PAGE

III. DIO

USTANOVE POSVEENOG IVOTA

I DRUBE APOSTOLSKOG IVOTA

I. ODSIJEK

USTANOVE POSVEENOG IVOTA

I. NASLOV

ZAJEDNIKE ODREDBE

Uvodna pojanjenja. Ovo je sada trei dio druge knjige Boji narod ZKP i donosi propise o posveenom ivotu. Nakon opih odredaba, koje se odnose na sve redovnike i posveene osobe (kann. 573-606), slijede odredbe o redovnikim ustanovama (kann. 607-709); zatim odredbe o svjetovnim ustanovama (kann. 710730) i na koncu odredbe o dru-tvima apostolskog ivota (kann. 731-746).

Redovnike ustanove. Imaju ova bitna svojstva: a) polau obdravanje sva tri evaneoska savjeta sveanim, javnim zavjetom, izraenim slubeno pred Bogom, a Crkva ih kao takve prihvaa; b) redovnici se obvezuju na zajedniki ivot vita communis; c) obvezuju se na neku odvojenost od svijeta kao znak vlastite posveenosti.

Svjetovne ustanove. One su po ovom prepoznatljive: a) nemaju onako javnih zavjeta, kao ostali redovnici, ali su ipak neki zavjeti, ili obeanja, uinjeni prema vlastitim konsti-tucijama; b) ne veu se na zajedniki ivot, nego ive u svijetu; ili sami, ili u obitelji ili u bratskim zajednicama, ve prema konstitucijama

Drutva apostolskog ivota. Karakteristino za njih je sljedee: a) polaganje evane-oskih zavjeta, nije bitno, iako neka drutva to imaju po svojim konstitucijama; b) obvezuju se svi, meutim, na zajedniki ivot.

II. Vat. Koncil je najvie rekao o redovnitvu u dokumentu koji je upravo njim posvetio a to je dekret PC, koji istie kako je redovnitvo zapoelo i to ono za Crkvu znai: Ve od poetka Crkve bilo je mueva i ena koji su ostvarivanjem evaneoskih zavjeta nastojali u veoj slobodi slijediti Krista Svatko je od njih na svoj nain provodio ivot Bogu posveen. Mnogi su od njih osnovali redovnike obitelji, koje je Crkva rado prihvaala i odobravala. Tako je po boanskom naumu rasla divna raznolikost redovnikih zajednica, koje su mnogo pridonijele tome da Crkva bude spremna za svako dobro djelo i pripravna za djelo sluenja. (PC 1) Posveeni ivot uz odravanje evaneoskih zavjeta je stabilni oblik ivljenja, kojim se vjernici posveuju Bogu da njemu u ast i za izgradnju Crkve te spasenje svijeta postignu savrenstvo u sluenju kraljevstvu Bojem, a time navjeuju nebesku slavu (kan. 573., 1.). Takav oblik ivota, to ga je Crkva kanonski osnovala, slobodno prihvaaju vjernici uz tri evaneoska zavjeta (kan. 573., 2.). U prvom dijelu kanona su vie teoloki temelji posveenog ivota, a u drugom pravni.

Ovakav stale je na dobrobit Crkve i svi ga trebaju promicati, ali Bog i neke vjernike posebno zove da ga prihvate (kan. 574.). Evaneoski savjeti su Boanski dar to ga je Crkva primila i s njegovom milou uvijek uva (kan. 575.). Zadaa je crkvene vlasti da savjete tumai, da upravlja njihovom provedbom te ustanovljuje stalne oblike njihova ivljenja i brine se poslije da te ustanove rastu i cvatu (kan. 576).

U Crkvi ima mnogo razliitih ustanova koje prisnije slijede Krista ali na razne naine: a) Krista koji moli; b) koji navijeta kraljevstvo Boje; c) koji ini dobro ljudima, pomae siromane, ljubi malene, lijei bolesne, oslobaa opsjednute; d) koji dijeli s nama na ivot u svijetu; e) uvijek vri Oevu volju (kan. 577.). Osim toga nasljedovanja Krista izbliza, kan. 578. odreuje redovnicima da vjerno uvaju duh i nakane svojih osnivaa, pa i zdravu predaju svoga reda.

Dijecezanski biskupi mogu na svom podruju osnovati nove ustanove posveenog ivota, ali upitavi za savjet Svetu Stolicu (kan. 579.). To ide preko Kongregacije za redov-nike. Oni e mu dati nihil obstat ili odrediti neke pojedinosti. U poetka bi oni bili bisku-pijskog prava (kan. 594.), ali ako su ve osnovani, bez iste Kongregacije ne moe ih biskup dokinuti (kan. 584.). Samim dekretom osnutka ustanova postaje pravna osoba, ali istovremeno treba im biskup odobriti i statute, to propisuje kan. 117.

Sjedinjenje jedne redovnike ustanove s nekom drugom ovisi o toj drugoj, koja nju prima, ali se potuje i kanonska samostalnost one prve (kan. 580.). Treba razlikovati 4 naina zdruivanja redovnikih zajednica: a) aggregatio pripajanje; b) fusio sjedinjenje ili inkorporacija; c) unio ujedinjenje; d) confederatio savez. U navedenom kanonu rije je o pripajanju. Najee se to radi kad se sjedinjuju jedan muki i jedan enski red, npr. bene-diktinci i benediktnike.

Podjela ustanove ili osnivanje novih zajednica pridrano je mjerodavnoj vlasti same ustanove prema odredbama u konstitucijama (kan. 581.). Zdruenja, ujedinjenja, federacije i konfederacije ustanova pridrane su Svetoj Stolci (kan. 582.). Bilo kakve promjene u redovnikim ustanovama obzirom na ono to je propisala Sveta Stolica, nemogue su bez njenog doputenja. (kan. 583.). Samo ona moe dokinuti neku redovniku ustanovu i ona odluuje o njenim vremenitim dobrima. (kan. 584.). Ukinue pak samo nekih dijelova ustano-ve pripada mjerodavnoj njihovoj redovnikoj vlasti (kan. 585.).

Svakoj se ustanovi priznaje opravdana samostalnost u upravljanju i uvanju svoje batine, a mjesni ordinariji ih tite (kan. 586.). Ustanove moraju imati jasne i sveobuhvatne konstitucije. Za njih bi se moglo rei da je to vlastiti Zakonik ustanove, koji daje odredbe i smjernice, obuhvaa cjelovito njihov ivot organski i stabilno. Donose ih njihovi kapituli, a Crkva papa ili biskup ih odobravaju. Kan. 578. govori samo o duhu i nakani utemeljitelja, no kan. 587. odreuje koje glavne sadraje moraju obuhvatiti konstitucije a to su: a) temeljne odredbe o upravljanju; b) stega meu lanovima; c) primanje lanova; d) njihov odgoj i obrazovanje; e) vlastiti objekt svetih veza. Takve konstitucije odobrava mjerodavna vlast i promjene su mogue samo njenim pristankom. Odredbe ne treba previe umnaati, a uskladiti one duhovne i one pravne. Ostale odredbe mogu se preispitivati i prilagoavati.

Stale posveenog ivota po sebi nije ni kleriki ni laiki. Kleriki je onaj koji je takav po namjeri utemeljitelja i konstitucijama, a i pod vodstvom je redovnika klerika. A laiki je onaj kojeg kao takvog priznaje crkvena vlast i koji je po svojoj naravi i zadai laiki te ne ukljuuje vrenje Svetog Reda (kan. 588.). Meutim sve klerike ustanove mogu u zajednicu uzeti laike (npr. asnu brau), koji su punopravni lanovi s vlastitim zaduenjima u zajednici. Isto tako muke isto laike ustanove mogu pojedinog lana imati kao klerika upravo radi svoje duhovnosti i pruanja duhovne pomoi subrai. Ustanova je papinskog prava - juris pontificii, ako ju je ustanovila Sveta Stolica ili ju kasnije odobrila, a biskupskog prava - juris dioecesani je ako ju je ustanovio biskup (kan. 589). Radi samog trostrukog zavjeta i elje da slue Bogu i Crkvi, ustanove su na poseban nain podlone crkvenoj vlasti, a naroito Papi to je bit i svrha samog zavjeta poslunosti (kan. 590.).

Da bi se bolje osiguralo dobro ustanova i unaprijedile potrebe apostolata, Vrhovni Sveenik moe ustanove izuzeti (kan. 591.) od vlasti mjesnih biskupa, poznato redovniko izuzee - exemptio. A ustanove papinskog prava, radi boljeg rada i stvaranja zajednitva, preko svojih vrhovnih voditelja moraju Svetoj Stolici podnijeti izvijee na nain i vrijeme kako to ona odredi (kan. 592.). Isti kanon odreuje da lanovi ustanove moraju poznavati propise i odredbe Svete Stolice o redovnicima, jer oni bi ih trebali obdravati. Ako je ustanova papinskog prava, neposredno je podlona Svetoj Stolici (kan. 593..), a ako je biskupijskog, pod posebnom je biskupovom brigom (kan 594.).

O tim meuodnosima, suradnji i tekoama, a posebno radi rjeavanja napetosti biskup redovnici, Kongregacija za redovnike zajedno s Kongregacijom za biskupe izdale su jedna znaajan dokument: Mutuae relationes od 14. svibnja 1978. g. Glavne postavke u dokumentu su ove: 1) Crkva je jedan Boji narod; 2) Zadaa biskupa u organskoj crkvenoj zajednici; 3) Redovniki ivot u crkvenom zajednitvu; 4) Biskupi i redovnici usmjereni u istom poslanju Bojem narodu. Drugi dio tog dokumenta donosi konkretne smjernice i odredbe. 1) Tko ima nadlenost obzirom na ureenje odgoja; 2) Napori i odgovornost na operativnom podruju; 3) Vanost jedne prikladne suradnje. Dokument su potpisali i prefekt kongregacije za biskupe i prefekt kongregacije za redovnike.

Za ustanovu biskupskog prava zadaa je onog biskupa gdje je glavno sjedite ustanove. On odobrava konstitucije, a i potvruje zakonito unesene promjene te upravlja vanijim poslovima, koji prelaze ovlatenja unutranje vlasti (kan. 595,).U iznimnim sluajevima moe dati i oprost od konstitucija.

Poglavari i kapituli imaju nad ustanovom onu vlast koju odreuje ope pravo i konstitucije (kan. 596.). Ako je ustanova klerika i papinskog prava, poglavari imaju ovlasti za nutarnje i izvanjsko podruje (kan. 130) redovnu (kan. 131.) zakonodavnu, izvrnu i sud-sku (kan. 135.). Svi oni imaju naslov osobnog ordinarija (ali se razlikuju od mjesnog ordin-arija - dijecezanskog biskupa). Njihovi vii poglavari, dakle, imaju svu vlast nad zajednicom. U ustanovu se moe primiti svaki katolik, ako ima osobine koje trai ope pravo i konstitucije i ako ima dobru nakanu, no ne prima se nitko bez odgovarajue priprave (kan. 597).

Svaka ustanova u konstitucijama neka odredi kako e lanovi ivjeti o kako odravali tri zavjeta, a lanovi moraju svoj osobni ivot uskladiti sa konstitucijama. Naime, samo primanje u zajednicu je progresivno - stupnjevito. Ulaskom u zajednicu postaje se kandidat, slijedi zatim vrijeme novicijata kunje, prvih zavjeta i tek nakon vjenih zavjeta punopravni je lan zajednice (kan. 598.).

