ima prednji par krila tamno sivo-smeđe boje . Bubrežasta pjega je

velika i bijelo obrubljena dok su ostale pjege crne . Gusjenica ima 6 razvojnih stadija .U

početku je zelene boje, a kasnije sivo-zelene, tamnozelene, svjetlo ili tamno-mrke boje .

Narastu do 45 mm .Kukuljica je tamnocrvena, dugačka oko 20 mm .

Leptir povrtne sovice ima prednja krila crvenkasto-smeđe boje . Bubrežasta pjega je

gotovo narančaste boje, a svjetla crta uz rub krila je skoro ravna, a u sredini čini oblik slova

W . Gusjenica je zelena ili sivos-međa , a naraste oko 35 mm . Kukuljica je smeđe boje .

Biologija

Imaju 2 generacije u godini .

Prezimljuju u stadiju kukuljice u tlu . U proljeće kada srednja dnevna temperatura dosegne

170C, što je najčešće u 2. polovini svibnja, javljaju se leptiri . Žive 2 - 3 tjedna . Nakon

kopulacije ženke odlažu jaja na šećernu repu, kupusnjače, mahunarke i brojne korovske biljke

.

Jaja odlažu na naličje lišća u gomilice od 20 - 150 komada . Ženka kupusne sovice odloži

oko 600 jaja, a ženka povrtne sovice oko 800 jaja . Kupusna sovica odlaže jaja u jednom

sloju, a povrtna sovica u 2 - 3 etaže, a jajna legla imaju oblik piramide .

Iz odloženih jaja za 4 - 8 dana izlaze gusjenice . Hrane se lišćem različitih biljaka praveći u

početku male, a kasnije sve veće kružne otvore manje - više nepravilnog oblika . Razvoj im

18

traje oko 30 dana . Kukulje se u tlu, a za 18 - 25 dana izlaze leptiri . Leptiri lete krajem srpnja

i početkom kolovoza .

Napad gusjenica 1. generacije obično je u lipnju, a gusjenica 2. generacije krajem

kolovoza i u rujnu . Najopasnije su gusjenice 2. generacije koje su obično brojnije . Gusjenice

u početku izgrizaju rupe u lišć , a kasnije pojedu cijeli list ostavljajući peteljku i glavne žile.

Mogu izgristi i rupe u korjenovom vratu repe čime smanjuju prinos i digestiju . Veće štete

čine povrću i time što ga onečišćuju izmetom . Ubušuju se u glavice kupusa koje postaju

neupotrebljive .

Kupusna sovica je higrofilna vrsta pa se najviše susreće na vlažnim staništima, u vlažnijim

godinama i na površinama koje se navodnjavaju .

Lisne sovice imaju brojne prirodne neprijatelje kao što su parazitska osica Trichograma,

trčci, ptice i razne bolesti posebno mikoze i viroze .

Sovica gama - Autographa ( Plusia , Phytometra ) gamma

Opis

Sovica gama se vrlo prepoznatljivim izgledom razlikuje od ostalih sovica . Prednja krila

leptira su sivo-smeđe boje, a na sredini je karakteristična srebrnasta pjega u obliku grčkog

slova gama . Gusjenica je zelene boje, tijela suženog prema glavi . Uz 3 para prsnih nogu

ima samo 3 para trbušnih nogu pa se pri hodanju grbi, ali ne tako jako kao gusjenice grbica

koje imaju 2 para trbušnih nogu .

Biologija

Sovica gama je tipična migratorna vrsta . Proljetna migracija počinje krajem zime u

sjevernoj Africi . Preko Mediterana dospijeva u naše krajeve pa i dalje na sjever do

Skandinavije . Krajem ljeta počinje jesenska migracija prema jugu . Tijekom migracije

prema sjeveru Europe i nazad prema sjeveru Afrike ima 5 - 7 generacija .

19

Dio sovica prezimi u stadiju gusjenice i kukuljice, a dio doliječe iz južnih krajeva . Leptiri

lete od svibnja i susreću se skoro tijekom cijele godine .

Ženka odloži 500, ali i do 1500 jaja obično po jedno ( rjeđe 2 -3 ) na donju stranu lista .

Embrionalni razvoj traje 3 - 7 dana . Tijekom razvoja koji traje oko 3 tjedna gusjenice prolaze

kroz 5 razvojnih stadija . Zakukulje se na biljkama u bijelim, prozirnim paučinastim

kokonima.

Sovica gama kod nas ima 2 - 3 generacije u godini koje se, zbog dolijetanja leptira iz

južnih krajeva, isprepliću .

Gusjenice napadaju oko 100 vrsta kulturnih i divljih biljaka . Osobito oštećuju lucerku,

djetelinu, šećernu repu, konoplju, duhan, krumpir, kupus, papriku itd. Naročito strada lišće, a

glavne štete pričinjavaju gusjenice 4. i 5. razvojnog stadija . Najopasnije su gusjenice prve

generacije koje početkom ljeta mogu uzrokovati golobrst usjeva .

Mjere zaštite

Ono što vrijedi za suzbijanje sovica pozemljuša vrijedi i za lisne sovice .

Signalizacija roka i potrebe suzbijanja obavlja se na temelju brojnosti gusjenica .

Prag odluke je 1 gusjenica po biljci veličine nešto veće šećerne repe s barem 8 listova ili

slično razvijene kupusnjače ili neke druge povrtne biljke . Kao orijentacije vrijedi i prag

odluke 8 - 10 gusjenica / m2 . Ako su biljke manje prag odluke je niži i obrnuto .

Optimalni rok tretiranja je kada se gusjenice nalaze u 2. ili 3. stadiju tj. kada su manje od

25 mm, jer su veće otpornije na insekticide, a već su i nanijele izvjesne štete.

Za razliku od sovica pozemljuša bioinekticidi na bazi B. thuringiensis kurstaki djeluju na

sovicu gama, a dijelom i na ostale vrste lisnih sovica, pa ih treba što više koristiti.

Od kemijskih insekticida koji se koriste kurativno u obzir dolaze oni navedeni za folijarnu

primjenu protiv pozemljuša .

Od agrotehničkih mjera svaka obrada tla kada su u tlu kukuljice uništava dio tih kukuljica .

Nematode korijenovih kvržica ( guka ) - Meloidogynae spp

20

por. Heteroderidae - cistolike nematode

Opis

Ove nematode karakterizira spolni dimorfizam .

Ženke su početkom svoga razvoja crvolike, a kasnije poprime izduženo kruškolik oblik .

Na prednjem užem dijelu nalazi se usni otvor, a na stražnjem zaobljenom dijelu spolni i

analni otvor . Dugačke su 0,5 - 1 mm, a široke 0,4 - 0,5 mm . Mužjaci su tipičnog crvolikog

oblika, dugački 0,8 -2 mm .

Boja tijela oba spola je mliječno-bijela .

Dužina tijela ličinki 2. stadija ( invazione ličinke ) je 0,34 - 0,49 mm .

Usni stilet odraslih oblika je dužine oko 0,2 mm, a ličinke 0,01 mm .

Nematode korijenovih kvržica, lijevo – različiti stadiji razvoja, 1- ličinka, 2 – proširena i

potpuno razvijena ličinka, 3 – formiran mužjak u ličinkinoj košuljici, 4 – potpuno formiran

mužjak, 5 – mlada ženka ; desno – oštećenja na rajčici u stakleniku

Biologija

Korijenove nematode uglavnom susrećemo u umjerenim i toplim područjima i

stakleničkim objektima .

Vrlo su važni štetnici povrća i cvijeća u zaštićenom prostoru . Od ratarskih usjeva kod nas

su važne samo na duhanu, ali mogu napasti i šećernu repu, žitarice i druge kulture . Neke se

mogu naći i na mladim voćnim sadnicama .

21

Žive kao endoparaziti u biljnom tkivu . Ubušuju se u korijenje i intenzivno hrane

uzrokujući hipertrofiju tkiva pa se na korijenu javljaju izrasline ( kvržice , guke ) različite

veličine - od glavice bumbačice pa do oraha, čak i veće . Okruglog su ili izduženog oblika .

Zaraza nematodama pogoduje prodoru patogenih gljivica ( Fusarium spp, Phytophtora

spp ) pa guke trunu i raspadaju se pri čemu se oslobađa novostvoreno potomstvo - invazione

ličinke.

Napadnute biljke zaostaju u rastu i razvoju, venu , suše se i daju vrlo niske prinose . Kod

jačeg napada dolazi do mjestimičnog propadanja biljaka i pojave tzv. plješina .

Ženke odlažu 400 - 800 jaja pa i više u jajnu vrećicu unutar svoga tijela . U jajetu se

razvija ličinka 1. stadija, a ličinke 2. stadija ( invazione ličinke ) napuštaju jaja i prelaze u tlo .

Iz tla se ubušuju u korijen i nastavljaju razvoj do spolno zrele ženke ili mužjaka .

U tropskim uvjetima imaju 10 - 12 generacija u godini dok u hladnijem klimatu, na

otvorenom, mogu imati samo jednu generaciju . Najotpornije su na niske temperature u

stadiju jajaeta ( - 110 C ) . Ove nematode su jako osjetljive na isušivanje tla .

Mjere zaštite

Plodored kao mjera suzbijanja ovih nematoda ne daje zadovoljavajuće rezultate jer su

izrazito polifagne . Zato treba kombinirati isušivanje tla s uzgojem biljaka koje su

“ neprijatelji “ nematoda ( Tagetes spp, Asparagus spp ), suzbijati korove koji su domaćini

nematoda i uzgajati biljke otporne na napad ovih nematoda .

Osnovna mjera suzbijanja nematoda u zaštičenom prostoru treba biti termička

sterilizacija tla svake 3 - 4 godine . Pregrijana vodena para dovodi se do perforiranih cijevi

ukopanih u tlo ili se pušta ispod folije pa se tlo kroz 5 minuta zagrije na 950 C . Na ovaj način

uništavaju se nematode, ali i svi drugi štetnici, uzročnici bolesti i sjemenke korova .

Djelomičan učinak zadovoljavajući samo za nematode, kukce, neke gljivice i korove

postiže se solarizacijom tla tj. zagrijavanjem tla ispod tamne folije sunčevom toplinom .

Temperatura tla pod folijom na dubini od 10 cm može biti za 10 - 200C viša nego na

nepokrivenom tlu .

Ako se ukaže potreba mogu se primjeniti nematocidi . Dok se ne zabrani primjena metil

bromida ( uništava ozonski omotač ) mogu ga ovlaštena poduzeća primjenjivati za kemijsku

sterilizaciju tla . Čestom primjenom metil bromida u istom objektu nagomilavaju se ostaci u

tlu i javljaju fitotoksične pojave, a postoji i opasnost od nedozvoljenih rezidua metil bromida

u biljkama .

Na površini tretiranoj metil bromidom ne smije se najmanje 2 godine uzgajati povrće .

22

Umjesto metil bromida može se primijeniti granulirani nematocid na bazi dazometa

BASAMID GRANULAT .

Stabljikina nematoda - Dytilenchus dipsaci

Nalazi se na listi A 2 karantenskih štetočinja . Raširena je u umjerenim, hladnim i vlažnim

klimatskim područjima .

Napada blizu 500 biljnih vrsta . Parazitira na lukovicama, gomoljima, stabljikama

pupovima, listovima i cvjetovima . Korijen praktično ne napada . Kod nas su zabilježene štete

na pšenici, kukuruzu, šećernoj repi, lucerni , krumpiru, posebno na luku, češnjaku, poriluku,

rajčici, grahu, mrkvi, pastrnjaku, celeru, gladioli, zumbulu i drugom povrću i ukrasnom bilju .

Prenosi neke uzročnike biljnih bolesti .

Biljke napadnute stabljikinom nematodom zaostaju u porastu, gube boju i deformiraju se, a

lišće se uvija . Napadnute žitarice dobivaju grmolik izgled . Napadnute lukovice luka

odebljaju i postaju spužvaste, a lišće odeblja . Osnova lišća mrkve zadeblja, korijen posmeđi i

raspuca se. Dijelovi biljke u kojima se nalaze nematode su zadebljali - “ otečeni “, često

praćeni kolonijama mikroorganizama (na luku npr. dolaze zajedno s Botrytis alii ) .

Opis

Odrasli mužjaci i ženke su tipičnog crvolikog oblika, dužine 1,0 - 1,3 mm . Ličinke 2.

stadija dugačke su oko 0,3 mm .

Biologija

Stabljikina nematoda se održava u ostacima

biljaka i u podzemnim i nadzemnim

dijelovima živih biljaka . Ako se promjene

klimatski uvjeti ličinke se grupiraju u klupka i

prelaze u anabiozu, a vitalnost zadrže i preko

20 godina .

Ženke odlažu 200 -500 jaja iz kojih izlaze

ličinke koje se ubušuju u biljke, gdje razaraju

tkivo i razmnožavaju se . U povoljnim

uvjetima razvoj jedne generacije traje 3 - 5

tjedana pa u godini ima više generacija .

23

Mjere zaštite

U tlu se stabljikina nematoda prije sjetve odnosno sadnje uspješno suzbija BASAMID

GRANULATOM . Prije fumigacije s površine tla treba ukloniti sve biljne ostatke i suzbiti

korove koji su također domaćini ove nematode . Obavezno treba voditi računa o

zdravstvenom stanju sjemenskog i sadnog materijala .

Smanjenju gustoće populacije stabljikine nematode može doprinijeti i plodored ako se

uključe biljke koje su otporne prema ovoj nematodi ( neki kultivari luka, lucerne, crvene

djeteline ) .

24

BOLESTI I ŠTETNICI CVIJEĆA

RUŽA

BOLESTI

Pepelnica - Sphaerotheca pannosa

Jedna je od najopasnijih i najraširenijih bolesti ruža . Podjednako često javlja se u uzgoju

ruža na otvorenom i u zatvorenom prostoru .

