Banovina Seminar
-
Upload
zvonimir-koporcic -
Category
Documents
-
view
92 -
download
4
Transcript of Banovina Seminar
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK ZA POVIJEST
Banovina Hrvatska
Zagreb, 19.2.2013. Zvonimir Koporčić
ak.god. 2012./2013.
1
SADRŽAJ
1. Uvod ...................................................................................................................... 3
2. Situacija u Kraljevini nakon atentata u Marseillu .............................................. 4
2.1. Od izbora 1935. do izbora 1938. .......................................................... 5
2.2. Uoči samog Sporazuma ........................................................................ 6
3. Sporazum Cvetković – Maček ............................................................................ 7
4. Banovina Hrvatska 1939. -1941. ........................................................................ 9
5. Zaključak ............................................................................................................ 11
6. Literatura ............................................................................................................ 12
2
1. Uvod
Devetnaesto i dvadeseto stoljeće vrijeme je u kojem je u cijelom svijetu, a posebno u
Europi, naglašen proces nacionalnog osvješćivanja. Ono je bilo pokretač revolucija diljem
Europe 1848. godine, a ponovno je jače stupilo na scenu tokom i nakon Prvog svjetskog rata.
Donošenjem Versailleskog mira pravo na samoopredjeljenje naroda istaknuto je kao jedno od
temeljnih načela kojim se treba voditi u razdoblju nakon Prvog svjetskog rata, i posebno u
određivanju granica i novih država nastalih prije svega raspadom Austro–Ugarske Monarhije.
Većina naroda u složenim državnim sistemima težila je za ostvarivanjem tog prava. No ipak,
glavno načelo bio je interes zemalja pobjednica i općenito dominantnijih i brojnijih naroda.
Tako je i hrvatsko i slovensko političko vodstvo prihvatilo ulazak u zajedničku državu s
Kraljevinama Srbijom i Crnom Gorom, iako bez potpuno definiranog ustroja te zajednice.
Bilo je vođeno idejom jugoslavenstva, ali prije svega usmjereno opasnošću koja je dolazila
od Italije i Mađarske kao predendenata na neke hrvatske i slovenske teritorije. Kraljevina
Srbija, kao pobjednik u Prvom svjetskom ratu mogla je pomoći u očuvanju hrvatskih i
slovenskih teritorija. Tako je postupno nastala Kraljevina Jugoslavija, kao centralistički
ustrojena država s dominacijom jednog, srpskog, naroda nad ostalima. To je potaklo
nezadovoljstva kod drugih naroda Kraljevine, a vjerojatno je najintenzivnije bilo tzv. hrvatsko
pitanje. Glavni predstavnik hrvatskog naroda na političkoj sceni u državi je Hrvatska seljačka
stranka (HSS) koja zagovara ideju složene države, tj. federalizma. Glavni cilj politike HSS-a
je ujedinjenje hrvatskih zemalja i autonomija unutar Kraljevine Jugoslavije. Šestosiječanjska
diktatura 1929. godine dodatno onemogućava demokratizaciju političkog života i
federalističke težnje, ali dovodi i do dodatnog ujedinjenja hrvatskog naroda oko HSS-a i
njihovih partnera. No osim pritisaka iznutra sve je teža i vanjskopolitička situacija za
Kraljevinu i to ubrzava dogovor između vladajućih i predstavnika hrvatskog naroda. U ovom
seminarskom radu bit će prikazani događaji koji su prethodili dogovoru, unutarnja i
vanjskopolitička situacija, sam dogovor vladajućih s hrvatskim predstavnicima te ustroj i
situacija u novouspostavljenoj Banovini Hrvatskoj kao i njen brzi kraj.
3
2. Situacija u Kraljevini nakon atentata u Marseillu
Pripadnici ustaške organizacije i makedonskog VMRO-a izvršili su atentat na kralja
Aleksandra 9. listopada 1934. godine prilikom njegovog službenog posjeta Francuskoj.
Kraljeva smrt izazvala je duboki potres u Kraljevini Jugoslaviji i dodatno opteretila politički
život. Atenta je obilježio dubok raskol između Srba i Hrvata. Kralj Aleksandar je imao tri
sina, od kojih je i najstariji Petar bio još uvijek maloljetan. Stoga su do njegove punoljetnosti
kraljevsku vlast preuzeli namjesnici – knez Pavle Karađorđević (Sl.1), senator i ministar
prosvjete Radenko Stanković, te ban Savske banovine dr. Ivo Perović. Stvarnu vlast imao je
samo knez Pavle. On je u načelu bio blizak idejama zapadne demokracije, ali je težio
očuvanju unitarizma. Ubrzo je napustio otvorenu diktaturu te je i predsjednik HSS-a dr.
