BEKSTVO

download BEKSTVO

of 22

Transcript of BEKSTVO

  • 8/10/2019 BEKSTVO

    1/22

    B E K S T V O

    Vie se tajna nije mogla sakriti. Svi su samo o tome priali. U

    poetku bojaljivo, a kasnije, kada je dogaaj potvren, drsko ibezobrazno. Brbljali su nemilosrdno, osuujui krivca. Napeli su sekao divlja zver, spremna da u svakom trenutku zada odluujui,smrtni udarac. Reali su na svaku novu injenicu, krgutali zubima,odmahivali glavom i ponaali se kao da je njih neko lino povredio.Govorili su o dogaaju strastveno, lagali nezasito, dodajui iizmiljajui, svako za sebe, ta je kome odgovaralo. Vremenom jedogaaj dobijao fantastine obrte, to je, opet, izazvalo lavinu novihpria i prepriavanja. Naravno, svako je leio svoje komplekse.Nita nije bilo od tih pria istinito, ali tada, kad je sve obelodanjeno,niko za istinu nije mario. Vano je bilo da se to desilo i da niko odarije nije mogao nita sakriti. Ljude je to saznanje ispunjavalo.Postajali su, tako se bar meni inilo, neobino prisni i neposredni.Zbijali su se jedni uz druge, duvali jedni drugima u lice, neno sedodirivali, klimali glavom i, pognuti u pasu, uarenih oiju i zgrenalica, brzopleto , pitali:

    - Jeste li uli...?Da, bio je to veliki i, mora se priznati, neoekivani dogaaj za

    na mali Grad. Potresao je sve porodice, uvukao se u sve kue, i

    nikoga nije ostavio ravnodunim. Mogu sada sa sigurnou tvrditi daje naa arija, tih dana, prvi put bila jedinstvena. Osuivala jekrivca.

    - ta mu, pobogu, bi? Takav ovek! Ugledan i uspean! Morada je poludeo?! Da, znam, u poverenju, gospodin je poseivaopsihijatra.

    Svako je iz svojih pouzdanih izvora iznosio neverovatne prie.Dogaaj je rastao, razvijao se sam za sebe i svi su verovali da znajuistinu. Naalost, malo je ljudi znalo istinu.

    Zahvaljujui tome to sam aktere dogaaja lino poznavao, jersmo etiri godine zajedno ili u klasinu gimnaziju, mislim da samjedan od retkih, da ne kaem jedini, koji je na dogaaj gledaopotpuno drugaije.

    Jo neto.Kada su se uzavrele strasti smirile, pokazalo se da sam bio,

    ipak, u pravu.Dakle, teko je ba rei kad je sve poelo. Ali je postalo

    izvesno, i to se vie nije dalo tajiti, da je tridesetetvorogodinjidoktor medicinskih nauka, docent na Medicinskom fakultetu,

    1

  • 8/10/2019 BEKSTVO

    2/22

    ministar ekologije i poasni lan nekoliko naunih instituta, gospodinDavid Caki, napustio svoju enu, gospou doktorku Varenu Caki,kardiologa, kerku nosioca spomenice, generala, biveg ministra

    odbrane Vukaina Tarlia, i da je ostavio dve maloletne devojice,Liliku i Madelu.Gospodin doktor je jednog dana jednostavno - nestao. Kao da

    je u zemlju propao. Nikakvu poruku nije ostavio. Niko ga vie nijevideo. I niko nita nije znao da kae.

    Dani su prolazili, porodica je bila van sebe. U panici. Nisu znalita da rade.

    Onda, jedne veeri, treeg dana po nestanku gospodinadoktora, njegov otac, gospodin doktor Aleksa Caki, predsednikVlade, silno potresen, pozva ministra vojske, generala Obrada

    Vuia i ministra policije, mr. Ranka Aleksia, na vanredansastanak.

    Bila je kasna jesen, kia je danima padala, a u vazduhu seoseala rastrovanost. Zemlja je vonjala. Lie je trulilo. Izledalo jeda ceo svet lagano umire. Sastanak je poeo kasno uvee. G.Predsednik je izveo goste u batu, u etnju, i zastajui ispodkandelabra, na svetlosti, gledajui uplaena lica ministara, saoptiim, uz strogu diskreciju, da njegovog sina, dr Davida Cakia,ministra ekologije, ve trei dan nema. Molio ih je, kao stare

    prijatelje, a, ujedno, i kao lanove Vlade, da ga razumeju i dasmesta preduzmu neto. Ministrima laknu kad ue da se radi o

    jednoj gotovo privatnoj stvari i da ovaj ishitreni sastanak, sazvanovako kasno, nema nikakve veze za njihovim redovnimzaduenjima. General Obrad Vui, ezdesetpetogodinji krepkiproelavi vojnik, iji je interes za ene bio poznat svim rodovimavojske, ree g. Predsedniku da se ne brine, jer, po njegovommiljenju, sve je jasno. Paniku, naravno, ne treba dizati, naroito nepred majkom i enom, jer je mladi gospodin doktor u svom

    ekolokom zahvatu, verovatno, zgrabio neko divno stvorenje. Maloje izgubio svoju docentsku glavu i vreme mu se otelo. I nita vie.Koliko sutra ili, eventualno, za par dana, on e ponovo biti meunama. Kao da se nita nije dogodilo. Na zadatak je, po miljenjugenerala Vuia, da viteki prikrijemo, pred enom naroito, mladogpastuva.

    Dok je to govorio, general se, stojei mirno ispod pokislogkestena, skupljenih peta, lagano podizao na prste i ponovo sputao.Bio je leeran i nasmejan, a njegova kao strela prava lea, davalasu celoj figuri vrstinu i odlunost.

    2

  • 8/10/2019 BEKSTVO

    3/22

    Magistar Ranko Aleksi, ministar, mali, kvrgavi, krivonogipolicajac, velokog nosa i upalih obraza, pacovskog izgleda, savelikim klempavim, prozirnim uima i kratkim maljavim rukama, nije

    na stvar gledao avanturistiki. Za njega je tu neto smrdelo. Zaveraje bila u pitanju. A zaverenici su bili, sasvim ali sigurno, iz opozicije.Moemo oekivati uskoro da e se otmiari javiti. Meutim,gospodin Predsednik nek ne brine, od ovog trenutka, on se linostavlja na elo specijalnih jedinica, dok se ova stvar pozitivno nerei.

    Isprativi ministre, g. dr Aleksa Caki lenjo poe da umiri isvoju suprugu Aneliku, koja je u drugom delu kue, u ateljeu,sedela i crtala nove modele za sledee leto.

    G-a Anelika Caki je bila vanredno lepa ena. Moderna,

    ekstravagantna, divlja, otresita i ulna. Volela je svoj komfor, aslobodno vreme, koga je imala u izobilju, provodila je ili sa drutvomu salonu ili radeu u ateljeu. Njeni modeli su bili jako noeni.Prikazivani su po evropskim modnim revijama i donosili joj prvenagrade. Gostovala je redovno na televiziji, napisala nekoliko knjigao modi, izdavala svoj asopis, slikala, vajala, svirala klavir i flautu,komponovala i, jednom rei, bila moderna feministkinja.