Znaenje i doseg trostrukog zavjeta. Odredbe u kann. 599-601. su zapravo teoloke postavke uzete iz PC 12-14. Zato je i formulacija tih kanona vie teoloka nego pravna. Zavjet istoe prihvaen radi kraljevstva nebeskog obvezuje na potpunu uzdrljivost u celibatu (kan. 599.). Zavjet istoe ukljuuje dvoje: celibat znai beenstvo, a continetia uzdrljivost je ivot u savrenoj istoi, koji iskljuuje grijehe protiv VI. i IX. Boje zapovijedi. Deset Bojih zapovijedi, inae sve vjernike obvezuju tj. da se uvaju i da izbjegavaju te grijehe. Meutim, ako je netko poloio zavjet svete istoe, onda se osobno jo vie obvezuje, to vie izrekao je javno i sveano obeanje Bogu, a to je bit zavjeta. Temelj ovoj odredbi je biblijski, odnosno evaneoski: Ima onih koji se odriu enidbe radi kraljevstva nebeskoga (MT. 19,12). Zavjet smjera na budue kraljevstvo i nebeska dobra, a ovjeku oslobaa srce. Neoenjeni se brine za Gospodnje: kako e ugoditi Gospodinui neudata djevica se brine za Gospodnje: da bude sveta tijelom i duom (I Kor 7,32-33), te ga ostavlja nepodijeljenim, jer potpuno se predaje Bogu.

Evaneoski zavjet siromatva - po primjeru Isusa Krista - osim siromana stvarnog ivota i takvog stava u nutarnjem duhu re et spiritu pauper, treba se provoditi temeljito i u razboritosti. To znai ivjeti bez zemaljskih bogatstava, a to redovnika stavlja ovisnost o zajednici i ogranienje u mnogo emu, to drugi imaju (kan. 600.). Evaneoski zavjet poslunosti, prihvaen u duhu vjere radi nasljedovanja Isusa Krista, obvezuje na podvrgavanje volje zakonitim poglavarima, kad zapovijedaju prema konstitucijama (kan. 601). Ovo slijediti Krista - sequela Christi se temelji na Fil 2,8 posluan do smrti, smrti na kriu. lanovi, dakle, trebaju biti posluni poglavaru isto onako kao to je Krist bio posluan Ocu. No redo-vnika poslunost nipoto ne umanjuje dostojanstvo ljudske osobe, nego je poveanom slobodom djece Boje dovodi do zrelosti (PC 14).

Bratski ivot koji sve lanove ujedinjuje u jednu obitelj treba tako urediti da to svima bude vie uzajamna pomo i korist, a tim zajednitvom neka budu primjer opeg pomirenja u Kristu (kan. 602.). Ovaj kanon nema neku odgovarajuu odredbu u CIC-u '17., no istie se velika vanost tog bratskog ivota. Zakonodavac preputa da ga svaka zajednica u svojim konstitucijama praktino primjeni i razradi. No, spominjui u istom kanonu Krista dva puta, naglaava gdje je temelj i na kome je oslonac kada je zajednitvo u pitanju.

Pustinjaki ivot eremiti. Crkva takoer priznaje pustinjaki i osamljeniki ivot, u kojem se vjernici odvajaju od svijeta te utnjom, samoom i postojanom molitvom i pokorom posveuju se Bogu za spasenje svijeta (kan. 603.). U pravu su priznati pustinjaci, koji tri zavjeta poloe pred biskupom i pod njegovim vodstvom provode ivot. O nastanku, vanosti i potrebi takvog ivota ovako kae PC 1: Ve je od poetka Crkve bilo mueva i ena, koji su ostvarivanjem evaneoskih savjeta nastojali u veoj slobodi slijediti Krista i izrazitije ga nasljedovatiili su provodili samotan ivot, ili su osnivali redovnike obitelji. Crkva im za zasluge i pomo odaje duno priznanje u AG 40: Najvei dio u evangelizaciji svijeta imali su do sada i jo imaju kontemplaltivne i aktivne redovnike zajednice. No ipak ne smijemo pustinjake eremite izjednaiti sa strogim redovima, koji imaju svoje samostane i svoje konstitucije. Takvom obliku posveenog ivota, eremita pustinjaka pribraja se i red djevica, koje se isto tako posveuju i pred biskupom zavjetuju, a mogu se meusobno udruivati (kan. 604.), no one uglavnom ne ive pustinjaki, nego ostaju u svijetu.

Samo Sveta Stolica moe odobriti nove oblike posveenog ivota, a dijecezanski bis-kupi neka nastoje raspoznati nove darove i neka pomau promicateljima (kan. 605.). Ono to je odreeno za osobe posveenog ivota vrijedi za oba spola, tj. za mukarce i za enske (kan. 606)., osim ako zbog naravi ne slijedi neto drugo.

II. NASLOV

REDOVNIKE USTANOVE

I ovdje je uvodni kanon 607. utemeljen na koncilskoj nauci: LG 44, 45; PC 1, 5, 12; AG 18, jer kae: Redovniki ivot oituje divnu od Boga ustanovljenu vezu, znak buduega vijeka. On izvrava svoje darivanje kojim sav njegov ivot postaje neprekidno tovanje Boga. Redovnika ustanova je drutvo u kojem lanovi polau zavjete. Napominjem, meutim, da je CIC '17. razlikovao sveane zavjete koje su polagali redovnici i jednostavne, koje su polagali lanovi kongregacija. Sada nema razlike izmeu polaganja zavjeta, tj. nema sveanih i jednostavnih, nego jednostavno zavjeti, pa prema tome se svi zavjetovani zovu redovnici i nema vie naziva kongregacija. Svi ive u zajednitvu, a time se odvajaju od svijeta.

I. POGLAVLJE

REDOVNIKE KUE I NJIHOV OSNUTAK

Redovnici moraju stanovati u zakonito osnovanoj kui pod vlau poglavara i kua mora imati kapelicu, koja je sredite duhovnog ivota zajednice (kan. 608.). Kue osniva mjerodavna vlast, ali uz pismeni pristanak dijecezanskog biskupa. Ako su pak u pitanju mona-hinje, treba doputenje i Svete Stolice (kan. 609.). Bitni uvjeti za osnivanje kue su: a) korist Crkve; b) korist ustanove; c) da kua ima osnovno za redovniki ivot; d) materijalna podloga za opstanak kue (kan. 610.). Pismeno doputenje biskupa (kan. 611.) samo po sebi ukljuuje, ako u dekretu i nije spomenuto: a) ivjeti prema naravi i svrsi ustanove; b) initi djela koja su ustanovi svojstvena, uz odravanje uvjeta ako ih je biskup postavio; c) pravo koritenja vlastite crkve kapele, povezane s tom kuom, ako je ustanova klerika, no potujui kan. 1215. 3. (to znai da biskup mora dati doputenje za gradnju crkve).

Ako se kua kasnije koristi za djela apostolata, a razliita od onih radi kojih je podignuta, opet treba pismeni pristanak biskupa, osim ako se radi o nekim unutranjim potre-bama zajednice (kan. 612.). Redovnika kua regularnih kanonika ili monaha, koji imaju svog moderatora samosvojna je i on je po pravu vii poglavar zajednice (kan. 613.). Ako su monahinje pridruene nekoj mukoj ustanovi, imaju svoj vlastit nain ivota (kan. 614.). Meutim, samosvojni samostan, ako nema nekog drugog redovnikog poglavara, podvrgava se nadzoru dijecezanskog biskupa (kan. 615.).

Zakonito osnovanu redovniku kuu, poglavar moe dokinuti, ali uz konzultaciju s biskupom (kan. 616.) i potujui volju darovatelja. Ako je to, meutim, jedina kua ustano-ve, odluuje Sveta Stolica i o kui i o njenim vremenitim dobrima.

II. POGLAVLJE

UPRVLJANJE USTANOVAMA

lan 1.

POGLAVARI I VIJEA

Tri su bitna podruja, to se tie kanonskih odredbi, kad je rije o nekoj redovnikoj ustanovi, a to su: a) poglavari; b) savjetnici; c) kapituli. Kasnije slijedi poglavlje o njihovim vremenitim dobrima. Redovnici se ravnaju po odredbama opeg prava i po vlastitim konstitu-cijama (kan. 617.).

Poglavarske obveze prema zajednici. Poglavar, ako je redovnik i sveenik, ima trostruku vlast. No ZKP naglaava da izvravanje vlasti bude u duhu sluenja (kan. 618.). Bit odnosa drugih redovnika prema njemu je oboedientia voluntria dragovoljna poslunost. Kanon redovnikim poglavarima s pravne strane, a radi dobrobiti vlastitih zajednica, zapravo odreuje sedam obveza: a) da podlonike upravljaju kao Boje sinove; b) da u njima potuju ljudsku osobu; c) da promiu njihovu dragovoljnu poslunost; d) da ih pitaju za savjet; e) da potiu njihovu suradnju za dobro ustanove; f) da ih potiu za rad na dobro Crkve. Meutim, poglavarima ipak ostaje konano pravo odluiti i odrediti auctoritas decernendi et praecipiendi odluivanja i zapovijednaja. Kanon takoer istie i kakav bi poglavar trebao biti prema podlonicima! U biti njegova se dunost svodi na to da ih potie na suradnju i na zalaganje za dobrobit ustanove i Crkve.

Kakvi bi poglavari osobno trebali biti? Kanon 619. je vie asketsko pastoralne naravi, jer odreuje to bi sami poglavari trebali raditi da bi duhovno, iznutra izgraivali bratsko zajednitvo zajednice. Ovdje se spominje jedanaest njihovih osobina: 1) neka marljivo obavljaju svoju slubu; 2) nastoje izgraditi bratsku zajednicu; 3) neka lanove hrane Bojom Rijeju; 4) neka ih potiu na sveto bogosluje; 5) neka im budu primjer u njegovanju vrlina; 6) neka im budu uzor u odravanju zakona i predaja vlastite ustanove; 7) neka im pomau u njihovim potrebama; 8) bolesne neka brino njeguju i pohaaju; 9) nemarne neka opominju; 10) malodune neka hrabre; 11) sa svima neka budu strpljivi. Ovo su sve njihove osobne dunosti, ne mogu ih drugom delegirati.

Vii redovniki poglavari su oni, koji upravljaju ustanovom ili njenom pokrajinom, a tu spadaju i njihovi zamjenici. Njima su izjednaeni opati i predstojnici monake zajednice (kan. 620). Zajednica vie kua pod istim viim poglavarom naziva se provincija, a osniva ju zakonita vlast (kan. 621.). Vrhovni poglavari moderatori (obino ih zovu generali) imaju vlast nad svim provincijama svojih redovnikih zajednica (kan. 622.).

Ovi poglavari su zapravo nutarnja, ili interna hijerarhija redovnikih zajednica. Treba, meutim znati da vrhovni poglavar i vii poglavar imaju trostruku redovnu vlast i to temeljem kanonskog prava i temeljem konstitucija. No u strogom smislu rijei redovniki kapituli nisu poglavari, niti su to razni vikari i gvardijani, jer su za slubu samo delegirani. Ali vii poglavar, da bi bio izabran na tu dunost, mora provesti prikladno vrijeme u ustanovi, ustvari barem onaj minimum koji je odreen konstitucijom (kan. 623.)

Poglavare treba postaviti na odreeno vrijeme; na slubi neka ne ostanu due bez prekida; sa slube se mogu ukloniti ili premjestiti zbog razloga koji stoje u konstitucijama (kan. 624.). Bez sumnje je ova odredba na temelju duge crkvene i redovnike prakse te oituje fleksibilnost zajednice. Svaki je redovnik obvezatan na poslunost, ali svima u zajednici se mora dati i mogunost da jednom osobno sudjeluju u upravi.

Vrhovni poglavar se bira kanonskim izborom a tako i poglavari samosvojnih samostana, (samo kod njih izborima predsjeda biskup). Ostali poglavari se postavljaju prema odredbi konstitucija, ako su to bili izbori, izabrane potvruje vrhovni poglavar (kan. 625.).

