Batović - Istraživanje Ilirskog Naselja u Radovinu

8/18/2019 Batović - Istraživanje Ilirskog Naselja u Radovinu

1/49

S:me BATOVIĆ

ISTRAŽIVANJE ILIRSKOG NASELJA U RADOVINU

Prije iskapanja naselja u Radovinu u Dalmaciji nije istraženonijedno ilirsko naselje, niti se koje sistematski istraživalo. Ilirskakultura bila je poznata jedino po grobnim prilozima te po slučajnim i površinskim nalazima. To je bilo nedovoljno da cjelovitije

osvijetli razvoj kulture i način života naših prastanovnika. Zatonije bilo moguće dati ni skicu razvoja i svojstva najstarije povi jesti ovog dijela naše zemlje.1 Zato je Arheološki muzej u Zadruplanirao da se petogodišnjim planom istraživanja u sjevernoj Dalmaciji od 1961. do 1966. istraži jedno ilirsko naselje i pomoćunjega, uz neke manje zahvate na drugim nalazištima utvrde osnovna svojstva ilirske kulture, posebno odrede svojstva kulture ple

mena Liburna koje je nastavalo ovo područje. Potreba se pogotovunametala, što se po dosad poznatim ostacima materijalne kulturemoglo zaključiti da Liburni u pojedinim vidovima predstavljaju

posebnu kulturnu grupu u odnosu na druga ilirska plemena.

P o l o a j g r a d i n e i t o k i st r a i v a n j a

Iako je u sjevernoj Dalmaciji danas poznat vrlo velik brojliburnskih naselja, odreda gradinskog tipa, izabrana je gradina uRadovinu, jer je ona već na prvi pogled pružala najbolje uvjete.

1 Posljednjih godina istraživale su se gradine Bribirska glavica u Bribiru (ilirska Varvaria) i Gradina u Danilu, ali rezultati nisu objelodanjeni ni poznati. Jedino je J. KOROŽEC objavio manju količinu materijala s Gradine u Danilu, ali bez stratigrafskih podataka, pa se ni materijal ne može u potpunosti koristiti: Prethistorijski željeznodobni keramički nalazi na Gradini u Danilu kraj Šibenika, Ljetopis JAZU 63, Zagreb 1959, str. 214— 225. Usp. bilješke o iskapanjima u Bribiru u: D. VRSALOVIĆ, č etverogodišnji rad Instituta za nacionalnu arheologiju i Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, Starohrvat. prosvjeta 8—9, Zagreb 1963, str. 271; isti. Bribir, Arheološki pregled 7, Beograd 1965, str. 164; J. KOROŠEC, Danilo in danilska kultura, Ljubljana 1964, str. 58; S. BATOVIČ, Rad Arheološkog muzeja u Zadru od 1960. do 1964, Diadora 3, Zadar 1965, str. 287; isti, Stariji neolit u Dalmaciji, Zadar 1966, str. 90, pa prilog o Bribiru u ovom broju Diadore.

53

canned by Cam Scanner


2/49canned by CamSc anner


3/49

Naime, rekognosciranjem, mnogo prije iskapanja, uočavali su sepo površini gradine značajni kulturni ostaci pokretnog materijala,kao i bedema gradine. Gradina je sadržavala znatne kulturne slo jeve, što se moglo zaključiti po opažanjima, a što se rijetko nalazina gradinama u Dalmaciji. Obično su s njih slojevi otplavljeni, jer

se nalaze na vrhovima uzvisina i izloženi su jakom djelovanjuatmosferilija. Ali, ova je gradina na dosta zaravnjenom platou, sakojeg nije otplavljivalo. Zbog toga je ona pružala najbolje uvjeteza istraživanje od svih dotad poznatih ilirskih gradinskih naselja,te se i pristupilo njenom istraživanju.

Gradina se naziva B e r e t i n o v a g r a d i n a , po zaseokuBeretini, smještenom podno gradine na jugoistočnom kraju selaRadovina, dvadesetak kilometara sjeverno od Zadra. Selo je smješteno između sela Posedarja, Ražanca i Ljupča, na kosi koja sepruža od Ljupča do Posedarja, a sastavljena je od pjeskulje, crlje-nice, nešto vapnenca i mnogo valutaka kremena. Zbog toga se po

kosi nailazi na dosta ostataka iz starijeg kamenog doba, osobito izsrednjeg paleolita. To su i prvi paleolitski nalazi uočeni u sjevernoj Dalmaciji. Prilikom iskapanja na ovoj gradini sakupljena jevelika količina po površini okolnog područja. Po površini ima inešto ostataka iz mlađeg kamenog i kameno-bakrenog doba. (T. XIX). Gradina je smještena na toj kosi na jednom stožastom brežuljku nadmorske visine 165 m odvojenom od kose poprečnim koritima (T. III, IV). Vrh mu je zaravnjen u nepravilno kružni platoveličine oko 185 x 205 m koji obuhvaća gradina (T. VI). To je najistaknutiji položaj u dosta prostranoj okolici (T, V). I na padinitoga brežuljka našlo se paleolitskih predmeta.2

Beretinova gradina vizuelno je odlično povezana s nizom gradina u okolini, osobito na istoku i jugoistoku, na području selaJovića, Slivnice, Posedarja i Podgradine. Gradine se nalaze naistaknutim i izoliranim brežuljcima, od kojih je najviša Lergovagradina u Slivnici, visoka 250 m. Te su gradine udaljene od Bere-tinove od oko 4 do 10 km. Položaj i blizina omogućavali su stalnumeđusobnu vezu u slučaju opasnosti i si. Tako su bile povezanei sve druge liburnske gradine.

Međutim, drukčija je situacija sa sjeverozapadne strane Bere-tinove gradine. Najbliža je gradina iznad zaljeva Bokulja, sjevernood Jovića i oko 4 km sjeverno od Radovina, ali je ona smještena

na jezičastom izbočenju padine koja se spušta prema zaljevu panije vidljiva s Beretinove gradine. Na istoj kosi, na kojoj leži Beretinova gradina, prema sjeverozapadu nalaze se još dvije gradine,

jedna istočno, a druga sjeverno od Ljupča, udaljene oko 4 do 7 kmzračne linije ali ni one nisu vidljive, jer su smještene na jeziča-stim izbočenjima padine te kose. Dalje su na zapad gradine na

2 S. BATOVIĆ, Prvi paleolitski nalazi u sjevernoj Dalmaciji, Diadora 3, 1965, str. 205—209.

54

canned by CamScanner


4/49

području Vrsi, zatim Nin i dr., ali su one, iako donekle vidljive,udaljenije. Jedino prema jugozapadu, sve do Zadra, nisu dosadpoznata liburnska gradinska naselja, iako se nalaze brojni grobnihumci, kao na području Visočana, Poličnika itd. (T. I).

Beretinova gradina istraživala se u godinama 1963, 1964, 1965.

i 1966.O istraživanjima dosad nije objavljen cjelovit izvještaj, ni re

zultati. Objavljeni su samo sumarni izvještaji o pojedinim godišnjim kampanjama istraživanja.3 Međutim, pojedini problemi ovognaselja na temelju rezultata istraživanja, a u vezi s općim problemima liburnske i ilirske kulture dotaknuti su u nekim drugimobjavljenim radovima.4

Istraživanje gradine počelo je 1963. godine. Tada je izvršenotemeljito sondiranje cijele gradine. Istraženo je ukupno 18 sondi:17 sondi vel. 4 x 4 i jedna sonda vel. 3x3, u ukupnoj površini od281 m2. To je trebalo dati prethodne podatke s kojima bi se mogla

usmjeriti dalja istraživanja-iskapanja, kao i utvrditi da li gradinaima uvjete za dalje istraživanje. Sondiranje je pokazalo da je potrebno izvesti dalja iskapanja. Uz to je utvrđeno da najbolje uvjeteza istraživanje pruža periferni pojas s istočne, južne i jugozapadnestrane, gdje se našla odlično sačuvana stratigrafija, veoma debelikulturni slojevi i mnogo kulturnog materijala koji omogućujupouzdano i detaljno praćenje razvoja ilirske kulture. Uz to se pokazalo da su sačuvane faze izgradnje i razvoja obrambenih bedema i utvrđenja naselja, koje je također moguće dobro istražiti iosvijetliti. Od 1964. do 1966. provedena su na temelju toga sistematska iskapanja s jugoistočne strane na širem povezanom podru

čju. Godine 1964. istraženo je 17 blokova vel. 4 x 4 m, ili ukupnopovršina od 272 m2 (T. XII). Godine 1965. istraženo je 13 blokova,vel. 4 x 4 m ili ukupno 208 m2, a godine 1966. istraženo je novih

15 blokova, vel. 4 x 4 ili ukupno 240 m2.

Ukupno je dosad istražen 1001 m2 površine gradine. Izrađen je detaljan geodetski plan cijele gradine s presjecima (T. VI).Podno gradine, sa sjeverozapadne strane, gdje su se nedavno slu-rčajno otkrili ilirski grobovi, iskopano je nekoliko sondi, da bi selocirala nekropola. Međutim, sondiranjem nije otkriven^ nijedangrob Zemljište je uništeno pretežno vododerinama, pa je moglastradati i nekropola, iako to još nije sigurno jer nisu provedena

3 g BATOVIĆ Beretinova gradina — Radovin, Arheološki pregled 5.,1963 str 42__45* 6 1964, str. 32—35; 8, 1966, str. 49 53.

M O V I Ć Prvi paleolitski nalazi u sjevernoj Dalmaciji, Diadora3 1963 str 205__209* isti, Prapovijesna brončana koplja u Arheološkommuzeju u Zadru, “ adora 3, i k , str. 56, 63 64; isti, Rad A r h « d o ^ muzeia u Zadru od 1960. do 1964, Diadora 3, 1965, str. 289, 291, isti, Die Eisenzeit auf dem Gebiet des illyrischen Stammes der Liburnen, Archaeo-

1965, str. 55-70. Sumaran pregled donosi:

Pregled naučnih radova I, Zagreb 1968, str. 106 .