    Ogromno drutvo, koje je redovno poseivalo njenu kuu, inilisu vieni malograani naeg grada. Bilo je tu svakakvog sveta:

    akademika, knjievnika, slikara, episkopa, glumaca, te raznihmuziara i biznismena. Svi su oni dolazili da se provedu, zabave, dase dobro najedu i da ogovaraju. Aneliku je sve to jako uzbuivalo.Volela je takav ivot. Ispunjavao ju je u potpunosti.

    Njen konzervativni mu, g. Aleksa Caki, doktor medicinskihnauka, dugogodinji ministar i predsednik vlada, bivi skojevac ikomunista, sada voa Napredne stranke, nije mogao da podneseAnelikin raskalani ivot. I koliko god mu posle rata prijalo njenoburoasko poreklo, kojim se, na izvestan nain, ponosio, toliko mu

    je sada egzibicionizam dokonih ljudi, Anelikinih salonskih prijatelja,iao na ivce. Ali, nije mogao nita. Morao je da uti. Da ne bi izbiodrutveni skandal.

    Mada, iskreno govorei, postoji tu jo neto. Anelika mu je sasvojim silnim vezama donosila znaajne finansijere za njegovustranku.

    Zato se on povukao u prednji deo kue, na sprat, gde njegovasupruga nikad nije zalazila.

    3

  • 8/10/2019 BEKSTVO

    4/22

    A kako je g. Aleksa, zbog dravnih i partijskih obaveza, retkodolazio kui, ovaj graanski brak je preutno formalno opstajao,mada su se suprunici prilino bili udaljili.

    S vremena na vreme, na proslavama, koktelima ili, pak, naprijemima, gde se g. Predsednik iz protokolarnih razloga, moraopojaviti sa suprugom, kao i u izbornim godinama, pojavljivala seAnelika, lepa, vesela i nasmejana.

    I svi su joj se divili.ak i njen mu, predsednik Vlade.Aneliku je sve to zabavljalo, a narednog dana, kada bi gosti

    doli u njen mali salon, ismejavala je krutost diplomatskog sveta.G. Aleksa je uvideo da je definitivno izgubio svoju enu, pa mu

    je dugogodinja veza sa bivom koleginicom, lekarkom s

    univerzitetske klinike, odravala dobru kondiciju.Dr Aleksa Caki je bio vrlo pedantan ovek. Njegova seda

    kosa, bela kao sneg, uvek je bila ista i uredno oeljana. Crveno,pomalo pegavo lice, briljivo namazano i namirisano, davalo mu jemladalaki izgled. Nosio je teget odela sa plavim kouljama i utimmanama, sa utom maramicom u depu, lakovanim cipelama idugakim tamnim arapama. Cela njegova figura je odavalagospodina i svi su se prema njemu tako u javnosti i ponaali. Voleoje da pria i da ga drugi sluaju. Voleo je da se slika i da nastupa na

    televiziji. Bio je svestan svoje prijatne spoljanjosti, dobrog glasa isigurnog nastupa. Marketinke agencije su volele da rade sa njim.Bio je disciplinovan, uredan i taan.

    Kau, koliko je to istina ne znam, da je Aleksa, dok je studirao,traio da devojke operu zube pre nego to se poljube sa njim. AAneliku je zavoleo, zli jezici palavo priaju, jer je iz njenih ulnihusta dolazio najlepi miris koji je on ikad osetio.

    Miris - amerikih vaka.Konzervativizam g. Alekse Cakia dolazio je sa godinama. to

    je vie vladao, zaboravljao je sve vie svoje seljako poreklo irevolucionarne ideale.Ateista je bio iz principa, jer je prezirao popove. Ocu na slavu

    nije nikada iao, Boi nije slavio, a ismejavao je svaku nautradiciju i obiaj kaozaostali primitivizam.

    Na svoje revolucionarne, skojevske godine je gledao kao naneto neponovljivo. Ponosio se to su sruili trulu kapitalistikudravu. Ponosio se to je pobedio faizam.

    Veliao je svoje revolucionarne tekovine, kult rada, reda idiscipline.

    4

  • 8/10/2019 BEKSTVO

    5/22

    Organizacija je za njega bila sve. Organizacija i hijerarhija.Kada mu je jednom davno, za nedeljnim porodinim rukom,

    koji je Aleksa uveo kao sveani porodini skup, na kome je morala

    da prisustvuje i gospoa Anelika, gimnazijalac David rekao da bidanas valjalo izvriti novu revoluciju, on, Aleksa Caki, predsednikNapredne stranke i predsednik Vlade, zapanjio se silno. Nije mogaoda veruje. U njegovoj roenoj kui, njegov sin, jedinac, mezimac inalsednik, otvoreno propagira pobunu.

    - Protiv ega biste se Vi, mladi gospodine, izvoleli boriti -zapitao je, sav crven u licu, dok je kuvarica Mateja sluila kuvanugovedinu sa povrem i renom. (Aleksa je uvek u ovakvimrazgovorima oslovljavao Davida sa Vi .)- ta to Vama ne valja unaoj narodnoj dravi? ta? Zahvaljujui naoj mudroj partiji i vlasti

    radnike klase, mi smo uzeli za nekoliko decenija, da izgradimo onoto je kapitalizam gradio vekovima. Mi smo danas stvorili modernuindustrijalizovanu zemlju. Elektrine lokomotive vuku, traktori oru,kombajni anju, svuda sijaju sijalice, asfalt je stigao u najzabitijasela, a naa radnika klasa ide na more i u inostranstvo. Gde tomladiu, ima?

    To su fakta. Neoboriva fakta.To je progres. Sve smo to mi stvorili vrstom organizacijom i

    partijskom disciplinom.

    - To su najobinije gluposti - ree David, duvajui u kaiku,dok mu je majka tiho, da otac ne vidi, davala signale da se uzdri,da ne odgovara odmah.

    Prezirao je nedeljno oevo moralisanje. Prezirao iz dna due.Svake nedelje sve vie.

    Oseao je, duboko negde u sebi, gaenje i muninu.I to majino kreveljenje, lano i podmuklo, ga je nerviralo silno.- Kako? Molim? ta ja to ujem? Vi, mladi gospodine, tvrdite

    da su to gluposti. Kakva drskost! Kakav bezobrazluk! Stvorili smo

    najslobodniju zemlju na svetu. Svako moe da izda novine, otvoriprivatnu televiziju. Svako pie ta hoe. Ljudi imaju socijalno izdravstveno osiguranje. Deca idu besplatno u kolu. Radnikemenze su bolje od hotelske kuhinje, a odmaralita od hotelskihsoba.

    Drutveno blagostanje se vidi na svakom koraku.Ulice su nam pune skupih automobila.Radnje prepune uvozne robe.Sve je u usponu, a Vi, mladi doktore, tvrdite da su to gluposti.Kakve, bre, gluposti!?!