Vladko Maček (Sl.2) pušten iz zatvora, ali zadržao je politiku centralizma i unitarizma.
Smjenio je vladu Nikole Unuzovića i raspisao izbore 1935. godine.1
Slika 1: Knez Pavle Karađorđević Slika 2: Dr. Vladko Maček
Izvor Sl.1: http://en.wikipedia.org/wiki/Prince_Paul_of_Yugoslavia (preuzeto 17.2.2013.)
Izvor Sl.2: http://en.wikipedia.org/wiki/Vladko_Ma%C4%8Dek (preuzeto 17.2.2013.)
1 Ivo Goldstein, Hrvatska 1918.-2008.(Zagreb: Europapressholding, Novi liber, 2008.), 152.-155.
4
2.1. Od izbora 1935. do izbora 1938.
Izbori 1935. godine donijeli su javno glasanje, ali i izborne malverzacije i pritisak od
strane državnog aparata na oporbu i glasače. Stranke su u Kraljevini formalno još zabranjene
ali su mogle sudjelovati na izborima. Listu Jugoslavenske nacionalne stranke (JNS,
“režimsku”) predvodi Bogoljub Jevtić. Seljačko demokratska koalicija pak na izbore izlazi
zajedno s Jugoslavenskom muslimanskom organizacijom, dijelom Demokratske stranke i
Savezom zemljoradnika, a nositelj te liste je bio V. Maček. Izborni zakon za opoziciju bio je
krajnje nepovoljan, a opozicijski skupovi su zabranjivani, intervencije policije protiv oporbe
za vrijeme kampanje bile su česte. Po izbornom zakonu pobjednička lista automatski dobiva
60% svih mandata, a ostali su se djelili proporcionalno broju glasova. Konačno, na izborima
je Jevtićeva lista dobila 60,6 % glasova, a Udružena opozicija 37,4 % (HSS je u Hrvatskoj
dobio oko 75% glasova). Time je Jevtićeva lista dobila 303 zastupnika u Narodnoj skupštini,
a Mačekova samo 67. Nasilje i pritisak na oporbu i nezadovoljnike nastavljeno je i nakon
izbora.2
Pobjeda liste JNS-a na izborima bila je pirova – unatoč svim javnosti očiglednim
malverzacijama i pritiscima nisu ostvarili uvjerljiviju pobjedu, a snaga i jedinstvo oporbe bili
su sve veći. Sam knez Pavle bio je svjestan hrvatskog pitanja i međunacionalnih i društvenih
napetosti. Nije bio zadovoljan Jevtićem i time što ovaj nije spreman naći kompromis s
hrvatskom opozicijom. Stoga je na čelo vlade umjesto Jevtića nedugo nakon izbora postavio
dotadašnjeg ministra financija Milana Stojadinovića, što su podržali ministri, posebno Hrvati.
On je sastavio “vladavinsku kombinaciju” od jedne struje radikala, Slovenske ljudske stranke
i JMO-a od kojih je nastala Jugoslavenska radikalna zajednica (JRZ) te potisnula JNS s
političke scene. Može se reći da je time i formalno propala Šestosiječanjska diktatura jer se
postupno napušta ideja integralnog jugoslavenstva kao jedina nametnuta. Tijekom 1935. pa i
narednih godina odvija se postupna i ograničena demokratizacija. Ipak, JRZ se još očiglednije
suprostavlja preustroju države. Iako je Stojadinović doveden na vlast da riješi hrvatsko
pitanje, izgledi za to nisu bili realni. Stojadinović sam nije bio sklon popuštanju Hrvatima a
2 Goldstein, Hrvatska 1918.-2008., 155.-157.
5
između njega i Mačeka s kojim je vodio nekoliko razgovora o tom pitanju vladala je
netrpeljivost i ti sastanci su uglavnom održavani bez prave želje za dogovorom. U to vrijeme
HSS širi stranačke aktivnosti (međuostalim nastaju i Hrvatska seljačka zaštita i Hrvatska
građanska zaštita). HSS postaje ne samo predstavnik seljaka već cijelog hrvatskog naroda.