55

canned by CamScan ner


5/49

temeljita sondiranja. Više grobova, osobito iz antičkog doba, našlisu seljaci obrađujući zemlju južno od gradine. Ni tu nisu vršenaistraživanja. Bez sumnje ti grobovi predstavljaju nekropolu eradine. 6

Na istoj kosi na kojoj se nalazi gradina, 2— 4 km sjeveroza

padno, našlo se rekognosciranjem više ilirskih kamenih grobnihhumaka (T. II). Nije pouzdano da li ti grobovi pripadaju stanovnicima ove gradine; ali je vjerojatno, jer je ona najbliže ilirskonaselje. Takvi grobni humci nalaze se na paralelnim kosama sovom na kojoj je gradina, a razdvajaju ih krške depresije-polja,s jugozapadne i sjeveroistočne strane na području sela Jovići, gdjeih ima vrlo mnogo i na velikoj dužini (T. V). Međutim, nije moguće zasad utvrditi da li bi se i oni mogli povezati s Beretinovomgradinom. Humcima s jugozapadne i sjeverozapadne strane svakako je najbliže liburnsko naselje na Beretinovoj gradini. Međutim, na susjednoj kosi sa sjeveroistočne strane, na području Jovića,

dio humaka bliži je jednoj gradini iznad zaljeva Bokulja sjeveroistočno od Jovića, pa je moguće da su s njom vezani. Od humakana području Jovića, samo je jedan istražen, ali ih je nažalost nekoliko uništeno.

Prema svemu se čini da su stanovnici gradine pokapali pokojnike podno gradine u skupno groblje na ravnome zemljištu, a sasvim vjerojatno i u obližnje humke. Ali, nije poznato u koje vri

jeme su pokapani, zatim koji društveni slojevi, čime je bilouvjetovano takvo pokapanje, da li su to bili obiteljski ili pojedinačni grobovi i si. To će se moći razjasniti istraživanjem humaka.

StratigrafijaKulturni sloj na gradini počinje od današnje površine. Nje

gova debljina varira i povećava se od središta prema periferiji,zbog zaobljenosti prirodnog brežuljka na kojem se gradina nalazi.Po sredini gradine živac negdje izvire na površinu, a kulturni slojima najveću debljinu 40 60 cm. Prema periferiji kulturni sloj sepovećava i dostiže na rubu gradine najveću debljinu od 380 cm.

(T 6 VII^°IX) kultUmi Sl0* na padini ima debljinu od 0 do 380 cm

Veća debljina kulturnog sloja nalazi se redovno u širini oko30 do 40 m po periferiji gradine. Neporemećeni slijed i podjelakulturnih slojeva odlično su sačuvani upravo na tom pojasu poperiferiji gradine s istočne, južne i jugozapadne strane. Na ostalimdijelovima našao se ispremiješan kulturni sloj bez stratigrafskogslijeda, zbog male debljine kulturnog sloja ili naknadnog miješanja> gradnji i si. Središnji dijelovi gradine u pojedinim fazamanisu bili naseljeni.

Na pojedinim dijelovima utvrđen je različit broj kulturnihslojeva, ukupno od jedan do sedam, ili do šest građevinskih faza,

56



6/49

odnosno do šest nivoa podova kuća od pečene zemlje (T. VIII, IX).Po geološkom sastavu i kulturnom materijalu, cjelokupan kulturnisloj dijelio se u šest faza. Pojedini slojevi ili građevinski nivoi ne

odgovaraju uvijek fazama u razvoju kulture. Više slojeva može pripadati istoj fazi. Pojedinačni slojevi našli su se u sredini ili bliže

središtu gradine, dok se po nekoliko slojeva ili sve faze nalaze poperiferiji, gdje je kulturni sloj u cjelini deblji.

Površinski sloj pripada vremenu rimske vladavine, niži slojevipredrimskom vremenu ili razdoblju ilirske samostalnosti. Prematome, jedna je faza iz rimskog doba, a pet pripada dobu ilirskesamostalnosti, što odgovara stanju i razvoju kulture utvrđenom uliburnskim nekropolama. Sloj iz rimskog vremena ima debljinu40—50 cm. Mjestimično se nailazi na sloj iz rimskog doba u većojdebljini ili na većoj dubini, do zdravice. Do toga je došlo naknadnimkopanjem temelja, podruma, jama i si.

Kulturni sloj i materijal iz rimskog doba nalazi se po cijelojgradini. Pređrimski slojevi javljaju se samo na perifernom pojasuu širini oko 40 m ili u obliku prstena oko gradine. U središtu nemapredrimskih slojeva. Po tome se može zaključiti da je u predrimskodoba bila naseljena samo periferija gradine.

Predrimske faze zahvaćaju vrijeme od IX do I st. prije n. e.,odnosno od II faze u razvoju liburnske kulture do rimske vladavine.Prema stanju kulturnih slojeva i ostacima materijalne kulture, nagradini je utvrđen puni kontinuitet razvoja ovoga naselja od IX st.prije n. e. do VI st. n. e. ili željezno i rimsko doba.

Tipološki razvoj liburnske materijalne kulture može se najbolje

pratiti po keramičkim ostacima. Ostali materijal dosta je oskudan,osobito metalni predmeti, pa ne pruža potpuniju evoluciju. Metalnisu predmeti bolje poznati u nekropolama, posebno iz Nina. Pomoćunjih se i ovi s gradine u Radovinu mogu dobro upotrijebiti, i uzkeramiku umnogome omogućuju sigurniju cjelovitu klasifikaciju,stratigrafsku podjelu i dataciju kulturnih ostataka. Važnost metalnih predmeta ovdje je velika, jer dosad nismo imali utvrđenu klasifikaciju ni evoluciju liburnske keramike. Takva evolucija slabo jepoznata i na ostalom liburnskom području. Postoje i značajne razlike, a i samostalan razvoj liburnske kulture u odnosu na druge kul

turne grupe.Prije nego se završi istraživanje gradine i prije konačne siste

matizacije materijala i rezultata iz Radovina nije moguće dati potpunu sliku razvoja kulture na tom nalazištu. Ipak se već može ukazati na neke opće pojave u cjelini ili u fazama. Pri tome pojavekoje traju kroz cijelo vrijeme života ovog naselja, svojstvene i drugim nalazištima i kulturama (ručni žrvnjevi, ognjišta, podovi i si.)ne pružaju mogućnosti kulturnog ni vremenskog opredjeljivanja.Ima i niz posebnih, pojedinačnih pojava za koje se prije širih istraživanja teško može reći: obilježavaju li uže vrijeme, ili pak predstavljaju širu pojavu, a slučajno se ovdje nisu sačuvali ni našli; ili

57



7/49

su to lokalne pojave prihvaćene u ograničenom obimu i u određe

nom trenutku? Zato ću bez upuštanja u zaključke spomenuti neke, je r imaju svakako relativnu vrijednost.

Osim spomenutih, još neki elementi obilježavaju sve prapovi jesne faze u Radovinu. To posebno vrijedi za keramiku. Od intere

santnijih elemenata, kroz sve faze traju polukuglaste zdjele s uvučenim rubom (T. XXIV, 1; XXVI, 1), ovalne posude s razvraćenim

rubom, zatim ravno dno posuda, potkovaste, sedlaste i jezičaste ručice, ukrašavanje brazdanjem (kanelurama) i to okomite uporedne

kanelure ili snopovi kanelura, zatim ukras otiskom prsta ili nekimpredmetom po rubu otvora posude te potkovastim ručicama i plastičnim obručima. Opće su pojave također plastični obruči na posu

dama, bradavičasta izbočenja i dr.

Međutim, neke pojave obilježavaju samo pojedine faze. Tako

se npr. u pojedinim fazama nalaze:

I f a z a (II f a z a l i b u r n s k e k u l t u r e i l i IX st.)

kameni kalup za lijevanje sjekira (T. XXI, 1),brončana vrpčasta narukvica,brončana ukrasna igla s topuzastom glavom (T. XX, 5),brončano koplje (T. XX, 3),na posudama: snopovi urezanih crta omeđenih ubodima.

II f a z a (III f a z a l i b u r n s k e k u l t u r e i l i VIII i VII s t.)

loptaste čaše s jednom prstenastom ručicom,

loptaste posude s cilindričnim vratom,

konične zdjele s razvraćenim rubom,

loptaste čaše s prstenastim vratom i jednom okomitom ručicom,

ukrašavanje posuda brončanim dugmetima (T. XXVII, 1), pa

ukras otiskom konopca (Schnur) (?) (T. XXVII, 2; XXIII, 9),

venetske poluloptaste crno glačane zdjele s koničnom šupljom

nogom ili s ravnim dnom,

apulska keramika s geometrijskim slikanim ukrasom,

bikonične posude villanova tipa (T. XXVIII, 1).

III f a z a (IV f a z a l i b u r n s k e k u l t u r e i l i VI st.)

grčka keramika s crnim figurama.

IV f a z a (V f a z a l i b u r n s k e k u l t u r e i l i V st.)

poluloptasta posuda s razvraćenim rubom (T. XXVI, 2),

grčka keramika s crvenim figurama (T. XXIX; XXX),

ranolatenske fibule (T. XX, 7).

V f a z a (VI f a z a l i b u r n s k e k u l t u r e i l i IV— I s t.)konične posude (T. XXVIII, 2),

ukrašavanje keramike plastičnom valovnicom (T. XXVIII, 2),

58

~ ~ J


8/49

apulska keramika gnathia tipa,helenistička keramika,

atieka ili kampanska keramika s pečatiranim ukrasom (T. XXX, 3),bijela mkrustacija, ’

kasne zmijolike fibule, itd.