    5

  • 8/10/2019 BEKSTVO

    6/22

    Vaa klinika je opremljena najsavremenijim ureajima. To je,mladiu, morao neko da plati. Morao, razumete?! - tu bi Aleksauzbueno podigao glas da su mu se dve pege, na vrh nosa i kod

    same nosnice, ocrtavale pravei uzvinik - Vi biste sve to hteli dasruite? Da ponitite?! Nekom Vaom revolucijom, je l!?!- Ne sve - odgovori mirno David i nastavi da vae meku,

    kuvanu govedinu.- Kako? Molim Vas da mi lepo objasnite. Ja sam, jednostavno,

    glup. Glup, da. Ne razumem. Objasnite mi tu Vau revoluciju.Izvolite! Kh-kh... - zakalja se Aleksa od bibera koji je voleo dastavlja u supu.

    David je utao.Jeo je polako, mljackajui.

    Stari sat na zidu je tupo otkucavao.- Ha, utite! Nemate odgovor?! Pa, naravno, mlada generacija

    zna samo da kritikuje. Ne valja ovo, ne valja ono. Eh, moj brajko, jasam u Vaim godinama revoluciju dizao. Trulu dravu ruio. Novisvet gradio! A vi?

    - I mi hoemo revoluciju - ree nevoljno David.- Zato? Zato vi hoete revoluciju?- Da izgradimo novi svet.- Zar vam ovaj ne valja?

    - Ne - suvo odgovori David i nasu kaiku punu pire krompira.- Ne valja vam sve ovo blagostanje to smo vam stvorili? -

    upita Aleksa, gledajui as u Aneliku, as u Davida.- Ne - odgovori mirno David - Ne valja!- Jeste li vi ludi? ta je, bre, jo trebalo da vam stvorimo? ta?- Trebalo je da stvorite - ljude! - progovori David i zagrize

    omiljenu fairanu niclu.Iz nedelje u nedelju vodili su se sve uniji razgovori. Otac je

    drao monolog, David bi poneto rekao strpljivo ekajui, kao i

    njegova majka, kraj nedeljnog ruka.Dok je David studirao, sukobi su bili esti, ali kada je izaao izvojske i poeo da radi na klinici, naroito posle odbranjenogdoktorata, on je postajao sve povueniji i odmereniji. Preko volje biodgovarao, cinino se osmehujui na oeve moralne pridike. Jer,kako su godine prolazile, ove pridike su bile sve ee i due.Nedeljni ruak je sve due trajao, a mladi doktor Caki je strpljivopodnosio oevo zlostavljanje.

    Majka se drala nezavisno, pasivno i nezainteresovano.Sedela bi potpuno odsutna, razmiljajui o modnim detaljima.

    6

  • 8/10/2019 BEKSTVO

    7/22

    Idilian porodini ruak.- Roditelji danas imaju velikih problema sa decom - zapoinjao

    bi Aleksa glasno da razmilja. - ale se na sve strane. Kau, ne

    znaju ta da rade. Teko je danas vaspitati decu. Gluposti! Kako sumoji roditelji vaspitali mene? Kako sam ja vaspitao svoga sina?Zato ja nemam problema? Za sve su krivi nesposobni roditelji.Razmazili decu, napravili neradnike i lezilebovie, pa se sada udeto imaju problema. Ne moe to tako! Deca moraju da imajudisciplinu i odgovornost. Ja sam sa etrnaest godina otiao u svet.Proao rat, dom, obnovu i izgradio se u novog oveka. Nikada semoji roditelji nisu postideli zbog mene. Zavrio sam sve kole, a dase nisam ljudski najeo.

    Danas vama sve smeta.

    Ne mogu da ue.Kau, obiman im program.Trae reformu. Ej, bre, gde to ima?! Mora da se zna red. Kako

    je moj sin najbolji? Kako? Mora da postoji disciplina, mora! Roditeljisu obini mekuci. Zato nam i drutvo ne valja.

    Sa takvom omladinom, ne znam kakva e nam budunost biti.- Roditelji su onakvi kakvo je drutvo - odgovori David.- To nije tano. Dobar roditelj e uvek svoje dete izvesti na

    pravi put.

    - A koji je to pravi put?- Put rada, reda i discipline, mladi gospodine. eliiti im telo i

    volju, davati im uvek nove zadatke i ciljeve. Kontrolisati ih ikanjavati, i dobiete dobru i poslunu decu. Budue graane, kojie biti korisni i roditeljima i drutvu.

    - A sebi?- ta sebi?! Naravno da e, ispunjavanjem obaveza, koristiti i

    sebi. Vidite, mladi kolega, Vi ste doktor medicinskih nauka,perspektivan i uspean mladi ovek. Vi ste, u neku ruku, idealan

    primer. Koristite drutvu, porodici i sebi. Samo tako se odgajajudeca. Novi ljudi spremni da ponesu nove obaveze i zadatke.Pred Davidovu enidbu, uestali su razgovori o braku.- Brak mora da se zasniva na obostranom interesu. Ne moe

    imuan, ugledan, drutveno potvren ovek da oeni neku bednicusa ulice. ije pretke ne znamo. Koja svoje roditelje ne poznaje.ovek mora da pazi koga puta u kuu. Danas su roditelji spremni,pozivajui se na liberalna naela, da deci dozvole svakakvegluposti. Seksualne slobode! Nije nego. Ukrtaju se oni koji senikada ukrstiti ne mogu. Protivprirodno. Raaju nam se mekuci. Ne

    7

  • 8/10/2019 BEKSTVO

    8/22

    moe od loe pasmine da ispadne dobro grlo. Pedigre mora dapostoji.

    Zato se moraju otvoriti irom oi i mora se dobro paziti ta

    emo uzeti.Neu ja dozvoliti da nam neko neto podvali. Uvali. Ne, ne. -mahao je Aleksa kaiprstom, pretei nekom nepoznatom. -Izabraemo mi ta nama treba,je l tako!?

    - A ja? - zapita David, zamiljeno gledajui u vrh tanjira.- Ti? Pa, naravno, mi emo izabrati ta Vama bude

    odgovaralo. Neu se, valjda, ja eniti - zakikota se Aleksa i obrisa sesalvetom - Dobar izbor je pola posla. ovek mora da zna tatrai.

    - A ljubav?- Ljubav? Ha-ha. Kakva ljubav, mladiu! Mladalaki zanos!

    Glupost! Bude i proe. Kad dou deca, onda ljubavi vie nema.Postoje obaveze i dunosti koje ovek mora da ispunjava. Ostalo jemagla, fikcija. Sapunska opera koju tvoja gospoa mama gleda.

    Ljubav se podrazumeva, ali, naalost, ne postoji. Postojiinteres i surov ivot u kome se kreemo.

    Zato je, ovee, vaan pravilan izbor.I ja sam tu da pomognem.-Naravno, otac je pomogao u izboru Varene Tarli, kerke

    generala Vukaina Tarlia, ministra vojnog, koji je, sledei sopstveni

    pravilan izbor, odluio da svoju jedinicu, mezimicu, ugura u sigurneruke. Dogovor je vrlo brzo sklopljen, za vreme jedne diplomatskeposete afrikim zemljama.

    Sve posle toga je bilo sjajno organizovano: svadba, medenimesec, nova kua, nametaj, kola i na kraju, kao vrhunac i najveasrea, roenje, prvo Lilike, a potom i Madele.