Bolest se javlja na lišću, mladicama, cvjetnim pupovima i na otvorenim cvjetovima .Prvi

simptomi su lagano uzdignute, crvenkaste zone na gornjoj strani lista. Na površini lista

razvija se bijela paučinasta prevlaka koja s vremenom postaje sve gušća i poprima sivu boju .

Zaraženi listovi zaostaju u rastu , nepravilno se razvijaju i uvijaju prema licu , tako da cijela

plojka ima valovit izgled .Oboljelo lišće se djelomično ili potpuno suši i prijevremeno

otpada . Ako su napadnuti vršni dijelovi mladica, listovi na njima su sitni i deformirani, a

čitave mladice izgledaju kao da su ofurene i odumiru .

Jako napadnuti cvjetni pupovi se uopće ne otvaraju . Ako se cvjetovi i pojave, na njima se

stvara gusta bijela prevlaka koja često za sobom povlači venuće cvjetova .

Pepeljastu prevlaku na napadnutim biljnim dijelovima čini micelij gljivice s konidioforima

i konidijama koje šire bolest u vrijeme vegetacije . U manje oštrim klimatskim uvjetima

gljivica prezimi kao micelij u zaraženim pupovima, listovima i mladicama koje nisu potpuno

stradale . U proljeće ovaj micelij stvara prvu generaciju konidija koje će biti nositelji

sekundarnih zaraza . U nekim krajevima patogen prezimljuje u vidu kleistotecija, pa u

proljeće primarne zaraze vrše askospore .

Zarazi ruža pepelnicom pogoduje visoka relativna vlažnost zraka . Razvoju bolesti

pogoduju svjetlost ,obilna gnojidba dušikom ,zatvoreni položaji , nagle promjene vremena i

temperature, osjetljivost kultivara itd. Tolerantni kultivari imaju kožnate sjajne listove, dok

manje tolerantni kultivari imaju mekane zagasite listove .

25

Mjere zaštite

Nakon zimske rezidbe ruža, odrezane biljne dijelove treba ukloniti, a lišće sakupiti i

spaliti .

Sa primjenom fungicida treba početi čim se primijete prvi simptomi . U fazi intenzivnog

porasta mladica razmaci između tretiranja trebaju biti kratki ( oko 7 dana). Jedna od prvih

aktivnih tvari upotrijebljenih protiv pepelnice na ružama je sumpor. Kod primjene na

temperaturi iznad 250 C sumporni pripravci (Thiovit, Kumulus DP, Kalinosul

80,Chromosul 80,Sumpor SC 80 i dr.) mogu izazvati ožegotine na listu . Osim toga na

biljkama ostaju tragovi prskanja što im umanjuje ljepotu.

Na pepelnicu djeluju i organski fungicidi:

površinskog djelovanja : dinokap ( Karathane EC i WP )

sistemici : triforin ( Saprol-N ), fenarimol ( Rubigan EC ), triadimefon ( Bayleton

special WP 5 ), bitertanol (Baycor WP 25 ) i miklobutanil (Systhane 12 E ).

Crna pjegavost ili zvjezdasta plijesan- Marsonina rosae

( Asteroma Rosae = Actnonema rosae = Marsonia rosae )

Uz pepelnicu ,najčešća je bolest ruža .Pretežno se javlja na lišću tijekom ljeta i jeseni .

Tipičan znak bolesti su tamnosmeđe ili crne pjege promjera 2-12 mm , nepravilnog do

okruglastog oblika sa zrakastim rubom zbog kojeg su ponekad zvjezdolike .Dolaze na

gornjoj strani lista .Unutar pjega mogu se uočiti više ili manje koncentrični krugovi crnih

plodnih tijela ( acervuli ) u kojima se vidi bijela sluzava masa konidija kojima se bolest dalje

širi . U poodmakloj fazi bolesti list požuti tako da se na njemu ističu zaraženi crni dijelovi .

Oboljelo lišće prijevremeno otpada što uzrokuje tjeranje spavajućih pupova i slabljenje

biljaka.Biljke su manje otporne na niske temperature, iduće sezone slabije cvatu ,cvjetovi su

manji ili cvatnja potpuno izostane . Osim listova bolest može zahvatiti i mlađe neodrvenjene

izboje i latice ruže .

Gljivica prezimljuje u vidu peritecija na zaraženim biljnim dijelovima .Ovaj spolni stadij

koji se naziva DIPLOCARPON ROSAE predstavlja izvor primarne zaraze u idućoj godini

Patogen može prezimiti i u vidu micelija u oboljelim mladicama i lišću .Bolest se javlja u

širokom rasponu temperatura od 15-270 C ( opt 19-210 C ) u uvjetima vrlo visoke relativne

vlažnosti zraka ili vlaženja lista najmanje 7-12 sati .

26

Postoji razlika u osjetljivosti pojedinih kultivara na crnu pjegavost ruža . U osjetljive

kultivare spadaju Baby massquerade ,Zorina i Schneewitchen .

Mjere zaštite

Uzgoj otpornih kultivara ruža najjednostavnija je i najekonomičnija mjera zaštite.

Infekcioni potencijal smanjit ćemo sakupljanjem i uništavanjem otpalih listova i energičnim

rezom svih zaraženih izboja , koje treba pokupiti i spaliti.

Uzgojem ruža na prozračnim i ocjeditim tlima , izbjegavanjem suviše guste sadnje , sadnje

na sjenovita mjesta i pregnojavanja dušikom učinit ćemo ruže manje osjetljivima na ovu i

druge bolesti .

Ruže treba zalijevati izravno na tlo ,nikako ne polijevati biljke . Zalijevanje treba obaviti u

jutro za sunčanih dana , kako bi se brzo osušila površina tla i izbjegla previsoka vlažnost

zraka i vlaženje listova, a svakako prije noći , te tako onemogućiti zarazu .

Pred kretanje vegetacije i po završetku vegetacije ruže treba prskati nekim bakrenim

pripravkom (Bakreno vapno WP 50 ,Champion ,Cuprablau i dr. ) uz dodatak okvašivača

(Sandovit ,Radovit N ,Citowett ,Pinovit N ,Okvašivač Caffaro ,Chromovit ). U vegetaciji sa

preventivnim prskanjem treba početi u proljeće , prije pojave prvih simptoma bbolesti ,

fungicidima na bazi propineba ( Antracol WP70 , Chromoneb S70 ), mannkozeba ( Dithane

M45, Pinozeb M 45 ) , metirama (Polyram DF ) , kaptana ( Captan 50 ,Captan 4-

F ,Merpan ,Captan WP50 ) , diklofluanida

( Euparen 50 WP ) , tolifluanida (Euparen Multim ) uz dodatak okvašivača , ili insekto-akaro-

fungicidom Pirox fluid . Preventivna prskanja treba ponavljati u razmacima od 10-14 dana ili

nakon svake jače kiše . Kod pojave znakova crne pjegavosti ruže preporučuje se primjena

sistemičnih fungicida, npr. na bazi triforina ( Saprol N ), fenarimola ( Rubigan EC ) ili

bitertanola ( Baycor WP25 ) koji suzbijaju i pepelnicu ruža .

Peronospora – Peronospora sparsa

Patogen napada sve dijelove biljke ,stabljiku , lišće , peteljku ,čašku i latice .

Karakterističan simptom bolesti je žućenje lišća koje je prošarano zelenim otočićima

promjera oko 1 cm. Na naličju lišća uočava se bjeličasta prevlaka koju čine konidiofori sa

konidijama koje dalje šire bolest. Na izbojima i peteljkama mogu se nešto teže uočiti sitne pa

do dva i više centimetara velike pjege kojima boja varira od purpurne do crne. Oboljele biljke

27

lako gube list .Peronosporu od pepelnice razlikujemo po tome što se bijela prevlaka javlja

samo na donjoj strani lista dok kod pepelnice bijele nakupine nalazimo na obje strane lista .

Mjere zaštite

Zaštitu u staklenicima postižemo sniženjem relativne vlage zraka prozračivanjem i

podizanjem temperature na 270C. Preporučuje se zagrijavanje staklenika prije zore da se

smanji rosa. Od fungicida s površinskim djelovanjem možemo primjeniti one na bazi

propineba ( Antracol WP70 ,Chromoneb S 70 ), mankozeba ( Dithane M45, Pinozeb M45 )i

tolifluanida ( Euparen Multi ), a od sistemika na bazi metalaksila ( Ridomil MZ72 ) i na bazi

fosetila ( Aliette ) .

Siva plijesan – Botrytis cinerea

Bolest uglavnom uzrokuje propadanje rezanog cvijeća u skladištu i tijekom prijevoza , ali

su česte i štete u proizvodnim nasadima . Zaraženi cvjetni pupovi ostaju nerazvijeni, boja im

izblijedi, savijaju se prema dole i pokriveni su sivkastom prevlakom koju čine

micelij ,konidiofori i konidije gljivice . Bolest zahvaća latice i cvijet što je osobito izraženo

kod bijelih kultivara . Patogen se često naseljava na rane nakon rezanja cvijeća .Prodire u

tkivo biljke i uzrokuje njezino propadanje .

Bolest se češće javlja u stakleniku i plasteniku zbog slabijeg prozračivanja .

Mjere zaštite

Ruže treba uzgajati na prozračnim mjestima. U stakleniku je nužno sniziti vlažnost zraka

jer će u suprotnom i najbolji fungicid imati polovičan učinak . Zaražene biljne dijelove treba

odrezati sakupiti i spaliti . Od fungicida primjeniti se mogu botriticidi tolifluanid ( Euparen

Multi ), vinklozolin ( Ronilan , Ronilan FL ), iprodion ( Kidan)

Hrđa ruže – Phragmidium mucronatum

Patogen napada sve zelene dijelove biljke. Tijekom proljeća na stabljici , mladicama i

korjenovom vratu javljaju se narančaste pjege u vidu izraslina. To su spermagonije sa

spermacijama odnosno ecidije sa ecidiosporama. Početkom ljeta na donjoj strani listova

nastaju sitne crvenožute praškaste gomilice, tj. uredosorusi s uredosporama kojima se bolest

28

širi u vrijeme vegetacije . Može ih biti nekoliko generacija . U godinama jačeg napada čitavo

naličje lišća bude pokriveno ovom prašinastom masom . Kao posljedica bolesti nastaje skoro

potpun gubitak lišća tijekom ljeta . U područjima s vlažnijom klimom bolest se vrlo brz širi

što dovodi ne samo do propadanja lišća nego i do sušenja ostalih zeljastih dijelova . Krajem

vegetacije ,također na donjoj strani lista , nalazimo tamno smeđe gotovo crne okruglaste

teleutosoruse s teleutosporama .

Gljivica prezimi u stadiju teleutospora koje u proljeće kliju u bazidije s bazidisporama

koje vrše primarnu zarazu .Osim u vidu teleutospora gljivica prezimi i kao micelij u

zaraženim mladicama .Zato u proljeće postoje dva izvora zaraze : prezimjeli micelij i

teleutospore .

Mjere zaštite

Izboje na kojima se bolest pojavila treba odrezati , a otpalo lišće sakupiti i spaliti i na taj

način smanjiti infektivni potencijal .

Svi fungicidi navedeni za suzbijanje crne pjegavosti suzbijaju i ovu bolest .

ŠTETNICI

LISNE UŠI ( UŠENJCI ) - APHIDIDAE

Lisne uši ubrajamo u najvažnije štetnike poljoprivrednih kultura . Danas je u svijetu

poznato više od 3000 vrsta lisnih uši i gotovo da ne postoji vrsta koju one ne naseljavaju. mali

je broj biljnih vrsta koje naseljava samo jedna ili dvije vrste lisnih uši , većinu obično

naseljuje 5 - 6 pa i više desetaka vrsta .

Lisne uši su sitni, nježni i tromi jednakokrilci s nogama za hodanje . Krilati oblici imaju 2

para krila jednake strukture od kojih su prednja mnogo veća od stražnjih , a pri mirovanju ih

drže vodoravno položena na zadak ili krovoliko . Usni ustroj ( rilo ) prilagođen je za bodenje

i sisanje. Na petom članku zatka imaju 2 cjevčice ( sifoni ) kroz koje za obranu izbacuju

velike kuglaste krvne stanice koje su ljepljive zbog velike količine voska, pa time oblijepe

napadača.

Izlučuju slatkastu tekućinu tzv. mednu rosu tj. višak ugljikohidrata kojeg uzmu ishranom u

potražnji za dovoljnom količinom ugljikohidrata . Tijelo im je dugo do 6 mm , zelenkaste su ,

smeđe , crne ili drugih boja. Boja im je nepostojana ( kutikularna ) pa se gubi u alkoholu .

29

Zato se identifikacija ušiju prema boji nikada ne obavlja . Identifikacija vrsta lisnih uši je vrlo

teška tako da ju obavljaju samo afidolozi kojih je u nas vrlo malo pa su brojne tvrdnje o

određenoj vrsti objavljene u različitim člancima često vrlo upitne .

Beskrilna lisna uš

Lisne uši se odlikuju velikom raznolikošću oblika i biologije .

Javljaju se u 2 oblika : kao beskrilne i krilate uši . Prema razvojnom ciklusu možemo ih

podijeliti u holocikličke i anholocikličke vrste .