Nastambe i naselje

iT SU otkriveni značajni ostaci građevina iz raznih fazaSve su kuće zidane u kamenu i pravokutnog su obli

ka. Javljaju se najranije od drugog kulturnog sloja, pa dalje u svim

s ojevima. U predrimsko doba kuće su na ovoj gradini sazidane usuho od amfornog vapnenca (T. X—XV; IX). Ponekad su jedino

zidove vezivali i popunjavali mekom žutom pjeskuljom. Podovi iognjišta radili su se od nabijene zemlje, a krov je vjerojatno bio

od slame ili granja.U rimsko doba primjenjivale su se dalje stare tehnike gradnje,

ali su se češće gradili uži zidovi, prema rimskim pravilima. Kamenje se donekle klesalo u obliku kvadera, kojim se zidalo u pravilnimnizovima, pa su zidovi pravilniji nego u predrimsko doba (T. XIV __

XVIII; IX, 2). Ponekad su se zidovi vezivali žbukom, bojali i oslikavali, a krovovi pokrivali tegulama i imbreksima, što je do tadabilo nepoznato. Podovi su sada ponekad od cementuma ili od mozaika. To su uglavnom i jedini utjecaji rimskog graditeljstva. Blizusredišta gradine našao se i mali hipokaust iz rimskog doba(T. XVI, 1).

Prema otkrivenim elementima, oblici građevina ostajali su jednaki kroz predrimsko i rimsko doba. Građevine su se obnavljale idozida vale u doba Rimljana na istim temeljima, bez promjene oblika i tlocrta, ili su ponekad nanovo zidane, ali uvijek imaju isteoblike i potpuno se uklapaju u stari predrimski sistem naselja. To "

je neobično značajno, jer se vidi da Rimljani nisu nimalo utjecalina promjenu komunalnog sistema ilirskih nastambi i naselja na ovojgradini. To svakako odgovara etničkom sastavu: stanovništvo je udoba rimske vladavine ostalo ilirsko, bez rimskih ili romaniziranihelemenata. Značajna je promjena u doba Rimljana naseljavanje

cijele površine gradine.Sve dosad otkrivene kuće su jednoprostorijske i uvijek istog,

pravokutnog oblika, veličine oko 5 x 8 m.

Najstarije građevine bile su po dužini pravilno poredane jednauz drugu u jednom nizu do bedema ili po periferiji gradine s ulazomna užoj strani okrenute prema središtu gradine, koje je bilo nenaseljeno. U tom nizu dosad je poznato šest cjelovitih građevina, paviše zidova u sondama uokolo gradine, ali te građevine nisu cjelovitije otkrivene (T. X).

59



9/49

Nije još jasno je li takav prstenast oblik najranijeg naselja biouvjetovan kulturnom, strateškom, kultnom ili kakvom drugom namjenom, ili možda klimatskim uvjetima središnjeg uzdignutog dijela gradine.

Pred prstenastim nizom zgrada unutar gradinskog prostora izmlađeg predrimskog razdoblja otkriven je kompleks od Četiri cijele

i dijela pete građevine jednakih dimenzija kao prethodne, raspoređen u obliku pravokutnika. Ograđivao ih je niski i uski suhozid,vjerojatno ogradni zid dvorišta. Čitav kompleks nije, međutim, jošu potpunosti istražen, pa se ne zna koliki je prostor zahvaćao nikoliko je prostorija sadržavao. Nije istraženo ni da li je bilo višetakvih kompleksa na gradini.

U slojevima se našlo više ognjišta i vatrišta, te podova kuća,na kojima se mogu vidjeti građevinske promjene i faze, kao i načinživota. Podovi, ognjišta i vatrišta su od nabijene zemlje. Ponekadognjišta imaju podlogu od kamenih valutaka iznad kojih je sloj pe

čene gline (vidi presjek na T. VIII, 2).

Pokretni ostaci materijalne kulture

Ostataka materijalne kulture našlo se mnogo. Iz doba ilirskesamostalnosti ima najviše keramike, ali i predmeta od metala, kamena i kosti.

Keramika je dosta jednolična i mnoga njena svojstva traju krozcijelo predrimsko razdoblje (T. XXII—XXVIII). Tehnika obrade uvi

jek je gotovo identična. Dosta slabo pročišćena zemlja miješala ses usitnjenim kristalnim vapnencem. Posude su rađene bez lončar-

skog kola, rukom. Oblici su pretežno varijante polukuglastih, kuglastih i koničnih zdjela ili većih posuda bez naglašenog vrata, tes cilindričnim ili koničnim vratom. Na posudama se često nađe raz-vraćen rub otvora. Uz to se javljaju bikonične posude, plitice ilitanjuri i si. Poseban je oblik tepsija velikog promjera, ravne osnovei niskih stijenki (T. XXV, 3). Sve posude imaju ravnu osnovu. Naposudama se vrlo često javljaju ručice raznih oblika, najčešće prstenaste, zatim potkovaste ili polumjesečaste i jezičaste ili sedlaste. Uzto se javljaju bradavičaste, đugmetaste, zatim dvostruke, pa ručices roščićima, rašljaste, rebraste, facetirane itd. Više posuda ima jezi-časta izbočenja ispod ruba otvora posuda s unutrašnje strane, kojasu bez sumnje služila za držanje poklopaca, vjerojatno drvenih. Istotako, nađena su i konična izbočenja s unutrašnje strane na dnuposuda, i to redovno po tri, trokutasto raspoređena.

U postotku, malo je posuda ukrašeno. Najčešće se javlja ukrasizveden otiskom prsta, i to po rubu otvora, po ručicama i plastičnim obručima, koji mogu biti ukrašeni i narezivanjem. često je i ukrašavanje na brazde (kanelure) koje se javljaju redovno po ramenu posuda okomito, koso u obliku cak-cak, polukrugova, krugova i si-

60



10/49

a ponekad prekrivaju ručice i druge dijelove posuda. Katkad seukras izvodio urezivanjem, udubljivanjem i žigosanjem u oblikuravnih ili cik-cak crta, trokuta, uboda, koncentričnih krugova itd.Javlja se i ukras plastičnih obruča, rebara ili valovnica. Pojedinesu posude ukrašene otiskom konopca. Posebno se ističu velike oval

ne ili kuglaste posude od čiste gline i, za razliku od ostalih, neznatnopečene ili nepečene, po veličini slične antičkim pithosima. Izgleda

po svemu da su se radile ad hoc na tačno određenom mjestu u

prostoriji i tu stajale nepomično kao spremišta za hranu.

Osim posuda, od keramike našli su se pršljenovi za otezanjevretena, kalemovi za namatanje konca, perle za ukras, kuglice, pokretna ognjišta ili peći, stožasti pećnjaci, veliki prstenasti koluti uz.

ognjište, peke, cijednjaci (T. XXII, XXIII). .

Otkriveni brončani predmeti predstavljaju razne oblike fibulaukrasne igle, privjeske, prstenja, mačeve, koplja, dugmeta, udice,

nož i dr. (T. XX).Među kamenim predmetima dolaze žrvnjevi, kugle, brusovi,

kalupi za lijevanje metalnih predmeta itd. (T. XXI). Posebno suinteresantni i važni kalupi za lijevanje metalnih predmeta, koji su

jedini u Dalmaciji. U prvom se redu ističe kalup za lijevanje sje-kira-keltova koji po tipu potječe iz vremena halštatske B2 ili početka Ha C faze, odnosno iz IX ili početka VIII st. prije n. e. Isto

je tako vrlo vrijedan kameni kalup za lijevanje poznatih ilirskihaplika u obliku dugmeta (T. XXI, 1, 2). Oni su nam dragocjen i

jedinstven dokaz za proučavanje autohtone ilirske privrede i tehnologije na ovom području. Već samo po tim kalupima zajedno s nađenom željeznom zgurom, može se zaključiti da se ovdje nalazilo

jedno od ilirskih metalurških središta i da je ova gradina imala vrloveliko privredno značenje na području Liburna.

Nađeno je i više oblika željeznog oruđa i oružja, kao koplje,

noževi, sjekire, strelice, zgura i drugo (T. XX).

Izrađevine od kosti sastoje se od šila, šiljaka, cijevi, dlijeta^gladilica, probušenog zuba vepra i si.

S ilirskim materijalom našle su se značajne količine grčke im-portirane keramike, kao posude iz Apulije s geometrijskim ukrasom, atičke posude s crnim i crvenim figuralnim ukrasom, helenistička keramika, pa posude gnathia tipa iz južne Italije koje se sve

mogu datirati od VIII/VII do I st. prije n. e. (T. XXIX — XXX). Uz;to je nađeno više grčkih pithosa za spremanje hrane in situ u kućama (krugovi na T. X—T. XII). Među njima je jedan veoma interesantan jer je još sadržavao tragove paljenja kuće i pougljenjenožito (T. XII, 2). Ovo nalazište, kao i nalazi na drugim naseljima, pokazuje da se grčka uvozna roba upotrebljavala ne samo u većimnaseljima i liburnskim središtima već i po cijelom liburnskom području. Uz to nam grčka roba pruža mogućnost za sigurno datiranjeilirskih slojeva i materijala.

61



11/49

P° s.ebn° Je interesantna uvezena venetska keramika, nađena umanjo] količini. To su pretežno fino rađene crnoglačane poluloptastezdjele s uvučenim rubom i s visokom šupljom koničnom nogom, ilis ravnim dnom kakve su tipične u II fazi venetske kulture (VII—VIst.). TakvaJ e keramika na području Liburna, a i u Dalmaciji uopće

poznata jos jedino iz Zadra. U Radovinu se našla uz to jedna tipično

venetska trbušasta čaša s prstenastim vratom ukrašena apliciranimbrončanim dugmetima, što je dosad jedini poznat primjerak s područja Liburna i najjužniji primjerak na našoj obali (T. XXVII, 1).Takve su posude također tipične za venetsku kulturu u II fazi(VII—VI st.).

Pokretni kulturni materijal dopunjuju, uz to, veće količine životinjskih kostiju, koje će pokazati i pružiti brojne podatke o privredi

i prehrani tadašnjeg stanovništva. Jednako su veoma važni pouglje

njeni ostaci žitarica i sjemenja kao žito, žir itd., koji su se našli uslojevima ili u paljevini.