    Dede i babe su bili oduevljeni, ponosni i puni sebe. Doroenja unuka, ostavljali su mladi brani par na miru, ali kada su nasvet dole dve ljupke, plave devojice, oni su potpuno poludeli. U

    tom ludilu su se meusobno dopunjavali.Nikada se prijatelji nisu posvaali, nikada nisu podigli glasjedan na drugoga. Uvaavali su se i potovali. Bili su srena,uspena porodica, i arija im je zavidela. Bili su primer i ponosgrada. Uzor za sve budue, srene porodice. Nakon izbora drDavida Cakia za docenta, a, neto kasnije, i za ministranovootvorenog resora ekologije, ljudi su mladom doktoru proricalisjajnu karijeru.

    Sve je izgledalo savreno i lepo.Do onog dogaaja. Koji je potresao ariju.

    8

  • 8/10/2019 BEKSTVO

    9/22

    Dr David Caki je bio lep, na majku. Imao je pravilne crte lica,crnu gustu kosu, tanke, enske obrve i duge, uvijene trepavice.Ruke su mu bile kao izvajane, a dugi, vitki prsti davali su aci

    umetniku gracioznost. Bio je visok na oca, pravih lea, irokih,podignutih ramena i snanih mukih kukova. Nosio je ogromnecipele, kao i svi Cakii.

    U tamnim, plavim oima, bademastim draguljima, bilo jeduboke, priguene sete. Iskre koje su na trenutak izbijale iz tihmorskih oiju, odavale su inteligentnu i ingenioznu osobu. Vrlo rano,sa etiri godine, znao je sva slova, pisao je i crtao, svirao klavir irazgovarao sa svojom engleskom guvernantom.

    Bio je umiljat, pedantan, nean i dobroduan.Zraio je unutranjom energijom.

    Otac ga je redovno disciplinovao tekim fizikim vebama, alije on sve to s lakoom podnosio. Njegovo sportsko telo, seam sedobro, mamilo je uzdahe svih novih devojica. Bio je prefinjen imagian. Posedovao je udnu osobenost, tajanstvenu i mistinu.Bio nam je drag i blizak, a, opet, nekako dalek i nedokuiv.

    Neto ga je udaljavalo od nas.Neto to mi nismo mogli da objasnimo. Lutao je usamljen u

    pustinji duha. Zamiljen i stran.Bio je najbolji ak u gimnaziji. Govorio je teno engleski,

    nemaki, francuski i panski. Ruski je uio sa nama, mada se meniinilo da ga je znao. Svirao je klavir, violinu, flautu i gitaru.Komponovao je i pevao prekrasno. itao je mnogo. Na asovimaknjievnosti, dok smo mi sricali loe predgovore i pogovore, on jegovorio iz glave. Govorio je teno i jasno.

    Uveo nas je u literaturu i filozofiju.Govorio nam je o ekspiru, Geteu, Balzaku, Tomasu Manu,

    Strinbergu, Gogolju, Dostojevskom i Tolstoju, citirao nam Pukina,ilera i Bodlera, vodio nas u operu da sluamo Vagnera.

    Posle zavrenih asova, nalazili smo se u naojposlastiarnici, kraj gimnazije, nas etvorica drugova iz razreda.Satima smo razgovarali o ivotu i smrti, o Bogu, oveku i svetu.David nije rasipao svoje ogromno znanje.

    Znao je da slua. Znao je razlono da lomi nae predrasude.Vodio nas je kroz ivot, a da toga nismo bili svesni. Postavljao jeprobleme, sebi i nama, pokuavajui da ih rei kroz razgovor.

    Nije se nametao. Ali bio je vrst i uporan u odbrani svog stava.

    9

  • 8/10/2019 BEKSTVO

    10/22

    Nikada nije zloupotrebio poloaj svoje familije. O tome nijevoleo ni da pria. Udvaranje licemera i skorojevia je prezirao.Ismevao je njihovu glupost i prostotu.

    Voleo je da pria o uzvienim stvarima. O duhu. Otkrio nam jeKantov moralni kategoriki imperativ.Voleo je male i obine stvari.Govorio je o ljubavi i nadi.Mi, njegovi bliski drugovi, u poetku nismo nita razumeli. Ali,

    vremenom, druei se, shvatili smo njegovu filozofiju. Uveo nas je usvet budizma i istonih religija.

    Priao nam je oduevljeno o svom dedi, seljaku, soluncu,vitezu, domainu, i njegovom poimanju ivota i smrti. Odlazio je naselo dok su drugi beali u inostranstvo.

    Radio je teke seoske poslove, jer su mu, kako je govorio,posle misli bile bistrije i mudrije.

    Jednom rei, David Caki je odskakao od svih nas.Nas trojica smo bili ponosni to smo bili njegovi prijatelji.Mada smo Strahinja Veri i ja poticali iz radnike porodice i

    stanovali na kraju grada, dok su David i Marjan Kanek iveli naBrdu, nae druenje je bilo iskreno i trajno.

    Postali smo nerazdvojni, naroito posle jedne urke, kada smose sukobili sa lokalnim barabama i pretukli ih, a zatim, okrvavljeni,

    sklopili preutan dogovor o bratstvu.Bili su to nai gimnazijalski dani.A danas je sve to prolost.Posle mature, ivot nas je rastavio.Razili smo se po razliitim fakultetima i sve slabije se viali.Marjan Kanek je upisao reiju, uspeno je zavrio i, nakon

    toga, napustio zemlju. Otiao je u Holivud gde danas snima akcionefilmove i promovie nove filmske zvezde.

    Strahinja Veri je studirao filozofiju, pie aforizme za lokalne

    novine i pijani u kafani Budunost.David Caki je postao doktor medicinskih nauka, docent,ministar ekologije i uvaena linost.

    Gledao sam ga na televiziji.Tumaio je svojim lepim jezikomznaaj ekologije i nova tehnika dostignua.

    Uestvovao je u izbornoj kampanji i brilijantnoj pobediNapredne stranke na parlamentarnim izborima. Zahvaljujui svojojpameti i lepoti, osvojio je birae i omoguio svom ocu, dr AleksiCakiu, da formira novu vladu.

    10

  • 8/10/2019 BEKSTVO

    11/22

    Sve u svemu, popularnost dr Davida Cakia bila je u usponu,kad se, iznenada, ono desilo.

    Neoekivano. Kao grom iz vedra neba.

    Preko noi je dr David Caki nestao.Gospoa Varena Caki, njegova supruga, nije mogla nitaodreeno da kae... Te proklete noi, uzela je redovnu dozu tabletaza spavanje, istuirala se, pokrila decu, zatvorila vrata deje sobe ikrenula na spavanje. Prola je kraj Davida u biblioteci, nagnutognad knjigom, poelela mu laku no i nepomino zaspala do zore.Ujutro, probudila se i primetila da Davida nije bilo. Potraila ga je pokui. Uzalud. Izala je u dvorite i videla da nema ni njegovih kola.Pozvala je obezbeenje i saznala da je gospodin jutros rano otiao.

    - Da li je ofer doao po njega? - upita snanog momka u

    crnom kombinezonu.- Ne, gospoo. Gospodin je otiao sam.- Da li vam je neto rekao?- Ne, nita. Samo...- Samo? Samo ta? ta samo?- Samo mi je na izlazu, dok sam otvarao kapiju, pruio ruku i

    rekao: "Tako je moralo biti, zbogom."- I nita vie?- Ne, nita - odgovori momak.