Holocikličke vrste su vrste s potpunim razvojnim ciklusom koji karakterizira gamogeneza

i oviparitet uz partenogenezu i viviparitet .Razvoj im teče na slijedeći način : uš prezimi u

stadiju zimskog jajeta na zimskom domaćinu - uglavnom na voćkama , drugom drveću i

grmlju .Zimsko jaje je sjajno crne boje dugo 0.5 - 0.6 mm . Često se na jednom duljinskom

metru grane voćke nalazi stotinjak i više jaja , smještenih uz pupove , u rašljama grana ili

duž grana . U proljeće kada zatopli ( krajem veljače ili u ožujku ) iz jaja izlaze ženke tzv.

osnivačice koje partenogenetski legu žive mlade .Prve generacije su beskrilne . Kako se zbog

tromosti ličinke ne udaljavaju od odraslih ženki zadržavaju se u kolonijama . Nakon nekoliko

beskrilnih generacija javljaju se krilate generacije koje šire zarazu jer osim što lete može ih

prenijeti i vjetar . Tijekom ljeta pa sve do jeseni izmjenjuju se beskrilne i krilate generacije ,

sve partenogenetski i viviparno. Krilate uši mogu ostati na jednom domaćinu ili se sele na

druge ljetne domaćine . Pred jesen u koloniji ušiju javljaju se i krilati mužjaci koji zajedno s

krilatim ženkama lete na zimskog domaćina . Ovdje krilate ženke partenogenetski daju

beskrilnu generaciju oviparnih ženki koje kopuliraju s mužjacima i odlažu zimska jaja ćime

se ciklus razvoja zatvara .

Anholocikličke vrste su vrste s nepotpunim razvojnim ciklusom u kojem postoji samo

partenogeneza i viviparitet jer nedostaje gamogeneza , nema mužjaka i nema kopulacije .

Jedna te ista vrsta može biti holociklička i anholociklička što u prvom redu ovisi o

klimatskim uvjetima .Tako je breskvina zelena uš u Dalmaciji i zatvorenom prostoru

(staklenici i plastenici) anholociklička , prezimljuje kao odrasla ženka i daje veći broj

30

generacija dok je u sjevernim krajevima holociklička i prezimljuje kao zimsko jaje pa će dati

i manji broj generacija. Zimsko jaje podnosi znatno niže temperature od imaga što u

sjevernim krajevima osigurava bolje prezimljenje i opstanak vrste .

Vrste koje se hrane i razmnožavaju samo na jednoj biljnoj vrsti na kojoj provode cijeli

život nazivaju se monoecijske . Takve su vrste vrlo rijetke . Suprotno tome , vrste koje imaju

širok krug domačina (tj. zimskog i ljetnog ) na kojima se hrane i razmnožavaju nazivaju se

heterecijske vrste .

Lisne uši imaju veliki potencijal razmnožavanja . Svakih 7 - 10 dana daju novu generaciju

pa tijekom godine mogu imati 10 - 25 pa i više generacija . Zbog velikog broja generacija u

godini i partenogenetskog načina razmnožavanja već kratko razdoblje povoljnih ekoloških

uvjeta omogućuje masovno razmnožavanje lisnih uši i jak napad na kulture . k

Zimska jaja podnose vrlo niske temperature , ali ako krajem zime zatopli pa se pojave

osnivačice, a zatim nastupi veća hladnoća one će masovno uginuti . Optimalni uvjeti za

razvoj uši su na temperaturi između 20 i 25 0 C dok temperature iznad 35 0 C nepovoljno

djeluju na njihov razvoj . Razvoju uši pogoduje umjerena vlažnost . Jača kiša ispire ih s lišća

iako se pretežito nalaze na naličju lišća .

Uz klimatske uvjete odlučujući utjecaj na pojavu lisnih uši imaju prirodni neprijatelji .

Grabežljivci lisnih uši u nas su bubamare ( Coccinella septempunctata , Adalia bipunctata )

ličinke zlatooka ( Chrysopidae ) , trčci ( Carabidae ), bogomoljke ( Mantodea ) i brojne

vrsta grabežljivih stjenica . Važan grabežljivac koji se koristi i za biološko suzbijanje lisnih

uši je dvokrilac iz porodice Cecidomydae - Aphidoletes aphydimiza .Od parazita

najznačajnije su ose najeznice iz prodice Aphidiidae .Za biološko suzbijanje koriste se npr.

Aphidius matricariae i A. colemani . Prazitirane uši su napuhnute , ružičaste boje , a kada

ličinka osice završi razvoj izlazi iz mrtve uši ostavljajući otvor na zatku uši .Lisne uši mogu

napasti i gljivice najčešće Verticilium lecanii koja se i koristi za biološko suzbijanje u

zaštićenom prostoru .

Lisne uši nanose izravne i neizravne štete poljoprivrednim kulturama . Izravne štete čine

sisanjem biljnih sokova . Većina uši siše na lišću , a neke vrste i na drugim organima .

Posljedica napada su različite deformacije napadnutih organa , sušenje na mjestu sisanja zbog

gubitka klorofila , pa do nekroze tkiva uglavnom lišća . Neizravne štete nastaju kao

posljedica lučenja medne rose i prenošenja viroza . Medna rosa privlači mrave koji skupljaju

kapljice i odnose u mravinjake kao hranu ličinkama . Zato je prisustvo mravi na biljkama

jedan od prvih znakova da su napadnute lisnim ušima . Biljne dijelove onečišćene mednom

rosom naseljavaju gljive čađavice koje uzrokuju potamnjenje tih dijelova i znatno slabiju

31

fotosintezu . Lišće mnogo brže stari , skraćuje se vegetacija , smanjuje se porast biljaka i

prinos . Mednu rosu posjećuju i pčele o čemu treba voditi računa pri odabiru insekticida i

rokovima njihove primjene protiv lisnih uši. Medna rosa onečišćena insekticidima može biti

uzrok njihovih rezidua u medu .

Na porast brojnosti lisnih uši i njihove važnosti utječu brojni čimbenici . To je u prvom

redu utjecaj klimatskih uvjeta u vidu blažih zima , zatim pojačana gnojidba osobito dušikom

( povećana bujnost i sočnost biljaka i produljenja vegetacije pružaju ušima kvalitetniju i

dugotrajniju ishranu ) , izmjena sortimenta , povećanje površina uzgoja u zaštićenom

prostoru

( bolje je prezimljenje pokretnih stadija ) , prisutnost i brojnost prirodnih neprijatelja i

rezistentnost lisnih uši na insekticide .

Više desetina vrsta lisnih uši susreće se na cvijeću i ukrasnom grmlju. Tijekom proljeće i

početkom ljeta pretežito oštečuju biljke u polju, a za vrijeme hladnijih, naročito zimskih

mjeseci i u staklenicima

Lisne uši su štetnici koji se često javljaju na lišću i pupovima ruža .Zadržavaju se u

kolonijama na napadnutim dijelovima biljke i hrane se sisanjem sokova. Na lišću se javljaju

blijede ili žute točkice. Cijeli listovi mogu požutiti ili posmeđiti, a ponekad se uvijaju. Cvjetni

se pupovi izobličuju i ne otvaraju, a cvjetne se stabljike savijaju . Na listovima i pupovima

možemo naći mednu rosu koju izlučuju lisne uši, a naseljavaju gljive čađavice i mravi.

Štetnost lisnih ušiju je i u tome što su prenositelji virusnih bolesti.

Među mnogim vrstama lisnih uši, koje mogu napasti ruže, najčešće su :

Zelena breskvina uš – Myzus persicae

Žutozelene do maslinastozelene je boje,s tipičnom pjegom na zatku .Duljine je od 1.2-2.3

mm.Ovisno o klimatskim i geografskim uvjetima,može mijenjati morfološke karakteristike i

boju. U načelu je holociklička vrsta i prezimljuje kao zimsko jaje na breskvi i drugim Prunus

vrstama. U toplim krajevima i u zaštičenom prostoru je anholociklička i prezimi kao odrasla

ženka . Heterecijska je vrsta.Sekundarni domaćini su joj više od 500 biljnih vrsta.

Mlječikina lisna uš – Macrosyphum euphorbiae

Srednja je do velika uš, dugačka 1.7-3.4mm. Uglavnom je holociklička i prezimi kao zimsko

jaje na Rosa vrstama. U povoljnim uvjetima može biti anholociklička i tada prezimi kao

32

odrasla ženka na raznim biljnim ostacima. Sekundarni su joj domaćini više od 2oo biljnih

vrsta. Naročito voli biljke iz porodice Solanaceae.

Ružina lisna uš – Macrosyphum rosae

Velika je uš, dugačka 2.2-3.4 mm Zadak joj je svjetlozelen sa tamnim skleritima na svakom

članku.Heterecijska je i holociklička vrsta. prezimljuje kao zimsko jaje na Rosa vrstama .Ima

veliki broj sekundarnih domaćina.U krajevima sa blagom zimom može biti anholociklička na

ružama. Tvori brojne kolonije i siše na lišću, izbojima i pupovima .

Mjere zaštite

Za uspjeh suzbijanja važno je pratiti pojavu lisnih uši i u slučaju potrebe pravovremeno

primjeniti sredstvo za suzbijanje . Za praćenje pojave lisnih uši, ali i za njihovo suzbijanje u

zatvorenom prostoru, služe žute ljepljive ploče koje se vješaju unutar staklenika ili o biljke .

Kemijsko suzbijanje provodi se na zimskom i ljetnom domaćinu. Zimskim prskanjem

uljanim organofosfornim insekticidima (Folidol ulje EC 100, Oleo-Ekalux, Oleoultracid 100 )

i mineralnim uljima ( Bijelo ulje, Crveno ulje , Plavo ulje ) uništavaju se jaja lisnih uši.

Tijekom vegetacije primjenjuju se insekticidi nesistemici na bazi : diklorvosa (Kofumin

50 ) ,diazinona ( Basudin 40WP i fungoinsekticid Pirox fluid ), pirimifos metila (Actellic

50EC ), fosalona ( Zolone liquide ,Atac liquide )

i sistemici na bazi : heptenofosa ( Hostaquick EC50 ),oksidemeton metila (Metasystox R

EC250 ), pirimikarba ( Pirimor WP50 ,50WG ,25WG ),triazamata

( Aztec 140), alfacipermetrina (Fastac 10 SC ),deltametrina ( Decis 1,25EC , 2.5 EC ),

lambda ciholatrina ( Karate 2.5 EC ), beta ciflutrina ( Beta-Baythroid EC250 ) i dr.

Lisne uši moguće je, u zatvorenom prostoru , suzbijati i biološki - primjenom prirodnih

neprijatelja. Kod uzgoja na otvrenom važno je da se pretjeranom i nestručnom primjenom

insekticida ne umanji njihova brojnost .

Ako se ne radi o velikom broju biljaka lisne uši se mogu stresati rukom ili prskanjem

vodom rano u jutro, jednom dnevno kroz tri dana . Primijeniti možemo i prirodne pripravke

od češnjaka i feferona. Za pripravak od češnjaka treba pomiješati pola šalice dobro usitnjenog

češnjaka sa pola litre vode, a zatim procijediti. Pripravak od feferona dobije se miješanjem

pola šalice usitnjenih ili samljevenih feferona sa pola litre vode . Radi zaštite kože od

opeklina nositi treba rukavice .

Obični crveni pauk = Koprivina grinja - Tetranichus urticae

33

Izrazito je polifagan štetnik, a hrani se sa najmanje 200 biljnih vrsta . Važan je štetnik

ruža i drugog ukrasnog bilja u zaštićenom prostoru .

Sitna je grinja prozirnog ,žućkastog ,zelenkastog do crvenkastog

tijela , s dvije tamne pjege na leđima. Ženka je dugačka 0.6

mm .Odrasli oblik ima 4 para nogu. Ličinka prvog stadija slična je

odraslom obliku , mnogo je manja i ima samo 3 para nogu .Četvrti

par nogu razvije se kod ličinke drugog stadija .Grinje se

zadržavaju na naličju lišća, unutar fine paučine,i hrane sisanjem

sokova .Zaraženo lišće puno je sitnih bjeličastih točkica koje se

spajaju pa lišće postaje prošarano, slično mramoru. Nervatura lista ostaje najdulje zelena.

Lišće kasnije nekrotizira, suši se i otpada . Finom paučinastom pređom mogu povezati i više

listova zajedno.

Prezimljuje u stadiju imaga, a u toplim uvjetima zaštićenog prostora nastavlja sa

razmnožavanjem i tijekom zime . Ženke odlažu stotinjak jaja razbacano po cijelom listu .Jaja

su bjeličasta, prozirna, jedva vidljiva prostim okom. Razvoju ove grinje pogoduje toplina

( opt 30 - 320 C ) i niska relativna vlažnost zraka ( opt 40 - 50 % ).

U normalnim uvjetima razvoj traje oko 14 dana . Ima 6 - 10 generacija godišnje, a u

zaštićenom prostoru i više . Štetnik je slabo pokretljiv pa se sporo širi . Prvo se uočava na

pojedinim biljkama sa kojih prelazi na susjedne biljke i tako nastaju žarišta . Grinje treba

suzbiti prije nego se prošire iz tih žarišta .

Mjere zaštite

Preventivno običnog crvenog pauka suzbijamo uklanjanjem korova iz objekata i oko

njih, redovitim iznošenjem i spaljivanjem biljnih ostataka, a u zaštićenom prostoru i

podizanjem vlage zraka čestim zalijevanjem biljaka, mehaničkim ispiranjem pauka s lišća itd.

Kemijsko suzbijanje treba provesti na početku zaraze. Ponekad prvim tretiranjem možemo

zahvatiti samo žarišta .Dobar uspjeh postiže se visokim utroškom škropiva, po mogućnosti

3000-5000 litara po hektaru ( 30 - 50 l / ar) vodeći računa da se dobro poprska donja strana

lista .Pri tome treba imati na umu da tako visok utrošak škropiva povećava relativnu vlažnost

zraka što pogoduje pojavi bolesti .