Potrebno je još spomenuti i nalaz jedne ljudske donje čeljustis polomljenim zubima. Ona kao jedini nalaz ljudskih kostiju u kul

turnim slojevima gradine vjerojatno govori o kultu lubanje, općenito poznatom kultu u prahistoriji.

Iz rimskog doba nalaze se velike količine kulturnog materijala,i to pretežno keramike, najviše krovnih opeka (tegula). Ima zatim

mnogo imbreksa, ulomaka pithosa i amfora, ali i druge keramike —

posuda, svjetiljaka (lucerni), pećnjaka itd. Nalaze se zatim metalnipredmeti (oruđe i oružje, nakit, noževi, fibule, novci i dr.), stakleni

(posude, perle), koštani i kameni predmeti (žrvnjevi, jedan stolić,

kugle, brusovi i si.). Dio materijala ima tradicionalna svojstva do

maće kulture, dok je dio importiran iz rimskih centara (T. XXXI).

Bedemi . |

Bedemi su tek mjestimično vidljivi po rubu gradine. Prekriveni

su zemljom i kulturnim materijalom, pa se i po tome ova gradina

razlikuje od drugih u Dalmaciji, gdje su obično bedemi vidljivi i

na površini, u obliku porušenog nasipa kamenja. Ovdje su bedemi

sačuvani ispod nasipa zemlje i kulturnog sloja, koji je osobito visok

s jugoistočne, prilazne strane gdje je dublji i od četiri metra. S

južne strane jasno se opaža ulaz u gradinu. Izvan gradine s jugoistočne strane opažaju se jasno dvije stepenaste terase polukružna

oblika, po rubu ograđene isto tako nasipom s ulazima po središtu

kroz koja vodi put na gradinu. Međutim, bedemi se dosad nisu šire

ni sistematski istraživali. Oni su samo presječeni na dva mjesta

sondama. Utvrđeno je da bedemi imaju više faza, od toga dvije

predrimske sa širokim zidovima zidanim usuho (T. XVII; XVIII).

Predrimski bedemi posljednji put su porušeni u vrijeme rimskog

62



12/49

osvajanja ovih krajeva. Nakon toga, u doba Rimljana, podignuti sunovi bedemi, dosta uži i zidani sa žbukom. Oni se mjestimično videna površini.

*

Dosadašnja iskapanja nisu naišla na tragove monumentalnihgrađevina, kultnih objekata, umjetničkih proizvoda ni natpisa (osimžigova tvornica na keramici) vezanih uz romanizaciju i rimske utje-

Općenito sve ukazuje na činjenicu da su ovdje u doba antikeživjeli i dalje jedino Iliri, koji su s promjenom političkih i privrednih odnosa poprimili neke pojave rimske kulture, ali je liburnskiživalj nastavio autohtoni život. Iliri su ovdje prihvatili neke praktične proizvode i dostignuća rimske kulture, ali su zadržali svojuduhovnu kulturu. To je najbolji dokaz da ovo naselje uopće nijebilo romanizirano. Beretinova gradina posebno je interesantan primjer kontinuiranog razvoja ilirske kulture u doba samostalnosti i

pod rimskom vladavinom, za razliku od urbanih romaniziranih centara, u kojima su domaći elementi potisnuti, romanizirani ili sunestali.

Odnos prema drugim nalazištima i susjednim kulturama

Gradina u Radovinu u potpunosti ulazi u liburnsku kulturnugrupu. Nisu uočene značajnije razlike u odnosu na ostala liburnskanaselja. Ipak izgleda da ima nekih lokalnih posebnosti.

Malobrojni metalni nalazi zastupljeni su potpuno u ostalimliburnskim nalazištima. Jedino se igla s topuzastom glavom nije do

sad našla među grobnim prilozima. Ona je na području Liburnadosad poznata jedino iz Radovina i iz Bribira, odnosno iz tih dvijunaseobina. Vjerojatno je slučajnost što se nije našla u grobovima.Ipak, o tome treba voditi računa. Interesantno je još što se takveigle nisu našle u Ninu gdje je istražen velik broj grobova i gdje se

javlja puni kontinuitet razvoja kulture od IX stoljeća. Po tome bise s pravom moglo pomišljati da su to starije pojave. Međutim, takvese igle nisu dosad našle u prethodnoj ili I fazi liburnske kulture,premda se one vezuju uz tu fazu i ukrasnim motivima. Međutim,po stratigrafskom položaju te se igle ne mogu pouzdano datirati uI, već najbolje u II fazu liburnske kulture.

Radovin se razlikuje od istovremenih nalazišta (Nin, Zadar, Bribir) po nalazu jedne vrpčaste narukvice tipične za I liburnsku fazu,koja predstavlja površinski nalaz, a nije nađena iz kasnijih faza.Možda je slučajno donesena na gradinu, ili je vrijeme njene upotrebe duže trajalo. Jedinstvena je pojava u Radovinu i kod Liburnaukras brončanim pucama na jednoj keramičkoj posudi. Takav seukras nije našao ni na nalazištima koja su dala velike količine keramike, kao u Zadru i Bribiru. Isto tako, jedinstven su nalaz na području Liburna kameni kalupi za lijevanje brončanih sjekira-keltovai aplika.

63

canned by CamSc anner


13/49

S obzirom na domaću keramiku, Radovin nema značajnijih raz

lika u odnosu na druga liburnska nalazišta. Keramika u Radovinu

gotovo je u potpunosti identična s istovremenom keramikom s osta

lih nalazišta iz sjeverne i uglavnom cijele Dalmacije. Mnogim

pojavama povezuje se sa sjeverozapadnim Balkanom, dok se brojne

paralele nalaze dalje kroz srednju Evropu, osobito u kulturi groblja

s urnama do lužičke kulture u Poljskoj. Postoje dosta jasne veze

između ovog područja i Italije od IX st. prije n. e. nadalje.

Zasada izgleda da se među liburnskim nalazištima od Radovinanajviše odvaja Bribir. On je dao naj dekorativni ju keramiku i dosta

dekorativniju nego Radovin, a i druga liburnska nalazišta. U Bribirusu česti motivi izvedeni otiskom uža (Schnur) kao i motivi u kom

binaciji tehnike kanelura i uboda. U Radovinu su takve tehnikedosta rijetke. Bribir se razlikuje i po malom broju poluloptaštih

zdjela s uvučenim rubom koje su u drugim liburnskim nalazištimamnogo češće. U Bribiru su vrlo česti keramički koluti za otezanjevretena, a rijetki su pršljenovi, dok je u Radovinu obratno. U Ra

dovinu su česti ostaci pokretnih peći i velikih keramičkih kolutauz ognjišta, kakvih nema u drugim nalazištima. Međutim, u Radovinu nema nepokretnih peći kakve su se našle u Bribiru. Ostale supojave uglavnom jednake.

Izvjesne razlike postoje i u odnosu na importiranu keramiku. Apulska keramika s geometrijskim ukrasom u Radovinu se nalaziu dosta manjoj količini nego u Bribiru, a pogotovo manje nego uZadru. Venetska importirana keramika nalazi se u Radovinu kaoi u Zadru, a nema je u Bribiru kao ni u drugim liburnskim nalazištima. Međutim, jedino u Zadru su se našle venetske slikane keramičke situle.

Vrlo jake veze i brojne sličnosti s Radovinom nalaze se na cijelom jadranskom pojasu, osobito na području srednje Dalmacije (Danilo)5 te na području Veneta i Picenuma. Mnoge veze datiraju ranijeod dolaska nosilaca kulture groblja s urnama u sjeveroistočnu Italiju, tj. ranije od Este-kulture, kao što su potkovaste ručice, jeziča-ste i tordirane ručice, sedlaste ručice, kanelirani ukras, rebrastiukras, čest ukras keramike otiskom prsta, veliki koluti itd. Vjero

jatno su mnoge takve analogije plod uskih veza obiju jadranskihobala prije balkansko-panonske seobe. Međutim, zbog nepoznavanjabrončanog doba u Dalmaciji, ne mogu se te veze vremenski pratiti.

Posebno su, opet, jake analogije ovog područja s cijelim srednjim i sjevernim Jadranom u protovillanova-fazi ili neposredno nakon seobe kulture groblja s urnama. Tada su cijelom tom području(Liburni, Histri, Veneti, Piceni) zajednički mnogi oblici posuda, kao

i tipični motivi i tehnike ukrašavanja kao V-motivi ili cik-cak, kru

žne kanelure, snopovi urezanih crta ili kanelure omeđene ubodima,

5 J. KOROŠEC, Prethistorijski željeznođobni keramički nalazi na Gradini u Danilu kraj Šibenika, Ljetopis JAZU 63, 1959, str. 214—225.

64

~ J


14/49

DIADORA 4, 19G3.T. I

T. I I l i r sk e g r ad i n e u S j e v er n o j Da lm ac i j i . Na k a r t i s u oz načena sačuv ana ilirska imena po j ed i n i h nas el j a : 1. Sv . J u r a j — V i r , 2. K r em en j a ča Za t on , 3. AE N ON A , N i n , 4. G r ad i n a — Vr si , 5. Ven ac — L j ubač , 6 . S i ben i č ka

g l a v i c a — Ra ana c , 7. Be r e t i n ova g r ad i na — Rad ov i n , 8. M i o l o v i ća g r ad i n a __ S l i v n i c a , 9. G r ad i n a od Bok u l j e — Sl i v n i c a , 10. Le r go v a g r ad i n a — S l i v - n i ca , 11 . Grad ina — Sol i ne , 12 . Pr i z i da — Poseda r j e , 13 . Grad i na — P o d - g r ad i na , 14 . Grad i na — Nov i g r ad , 15 . Bo j n i k — K r u ševo , 16. C L A M B E T AE ,

Cv i j i n a g r a d i n a — K r u ševo, 17. Star i Ob r ovac , 18. Gr ad in a — Ka r i n , 19 . COR IN I V M , G r a d i n a M i o d r a g — Ka r i n , 20. H AD RA , M ed v i đ e , 21. Pi l j ' ma

kosa — B j e l i n a , 22. K r u na — Bo ava , 23. Gr ač in a — Bo ava , 24. Gr ač i n i c a __ Ses t r un j , 25 . Grač i na — Sest r u n j , 26. Č e l j a n k — Mu l i n e , 27. I A D ER ,

Za da r , 28. V r čevo — Gor i c a , 29. N ED 1NV M , Nad i n , 30. AS SE R I A , Podg r ađ e, 31. A L VE R I A ( ?) , J a r u v — D obr opo l j c i , 32. Mu si ća g r ad i na — L i ša n e, 33.