Kakvi bi trebali biti izbori i postavljanje poglavara? Ope pravo ima jasne zakone o izborima; kann. 119.; 124-128.; 146-128., ali zajednice uz to imaju i odredbe u vlastitim konstitucijama. Kanon 626. za izbore redovnika jo propisuje: a) neka izbjegavaju zlopo-rabu; b) pristranost prema osobama acceptio personarum; c) neka imaju pred oima Boga i dobro zajednice; d) neka biraju dostojne i prikladne; e) neka se uvaju zdrava ili nezdrava pridobivanja glasova, bilo za sebe i za druge. Poglavari prema konstitucijama imaju vijee i neka uz njihovu pomo obavljaju slubu (kan. 626.). Vlastito pravo treba odrediti kada se trai pristanak a kada savjet vijea (kan. 627.), kako to propisuje kan. 127., jer glas suradnika moe biti ili savjetodavni, ili odluujui.

Poglavari neka vremenom pohode zajednice prema odredbama konstitucije. Koje su pod biskupovom nadlenou, neka ih on osobno pohodi, a lanovi ustanove neka s poglava-rom surauju (kan. 628.). Sami pak poglavari obvezatni su na rezidenciju (kan. 629.).

Poglavari moraju dopustiti slobodu lanovima zajednice, to se tie sakramenta pokore i vodstva savjesti i to prema pravilima ustanove; osigurati prikladne ispovjednike. Ako su u pitanju monahinje ispovjednike treba odobriti mjesni biskup, poglavari pak ne ispovijedaju podlonike, iako mogu biti s njima povjerljivi. Ali kad je u pitanju savjest, zabranjuje se poglavarima da se tu mijeaju (kan. 630.). Ovaj kanon uglavnom obrauje pitanja duhovnog vodstva, pri emu se lanovima zajednice osigurati dostatna sloboda. Zakon propisuje poglavarima da osiguraju prikladne ispovjednike. Ne kae koji su to i kakvi, to treba sam procijeniti u suradnji s lanovima zajednice. On osobno se ne mijea u to podruje, potujui slobodu, a tek ako bi traili da se kod njega ispovjede, ne treba ih odbiti.

lan 2

K A P I T U L I

Kapituli imaju povijesnu vrijednost u ivotu redovnikih zajednica. Seu tamo od sv. Pahomija (+346). Monasi su se obiavali sastati svakih est mjeseci da raspravljaju o duho-vnim i pastoralnim te disciplinarnim problemima. Na Zapadu je to poelo tek u IX. st. kod benediktinaca. CIC '17. samo u 2 kanona (501. i 506.) govori o njima, a ovaj ZKP ih je temeljito zahvatio.

Generalni kapitul ima vrhovnu vlast i neka se tako oblikuje da obuhvati svu redov-niku zajednicu. On treba: a) tititi batinu ustanove; b) promicati obnovu; c) izabrati vrhovnog voditelja; d) upravljati vanijim poslovima; e) donositi obvezujue odredbe. Sastav i opseg kapitula odreuju konstitucije, a svaki lan smije iznijeti kapitulu svoje elje i prijedloge (kan. 631.). Ovom odredbom se izrie tko ima vrhovnu i internu vlast u ustanovi. Povremeno se odravaju i obvezatni su za sve ustanove. Kapitul nije trajno zasjedajui i trajno prisutni organ zajednice, nego odradi svoju zadau u konkretnom vremenu i zavri je.

Vlastito pravo treba odrediti to se odnosi na druge kapitule i sline sastanke: koliko i kakvu vlast imaju, kada e se odravati, koliko lanova imati i to odluivati (kan. 632.). Ne moraju sve ustanove imati krajevne kapitule, ali ako su konstitucijama odreeni, ovo se njih tie. Ostala, suodluujua i savjetodavna tijela ustanove, neka vjerno obavljaju svoju zadau na dobrobit zajednice (kan. 633.).

Uprava ustanove ne moe improvizirati neke stvari, niti je za sve nadlena. Stoga joj je dunosti uti i uvaiti miljenje i odredbe savjetodavnih tijela. to vie, u mnogim slua-jevima mora raditi kako joj savjetnici odrede. U kanonu nije reeno kako ih se saziva i na koji nain e iznijeti svoj stav, to odluuju uredbe svake ustanove. Mogu to biti razni komiteti, komisije, vijea itd. Bitno je da su izabrani, odreeni i postavljeni u ime ustanove, nisu to sluajno, niti se smiju sami nameati.

lan 3.

VREMENITA DOBRA I UPRAVLJANJE NJIMA

Ustanove, pokrajine i pojedine kue su pravne osobe te mogu stjecati, posjedovati i otuivati vremenita dobra, no moraju izbjegavati rasko, pretjeranu dobit i zgrtanje dobara commulatio bonorum, (kan. 634). Ovaj kanon je utemeljen na PC 13, koji istie da redovnici trebaju biti siromani i stvarno i u duhu re et spiritu, a takvo dranje se mora osjetiti na cjeloj ustanovi. Zato Koncil u istom broju istie: Same redovnike ustanove, primjerno prilikama pojedinih mjesta, neka nastoje dati kolektivno svjedoanstvo siromatva i neka od vlastitih dobara rado neto pridonose za druge potrebe Crkve i za uzdravanje siromaha, koje svi redovnici moraju ljubiti srcem Kristovim. Sada Koncil upuuje na biblijske tekstove: MT 19,21; 25, 34-36; Jak 2, 15-16; I. Iv 3,17. to se tie nepotrebnih dobara, kanon izrie to redovnici moraju izbjegavati: a) svaku vrstu raskoi; b) bilo kakvu nepotrebnu dobit; c) svaku vrstu gomilanja dobara.

U svezi upravljanja dobrima (kan. 635.), vrijede svi propisi V. knjige ZKP, no svaka ustanova ima svoje odredbe: kako se njeguje, titi i odraava siromatvo foveatur, defenda-tur et exprimatur. Zakonik je ovdje dao naelne propise, a na svakoj ustanovi je kako e to pretoiti u konstitucije, i posebno kako to provoditi u konkretnom ivotu. No u jednoj stvari je ZKP odluan: svaka zajednica u kojoj ima vii poglavar, treba imati i ekonoma, jer vii poglavar to ne moe biti. Ekonomi prema propisima polau raune (kan. 636.). Samosvojni samostani godinje raune polau biskupu (kan. 637.), a biskup ima pravo ekonomskog nadzora nad svim onim ustanovama koje su biskupijskog prava.

Vlastito pravo treba odrediti gornju granicu vrijednosti, do koje smije ii poglavar ili onaj kojemu je ustanova povjerila ekonomsku brigu u redovitom upravljanju (kan. 638.). Kad se pak radi o otuenju, kojim se pogorava imovinsko pravo ustanove, treba imati pismeno doputenje poglavara i njegova vijea; ako vrijednost otuivog prelazi granicu. Ako su u pitanju zavjetni darovi te umjetnike ili povijesne dragocjenosti, za otuenje se trai dopu-tenje Svete Stolice. Ako su pak u pitanju samosvojni samostani ili ustanove biskupijskog prava, za valjano otuenje treba pismeno doputenje dijecezanskog biskupa.

Kad se pravna osoba zadui, ili je preuzela obveze, sama snosi odgovornost. Ako redovnik posluje vlastitim dobrima, osobno snosi odgovornost, a kad on radi u ime ustanove, ona snosi odgovornost; no nije li imao doputenje poglavara, onda osobno odgovara (kan. 639.). Doe li do tube, odgovara onaj koji je imao dobit od poslovanja. U zaduivanje neka poglavari ne dopuste ulaziti, osim ako se ima sigurnosti, da se dug moe vratiti, tj. i kamate i glavnica (kan. 639.). Vodei rauna o pojedinom mjestu, neka ustanove nastoje dati zajed-niko svjedoanstvo ljubavi i siromatva te iz svojih dobara pridonose za potrebe Crkve i siromanih (kan. 640.). Ovaj kanon je u biti prepisani tekst iz PC 13, ali izvori upuuju i na PO 17, gdje se preporuuje svim sveenicima siromatvo: Neka steena dobra upotrijebe za svoje pristojno uzdravanje, a ono to sveenicima pretekne, neka ustupe u korist Crkve, ili za djela ljubavi.

III. POGLALVJE

PRIMANJE KANDIDATA I ODGOJ

lan 1.

PRIMANJE U NOVATVO

Vii redovniki poglavar slobodan je pri primanju kandidata u novicijat ustanove (kan. 641.). No Crkva mu odreuje, na to sve mora paziti kod primanja (kan. 642.): a) neka s budnom panjom prati koga prima; b) da je kandidat zdrav; c) da ima traenu dob; d) da je sposoban i zreo za ivot u ustanovi; e) da se te sposobnosti i zdravlje moda i provjere, odravajui kanon 220 tj. da se potuje dobar glas i dostojanstvo kandidata. Zakonik govori samo o pravu poglavara, a ne o dunosti ili obvezi. On, naime, nije ni pravno ni moralno obvezatan nekoga primiti, to samo po sebi ukljuuje i mogunost da kandidata odbije, ili da ga ne prepusti u novicijat. Poglavaru ostaje tzv. diskreciono pravo - vlastita procjena za ili protiv.

Primanje u novicijat je nevaljano ako se ne ispuni jedna od ovih uvjeta: 1) Kandidat nije navrio 17 godina; 2). ako je oenjen, a enidba traje; 3) ako je ve vezan zavjetom u nekoj drugoj ustanovi, osim po kan. 684.; 4) ako ulazi pod silom, u strahu ili je prevaren, (bilo kandidat bilo poglavari); 5) ako je kandidat prikrio da je ve redovnik. Vlastito pravo, uz ovih pet kanonskih razloga, moe jo neto odrediti pa se i to mora potivati. (kan. 643.).

Redovnici u novicijat ne mogu primati ni svjetovne klerike bez savjetovanja s njegovim ordinarijem, ne mogu primiti ni one koji su u kreditima ili dugovima, kad nisu u stanju namiriti ih (kan. 644.). Bitni dokumenti za novicijat su: a) krsni list, b) potvrda o krizmi; d) dokaz da su slobodna stanja; e) ako su ve klerici ili lanovi neke druge ustanove, onda potvrda i doputenje poglavara ili rektora sjemenita f) drugi dokumenti koje trae konstitucije. Ako poglavari smatraju potrebnim mogu traiti (i potajno) i druge dokumente.

lan 2.

NOVICIJAT I OBRAZOVANJE

Novicijatom poinje ivot u ustanovi i svrha mu je da novaci upoznaju Boji poziv i vlastitosti te ustanove, gdje e oni oblikovati svoj um i srce te osobno dokazati koliko su odluni i prikladni (kan. 646.). S novicijatom zapoinje redovniki ivot i kandidat se ve promatra kao lan zajednice. Ovaj prvi kanon ima temelj u Instrukciji Kongregacije za redovnike Renovationis causam,. od 6. sijenja 1969. g., koja donosi osnovne odredbe i naela, odreuje vrijeme kunje prije novicijata, razmatra neke pogodnosti i iskustva. U opim naelima govori o odgoju novaka; o smjernicama za njihove uitelje; o odlukama i zadaama redovnikih kapitula, obzirom na to.

Na koncu dokumenta su konkretne preporuke: 1) I dalje vrijede ope odredbe o novi-cijatu, osim onih koje ovaj dokument ukida; 2) Ovlasti date po ovoj instrukciji ne mogu se delegirati drugome; 3) S generalima redova su izjednaeni priori monakih samostana; 4) Ako zajednica nema generala, zadaa spada na onoga tko obavlja njegove funkcije; 5) Monahinje moraju uvrstiti ove odredbe u svoje konstitucije; Ako su neke zajednice ve imale kapitul ne-ka pokuaju sve ovo uvrstiti u svoja pravila, ili neka se sazove novi kapitul.