Od kemijskih sredstava se preporučuju specifični akaricidi na bazi brompropilata

( Neoron 500 EC, Pinoron ), klofentenzina ( Apolo 50 SC ) i dikofola ( Kelthan E ),

organofosforni insekticidi na bazi pirimifos metila ( Actellic 50 EC ) , diazinona (Basudin 40

34

WP ), i malationa ( Radotion E 50 ), piretroid - bifentrin ( Talstar 10 EC), i fungo – akaro -

insekticid Pirox fluid .

U zaštićenom prostoru u zapadnoeuropskim zemljama raširena je biološka metoda

suzbijanja suzbijanja običnog crvenog pauka primjenom grabežljivih grinja Phytoseiulus

persimilis i Amblyseius cucumeris .Na tržištu se nalazi dvadesetak pripravaka različitih

proizvođa koji sadrže jednu od navedenih grabežljivih grinja ili njihove smjese ( Spidex,

Phytopack i dr. ). Ovi pripravci najčešće sadrže lišće graha ili neki drugi medij zaražen

grinjama .

Neki uzgajivači ruža u vrtovima uspješno suzbijaju ovog štetnika pripravkom od

češnjaka ( vidi lisne uši ). Budući da grinje vole topao i suh okoliš ,zasjenjivanjem biljaka i

svakodnevnim vlaženjem , možemo stvoriti hladnije mikroklimatske uvjete oko biljaka i tako

spriječiti njihovo prenamnožavanje . Jednom kada su pod kontrolom , vlaženje treba smanjiti

i tako izbjeći mogučnost pojave bolesti .

Kalifornijski trips - Frankliniella occidentalis

Malen je kukac produljenog tijela dužine 0.9-1.4 mm. Ima

dva para uskih krila obraslih resicama .Boja tijela varira

od žutonarančaste do kestenasto smeđe, ovisno o

domaćinu .Opaziti ga možemo protresemo li napadnute

cvjetove iznad lista papira, na kojem će biti vidljive tamne

kuglice tripsova izmeta i poblijeđeno, osušeno tkivo kao

rezultat njihove masovne ishrane . Tripsi su vrlo aktivni i kada su uznemireni lete poput

sićušnih konfeta. Jaja su nevidljiva prostim okom, polucilindrična i biserno bijela .Ličinke su

manje od imaga,svjetlije boje i nemaju krila.

Kalifornijski trips je polifagan štetnik, hrani se povrćem, cvijećem i drugim ukrasnim

biljem.Od cvijeća oštećuje ružu, gerberu, krizantemu, afričku ljubičicu, ciklamu itd. Na ruži

oštećuje pupove i cvjetove. Pupovi stradaju u ranoj fazi razvoja, deformiraju se, djelomično

se otvaraju ili se uopće ne otvore ,a oštećene latice posmeđe i osuše se. Kod napada na cvijet

na laticama se javljaju svijetle točkice, a rub latica je smeđe boje. Jače napadnuti cvjetovi

gube estetsku vrijednost pa postaju neuporabivi. U nas štete nanosi samo u zaštićenom

prostoru , ali se u toplim krajevima i za toplog vremena javlja i u slobodnoj prirodi .

35

Razvoju kalifornijskog tripsa pogoduje temperatura 25-300 C, kada razvoj od jajeta do

imaga traje 15-18 dan, a kod nižih temperatura se produžuje ( 150 C - 44 dana ).Pretežno se

razmnožava partenogenetski jer su mužjaci rijetki. Ženke leglicom odlože jaja u tkivo lista,

cvijeta ili ploda biljke na kojoj se hrane. Za 4-5 dana izlaze ličinke koje prolaze kroz 4

razvojna stadija. Kukulje se na skrovitim dijelovima biljke ili u tlu. Odrasli oblici žive

petnaestak dana . U zaštićenom prostoru ima 12-15 generacija godišnje.

Mjere zaštite

Trips se hvata za plave ljepljive ploče, a nešto manje za žute. Stalno ovješene ploče služe

za dijagnostiku pojave tripsa i pračenje njihove brojnosti, a ako je takvih ploča mnogo mogu

učinkovito smanjiti zarazu. Donji rub ploča treba biti u visini vršnih dijelova biljaka, te se s

porastom biljaka ploče postupno podižu .

Biološko suzbijanje može se obaviti predatorima kao što su grabežljive stjenice roda

Orius, ličinke zlatooke (Chrysoperla carnea ) i što je u svijetu najčešće grabežljive grinje

Amblyseius cucumeris i A. barkeri. .Štetnik se može suzbiti i bioinsekticidom koji sadrži

grabežljivu grinju Steinernema feltiae koja suzbija sve razvojne stadije tripsa .

Kemijska zaštita provodi se insekticidima na bazi diazinona (Basudin 40 WP ), malationa

(Radotion E-50 ), pirimifos metila ( Actellic 50 EC ) , oksidemetona

( Metasystox R EC 250 ) , metomila ( Lannate 20 L , Methomex 20 SL ), alfacipermetrina

( Fastack 10 SC , Direkt 10 SC ),deltametrina ( Decis 1,25 EC, Decis 2,5 EC ) , bifentrina

( Talstar 10 EC ), lambda cihalotrina ( Karate 2,5 EC ) . Umjesto prkanja mnogo je bolja

zaštita zamagljivanjem . Posebno je učinkovita primjena dimne doze Bladafum II na bazi

sulfotepa . Zarazu smanjuje i zalijevanje nekim insekticidom, tla u kojem se ili na kojem se

štetnik kukulji .

Ružin trips – trips fuscipennis

Siše na cvjetnim pupovima i lišću ruže . Lišće posmeđi, a rubovi mu se smežuraju. U

nekih kultivara listovi odebljaju i deformiraju se. Cvjetni pupovi venu i suše se .

Nije čest.

Suzbija se na iste načine kao i Kalifornijski trips .

36

KRIZANTEMA

BOLESTI

Pjegavost lišća – Septoria chrisanthemella

Jedna je od najopasnijih bolesti lišća krizanteme . Može uzrokovati prijevremenu

defolijaciju .

Prvi simptomi bolesti uočavaju se na prizemnom lišću u vidu okruglastih pjega tamno

mrke do crne boje . Pjege se međusobno spajaju pa mogu zahvatiti veći dio lisne površine .

Oboljeli listovi prijevremeno otpadaju. Na površini pjega oblikuju se piknidi sa piknosporama

koje uočavamo kao sitne crne točkice.

Patogen prezimljuje u piknidima, u otpalom lišću. Njegove piknospore mogu sačuvati

klijavost i do 8 mjeseci . Bolest se osobito brzo razvija na zasjenjenim biljkama , pri visokoj

relativnoj vlažnosti zraka kao i pri slabom prozračivanju i u nedostatku svjetlosti .

Mjere zaštite

U staklenicima i manjim vrtovima oboljelo lišće i biljne dijelove treba otkinuti i uništiti .

Osobito je važno da se na kraju sezone površina dobro očisti kako bi se umanjio infekcioni

potencijal . Pokrov od malča može spriječiti da spore sa tla prenešene kišnim kapima dospiju

na biljke.

Na većim površinama krizanteme treba zaštititi fungicidima na bazi bakra ( Bakreno

vapno WP 50, Champion, Champion tekući, Kocide DF, Nordox supe, Bordoška juha ),

cineba

( Radocineb ), mankozeba ( Dithane M-45, Dithane M-45 FLO, Pinozeb M-45, Bakreni

dithane ),kaptana ( Captan 50 , Captan 4-F , Merpan , Captan WP 50 ).

Jače oboljele biljke treba izvaditi zajedno sa zemljom u kojoj rastu .

Pjegavost lista krizanteme mogu uzrokovati i drugi paraziti kao što su : Alternaria

chrysanthemi , Cercospora chrysanthemi, Phyllosticta chrysanthemi i Cylindrosporium

chrysanthemi . Suzbijaju se zajedno sa suzbijanjem Septoria chrysanthemela .

37

Pepelnica - Oidium chrisanthemi

Bolest se javlja na svim zeljastim dijelovima , ali najveće štete nastaju na lišću . Na

gornjoj strani javlja se bijelo-pepeljasta prevlaka koja ponekad pokriva i cijelu površinu lista .

Oboljeli listovi odumiru i otpadaju što za sobom povlači propadanje cijelih biljaka . Bolest

nanosi velike štete krizantemama kako na otvorenom tako i u zaštićenom prostoru .

Bijelo-pepeljastu prevlaku čini micelij gljivice sa konidioforima i konidijama. Prenošene

vjetrom konidije vrlo brzo šire zarazu . Savršeni oblik razvoja ( periteciji sa askusima ) nije

poznat pa gljivica prezimljuje u vidu micelija na biljkama krizanteme u zaštićenom prostoru .

Mjere zaštite

Ako se bolest pojavi jedina uspješna zaštita je primjena fungicida na bazi sumpora

(Thiovit, Kumulus DP, Kalinosul 80 , Sumpor Micro 80 WP , Sulfolac 85 , Chromosul 80 ,

Sumpor SC 80 ),dinokapa ( Karathane EC , Karaathane WP ) , triforina ( Saprol N ) ,

fenarimola

( Rubigan EC ), triadimefona ( Bayleton special ), bitertanola ( Baycor WP 25 ) , pirazofosa

( Afugan ).

Smeđa hrđa – Puccinia chrysanthemi

Podjednako česta je bolest na otvorenom i u zaštićenom prostoru . Najčešće se očituje na

lišću ali se može naći i na stabljikama . Na naličju lišća javljaju se tamnosmeđe sitne

bradavičaste izrasline - uredosorusi sa uredosporama. Uredospore nošene vjetrom i kišnim

kapima šire zarazu. Za klijanje spora potrebna je kap vode ili visoka relativna vlažnost zraka .

Vrlo rijetko gljivica stvara teleutospore pa prezimljuje u vidu micelija i uredosorusa sa

uredosporama .

Mjere zaštite

Na kraju sezone biljne ostatke treba sakupiti i uništiti i tako smanjiti infektivni potencijal

za slijedeću godinu .Bolest se može spriječiti sadnjom krizantema na optimalne razmake koji

će osigurati cirkulaciju zraka između biljaka , prozračivanjem i izbjegavanjem vlaženja lišća

prilikom zalijevanja . Oboljele dijelove biljke ili cijele biljke treba odmah ukloniti i uništiti.

Kemijska zaštita sastoji se u primjeni preventivnih fungicida na bazi cineba

38

( Radocineb ) i mankozeba ( Dithane M-45 , Dithane M-45 FLO , Pinozeb M-45 ) , a ako se

bolest pojavila sitemičnih fungicida na bazi triforina ( Saprol-N ), tradimefona ( Bayleton

special ), bitertanola ( Baycor WP 25 ), ciprokonazola ( Alto 320-SC ).

Bijela hrđa - Puccinia horiana

Bolest može zahvatiti sve nadzemne dijelove biljke . Lako se prepoznaje po blago

ispupčenim žućkastim pjegama ( 1-5mm ) na licu lista .Centralni dio pjega kasnije

potamni.Pjege su najčešće rasprostranjene između glavnih žila .Rijetko se mogu javiti i na

cvjetovima .Na listu može biti veći broj pjega koje se međusobno mogu spajati u veće pjege.

Na istom mjestu na naličju lista oblikuju se male bradavičaste izrasline - teleutosorusi sa

teleutosporama. U ciklusu razvoja ove gljivice za sada su poznati samo teleutostadij i stadij

bazidija. Teleutosorusi su u početku brašnasto-bijeli ( od tuda i ime bolesti “ bijela hrđa “), a

kasnije svijetlosmeđi slučaju rane zaraze intenzitet bolesti je jači . Kad je list napadnut prije

nego dostigne svoju normalnu veličinu, skvrči se i deformira. Kod jačih zaraza lišće se suši i

otpada, a biljke ne cvjetaju ili su cvjetovi sitniji..

Kod povoljnih uvjeta za razvoj bolesti nasad može u potpunosti propasti . Najčešće se to

javlja za kišnog vremena ili kada se biljkama sa simptomima počne skraćivati dan

pokrivanjem s tankim plastičnim folijama ( skraćivanjem osvjetljenja određuje se vrijeme

cvatnje ).Zbog povećane vlage i temperature ispod folije nastaju povoljni uvjeti za razvoj

bolesti. Optimalna temperatura za klijanje teleutospora je od 21-230 C. U proljeće i ljeto

inkubacija traje od 7-10 dana, a zimi i do 16 dana što ovisi i o kultivaru. Teleutosorusi se

stvaraju od 15-20 dana nakon infekcije.

Mjere zaštite

Budući da se bolest teško suzbija sa zaštitom treba početi vrlo rano. Kod proizvodnje

sadnica treba paziti da se reznice uzimaju od biljaka koje nisu zaražene. Biljke se preventivno

zaštićuju fungicidima na bazi cineba ( Radocineb ) i mankozeba ( Dithane M-45 ).Obilno treba

poprskati svaku biljku i to ne samo gornju nego i donju stranu lista. Kod pojave bijele hrđe

koristiti treba sistemične fungicide na bazi triforina ( Saprol - N ), bitertanola ( Baycor WP 25

), ciprokonazola ( Alto 320 SC ).

Ako se bolest pojavi na manjem broju biljaka tj. listova, biljke treba poprskati ,a zaražene

listove otkinuti i spaliti. Prije prekrivanja krizantema obavezno ih treba zaštititi. Potapanjem

reznica u vodu zagrijanu na 460C i to 5 minuta, možemo u potpunosti ukloniti bolest.