    Varena je bila oajna. Iznenadni Davidov odlazak ju je plaio.Njihov odnos je bio u velikoj krizi. Naroito od onog dana kada sevratio pijan kui. Znala je da on nikada ne pije. Pokuavala je da gaodobrovolji, da mu prie i da razgovaraju. Odbijao je svaki kontakt.Bio joj je dalek i nepristupaan. Stran. Njihov odnos od venanja bio

    je hladan i korektan. Ona je njega volela i divila mu se, ali on je bioutiv i fin. Oseala je da on nju ne voli. Znala je da prezire njenenavike, da je smatra malograankom i guskom, a ona je, svihproteklih godina, iz ljubavi prema njemu, sve trpela. Pokuavala je

    da se promeni, trudila se da ga prati, ali, naalost, nije mogla. Nijemogla da poniti sebe. Nije mogla da ivi usamljeno, bez ljudi, kaoodbegli vuk. Nije mogla da vodi teke, razarajue razgovore osmislu ivota i smrti. Sve je to njoj bilo strano. Plaila se i povlaila.Volela je obine enske prie o modi, ljubavi, filmovima i sitne male,slatke traeve to je pune energijom.

    Sve vie se oseala nesigurno i bolesno. Roenje dece nitanije pomoglo njihovom odnosu. David je bio sve udaljeniji.Poslednjih nekoliko meseci plaila se da ostane sa njim.

    11

  • 8/10/2019 BEKSTVO

    12/22

    Postao je utljiv i mraan. Slabo je jeo, omraveo je naglo.Nou je ustajao i etao. Bio je rastrzan, alio se da ga u grudimagui i da mu srce lupa, preskae, da ga nervi izdaju i da osea kako

    ludi. Padao je u vatru zbog sitnica. Besneo je i sve pred sobomlomio i cepao.

    Svekrva njena, g-a Anelika, uvi od nje za Davidovo loestanje, sredila je da njen prijatelj, psihijatar, prof dr Meli, diskretnopregleda Davida.

    David je nevoljno otiao na taj zakazani pregled, potpunoodsutan i zamiljen. Vratio se potiten i utuen. Nem.

    Prof Meli je bio zabrinut. Saoptio je svojoj prijateljici, g-iAneliki, da je David teak kliniki sluaj depresije i da bi bilo

    poeljno, u interesu familije, da ga smeste na duevnu kliniku uvajcarskoj. Anelika je, vidno usplahirena, pokuala da razgovarasa bolesnim sinom, ali on je, prezrivo se osmehnuvi, ustao iz starefotelje u njenom salonu i hladno rekao:

    - Do vienja, gospoo!Aneliku je presekao napukli, ledeni glas njenog sina. Danima

    je posle toga pila naizmenino viski i sedative.Gubila se sve vie i odbijala da pomogne Vareni.Za nju je njen sin bio izgubljen sluaj.

    Varena svojim roditeljima nita nije smela da kae. Oni su zetaoboavali i nisu nita primeivali.

    Pokuala je da razgovara sa svekrom, ali bez uspeha.- Ne sekiraj se, draga moja. Sve je to prolazno. Izborie se on

    sam. Znam ja njega, Cakieva je to krv - teio je Varenu urnosvekar, odlazei na sednicu vlade.

    Ostala je potpuno usamljena. Nije znala ta da radi. Osealaje da e uskoro neto da se dogodi. Neto strano, to e joj itavivot izmeniti.

    I to se dogodilo.David je iznenada nestao.Pokuaji mr Ranka Aleksia da otkrije zaveru ostali su

    neuspeni. Pouzdano se znalo se da je dr David Caki, u ranimjutarnjim asovima, preao granicu i da je otiao za Budimpetu. Tumu se svaki trag gubi. Kasnije je maarska policija pronaladoktorova kola kod preprodavaca, ali gospodina doktora nigde nisumogli da pronau.

    arija je uveliko priala.Svet se zabavljao nagaanjem.

    12

  • 8/10/2019 BEKSTVO

    13/22

    Razlog odlaska mladog doktora ostao je nejasan.General Obrad Vui je uporno tvrdio, ublaivi malo stav, da

    je, ipak, u pitanju samo neka ena. Strasna i neosvojiva.

    Svako je iznosio svoje razloge. I-nita.Jadna naa arija.Nije imala ingenioznosti da shvati Davida Cakia.Ko ga je poznavao, kao to sam ga ja znao, morao je da zna,

    da je David otiao svojevoljno, jer mu se sve - zgadilo. I da vie nijemogao to da trpi.

    A ono to ga je prelomilo da donese definitivnu i neopozivuodluku, bio je iznenadni susret.

    Desilo se to letos, kada je dr Davida Cakia pozvaopredstavnik meunarodne banke da porazgovaraju o novim

    ulaganjima stranih partnera u nau privredu.Sekretarica g. doktora zakazala je sastanak za 12h u

    ministarstvu.Meutim, neto pre 10h pozvali su iz kabineta gospodina

    Luka, predstavnika meunarodne banke, sekretaricu g. doktora izamolili je da pita g. doktora moe li se sastanak odrati uprostorijama banke, tanije u kabinetu g. Luka, jer e doi velikadelegacija stranih bankara. Gospodin doktor je potvrdio svojdolazak. Najavio je da e pre 12h svakako biti u banci.

    Oko 11:30h dr David Caki izaao je iz kabineta i, otpustivivozaa, peke krenuo na ugovoreni sastanak.

    Hteo je da pogleda grad, kako on kae, odozdo, iz utrobe.Vole je da posmatra ljudska lica. Zabavljala su ga i uzbuivala.Oseao ih je u sebi. Strastveno je doivljavao ulicu, njenu vrevu iivot. Magnetnom snagom ga je privlaila i opijala. Bilo je na njojneto to je njegovom ivotu odavno nedostajalo. Neto to jeizgubio i to nije mogao nikako da pronae.

    Na svim svojim putovanjima, po nepoznatim stranim

    gradovima i zemljama, naputao je zvanine dravne delegacije iprotokole i sputao se, dole, na ulicu, u svet. Obilazio je gradskepijace. Voleo je neizmerno njeno pulsiranje i otkucaje. Ponudu itranju. Sukobe i svae. Dogovore i nagodbe. Voleo je taj obiansvet.

    - Kada vam je teko i izgubite nadu, kada mislite da je svepropalo i besmisleno, otiite na gradsku pijacu - govorio je svojimsaradnicima - Tamo je ivot. Gradska pijaca je dokaz da ovek jonije umro i da za sve nas ima nade. Verujte, kada bi nestalo pijace,nestalo bi nas, ljudi.

    13

  • 8/10/2019 BEKSTVO

    14/22

    Unitila bi se svaka originalnost i zanos. Sve bi postaloisprazno i jadno. ovek bi postao robot. Mehanizam. Niko i nita.Maina koja se pravi i kvari. Pijaca je sloboda. Pijaca je vera da e

    se ovek raati kao dete, a umirati kao starac.-Dok je sluio vojsku u gradu na moru, danima je sedeo ubistrou, na uglu dve peake ulice, pio pivo i posmatrao ljude.Pokuavao je da pronikne u njihove lobanje. Da ue u taj svetnagona i intimnih razmiljanja. Video ih je, u svojim slikama, kako sesmeju, plau, mole, kanjavaju, kako vode ljubav, kako jedu, kakovre nudu i kako spavaju.