Za osnutak, premjetaj ili ukidanje kue novicijata, treba pismeni dokument i odluka vrhovnog voditelja i da je donesena s pristankom vijea. Novicijat se obavlja u takvoj kui, a iznimno, doputenjem vrhovnog upravitelja, i u drugoj kui pod vodstvom iskusnog redov-nika. Vii poglavar moe dopustiti privremeni boravak novaka i u drugoj kui (kan. 647.). Novicijat traje godinu dana i to je za valjanost (kan. 648.). Radi boljeg odgoja i obrazovanja konstitucije mogu odrediti i vrijeme vjebi i due vrijeme novicijata, ali neka ne dui od dvije godine.

Ako je novak odsutan vie od tri mjeseca, novicijat mu nije valjan, ako je manje od 15 dana, neka ih nadoknadi. Prvo zavjetovanje se moe obaviti, uz doputenje vieg poglavara i prije, ali ne preko 15 dana (kan.649.).

Svrha novatva zahtijeva da oni imaju uitelja i da ih on odgaja prema propisima konstitucija. Taj uitelj nije pod vlau mjesnog poglavara u zajednici, nego vieg (kan. 650). Uitelj novaka treba da ima: a) poloene vjene zavjete; b) da je zakonito na slubu postavljen. Oekuje se njegovo ivotno iskustvo i temeljito poznavanje konstitucija te jedna solidna priprava. On moe imati vicemetra i druge pomonike. Treba ga osloboditi drugih obveza da bi se mogao posvetiti novacima (kan. 651.).

Zadaa je uitelja i suradnika mu da ispituju zvanja novaka i da ih postupno odgajaju za ivot u savrenstvu (kan. 652.). A novake trebaju odgajati: a) u njegovanju ljudskih i kr-anskih vrlina; b) uvesti ih u put savrenstva molitvom i samoprijegorom; c) pouavati ih kontemplaciji itanju sv. Pisma; d) uiti ih bogosluju; e) ue ih ivjeti po evaneoskim savjetima; f) upoznati ih o naravi i svrsi vlastite ustanove; g) da ljube Crkvu i njene pastire. Novaci trebaju suraivati kako bi mogli svjesno odgovoriti takvom pozivu. Ostali lanovi kue pomau i potiu novake primjerom i molitvom. A da bi to vie i to bolje u tome uspjeli, u vrijeme novicijata neka se novaci ne bave studijem i drugim poslovima.

Novak moe napustiti ustanovu, a i ustanova moe njega otpustiti (kan. 653). Ako je, meutim, on prikladan i osobno suglasan, nakon svrenog novicijata priputa ga se prvim zavjetima. Ima li jo dvojbi o njegovoj prikladnosti za redovnika, vii poglavar moe produiti vrijeme kunje, no ne vie od 6 mjeseci.

lan 3.

REDOVNIKO ZAVJETOVANJE

Kan. 654. govori o redovnikim zavjetima a to ukljuuje tri bitne komponente: a) sveanim zavjetom preuzima se obveza obdravanja tri evaneoska savjeta; b) lan se posveivanje Bogu po slubi u Crkvi; c) on postaje lan - pritjelovljuje se redovnikoj ustano-vi, a time stjee i prava i prihvaa obveze ustanove. To zavjetovanje je pravi bilateralni ugovor sporazum s ustanovom. Javni ili sveani zavjeti su bitni i nije dosta nekakvo drugo obeanje ili sveti vez Zakonitim polaganjem zavjeta, novak postaje stvarni lan ustanove, a po vjenim zavjetima i akonskom redu on se, jer je postao i klerik, inkardinira u ustanovu.

Prvi su zavjeti uvijek privremeni (kan. 655.) i Zakonik odreuje da to ne bude kra period od tri, a ni dui od est godina, ovisno to propisuju konstitucije. I ovo polaganje privremenih zavjeta je novija praksa u Crkvi, uvedena tek od pape Pija IX. Starija praksa je poznavala samo vjene zavjete. Zakonik u kan. 656. trai pet bitnih uvjeta za privremene zavjet a to su: a) da kandidat ima barem 18 godina; b) da je novicijat valjano obavljen; c) da zavjetovanika priputa u ustanovu mjerodavni poglavar uz pristanak vijea; d) da je zavjetovanje bez prisile, straha i prijevare; e) da kod obreda zavjetovanja bude zakoniti poglavar osobno, ili slubeno zastupan.

Nakon isteka prvih privremenih zavjeta, redovniku koji moli, neka se dopusti obnoviti privremeno ili doivotno zavjetovanje, ili biva otputen (kan. 657.). Poglavar moe produ-ivati privremeno zavjetovanje, ali ne vie od devet godina. Doivotno zavjetovanje, ve kako su odredile konstitucije moe se poloiti i prije, ali ne vie od tri mjeseca. Za polaganje doivotnih zavjeta kandidat mora imati navrenu barem 21 godinu, s tim da je privremene obdravao barem tri godine (kan. 658.).

lan 4.

ODGOJ I OBRAZOVANJE LANOVA

Ovaj odsjek ZKP ima samo tri kanona ali je vaan jer odreuje kako lana redovnike ustanove treba utvrivati i usavravati u zvanju. Temelj i ovom odredbama je koncilski dekret o redovnikom ivotu PC 18 naglaava: Da ne bi prilagoavanje redovnikog ivota potrebama naeg vremena bilo samo izvanjsko treba ih prema intelektualnoj nadarenosti i osobnoj sklonosti primjerno pouiti .. nainu osjeanja i miljenja dananjeg drutvenog ivota Neka svi lanovi nastoje tijekom cijelog ivota marljivo usavravati tu teoretsku i duhovnu, tehniku kulturu, a poglavari neka im prema mogunostima dadu za to priliku, pomagala i potrebno vrijeme. U pojedinim ustanovama poslije prvih zavjeta neka se nastavi odgoj i obrazovanje da bi kandidati potpunije ivjeli i primjerenije vrili poslanje (kan. 659.). Vlastito pravo neka odredi vrijeme, raunajui s potrebama Crkve gdje ive i gdje e kandidati djelovati a i s potrebama ustanove. Ako su zavjetovanici kandidati za sveenika, treba se ravnati prema opem pravu.

Odgajati ih treba sustavno, znanstveno i praktino, a s druge strane duhovno i prilagoeno apostolskom shvaanju lanova, kojim se postiu odgovarajui naslovi crkveni ili svjetovni. U vrijeme odgoja neka im se ne povjeravaju poslovi koji e smetati napredovanju (kan. 660.). Redovnici neka cijelog ivota briljivo nastave duhovni, znanstveni i praktini odgoj, a poglavari neka osiguraju sredstva i vrijeme za to (kan. 681.). Konkretne i praktine odredbe odreuje vlastito pravo. U Crkvi se danas inae puno govori o permanentnom odgoju i obrazovanju a to je opravdano s moralnog, duhovnog i praktinog ivotnog motrita.

IV. POGLAVLJE

OBVEZE I PRAVA USTANOVA I LANOVA

Posebno izdanje ZKP, izdano od Papinske komisije za tumaenje Kodeksa, donosi i izvore iz kojih se vidi koji su teoloke i pravne podloge svakog kanona. Za ovaj kan. 662., kao uvodni poglavlju o obvezama i pravima redovnika, navode se izvori: LG 46; PC 1-2a; PO 18; ES II; 12. ini mi se da je najznakovitiji tekst LG: Neka redovnici brino nastoje, da Crkva po njima svaki dan sve bolje prikazuje Krista i vjernicima i nevjernicima, Krista dok ili razmatra na gori, ili navjeuje Boje Kraljevstvo mnotvu, ili dok ozdravlja bolesne i ranjene ili obraa na bolji ivot grenike, ili dok blagoslivlja djecu i ini dobro svima, uvijek sluajui volju Oca koji je na nebesimaZato sveti Sabor uvruje i hvali mueve i ene koji po samostanima ili u kolama i bolnicama, ili u misijama ustrajnom i poniznom vjernou rese Kristovu Zarunicu i svim ljudima ine plemenite i najrazliitije usluge.

Temeljne obveze osoba posveenog ivota su ove: 1) Kontemplacija boanskih stvari i neprestana sjedinjenost s Bogom; 2) Svakodnevna Euharistija; 3) itanje sv. Pisma i razmatranje; moljenje asoslova te druge vjebe pobonosti; 4) aenje Gospe posveenim tovanjem i krunicom; 5) Godinje duhovne vjebe (kan. 663). U tom svetom savezu s Bogom neka nastoje oko obraenja due, svakodnevno ispituju savjest i esto se ispovijedaju (kan. 664.). Najtee je obratiti srce (usp. Mt 4,17 i Mk 1,15). No redovnik se stalno mora vjebati i ta svakodnevna askeza mu pomae svladati se i odrati se na visini.

Osim toga, oni su obvezni stanovati u zajednikoj kui i provoditi vitam communem (kan. 665.). Iz kue se ne udaljavaju bez doputenja, no ako se radi o duem izbivanju, poglavar ga doputa samo uz pristanak cum consensu vijea. Mora za to biti opravdan razlog i ne moe odsutnost trajati due od godinu dana. Iznimka su lijeenje, studij i apostolski rad. Ako je nezakonito odsutan neka ga poglavari briljivo potrae i pomognu mu da se vrati.

U koritenju masmedija trebaju paziti na potrebno rasuivanje; izbjegavati to je tet-no za zvanje i pogibeljno za istou vocationi nociva et castitati periculosa (kan. 666.). Sredstva priopavanja obogauju ovjeka u kulturnom i drutvenom vidu, no esto su i prava opasnost za kranski ivot, a da i ne spominjemo koliko su gubitak dragocjenog vremena. Biti previe odan njima, znai mnogo izgubiti i to se tie duhovnosti i to se tie apostolata! Svaka kua treba imati jedan dio odvojen smo za lanove klauzuru, prema odredbama konstitucije; kontemplativne ustanove imaju strou klauzuru, a monahinje moraju imati papinsku klauzuru (kan. 667.); tamo muke osobe jedva da mogu zalaziti!.

Stroa klauzura je propisana konstitucijama, a ZKP ne precizira u emu se ona sastoji. Papinsku klauzuru imaju samo strogi enski redovi, koji ive kontemplativnim ivotom, prema odredbama Svete Stolice. Ako nisu propisale same konstitucije, onda za takve redove vrijede norme u instrukciji Venite seorsum od 15. kolovoza, 1969. g., izdane od Kongregacije redovnika. Obzirom pak na te klauzure, biskup ima trostruku ovlast: a) osobo ui iz opravdanih razloga; b) dopustiti da drugi uu uz prisustvo poglavarice, ali uz vrlo teak razlog; c) dopustiti da monahinja izie iz klauzure kad je stvarno potrebno, ali uz pristanak poglavarice.

Redovnik i vremenita dobra. II. Vat. Koncil o redovnikom siromatvu u PC, 13. je ovako rekao: Potrebno je da lanovi budu siromani i stvarno i u duhu, imajui svoje blago na nebu Same redovnike ustanove, primjerno prilikama pojedinih mjesta, neka nastoje dati kolektivno svjedoanstvo siromatva i neka od vlastitih dobara rado neto pridonose za druge potrebe Crkve i za uzdravanje siromaha, koje redovnici moraju ljubiti srcem Kristovim. Vlastita dobra prije zavjetovanja neka prepuste drugima na upravljanje, i to kome ele, a prije doivotnih zavjeta neka sastave oporuku, valjanu po svjetovnom pravu (kan. 668.). Kasnije promjene oporuke su mogue samo uz pristanak poglavara. togod redovnik stjee, pripada ustanovi: plaa, darovi, mirovina, osiguranje. Ako narav ustanove trai potpuno siromatvo, treba redovnik stvarno tako i ivjeti, a oporuku mora napisati prije vjenih zavjeta. Nakon toga, on gubi sposobnost i pravo daljnjeg stjecanja i posjedovanja.