39

Viroid kržljavosti krizantema - CSV

Krizanteme zaražene CSV viroidom ( viroid je virus bez proteinskog omotača )

ispoljavaju različite simptome npr posvjetljenje biljke, usporen rast mladih listova, nanizam

( internodiji su skračeni ). Cvjetovi su zakržljali, a neki kultivari cvjetaju i do 10 dana ranije

od nezaraženih. Ponekad se postrani pupovi razvijaju nenormalno pa iz jednog pupa izbija i

nekoliko cvjetnih stabljika . Na nekim kultivarima simptomi na listu variraju od bijelih mrlja

do sitnih bijelih točkica . Stariji listovi pojedinih kultivara mogu biti crveno - ljubičasti s

izraženom klorozom duž lisnih žila. Simptomi ne moraju biti izraženi na cijeloj biljci već

samo na pojedinim njezinim dijelovima.

Reznice uzete sa biljaka zaraženih CSV viroidom slabo se ukorjenjavaju osobito za toplog i

prohladnog vremena.

Bolest se prenosi zaraženim sadnicama i lisnim ušima. Optimalna temperatura za razvoj

ove bolesti je 150C tijekom noći . a 240 C tijekom dana.

Mjere zaštite

Za sadnju treba koristiti zdrav bezvirusni materijal. Tijekom vegetacije zaražene ili sumnjive

biljke treba ukloniti i uništiti. Redvito treba suzbijati lisne uši i cikade glavne vektore ovog

viroida.

ŠTETNICI

Cvjetni štitasti moljac ( štitasti moljac , bijela mušica )

- Trialeurodes vaporariorum

Jedan je od najvažnijih štetnika povrća i cvijeća u zaštićenom prostoru. Iako je tropska

vrsta, zahvaljujući staklenicima , susreće se u cijeloj Europi .

Štitasti moljac je polifagan štetnik . Hrani se s preko 100 biljnih vrsta , kako kulturnih tako

i korovskih . Među mnogobrojnim vrstama cvijeća posebno su ugrožene krizantema , gerbera

40

, ageratum, fuksija, hibiskus, pelargonija, surfinija, salvija, azalea, abutilon, bakopa i dr. Od

povrća najčešće i najjače strada rajčica, a nešto manje krastavci paprika , patliđan i tikvice.

Opis

Štitasti moljac je mali kukac, dug oko 2 mm . Ima dva

para opnenastih krila raspona 3 – 4 mm . Tijelo i krila

pokriveni su mu finim bijelim voštanim prahom pa

podsjeća na leptirića – moljca . Živahno leti

Jaja su mala i ovalna pričvršćena stapkom uz list .

Ličinka se kreće nekoliko sati , a zatim se pričvrsti na

stalno mjesto . Plosnatog je tijela i sliči štitastim

ušima. Tijelo ličinki i " kukuljica " tzv. " bijelih pupa " također je pokriveno voštanim

prahom .

Štete od štitastog moljca slične su štetama od lisnih uši . Sisanjem sokova uzrokuju

blijeđenje lišća, nekrozu tkiva i odumiranje . Na obilnoj mednoj rosi , koju izlučuju , javljaju

se čađavice koje smanjuju asimilacijsku sposobnost lišća, a cvijeće i plodove onečišćuju pa

gube tržnu vrijednost.Smanjuju prinos i kakvoću proizvoda.

Biologija

Zahvaljujući povoljnim klimatskim uvjetima u stakleniku ( Temperatura od 220 do 250 C i

visoka relativna vlažnost zraka ) razvojni ciklus štitastog moljca traje 21 – 28 dana, ovisno o

kulturi. U godini ima 10 – 12 generacija . One se isprepliću pa se istovremeno nalaze svi

stadiji razvoja . Naseljava pretežno vršne dijelove biljke i to donju stranu lišća .

U zaštićenom prostoru razvoj štetnika se ne prekida ni tijekom zimskih mjeseci , ali se na

nižim temperaturama produžuje na 45- 47 dana .

Kod visokih temperatura ljeti , odrasli oblici izlaze iz staklenika i naseljavaju razne

kulturne i korovske biljke u okolini . U jesen se dio populacije vraća u staklenik, a dio

prezimljuje u prirodi .

Ženke odlažu 100 – 200 jaja. Budući da su mužjaci malobrojni razmnožavanje je pretežno

partenogenetsko .

Preobrazba štitastog moljca je specifična . U literaturi dolazi pod nazivom Allometabola (

= poseban tip heterometabole ). Iz odloženih jaja za 10 tak dana izlaze ličinke koje imaju 4

stadija razvoja . samo je prvi stadij pokretljiv . ostali stadiji su sa zakržljalim nogama i bez

začetaka krila pa su nepokretni . Nakon trećeg stadija nastaje stadij koji je drugačijeg oblika

od prethodnih i sa voštanim bodljama . Sličan je kukuljici holometabolnih kukaca ( = "

41

kukuljica " = " bijela pupa " ). Početkom ovog stadija kukac se hrani kao što se prethodno

hranila ličinka, a zatim prestaje s ishranom .

Ispod kutikule odvija se složen razvoj bez vidljivih začetaka krila izvana . Izlazak imaga

nastupa kao kod holometabole .

Štetnik se širi prodajom sadnica zaraženih njegovim nepokretni , zato teško uočljivim,

stadijima . Unutar staklenika i u toplim mjesecima u njegovoj okolini širi se aktivno, letom .

Mjere zaštite

Odrasle oblike privlači žuta boja pa se uspješno suzbija vješanjem većeg broja žutih

ljepljivih ploča . Ploče se vješaju tako da su svojim donjim dijelom u razini biljnih vrhova .

Manjim brojem ploča mogu se otkriti početna žarišta štetnika i samo na njima provesti

suzbijanje .

insekticidima treba spriječiti udomačenje štetnika u objektu pa suzbijanje treba provesti

početkom njegove pojave . Isto tako je važno izbjeći prečestu primjenu insekticida, pogotovo

istih skupina, jer štitasti moljac brzo postaje rezistentan na upotrebljene insekticide . Izbor

insekticida u zaštiti cvijeća je dosta velik dok je za zaštitu povrća dozvoljen samo manji broj .

Pragom odluke za primjenu insekticida smatra se nalaz jednog odraslog moljca na 100

biljaka . Kod zaraze od 10 imaga na 100 biljaka već se javljaju nakupine medne rose i prve

ličinke otporne na većinu insekticida .

Veći broj insekticida djeluje na odrasle oblike, a samo manji broj na ličinke i

" kukuljice " jer su jače pokrivene voštanim slojem. Zato insekticide koji djeluju na odrasle

oblike treba primijeniti najmanje 2 puta uzastopce u razmaku od oko 5 dana , da bi se uništili

i naknadno razvijeni odrasli oblici .

Od insekticida mogu se primijeniti :

OP insekticidi – nesistemici

diazinon BASUDIN 40 WP

diklorvos KOFUMIN 50

sulfotep BLADAFUM II dimna doza – isključivo u staklenicima koje vode stručnjaci

pirimifos – metil ACTELLIC 50 EC

malation RADOTION E 50

karbamati :

metomil LANNATE 20 L , METHOMEX 20 SL

piretroidi :

alfacipermetrin DIRECT 10 EC , FASTAC 10 SC

bifentrin TALSTAR 10 EC

42

cipermetrin + klorpirifos – etil CHROMOREL D , HERBOREL D

deltametrin DECIS 6,25 WG , DECIS 2,5 EC , DECIS 1,25 EC ,

ROTOR 1,25 EC

fenpropatrin MEOTHRIN 10 FL

lambda cihalotrin KARATE 2,5 EC

neonikotinoidi :

imidakloprid CHINOO FS 200 , CONFIDOR SL 200

tiociklam EVISECT - S

Prilikom prskanja treba dobro pročitati uputu uz insekticid i strogo se pridržavati

ograničenja ovisno o kulturi i karenci kod primjene u povrću .

Ukoliko nije suzbijena zaraza u samom početku dok su bili prisutni samo odrasli oblici ,

kasnije kod jačih zaraza , istovremena prisutnost svih razvojnih stadija zahtjeva vrlo česta

tretiranja u vrlo kratkim vremenskim razmacima od 2 – 10 dana ovisno o insekticidu .

Zbog otrovnosti insekticida, rezidua insekticida na povrću i pojave rezistentnosti ovaj se

štetnik u gotovo svim razvijenim zemljama svijeta suzbija samo biološki .

Protiv štitastog moljca koristi se parazitska osica Encarsia formosa . Osica odlaže jaja u

ličinke 2. i 3. stadija , u kojima se razvija do odraslog oblika , na račun svog domaćina, koji

ugiba . Umjesto " bijelih pupa " na listovima tada nalazimo parazitirane " crne pupe " iz kojih

izlijeću osice . Odrasle osice žive oko 14 dana . Razmnožavaju se u objektu dokle god nailaze

na domaćina. Jedna ženka odloži 60 – 100 jaja . Uspjeh ovog načina suzbijanja najviše ovisi o

omjeru broja osica i broja moljaca u objektu .

Osica E. formosa proizvodi se komercijalno npr. u tvrtci Koppert pod nazivom EN –

STRIP, a u tvrtci Brinkman kao EN – PACK E.f. U promet dolazi u obliku " crnih pupa " tj.

ličinki moljca parazitiranih osicom . Te su " crne pupe " zalijepljene na kartončiće . Pripravak

se čuva na hladnom kako bi se zaustavio razvoj osice , a prevozi u izoliranim spremnicima uz

suhi led . donošenjem u objekt kartončići se pričvrste na biljke i ubrzo počinje razvoj osica

koje izlijeću iz " crnih pupa ", traže ličinke moljca i odlažu jaja .

Postoji također bioinsekticid na osnovi gljivice Verticillium lecanii ( suspenzija spora ) .

Pripravak se u inozemstvu proizvodi i prodaje pod imenom MYCOTAL . primjenjuje se

folijarno, a preporučuje se prije unošenja parazitske osice. Na taj se način uspješno popravlja

omjer parazita i štetnika.

43

Značajnu ulogu u smanjenju brojnosti štitastog moljca imaju higijenske mjere tj.

uništavanje izvora zaraze ( ostaci biljaka , korovi ) u i oko objekta .

Poljske ili šarene stjenice - Lygus sp

Vrlo je proširen rod stjenica . Imaju dugoljasto ovalno tijelo ,najčešće 5-7 mm dugo .

Boja im je smeđa, žućkasto-zelenkasta ili crvenkasta . Javljaju se na različitim

lepirnjačama ,na livadama, a ponekad na strnim žitaricama i drugim usjevima . Na

krizantemama , u poljskom uzgoju, zabilježene su štete vrstom L .rugulipennis . Oštečuje

lisne i cvjetne izboje krizanteme. Na napadnutim mjestima tkivo je žućkaste boje. Kasnije

posmeđi i odumire . Listići postaju naborani, izboji iskrivljeni, a cvjetovi sitni .

Prezimljuju odrasle stjenice na skrovitim mjestima odakle u proljeće prelaze na usjeve .

Jaja odlažu u stabljike, peteljke, lisne žile i u pupove . I ličinke i odrasli oblici sišu na lišću ,

ali i na generativnim organima .Razvoj ličinki traje 20 - 30 dana. U godini imaju 2-3

generacije. Imaga prve generacije javljaju se u lipnju, a druge u kolovozu.

Budući da se hrane i na korovima, za kulturne biljke su najopasnije na površinama na

kojima su korovi temeljito uništeni, i za sušnog vremena kada su im kulturne biljke zbog

sočnosti privlačnije.

Poljska stjenica Ligus rugulipenis

Mjere zaštite

Kemijska zaštita krizantema potrebna je samo kod jačeg napada stjenica. Biljke se prskaju

rano u jutro insekticidima na bazi pirimifos metila ( Actellic 50 EC ), klorpirifos etila

(Dursban E 48, Pirifos 48 EC ; Pyrinex 48 EC ) , malationa ( Radotion E 50 ) , triklorfona

( Dipterex 80), dimetoata ( Rogor 40 , Chromogor 40).

44

Lisne uši - Aphidina

Biljke zaražene lisnim ušima su iskrivljenog rasta , naborane ili zakržljale . Lišće može

požutiti ili posmeđiti . Cvjetni pupovi mogu biti jako oštećeni ili su cvjetovi nagrđeni . Lisne

uši nalazimo u skupinama na donjoj strani lišća , na cvjetnim pupovima i stabljikama koje

mogu biti pokrivene kolonijama ovih kukaca smeđe , zelene , žute ili gotovo crne boje .

Medna rosa koju izlučuju privlači mrave , a naseljavaju ju i gljive čađavice .

Na krzantemama možemo naći nekoliko vrsta lisnih uši uklučujući krizanteminu lisnu uš-

Macrosiphoniella chrisanthemi ,breskvinu lisnu uš - Mysus persicae ,pamukovu lisnu uš -

Aphis gossypii i šljivinu uš uvijalicu - Brachycaudus chelichrysi .

Mjere zaštite

vidi - štetnici ruža - lisne uši

Krizantemina lisna nematoda - Aphelenchoides ritzema bosi

Najvažniji je štetnik krizanteme, a napada i jagodu , brojno drugo cvijeće i korovske

biljke . Krizanteme ugrožava i na otvorenom i u zaštićenom prostoru osobito na površinama

na kojima se često uzgajaju . Početak zaraze opaža se na donjem lišću u vidu blijedozelenih

pjega koje kasnije požute i posmeđe .Pjege su omeđene lisnim žilama . Lišće na kraju pocrni

i visi na biljci .Zaraza može zahvatiti i cvjetni pup .

Mjere zaštite

Krizanteme se ne smiju uzgajati na istoj površini 4 godine .Biljne ostatke treba sakupiti i

uništiti . Uništavati treba i korove ne samo na površini na kojoj se nalaze krizanteme , nego i

oko nje . Na početku zaraze širenje nematode može se usporiti skidanjem zaraženog lišća .