G r a d i n a — Za v i ć, 34. VA R V A R I A , B r i b i r sk a g l a v i ca — B r i b i r , 35. SC A R -

D ON A , Sk r ad i n , 36. Vel i Opaćac — I Ve l i , 37. Gra či n a — Zm an , 38 . K oz i -

n j a k ~ Sa l i , 39. Om i š — Sa l i , 40. B i n j a k — N ev i đ an e, 41. T r o j a n — S t aba n j ,

42. K os te l j — Pa k ošta n e, 43. Sk o l j ve l i k i — Pa k ošta n e, 44. Č el i n k a — D r a g e , 45. CO L EN TV M , Gr a d i n a — M u r t e r .

P l a t e I I l l yr i c h i l l - f o r t i n N o r t h er n D a l m a t i a ( I l l y r i c n am es f o r s om e p l a c es

a r e r e t a i n ed on t h e map ) .



15/49

DIADORA 4, 1968.

T. II, 1. K a m en i g r o bn i h um a k z v a n J o k i ća v a r d i j a n a p o d r u j u R a d ov i n a ; 2. G r o b o d k am en i h p l o a i z h u m k a z va n o g M i o i ć a v a r d i j a n a p od r u j u

Radovina.P l a t e II 1. S t on e t u m u l u s ca l l ed J ok i ća v a r d i j a f r o m t h e R a d o vi n area;

2. G r a v e of s t o n e sl a b s o f a t u m u l u s c a l l ed M i o i ć a v a r d i j a from t-he Radovin area.

cannea oy uam scan ner


16/49

% - ■ , r i z

DIADORA 4, 1968. T. III

T . I I I P o gl ed n a B e r e l i n o v u g r a d i n u u Radovinu: 1. sa s j ev er o i s t o k a , i z sel a J ov i a ; 2 . sa s j eve r a .

P l a t e I I I A su r v ev o j t h e B e r et i n h i l l - f or t a t R a d o v i n : 1. f r om t h e n o r t h -

eas t er n s i d e , i . e. f r om t h e v i l l a ge o f J o v i i ; 2. f r om t h e n o r t h er n si d e.



17/49

PIADORA 4, 1968. T. VII

T. vii P r esj e ci k u l t u r n i h sl o j e va na Be r e t i n o v oj g r ad i n i u Rad ovi n u : 1.

_ s jever o i s to n a s t ran a b lok a 37 ; 2. s jever o i s to n a s t ran a b l oka 23

Plate V I I C r oss-sec t i ons o f t he cu l t u r a l l ayer s o f Radov i n : 1. th e n or th -ea s te rn s ide of b l ock 37;

o f b l ock 23.

t h e B er e t i n h i l l -f o r t a t

2. t h e no r t h -eas t e r n si de

canne


18/49

DIADORA 4, 1968. T. VIII

T . V I I I 1. P r e sj e k j u g o i st o čn e st r a n e b l ok a 15 n a Be r e t i n o v o j gr a d i n i : 1

t a m n osm cđ a z em l j a , 2 si v o smeđa z em l j a s m n ogo pepel a , 3 u ć k a s t o -smeđa

z em l j a , 4 t am no smeđ a h u mo zn a z em l j a . C r n a b oj a oz n a ča v a p a l j e v i n u ; 2.

j u go i st očn a st r a n a b l ok a 21: 1 p j esk u l j a — z d r a v i c a , 2 tamnosmeđa z em l j a , 3, 4 i 5 s i v o - sm eđa z em l j a s m n ogo pepel a , 6 u ć k a s t o -smeđa z em l j a , 7 tamno

smeđa h u mo z n a z em l j a . I zm eđ u d r u g o g i sedm og sl o j a n a l a zi s e n i z zem l j a n i h

p o d o v a k u ća . C r n a b oj a oz n a ča v a p a l j e v i n u .

P l a t e V I I I 1. A c r o s s-s ec t i o n o f t h e s ou t h -e a s t er n s i d e of b l o c k 15 o f Be r e t i n

h i l l - f o r t : 1. d a r k -b r ow n so i l , 2. g r e y-b r o u m soi l w i t h m u c h a sh e s, 3. y el l o w i s h -

b r o w n so i l , 4. d a r k -b r o w n h u m u s. T h e black colour i n d i c a t es b u m ; 2. th e

sou th - ea s t e r n si d e of b l oc k 21 : 1. san ds , 2. d a r k -b r ou m so i l , 3, 4, 5. g r c y -

b r o w n soi l w i t h m u c h a sh es, 6. y el l o w i s h - b r o w n soi l , 7. d a r k -b r o w n h um u s.

B e t w e en t h e sec on d a n d t h e s ev e n t h l a y er s t h e r e i s a n u m be r o f h o u s e-

g r o u n d s. T h e b l a ck c o l ou r d e n o t es b u m .


i

«* >

i


19/49

DIADORA 4, 1968. T. IX

T. I X P r es j ek sj e ver o za p a d n e st r a n e b l ok a 37 n a B er et i n o v oj g r a d i n i : 1 i z n a d p j e sk u l j e — z d r a v i c e na l a z i se t am nosmeđa z em l j a , 2 si v o smeđa z em l j a

s m n ogo pepel a , 3 t am nosm eđa h um ozna z em l j a . C r n a bo j a o zna ču j e pa l j e v i n u . N a l i j e v oj s t r a n i j e p r esj e k suho z i d a . 2 P r es j ek s j e v er o i s t o č ne st r a n e

b l ok a 53 : 1 t a m n osm eđa zem l j a , 2 s i v osm eđa zem l j a s m n ogo pepe l a , 3 u ć - k a s t o - sm eđa z em l j a , 4 t am nosm eđa hu moz na z em l j a . Po sr ed i n i j e p r es j ek

su h o zi d a : u d o n j em d i j el u ši r a p r ed r i m sk a f a z a , a u g o r n j em d i j el u u a

r i m s k a f a z a . Na l i j e v o j s t r a n i j e og r a dn i s u ho z i d .

P l a t e I X A c r o ss -sec t i o n o f t h e no r t h -v o est e r n si d e o f b l o c k 37 a t Ber et i n

h i l l - f o r t : 1. a b o v e sa n d s t h e r e i s d a r k - b r ow n so i l , 2. g r ey -b r o w n soi l w i t h

m uc h a s h es, 3. d a r k - b r o i v n h u mu s. T h e b l a ck c ol o u r d en o t e s b um . O n t h e

l e f t s i d e t h er e i s a c r o s s- se ct i o n o f a d r y -w a l l i n g . 2 . A c r o ss -s ec t i o n o f t h e

n o r t h - ea s t er n si d e o f b l o c k 53: 1. d a r k -b r o i o n so i l , 2. g r e y -b r ow n so i l w i t h

m uc h a sh es, 3. y el l o w i s h -b r ow n so i l , 4. d a r k -b r ow n h u mu s. T h e c r o ss- sec t i o n o f t h e d r y -w a l l i n g i s i n t h e m i d d l e: i n t h e n et h er p a r t t h e r e i s a

w i d er p r e-R om a n p h a se, v oh i l e i n t h e u p p er p a r t t h e r e i s a n a r r ow e r R oman

pha se. On t h e l ef t si d e t h er e i s a d r y -w a l l i n g f e n c e .

canned by UamScanner


20/49

DIADORA 4, 1968. T. X

T. X T l o c r t ot k r i v en i h g r a đ ev i n a n a B er et i n o v oj gradini. K r u g o v i ozn a a v a j u

p i t h o s e .P l a t e X T h e g r o u n d p l a n o f t h e d i sc ov er ed b u i l d i n g s at Ber et i n h i l l -f o r t .

T h e c i r c l es deno t e p i t h o i .



21/49

DIADORA 4, 1968, T. XI

T. X I B e r et i n o v a g r a d i n a : p o g l ed n a i st r a en e d i j e l o v e sa z i d o vi m a g r a đ ev i n a . P l a t e X I B e r et i n h i l l - f or t : a su r v ey of t h e ex p l o r e d p a r t s w i t h t h e w a l l s

o f t h e bu i l d i n g s .

canned by (JamSc anner


22/49

DIADORA 4, 1968.T. XIV

T. X I V Be r e t i n o v a g r a d i n a : zi d o v i zg r a d a u b l o k u 36 i 39, p o g l ed sa s j ev er o i s t o k a i sj e v er a .

P l a t e X I V Be r e t i n h i l l - f o r t : t h e w a l l s o f t h e b u i l d i n g s i n b l o ck s 36 a n d 39

— a su r v ep f r om t h e N o r t h -E a s t a n d t h e N o r t h ,

canned by UamScanner


23/49

, .T. XV

T. X V B er et i n o v a g r a d i n a : 1. Z i d o v i z gr a d a u b l o k u 70 d o 53 , p o g l e d sa

s j e v er a ; 2. Z i d u b l o k u 5 3 : u d o n j em d i j e l u širi predrimski a u g or n j em u z i zi d i z r i m sk o g d o b a , p o g l ed s j u n e s t r a n e.

P l a t e X V B e r e t i n h i l l - f o r t : 1. t h e i v a l l s o f t h e b u i l d i n g s i n bl o c k s 70 __53 ,

a su r v eg f r om t h e N o r t h ; 2. A w a l l i n b l oc i c 5 3: i n t h e n et h er p a r t a b r o a d e r , p r e-R om a n w a l l , w h i l e i n t h e u p p er p a r t i s a n a r r o i v er o n e f r o m t h e R om a n

t i m e — a su r v e g f r om t h e Sou t h er n si d e .

m j w


24/49

DIADORA 4, 1968. T. XVI

\ X V I B e r e t i n o v a g r a d i n a : 1. O st a c i h i p o k a u s t a lzHJ ^ s ^ °? lo^ a7 6U p o gl ed

, p o g l ed sa z a p a d a ; 2 . S t r u k t u r a zi d a i z r i m sk o g d o ba u b l o k u 76, p og s j u g o i st o k a .

