Bolesničko pomazanje

Priredila: Vlatka Panenić, dipl. theol.

Biblijsko utemeljenje

♦ Isus sam sebe predstavlja kao liječnika koji je došao radi bolesnih (usp. Mt 9, 12; Lk 5, 31; Mk 2, 1).

♦ Za Isusa liječenje bolesnih ide uz bok naviještanja kraljevstva Božjega (usp. Mt 4, 23-25; Mk 1, 39; Lk 6, 17-19).

Apostoli nastavljaju Kristovo djelo

♦ Nalog liječenja i ozdravljanja Isus daje i apostolima (usp. Mt 10, 7). Apostoli su propovijedali obraćenje, izgonili zloduhe i mnoge nemoćnike mazali uljem, a oni su potom ozdravljali.

♦ Ozdravljenja su vezana uz propovijedanje, ona su stoga znak onoga što čini Kristova riječ, no ozdravljenja su nužno vezana uz vjeru i molitvu.

Temeljni tekst: Jak 5, 14-15

Boluje li tko među vama? Neka dozove

starješine Crkve! Oni neka mole nad njim

mažući ga uljem u ime Gospodnje, pa će

molitva vjere spasiti nemoćnika; Gospodin će ga podići i, ako je sagriješio, oprostit će

mu se.

Iz ovog teksta je vidljivo sljedeće:♦ Ovdje se pretpostavlja da se radi

o bolesniku koji leži.♦ Iako se ne mora raditi o

zaređenim “starješinama” (tj. prezbiterima), očito je da se radi o određenim starješinama, predstavnicima hijerarhijske, a ne karizmatske Crkve.

♦ Molitva vjere isključuje svaku magiju.

♦ Izraz “podići” ima i duhovno i tjelesno značenje.

♦ Spominjanje grešnosti bolesnika ne želi stavljati grijeh i bolest u uzročnu vezu. Bolest nipošto nije posljedica grijeha.

Povijesni pregled ♦ Praksa molitve, polaganja ruku i mazanja bolesnika uljem nastavljena

je i kasnije u Crkvi (Tertulijan, Hilarije, Ćiril Aleksandrijski…)♦ Od vremena teologa Petra Lombarda (1160.) ovaj sakramenat naziva

se: posljednja pomast.♦ Pravoslavna crkva svrstava bolesničko pomazanje među sakramente; u

bitnim stvarima slaže se s Katoličkom crkvom. No, u ovoj Crkvi ovaj sakramenat mogu primiti i zdrave osobe, koje žele ozdraviti od svojih duhovnih slabosti, bolesti.

♦ Protestanti odbacuju sakramenat bolesničkog pomazanja. Naime, već je Luther odbacio Poslanicu sv. Jakova, koja u sebi krije temelje ovog sakramenta.

♦ Tridentski sabor (1545.-1563.) je naglasio je bitne oznake ovog sakramenta, koje i danas vrijede. Djelitelj sakramenta isključivo je svećenik i biskup. Iako je ovaj Sabor naglasio da se bolesničko pomazanje podjeljuje bolesnicima, ipak je poslije njega u Crkvi prevladao stav da se ovaj sakramenat podjeljuje onima koji su u bližoj smrtnoj opasnosti, to jest umirućima.

Bolesničko pomazanje prema novom Redu bolesničkog pomazanja i skrbi za bolesne iz 1973. godine

♦ Drugi vatikanski sabor (1962.-1965.) donosi neke novosti u pogledu ovog sakramenta. Prije svega, on s pravom smatra da je ovaj sakramenat prikladnije nazivati bolesničkim pomazanjem, a ne posljednjom pomašću. Papa Pavao VI. 1972. godine ostvaruje smjernice Sabora u dokumentu “Sveto bolesničko pomazanje”.

♦ Plodovi bolesničkog pomazanja su:♦ 1. bolesnik se sjedinjuje s Kristovom mukom za svoje dobro i za

dobro Crkve; ♦ 2. prima potporu, mir i ohrabrenje da kršćanski podnosi tegobe

bolesti ili starosti;♦ 3. prima opraštanje grijeha, ako to nije mogao primiti u sakramentu

ispovijedi;♦ 4. dobiva zdravlje, ako to koristi duhovnom spasenju; pripravlja

bolesnika za prijelaz u vječni život.

Primatelji sakramenta♦ Vjernici koji su zbog bolesti

ili starosti pogibeljno bolesni.

♦ Svaki put kada kršćanin teško oboli, može primiti sveto pomazanje; isto tako i nakon primanja, kad se bolest pogorša.

♦ Prije operacije, starci kojima su snage znatno oslabile, te bolesna djeca koja razumiju da im ovaj sakramenat može biti okrepom.

♦ Ako je bolesnik umro, onda mu se ne podjeljuje ovaj sakramenat; a ako se sumnja da je umro, onda mu se podjeljuje uvjetno

Način podjeljivanja bolesničkog pomazanja♦ Podjeljivanje

sakramenta bolesničkog pomazanja sastoji se u mazanju čela i ruku blagoslovljenim uljem, pri čemu se jedanput izgovaraju riječi tj. forma.

Ovim svetim pomazanjem i svojim preblagim milosrđem

neka te Gospodin milošću Duha Svetoga pomogne, neka te

oslobođena od grijeha spasi i milostivo pridigne.

Neke napomene

♦ Sakramenat bolesničkog pomazanja trebalo bi primati pri punoj svijesti.

♦ Obitelj treba na prikladan način reći svom bolesnom članu da je teško bolestan i da se preko sakramenata ispovijedi, bolesničkog pomazanja i euharistije (pričesti-popudbine) treba pripremiti za susret s Bogom.

♦ Prikladno je da se ovaj sakrament, ako je moguće, slavi u sklopu euharistijskog slavlja.

Društvena percepcija bolesti, patnje i smrti

♦ Zavjera šutnje: bolesnik ne smije znati da je teško bolestan, ne smije znati da će možda uskoro umrijeti i zato mu ne treba ni bolesničko pomazanje.

♦ Patnja se nastoji izbjeći po svaku cijenu, nije osmišljena

♦ Smrt je tabu tema, o njoj se ne govori, a ona je jedina sigurnost i neminovnost čovjekova života

Bolest i patnja u kršćanskoj perspektivi

♦ Bolest je iskušenje za našu vjeru, za naše pouzdanje i za našu ljubav.

♦ Naš stav prema Bogu i ljudima u trenucima suočenja s patnjom i sa smrću daje vrijednost svemu onome što činimo i svemu našem životu. Tako se pridružujemo Kristovu vazmenom otajstvu: njegovu prijelazu kroz smrt u život.

♦ Krist nas je naučio kako i naša patnja i smrt mogu i trebaju biti “spasiteljske” i “osloboditeljske”, ako ih ljubavlju pridružimo njegovoj patnji i smrti.