    Smejao se iskreno svojoj uobrazilji, posmatrajui pozoritepred sobom. Pozorite koje ima svoje junake, kukavice, varalice imoralne stoike.

    - Drame se odvijaju pred naim oima, a mi ih ne vidimo.Karakterni likovi dolaze, prolaze pokraj nas i odlaze, gubei se umasi. Nestaju iz ivota kao da nikada nisu ni postojali. Silaze sascene, u mrak, bez aplauza i dostojanstvenog ispraaja. Nestaju izivota, kao to statisti nestaju sa filma. I niko da se zapita, kakav jeivot tih statista? Imaju li oni svoje glavne uloge? Ko za njih reira?Kako se oseaju i ta misle? I dok se okrene, njih vie nema.Ostaju samo glavni junaci, zli dusi, koji slave propast oveanstva.Moe li ovek da ostane ravnoduan? Moe li da tape glavnim

    glumcima ove nae tragedije, a da zaboravi na male ibespomone?..

    Kakva je to predstava u kojoj igraju samo glavni glumci? Gdesmo svi mi ostali? Kuda vodi ova igra? Ko je reira? I emu,zapravo, sve ovo? emu?-

    Gospodin doktor je izaao iz kabineta na ulicu i tek je tadaprimetio da kia uveliko pada. Pljuti. Prava letnja provala oblaka.Pretrao je ulicu i sklonio se u ulazu oblinje zgrade. Glavna ulica jebila pusta. Potoci su tekli u bujicama. Svuda unaokolo, ispod tendi,

    u ulazima, na pokrivenim platoima, stajali su, kao pokisle kokoi,ljudi i ekali da kia prestane. Svi behu zamiljeni i tuni.Kia je padala sve jae. Kao da je htela tugu da zadri. Ljude

    da uspori.David je stajao u tom ulazu i razmiljao.- ta je ivot? Nepogoda? Provala oblaka? Pokuava da se

    skloni u stranu od nedaa, pod neije okrilje, da se sakrije, ali nemoe nigde da ode. Plai se? Strepi? Hoe da ti bude dobro?Dobro. ta je dobro? A ta je zlo? Sve se izmealo. Mere nema.Granice nema. Skloni se i misli, dobro je, a u stvari nije. Zlo je.

    14

  • 8/10/2019 BEKSTVO

    15/22

    Nesrea te nije obila. Samo se pritajila. Srean si? Dokad?Trenutno ti je dobro i, misli, potrajae. A nee. Samoljubivo uvasebe dok se svetovi rue. Samo da potraje. Narcizam malih

    diferencija. Fuj!Pogleda na sat. 11:45h.- Do vraga, zakasniu na taj usrani sastanak. Izgubiu

    poslovni kontakt. Neemo napraviti profit. Ljudi e ostati neuposleni.A kad su neuposleni, onda su opasni.

    Opasni su jer - misle.Misle zato to su neuposleni.Misle zato to neki imaju, a neki nemaju.Zato svi nemaju ili imaju?Zato neki imaju posao i rade, a neki nemaju i ne rade?

    Zato svi ne rade?Podele ukupno radno vreme na sve ljude sveta i svi po malo

    rade. I svi imaju.Valjda e ti prokleti kompjuteri osloboditi ljude od rada.Zato bi se ovek ubijao od rada, dok su drugi ljudi

    nezaposleni.Pa to je sramno.Glumimo neku uposlenost, a, u stvari, ne damo drugima da

    rade.

    Kakvi smo mi to ljudi?ta se to sa nama deava?-Pogleda na sat: 11:50h. Pljusak ne prestaje. Ugleda na uglu

    kafanu "Budunost". Odluno skupi konu jaknu, uvue glavu uramena i pretra ulicu.

    U kafani je bilo puno ljudi. Neki su se sklonili od kie, a neki subili redovni gosti. Dok je prilazio anku, oslovi ga neko po imenu.Okrenu se i ispred sebe vide Strahinju Veria, kolskog druga,pripitog i neobrijanog.

    - O-o-o... kakva ast za nau "Budunost"! Pa da li je tomogue, gospodine doktore?! Da li je mogue da ste Vi, dragi mojprijatelju, uli u ovu nau rupu?

    - Strahinja, stari drue! Ljudino! Pa nismo se videli, ovee, odmature. Doi da te izljubim! - obradova se David i poe ka njemu,rairivi ruke.

    - O-o... ne-ne...! Molim Vas, nemojte tako naglo, potovanidoktore. Znate, ja sam malo neuredan, isprljau Vau doktorskukoulju...

    15

  • 8/10/2019 BEKSTVO

    16/22

    - Daj, ne seri, magare! - odgovori nasmejani David. Privuega i stade ga ljubiti.

    Ne zna zato, ali ovaj musavi smrdljivko u starom zelenom

    demperu do kolena, u farmerkama, sa prljavom kosom i masnombradom, uini mu se kao provienje. Obuze ga toplina. Obrazi muse zarumenee i srce poe jae da lupa.

    - udno - pomisli - ovako se nisam oseao odavno. Kao dame neto vue ovom odrpancu. Kao da me neto vraa u ivot.-

    Sedoe za Strahinjin sto na kome je bilo nekoliko praznihpivskih flaa i pepeljara prepuna pikavaca. Stolnjak je progoreo nanekoliko mesta i bedno je visio.

    - Izvinite, gospodine doktore - ree Strahinja, istei svojimutim prstima stolnjak - Malo je neuredno, ali, evo, sad u ja... Alo,

    dete, doi ovamo! Dakle, ta ete popiti, gospodine doktore?- Rakuju.- ljivu?- Moe.- Dete, daj dve ljive. Hitro.Dim je svuda kuljao. Izgledalo je kao da e da bukne veliki

    svetski poar. Ljudi su galamili, alili se i nazdravljali. Mirisalo je naluk i evape. Davidu se uini kao da je u utrobi neke ogromnenemani, koja je lagano umirala. Zadah ljudskog znoja, dim, buka i

    miris kuhinje opijali su ga. Prijalo mu je sve. Toplina mu je prijala. Uslepoonicama je oseao udare. Krv se budila.

    Sat je ve odavno otkucao podne. Kucnu se i otpi gutljajljivovice iz okanjeta.

    - Gospodine doktore - ree Strahinja - meni je iskreno drago...- Sluaj, Strahinja, - prekinu ga David - prestani da me zove

    "gododine doktore". Molim te, ti si moj drug i ne budi smean.- Znam, gosp... ovaj, ali, znate, ja...- Molim te - ponovo ga prekide David - prekini da mi persira.