H a t e X V I B e r et i n h i U -f o r t : 1 R em a i n s o f a ^ o c a u s t f r o m t h e g e i n b l o c k 5 — a s u r v e y f r o m t h e W e st f 2. T h e st r u c™ r e J E (

R om a n a g e i n b l o c k 76 — a s u r v e y f r o m t h e S ou t h E a st .



25/49


26/49

DIADORA 4, 1968. T. XVIII

T XVIII Be r e t i n o v a g r a d i n a , z i d o v i u b l o k u 9 i 18 : 1. 5 l i j e v e s t r a n e j e v r e d r i m sk i b ed em , a desno se mde zidom iz r i m sk o g d o b a , p o g l e d s j u g a ;

2 Z i d o v i u b l o k u


27/49

DIADOKA 4, 1968. T. XIX

T. X I X P o v rši n sk i k r em e n i n a l a zi sa k u p l j en i n a p od r u j u R a d o v i n a : d a t i - r a j u od sr edn j e g pa l eo l i t a do eneol i t a .

P l a t e X I X S u r f a c e f l i n t j i n d s c ol l ec t ed i n t h e a r ea o f Ra d o v i n . ( T h ey a r e

d a t e d f r om t h e m i d d l e p a l eo l i t h i c t o t h e en eo l i t h i c ) .



28/49

DIADOEA 4, 1968.

T. XX B r o n ča n i i el j e zn i p r ed m et i sa k u p l j en i u el j e zn o d o b n i m k u l t u r n i m

sl o j e v i m a n a B er et i n o v o j g r a d i n i ( n o . u k r sn e i g l e , st r e l i c a , k o p l j e , f i b u l a

i o g r l i c a ).

P l a t e X X B r o n z e a n d i r o n o b j ec t s c ol l ec l ed i n t h e c u l t u r a l l a g er s o f t h e

I r o n A g e a t B er et i n h i l l - f o r t ( su c h a s k n i f e, p i n s, a r r o i o, sp ea r , f i b u l a a n d

nec k l a c e ) .



29/49

DIADORA 4, 1968. T. XXI


T. X X I K a m en i p r edm et i s B e r e t i n o v e g r a d i n e u R a d o vi n u : 1. k a l u p za

l i j e v a n j e k e l t o v a ; 2. k a l u p za l i j e v a n j e me t a l n i h p u ca — ap l i k a ; 3. r u čn i

r v a n j ; 4. i 5. k r em en e k ug l e .P l a t e X X I S t o n e ob j e ct s f r om t h e Be r e t i n h i l l -f o r t a t R a d o v i n : 1. a mou l d

j o r ca st i n g cel t s; 2. a m ou l d f o r ca st i n g m et a l bu t t on s (a p p l i ca e) ; 3. g r i n d -

ston e; 4, 5. f l i n t ba l i š.


30/49

T . X X I I K e r a m i č k i p r edm et i i z el j e zn o d o b n i h sl o j ev a s B e r e t i n o v e g r a d i n e:

1. k o l u t ; 2. p i r am i da l n i pećn j a k ; 3. st o a s t i pećn j a k .

P l a t e X X I I P o t t er p f r om t h e I r o n A g e l a y er s f r om B er e t i n h i l l - f or t : 1. h o op ;

2. t r a pe zo i d l o om i v e i g h t ; 3. c one -sh a ped l o om we i g h t .



31/49

DIADORA 4, 1968.T. XXIII

T. X X I I I K e r a m i č k i p r ed m et i i z el j ezn o đ o b n i h sl o j ev a s B e r e t i n o v e g r a

d i n e : k a l em ov i , p r šl j e n o v i i k o l u t i .

P l a t e X X I I I P o t t er g f r o m t h e I r o n A g e l a yer s f r o m B er e t i n h i l l - f o r t : sp o ol s,

sp i n d l es w h o r l s a n d h o op s.



32/49

DIADORA 4, 1968. T. XXIV

T . X X I V K e r a m i č k e p o su d e i z el j e zn o d o b n i h sl o j e va s B e r e t i n o v e g r a d i n e:

1. posuda i z b loka 24, dub. 45 —55; 2. posu da i z b l oka 30, du b . 40 —55; 3.po sud a s r ašl j a s t om r u či c om i z b l o k a 12, du b . 120 — 180.

P l a t e X X I V C er a m i c d i s h es f r o m t h e I r o n A g e l a yer s f r o m B er e t i n h i l l - f or t :

1. d i sh f r om b l ock 24, dep th 45 —55; 2. d i sh f r om b l o c k 30 , dep t h 40 — 55; 3.

d i sh i v i t h a f o r k ed h a n d l e f r om b l o c k 12, d ep t h 120 — 180 .



33/49

T. XXV K er am i k a i z el j ez nog doba s B e r e t i n o v e gr ad i n e: 1. i 2. b l o k 17,

dub . 70 — 100; 3. blok 15, d u b. 60 — 70; 4. blok 15, d u b. 80 —90.

P l a t e X X V T h e I r o n A g e p o t t er g f r om B er e t i n h i l l - f or t : 1, 2. bi o ck 17,

d e p t h 7 0 — 100; 3. b l ock 15, d ep l h 60 — 70; 4. block 15, d epth 80 —90.



34/49

DIADORA 4, 1968.T. XXVI

T . X X V I K e r am i k a i z el j e zn o g d ob a s B e r et i n o v e g r a d i n e: 1. b l o k 1 5, •

40—60 , 2. b l ok 3 , du b. 40— 70, 3 . b l ok 12, d u b. 120—180 .P l a t e X X V I T h e I r o n A g e p o t t er g f r o m B e r et i n h i l l - f o r t : 1. b l o ck l b , a ep

40—60; 2. b lock 3, d epth 40— 70; 3. b l ock 12, dep th 120—180.

cannedt )y CamScanner


35/49

DIADORA 4, 1968 T. XXVII

T X X V I I K e r am i k a i z el j e zn o g d ob a s Be r e t i n o v e g r a d i n e: 1. b l o k 12 d u b 160—180 (posud a j e uk r ašen a m eta ln i m pu cam a) ; 2. b lok 38, du b. 50—80 *

3. blok 24, du b. 70 —90.

T h e I r o n Ag e p o t t er g f r om Be r e t i n h i l l - f o r t : 1. b l o ck 12 ( t h e d i s h i s dec or a t e d w i t h m et a l bu t t o n s) ; 2. b l o c k 38, dep t h

50—80; 3. bl ock 24, d ept h 70—90.

P l a t e X X V I I

depth 160—180

canneđ by (JamScanner


36/49

DIADORA 4, 1968 T. XXVIII

T X X V I I I K e r a m i k a i z el j e zn o g d ob a s B e r e t i n o v e g r a d i n e: 1 d u b. 105—125; 2 . b l ok 15, du b. 30—60.

P l a t e X X V I I I T h e I r o n A g e p o t t er g f r o m B er e t i n h i l l - f o r t : 1.

d ep t h 105—125; 2. b l ock 15, d ep th 30—60.

b l o k 15,

b l o c k 15,

canned by CamScan ner


37/49

»IADORA 4, 1968. T. XXIX

X X I X G r čk a k er am i k a i z el j e zn o d o b n i h sl o j ev a s B e r e t i n o v e g r a d i n e

u R a d o vi n u .

l a t e X X I X G r eek c er am i c s f r om t h e I r o n A g e l a g er s ( t h e B e r et i n h i l l -f o r t

a t R a d o v i n ) .



38/49

DIADORA 4, 1968.T. XXX

T. X X X G r čk a k er a m i k a i z el j ezn o d o b n i h s l o j ev a s B e r e t i n o v e g r a d i n e u R a d o vl n u . .

P l a t e X X X G r eek c er a m i c s f r om t h e I r o n A g e l a y er s ( t h e B e r e t i n h i l l -j o r

a t R a d o vi n ) .



39/49

DIADORA 4, 1968. T. XXXI

T , X X X I N a l a z i i z r i m sk o g d o b a : 1. A n t e f i k sa o d k er a m i k e , 2. i 3. p r ed n j a

i st r a n j a st r a na k am enog st o l i ć a (?) .P l a t e X X X I F i n d s f r o m t h e R om a n a g e f r o m t h e B er e t i n h i l l - f or t : 1. a

c er am i c a n t e j i x , 2, 3 . t h e f r o n t and ba c k pa r t s o f a sma l l s t o n e t a b l e (?) .



40/49

dvostruke ručice, tordirane ručice, veliki koluti, ručice s bradavicama na kraju, ukras otiskom konopca (Schnur), tepsije, polukugla-ste zdjele itd.6 “

Prema tome uz tradicije brončanog doba nameće se činjenica

o uskim dodirima Liburna sa sjevernim Jadranom i jakom utjecajukulture groblja s urnama na liburnsku kulturu, iako njihovi nosiocinisu naselili liburnsko tlo.

Liburni su i kasnije zadržali vrlo jake veze sa sjevernimJadranom, jedino su te veze s Histrima, nakon prve faze željeznogdoba u Istri, dosta slabe. Međutim, veze s venetskim a i osobitopicenskim područjem vrlo su intenzivne, bilo u metalnim predme

tima ili u keramici sve do VI st., kao: ukras otiskom konopca,kanelure, ukras brončanim pucama, polukuglaste zdjele, konične

zdjele, kalemovi, rašljaste ručice, plastična valovnica, tepsije, pokretna ognjišta-peći, bikonične posude villanova-tipa, potkovasteručice, facetirani rubovi itd.7

Preko identičnih venetskih utjecaja, Radovin se kao i Liburni

vezuju i sa zapadnom i srednjom Slovenijom u vrijeme Ha C faze.*'Interesantno je zapaziti da je nasuprot cijelom području sje

vernog Jadrana, keramika iz Rado vina, kao i liburnska keramikauopće tokom željeznog doba živjela i razvijala se u stalnim i jakimtradicijama kulture groblja s urnama, što se na ostalom područjumnogo manje opaža.