Obzirom na odijevanje, redovnike obvezuje ono to propisuju konstitucije. Ako su redovnici klerici, a nemaju o odjei vlastitih propisa, onda te redovnike obvezuje ope pravo (kan. 284.). Ustanova mora svakome dati ono to mu je potrebno da bi ostvario svrhu zvanja, bilo da se radi o duhovnim, bilo o materijalnim potrebama. To je obveza zajednice prema svakom lanu i proizlazi iz naravne pravinosti. Neke obveze izvan ustanove redovnik ne smije preuzimati bez doputenja poglavara jer je po zavjetima u subordinaciji - podreenosti svojim nadreenima. Makar mu i biskup neto povjeravao, treba i zato barem preutni pristanak poglavara.

Kan. 672. nabraja jo neke odredbe, koje obvezuju bilo kojeg klerika da vrijede i za redovnika: a) kan. 277. obdravanje celibata; b) kan. 285. suzdrati se svega to ne dolikuje duhovnom staleu; c) kan. 286. - zabrana trgovine; d) kan. 287. obveza brinuti se za mir i slogu meu ljudima; e) kan. 289.- zabrana vojne slube. Ako je redovnik klerik, obvezuje ga i odredba kan. 279. permanentno sveeniko obrazovanje.

V. POGLAVLJE

APOSTOLAT USTANOVA

Apostolat redovnika (kan. 673.) uglavnom se svodi na njihovo svjedoenje molitvom i pokorom. I ovaj je kanon utemeljen na koncilskoj nauci LG 42, 44, i 46; CD 33; PC 5, 6 i AG 11 i 12. Kao primjer uzmimo tekst iz PC 5: lanovi bilo koje redovnike ustanove neka u prvom redu budu svjesni da su se zavjetovanjem odazvali boanskom pozivu, da tako mrtvi ne samo grijehu, nego i odriui se svijeta ive Bogu jedinom. Cijeli su svoj ivot stavili na raspolaganje njegovoj slubi Budui da je Crkva primila ovo njihovo predanje, neka budu svjesni da su i njoj duni sluiti.ZKP daje prednost i na prvo mjesto stavlja kontemplativne ustanove (kan. 674.) a njihove su zadae: a) prinose Bogu rtvu hvale; b) svijetle narodu svetou; c) i primjerom ga potiu; d) pomau ga apostolskom plodnou. Njihov molitveni ivot nije gubljenje vremena, nego obogaenje i pomo Crkvi - cijelom Bojem narodu. Njih ne treba pozivati u razne pastoralne potrebe, jer sama njihova molitva i rtva je najbolja pomo apostolatu.

Ustanove pak, koje se posveuju apostolatu, po svojoj naravi na njih taj apostolat spada. No sva ta djelatnost neka se oblikuje redovnikim duhom (kan. 675.). I ovaj kanon je u biti pojednostavljeni tekst PC 8. Cijeli taj broj upravo je posveen apostolatu. Naglaavam gdje je temelj i snaga redovnikog rada: Zato, da bi lanovi u prvom redu odgovorili svom pozivu tj da nasljeduju Krista i slue Kristu u njegovim udovima, njihova apostolska djelatnost treba da proizlazi iz intimnog jedinstva s njim. Odatle raste ljubav prema Bogu i blinjemu. Apostolat mora biti u jedinstvu i zajednitvu s Crkvom.

Koliko god kan. 675. obuhvaa sve redovnike, ipak je Crkva eljela posebnu brigu posvetiti laikim ustanovama. Zato kan. 677. izrie ono to ba na njih spada. Oni po duho-vnim i tjelesnim djelima milosra pruaju ljudima razliite usluge. PC 10 posebno istie njihovu zadau u odgoju mladei, dvorenju bolesnika, ali ih potie da u tome prilagode svoj ivot suvremenim potrebama. Isto tako kan. 678. naglaava da svaka redovnika zajednica vjerno uva svoje vlastito poslanje karizmu. Neka i njih prilagoavaju potrebama mjesta i vremena. Ako pak imaju vjernika drutva, neka i njih proimaju izvornim duhom svoje redovnike obitelji.

Odnos redovnika prema mjesnom biskupu. Najvei dio redovnike djelatnosti zahvaa pastoral duobrinitvo, a u tome su podloni biskupu (kan. 678.). Naelni stav o tome dala je konstitucija LG 45 Sami lanovi, izvravajui po svom osobitom nainu ivota dunost prema Crkvi, moraju u skladu s kanonskim propisima iskazivati potovanje i poslunost biskupa, zbog njihove pastirske vlasti u partikularnim Crkvama i zbog potrebnog jedinstva i sloge u apostolskom radu.

CD 35 ovako kae: Da bi se djela apostolata u pojedinim biskupijama uvijek slono provodila i da bi se sauvalo nepovrijeeno jedinstvo dijecezanske discipline, postavljaju se ova osnovna naela (njih 5): a) neka biskupe susreu kao nasljednike apostolata; b) neka redovnici budu proeti duhom reda; c) treba potivati redovniku egezmpciju; d) biskupu su svi podloni u javnom bogotovlju, duobrinitvu, propovijedanju, vjerskoj pouci; e) mora biti suradnja izmeu redovnikog i dijecezanskog klera. Glede vanjskog apostolata, redovnik treba uvaavati i odredbe svojih poglavara, a oni i biskup se savjetuju i dogovaraju proce-dant collatis consiliis.

Zbog opravdana i teka razloga, dijecezanski biskup moe zabraniti redovniku boravak u biskupiji, ako njegov poglavar, upozoren, nije nita poduzeo (kan. 680.). O tome se izvijesti i Svetoj Stolica. Ako biskup povjerava redovnikoj zajednici neke djelatnosti, treba sklopiti pismeni ugovor, u kojem su tri bitne odrednice: a) koji i kakav posao; b) koliko i kakvih redovnika za to treba; c) kakvi su materijalni odnosi (kan. 681.)?

to se pak tie namjetanja ili premjetanja redovnika, biskup ga imenuje na prijedlog ili barem pristanak poglavara. Kod premjetaja oba poglavara su slobodna (kan. 682., 2.), potujui ipak aequitatem canonicam kanonsku pravinost, no poglavari ne trebaju pristanak jedan od drugoga. Ipak bi idealno bilo, da to bude sporazumno i s dotinim u dogovoru!

Biskup moe obaviti vizitaciju u svim redovnikim crkvama i kapelama, gdje vjernici redovito dolaze. Isto tako moe vizitirati kole, bolnice, starake domove koje vode redovnici ili karitativne ustanove, ali ne kole gdje se odgajaju samo redovnici. Ako nae zloporaba, upozori poglavare, a moe postupiti po svojoj vlasti (kan. 683.).

VI. POGLAVLJE

ODVAJANJE LANOVA OD USTANOVE

lan 1.

PRELAZAK U DRUGU USTANOVU

lan jedne redovnike ustanove ne moe prijei u drugu, osim uz pismeni pristanak obaju vrhovnih poglavara i pristanka njihovih vijea - cum consensu (kan. 684.). Kunja novicijat mu tada traje tri godine, iza toga moe polagati doivotne zavjete, ili odluiti otii natrag, ili, uz doputenje, otii u svjetovni ivot. Za prelazak u svjetovnu ustanovi ili iz njih u redovniku, trai se doputenje Svete Stolice, a ono uvijek sadrava i posebne odredbe, koje su u doputenju napisane. No prijelazom u drugu ustanovu, on gubi trenutna prava i obveze u prethodnoj (ona su obustavljena), a im pone kunju, duan je obdravati konstitucije nove ustanove. (kan. 685.). Sve obveze u toj novoj zajednici preuzima polaganjem zavjeta, a prava i obveze iz prethodne ustanove za njega se tek sada potpuno gase.

lan 2.

ISTUP IZ USTANOVE

Vrhovni upravitelj cum consesnsu vijea moe dopustiti boravak redovniku izvan kue - eksklaustraciju do tri godine zbog teka razloga. Ako je u pitanju klerik, mora takoer imati i pristanak ordinarija mjesta gdje e boraviti. Ako je boravak vei, doputenje daje Sveta Stolica (kan. 686.). Samo ona to moe dati monahinjama. Nekada meutim, na molbu Vrhovnog poglavara, upuenoj Svetoj Stolici, eksklaustracija moe biti i nametnuta, ali samo zbog vanih razloga i potujui pravinost. Kroz to vrijeme redovnik je osloboen od nespo-jivih obveza s njegovim novim stanjem, ali zato nema u zajednici ni aktivno, ni pasivno pravo glasa. Pa ipak je ovisan o svom poglavaru.

Ako su u pitanju privremeni zavjeti, kada oni isteknu, lan moe napustiti ustanovu (kan. 688.). Ako za vrijeme privremenih zavjeta osobno moli da napusti, a ustanova je papinskog prava vrhovni poglavar cum consensu vijea moe mu dopustiti. Ako je ustanova biskupijskog prava, doputenje daje biskup. Nakon privremenih zavjeta vii poglavar de consulto vijenika moe lana iskljuiti iz ustanove. Tjelesna ili duevna bolest, otkrivena za trajanja privremenih zavjeta, razlog je da se ne dopuste vjeni zavjeti (kan. 689.), osim ako ustanova i rad za nju nisu uzrok bolesti. Ako je izgubio pamet za vrijeme privremenih zavjeta, ne moe se dalje zavjetovati, no ne moe ga ustanova ni otpustiti!

Tko je poslije novatva ili privremenih zavjeta napustio, pa opet eli natrag, vrhovni poglavar cum consensu - uz pristanak vijea moe ga primiti. Ne ide ponovo u novicijat, ali odreuje mu privremenu kunju i polae privremene zavjete (kan. 690.). Kad je ve poloio doivotne zavjete, neka olako ne trai doputenje za istup iz ustanove, jer ono se preko vrhovnog poglavara alje Svetoj Stolici, to vrijedi za sve ustanove papinskog prava (kan. 691.). Dobiveno doputenje ukljuuje i oprost od zavjeta (kan. 692.). Kad se radi o kleriku, prvo mora nai biskupa koji ga prima (kan. 692.); ako ga primi na kunju i nita dalje ne poduzima, klerik se nakon pet godina ipso iure inkardinira u tu Krajevnu Crkvu.

lan 3

OTPUTANJE LANOVA

Ipso facto samim svojim inom redovnik je otputen je iz ustanove ako: a) otpadne od vjere; b) oeni se ili sklopi civilnu enidbu. Da bi stvar bila i pravno utvrena poglavar sa svojim vijeem sastavi i izjavu (kan. 694.). Isto tako, redovnika se mora otpustiti (kan. 695.) i zbog sljedeih prekraja: a) kan. 1397. - ubojstvo, b) kan. 1398. - pobaaj i c) kan. 1395. - prilenitvo. Poglavar, i kad ima optube i dokaze te ih predoi redovniku, mora mu dopu- stiti da se brani.

Spisi poglavara, s potpisom okrivljenog i biljenika, dostave se vrhovnom voditelju. Kan. 696. nabraja jo neke razloge za otputanje, ali ako su oni: vanjski, ubrojivi i pravno dokazani: a) trajno zanemarivanje obveza; b) krenje svetih zavjeta; c) ustrajna neposlunost; d) velika sablazan zbog grena ivota; e) irenje necrkvene nauke; f) javno prihvaanje materijalizma i ateizma; g) nezakonita odsutnost te h) neki razlozi navedeni u konstitucijama.

Poglavar za svaki sluaj iz kan. 696. prikupi dokaze; lana pismeno i pred dvojicom svjedoka opomene i zaprijeti otputanjem, ali daje mu i mogunost braniti se i popraviti. Ne ide li, opomene ga i drugi put i saeka 15 dana. Ne koristi li ni to, sve spise s odgovorima okrivljenoga alje vrhovnom poglavaru. Meutim i za sluajeve u kann. 695. i 696. okrivljeni ima pravo utoka recursusa na vrhovnog poglavara te njemu osobno iznese svoju obranu.