Za kemijsku sterilizaciju tla koristi se dazomet ( Basamid granulat ) .Izvjesno djelovanje

ima i tretiranje biljaka sistemičnim insekticidima na bazi metildemetona ( Metasystox R EC )

i tiometona ( Chromotin ).

45

KARANFIL

BOLESTI

Hrđa karanfila - Uromyces dianthi

Vrlo je raširena bolest karanfila u zaštićenom prostoru . Prvi simptomi bolesti javljaju se

na lišću u vidu tamnosmeđih pjega . Pjege nalazimo na licu i na naličju lišća , kao i na

stabljici i na cvjetnim pupovima . Zaražene billjke zaostaju u rastu , ostaju patuljaste , a lišće

se na njima uvija . Unutar pjega javljaju se izrasline koje čine uredosorusi sa uredosporama .

Uredospore šire bolest tijekom vegetacije .

U.dianthi ima potpun ciklus razvoja. Heterecijska je gljivica kojoj je prijelazna

hraniteljka mlječika (Euphorbia ).U jesen na zaraženim biljnim dijelovima nastaju crni

teleutosorusi sa teleutosporama ili zimskim sporama . U proljeće teleutospore kliju u bazidije

sa bazidiosporama koje inficiraju mlječiku . Na naličju zaraženih listova mlječike oblikuju se

ecidije sa ecidiosporama koje vrše primarne zaraze karanfila .U uvjetima proizvodnje u

zaštićenom prostoru teleutospore nemaju gotovo nikakav značaj u širenju zaraze jer se

patogen održava u vidu uredostadija čije su uredospore stalan izvor zaraze .

Mjere zaštite

Prozračivanjem staklenika radi snižavanja prevelike vlažnosti i održavanja temperature

iznad 200 C sprječava se ili otežava razvoj bolesti odnosno patogena . Bolesne biljne dijelove

ili biljke treba odsjeći i uništiti .Biljke treba zalijevati tako da se ne navlaže listovi . Kemijska

zaštita fungicidima na bazi cineba ( Radocineb ) , mankozeba ( Dithane M-45 , Dithane M-45

FLO, Pinozeb M-45 ) ,triforina (Saprol -N ) i bitertanola ( Baycor WP 25 ) pruža

zadovoljavajuće rezultate u borbi protiv ove bolesti .

Crna pjegavost - Alternaria dianthi

46

Bolest se javlja na lišću , cvjetovima , stabljici i izbojima . Na lišću se manifestira u vidu

tamnih do crnih pjega sa svjetlijim rubom i tamnijim centrom .U centralnom dijelu pjega se

razvijaju konidije koje prenošene kapima vode šire zarazu .Na izbojima se javljaju tamne

pjege . Na stabljici ,osobito na bazalnom dijelu, javljaju se tamno-mrka do crna obojenja

praćena truljenjem zahvaćenog tkiva . Bolesne biljke se lome i padaju .Štete su osobito velike

ako se reznice dugo održavaju u hladnim uvjetima .

Mjere zaštite

Napadnute reznice se moraju uništiti prije sadnje . Najznačajnija mjera zaštite je primjena

fungicida .Primjeniti se mogu sedstva na bazi cineba ( Radocineb ), kaptana (Captan 50 ,

Captan 4-F, Captan WP 50 , Merpan ) i iprodiona ( Kidan , Rovral ). Primijeniti se moraju

prije pojave bolesti kao preventivna sredstva . U slučaju povećane potrebe za vodom biljke

treba zalijevati, a ne prskati .

Pjegavost lista

Uzročnici ove bolesti mogu biti Septoria dianthi, Ascochyta dianthi i

Phylosticta dianthi

Septoria dianthi napada sve zelene dijelove karanfila . Pjege na listu su ovalne do izdužene

, žućkaste boje . U centru su svjetlije dok im je rub ljubičast .Slični simptomi bolesti su na

stabljici, peteljkama i čaški cvijeta .U okviru pjega javljaju se brojni piknidi mrkocrne boje .

Ascochyta dianthi redovito napada lišće . Prepoznaje se po kružnim nekrotičnim pjegama

čiji je središnji dio pokriven sitnim izraslinama tamnocrvenkaste boje. To su piknidi sa

piknosporama .

Phyllosticta dianthi uzrokuje simptome slične onima S. dianthi .Očituju se u vidu

okruglastih do eliptičnih pjega na listu . U okviru pjega opažaju se mrke točkaste izrasline-

piknidi sa piknosporama .

Mjere zaštite

Bolesne biljke treba odsjeći i uništiti. Kao preventivne mjere preporučuje se prozračivanje

staklenika, izbjegavanje čestog vlaženja lišća i primjena fungicida.Pripravci na bazi bakra

47

( Bakreno vapno WP 50,Champion, Champ formula 2FL , Cuproxat ,Kocide DF, Nordox

super) i cineba ( Radocineb) pokazuju se kao učinkovita preventivna sredstva .

Venuće karanfila - Fusarium oxysporum fsp dianthi

Jedna je od najopasnijih bolesti krizantema. Može uzrokovati ekonomski značajne gubitke

.

Prvi simptomi bolesti javljaju se u obliku blage kloroze donjeg lišća .Bolest se postupno

širi i praćena je pojavom purpurno-crvenog šarenila koje je najpouzdaniji znak ove bolesti .

Duž stabljike, počevši od osnove , nastaju tamnije pruge i biljke počinju venuti. Vrijeme

od pojave prvih znakova bolesti na lišću do venuća i odumiranja biljaka je različito , ali jevrlo

kratko na visokim temperaturama tijekom proljeća i ljeta .

Patogen se prenosi preko tla u kojem se može održati duže vrijeme. Zračne struje i kišne

kapi raznose brojne konidije i tako šire zarazu na nadzemnim zeljastim dijelovima. Bolest se

često prenosi reznicama koje obično za 6-8 tjedana propadaju. Naročito je opasna ako se

karanfil uzgaja uzastopno nekoliko godina na istoj parceli.

Mjere zaštite

Da se spriječi bolest ukloniti treba izvor zaraze i ako treba primijeniti kemijsku zaštitu .U

tom smislu neophodna mjera je pravilan plodored . Karanfil ne smije doći na istu površinu

najmanje tri godine.Tlo se može dezinficirati formalinom . U slučaju pojave bolesti najbolje

je sve oboljele biljke zajedno sa susjednim zdravim iščupati i uništiti, a zemljište sterilizirati

dazometom ( Basamid granulat ) .

Bakterijsko venuće – Pseudomonas caryophyllii

Ova je bolest relativno slabo raširena. Oboljele biljke ispoljavaju pojačano venuće koje

traje duže vrijeme. Često strada korijenov sistem, a na stabljici nekih biljaka opaža se

uzdužno pucanje stabljike na donjim internodijima i uvijanje vršnog dijela .

Na napadnutoj biljci počinju se sušiti pojedini izboji i na kraju propada čitava biljka .

Mjere zaštite

Direktnih mjera zaštite nema . Jedina mjera je sadnja zdravog sadnog materijala .

48

Reznice treba uzimati sa odabranih zdravih matičnih biljaka i dezinficirati u kalijevom

permanganatu. U slučaju pojave bolesti oboljele biljke treba iščupati i uništiti .

Viroze karanfila

Karanfil napada veći broj fitopatogenih virusa . Najčešće viroze su šarenilo karanfila

koje se najbolje manifestira na mladom lišću. šarenilo žila koje je praćeno mozaikom i

gubitkom boje pojedinih dijelova cvijeta i prstenasta pjegavost koja kod nekih kultivara

dovodi do nekroze zahvaćenog tkiva.

Mjere zaštite

Problem ove bolesti rješava se proizvodnjom bezvirusnih sadnica karanfila

mikropropagacijom ( kultura tkiva ) i uništavanjem lisnih uši vektora viroza .

Bolesne biljke treba iščupati i uništiti.

ŠTETNICI

Nematode korijenovih guka - Meloidogyne spp

Parazitiraju na korijenu karanfila uzrokujući njegovo zadebljanje i deformaciju. Biljke

zaostaju u porastu daju male prinose i cvijet lošije kakvoće.

Nematode se obično pojavljuju mjestimično u krugovima koji se proširuju. Rijetko je

zahvaćen cijeli nasad.

Pored direktnih šteta nematode na korijenu prave ozljede koje su ulazna mjesta za

patogene mikroorganizme kao što su uzročnici venuća koji često dovode do propadanja

velikog broja biljaka.

Mjere zaštite

Osnovna mjera suzbijanja u zaštićenom prostoru je termička sterilizacija tla koja se

provodi povremeno, npr. svake treće ili četvrte godine. Kemijska sterilizacija tla može se

obaviti granuliranim nematocidom na bazi dazometa ( Basamid granulat ) .

Na smanjenje zaraze ovim nematodama djeluju i neke biljke kao što su Tagetes i

Asparagus.

49

Lisne uši - Aphidina

Karanfile često napadaju različite vrste lisnih uši, ali prave iste štete . Sišući sokove slabe

biljku. Ponekad izlučuju mednu rosu koju naseljavaju gljive čađavice, pa list, stabljika i

cvjetna stapka pocrne, čime se smanjuje asimilacija i kakvoća cvjetova .

Mjere zaštite

Vidi- štetnici ruža - lisne uši

Tripsi

Kalifornijski trips - Frankliniella occidentalis

Vidi štetnici ruža

Duhanov trips - Trips tabaci

Duhanov trips ( resičar ) se ubraja među najvažnije štetnike duhana , no izraziti je

polifag. Napada više od 150 vrsta biljaka , među kojima su i kulturne i korovske vrste .

To je vrlo maleni resičar. Odrasli oblici su dugački 0.8 - 1 mm, a boja im je slamnato-

žuta do smeđa .Prezimljuju imaga u tlu, u biljnim ostacima, i na korovima. U proljeće kada

srednja dnevna temperatura poraste preko 10 - 120C za 5-7 dana počinje njegov prijelaz na

duhan i druge hraniteljke. Razmnožava se partenogenezom. Ženke odlažu jaja pojedinačno, u

list kojeg urežu leglicom. Ovisno o temperaturi za 5-10 dana izlaze ličinke čiji razvoj traje od

10-20 dana. Duhanov trips u godini ima do 5 generacija , a u zaštićenom se prostoru javlja

tijekom cijele godine .

Oštećenja od tripsa naročito su vidljiva na cvijetu. Na laticama, naročito obojenih

kultivara, javljaju se bijele pjege, koje mogu biti masovne, pa cvijet gubi na kakvoći.

Sisanjem sokova na vršnim dijelovima biljaka tripsi im zaustavljaju porast i često sprječavaju

50

otvaranje cvjetnih pupova. Na lišću primjećujemo sitne točkice, koje se mogu spojiti pa se

uočavaju kao uzdužne crte.

Mjere zaštite

Vidi - štetnici ruža –tripsi

Obični klinčićev ( karanfilov ) savijač – Cacoecimorpha ( Tortrix,

Cacoecia ) pronubana

Karantenski je štetnik za Hrvatsku . Nalazi se na listi A2 (mjestimice prisutni štetnici )

Za Hrvatsku i većinu europskih zemalja.

Leptir mužjaka ima raspon krila od 15-17 mm, a leptir ženke 18-24 mm.Prednja su krila

žutosmeđe do crvenkasto-smeđe boje, a stražnja narančasto-crvene boje sa smeđim

rubom.Jaja su dugoljasta , duga 1mm, u početku su zelene, a kasnije žute boje . Odložena su u

skupinama od 10-200 jaja. Gusjenica je promjenjive boje,ovisno o ishrani, a najčešće je žuto-

zelenkasta do smeđa. Naraste do 20 mm.

Osim karanfila napada i ruže, ta druge kulturne i korovske biljke koje rastu u zaštićenom

prostoru.

U godini ima 4-5 pa i više generacija ovisno o temperaturi održavanoj u objektu. Ženka

odloži prosječno oko 400, najviše 700 jaja, vrlo često na staklo. Za 10-15 dana izlaze

gusjenice koje privlači svjetlo pa se penju na vrškove biljaka. Izgrizaju i finom pređom

zapredaju vršno lišće i pupove. Razvoj gusjenica najčešće traje 20-40 dana. Pri temperaturi od

150 C razvoj od jaja do imaga traje 123-147 dana, a pri 300 C 28-40 dana. Optimalna relativna

vlažnost zraka za ovog štetnika je 40-70 %, s tim da podnosi vrlo nisku vlažnost, dok mu je

pri vlažnosti zraka iznad 90 % smrtnost velika.

Mjere zaštite

Pridržavanjem karantenskih mjera treba spriječiti širenje ovog štetnika. Postavljanjem

ferotratrapova s feromonima moguće je rano otkrivanje njegove pojave.

Suzbija se insekticidima, najviše piretroidima .

Obični ( koprivin ) crveni pauk – Tetranichus urticae

51

Spada u najopasnije štetnike karanfila u zaštićenom i na otvorenom prostoru.Štete nanosi

sisanjem sokova na zelenim dijelovima biljke. Na listu se javljaju svjetle točkice koje

postupno prelaze u žute pjege ,a list poprima sivu boju. Na donjoj strani lista nalaze se jaja,

ličinke i odrasle grinje prekrivene tankom paučinom. Štete su osobito velike tijekom ljeta jer

toplo vrijeme i niska relativna vlažnost zraka pogoduju razvoju ovog štetnika.

Mjere zaštite

Vidi - štetnici ruža -obični crveni pauk.

GLADIOLA

BOLESTI

Tvrda trulež – Septoria gladioli

Tipična je bolest gomolja ali se može naći i na lišću, uzrokujući u pojedinim godinama

ozbiljne gubitke. Bolest na listu dolazi pod nazivom LISNA PJEGAVOST.