Sve veće nezadovoljstvo Stojadinovićem vidi se i u Srbiji zbog njegovog diktatorskog
ponašanja i približavanja režimima u Njemačkoj i Italiji. U takvoj situaciji došlo je do
dogovora i sporazuma nekoliko oporbenih stranaka za zajedničko djelovanje i izlazak na
izbore. Farkašičkim sporazumom 1937. dogovorena koalicija između Seljačko demokratske
koalicije i srpske Udružene opozicije pod imenom Blok narodne demokracije.3
2.2. Uoči samog Sporazuma
Na čelu liste Bloka narodne demokracije na izborima u prosincu 1938. godine bio je
V.Maček. Usprkos ponovnim i još jačim pritiscima prije i za vrijeme izbora te falsifikatima
vladina lista predvođena Stojadinovićem pobjedila je tek s neznatnom većinom glasova, no i
to im je po izbornom zakonu donijelo jaku većinu u Narodnoj skupštini. HSS je ostvario
najbolje rezultate u svojoj povijesti – u Hrvatskoj dobili su oko 80% glasova, ponegdje i
plebiscitarnu podršku. Stvarni pobjednici izbora bili su HSS i Udružena opozicija, i sve je
veći bio pritisak na vladajuće da ostvare dogovors Hrvatima. Vjerojatno još veći utjecaj imalo
je vanjskopolitičko stanje. Početkom 1939. u Europi je predratno stanje. Republikanci su
poraženi u Španjolskom građanskom ratu, Hitler je pripojio Austriju i Sudete Trećem Reichu i
sve očitije pokazivao svoje težnje i za drugim teritorijima. Saveznici Kraljevine Jugoslavije,
posebno Velika Britanija, traže od vlasti rješenje i smirivanje stanja u državi. Potaknut time
kao i rezultatima izbora knez Pavle uviđa hitnost rješavanja hrvatskog pitanja te na njegov
poticaj ministri u vladi početkom 1939. ruše Stojadinovića. Novi predsjednik vlade postao je
Dragiša Cvetković, radikal iz Niša, dotad prilično nepoznat i neutjecajan ministar. U
deklaraciji nove vlade se ističe postizanje sporazuma s Hrvatima što pokazuje radikalan
zaokret beogradskih vlasti.4
3 Goldstein, Hrvatska 1918.-2008., 171.-175.
4 ibid. 177.-179.
6
3. Sporazum Cvetković – Maček
Dragiša Cvetković sastavio je 5. veljače 1939. godine vladu pretežno od pristalica JRZ i
nekoliko nominalno nestranačkih pojedinaca. Ta vlada je 16. veljače u Skupštini objavila
svoju deklaraciju u kojoj je međuostalim istaknuto da joj je posebna zadaća da se postigne
rješenje hrvatskog pitanja. Vidljiva je bila odlučnost da se do tog rješenja stvarno i dođe.
Vodstvo HSS-a, kao predstavnik većine hrvatskog naroda, je novu vladu dočekalo sa
zadovoljstvom.5 Prvi razgovor Cvetkovića i Mačeka održan je 2. travnja 1939. godine u
Zagrebu. Tom progodom načelno su rješena dva pitanja. Prvo, Cvetković se legitimirao kao
mandatar krune te je time ispunjen raniji Mačekov zahtjev da bi uopće pregovori mogli
početi. Drugo, pokazana je spremnost da se ispuni suština Mačekovog stajališta i dogovori
određeni teritorij Hrvatske te njen poseban položaj i određene kompetencije. Takav dogovor
izazvao je nezadovoljstvo kod HSS-ovih tadašnjih saveznika srpske Udružene opozicije i
započelo je njihovo udaljavanje i raspad saveza.6 Drugi razgovor Cvetkovića i Mačeka održan
je 15. travnja i tada se prešlo na konkretnije rasprave. Cvetković je ponudi spajanje dotadašnje
Savske i Primorske banovine te grada i kotara Dubrovnik (Sl.3). Oko tog teritorija su se
Slika 3: Podjela Kraljevine Jugoslavije na banovine do 1939. godine
Izvor: http://www.balkanforum.info/f16/jugoslawien-ohne-ethnien-134384/ (preuzeto
18.2.2013)
5 Ljubo Boban, Maček i politika Hrvatske seljačke stranke 1928.-1941., 2. knj.(Zagreb: Liber, 1974.), 9.-11.
6 ibid. 34.-36.