    - Ovaj, dobro, dobro, Davide. Ej, ovee, drue, prijatelju, i, tada kaem, roae. Ja te od prvog dana tako doivljavam.- Bravo, Strahinja, bravo. Sada si onaj stari - ree David i

    prinese okanj ustima.Sve ga je mamilo. Opijalo. Vuklo. Oseao je da se sve

    pokree i tone. Nestaje i uzdie.- Kako si, Strahinja? Kako familija? ta radi? - zapita ga

    David.- Familija?! Ha! Kakva, bre, familija, Davide. Nemam ja

    familiju. Ko e, bre, ovakvu bitangu i pijanicu da uzme za mua?

    16

  • 8/10/2019 BEKSTVO

    17/22

    - ekaj, bre, Strahinja, zar se ti posle fakulteta nisi...- Ne-e-e - prekide ga Strahinja, oteui ovo ne kao da bleji. -

    Ma kakvi. Ja sam, Davide, veiti student, veiti. Zapamti, ja temeljno

    izuavam filozofsku nauku. I, veruj, zadovoljan sam.Kako se stvariu svetu razvijaju, mislim da je moja pozicija veitog studenta sjajna.Sea se Hansa Kastorpa? E, drue, za mene je vreme takoestalo. Definitivno stalo. Uspeo sam, napokon, da ga potpunozaustavim. eljan spoznaje, zaustavio sam prolaznost. Ha-ha...Sea li se kako smo u naoj poslastiarnici razgovarali? Sea lise, Davide?

    - Seam se, kako se ne bih seao.- A zna li ti, Davide, da ti nisam nikad stigao da kaem hvala!- Meni?!

    - Da, tebi.- A zato, ako smem da znam?- Kako da ne - odgovori Strahinja - Tebi, dragi prijatelju, treba

    da zahvalim to sam postao ovek.- Ne razumem - nasmeja se David - Ne razumem, ta sam ja

    to uinio?- Ti si me, dragi moj, nauio da mislim.- Neverovatno - zgranu se David, a marci ga prooe du

    itavog tela.

    - Verovatno ili ne, ali je tako. Da nije bilo tebe, ja bih sada biokrpa. Gad. ubre. Krpelj to sisa krv sa tela oveanstva, praveitoboe poslove. Ali, zahvaljujui tebi, ja sam progledao i spasiosvoju istu duu.

    - Spasio... - odsutno ponovi David.- Zato te molim, Davide, da mi dozvoli da ti se zahvalim.

    Mogu li?- Moe, ovee.Strahinja ustade, ispravi se, demper povue ka kolenima i,

    poklonivi se do stola, ree:- Hvala.Sede. Narui jo dve rakije i poe da pria:- Svet je danas pred katastrofom. Sve je obesmiljeno i

    baeno u blato. Uprljano. Velikih ideja nema. Nema ih, jer nema koda ih nosi. Nema ljudi. Nema pravih, muevnih mukaraca, mislilacai stratega. Haos vlada svetom. Kompjuterizovani haos.

    Ljudski duh je uniten. Ne postoji. Unitila ga jekomercijalizacija. Piju Coca-Colu i gledaju CNN. Goje se. Mozaknam se u salo pretvorio.

    17

  • 8/10/2019 BEKSTVO

    18/22

    Svet iz nae poslastiarnice je nestao. Kao Atlantida potonuo.Kao da nikada nije ni postojao.E, vidi, ja se ne predajem. Ja se borim. Ja sam buntovnik.

    Shvatio sam, zahvaljujui tebi, da je smisao ivota u borbi. I pobuni.I ja se, svakodnevno, borim.-Strahinja se nae, povue Davida za kravatu, privue ga sebi

    i, pritisnuvi glavu na njegovu, arajui oima levo-desno, tiho,gotovo apatom, ree:

    - Ja ne pijem Coca-Colu i ne gledam televiziju. Psst... Psst. -Stavi prst na otromboljenu usnu i stade, kroz pocrnele polomljenezube, da uti dugo i otegnuto:

    - Pt... pt... he-he... pt... Ha-ha...David je hipnotisano sedeo i gledao otekle podonjake,

    krezave zube, masnu bradu, valave usne i slinu to se tromosputala iz nozdrva ka usnama. Glava ga je bolela. Munina ga jeobuzela. Sve mu se ljuljalo, bualo i urlikalo. I, u jednom trenutku,doe mu da skoi, da vikne, da zaplae, da zapeva, da se nasmeje ida onu prokletu slinu polie jezikom.

    Da, definitivno, on ludi.I ovaj ludak, preko puta njega, je znakom sudbine poslat da ga

    gurne potpuno u ludilo.Nepovratno.

    Trebalo je da poslua doktora Melia i da ode na kliniku uvajcarsku.

    On nije vie normalan. Zaljulja se. Slike su same igrale,pomerale se i inilo mu se da ga cela kafana gleda, da mu se smejei da u horu ponavlja:

    - Pt... He-he... Pt... He-he... Pt, pt!Bubnjalo mu je u uima, upalo mozak, srce je lupalo, guilo

    ga u grudima, a ona prokleta slina e da mu pobegne u usta.Sae glavu i nasloni se na ruku.

    - Davide, Davide, ta ti je? uje li me? - povika Strahinja,videi da njegov drug postaje sve blei.- Migrena - odgovori David. - Jebena migrena. No, sad je sve

    u redu. Izvini.- Dobro, dobro, ovee. Uplaih se. Tako si bled u licu,

    pomislih - zlo ti je.- Da, zlo mi je, ve due vreme - odgovori David i porui jo

    dve ljive.- Ha! Pa ti ba pije. Bravo! Nisam znao da pije.- Ne, ne pijem. Smeta mi pie. Ali sada, vidi, sada mi prija.

    18

  • 8/10/2019 BEKSTVO

    19/22

    - Sjajno! U to ime da nazdravimo. - ree Strahinja i podieokanj - ivelo ooveeno oveanstvo!

    - ivelo!

    - ivela prola vremena!- ivela!Kucnue se i otpie.- Zna, drue, - ree Strahinja i strasno mljacnu jezikom -

    odupreti se danas tom robotizovanom svetu moe samo ovek kojizna svoje korenje. Hoe zato da nas iupaju, da nam prereuivotne sokove, da bi nas lake kalemili. Hoe da unite u namaduu. I da nam robotizuju misli.

    Ja sam to shvatio. Nauio si me da mislim i neu im sepokoriti. Nikad. ivim u svom, paralelnom svetu i njihov svet me ne

    interesuje. Prezirem ga i zato piem aforizme.- I od toga ivi?- Da, zamisli, oni vole kad ih neko prezire. Plaaju medobro.

    Zar to nije perverzno? to je vea moja mrnja prema njima, oni susve zadovoljniji. Zato i ivim u ovoj usranoj "Budunosti". Tu meuvek moe nai.

    Strahinja ponovo mljacnu jezikom, otpi nekoliko gutljaja i upita:- A ti, Davide, gazi uspravno, a? Drago mi je da si uspeo...- Ne seri, Strahinja. Ne lai.

    - Ne, Davide, ozbiljno. Iskreno ti kaem. Ti si to zasluio. Ti sibio najbolji uenik svih generacija, najbolji student. Ti si, ovee,uvek bio najbolji. Kad ja nisam znao olovku da drim u ruci, ti sigovorio strane jezike i sluao Vagnera.