Keramika iz Rado vina ima mnoga zajednička svojstva, iakone tako brojna kao s jadranskim pojasom, s Japodima, zapadnom

Bosnom i Hercegovinom.

6 D. LOLLINI, L ’abitato preistorico e protostorico di Ancona, Buli. pal.

italiana N. S. X , 65, Roma 1956, str. 237 i đ., si. 5, 7; ista, Appenninici,

Protovillanoviani e Piceni nella realta culturale delle Marche, I Piceni e la civilta etrusco-italica, suppl. a Studi etruschi XXVI, 1959, str. 45 i đ., si. 1,

br. 1, 3, 5, 6; si. 5, br. 1, 3, 7, 9, 10 i dr.; H. MtTLLER-KARPE, Beitrage

zur Chronologie der Urnenfelderzeit nordlich unđ suđlich der Alpen, Berlin 1959, T. 53, br. 2, 3, 8, 10, 16; T. 54, br. 11; T. 87, A, 12; T. 85, T>, 21, 22;

T. 84, br., 3, 12; T. 96, br. 5, 7, 9, 10; T. 99, B, 22 i dr.

7 D. LOLLINI, L’abitato preistorico e protostorico di Ancona, Buli. pal.

italiana N. S. X, 65, 1956, str. 250 i d., si. 8 i d.; ista, Appenninici, Protovillanoviani e Piceni nella realta culturale delle Marche, I Piceni e la civiltš.

etrusco-italica, suppl. a Studi etruschi X XVI, 1959, str. 54 i đ., si. 6 i d.;

G. FOGOLARI —• O. H. FREY, Considerazioni tipologiche e cronologiche nel

II e ii III periodo atestino, Studi etruschi X X X , 1965, si. 1, br. 12, 14; si. 2,

br. 12, 13; si. 13, br. 5; si. 16, br. 14 i dr.; G. FOGOLARI, II Museo nazionale atestino in Este, Roma 1957, str 7 i d.; G. ANN IBALDI, Grottazzolina, Not,

degli scavi XIV, 1960, str. 366 i d., si. 12, br. 39; si. 20, br. 7; si. 23, br. 14;

i MITRESCU, L’eta del ferro nel Piceno, Bucarest 1929, stv. 77 i đ., si. 10; 11.

, * ?• GABROVEC, Kamniško ozemlje v prazgodovini, Kamniški zbornik10, 1965, str. 95 i d., 108 i d., T. 1, 2; isti, Ha’ štatska kultura v Sloveniji,

VI Kongres arheologa Jugoslavije, Ljubljana 1963, II, Beograd 1965, str.i i cl*; isti, Zur Hallstattzeit in Slowenien, Germania 44, 1968, 1, str. i i

d., si. 3.

• ; :

65

uy OČUlIOUČIMMtM


41/49

Postoje mnoge analogije i u ostalim dijelovima Italije, osobitou južnoj Italiji, s kojom su Liburni bili vezani importom i širokorazvijenom trgovinom i razmjenom. Utjecaji iz Grčke ograničavali■ su se na uvezenu keramiku.

Jednako područje veza i dodira pružaju uglavnom i liburnskimetalni predmeti, samo su oni u Radovinu oskudni, pa se ne možedobiti potpunija slika kulturnih veza i utjecaja.

Upravo po mnogobrojnim analogijama i izravnim vežama sasusjedima i obalnim pojasom cijelog Jadrana može se sasvim sigurno datirati gradina u Radovinu od IX st. ili od seobe nosilacakulture groblja s urnama ili protovillanova-faze.

Položaj liburnske kulture željeznog doba, kako je ovdje sumarno ocrtan, uvjetovan je ne samo zemljopisnim položajem negoi privrednom i kulturnom stabilizacijom, jakim brodarstvom, nad-mocu Liburna u trgovini na Jadranu tokom starijeg željeznogdoba, kao i etničkom i kulturnom infiltracijom Liburna na zapadnu jadransku obalu.9

Datiranje4 > '

Jhajanje naselja može se po svim elementima sigurno odrediti. U cjelini ono se razvilo kroz željezno doba i nastavilo u dobarimskog carstva ih od IX st. prije n. e. (Ha B2 po sistemu Reineckea,

+ °d n J a»Z,e ^humske kulture) do kraja rimskog carstva, do VI• n; e- JNasil su sa površinski tragovi brončanih predmeta iz nešto

ranijeg vremena, iz X st. (Ha BI ili prve faze liburnske kulture).

Ipak jos nije sasvim jasno jesu li to oskudne starije tradicije ili•su takvi predmeti naknadno slučajno doneseni s drugog nalazišta(tako se npr. našla jedna kamena, bez sumnje, neolitska sjekirau sloju iz rimskog doba). Prema tome, u nalazištu je zastupljenopet liburnskih faza iz predrimskog i jedna iz rimskog doba. Naseljese razvijalo u punom kontinuitetu u trajanju od oko 1500 godinaPorušeno je u vrijeme propasti rimskog carstva i nije kasnije obnovljeno. Kad su se doselili Hrvati, osnovali su današnje naselje ali nena gradini, već podno gradine i na jugozapadnoj padini kose nakoJoj je gradina. * -

Vrijeme osnutka naselja u Radovinu pada u isto doba s osni-

vf nl ^ mza ^humskih naselja (Nina, Zadra i dr.), nakon nemiraetničkih pomicanja i promjena koje su se desile na Balkanu naprijelazu- iz X u IX st. prije n. e., kad su stradala brojna naselja.

Po nalazu ukrasne igle s topuzastom glavom i po vrpčastojnarukvici moglo bi se pomišljati da naselje u Radovinu datiranešto ranije n ego. Nm ili Zadar i druga istovremena liburnska

»Potpuniju sliku usp u:' g BATOVIC, Die Eisenzeit auf dem Gebiet •des illynschen Stammes der Liburnen, Archaeologia iugoslavica VI, 1965, s t r . 55 i d. *

66



42/49

b fs e R a d iv in 'v^ l ^ tipa predmeta a “ R ™ nisu našla. Po tomese datira J XI f T F \ ? T J aZU liburnske kulturne grupe kojasigurniji nalaz u R a S • ^ eđutun» spomenuta narukvica ‘jedini jevfca našla s f U ^ adoy.mu veza* tipološki uz I fazu, a i ta naruk-Ukrasna iela


43/49

Na kraju je potrebno istaći neke važnije rezultate do kojih

se došlo istraživanjem Beretinove gradine u Rado vinu.

1. Ova je gradina prvo ilirsko naselje koje se sistematski

istraživalo u sjevernoj Dalmaciji.

2. Na gradini je prvi put utvrđen stratigrafski slijed razvojailirske kulture kroz cijelo željezno doba i razdoblje antike, na

području Liburna i na cijeloj našoj obali.

3. Prvi put sakupljeni su potpuniji podaci o ilirskim nastambama i naseljima. Jasno se uočava da su Liburni podizali isključivo jednoprostorne suhozidne pravokutne građevine. (To su potvrdila i istraživanja u Zadru.) Okrugle kamene kuće (bunje), kakvese često susreću na našoj obali, nisu se mogle ustanoviti na ovojgradini, niti se dosad mogu sa sigurnošću vezati uz Liburne željeznog doba. Isto su tako neobično interesantna i zapažanja i rezultati proučavanja cijelog naselja koje je prvotno imalo prstenastoblik. Jedino, na temelju ovog naselja još nije moguće utvrditi dali su to i opće pojave i svojstva liburnske kulture i kao i kulturadrugih ilirskih plemena. Svakako će tipološka i komunalna svojstvaovog naselja veoma korisno poslužiti u daljem istraživanju ilirskih

naselja.

4. Na temelju sakupljene dokumentacije i materijala s ovegradine moguće je prvi put utvrditi razvoj i svojstva liburnskekeramike. Po dosadašnjim rijetkim grobnim nalazima keramikenije to bilo moguće. Po gradinama se, nasuprot, dosad nailazilona vrlo mnogo keramike, ali su to pretežno površinski nalazi ili

pak bez stratigrafskih podataka.5. Posebnu vrijednost predstavljaju kalupi za lijevanje me

talnih predmeta, prvi takvi nalazi iz prahistorije na našoj obali.

Time je omogućeno rasvjetljavanje liburnske tehnologije u ovom

naselju. Oni su prvi direktan dokaz da su se pojedini metalni predmeti proizvodili na ovom području. Mijenjaju se pogledi na kul

turne veze, utjecaje, trgovinu, i kulturna kretanja uopće između

ovog i obalnog područja na Jadranu, pa i susjednih ilirskih ple

mena.

6. Tek sada je utvrđena skica kulturnog i kronološkog razvoja

liburnske kulture; cjelovito se osvjetljuje kultura željeznog doba,a dobrim dijelom i antičkog razdoblja na ovom području, kao i

na cijelom području Liburna. Uz dosad poznat materijal iz nekro

pola, omogućen je konačan zaključak da su Liburni imali u poje

dinim vidovima specifičnu kulturu i razlikovali se od ostalih Ilira

i da njihova kultura predstavlja zasebnu kulturnu grupu. Kera

mika ima više općih svojstava zajedničkih širim ilirskim područ

jima nego metalni predmeti, ali i ona ima kod Liburna određene

specifičnosti.