7
složili, ali poteškoće u pregovorima izazvalo je dodatno Mačekovo potraživanje nekih
područja, posebno dijela Bosanske krajine, tzv. turske Hrvatske, što je tražilo dodatne
pregovore. Inače, tada je dogovoreno i da će se na Hrvatsku s pojedinih ministarstava prenijeti
određene kompetencije, te da će se sastaviti vlada koja će sporazum provesti i pripremiti
preuređenje države. 22. travnja Cvetković i Maček su se ponovo sastali i dogovorili sporazum
u kojem je dogovoreno stvaranje nove jedinice Banovine Hrvatske spajanjem dotadašnje
Savske i primorske te grada i kotara Dubrovnik, dok bi se konačan teritorij odredio odlukom
naroda putem glasovanja u preostalim predjelima Bosne i Hercegovine, Dalmacije, Srijema i
Vojvodine. Također, dogovoren je i prijenosodređenih kompetencija s centralne vlasti na vlast
u Banovini, te da će se sastaviti nova vlada. Takav sporazum knez Pavle je odbio,
prvenstveno zbog dijela o plebiscitu.7 Cvetković i Maček se ponovno sastaju krajem lipnja te
kroz srpanj i kolovoz te se kroz te razgovore polagano dolazi do konačnog rješenja. Maček je
iskorištavao i kompliciranu vanjskopolitičku situaciju te vršio pritisak na vladajuće izjavama
u medijima. I sam shvačajući težinu situacije pristao je na popuštanje i zaključenje dogovora
koji bi se kasnije mogao revidirati. Sporazum je 20. kolovoza dobio konačnu formu, a
sljedećih dana ga je potvrdio knez Pavle te je Sporazum objavljen 26. kolovoza. Istog dana
sastavljena je i nova vlada u kojoj je SDK dobila 6 mjesta (HSS-u 5), a objavljene su i Uredba
o Banovini Hrvatskoj, Uredba o proširenju propisa o Banovini Hrvatskoj na ostale banovine,
Ukaz o raspuštanju Senata, Ukaz o raspuštanju Narodne skupštine i Uredba o političkim
zakonima.8 Sam Sporazum i ove uredbe i ukazi imali su zakonsku osnovu u Članku 116.
Ustava Kraljevine Jugoslavije od 3. IX. 1931. Taj članak glasio je: „U slučaju rata,
mobilizacije, nereda i pobune, koji bi doveli u pitanje javni poredak i sigurnost države ili kad
su do te mjere uopće ugroženi javni interesi, Kralj (u ovom slučaju regent knez Pavle, op.
Z.K.) može, u tom izuzetnom slučaju, ukazom narediti da se privremeno preduzmu sve
izvanredne, neophodno potrebne mjere u cijeloj Kraljevini ili u jednom njenom dijelu
nezavisno od ustavnih i zakonskih propisa. Sve izuzetne poduzete mjere podnijeće se
naknadno narodnom predstavništvu na suglasnost.“ 9 Time je Sporazum bio zakonski valjano
donesen, ali pošto Narodna skupština više nikad nije sazvana nije dobio suglasnost narodnog
predstavništva ( Narodne skupštine).
7 Boban, Maček i politika Hrvatske seljačke stranke 1928.-1941., 2. knj., 43.-49.
8 ibid. 62.-64.