    Ej, bre, takav kapacitet je morao da uspe. Da postane faca. Ito mi je, stvarno, drago.

    - Strahinja, molim te ko boga, prestani da sere - uzviknuDavid, hvatajui se obema rukama za glavu.

    - Ali ja se iskreno radujem tvom uspehu. Zna...

    - Ja, uspeo... Ha-ha... ta ti smatra uspehom? to nosim ovukravatu? to imam sat koji kota vie nego neiji radni vek? to mestranci ekaju na jebenom sastanku? Uspeo sam, Strahinja, uspeo!Slikaju me, citiraju me, najbolji sam i stalno trae da budem najbolji.

    - Jesi, Davide, ti si najbolji...- Ne seri, budalo. Bio sam uvek najbolji i uvek treba da budem

    najbolji. Da se takmiim, da pobeujem, da mi se dive, da seponose. Da, svi oni. Svi da budu zadovoljni, svi!

    A ja?!Gde sam ja tu? Gde sam ja, ovee? -

    19

  • 8/10/2019 BEKSTVO

    20/22

    Strahinja vide da se Davidovo lice naglo iskrivilo i uini mu se kaoda e David eksplodirati, koliko se bio napeo.

    - Smiri se, nisam...

    - Ne mogu da se smirim! - jauknu David sa suzama u oima -Ne mogu. I neu. Poludeu! Ne znam ta da radim?!- Sluaj, Davide, razumem te. Tvoje obaveze...- Seri!- ...kao javne linosti...- Jebi se!- ...umorio si se, ali to e brzo proi...- Seri, budalo!- ...videe...- Prestani!

    - ...smirie se...- Jebi se! Neu da se smirim! Neu! Neu! Neu!David skoi na noge, povue stolnjak, staklo se razbi na sve

    strane, a on poe da lupa rukama po stolu.- Nee da se smiri, a? Nee?!- Neu - ludaki se nasmeja David - He-he... Neu!- Nee! E, onda,dii svoje doktorsko dupe i idi odavde. Idi u

    svoj jebeni svet, koji te je upropastio. Idi, Davide, molim te. Idi,odmah, meu te smradove i dukele. Budi najbolji. Budi i dalje

    najbolji smrad... Nosi svoj jebeni zlatni sat i znaj da te tvoj drug jouvek voli. Voli. Vo-li!

    Strahinja iznenada skoi, gurnu sto ka Davidu, zgrabi gaobema rukama za sako, unese mu se u lice i, tresui ga iz svesnage, dreknu:

    - Idi, govnaru, u taj jebeni brlog! Idi! Ali, znaj, smrade, da imaneko ko te iskreno i ljudski voli. Znaj da ima neko kome ne trebajutvoje doktorske teze i usrane diplome. Neko koga si ti stvorio i ko tije veno zahvalan. Ponizan i odan. A taj neko sam- ja! Ja, Strahinja,

    tvoj prijatelj! ovek, bre! Ej, ovek koji zna da ceni i voli.-Gurnu ga. David pade na stolicu. Zaljulja mu se u glavi. VideStrahinju kako brie rukama suze, kako jeca i grca dok mu se onedve reke ulie u krezuba usta. Ljudi su se okolo smejali pijanimbudalama. Konobar donese jo dve ljive.

    Sedeli su i utali.Strahinja je puio.- Izvini, Davide, prenaglio sam. Pijan sam.- Ne, izvini ti - odgovori David - ivci su mi stradali. ivci.Stanka. ulo se kako kia pada.

    20

  • 8/10/2019 BEKSTVO

    21/22

    Strahinja prekide utanje, prokalja se i, putajui da mu dimizlazi iz usta, blago ree:

    - Zna, Davide, sad mi neto sinu.

    - ta?- Imam reenje za tebe.- Kakvo?- Pa, vidi, ti si uvek bio najbolji, je li tako?- Jeste.- Ti si od poroaja, kada si dobio istu desetku, uvek bio

    najbolji. U vrtiu, u koli, u gimnaziji, na poslu, u braku. Svuda si bio najbolji, je li tako?

    - Tako je - odgovori David.- Ti si sa 34 godine sve najbolje u ivotu ostvario, je l' tako?

    - Jeste.- E, zna ta je sada najbolje?- Ne.- Ne zna, stvarno?- Ne, Strahinja, ne znam.-A hoe li da ti kaem ta je jo ostalo da uradi?- Reci.- Ostalo ti je jo samo, moj Davide, da lepo - umre!I sve si onda uspeno zavrio.

    Najbolje.Napraviemo ti najbolju sahranu.Ispratie te najbolji graani ovog grada.Imae najbolju grobnicu.Govorie najbolji govornici.A na grobu e uvek biti najbolje cvee.I tako e zavriti tvoj govnarski najbolji ivot.

    Posle ovog susreta, dr David Caki je definitivno odluio da

    promeni ivot. Kada bi nou legao da spava, dolazile su mu slikesopstvene sahrane. Leao je u grobu bez kovega, gledao uotvoreno nebo, kia je padala po njemu, a ljudi su bacali blatnuzemlju na njega i urili kui. Skakao je iz kreveta, etao po kui,povraao neprekidno do zore, razmiljajui kuda da krene i ta dauradi.

    Posle nekoliko meseci, odlui jednog jutra, uzevi samo linestvari, dokumenta i novaca koliko da ima za put, da napusti svojdotadanji ivot. Izaao je iz njega kao kad zmija menja kouljicu.

    Preko Budimpete i Amsterdama, otiao je u Junu Afriku.

    21

  • 8/10/2019 BEKSTVO

    22/22

    Kau, oni koji su ga navodno tamo videli, da je radio kao lukiradnik na dokovima.

    Drugi su, pak, tvrdili da ga je neki na naunik prepoznao na

    Grenlandu, dok je radio na meunarodnom nauno-istraivakomprojektu. Video je kako gospodin doktor sa grupom belih medvedalovi ribu.

    Nai radnici u Rusiji su se kleli da su ga videli na Kavkazu,dok su gradili fabriku procesne opreme, kako predvodi opor vukovau napadu na njihovo gradilite.

    Na zemljak iz Venecuele javlja da gospodin doktor ivi upraumama Amazona kao pustinjak, udaljen i od najbliih komija -domorodaca ljudodera. Kau da se hrani bobicama i da pije svojusopstvenu mokrau.

    Neki su tvrdili da je godinama stajao na jednoj nozi, na drvetuu Indiji, a da je, potom, ponovo nestao.

    Prolazile su tako godine i dogaaj je polako padao u zaborav.arija je ivela svojim uobiajeno dosadnim ivotom.Nita se znaajno nije dogaalo.Samo je jednog dana u kafani "Budunost" bilo veselo.Strahinji Veriu je stiglo pismo-telegram sa nekog dalekog

    ostrva, ije imenisu mogli ni da proitaju ni da izgovore.Pismo je stiglo na kafanu "Budunost". Primalac telegrama -

    odrpanac i pijanac Strahinja Veri.Svi su se valjali od smeha.I sam Strahinja.Kada su otvorili pismo, unutra je bio ek na 1.000 USD i beli

    papir na kome je pisala samo jedna re:"Hvala".

    Beograd, 9. oktobar. 1996.god.