68



44/49

7. Nalazima uvezene robe, osobito apulske i grčke keramike,dosta brojne, dobili smo dokaze da strana roba nije ograničenasamo na veće urbane centre ili samo na primorska mjesta, već dasu je upotrebljavali Liburni općenito i u manjim naseljima, kao

i dalje od obale. To potvrđuju i nalazi po nekim drugim gradinama.Najčešće se javlja apulska keramika s geometrijskim ukrasom,

kao i kasniji tipovi apulske keramike, pa grčka keramika od VI st.nadalje. Ovdje su posebno interesantni nalazi venetske importi-rane keramike, iako su nađeni u manjoj količini, jer se, osim uZadru, prvi puta keramika javlja na području Liburna. Našla se i

jedna posuda venetskog tipa ukrašena brončanim dugmetima, jedinipoanat primjerak s područja Liburna i najjužniji primjer takve

keramike na našoj obali.

8. Ovdje je omogućeno osvjetljavanje odnosa domaćeg ilirskogživlja u manjim seoskim naseljima prema rimskim okupatorimai njihovoj kulturi, što je dosad bilo nepoznato, za razliku od većihurbaniziranih i romaniziranih centara. Osobito je interesantan stu

panj tih odnosa i utjecaja, koji se ograničio uglavnom isključivona dio materijalne kulture, dok je duhovna kultura domaćeg življaostala netaknuta.

69



45/49

INVESTIGATION OF THE ILLYRIAN SETTLEMENT AT RADOVIN

S u m m a r y

Prior to the investigation of the Illyrian settlement at Radovin,

not a single Illyrian settlement in Dalmatia had been excavated systema-

tically. In recent years, the settlements of the hill-fort type at Danilo

and Bribir (The Illyrian Rider and Varvaria resp.) were excavated,

but the results have not been published except for a shorter article

by J. Korošec and the contribution in the present issue of Diadora.1

Location of the hill-fort and the course of the investigation

The hill-fort is named Beretinova gradina, after the hamlet Bere-tini, situated at the foot of the hill. The hamlet is part of the villageof Radovin, some 20 km. northeast of Zadar. The hill-fort is situated atthe top of a conical hill, 165 m. above the sea-level. The fort is about185 by 205 m. (T. III—VI). The soil is a mixture of sand and terra rossa with ample quantities of quartz pebbles so that numerous flint artifactswere found on the surface as well at the foot of the hill, mostly Mouste-rian but also from as late as the eneolithic (T. XIX ).2The hill-fort hasg°°d visual connection with a number of similar hill-forts in the area(T. I). Excavations were conducted from 1963 to 1966.3, 4 This is thefirst synthetic preliminary report. An area of 1000 sq. m. has been

investigated. Soundings were taken at the foot of the hill because ofearlier accidental finds of Illyrian graves from the Iron and Romanages. In the environs of the hill-fort there are several sepulchralmounds made of stones, but they were not investigated (T. II). The\vhole area of the hill-fort was sounded, but systematic excavationswere made at the southeast side.

Stratigraphy

The cultural level at the hill-fort is from 0 to 380 cm. thick. Thelayer is thickest at the periphery of the hill-fort, 30 to 40 m. wide,’ with

undistuibed layers. Up to seven cultural levels were established, or upto six building stages, i. e. six levels of floors. The \vhole stratigraphycan be divided into six phases. The uppermost level which is 40 to 50cm. thick is from the period of Roman domination, while the five lowerlevels are from the period of Illyrian independence in the Iron Age,from IX to I centuries B. C., from Liburnian Phase II to Phase VI.

Accordingly we posit a continuous development of the hill-fort from IXcentury B. C. to VI century our era. Pre-Roman levels appear along theperimeter, whereas the Roman level is attested over the whole area ofthe fort. T. VII—IX.

70



46/49

phases of the Iron Age such el , f° Und Tat Radovin aPPear through alipots, ring-shaped honf cl ements as bowls, oval pots, flat-bottomeđ

nipple-shapcd bulaes ^ T ^ t0ngUC'shaPed- saddle-shaped handles,rations, etc. ' na lzed and ^uted patterns, fingerprint deco-

ements appear individually in some stages only, such as: -

ce,ets:Pr bra-

pottery ̂ " T c T e ^ V T- *>' “ b™ 1S' »

P h a se III (VI century): Greek pottery with black figures;

h a l e IV


47/49

patteins, rupe Imprints (Schnur), ribbcd pattcrns, hoops, and vvavc

dtstgns. 'I hc motifs found are circlcs, half-circlcs, triangles, zig-zags,

ctc. Besides, of pottery \verc found funncls, hoops, overis, movable

ovens or hcarths, beads, spindlcs, rcels. T. XXII—XXVIM,

Of metal \vere found: bronze pins, pendants, rings, a sword, a

spcar, buttons, a fish-hook, a knife, ctc., iron spcar, axe, arrows, ctc,

(T. X X ). 01 bone were found spikes, points, tubes, chisels, smoothersa perforaled tooth, ctc.

Stone artifacts comprisc grindstones, bališ, \vhet-stones, moldsfor casting metal objeets, such as axcs and appliques. The axc casting

mold can be dated to Ha B2 or the early Ha C. These are the onlv

molds from the Iron Age found in the territory of Đalmatia. T. XXI.

Considerable number of Apulian potsherds with geometric designof Gnathia type, from III to I centuries, \vere found during excavations,

then Greek pottery \vith black or red figures, and Hellenistic potterv.T. XXIX; XXX.

Several Greek pithoi \vere found in the houses (T. X; XII). Less

frequent are imported Venetian ceramics, such as bo\vls \vith ho!lowconical leg. A cup with ring-shaped neck, decorated with bronze appli-que buttons, identical \vith cups of Venetian culture of the Secondperiod (VII and VI centuries) \vas also found (T. XXVII, 1).

Levels Irom the Roman period revealed plenty of potsherds, espe-cially tegulae and imbrices, also some objeets of stone, bone, glass,and metal. Part of the materials show traditional properties of thenative cutlure, \vhile part of them \vere imported from Roman centres(T. XXXI).

The Ramparts

The ramparts were not investigated complctclv, but the soundingsdiseovered Uvo pre-Roman phases built with amorphous stone \vithoutmortar, and one Roman phase \vith mortar (T. XVII; XVIII). In someplaces the lamparts appear above ground, and the outline is preservedalong the vvhole perimeter, especially on the southeastcm side of ap-proach. From the south are visible trnces of a gate, and from thesoutheast are preserved two semicircuiar terraces with the entrancein the middle.

No remains of monumental arehiteeture \vere found, nor cultobjeets, ari produets or inscriptions from the Roman period linked

vvith Rom anist ion and Roman influences. It seems that the Illvriannatives preserved on the hiU-fort their spiritual culture, \vhile adoptingonly some practical produets of Roman culture,

The Kelntluns to other Sltes and Nelghbouring Culture*

Cultuni! remains from Radovin are an integral part of the U*

buminn cultural group, with the exception that pots \vith bronzeappHques and metal casting molds \vere not found at other sites. The

72



48/49

pottery corresponds to that found in other parts of Dalmatia and thenorth-western part of the Balkan peninsula, while numerous analogiesare found in the Urnfield culture as far as Poland, and in Italy fromIX century onwards, especially in Picenum and the Venetian territory.

Many links with Italy, such as those with the area of the Esteculture, are earlier than the said culture and the arrival of the Urnfieldpeople. Strong analogies are found with the whole of the Adriatic belt dur-ing the Villanovan phase (Liburnians, Histrians, Venetians, Picenians),6which is, along with Bronze Age traditions, linked with Urnfield influence in the whole area, although the Urnfield peoples did not popu-late the Liburnian territory. The Liburnians maintained close con-nections with the North Adriatic area in later ages, especially withPicenum, as late as VI century.7-8Links were weaker with the Histriansonly. Many analogies are found in the whole Adriatic area, primarilyin Apulia.

Contrary to the rest of the North Adriatic area, Liburnian pottery,as well as the pottery from Radovin, throughout the whole Iron Agecontinued in the Urnfield tradition.

Dating

Everything points to the deduction that the settlement at the hill-fort at Radovin existed through the Iron Age and the period of Romandomination, viz. from IX century B. C. (Ha B2 in Reinecke’s system)until the fali of the Roman administration in VI century. It \vas notpopulated later. Some remains were found from an earlier period, i. e.from X century or Ha BI, which is probably an earlier tradition. Ac-

cordingly, Liburnian phases II to VI and the Roman phase are repre-sented at Radovin. The settlement was founded, along with some others(Zadar, Nin) in the transition from X to IX centuries, after the Balkan-Pannonian migration when many settlements were destroyeđ.

Conclusion

This is the first hill-fort in Dalmatia that \vas excavated in asystematic way.

The stratigraphic sequence through the the whole Iron Age andthe period of Classical Antiquity was established for the first time onthe East Adriatic coast. Almost complete data on Illyrian housing and

types of settlement were gathered for the first time. Houses were ofone room, built of Stone without the use of mortar. Round stonebuildings with false cupola, othervvise preserved ovet the whole Medi-terranean area, were not found at the hill-fort, nor can they be linkedwith the Liburnians of the Iron Age. The settlement was originallybuilt in the shape of a ring, while the interior was free.

It was only here that the development and the properties ofLiburnian pottery could be ascertained, as the pottery \vas poorlypreserved in graves.

73



49/49

Of special value are the metal casting molđs, since these are theonly specimens discovered on the East Adriatic coast and are the directproof that metal objects were manufactured in this area.

It was possible to establish the definite chronology of Liburnian

culture, a culture which is by some elements linked with the neigh'bouring areas, but also has many specific traits of its own.

Imported objects, especially the ones from Apulia, are fairly nu-merous. Most frequent is Apulian pottery with geometric designs, butthere is also pottery of a later, Gnathia type, as well as Greek potteryfrom VI and V centuries and the Hellenistic pottery. Imported Vene-tian pottery in the Liburnian area was found at this hill-fort and atZadar only, and these are the most southerly sites on the East Adriaticcoast.

The relations of the native population to the Roman rulers andtheir culture can now be clarified, which wa not possible so far.

Roman influence. was limited to part o f material culture, while thespiritual culture of the population remained, on the whole, untouched.

Batović - Istraživanje Ilirskog Naselja u Radovinu

Documents

Transcript of Batović - Istraživanje Ilirskog Naselja u Radovinu