9 Stjepan Šlabek, Banovina Hrvatska, pravno-povijesni pristup, (Kutina: vlastita naklada, 1997.), 52.
8
4. Banovina Hrvatska 1939. -1941.
Sporazum Cvetković – Maček bio je politički akt, a možda i najvežnija njegova odrebda
bilo je uspostavljanje nove teritorijalne jedinice – Banovine Hrvatske. Provođenje odredbi o
Banovini regulirano je Uredbom o banovini Hrvatskoj u kojoj je utvrđen njen teritorijalni
obujam, nadležnosti i organizacija vlasti.10 U Banovinu ulaze bivše Savska i Primorska
banovina s djelovima BiH naseljenim pretežito Hrvatima (Posavina, zapadna Hercegovina s
Mostarom i Stocem, livanjsko-duvanjski kraj te središnja Bosna s Travnikom, odnosno
kotarevi Derventa, Gradačac, Brčko, Travnik i Fojnica), kao i kotar Dubrovnik, te kotarevi
Šid i Ilok u Srijemu. Baranja i širi prostor Dvora na Uni ostali su izvan nje (Sl.4). Što se tiče
organizacije vlasti u Banovini, obnovljen je Sabor kao zakonodavna vlast dok je ban bio
nositelj upravne vlasti. On je bio odgovoran kralju i Saboru, a postavljao ga je i razrješavao
kralj. Ban je postao Ivan Šubašić, pravnik, čovjek velikog ugleda i kod HSS-a ali i na Dvoru
kao bivši solunski dobrovoljac i „državotvorac“. Teritorijalno Banovina Hrvatska zauzima
66.393 četvornih kilometara površine sa 4.403.199 stanovnika . U nadležnost Banovine
Slika 4: Karta Banovine Hrvatske u sklopu Kraljevine Jugoslavije 1939.
Izvor: http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=650.0 (preuzeto 19.2.2013.)
10 Boban, Maček i politika Hrvatske seljačke stranke 1928.-1941., 2. knj., 143.
9
Hrvatske ušli su poslovi poljoprivrede, trgovine i industrije, šuma i rudnika, građevine,
socijalne politike, narodnog zdravlja, fizičkog odgoja, pravde, prosvjete i unutrašnje uprave.
Ipak, određeni poslovi i iz tih resora ostaju u nadležnosti državnih vlasti. Banovina dobiva
određenu financijsku samostalnost za obavljanje nadležnih poslova, ali ona se trebala odrediti
tek naknadno, što se na kraju nije ni stiglo. Ni teritorijalni opseg nije konačno određen već je
Maček ćesto izjavljivao da će se i o tome dodatno raspraviti. Kao što je već spomenuto, nakon
Sporazuma sastavljena je nova jugoslavenska vlada. Predsjednik je ponovno postao D.
Cvetković, a potpredsjednik je bio V. Maček. SDK je u novoj vladi dobila 6 ministarskih
mjesta (5 HSS i 1 SDS: Ivan Andreas je ministar trgovine i industrije, Bariša Smoljan
ministar bez lisnice, Josip Torbar je ministar pošta i brzojava, Juraj Šutej je ministar financija,
a Srđan Budisavljević (SDS) ministar socijalne politike). Ova vlada predstavljala je konačni
kraj unitarističkog i centralističkog koncepta. Uspostavom Banovine Hrvatske jačaju želje i
drugih naroda Jugoslavije za vlastite autonomne jedinice. Sam Sporazum imao je i mnogo
protivnika među kojima su bili prije svega muslimanska/bošnjačka zajednica o kojoj se uopće
nije vodilo računa prilikom određivanja teritorija Banovine, hrvatska nacionalistička desnica
– prije svega „frankovci“ ali i drugi, srpski nacionalisti i konzervativci. Za mnoge uspostava
Banovine bila je naizgled dobro, ali nepotpuno i kasno rješenje.11
Ubrzo po uspostavi Banovine i ban Šubašić svečano preuzima vlast. U prvim danima prima
hrvatske zastupnike iz različitih djelova Banovine i sluša o problemima koje treba rješiti.
Raspustio je gradska vijeća, a angažirani su stručnjaci za rad na financijskoj nagodbi.
Donesen je izborni zakon za Sabor koji je sastavio Maček.12 U to vrijeme jačaju krajnje desne
i lijeve političke opcije u državi. Vanjskopolitička situacija iznimno je teška, a već 5 dana
nakon Sporazuma u Europi je buknuo rat. Po objavi rata Kraljevina Jugoslavija formalno je
neutralna, ali postupno je na nju i jedna i druga strana vršila pritisak za odluku i pristupanje
jednoj strani. U samoj Banovini jača djelovanje Ustaša i komunista, sve su češći bombaški
napadi i hapšenja. Gospodarsko i ekonomsko stanje sve lošije, rastu cijene osnovnih životnih
potreba, život je sve teži i sve su češće krađe živežnih namirnica. Općenito, u državi vlada
jedna atmosfera beznađa.13 Godine 1941. Jugoslavija je okružena silama Osovine. Hitler
pojačava pritisak na vlast Kraljevine da pristupi Trojnom paktu. Knez Pavle isprva je odbijao