Primarna se zaraza javlja na listovima, koji su tek izbili iz gomolja. Na njihovom licu

javljaju se sićušne smeđe ili purpurno-smeđe pjege. Kako lišće raste tako se i pjege

povećavaju .U njima se sada mogu razlikovati dvije koncentrične zone , vanjska tamnosmeđa

ili crna i unutrašnja svijetlosmeđa, u kojoj se razvijaju mali crni piknidi sa piknosporama koje

za vlažnog vremena šire zarazu na susjedne listove i susjedne biljke. Pjege koje su razbacane

po površini lista s vremenom se spajaju pa dolazi do odumiranja dijelova lista ili cijelih

listova.

Kiša također ispire spore do bazalnih dijelova stapki listova gdje kliju i inficiraju taj dio.

Osobito su na ovu zarazu osjetljivi tek iznikli listići iz najsitnijih gomolja, koji svojim

izgledom podsjećaju na travu.

Do zaraze gomolja dolazi u raznim stadijima. Ona može nastupiti odmah nakon sadnje

gomolja, ali i kasnije ovisno o izvoru zaraze. Izvori zaraze mogu biti piknospore koje koje

kiša ispire na bazalne dijelove listova na kojima se nakon zaraze javljaju uzdužne smeđe

52

pruge. Odavde se zaraza širi dalje unutar biljke do gomolja. Drugi izvor zaraze su sklerociji,

koji se razvijaju na oboljelim trulim listovima na i u tlu .Prodor gljivice omogućuju

mehaničke ozljede na gomoljima.

Na gomoljima se javljaju više ili manje okrugle crveno-smeđe pjege. Pjege se postepeno

povećavaju i udubljuju pa se javljaju nepravilna smeđa uleknuća .Zaražena tkiva otvrdnu, a i

lukovice često postaju savršeno tvrde po čemu je bolest i dobila ime.

Bolest se ponekad manifestira i na ljuskama gomolja u vidu sivkastih pjega.

Ovisno o intenzitetu zaraze, prvi listići koji izbijaju iz zaraženih gomolja ostaju maleni ili

uopće ne niću. Kod proizvodnje gomolja iz zaraženog gomolja - majke gljivica prorasta u

male gomolje- kćeri.

Osim na gladiolama ova se bolest javlja na krokusima i frezijama.

Mjere zaštite

Nakon berbe lisnu masu treba sakupiti i uništiti. Lukovice po vađenju iz tla treba brižljivo

prosušiti i to u suhoj sredini. Budući da se patogen u tlu može održati i do 4 godine ,

plodoredom treba osigurati da gladiole dođu na istu površinu tek nakon 4 -6 godina. Prije

sadnje treba sve oboljele gomolje kao i one sumnjive izdvojiti i uništiti, a saditi samo potpuno

zdrave gomolje. Prije sadnje gomolji se mogu tretirati nekim od fungicida na bazi bakra

( Bakreno vapno WP 50, Champion , Cuproxat i dr. ) i iprodiona ( Kidan , Rovral TS FLO ).

Pojava pjega na listu suzbija se preventivnim ili kurativnim prskanjima fungicidima kao

što su cineb (Radocineb WP ),propineb ( Antracol WP 70, Chromoneb S 70 ), mankozeb

( Dithane M 45 ), metiram ( Polyram DF ).

S prskanjima treba zapoćeti odmah nakon nicanja ili nakon pojave prvih pjega na listovima

i provoditi ih u razmacima od 7 - 10 dana. Na ovaj se način ne može suzbiti zaraza na

biljkama izniklim iz zaraženih gomolja .Takve biljke treba iščupati i uništiti.

Suha trulež – Stromatinia ( Sclerotinia ) gladioli

Bolest se manifestira na gomoljima i listovima. Simptomi se razlikuju po vremenu

infekcije i veličini gomolja .Kod proizvodnje gomolja , vrlo male biljčice koje su se razvile iz

pilića ugibaju ubrzo nakon nicanja .Ova pojava jako sliči plijeganju . Kod uzgoja gladiola za

rez 6-8 tjedana nakon nicanja listovi požute , zatim posmeđe ,a na kraju cijela biljka ugiba. U

prvom slučaju uzrok propadanja biljaka je zaraženi gomolj - pilić, a u drugom sklerocije u tlu

.

53

Na biljkama zaraženim tijekom razvoja uvijek dolazi do žućenja listova .Ovisno o

intenzitetu zaraze biljke ili uvenu i propadnu ili prežive. Izvadimo li takve biljke iz tla na

starijim ćemo gomoljima vidjeti trulež, a na mlađim rjeđi razvoj korjenčića.

Uvenule biljke lagano se izvlače iz gomolja, a na osnovi im se vide nakupine crnih

sklerocija veličine glavice bumbačice. Sklerocije se mogu održati u tlu 4-6 godina .

Slabije zaraženi gomolji mogu razviti biljku koja će i cvjetati ali mnogo češće propadaju

ne dajući izboje.

Na oboljelim gomoljima javljaju se male smeđe lezije ( ulegnute pjege ,ozljede )

promjera do 1 cm. Poredane su u krugove najčešće uz koljenca gomolja. Kod lošeg

uskladištenja zaraženi gomolji vrlo brzo propadaju pretvarajući se u tvrde mumije.

Razvoju bolesti pogoduju visoka vlažnost tla i prejaka gnojidba dušikom . Mlađi su

gomolji osjetljiviji od starih . Kod uzgoja gladiola u zaštićenom prostoru vrijeme sadnje može

utjecati na širenje bolesti . Bolest se brzo širi na gladiolama posađenim u studenom i prosincu

dok one posađene u siječnju ostaju zdrave .

Osim na gladiolama ova se bolest javlja na frezijama , narcisima i na nekim drugim

ukrasnim biljkama .

Mjere zaštite

Za uzgoj gladiola birati treba rahla i rastresita tla. Oboljele biljke i biljni ostaci moraju se

ukloniti i uništiti . Na istu parcelu gladiole mogu doći nakon 4-6 godina .

U zaštićenom prostoru zbog nemogućnosti održavanja plodoreda dobri se rezultati postižu

dezinfekcijom tla metilbromidom ( dok se ne zabrani primjena - uništava ozonski omotač )

prije sadnje i sadnjom u najpovoljnijem terminu . Prije uskladištenja gomolji se namaću u

sredstvo na bazi tirama ( Thiram 42-S , Chromotiram 480 ST ). Nakon namakanja gomolji se

obvezno moraju osušiti i tek tada uskladištiti. Ovu mjeru treba obaviti i prije sadnje gomolja

kao i dezinfekciju tla jednim od navedenih fungicida. Samo primjenom svih navedenih mjera

postiže se dobra zaštita gladiola, tim više što se prskanjem biljaka ne postže zaštita od ove

bolesti .

Botritis gladiola – Botrytis gladiolorum ( = Sclerotinia draytoni )

54

Bolest dolazi i pod nazivima spužvasta trulež , trulež gomolja , mrka trulež , trulež

srčike i pjegavost latica cvijeta što su zapravo samo opisi jednog od mnogih znakova ove

bolesti .

Prema tome znakovi bolesti javljaju se na svim biljnim organima tijekom vegetacije i

poslije, na laticama cvijeta, mladim izbojima, listovima i gomoljima .

Jedan od tipičnih znakova bolesti je pojava pjega na do tada potpuno zdravim

laticama cvijeta u razdoblju od berbe do dolaska na tržište. Uzrok ovoj pojavi uvijek je

oboljeli gomolj . Na zaraženim gomoljima, prilikom vađenja, vidljiva su mala uleknuća

nekrotičnog tkiva smeđe boje sa šupljinama ispod. Uskladište li se takvi gomolji , osobito u

lošim uvjetima , javlja se spužvasta trulež gomolja koja je u početku smeđe, a kasnije crne

boje. Pritiskom na gomolj primjećuje se da je srž mekana. Trulež uništi cijeli gomolj. Samo

na pojedinim oštećenim površinama gomolja može se primijetiti sivi paperjasti mašak kojeg

čine konidiofori s konidijama. Nešto kasnije na tim dijelovima razviju se crni sklerociji,

mnogo veći nego kod suhe truleži. U lošim uvjetima uskladištenja propadanje gomolja se

naglo širi, a optimalna temperatura za razvoj gljivice u skladištu je 70 C . Najosjetljivija

mjesta za prodor gljivice su ozljede na gomoljima nastale mehaničkim oštećenjem .

Izboji koji niknu iz zaraženih gomolja također su zaraženi . Zarazu gomolja mogu

uzrokovati i sklerociji u tlu na mjestima na kojima su gomolji mehanički ozlijeđeni . Ovisno

o jačini zaraze i stadiju razvoja biljke izboji žute i propadaju. Gljivica fruktificira pa se na

površini javlja sivkasti mašak. Prenesene vjetrom ili kišom konidije dospijevaju na susjedne

biljke i vrše sekundarne zaraze na izbojima i listovima. U uvjetima visoke relativne vlažnosti

zraka, a u stanovitoj mjeri i povišene temperature, zapažaju se simptomi bolesti u vidu malih ,

okruglih, hrđasto-crvenkastih pjega sa smeđim rubom koje postupno gube jasnu odvojenost

od zdravog tkiva . Cvjetovi su vrlo osjetljivi . Na njima se javljaju okruglaste do eliptične

pjegice bjeličaste boje, pokrivene sivkastim maškom koji se za suhog vremena gubi .

Osnovni izvor zaraze su zaraženi gomolji, odnosno micelij koji se u njima održava

pritajeno, a aktivira se u vrijeme nicanja biljaka. Do zaraze lukovica u pravilu dolazi u tlu .

Međutim, one se često zaraze prilikom sušenja u polju prije skladištenja, pogotovo ako je

sušenje praćeno nižim temperaturama .

Od starog gomolja infekcija se širi na mlade gomolje - piliće . Postoje razlike u

otpornosto pojedinih kultivara gladiole na ovu bolest . Otporni su Elizabeth the Queen, Pink

Diamond , Salmon, Sensation, Southern Belle, Spic and Span i Wild rose .

Mjere zaštite

55

Uklanjanje i uništavanje oboljelih gomolja je osnovna mjera preventivne zaštite .

Izvađene gomolje treba pažljivo sušiti na temperaturi od 25 - 300 C, a zatim skladišni prostor

češće prozračivati . Održavanje gomolja je najbolje na 6 C i relativnoj vlažnosti zraka od 80

% .

Tijekom vegetacije preporučuje se kemijska zaštita fungicidima na bazi kaptana

( Captan 50 , Captan 4 - F , Captan WP 50 , Merpan ) , karbendanzima ( Bavistin FL ,

Rovral TS FLO ) . Kod zaraze gomolja postupak je isti kao kod suhe truleži .

Smeđa trulež - Fusarium oxysporum var gladioli

Najopasnija je skladišna bolest gladiola koja svake godine izaziva ozbiljne gubitke .

U uvjetima uzgoja gladiola prvi vidljivi znakovi javljaju se na lišću u vidu žućkastih

pjega nepravilnog oblika s koncentrično eliptičnim naborima . Oboljelo lišće se suši, a na

takvim se biljkama cvjetovi rijetko formiraju ili su nenormalni.

U povoljnim uvjetima patogen prodire u provodne elemente mladih gomolja i pri jačem

napadu gomolji zajedno sa izbojima ugibaju još tijekom čuvanja. Kod slabije zaraze vanjski

simptomi se ne primjećuju .

Ovisno o stupnju zaraze gomolji ili istrunu u tlu prije nicanja ili niknu dajući biljke

normalnog izgleda do cvjetanja kada žute i sasuše se ne formirajući cvatnu ložu .

Osnovni izvor zaraze su pored gomolja i ostaci gladiola u tlu u kojima se održava micelij

parazita .

Mjere zaštite

Za sadnju treba koristiti samo zdrave lukovice , ali ne na istu parcelu .Tijekom vegetacije

oboljele biljke treba odstraniti i uništiti .

Viroze

Gladiolu napada nekoliko fitopatogenih virusa među kojima se ističu virus prstenaste

pjegavosti duhana , virus žutog mozaika graha ,i virus mozaika krastavaca. Ovi virusi se

56

prenose lisnim ušima ili cikadama , a neki i dodirom u vrijeme berbe . Zaštita gladiola od

ovih kukaca osigurava i zaštitu od viroza tijekom vegetacije .

ŠTETNICI

Nematode korijenovih guka – Meloidogyne spp

Značajni su štetnici gladiola u zaštićenom prostoru . Napadom na korijen uzrokuju pojavu

venuća i žućenja biljaka .

Mjere zaštite

Preporučuje se termička ili kemijska sterilizacija tla prije sadnje .

Korijenove grinje - Tyroglyphidae

U ovu se porodicu ubrajaju grinje koje napadaju različite vrste cvijeća kao što su : gladiole,

orhideje, tulipani, zumbuli, narcisi, ljiljan, dalija i dr. Napadaju podzemne biljne dijelove

naročito lukovice i gomolje. Poznate su također i kao štetnici u povrćarstvu na raznim

lukovičastim i gomoljastim biljkama. Štete pričinjavaju u polju i u spremištima u koja

dospijevaju s napadnutim lukovicama i gomoljima. Većina vrsta pripada rodu Rhizoglyphus.

Opis i biologija

Grinje su kruškolikog oblika, bjeličaste boje kao odrasli oblici imaju 4 para nogu. Veličine

su do 0,75 mm.

Korjenove grinje se razmnožavaju jajima koja ženke odlažu na podzemne dijelove biljaka.

Po izlasku iz jaja ličinke imaju 3 para nogu i sliče odraslim oblicima. Cjelokupni razvoj od

57

jajeta do imaga, ovisno o klimatskim uvjetima, traje od dva tjedna do nekoliko mjeseci.