Vrhovni poglavar s vijeem od najmanje etvorice sve razmotri, tajno glasaju i, ako se veina sloi, izdaje odluku o otputanju: a saeto se iznesu injenice i pravi razlozi otputanja (kan. 699.). Sva se dokumentacija alje Svetoj Stolci, tj. Kongregaciji za redovnike. No otpu-teni ima pravo utoka u roku od 10 dana i tu pouku o pravu na utok mu treba napisati u odluci otputanja, da zna da ima pravo obratiti se Vrhovnoj vlasti. Utok ima suspenzivnu snagu, tj. sve se zaustavlja dok se utok ne rijei (kan. 700.).

Zakonitim otputanjem prestaju zavjeti i sve obveze, a ako je otputeni klerik, moe traiti biskupa, koji e ga primiti u slubu (kan. 701.). Koji su istupili ili zakonito otputeni, ne mogu od ustanove potraivati nikakvu materijalnu nadoknadu, ipak neka ustanova pazi na pravinost i evaneosku ljubav (kan. 702.). Meutim, kada je u pitanju sablazan, ili ustanovi prijeti veliko zlo, mjesni poglavar, cum consensu svoga vijea, takvoga odmah otputa, a vii poglavar provodi postupak (kan. 703.) U redovitom izvijeu Svetoj Stolici (kan. 592.), uz ostalo, treba spomenuti i lanove koji su odvojeni od ustanove (kan. 704.).

VII. POGLAVLJE

REDOVNICI PROMAKNUTI U BISKUPSTVO

Redovnik promaknut u biskupa i dalje ostaje lan ustanove, ali osloboen je poslu-nosti svom redovnikom poglavaru, jer je pod izravnom upravom Crkve Pape. Nije vezan ni obvezama koje se ne mogu uskladiti s njegovim novim poloajem (kan. 705.). Ako je kao redovnik bio obvezatan na siromatvo, na usus i ususfructus, postavi biskupom ima ista prava kao i svaki drugi biskup, posebno posjedovanje i upravljanje dobrima (kan. 706.). No sada, iskljuivi osobne potrebe, dobra stjee partikularnoj crkvi u kojoj je na slubi, ne vie sebi i ne redovnikoj zajednici. Jasno, i dalje u njemu treba vladati duh siromatva.

Zavrivi biskupsku slubu, slobodan je izabrati: da li se vratiti u redovniku zajed-nicu, ili ivjeti drugdje (kan. 707.), a moe i Sveta Stolica neto posebno odrediti. Ako se i vrati u redovniku zajednicu, nema vie pravo glasa, ni aktivnog ni pasivnog. No ostaje obveza partikularne Crkve kojoj je sluio, da se pobrine za njegovo uzdravanje, to propisuje kan. 402., osim ako redovnika ustanova sama nije spremna poduzeti neto za svoga lana. I tu Sveta Stolica moe dati neko svoje rjeenje (kan. 708.).

VIII. POGLAVLJE

KONFERENCIJE VIIH POGLAVARA

Slino kao to postoje BK, postoje i konferencije viih poglavara i to na raznim razinama: provincijalnoj, biskupijskoj, regionalnoj (inter)nacionalnoj. A imaju smisao ne samo teoloki - jedinstvo, nego i pastoralni. Ovo nije neka usporedba hijerarhijskim struktu-rama. Konferencije imaju sasvim drugu svrhu i nemaju nikakvih administrativnih ovlasti.

Tri koncilska dokumenta govore o tim konferencijima: PC 23; CD 35; AG 33. Saetak o tome su izrekle Kongregacija za biskupe i Kongregacija za redovnike u dokumentu Mutuae relationes od 14. svibnja 1974. g. te ope odredbe Kongregacije za klerike Pot-quam apostoli, od 25. oujka 1983. g.. Takvih meusobnih aktivnosti bilo je u Crkvi ve od 1950. g., ali sadanja praksa Crkve i ovaj novi ZKP je to zajedniko djelovanje pravno uobliio.

Kan. 708. izrie svrhu unije konferencije. Vii redovniki poglavari mogu se korisno udruivati da zajednikim snagama vie rade, no potujui samostalnost svake od njih, te da surauju s BK i biskupima. Trebaju imati svoj statut, koji odobrava Sveta Stolica (kan. 709.); ona im moe dopustiti da budu pravna osoba, a pod njenim su vrhovnim vodstvom.

III. NASLOV

SVJETOVNE USTANOVE

To su vjernici koji ive u svijetu, tee za savrenstvom te iznutra pridonose posveenju svijeta (kan. 710.). Ni ovo nije neka novost u Crkvi. Papa Pio XII. je apostolskom konstitu-cijom Provida Mater Ecclesia, od 2. veljae 1947. g. dao prve odredbe o takvim novim ustanovama. Papa tu izraava radost to ima u svijetu skrovitih dua, koje ive u Bogu i tee za svetou u takvim novim ustanovama.

Koncil ih spominje u PC 11: Iako nisu redovnike, ipak imaju znaaj pravog i potpunog zavjetovanja u Crkvi da bi svugdje u svijetu i kao iz svijeta mogle provoditi apostolat, radi ega su i osnovane. Neka se poglavari pobrinu da se lanovima dadne izobrazba, osobito duhovna, koju treba daljnjim obrazovanjem unapreivati. Danas u svijetu ima oko 30 takvih ustanova sa oko 60.000 lanova. Oni su na jedan izrazit nain slika prisutnosti Crkve u svijetu. Zovu se svjetovne zato to im lanovi ne ive u zajednicama i to im je tenja, tj. vid njihova apostolata, nutarnje posveenje svijeta.

lan svjetovne ustanove ne mijenja u svijetu svoj kanonski poloaj: ako je primio Sveti Red, on je klerik, a ako nije on je posveeni laik u toj ustanovi, no i jedan i drugi obdravaju svoje konstitucije (kan. 711.). Papa Pavao VI. ih je prozvao posveeni svjetov-njaci. Konstitucije trebaju odrediti nain i oblik svetog veza kao i nain kako ivjeti evaneoske savjete. Trebaju odrediti i koje su obveze lanova, uvajui bitnu vlastitost a to je svjetovnost (kan. 712.). Ovime je, zapravo, istaknuta temeljna razlika izmeu redovnika i svjetovnih ustanova.

I jedni i drugi slijede evaneoske savjete istoe, poslunosti i siromatva odreeni kanonima 598-601., no nain i sveti vez kako e to obdravati su razliiti. Redovnici te savjete preuzimaju sveanim zavjetima, koje prima poglavar u ime Crkve (kan. 1192.), a ovdje to ostaju privatni zavjeti. To su u biti zakletve, obeanja ustrajnosti itd., ve to je odreeno po konstitucijama.

lanovi izvravaju vlastito posveenje u apostolskom djelovanju i kao kvasac sve oko sebe proimaju evaneoskom duhom (kan. 713.). lanovi laici to rade u svijetu svjedoenjem i vjernou. to vie: oni pruaju pomo da se vremenite stvari oblikuju snagom Evanelja, a njihovi klerici od pomoi su subrai i Bojem narodu kao sveenici. lanovi neka ive u redovitim svjetskim prilikama, ili sami, ili u bratskim skupinama (kan. 714.). lanovi klerici tih svjetovnih ustanova su inkardinirani u biskupiju i ovisni o biskupu. Ako je pak inkardi-niran u ustanovu, za obavljanje pastoralne slube ovisan je opet o biskupu kao i svaki drugi redovnik (kan. 715.).

Svi lanovi trebaju sudjelovati u ivotu ustanove, uvajui zajednitvo i njegujui jedinstvo (kan. 716.). Konstitucije trebaju odrediti nain upravljanja i vrijeme trajanja slube voditelja. On neka nastoji sauvati jedinstvo i duh, okupljajui lanove (kan. 717.). O pravom duhu njihova ivota PC 14 ovako je rekao: Neka ulau snage razuma i volje, darove naravi i milost u izvrenje zapovijedi i u ispunjavanje dunosti koje su im povjerene, znajui da prema planu Bojem sudjeluju u izgradnji tijela Kristova. Pri upravljanju svojim vremenitim dobrima ravnaju se prema V. knjizi ZKP, ali i prema vlastitom pravu (kan. 718.).

Da bi sauvali duh ustanove, ZKP im odreuje da koriste ova duhovna pomagala: a) da briljivo se mole; b) da itaju sv. Pismo; c) da obavljaju godinje duhovne vjebe; d) da gaje vlastitu duhovnost; e) da redovito pribivaju sv. Misi; f) da se esto ispovijedaju; g) da imaju duhovnog vou (kan. 719.).

Kandidate u ustanovu prima samo vrhovni voditelj i njegovo vijee (kan. 720). No nevaljano ih prima ako: a) kandidat nije punoljetan; b) ako je ve vezan zavjetom u nekoj drugoj ustanovi; c) ako je vezan enidbom. Konstitucije mogu odrediti i druge zapreke (kan. 721.) Uz gore spomenute uvjete mora imati i odreenu zrelost da bi ivio prema propisima konstitucija.

Kandidati trebaju kroz kunju upoznati boanski poziv te duh i nain ivota. Vodstvo ustanove treba se brinuti da se lanovi ispravno odgajaju, da ive prema evaneoskim savjetima i pomoi im kako da svoj ivot preobraze. Kunja novicijat neka ne bude kraa od dvije godine (kan. 722.).

Nakon toga neka prema pravilima preuzme tri evaneoska savjeta, ili neka napusti ustanovu (kan. 723.). Prvo pritjelovljenje inkorporacija neka ne bude krae od pet godina, iza toga moe uslijediti trajno. No kandidate treba stalno odgajati (kan. 724.) in rebus divinis et humanis u boanskim i ljudskim vrednotama. Ustanova moe sebi pridruiti i druge vjernike nekom odreenom vezom da i oni sudjeluju u njenu poslanju.Odvajanje lanova od ustanove. Nakon privremenog pritjelovljenja lan moe napustiti ustanovu, a moe biti i otputen od poglavara i vijea (kan. 726.). Ako je doivotno bio pritjelovljen, moli preko vrhovnog poglavara istup od Svete Stolice (kan. 727.). Ako je u pitanju klerik, slijediti odredbu kan. 693., tj. neka prvo nae biskupa koji e ga primiti.

Zakonito danim doputenjem o naputanju, prestaju sva prava, ali i obveze (kan. 728). Za otputanje primjenjuju se iste odredbe kao i za redovnike tj. kann. 694. i 695., a drati se postupka u kann. 697-700. I za prijelaz u drugu ustanovu (kan. 730.) vrijedi isto to i za redovnike tj. kann. 684. i 685. Same bi konstitucije trebale donijeti pojedinosti u svezi otputanja lanova. Bit je ovo za takav postupak poglavara u ustanovi: razlog mora biti teak, vanjski, ubrojiv i takav da ga se sudski moe dokazati. Uvijek su takvi sluajevi bolni u zajednicama! Stoga poglavar i vijee moraju pokazati krajnju briljivost prema lanu koji se otputa, ali i odlunost, jer moraju voditi brigu o duhu i asti vlastite ustanove.

II ODSIJEK

DRUBE APOSTOLSKOG IVOTA

Drube apostolskog ivota u neem su sline redovnicima, tj. u obdravanju zajednikog ivota, a u neem svjetovnim ustanovama, tj. ne obvezuju se na evaneoske savjete zavjetom, nego obdravanjem konstitucija tee za savrenstvom. Prve takve usta-nove bez zavjeta, a s obdravanjem zajednikog ivota nikle su u XII. st., a zaivjele su poslije Tridentinskog koncila: oblati, oratorijanci, lazaristi, itd.