11 Goldstein, Hrvatska 1918.-2008., 187.-190.
12 Vladko Maček, Memoari, (Zagreb: Hrvatska seljačka stranka, 1992.), 138.
13 Goldstein, Hrvatska 1918.-2008., 199.
10
njemačke ali i britanske ponude za napuštanje neutralnosti, no onda da bi izbjegao rat pristao
je na pristupanje Kraljevine Trojnom paktu.14 Nakon potpisivanja pristupanja Jugoslavije
Trojnom paktu u cijeloj državi kod mnogih ljudi osjećaj olakšanja zbog izbjegavanja rata, ali
izbijaju i neredi nezadovoljnika te je konačno organiziran puč pod vodstvom generala
Simovića koji je uspio te je uspostavljena nova vlada. Te događaje od 27. ožujka Hitler je
shvatio kao izravnu uvredu te je naredio napad na Jugoslaviju koji je i počeo 6.4.1941., a
10.4. su njemačke trupe ušle u Zagreb. Jedan od vođa nacionalističkog pokreta u zemlji
Slavko Kvaternik, u dogovoru s opunomoćenikom njemačke vlade, na radiju je objavio
uspostavu Nezavisne Države Hrvatske (NDH). Prije toga su njemačke vlasti pokušale
pridobiti Mačeka da formira kolaboracionističku vladu, ali je on to odbio. Kasnije je ipak
pozvao narod i članove stranke da poštuju novu vladu. Uspostavom NDH prestala je postojati
Banovina Hrvatska.15
5. Zaključak
Hrvatska je 1918. godine prilično brzo i nepromišljeno iz jedne višenacionalne države u
drugu, ali kao opravdanje za takav potez političkog vodstva može se navesti nezavidan
položaj Hrvatske na kraju Provg svjetskog rata kao dijela poražene države na čiji teritorij su
pretendirali brojni susjedi. Tako se borba hrvatskog političkog vodstva za bolji položaj
Hrvatske nastavila i u novoj državi, a primat u toj borbi preuzela je postupno Hrvatska
seljačka stranka predvođena isprva stjepanom Radićem a potomVladkom Mačekom. Do
druge polovice 1930-ih oni su uspjeli ujediniti veliku većinu hrvatskog naroda i vršili su
veliki pritisak na vladajuće da se hrvatsko pitanje što prije riješi. Ipak, ponajveću zaslugu za
riješenje tog problema možemo dati teškoj vanjskopolitičkoj situaciji za Kraljevinu
Jugoslaviju i njeno političko vodstvo. Sve veća prijetnja rata u Europi te pritisak obje
suprostavljene strane na Kraljevinu, kao i potreba da država konsolidirana i mirna bude
spremna na eventualne sukobe ponajviše je utjecalo na dogovor vladajućih i hrvatskih
političkih predstavnika u vidu Sporazuma Cvetković – Maček i uspostave Banovine Hrvatske.
14 Maček, Memoari, 145.
15 Goldstein, Hrvatska 1918.-2008., 205.-209.
11
No, obje su strane to rješenje smatrale privremenim. Sam Sporazum i uredbe istovremeno
donesene nikad nisu službeno potvrđene zbog nepostojanja Narodne skupštine. Pitanje je da li
bi takav sporazum bio donesen da je vanjskopolitička situacija bila drugačija i da li bi bio
potvrđen da je Narodna skupština bila sastavljena s obzirom na velik broj protivnika
sporazuma i nezadovoljstvo drugih naroda u Kraljevini njime. Mišljenja sam da je takav
sporazum za Hrvate generalno bio dobar, no on zapravo nikad nije ni imao veću šansu da
dugotrajno opstane s obzirom na cjelokupnu situaciju, kako na vanjskopolitičku tako i na
unutarnjepolitičku.
6. Literatura
1. Boban, Ljubo. Maček i politika Hrvatske seljačke stranke 1928.-1941., 2. knj. Zagreb:
Liber, 1974.
2. Goldstein, Ivo. Hrvatska 1918.-2008. Zagreb: Europapressholding, Novi liber, 2008.
3. Maček, Vladko. Memoari. Zagreb: Hrvatska seljačka stranka, 1992.
4. Šlabek, Stjepan. Banovina Hrvatska, pravno-povijesni pristup. Kutina: vlastita naklada,
1997.
12