Tijekom ljeta razvoj teče brže, a tijekom zime sporije. Godišnje mogu dati više generacija.

Intenzivnom razmnožavanju korijenovih grinja pogoduje visoka vlažnost tlai zagrijavanje

spremišta.

Grinje prodiru u lukovice i gomolje više s donje strane i hraneći se biljnim tkivom prave

hodnike između listova lukovice i u tkivu gomolja. Hodnici su ispunjeni brašnastim

grizotinama i tako oštećeni proizvodi postaju jako mekani i trunu. Do velikih gubitaka

naročito dolazi na uskladištenim proizvodima. Napadu grinja više su izloženi gomolji i

lukovice prethodno mehanički oštećene ili povrijeđene od drugih štetnika.

U novije vrijeme prisutno je uvjerenje da korijenove grinje naseljavaju samo ono tkivo koje

je počelo trunuti. uzrok truleži mogu biti zaraze gljivičnim i bakterijskim bolestima ili trulež

uzrokovana saprofiskim gljivicama koje se razvijaju na mjestima grizotina zemljišnih štetnika

i sl. To su prema tome sekundarni štetnici koji pospješuju trulež lukovica i gomolja.

Napadom na gladiole uzrokuje žućenje lišća i smanjenje cvijeta. Kod jačeg napada dolazi

do sušenja čitavih biljaka .

Mjere zaštite

Prilikom sadnje treba koristiti zdrav sadni materijal i voditi računa o plodoredu. Lukovice i

gomolje treba uskladištiti tijekom zime u hladna i suha spremišta.

Prije sadnje sumnjive lukovice i gomolje treba potopiti 10 do 30 minuta u otopinu

pripravka na bazi dimetoata ( ROGOR 40, ZAGOR, CHROMOGOR 40, PERFEKTHION ).

Kada se radi o velikim količinama preporučuje se fumigacija metil bromidom u specijalnim

komorama predviđenim za ovu namjenu.

Polifagni štetnici u tlu

Od podzemnih štetnika najznačajnije su gusjenice sovica pozemljuša ,zatim žičnjaci i

grčice hrušta .

Vidi - polifagni štetnici u tlu

Svi ovi štetnici se hrane izgrizanjem gomolja , klice , korijenova i gomoljeva vrata , a sovice i

prizemnim dijelovima stabljike . Napad im je najznačajniji u vrijeme klijanja kada napadaju

klicu i tako prorjeđuju biljni sklop .

Mjere zaštite

Ako se pregledom tla nađe više od 1 gusjenice sovica , žičnjaka ili grčice prije sadnje

može se primjeniti neki od zemljišnih insekticida na bazi klormefosa ( Dotan G-5 ) ,

58

terbufosa ( Counter G-5 ) , klorpirifos-etila ( Dursban G-7.5 ; Dursban E-48 ) , karbofurana

( Geocid G-5 ; Geocid 350 F ) , karbosulfana ( Marshal 25 EC ) i teflutrina( Force 5 ) . Ni

jedan od navedenih insekticida nema dozvolu za primjenu u gladiolama ali se može

upotrebljavati . Međutim kod njihove primjene osobito treba obratiti pažnju na ograničenja u

vezi sa sjetvom odnosno sadnjom povrća na tretiranim površinama idućih godina .Tako se na

primjer nakon primjene Dotana ne smije 2 godine uzgajati mrkva . Najbolja mjera je

tretiranje gomolja pred sadnju jer se to i onako mora obaviti s fungicidima . Za tu svrhu na

tržištu ima veliki broj insekticida . Ni jedan nema dozvolu za primjenu u gladiolama ali se

smiju upotrebljavati .To su sredstva na bazi furatiokarba ( Promet 400 SC ), metiokarba

( Mesurol FS 500 ), bifentrina ( Semafor 20 ST ), fipronila ( Cosmos 50 FS ) i imidakloprida

( Gaucho WS 70, Gaucho FS 350 ) . Za primjenu u gladiolama najpovoljniji su Cosmos i

Gaucho zbog sistemičnosti, produljenog rezidualnog djelovanja i visoke djelotvornosti i na

štetnike nadzemnih dijelova biljke .

Tulipanova korijenova uš – Dysaphis tulipae

Napada lukovice tulipana, gladiola, frezija, irisa, narcisa ,ljiljana itd.

Udomaćena je na Sredozemlju, a prisutna je i drugdje u zaštićenom prostoru .

Njezine se kolonije nalaze ispod vanjskih ljusaka gomolja . Ako se takvi zaraženi gomolji

sade uši se sele na tek iznikle izboje koji se deformiraju i zaustavljaju u rastu .

Mjere zaštite

Gomolje treba namakati u pripravke insekticida i to 30 minuta prije uskladištenja .

Primjeniti se mogu oni na bazi oksidemetona ( Metasystox R EC 250 ), pirimikarba

( Pirimor WP 50, 50 WG, 25 WG ) , triazamata ( Aztec 140 ), bifentrina ( Talstar 10 EC ),

lambda cihalotrina ( Karate 2,5 EC ), pimetrozina ( Chess 25 WP ), tiametoksama ( Confidor

SL 200 ) i dr. u koncentraciji preporučenoj za folijarno tretiranje .

Lisne uši - Ahidina

Gladiole napada nekoliko vrsta ovih štetnika kao što su :

59

Mlječikina ili krumpirova lisna uš – Macrosyphum euphorbiae

Breskvina zelena uš - Myzus persicae

Ljutikina uš – Myzus ascalonicus

Hrane se sisanjem biljnih sokova za što biraju najnježnije dijelove biljke-lisne izboje ,

pupove i cvjetove. Značajni su prenositelji viroza. Najvirulentnija među njima je zelena

breskvina uš.

Mjere zaštite

Vidin -štetnici ruža - lisne uši

Vrlo česta tretiranja gladiola koja se moraju provoditi protiv tripsa ne dopuštaju veći porast

populacije lisnih uši jer je većina insekticida ista kao protiv lisnih uši . Zato su zaraze lisnim

ušima samo prisutne na gladiolama .

Nasadi gladiola za proizvodnju gomolja moraju se redovito tretirati . Primjenjuju se

insekticidi preporučeni protiv tulipanove korijenove uši kao što su : Pirimor , Aztec 140 ,

Talstar , Karate i dr.

Tripsi

Gladiole napada nekoliko vrsta tripsa kao što su :

Trips gladiole – Taeniothrips simplex

Odrasli oblik dug je samo oko 1 mm. Crne je boje. Posljedice njegova napada su

neotvaranje cvjetnih pupova, promjene u boji te sušenje i ugibanje dijelova cvjetova .

Osim gladiole napada i kale, karanfil, irise, amarilis, frezije i narcise .

Prezimljuje ispod ljusaka lukovice, koje također oštećuje, pa ljuska smeđi i postaje ljepljiva.

Duhanov trips – Thrips tabaci

Vidi - štetnici karanfila - tripsi

i u novije vrijeme

Kalifornijski trips – Frankliniella occidentalis

Vidi - štetnici ruža

Kao posljedica sisanja sokova na lišću se javljaju blijedožute ili srebrnaste pjege uvijek

između lisnih žila .Na cvjetovima su te pjege nepravilnog oblika. Na crvenim i tamnijim

kultivarima pjege su bijele, a na bijelim crvenkaste boje. Kod temperature od 100 C gladiolin

trips se nastavlja hraniti i razmnožavati u skladištu uzrokujući sivkasto-smeđe pjege .

60

Mjere zaštite

Vidi -štetnici ruža -kalifornijski trips

Suzbijaju li se tripsi insekticidima do pojave cvjetnih pupova razmaci između tretiranja

trebaju biti 7 - 14 dana, a nakon toga samo 3 - 4 dana. Umjesto prskanja mnogo je bolja

zaštita tehnikom toplog ili hladnog zamagljivanja .

Gomolji tretirani prije sadnje Gauchom FS 350 zaštićeni su od zaraze tripsima i lisnim

ušima orijentacijski do pojave cvjetnih pupova .

Mjere zaštite u skladištu su iste kao i kod tulipanove korijenove uši samo se moraju rabiti

insekticidi preporučeni za tripse .

TULIPANI

BOLESTI

Trulež tulipana – Botrytis tulipae

Jedna je od češćih bolesti tulipana koja u pojedinim godinama može uzrokovati ozbiljne

gubitke .

U proljeće na tek formiranim listovima javljaju se slabo razvijeni i iskrivljeni , često

osušeni, izboji koji se jasno razlikuju od zdravih . Na listovima se javljaju mrlje s malim

smeđim pjegama . Slični simptomi se javljaju na cvjetovima osobito kod kultivara s

cvjetovima svijetle boje. Ako su napadnute i lukovice čitave biljke zaostaju u porastu, listovi

se uvijaju dobivajući žućkasto-zelenu boju .

Stabljika može biti u cijelosti zahvaćena . U uvjetima pojačane vlažnosti oboljeli dijelovi

su pokriveni pepeljastim maškom kojeg čine konidiofori i konidije gljivice. Konidije se lako

prenose zračnim strujama i šire zarazu. Pri osnovi stabljika i na lukovicama formiraju se

brojni tamnosmeđi do crni sklerociji. U njima se patogen održava tijekom zime i u

nepovoljnim uvjetima.

Do zaraze tulipana može doći i preko tla u kojem se nalaze sklerociji patogena .

Mjere zaštite

61

Lukovice tulipana treba pregledati prije sadnje i saditi samo potpuno zdrave, a ostale

odbaciti. Tulipane ne treba saditi na istoj parceli i slijedeće godine, a ako je bolest bila

ustanovljena u prethodnoj godini tada najmanje 2 - 3 godine . Izbjegavati treba gustu sadnju

zbog bolje prozračnosti i time manjeg zadržavanja vlage .

Ako se bolest u tijeku vegetacije primijeti neophodno je bolesne biljke odmah ukloniti i

uništiti. Također ako je zaraza sporadična i mjestimična treba ukloniti bolesne dijelove .

Prilikom zalijevanja treba izbjegavati vlaženje biljaka. Vlažnost treba maksimalno smanjivati

i izbjegavati preobilnu gnojidbu dušikom .

Kemijska zaštita se sastoji u namakanju lukovica prije sadnje u fungicide na bazi

vinklozolina ( Ronilan , Ronilan FL ), iprodiona ( Kidan , Rovral TS FLO ). Na otvorenom

prostoru kada je kišovito proljeće tulipane treba prskati Ronilanom svakih 4 - 5 dana do

cvatnje .

Trulež lukovica – Sclerotinia bulborum

Karakteristična je bolest lukovica . U slučaju da su lukovice zaražene biljke ili ne niću ili

odumiru odmah poslije nicanja i formiranja prvih listova .

Na oboljelim lukovicama vide se bijele pjege, slične vati ,koje ćine micelij i sklerocije

gljivice. Za razliku od B. tulipae ova gljivica ne stvara konidiofore s konidijama, a širi se na

račun micelija i sklerocija. U sklerocijima se formiraju žutosmeđi apoteciji s askusima i

askosporama. Nove lukovice se obično zaraze poslije sadnje ili rano u proljeće .

Mjere zaštite

Oboljele lukovice treba odmah odstraniti i uništiti kao i oboljele biljke zajedno sa

okolnom zemljom. Na parcelama na kojima se bolest pojavila ne smiju se saditi tulipani

najmanje 4 - 5 godina. Za sadnju se moraju koristiti isključivo zdrave lukovice, a sade se u

nezaraženo tlo . Lukovice se mogu namakati u fungicid na bazi tirama ( Thiram 42- S ,

Chromotiram 480 ST ) ali se ne postiže zadovoljavajući učinak .

Fuzariozna trulež – Fusarium oxisporum var. tulipe

Redovito se javlja na tulipanima i u pojedinim godinama uzrokuje ozbiljne štete . Oboljele

lukovice proizvode lišće koje postaje tamnocrveno, vene i odumire. Na lukovicama se razvija

slab korijen, a osnova lukovice poprima crvenkastu boju. Zaražene lukovice u uvjetima

skladišta su mutno bijele, a bazalni dio zahvaćen truleži je čvrst, zgrčen i ponekad zoniran .

62

Mjere zaštite

Budući da lukovice najviše stradaju u uvjetima skladišta treba ih slagati u tankom sloju, a

prostoriju redovito prozračivati. Za sadnju treba koristiti zdrave lukovice i ne saditi ih na istu

parcelu .

Viroze

Najčešće viroze na tulipanima su :

Prugasto šarenilo tulipana

Manifestira se u vidu pruga koje su ponekad praćene pjegama na cvijetu . Pjege su

žućkaste do bijele boje s oštrim prijelazima. Biljke su nižeg rasta i slabije bujnosti pa su i

lukovice sitnije. Prenose ju lisne uši.

U okviru mjera zaštite oboljele biljke treba ukloniti i uništiti . Značajna mjera je i

suzbijanje lisnih uši .

Mozaik tulipana uzrokuje Virus mozaika krastavaca

Javlja se u vidu žute crtičavosti ili nepravilne pjegavosti na lišću . Na cvjetovima se javlja

mrka obojenost.

Kao mjera zaštite preporučuje se da se tulipani ne uzgajaju u blizini biljaka zaraženim

virusom mozaika krastavaca .

Nekroza tulipana

Bolest se javlja u vidu jačih nekrotičnih lezija na lišću. Bijele odumrle zone na sitnom ,

teško oblikovanom, lišću obično su obrubljene purpurnim linijama. Zaražene biljke

prijevremeno odumiru i rijetko stvaraju lukovice.

Kao zaštitna mjera preporučuje se izbor bezvirusnih lukovica za razmnožavanje tulipana .

ŠTETNICI

Polifagni štetnici

Lisne uši

63

Tulipanova korijenova uš Vidi - štetnici gladiola

64