U XX. st. su pridoli jo palotinci, salezijanci, bijeli oci, verbiti. Karakteristino, meutim, za ovakve zajednice je da: a) nemaju redovnikih zavjeta; b) ive u zajednicama vita communis; c) obavljaju apostolsku djelatnosti; d) tee postii savrenstvo po ljubavi (kan. 731.). Uglavnom se na ove drube primjenjuje kan. 732. te ope odredbe propisa za redovnike tj. kann. 578-597.

Kue drubi apostolskog ivota osniva podruna zajednica s pristankom mjesnog biskupa (kan. 733.), a upravljanje drubom odreuju konstitucije (kan. 734.). Primanje, ku-nja - novicijat, pritjelovljenje i odgoj lanova ureuje se po vlastitom pravu (kan. 735.), ali vodi se rauna o odredbama u kann. 642-645. Ako je druba klerika, lan se inkardinira u drubu, obzirom pak na studij i primanje Svetog Reda, neka se obdravaju ope odredbe za klerike (kan. 736.).

Kad je netko postao punopravni lan ustanove, stie sva prava i obveze, kako je odreeno konstitucijama, no i ustanova preuzima sve svoje obveze prema lanu (kan. 737.). lanovi su podloni vlastitom voditelju, a obzirom na pastoralni rad i apostolat mjesnom biskupu (kan. 738.). Ako su lanovi klerici, moraju se drati svih klerikih obveza (kan. 739.).

lanovi moraju stanovati u zakonito osnovanoj kui i provoditi zajedniki ivot u skladu s propisima konstitucija (kan. 740.). Druba i svaka njena kua su pravne osobe, pa mogu stjecati, posjedovati i otuivati vremenita dobra, a njima upravljaju prema V. knjizi ZKP. I pojedinani lanovi mogu stjecati dobra i raspolagati, ali ako to dobiju s naslova drube, to njoj i pripada (kan. 741.). O pravom smislu njihova ivota ovako kae PC 13: Iako ustanove, obazirui se na pravilo i konstitucije, imaju pravo posjedovati sve potrebno za vremeniti ivot i djelovanje, neka ipak izbjegavaju svaku, pa i prividnu rasko, neumje-reni dobitak i gomilanje dobara.

Istup ili otputanje lana ravna se prema konstitucijama (kan. 742.). Doputenje za iz-lazak iz drube daje vrhovni voditelj i vijee, osim ako to nije pridrano Svetoj Stolci (kan. 743.). Isto doputenje daje vrhovni poglavar i vijee za prijelaz u neku drugu drubu, ali uz doputenje Svete Stolice, koja moe dati posebne odredbe. Isti poglavar daje i mogunost ivota izvan drube do tri mjeseca; ako je klerik mora mu ordinarij mjesta dati doputenje boravka. Ako je otputanje konano (kan. 746.), slijediti propise o redovnicima tj. kann. 694-704.

Teoloki temelji redovnikog ivota: a) posveenje Bogu; b) nasljedovanje Krista izbliza; c) Polaganje evane-oskih zavjeta, d) sjedinjenje s Crkvom u savrenoj ljubavi i e) znak i uprisutnjenje Crkve i crkvenosti meu ljudima. A kanonske oznake redovnitva su: a) stabilna nain ivota; b) kanonsko uspotavljanje zajednice; c) slobodan izbor takvoga ivota; d) zavjeti ili drugi naini izraavanja predanosti; e) odravanje vlastitih pravila konstitucija. (usp. Domingo J. ANDRES, Il dirritto dei religiosi izd. CPR, Roma, 1984. g., str. 13).

Ovaj kan. ima svoj temelj, zapravo je samo skraeni tekst iz u LG 43: Budui da su evaneoski savjeti Bogu posveene istoe siromatva i poslunosti utemeljeni na Gospodinovim rijeima i primjerima, a preporueni od apostola i otaca Boji su dar koji je Crkva primila od svog Gospodina i po njegovoj ih milosti uvijek uva. Usp. takoer PC 1.

Usporedi LG 46, odakle je u biti taj kanon i uzet.

Znakovita je primjedba Luigia CHIAPPETTE kao komentar tom kanonu: Vjerno uvanje i obrana batine - duhovne, doktrinarne i kulturne po emu se svaka ustanova razlikuje od druge, je jedno od glavnih naela II Vat. Koncila. Ali ta vjernost nije imobilnost. Radi bitno drugaijih ivotnih prilika svaka ustanova treba stalno teiti za obnovom, koja ipak ostvaruje samo u skladu s izvornim duhom i zdravim tradicijama (nav. dj. str. 676.

Ovdje je vano voditi rauna o onome to je i papa Pavao VI. odredio u apostolskom pismu Ecclesiae sanctae, II 39-40: Ostvare-nje bilo kojeg odgovarajueg sjedinjenja meu ustanovama pretpostavlja odgovarajuu pripremu s duhovnog, psiholokog i pravnog motrita,a ipak vodei rauna o naravi svake ustanove te slobode svakog lana (EV 2, 879-881).

Ovdje se primjenjuje tzv. naelo appositio manuum- stavljanje ruku: Ako je sv. Stolica stavila svoju ruku i na bilo koji nain bila ukljuena u osnivanje, odobravanje konstitucija i sl. logino je da na nju spadaju i nove promjene u toj ustanovi. Slino je tako i u kan. 595., 1.

Makar su neke ustanove biskupijskog prava, i one imaju svoju nutarnju samostalnost; biskup se ne moe mijeati u njihov nutarnji ivot. Za to priznanje stoji latinski izraz agnoscitur, to samo po sebi ne znai samo autonomiju, nego priroeno pravo samostalnosti: priznaje im se...

Vidi opirnije o tome Domingo J. ANDRES, nav. dj. str. 24).

Konstitucije su bitne kao i statutarne odredbe; a one provedbene, konkretne i ivotne trebaju donijeti kapituli i vii redovniki poglavari. To su tzv. pravila - regulae

PO CIC-u '17. ustanova je postala papinskog prava ako je bila odobrena, ili je dobila samo tzv. decretum laudis. U novom ZKP takav dekret se ni ne spominje.

O redovnikoj egzempciji izuzeu govori LG 45: Radi brige o potrebama cijelog Bojeg stada, moe Papa svaku ustanovuizuzeti od jurisdikcije mjesnih ordinarija i samom sebi podvri. A CD 36, ne nijeui pravo redovnika na izuzee naglaava: Svi redovnici podloni su vlasti mjesnih ordinarija u onom to se odnosi na bogotovlje duobrinitvo, propovijedanje vjerski i moralni odgoj, liturgijsko obrazovanje (br. 4), no dekret savjetuje da se biskup i redovniki poglavari sastaju i raspravljaju (br. 6).

Stari Zakonik je razlikovao exemtio iure communi, to se odnosilo na redove, tj. one koji su poloili sveane zavjete; ostali redovnici su se zvali kongregacije (jer nisu polagali sveanih javnih zavjeta). Kongregacije nisu redovno bile obuhvaene egzempcijom, ali su je mogle dobiti kao posebni indult - povlasticu. Sada su svi redovnici izjednaeni i svi redovi papinskog prava, a svi mogu imati egzempciju.

I ovaj kanon podsjea na redovniku egzempciju, no ne smijemo zaboraviti da se ona tie samo nutarnjeg ivota zajednice, a to su uprava i disciplina. Ako je u pitanju pastoralni rad, to je podruje mjesne Crkve, onda su pod-loni u svemu dijecezanskom biskupu, tu nema nikakve egzempcije i briu se svi protivni obiaji.

Originalni tekst i talijanski prijevod u: EV 6, 586-717). Vano je uoiti to taj dokument u br. 22 govori o egzempciji, tj. o njenu pastoralnom znaenju: Papa mnogim redovnicima doputa egzempciju - izuzee, meutim ona nije zapreka pastoralnom djelovanju. Kolikogod su redovnici izuzeti i vjerni svojoj vlastitoj fizionomiji i funkciji, ipak moraju biti na raspolaganju i Svetom Ocu i biskupima. Trudit e se savjesno i revno da utjelove i svjedoe u biskupijskoj obitelji sebi priroeno poslanje. Biskupi e sigurno prepoznati i uveliko cijeniti taj doprinos, a u njihovoj egzempciji vidjet e izraz pastirske revnosti koja njega i njih ujedinjuje s Rimskim Prvosveenikom u opoj brizi za Boji narod.

Ovaj kanon govori o osobnoj obvezi siromatva svakog lana ustanove, no nekoliko kanona govori o siromatvu zajednice npr. 634, 2. - neka cijela zajednica izbjegava rasko i zgrtanje dobara; 635., 2. - neka cijela zajednica odraava siromatvo; kan. 640. - neka daju svjedoanstvo siromatva i ljubavi) ; 669. 1. - neka nose odijelo kao znak siromatva; kan. 718. - upravljanje dobrima neka oituje siromatvo, itd.

Opirnije izlaganje o ovom kanonu vidi u: Domingo J. ANDRES, Il diritto dei religiosi, nav. dj. , str. 32.

Kongregacija za boanski kult je izdala dekret 31. svibnja, 1970. g., pod imenom Consecrationis virginum i odreuje tri uvjeta za takve djevice: a) da nikada nisu ivjele u braku, niti oitovale neto u ivotu to je protivno svetoj istoi; b) da po svojoj dobi, razboritosti i ponaanju oituju spremnost ustrajati u obeanju neporona ivota; c) da ih u takvo stanje priputa biskup. One se obvezuju da e u istoi vie sluiti Kristu i brai ljudima; teit e u pokori za djelima ljubavi i apostolata, a provodei ivot u molitvi. Preporua im se da mole boanski asoslov (EV 3, 2551-2564).

To odvajanje od svijeta, obvezatno redovnicima, nije kod svih jednako nego prema naravi i svrsi ustanovefuga mundi ne znai samo ivjeti u zatvorenim zajednicama, nego i ivjeti u samom tom svijetu obavljajui apostolat i druge djelatnosti,. ali u jednom nainu ivota, koji nije od svijeta, nego je znak budue stvarnosti. Antonio CALABRESE, Gli istituti religiosi, lineamenti di diritto canonico, izd. Fonti vive, Roma, 1986. g., str. 84.

Treba voditi rauna da je svaka zakonito podignuta redovnika kua po samom pravu - ipso iure pravna osoba (kan. 634. 1.).

Pravnici misle da ne treba doputenje biskupa, ako se podigne negdje kua za odmor, za banjanje, vikendica itd., jer redovnici tu ne obavljaju nikakvu redovniku djelatnost. Vido o tome Antonio CALABRESE, nav. dj. str. 97.

Opirnije o tome govori Domingo J: ANDRES, nav. dj. str. 64.

Biskup tad ima pravo: a) intervenirati kod izbora poglavara (kan 625. 2.; b) obaviti kanonsku vizitaciju (kan. 628., 2.); c) traiti godinje izvjee i raune (kan. 637.), itd.

Ova konzultacija s mjesnim biskupom je obvezatna, iako ona ne znai ni pristanak, ni doputenje biskupa, jer poglavar je u provoenju odluke slobodan i samostalan.

Redovniki poglavar - sveenik treba poloiti ispovijest vjere prilikom preuzimanja slube (kan. 833., br. 8.).

Vidi o tome opirnije: Tomas RINCON, komentar kanona u: Codice di diritto canonico, nav. dj. str. 462.

Domingo J. ANDRES, komentirajui ovaj kanon navodi neke vane razloge i neke okolnosti, te nezaobilaznu ulogu poglavara na svim razinama. Samo redovnik s vjenim zavjetima i ivotnom praksom moe stajati na elu zajednice! Opasno je, postavljajui mlad ai neiskusna poglavara ii u neizvjesnost, jer su u zadnje vrijeme mnogi mladi redovniki poglavari napustili zajednicu! (usp. nav. djelo str. 103.).

Ako se poglavara imenuje, a ne bira, onda treba provesti prikladne i razborite konzultacije.

Domingo J. ANDRES nabraja npr. ove ne kanonske postupke: a) zlorabiti vlastiti poloaj u zajednici; b) koristiti se medijima; c) zlorabiti telefone (i mobitele); d) manipulirati glasovima; e) neuvaavanje estitih kandidata(nav. dj. str. 117).

Kanon 127. je opa norma, obzirom na suradnju poglavara i suradnika. Nekada se mora uti njihovo miljenje da bi in bio valjan - de consensu, a nekada prijedlozi i miljenja subrae imaju samo savjetodavni uinak - cum consulto. I u jednom i u drugom sluaju postupak poglavara bio bi nevaljan, ako bi on zaobiao suradnike.

Ova obveza vizitacije je i pravna i moralna, a oni koje se pohaa, moraju odgovoriti na slubena pitanja i istinito odgovoriti. Niti bi smjeli to preuivati, niti skrivati sine obreptione - reticentia veri (zaobilaenje istine) et sine subreptione exposaito falsi (iznoenje neistine). Odgovori neka budu u prijateljstvu i ljubavi i neka nitko ne potie na otpor ili prezir vizitacije. Opirnije kod: Luigi CHIAPPETTA, nav. dj. str. 723.

Zakonodavstvo poznaje i priznaje mnogo naina stjecanja dobara: a) radom; b) plaom; c) mirovinom; d) pripomou; e) osiguranjem; f) trgovanjem; g) darovima; h) milostinjom; i) taksama; j) ostavtinom, itd.

to se tie ekonoma i ekonomata, primjenjuju se prvotno kanonske odredbe (kann 1273-1289.), a i sve ono to ima u konstitucijama. A ekonom djeluje pod ravnanjem i nadzorom vieg, odnosno vrhovnog poglavara. Pravnici istiu da tu slubu moe obavljati , kao i slubu biskupijski ekonoma (kan. 494.), i neki laik, dakle ne mora uope biti lan redovnike zajednice (usp. Luigi CHIAPPPETTA, nav. dj. str. 733.

Kanon ne spominje, ali za prekraj se moe primijeniti i zakonska kazna po kan. 1377.: Tko otui crkveno dobro bez potrebnog doputenja neka se kazni pravednom kaznom.

CIC '17. je odreivao da se poglavar morao konzultirati sa svojim vijeem. Sada to ne stoji u ZKP, ali kanon dodaje: po odredbi vlastita prava, to znai mora se drati onoga to mu stoji u Konstitucijama..

Zakon trai samo da se posavjetuje, to ne pretpostavlja ni pristanak ni odobrenje mjesnog ordinarija.

Originalni tekst dokumenta i talijanski prijevod u: EV 3, 694-747.

Primjer i molitva su vid suradnje u odgoju novaka. Primjer (druge subrae) ima veliku mo s pedagokog motrita, jer je to identifikacija uivo, a molitva je oitovanje vjere i vjernosti. Molitva i primjer su zapravo jedna vrsta apostolata, jer sami po sebi i pomau u odgoju novaka (usp. Domingo J. ANDRES, nav. djelo str. 272.).

Makar i zapoeli filozofski ili teoloki studij, neka ga novaci prekinu! Neka ne rade neke druge poslove za zajednicu! Ako je novak ve klerik, neka bude osloboen od propovijedanja ili ispovijedanja itd.

Kanon predvia samo ove tri mogunosti nakon novicijata. Ako je kandidat to zadovoljio, spada na vieg poglavara, a ne na magistra da ga prepusti zavjetima, uz savjetovanje sa suradnicima. Kod jednih redovnika je to pitanje savjetnka cum consensu, kod drugih de consulto. Ako kandidat nije prikladan, biva otputen. Ako je jo pod sumnjom, a ima nade da se sumnje otklone, kunja se produava. Preporua se, meutim da ona ne bude kraa od est mjeseci, jer ne moe se nekoga na brzinu iskuati. (usp. Luigi CHIAPPETTA, nav. dj. str. 751.).

Neki redovi uzimaju i etvrti zavjet, npr. trajna abstitnencija (od alkohola), ili posebna poslunost Svetom Ocu, i to stoji u njihovim konstitucijama.

U nekim institutima je glas vijenika za preputanje subrae zavjetima de consulto, a u nekima cum cosensu.

U tih devet godina rauna se vrijeme od polaganja prvih zavjeta. Produetak moe odrediti poglavar, a i kandi-dat smije moliti odgodu zavjeta. U takvim sluajevima poglavar ne mora traiti pristanak vijea.

CIC '17. je trajnom odgoju redovnika posvetio kann. 587-591. i oni se odnose uglavnom na doktrinarni odgoj. Meutim kanoni novoga ZKP obuhvaaju cjelovitu formaciju redovnika.

Neka se ni oni lanovi koji nisu klerici, a ni redovnice, ne odreuju odmah poslije novicijata za apostolsku djelatnost; njihovo redovniko i apostolsko, teoretsko i tehniko obrazovanje neka se nastavi u kuama za to podesnima; neka im se dade prilika da postignu odgovarajua osposobljavanja Odgoj neka bude takav da svi njegovi elementi skladno pridonose ivotnom jedinstvu svih lanova (PC 18).

Ovaj praktini odgoj traio je papa Pavao IV. u apostolskom pismu Ecclesiae sanctae: Odgoj neka ne bude samo teoretski; potrebno je da se kandidat usavri vjebama obzirom na aktivnosti i zaduenja prilagoeno naravi i okolnostima svake ustanova, tako da se oni upuuju postepeno u ivot koji e kasnije sami ivjeti (EV 2, 876).

Pontificia commissio codici iuris canonici authentice interpratando: Codex iuris canonici, fonitium annota-tione et indice analytico-alphabetico auctus, izd. Libreria editrice vaticana, Roma, 1969. g.

Evangelica testificatio, apostolska pobudnica Pavla VI. od 29. lipnja 1971. g. - EV 4, 996-1058.

Zakonik predvia trostruko slavljenje Euharistije: a) sudjelovanje na sv. Misi; b) Priest i c) klanjanje.

Koliku vanost Crkva polae na duhovne vjebe, vidi se i po tome to ih odreuje svim klericima (kan. 276. 2.; a) redovnicima, -kan. 663; b) lanovima svjetovnih ustanova kan. 719. 1.; c) sveenikim kandidatima - kan. 246. 3.; d) svim reenicima, redovnikim i biskupijskim -kan. 1039.

O sakramentu pokore u redovnikim zajednicama, Kongregacija za redovnike je izdala dekret Dum canonica-rum legum od 8. prosinca, 1970. g. Evo to kae: Redovnici, zato to nastoje oko osobnog sjedinjenja s Bogom, neka se trude da pristupe sakramentu pomirenja ee tj. dva puta mjeseno. Poglavari neka o tome vode brigu i omogue da se redovnici mogu ispovjediti svaka dva tjedna, pa i ee, ako to ele (EV 3, 2898).

Kad bi izbivanje bilo due od godinu dana, treba posebno doputenje Svete Stolice. No ako se radi o nekim obiteljskim tekoama i posebno brizi za stare bolesne roditelje, vrhovni poglavar moe, po kan. 686. 1., dopu-stiti eksklaustraciju ivot izvan samostana do tri godine.

Redovnik je nezakonito odsutan ako je to prelo est mjeseci. CIC '17. u kan. 644. je takvog zvao bjegunac ili apostata - otpadnik. Sadanji zakon je ublaen; poglavaru je moralna obveza brinuti se za takvog lana zajednice, to vie kanon nalae bratsku ljubav poglavara prema takvome.

Originalni tekst i talijanski prijevod u: EV 3, 1448-1495.

Kan. 2342. CIC-a '17. je odreivao razne kazne za prekraj klauzure; sada se kazne ne spominju, ali klauzure treba smatrati ozbiljnom zakonskom odredbom.

Obzirom na stav redovnika prema vremenitim dobrima, treba razlikovati usus i ususfructus; zavjetovanjem oni se odriu vlasnitva i gospodarenja dobrima, a obzirom na ususfructus koritenje, zavjetuju se ivjeti siromano.

PC u broju 7 kae: Neka se sa svom pomnjom sauva njihova odvojenost od svijeta.

Ovo udaljavanje iz biskupije nije jo kazna, nego samo disciplinski administrativni postupak.

Takav premjetaj se zove u praksi ad nutum na mig (poglavara)!.

I protiv ovih premjetaja mogu je utok recurrsus, no on nije in suspensivo, nego in devolutivo. Utok se alje Svetoj Stolici, a redovnik moe i vrhovnom redovnikom poglavaru. On, meutim, treba izvriti dekret, a to e s njim biti i kako e se rijeiti, neka eka rjeenje iz Rima.

Kad je u pitanju prelaenje iz zajednice u zajednicu, misli se na ono poslije poloenih vjenih zavjeta. Jer, ako su u pitanju privremeni zavjeti, najrazumnije je ekati da oni isteknu, kada je redovnik slobodan.

Povratak natrag je uvijek njegovo pravo, koje jo nije izgubio.

Struno miljenje o tome ne daje poglavar i vijee, nego lijenik. Domingo J. ANDRES ovako odredbu obrazlae: Bolest moe biti fizika ili psihika. Nije vano da li se pojavila prije, ili iza zavjeta, niti je vano ako je zlobno bila preuena, a kasnije uoena. (nav. dj. str. 489.).

Obzirom na pravne odredbe, redovnik koji sam naputa, ili je otputen nema u ustanovi nikakvih prava, ali meuljudske odnose ne rjeava samo pravo, nego pravinost i ljubav. Ako bi otputeni redovnik bio izbaen na ulicu, treba mu pomoi, barem u poetku dok se snae. Vidi o tom dokument Kongregacije za redovnike: De auxilio praebendo od 25. sijenja 1974. g. (EV 5, 1-12).

Ne smije se misliti da je primanjem biskupske slube redovnik sekulariziran. Samo se neke odredbe o redov-nikom ivotu prilagouju njegovim novim obvezama u Crkvi. On je sauvao redovnika prava i obveze, ali iz praktinih razloga nema ni aktivnog i ni pasivnog prava glasa u svojoj zajednici, jer je velika opasnost njegova utjecaja.

CIC '17. je odreivao u kan. 629. , 1. da se kardinal ili biskup redovnik nakon isteka slube morao povui u svoju redovniku zajednicu, ali moe sam odluiti u koju njihovu kuu, no kod izbora nema prava glasa.

Ovo je po ZKP bilo nejasno i sporno, pa su pitali Komisiju za tumaenje Kodeksa i njen odgovor je bio nega-tivan; dakle i nakon umirovljenja i moebitnog povratka u redovniku zajednicu, on nema tamo prava glasa. (usp. Communicationes g. 1986. g., str. 409, III).

usp. EV 6, 586-717.

EV 7, 234-287.

U ove konferencije unije imaju pravo i dunost pristupa sve redovnike zajednice papinskog i biskupskog prava i nikoga ne trebaju pitati za doputenje radi pristupa.

Ovako je zadau tih sveenika predstavio Pavao VI u jednom nagovoru: Kao sveenik preuzima odgovor-nost, posebno onu za pravilno oblikovanje reda u svijetu. Za razliku od laika, on ne vri tu odgovornost vlastitom i neposrednom radom u svijetu, nego svojom posveujuom aktivnou i svojom ulogom odgojitelja vjere te tako pridonosi da se svijet stalno usavrava (Pavao VI. Insegnamenti, svez. X., str. 106.).

Dakle, tri bitne oznake ovih ustanova su: a) nemaju onakvih zavjeta kao redovnici; b) ive u zajednicama kao redovnici; c) tee i nastoje oko apostolata to im je karakteristino.

Zakonito ulanjenje u zajednicu donosi recipronu obvezu: zajednica sa svoje strane preuzima za njega svu odgovornost prema pravilima konstitucije, a on se obvezuje obdravati sve propise te konstitucije i odluke svojih poglavara.

PAGE 73